POWER RANKINGS, WEEK 13.

Osvrnimo se na viđeno proteklog tjedna.

01. BUCKS (3-0)

Utakmica protiv Bostona trebala je biti nekakav izazov, ali Giannis i Middleton ni ovaj put nisu naišli na otpor. Izuzmemo li završnicu utakmice u kojoj su gosti tricama uljepšali rezultat, Bucksi su ovdje dominirali, dobrim dijelom i zbog učinka klupe, točnije Hilla i DiVincenza koji su potpuno nadoknadili već standardni manjak učinka Bledsoea i Matthewsa u ovakvim utakmicama.

Ako nisu imali problema protiv Bostona, kako će ih biti protiv Netsa i Knicksa? Knicksima je Giannis utrpao 37 u 21 minutu, a Netsima samo 29 u 25. E, to se zove load management.

02. LAKERS (2-1)

Preživjeli su još jedan tjedan bez Davisa i to opet na račun dominantne igre na visokim pozicijama. Barem tamo gdje se dalo dominirati.

Nakon laganice protiv Cavsa gdje je uz LeBrona ulogu buldožera u sredini odradio Howard (17-20 na obruču im je bio učinak), pali su od Orlanda prije nego su opet izdominirali u oba reketa protiv Rocketsa (ovdje Howard i McGee nisu toliko zakucavali koliko su sjajno čuvali obruč u zoni dok su ostali ganjali Hardena).

Kako se Houston nije pokazao dostojnim protivnikom, posvetimo se radije Orlandu koji je bez dva ključna beka i praktički bez rotacije pronašao energije nositi se s ovim nasilnicima. Dapače, nasilnici su bili oni, bilo da pričamo o tome kako je Bamba krao skokove Howardu. Ili kako je Fultz zabijao pored McGeea i LeBrona pokazujući talent zbog kojega je i biran prvim pickom. Ili kako je Gordon u rijetko viđenom razvoju događaja nadigrao LeBrona.

Ne samo da ga je natjerao da radi za svaki poen u sredini pretvorivši ga tako u šutera – a znamo da LeBron ne ide glavom kroz zid ako baš ne mora – već ga je nadjačao i na drugom kraju. Čak ni zid Lakersa nije izdržao pred njegovim naletima i gledajući ovakvog atletu u naponu snage na trenutak je postalo kristalno jasno da LeBron ipak ima previše godina i da mu treba Davis jer on sam više ne može odrađivati tu rolu sile prirode kao što to rade Giannis i povremeno Kawhi.

A što se Gordona tiče, ako nakon ovoga svaka iole ozbiljna playoff momčad ne slaže plan kako ga dovesti, onda ne rade posao kako treba.

03. CLIPPERS (3-0)

Wellness tjedan sa samo jednom utakmicom. Ups, igrali su ih tri, pardon, ali ove prve dvije bile su taman da se Leonard razigra i potvrdi sve bolju razinu forme. Nije tu bilo previše penzionerske košarke, mlazni pogon je bio upaljen od početka i razbio je bez drame i Cavse i Magic koji su uz to imali isti problem – večer ranije igrali su protiv Lakersa. I dok Cavsima to ne znači ništa jer nije da se previše troše energetski, ionako načeti Orlando je definitivno izgorio protiv LeBrona tako da nisu mogli izdržati ni do poluvremena druge večeri back-to-backa.

Uglavnom, idealan period za razigrati Leonarda i odmoriti Georgeovu zadnju ložu, ali i vidjeti kako popraviti rotaciju. Shamet je tako startao umjesto Pattersona i odigrao dvije solidne šuterske utakmice dok su četvorke branili Leonard i Harkless. S tim da su najbolju košarku Clippersi igrali kada bi Harklessa zamijenili s Greenom, što su u drugoj utakmici radili i više od planiranoga jer su Harklessa izdala leđa. Ako se još niste ukrcali na vagon zvan “Green će biti x-faktor u playoffu”, nije kasno da mi se pridružite.

Jedina partija bitna spomena tako je bilo ovo gostovanje u Big Easyu. Tu pristup nije bio dovoljan, trebalo je nešto i odigrati, a to su manje-više i napravili kada se lomila utakmica. Obzirom na matchup, Doc je ovdje ubacio u startnu postavu još jednog beka koji može stisnuti Ingrama kada primi loptu, McGrudera, ostavivši radije Greena na klupi. Kawhi, McGruder i, naravno, Beverley, držali su tako pod kontrolom prvu opciju Pelicansa cijelu večer, pogotovo u zadnjoj četvrtini u kojoj je ostao na 2 poena. Da se netko još pridružio dvojcu Lou-Trez prema naprijed, izbjegla bi se i drama do koje je došlo u zadnjih par minuta kada su Pelicansi spojili nekoliko trica.

04. JAZZ (2-1)

Nakon lagane pobjede protiv Netsa na krilima pick igre Inglesa i Goberta, vratili su se u New Orleans gdje su ih dočekali napaljeni Pelicansi spremni uzvratiti za nedavni nesretni poraz. Usprkos sjajnoj napadačkoj partiji na krilima Mitchella (utrpao 46), nisu bili u stanju parirati Ingramu koji je i pored svog truda O’Nealea došao do 49 na sve moguće načine. Taman za ugurati se u produžetak i dokopati se osvete.

Ništa, nakon ovakvog sitnog skretanja s puta koji je niz pobjeda zaustavio na 10, vratili su se poslu i sredili Kingse. Ovaj put su glavnu riječ vodile Bogdanovićeve trice, a svakako treba spomenuti i povratak Conleya koji je dobio one Mudiayeve minute i za prvi nastup nakon dugo vremena izgledao solidno. Donese li i on još jednu učinkovitu napadačku opciju s klupe, ova renesansa kroz koju prolazi njihov napad mogla bi potrajati jer tu je već sada teško naći šihtu u kojoj nisu u stanju biti iznadprosječni na toj strani parketa.

05. MAVS (3-0)

Porzingisovo koljeno je još pod upitnikom, ali ovaj tjedan im obzirom na raspored ionako nije bio potreban pa su ga mogli ostaviti na polici. Riješili su Warriorse do poluvremena na krilima osovine Luka-Powell i uz pomoć Marjanovića koji se pobrinuo za bolju podjelu minuta na visokim pozicijama (Carlisle ga je bacao na WCS-a koji ga ne može čuvati 1 na 1, a ni izazvati šutom na drugoj strani), pa je bilo dovoljno energije za trčati sutradan s Kingsima u smallball varijantama.

