POWER RANKINGS WEEK 14.

Tjedan koji je završio nezamislivom tragedijom ipak je donio dosta toga vrijednog spomena. Keep on rockin’ braćo i poneka sestro, keep on rockin’.

01. BUCKS (2-0)

Dopala ih je ta nesreća da moraju predstavljati ligu na Euro izletu pa su odigrali samo dva treninga. Sredili su oslabljenu verziju Bullsa bez problema s 24-28 učinkom na obruču, a onda su četiri dana kasnije odradili posao i protiv Hornetsa u Parizu. Uz Giannisa, sjajnu formu u zadnje vrijeme održava i Middleton – upravo je njihovih 10-12 iz igre u zadnjih 12 minuta prelomilo tijek susreta (usporedbe radi, recimo i kako su Hornetsi u tom periodu iz igre šutirali 5-16).

02. CLIPPERS (3-1)

Ako je netko na trenutak i posumnjao, ovaj tjedan Kawhi je potvrdio – liga je trenutno njegovo igralište. LBJ je stari deda, KD je polomljen, tek čekamo da ga neki mladac izazove. Do tada – u eri smo Kandže koji trenutno leti kako nije lani od početka doigravanja. Jedan od tih klinaca bit će Luka koji je ovom prilikom samo mogao gledati kako Kawhi u clutchu (točnije, u zadnjih 5 minuta i 28 sekundi) ubacuje 13 poena i preuzima kontrolu nad rezultatom. Istina, uz pravovremenu šutersku pomoć Shameta i taman dovoljno bljeskova Williamsa, što je definitivno više nego je Luka dobio od svoje pratnje. Ali, isto tako bez Georgea, a onda i Beverleya koji je zbog prepone odradio jedva 15 minuta.

Sutradan protiv Hawksa uz spomenute nije bilo ni Leonarda tako da su ovi na svježinu ukrali utakmicu, ali show se nastavio protiv Heata i Magica. Tu je Kawhi krajem treće s 12 poena u 4 minute napravio razliku koju je onda uspio sačuvati opet zahvaljujući 7 poena u zadnjoj minuti utakmice. Iako ni ovdje nije imao ni Beverleya ni Georgea, opet Shamet i standardno dobar učinak