Fox i društvo su kozmetički uljepšali rezultat u završnici kada je Mavsima počelo nestajati snage, dok je utakmica u biti rješena onog trenutka kada se Hardaway raspucao i tako pružio Dončiću potrebnu podršku. A obojici je još jednostavnije bilo rešetati nepostojeću obranu Blazersa na perimetru – ubacili su 13 trica iz 20 pokušaja (Lukinih je bilo 8) za treću laganu pobjedu ovog tjedna.

06. RAPTORS (3-0)

Obzirom na očite limite Bostona, Miamia i Indiane, Toronto se u ovom tjednu nametnuo kao valjda još jedina momčad uz Sixerse koja može pomrsiti račune Bucksima na putu do Finala. S Gasolom nazad u pogonu otvorili su tjedan odličnom pobjedom u Oklahomi, a nakon treninga doma protiv Wizardsa skoknuli su u Minnesotu i lakoćom sredili Wolvese. I to konačno kompletni s VanVleetom koji je u povratku odmah zabio 29 poena sa 16 lopti. Te gurnuo Ibaku na klupu koja sada s njim i Powellom te svim onim fajterima opet izgleda moćno.

Uz to je i Gasol ovaj period oporavka očito iskoristio da se dovede u formu jer ovako dobru košarku nije igrao od lanjskog playoffa pa ih tako ovaj period do all-stara možemo očekivati u top izdanju. Raspored je takav da, izbjegnu li novu ozljedu Siakama, mogu stvoriti ogromnu prednost pred Sixersima i zakapariti tu drugu poziciju.

07. ROCKETS (0-3)

Tjedan za zaborav u kojem su se manjak aktivnosti u obrani i Hardenova nepreciznost spojili na najgori mogući način. Na prvoj večeri back-to-backa odlučili su odmoriti Westbrooka kako bi bio spreman za utakmicu protiv Blazersa što već standardno rade u ovim situacijama, nadajući se da će Harden povući u ovoj prvoj utakmici. Protiv rastrčanih Grizlija nije išlo, pogotovo kada je Morant u završnici potpuno nadigrao Hardena.

Ni sva energija Westbrooka nije bila dovoljna sutradan obzirom na kriminalnu partiju koju je Harden odigrao i Tuckera koji je disao na škrge. Ni 24 sata nakon što je u Memphisu odigrao 38 minuta ovdje se od njega tražilo da opet rudari cijelu večer, a slično vrijedi i za Capelu koji ima nešto manju minutažu, ali koji je već toliko načet da bi ga mogli i bolje paziti barem na ovim back-to-back utakmicama. U ovakvim uvjetima ni najveći šljakeri ne mogu pružati velike šljakerske partije.

Puno bolje su izgledali protiv Lakersa, ali ni tu nisu uspjeli energetski izdržati 48 minuta, puknuvši u drugom poluvremenu protiv klupe Lakersa. Russ i donekle Gordon su kažnjavali agresivna udvajanja Hardena, međutim nije to bilo ni približno dovoljno da nadoknade manjak mišića u sredini – LeBron i centri dolazili su prelako do poena na obruču, a još su ih lakše branili na drugoj strani.

08. SIXERS (3-1)

Tjedan nije počeo sjajno, ali našli su načina kako rudarenjem doći do potrebnih pobjeda. Solidno su igrali i protiv Indiane do završnice kada nisu imali odgovor na Brogdona – dok je play Indiane nalazio načina kako doći do poena kroz pick igru, njihova rješenja na postavljenu obranu bila su, kao što smo već i navikli, poprilično kilava. Harris i Horford nisu mogli napasti 1 na 1 kroz post-up Turnera i Sabonisa, tako da je stvar u ruke morao uzeti Richardson koji ovom prilikom nije bio na razini.

Puno bolje su zato zaigrali protiv Netsa. Ovdje su zamijenili Scotta u petorci s Thybulleom otvorivši tako nešto više prostora Harrisu za kojega Netsi nisu imali rješenja. I znatno ubrzavši igru s pokretnijom postavom bez da su Simmonsa morali micati s branjenja na lopti, odnosno bez da je Harris morao toliko trčati po perimetru.

Uz olakšan život Harrisu, rotiranje Thybullea i Korkmaza, odnosno obrane i napada, pokazat će se dobitnom formulom i protiv Bullsa, a onda i protiv Knicksa. Tu su poprilično štekali šuterski, ali, digli su igru u obrani na elitne razine kada je bilo najvažnije i tako izvukli pobjedu zadržavši Knickse na 38% šuta iz igre i 0-6 za tricu u zadnjoj četvrtini.

09. NUGGETS (2-1)

Problemi s ozljedama i formom ih nisu spriječili da odrade posao protiv Hornetsa i Warriorsa, ali protiv Pacersa se to više nije dalo sakriti. Sreća njihova da im se u ovako zajebanom trenutku poklopio ovako lagan tjedan jer već ovaj sljedeći će biti puno, puno gadniji. Uglavnom, ugostili su Hornetse bez Harrisa i već po običaju Millsapa, da bi odmah na startu ostali i bez Murraya, što i dalje nije bio problem – Porter je dobio novu priliku raspucati se i predvodio je klupu koja je bila previše za goste kojima je ovo bila četvrta utakmica u šest dana.

Sutradan su morali letjeti u Zaljev gdje je protiv Warriorsa uz novu odličnu partiju Portera bljesnuo i Beasley. Utrpali su 45 poena s klupe, odradivši ključne minute u zadnjoj četvrtini i produžetku kako bi se Denver nekako dokotrljao do nove pobjede.

I dok su protiv ovakvih protivnika mogli maskirati svoje probleme šuterskim učinkom klupe, Indiana se ipak pokazala prekvalitetnom momčadi da bi im mogli prodati nešto slično. Smallball Pacersa pokazao se prevelikim izazovom za obranu Nuggetsa koji bez Millsapa jednostavno nemaju dovoljno velik paravan za sakriti Jokića na ovoj strani parketa.

10. CELTICS (1-3)

Pokazalo se i ovom prilikom da od ovog rostera ne treba očekivati velike stvari ni neke specijalne momente u doigravanju. Pa je tako i utakmica protiv Bucksa od potencijalnog specijaliteta bila tek jedna u gomili. Tjedan je počeo očekivano, odrađenim poslom protiv Bullsa, da bi se sve raspalo već protiv Pistonsa.

Mislima očito već u Milwaukeeu, zbog čega su odlučili odmoriti Tatuma na prvoj večeri back-to-backa, Celticsi nisu bili u stanju odraditi poštenu obrambenu rotaciju i Pistonsi su im se šetali kroz reket cijelu večer, po tko zna koji put ukazavši na defanzivne nedostatke obiju visokih pozicija.

Nakon ovakve pljuske, sutradan u Milwaukeeu pali su bez ispaljenog metka, osim ako kao metke ne računamo hrpu skok-šutova koje su pogodili van rezona kada je utakmica već bila izvan dometa. Istina, ovdje su igrali bez Browna koji je dan ranije sredio palac, što je samo još jednom istaknulo koliko im je tanka rotacija.

Kako su protiv Sunsa igrali i bez Kembe koji je sredio koljeno, pokrpati se nije bilo moguće i ovdje bi također bili pregaženi treću večer za redom da Smart nije od nekuda izvukao najbolju šutersku večer karijere. Međutim, ni njegovih 11 trica nisu bili u stanju vratiti Boston iz ponora, ponajviše jer s druge strane dežurni strijelci Hayward i Tatum nisu bili sposobni pratiti Smarta voljnim momentom.

Opet je bilo previše perioda utakmice u kojima nestanu te praktički kao da ne postoje ako ne potežu skok-šutove. I dok Tatum tu svoju sklonost lošim 1 na 1 potezima koliko-toliko drži pod kontrolom, Haywarda je ona zadnja ozljeda izgleda totalno izbacila iz ritma te ima ogromnih problema stvoriti višak driblingom. Niti može do poštenog šuta, niti može razigrati druge, što je u utakmici bez Walkera bio popriličan problem.

11. HEAT (2-1)

Solidan tjedan u kojem su zahvaljujući povratku šuterske forme Dragića i Nunna našli načina zaustaviti pad razine igre u napadu. Zahvaljujući najviše njihovom 10-17 učinku s perimetra kontrolirali su prvu utakmicu protiv Spursa, a, nakon što su lakše od očekivanog odradili gostovanje u Oklahomi protiv oslabljenog Thundera bez Adamsa, zamalo su opet sredili Spurse. U biti, da je upala barem još neka trica ili da se netko pridružio spomenutom dvojcu koji je i ovdje nosio napad, dobili bi i ovo bez problema.

Butlerova šuterska forma nikako da se stabilizira, tako da startna postava često pleše po rubu, a i klupa praktički ovisi o Dragićevom konstantnom doprinosu, pogotovo sada kada i Herro ima problema s koljenom. Srećom po njih, sada imaju više od 2 tjedna u Miamiu za jedan pošteni trening kamp prije nego krenu na Zapad, što je dovoljno vremena da saniraju dosadne ozljede i pronađu stabilnu rotaciju s klupe. Povratak Winslowa i redovan doprinos ili Johnsona ili Olynyka definitivno bi pomogli.

12. PACERS (4-0)

Kakvu razliku čini Brogdon. Nije on sam zaslužan za četiri pobjede ovog tjedna, ali zasigurno bi bez njega imali upisan poneki poraz, vjerojatno protiv Sixersa. Ovako su u završnicama igrali bez greške zahvaljujući njegovoj kontroli lopte i lucidnim odlukama. A treba reći i kako mu je prostora za puno lagodniji život omogućilo okretanje smallballu u dosta bitnih šihti, pogotovo u prvoj utakmici protiv Wolvesa i u susretu protiv Denvera – ako i ne bi našao prostora za šut ili ulaz, rezervni plan je uvijek bio pronaći McDermotta otvorenog u kutu.

Protiv Sixersa ipak si nisu mogli dopustiti luksuz igranja sa samo jednim visokim kada je bilo najvažnije pa zato i kažem kako bi ovdje vjerojatno izgubili da Brogdon nije 1 na 1 zabio sve što je trebalo u finišu. Protiv Wolvesa u uzvratu, nakon još jedne Brogdonove clutch majstorije u prvom susretu, bilo je problema zbog Townsa kojega je trebalo držati dalje od napadačkog skoka pa nije bilo toliko prostora u napadu. Ipak, prednost koju su izgradili smallball postavama prije završnice nije se istopila (ovdje bi se dalo govoriti kako uopće nije bilo potrebe za vraćanjem Sabonisa i Turnera na parketu u završnici jer Wolvesi baš i nisu šljakeri koji će vas dobiti na mišiće, pogotovo sa šepavim Townsom).

A onda su načeti Denver razbili kada su u zadnjoj četvrtini sve karte bacili na smallball – Turner praktički nije ni ulazio u igru, pa su raširenim pick & rollom uništili odavno pročitanu obranu domaćina koja Jokićevim izlascima na pick započinje niz rotacija koje je onda lako uhvatiti na krivoj nozi ako u pozadini nema kvalitetnih defanzivaca kao što su Millsap i Harris. Inače ne gledamo previše vizionarskih poteza Pacersa s postavama, ali ovdje su išli toliko daleko da su vrtili pick & roll McConnell-Sabonis kako bi jednog od dva najbolja šutera, Brogdona i McDermotta, uvijek imali otvorenoga.

13. THUNDER (2-2)

Tjedan su počeli laganom pobjedom protiv Wolvesa, a nastavili ga porazom od Raptorsa koji obzirom na okolnosti – Toronto se kompletira i raste u formi, dok su oni na startu utakmice ostali bez Adamsa – ne treba shvaćati tragično. I dalje bez Adamsa (ali s aktiviranim Noelom) ništa bolje se nisu proveli ni protiv Heata u utakmici u kojoj nisu mogli računati ni na Fergusona. Da većih potresa neće biti potvrdila je već utakmica protiv Blazersa – s Adamsom nazad u rotaciji, Diallom umjesto Fergusona te mladim Bazleyem umjesto Galloa koji je odmarao na drugoj večeri back-to-backa nisu imali problema secirati obranu Blazersima ulazima trojice sjajnih bekova. Uglavnom, dok su CP3, Shai i izbornik Dena na raspolaganju, playoff mjesto je sigurno.

14. MEMPHIS (2-0)

Pobjeda nad Spursima prošli tjedan gurnula ih je u poziciju prvog kandidata za osmo mjesto, a još s ove dvije ovog tjedna koje prati par poraza Spursa, gotovo da su stekli ključnu prednost. Jasno, trebat će zadržati ovu razinu igre, a obzirom na viđeno do sada to uopće nije nemoguće.

Naime, obzirom na to koliko duboku rotaciju koriste, Memphis definitivno može preživjeti ozljedu bilo kojeg igrača osim Moranta i Jacksona. Zašto je Morant nezamjenjiv to valjda u ovom dijelu sezone ne treba nikome crtati – čovjek kao rookie igra na razini veterana i drži sve pod kontrolom na toliko učinkovit način kakav nije viđen još od Chrisa Paula kada je netko tko ima 20 godina u pitanju. A ni CP3 nije bio ovako fantastičan kao rookie. Mislim, do jučer je Morant igrao u nekakvom Evansvilleu, a sada sleti u Staples i rasturi favorita za osvajanje naslova.

Jacksona je pak nemoguće zamijeniti zbog te tricaške kvalitete koja je ključna kada igra kao dio startne petorke i kada širi reket za Moranta i Valanciunasa – tri trice po utakmici uz šut od preko 40% su jednako ludi kao i ovo što izvodi Morant. Ali. Još važniji je kada zaigra kao petica s rezervama u postavi s tri ili čak četiri iznadprosječna defanzivca (ovisno o tome igra li na trojci Crowder ili Anderson) – e tu se tek vidi koliko je u stanju utjecati na utakmicu jer Memphis se od momčadi koja brani s centrom u zoni odjednom pretvara u agresivnu hobotnicu koja radi pritisak na lopti na svih pet pozicija, a istovremeno ima i dovoljno dužine za čuvati obruč.

Jasno, igrači poput Brooksa šutiraju van pameti i to je nešto što neće trajati vječno, međutim više od tih trenutnih anomalija fascinira ta ozbiljnost u pristupu poslu usprkos ovoliko mladih igrača. Motivirani su, svaku večer igraju punom snagom, a uz to imaju duboku klupu na kojoj nema rupa. Mislim, Caboclo je vjerojatno najbolji 11. igrač u ligi, a i Gudurić je više nego kvalificiran za rolu 12-og čovjeka. Ono, pojma nemam da li su pogodili sa svim potezima ovog ljeta ili su jednostavno ovi glavni klinci toliko dobri da se i nebitni igrači čine boljima nego jesu.

U ovoj ligi trud je ključan, a to da se mogu boriti za doigravanje i pri tome držati Moranta i Jacksona oko 30 minuta po večeri jednostavno je fantastično. I dodatan razlog zašto su toliko dobri u tim periodima dok su njih dvoje na parketu – mogu ih maksimalno opteretiti trčanjem jer na vrijeme stiže predah.

Utakmica protiv Rocketsa tako je bila obavezna lektira ovog tjedna i nisu razočarali. Bez problema su radili što i inače rade – u neku ruku to im je i odmoglo jer su u završnici mogli imati puno bolji rezultat da nisu bacili nekoliko minuta na Hilla koji je promašio zicere koje je do sada kroz sezonu uglavnom zabijao. A onda su u završnici ubacili u višu brzinu kad su u akciju poslali najbolje. Morant je potez za potezom pratio Hardena uz bitnu razliku – ni trenutka nije dvojio kada sam uzeti šut, a kada vjerovati suigračima.

Pa je tako bilo puno više junaka uokolo, a možda najbolje od svega je što su utakmicu prelomili postavom Morant-Melton-Brooks-Clarke-Jackson. Tu je Brooks s 24 daleko najstariji igrač, a ujedno i najmanje zreo – IQ koji pokazuju ne samo Ja i JJJ, već i Melton i Clarke koji također igraju kao veterani i jednostavno odbijaju raditi greške, van svih je logičnih scenarija.

I upravo ovo bi mogla biti petorka koja će idućih godina dominirati Zapadom. Pogotovo ako nađu bolje rješenje na tri od Brooksa. Uf, kada bi nekim čudom u New Orleansu odbili matchirati max ponudu za Ingrama…Strava.

Uglavnom. Nakon što su kao rutineri sredili Rocketse, odradili su posao i protiv Cavsa. Tu su se malo opustili, dopustili su gostima da se vrate iz ponora u završnici, ali +21 na početku zadnje četvrtine ipak su bili dovoljni. Dobra škola za klince kako ne bi zaboravili da su tu gdje jesu zbog rada i znoja. Grit & grind na turbo pogon.

15. MAGIC (2-1)

Provukli su se protiv Kingsa uz dosta sreće i pomoć domaćina, tako da protiv Lakersa definitivno nisu trebali imati šanse, pogotovo jer su u međuvremenu ostali bez Augustina i Fourniera te su doslovno na parket slali ljude s ulice poput od Rocketsa otpuštenog Clarkea i izvjesnog Johnsona.

A onda se dogodilo ono što se dogodilo – Fultz je utakmicom života vozao obranu Lakersa i u završnici držao napad na životu, dok je Gordon snagom i energijom namučio i zasjenio LeBrona. Nakon ovakve potrošnje sutradan protiv Clippersa im nije ostalo ništa u tanku. Nije pomogao ni povratak Fourniera, a nisu bili na razini ni protiv Warriorsa što jasno sugerira da im neće biti lako plivati do daljnjega bez Isaaca i Augustina, pogotovo jer im raspored neće biti naklonjen sve tamo do sredine veljače.

Ali, imat će barem uvijek tu večer u Los Angelesu kada je Gordon izgledao kao čovjek kakvoga sanjaju već godinama, mrcina sposobna braniti jednog LeBrona i istovremeno zakucavati preko zida. I kada je Fultz plesao s loptom kao Kyrie. Koji se hrani burgerima i pohanom piletinom, ali ipak Kyrie.

16. SPURS (1-2)

Tjedan u kojem su malo usporili i gdje je očito da i usprkos zahvatima u napadu itekako vise za osmu poziciju, što zbog Memphisa, što zbog problema u obrani koje će biti puno teže rješiti. Napad su popravili relativno lako, pojačavši dozu smallball postava, s više ispaljenih trica i izvlačenjem Aldridgea iz posta na perimetar kako bi slasheri, a prije svih DeRozan, imali što više prostora u sredini.

LMA je inače nakon Embiida bio čovjek s najviše post-upova po utakmici, skoro 10, a sada je na 7 s tendencijom dodatnog pada. A sada već imamo uzorak po kojem je očito koliko su radili na selekciji šuta – od nekoga tko je na 10 skok-šutova uzimao 8 s poludistance i 2 trice, LMA je sada skoro na 4-6 omjeru u korist trica. To nisu mali pomaci, pogotovo ovako usred sezone.

Uglavnom, možda su i uračunali da će podijeliti plijen s Heatom, ali poraz od Hawksa baš i nisu. A dogodio se radi eksplozije Younga i nesposobnosti obrane koja je dozvolila 62% efektivnog šuta protivniku. Miami je također imao jednu od boljih šuterskih predstava u zadnje vrijeme zahvaljujući njima, a u uzvratu su ipak malo previše promašivali tako da su omogućili Spursima da se provuku.

17. NETS (0-3)

Povratak LeVerta i Irvinga dao im je potreban poticaj prošlog tjedna, ali ovaj put su imali takav raspored da nisu imali nikakvih izgleda ponoviti nešto slično. Razigrani Jazzeri uništili su njihovu obranu koja s Irvingom definitivno više nije spremna raditi prekovremeno, a na drugoj večeri back-to-backa nisu bili u stanju uputiti izazov ni Sixersima. Bez Harrisa i Jordana šanse da se suprostave Bucksima bile su još manje, ali barem su otvorili nešto minuta za Claxtona.

18. PELICANS (2-1)

Dok čekaju povratak Holidaya i skoru aktivaciju Ziona kako bi pokušali zadnji lov na Grizlije, iščeprkali su dvije pobjede u teškom tjednu. Problemi Favorsa i Redicka s kojima su završili prošli tjedan očito nisu bili toliko minorni jer su ih držali na tribini i protiv Pistonsa, a kako je utakmicu propustio i Ingram, samo čudom su dobili. Katastrofalna partija Pistonsa je pomogla jer da je Drummond ovdje uopće imao namjeru oznojiti se, Okafor vjerojatno ne bi odigrao utakmicu sezone kojom ih je držao u igri dok konačno nisu zabili poneki skok-šut.

Protiv Jazza su aktivirani Ingram i Favors, dva čovjeka itekako napaljena dokazati se u Salt Lakeu – Favors zbog očitih razloga, a Ingram zbog prošlotjednog poraza u kojem ga je Gobert složio na ulazu kojim je mogao donijeti pobjedu. E, pa ovdje je s 49 poena jednostavno bio briljantan, pogotovo u završnici te produžetku. Ulazi, trice, duge dvice – Jazz nije imao čovjeka koji ga može usporiti.

S Reddickom nazad solidno su se držali i protiv Clippersa, samo što su oni ovdje bili ti koji nisu imali čovjeka sposobnog čuvati Leonarda. Ili uopće išta obraniti. Igranje s Melliem i Favorsom protiv Jazza im se nije previše isplatilo pa su ovdje isključivo igrali s Ingramom na četiri što su Clippersi koristili da i sami maksimalno jašu smallball postave s Kawhiem kao lažnom četvorkom i raširenim reketom za pick & roll Loua i Treza.

19. SUNS (2-1)

Pa, iako su tjedan otvorili porazom od Atlante što nikako nije ohrabrujuće, našli su nekako načina održati živom nadu u playoff. Barem još neko vrijeme. U Atlanti im ni 39 poena Bookera nije bilo dovoljno da ostanu utakmici jer, ionako tanki, bez Rubia u akciji jednostavno nisu mogli odraditi poštenih 48 minuta.

S Rubio nazad na parketu, a i Aytonom nazad među starterima, nisu pak imali nikakvih problema protiv Knicksa. I to usprkos igranju bez Oubrea – Bridges je donio kvalitetu u obranu, a Ayton puno više energije u sredini koju potrošeni Baynes očito više nema od ozljede.

S ovom novom petorkom koju je zaokružio solidan učinak Šarića imali su puno teži test protiv Bostona i prošli su ga na najbolji mogući način. Manjak opcija na klupi protiv Celticsa bez Walkera i Browna nije se toliko osjetio, a uz to uopće nije bilo dvojbi da je Booker najbolji igrač na parketu – domaćine je samo suluda šuterska partija Smarta držala u igri.

20. KINGS (0-3)

Pa, ako ovaj tjedan ima dobrih strana, onda je jedna svakako sve bolje forma Foxa koji je odigrao najbolji niz utakmica ove sezone te se nametnuo kao igrač s kojim Kingsi žive i umiru. Točnije, uglavnom umiru. Bez Holmesa opet su zaigrali s Gilesom kao starterom, s tim da se vratio Bagley koji je odradio većinu minuta na petici. Zabijanje nije bilo problem, kao i činjenica da ne mogu ništa obraniti.

Foxovim naporima usprkos Orlando im se provukao, dok protiv Dallasa i Jazza nisu imali šanse (promašena slobodna Mavsa u završnici pomogla su im uljepšati poraz, ništa više). Već protiv Dallasa gurnuo je Walton u startnu postavu Bagleya na peticu, dok se protiv Jazza u rotaciju vratio i Bogdanović. Taman da uskoči u minute Arize koji je otišao put Portlanda.

Recimo samo ovo – u onom periodu bez Foxa, dok se napad prvo vrtio preko Bogdanovića, a onda Hielda, ostvarili su 8-8. Od Foxova povratka imaju 3-13, ako uzmemo u obzir i one prve tjedne sezone 6-19. Ne ističem ovo kako bi rekao da je Fox problem jer momak je vjerojatno najbolji igrač ovdje. Čisto da kažem koliko je ova momčad trenutno sjebana, što spletom okolnosti, što manjkom ikakve dugoročne vizije.

21. BLAZERS (2-2)

Nakon što su Lillard i McCollum jedva nadigrali Grahama i Roziera za provući se protiv Hornetsa, dobili su poklon od Rocketsa koji jedva nađu energije za igrati u idealnim uvjetima, kamoli na drugoj večeri back-to-backa. Opet su bekovi bili sjajni, a funkcionirala je i podjela minuta i lopti – šihte Damea i Whitesidea s rezervama, odnosno McColluma i Anthonya s rezervama, zabijale su više nego dovoljno. Melo je u pravom trenutku pokazao bivšem klubu da ipak nije za otpad.

Međutim, to u preostale dvije utakmice ovog tjedna neće biti dovoljno jer su ostali bez McColluma protiv Mavsa i to im je dodatno srezalo ionako mizernu marginu pogreške. Momčad bez obrane, bez klupe i bez druge napadačke opcije nema previše rješenja pa im nije pomogla ni sjajna večer Lillarda protiv Dallasa. Ponovio je Dame nešto slično i protiv Oklahome, opet uzalud (nije pomoglo ni 30 poena Trenta iz vedra neba). U obje utakmice su bili samo promatrači.

Ovdje su igrali bez Bazemorea koji se uputio u Sacramento, dok će oni ubuduće pokušati s Arizom pronaći nešto bolji balans u rotaciji. Trebao im je pravi swingman nakon ozljede Hooda, a Ariza, iako dobrim dijelom potrošen, definitivno je iskorak u pravom smjeru u odnosu na katastrofalnog Bazemorea koji se nikako nije snalazio u ovoj postavi s tri beka.

Doduše, obrana je toliko loša da neće preko noći postati dobra, ali nešto dužine će dobro doći da bude manje kriminalna. Uz to, možda i Trent nastavi zabijati trice tako da imaju dovoljno tijela za držati Carmela i Littlea dalje od perimetra u obrani. Mela su pokušali sakriti koliko se dalo na Bazleyu, tako da je jadni Little stradao pokušavajući čuvati bekove Thundera. A ovo je baš bila utakmica gdje bi ga pustio na Bazleya da vidimo tko je bolji Doumbouya od njih dvojice.

22. BULLS (2-2)

Protiv Celticsa i Sixersa su pali bez drame, dok su Wizardse i Cavse sredili sjajnim šuterskim izdanjima LaVinea koji je u siječnju fenomenalan – zabiti 31 poen na učinkovit način, e to je već nešto posebno, pa sve i da si negativan u obrani i dodaješ loptu samo kad moraš, a ni onda baš ne prečesto. Uglavnom, igra se ne razlikuju previše od onoga što gledamo, osim što Zach ne promašuje trenutno, pa dok može održati ovu razinu, onda i Bullsi mogu trajati u ovoj kvazi potjeri za osmim mjestom.

Jer, na obranu se sve teže osloniti bez Cartera, a sada i bez Gafforda koji je otpao odmah na startu utakmice protiv Wizardsa. Kornet i Felicio definitivno nisu u stanju držati reket pod kontrolom, pa će svakako igrati sa više smallballa jer ionako gube bitku u reketu pa zašto onda barem ne bi nabrijali napad. Protiv Wizardsa i Sixersa minimalno su koristili čak i dvojac Markkanen-Young zajedno, dok su protiv Cavsa sve karte bacili na radikalni smallball s Hutchisonom kao lažnom četvorkom. Do povratka prve dvije opcije na centru vjerojatno će malo bolje izbalansirati ove krajnosti. Ili neće jer ipak za tako nešto treba imati ozbiljnog trenera.

23. WOLVES (0-4)

Kao domaćini protiv Oklahome nisu se proslavili, igranje u zoni protiv postava s 5 šutera nije prolazilo, a ovdje su gosti dobili dobre utakmice od Gallinaria i Muscale iz spot-upa tako da baš ništa nisu postigli gomilanjem tijela u reketu. Nešto bolje su izgledali protiv Pacersa dok ovi nisu zaigrali smallball s Warrenom ili McDermottom na četiri čime su otvorili prostor za Brogdona da ih uništi ulazima i skok-šutom u završnici.

Puno bolje su izgledali u uzvratu u Indiani gdje se konačno u akciju vratio Towns koji je zamalo i dobio utakmicu skok-šutom, ali i time što je natjerao Pacerse na igru s dva visoka. Uz povratak najefikasnijeg strijelca novost je bila i klupa bez Teaguea kojega su poslali u Atlantu za ništa, praktički tek da oslobode mjesto na rosteru. Od iskoraka Napiera nije im više potreban kao starter, a obzirom da su im šanse za hvatanje playoffa minimalne ionako će dosta prilika s loptom dati Culveru i Wigginsu kako bi nastavili razvijati njihove slash & kick vještine.

Townsov povratak doma prošao je nešto gore, kako po Townsa koji se opet vukao po parketu, tako i po rezultat jer protiv konačno kompletnih Raptorsa nisu imali nikakvih izgleda.

24. PISTONS (2-1)

Nakon poraza od Pelicansa u kojem su po tko zna koji put upali u rupu s ovom kriminalnom startnom postavom i gdje ih je u večeri u kojoj Drummond nije imao volje igrati košarku po običaju vukao Rose, ovaj put čak do produžetka, genijalac Casey, nasljednik Newtona i Einsteina, konačno je odlučio razdrmati startnu postavu.

Griffin neće proći kroz ta vrata. Neće ni Kennard još neko vrijeme. Pa je ovaj u naletu inspiracije neviđenom od skladanja devete simfonije i režiranja Apokalipse u startnu postavu odlučio gurnuti najboljeg igrača. I tako je Rose protiv Celticsa umjesto da momčad izvlači iz rupe od starta držao konce igre u rukama i doveo je do poprilično lagane pobjede.

Kriminalna igra Bostona u obrani definitivno je pomogla, ali ovim potezom su Pistonsi malo oživjeli učmalu atmosferu. Živnuo je Drummond, što je izuzetno važno jer ako se njemu ne da trčati i skakati, onda su tek u problemima. A Rose je maestralan – lako što zabija 1 na 5, taj film smo već gledali, ali odgovorno tvrdim da u MVP danima u Chicagu nije ovako dobro razigravao. Slash & kick sila je i dalje tu, samo u manjim dozama, pa to nadoknađuje puno boljim pregledom parketa i dodavanjima koja rade višak, a ne samo povratnima kada višak stvore noge i atleticizam.

Nakon Celticsa pomeli su i Atlantu, a kako je Morris opet zdrav, a istovremeno Doumbouya izgleda sposoban za korisne minute na četvorci u segmentu energije pod obručima i zabajanja otvorenih trica, možda imaju i dovoljno za zakrpati minute ostale iza Griffina. U tom slučaju, barem dok je Rose u komadu i Drummond zainteresiran, možda se i mogu pretvarati da su prijetnja Netsima za osmo mjesto. Možda.

25. HAWKS (2-1)

Odličnim partijama protiv Sunsa i Spursa pokazali su što mogu kada su kompletni. Protiv Phoenixa su Young, Huerter i Collins zabili 81 poena, a zabili bi i više da Collins nije bio u problemima s penalima. U toj utakmici protivnik nije imao šanse, dok su protiv Spursa također uglavnom bili u plusu dok im je na parketu bila jezgra. U završnici je Young po tko zna koji put dokazao da je zasluženo all-star kontrolirajući ritam i zabijajući trice s 9 metara, a istaknimo i najbolju partiju karijere Reddisha koji je ovaj put zabio sve otvorene trice i držao momčad u igri baš u momentima dok su udarnici odmarali i kada se činilo da bi se Spursi mogli ozbiljnije odvojiti. Momak definitivno nema konstantu u nijednom segmentu igre, ali kada mu ovako upada skok-šut, a toliko se okuražio da je ubacivao i s poludistance iz driblinga, nema sumnje da ima tu jednu lakoću i čistoću kojom podsjeća na McGradya. Ili barem Harrisona Barnesa s ljepšim izbačajem.

Ova zadnja utakmica protiv Pistonsa pak bila je čisti flop. Druga večer back-to-backa nakon što su protiv Spursa igrali punom snagom do zadnjih sekunda potpuno ih je iscijedila i protiv mišića Pistonsa nisu izdržali do poluvremena. Nije pomogla ni premijera novog back-up playa Teaguea koji će svakako pomoći da se napad ne raspadne svaki put kada Young sjedne na klupu (s Youngom na parketu su na 108 poena na 100 posjeda što samo po sebi nije nešto, ali je Space Jam košarka u usporedbi s 91 poen na 100 posjeda na što spadnu čim njega nema).

Nije Teague sjajan šuter, a još manje je pouzdan finišer na ulazima, ali je odličan pick & roll igrač koji ne gubi lopte uzalud i zna razigravati tako da će njihovim klincima u ovim minutama protiv rezervi sada netko moći servirati više laganih prilika nego što je bio slučaj do sada.

26. HORNETS (0-2)

Imaju samo 3 pobjede manje od Netsa (doduše, i šest poraza više jer su, usprkos samo dvije utakmice odigrane u ovom tjednu, ukupno skupili 3 nastupa više), ali razina igre je takva da nekakve playoff nade više ne postoje. Grahamova čarolija se istopila, a bez toga nemaju dovoljno u clutchu. Koliko god se Rozier trudio ponijeti teret zabijanja, njegov trenutno dobar šuterski učinak ipak nije ravan slash & kick kvaliteti koju je donosio Graham koja je cijelu momčad činila boljom. Rozier pak boljima čini samo svoje brojke.

Uglavnom, solidno su igrali na drugoj večeri back-to-backa u Portlandu, isključivo zato jer je Graham od nekuda izvukao jednu od onih partija koje su im i donijele ovoliki broj pobjeda. U nadigravanju s Lillardom za malo je ostao kratak u završnici, ali dva dana kasnije, čim je naletio na nešto bolju obranu i više centimetara ispred sebe, nije imao rješenja te su ih Nuggetsi sredili bez previše muke.

27. KNICKS (0-3)

Pregaženi su od Bucksa bez Morrisa, a onda se njihov najvažniji igrač ove sezone konačno vratio u akciju. Nije bio u ritmu protiv Sunsa u utakmici u kojoj su ostali bez Barretta (što za njih i nije neka tragedija jer ionako jašu veterane pa sada barem mogu imati na parketu istovremeno i Paytona i Bullocka i Morrisa i Randlea i Gibsona te tako eventualno nekoga i zeznuti). Već protiv Sixersa je bio onaj stari i skok-šutovima je zamalo ukrao utakmicu u kojoj su očekivano Knicksi većinu vremena igrali s ovih 5 navedenih veterana.

28. WARRIORS (1-2)

Pad energije prisutan u zadnje vrijeme može se pripisati padu forme Greena i WCS-a, a i povratkom Russella te instalacijom Spellmana u startnu rolu – naravno da u ovakvom kontekstu više ne možeš obrambenim zalaganjem maskirati manjak talenta prema naprijed. Tako da gaženje protiv Dallasa nikoga ne treba iznenaditi.

Kerr je nakon ovoga odustao od Spellmana te se vratio WCS-u kao startnom centru protiv Denvera i ovo je odmah dovelo do pozitivnih pomaka. Doduše, više je pomoglo to što je Denver stigao bez tri startera i što su Warriorsi zabili 20 trica, ali nema veze – mogli su i oni iskoristiti kilavu igru Nuggetsa i upisati pobjedu da su ubacili jedan skok-šut više u završnici ili produžetku.

A onda je protiv Orlanda igra s pravim centrom definitivno prevagnula. Umorni Orlando, kojem je ovo bila četvrta utakmica u šest dana na turneji po Zapadu, nije imao rješenja za njihovu energiju u oba smjera. Čak i bez Draymonda, a možda i zbog toga, nisu mogli gosti pratiti razigranog Russella čiji pick & roll s Cauley-Steinom je otvarao dovoljno prostora Paschallu u spot-upu i Pooleu da odradi najbolju partiju sezone kao sekundarni kreator.

29. CAVS (0-4)

Gadan tjedan koji realno i nije mogao drugačije završiti osim s hrpom poraza tako da se oni mali pomaci u igri od zadnji put nisu ni osjetili. Ali ih se dalo vidjeti – i dalje je prisutan veći fokus na Lovea i igranje kroz njega na visokom i niskom postu te manje Claxtona s loptom, a više u spot-up roli. I općenito puno bolje kruženje lopte. To je, ako ništa drugo, barem obojici, a i Garlandu donekle, pomoglo da izgledaju bolje nego inače.

Uglavnom, protiv Lakersa su pregaženi, kao i sutradan protiv Clippersa u utakmici u kojoj su odmarali Lovea. Gostovati u Memphisu također nije idealno za momčad poput njihove u ovom trenutku tako da je jedina utakmica u kojoj su se mogli nadati pozitivnom raspletu ova protiv Bullsa.

Tu su Love i Sexton, pa i Garland, zabijali otvorene šutove te uputili izazov, ali u zadnjoj četvrtini nisu imali rješenja za LaVinea koji ih je nadigrao sam samcat. Druga večer back-to-backa možda bi mogla poslužiti kao opravdanje za manjak energije u završnici, samo što su i Bullsi večer ranije igrali protiv Sixersa i to puno težu utakmicu u kojoj se LaVine potrošio više nego cijela momčad Cavsa zajedno.

30. WIZARDS (0-2)

Ovo je sada definitivno sranje od momčadi kakvo smo očekivali na početku sezone. Ni relativno zdravi Beal im nije pomogao da ozbiljnije izazovu Bullse koji su i bez centara na raspolaganju konkretnija momčad, a tek nikakvih izgleda nisu imali protiv skoro pa kompletiranih Raptorsa.

16 thoughts on “POWER RANKINGS, WEEK 13.

  1. Svaka cast oklahomi, memphisu i miamiju na ovoj sezoni, vrlo su dobro poslozeni a ove dvijje potonje ekipe imaju finu poziciju za budunost. Jel mislis da Indiana ako oladipo bude na nekom normalnom nivou se moze potuci na istoku sa bucksima i sixersima? Inace hvala na tekstovima uvik je gust procitat.

  2. imao sam nesreću da gledam Denver Indiana prije par večeri.

    Igrače Nuggetsa ću od sada gledati sa puno više empatije znajući koga ima za trenera. Imali su relativno rutinski riješenu tekmu protiv Pacersa, a onda je Malone krenuo miksati petorke, i ispustio je veliku prednost u 4Q.

    Onda je na kraju vidio da je đavo odnio zajebanciju, i krenuo je da se vadi, a u crunch time je stavio postavu Morris – Craig – Grant – Plum – Jokić. Dakle, u 2020. godini, čovjeku je palo na pamet da u clutcu igra, pazi sad, ne sa dva klasična visoka (što niko više ne radi), već sa TRI!!!

    Mislim, nije sporno da čovjek nešto dobro radi, taj player devlolopment dio je vjerovatno OK, i sam odnos sa igračima, gazdama franšize itd… ali njegove in game odluke su skandalozne, i već spremam jedan kladioničarski upset za play off, gdje god završi Denver, igraću ispadanje u prvoj rundi, s kim god da se sretnu

  3. @ kreko – počerupet, al ništa ozbiljnije s Bucksima. a Sixerse uz malo sreće može dobit svatko tko je u stanju ubacit 15 trica – to se Pacersima može zalomit

    @ zbignjev – to je Malone išao kontra smallballa, na mišiće. btw Grant nije klasični visoki. u biti neznam što je. igrač bez pozicije, uloge i manje-više smisla. njega treba bacit na perimetar da lamata rukama i smeta bekovima, pa onda eventualno doleti sa strane pomoći i zalijepi bananu. pozicioniran pod košem je koristan otprilike kao odvajanje bio otpada

  4. A. Gordon- C.J. McCollum trade. Orlando dobiva beka koji konstantno može trpati iz driblinga i otvara prostor Isaacu na 4. Portland napokon rastavlja duo i dobiva atletično krilo odlično u kombinaciji sa Lillardom.
    Kolika je mogućnost za trade?
    Irvingov komentar da mu trebaju pojačanja, je li namjerno stvara toksičnu atmosferu u ekipi koja je bez njega došla u PO ili stvarno samo lupa bez razmišljanja?

  5. Da mi je netko prije sezone rekao da ću pogledati sve utakmice Memphisa i ovako guštat, rekao bih mu da nije normalan. Klinci su fenomenalni i igraju najbolju košarku za gledat u ligi. Morant i Jackson su klasa i čovjek se može samo radovat vremenu koje tek dolazi.

  6. Iako Irving zivi u nekom svom besmislenom svijetu i svojim “fiks” idejama do nekle je bio u pravu vezano za tim Netsa. Oni cak i sa Durantom nisu sampionska ekipa, jer problem pocinje i zavrsava se sa Kyriem. Jednostavno on je sprinter koji se nalazi na maratonu od 42 km i treba mu neko ko ce ga dovesti do finalnih sto metara. “Super zdrav ” KD moze takav posao odraditi u napadu , ali u odbrani nema sanse. Neko je generalno misljenje javnosti da je Irving tip igraca koji mora da ima stalno loptu u rukama, sto je po meni skroz suprotno. Njegova idealna pozicija je bek suter ili neko kome ces uvaliti loptu svako peti napad kad ne prodju primarna, sekundarna i tercijarna opcija.
    Ako se vec sada razmislja o toj famoznoj sledecoj sezoni , onda bi prioritet trebao biti pronaci beka komplementarnog uz Irvinga, a to nije Spencer. Jbt ovakvoj ekipi bi savrseno legao jedan Rubio koji bi kontrolisao ritam kao vodeci kreator i defanzivno radio solidan posao.

  7. Greeen je opcija kada pratis da tipa u drugoj rundi protiv Houstona/Spursa (zajebancija za Pop ekipu) ne bude starter s Zubac full out…

    Momak je sporiji od Tomica sto je gotovo nemoguce i radi mini Oberto rolu za Clipperse..

    P.S. znam da te boli uvo, Hezonja je doda/izjavio da oce igrat za hepku… Koga zvat njega ili Sakica (max sam ozbiljan)

  8. Koji potez bi Portland trebao povuć da se dokopa doigravanja ? Ili da krenu u rat s ovim što imaju i ovise o šuterskim herojstvima Lillarda.

  9. I još nešto, jel moguće da Dallas u eventualnoj seriji nebi ni utakmicu uzeo Clippersima,pogotovo kad ih ovako desetkovane i Leonarda sa ok suterskom veceri nemogu dobit.

  10. @ bev7 – odlična trejd ideja, nažalost nema šanse da Olshey to izvede. Irving? Nije on ni glup ni pokvaren, samo tipično razmaženo derište, takvi ne misle o tome da njihova djela imaju posljedice na druge.

    @ brazzeri – odlično rečeno i to s Rubiom uopće nije loša ideja.

    @ wade – dođi na podcast da se pozabavimo repkom

    @ hbob – ostavimo ovo pitanje za podcast, malo bi se duže njim pozabavio

    @ m12 – ovo što je čovjek gore predložio bi pomoglo, samo što je neostvarivo prije ljeta jer Orlando isto lovi PO i nema šanse da se odrekne Gordona dok je Isaac out. i dalje ostajem pri rečenom u postovima, treba im prije svega pošteni swingman za 30-ak minuta, ne vidim kako to mogu pokrpat s Trentom i Arizom
    što se Dallasa tiče, pa uzeli bi možda jednu, dvije, zalomila bi se šuterska eksplozija ili neka šuterska suša na drugoj strani. ne zaboravi da je Zinger van ritma i da su ostali bez Powella, mogu i oni bolje. al naravno dobit seriju od 7 protiv Leonarda u punom pogonu, to trenutno ne mogu ni pod razno

  11. Zar stvarno mislis potratit jedan podcast na repku…, od toga je cak zabavnije birati all star

  12. Jel se meni čini ali da sad kad nema Embiida(zanemarujuc njegov učinak)se vidi da on u biti samo smeta Simmonsu u napadu.Kao da mu i on bude još jedno tijelo koje mu smeta, jer ovo kad njega nema ovaj je bolji tri puta.Jel se i tebi to čini.

  13. @ drago – pa o tome pričamo već godinama, šta tu ima novo. isto vrijedi i obrnuto, naravno. s tim da ove sezone najveći problem Sixersa nije njihova nekompatibilnost, koliko to što svih ovih godina nisu našli rotaciju koja će ih maksimizirati u šihtama koje igraju sami. Simmons je to imao samo u onoj završnici sezone kad su stigli Ilyasova i Belinelli, Embiid donekle kad je imao Reddicka. ove godine premalo je takvih perioda jer jednostavno nije lako pronać četiri šutera kad ih toliko nema na rosteru što je najveći grijeh uprave.

  14. Sad, na mestu Grizlija bih se malo zajebavao sa Utah i ponudio bih im Igija i Solomon Hilla za Conleya 🙂 Taman bi se Mike uklopio lepo u tu drugu petorku sa Meltonom i Clarkeom, a otvorili bi se minuti za Brazilca. Verujem da bi Utah sto pre skartala Conleya sad kad imaju Clarksona, a Igi bi rupu na krilu fino zatvorio iza ove dvojice.

  15. taj clarkson, ajde kad je bio u lakersima i cavsima necu mu uzimat previse za zlo losu selekciju suteva, skart ekipe, ali kako on vamo moze isto radit, nije mi jasno jel to oni njemu daju za pravo ili samo to zna…gledam sinoc tekmu sa mavsima, uzas…rece ljudi ima dobar +/-, pa svi imaju dobar plus minus kad je ekipa dobila masu utakmica u posljednje vrijeme…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *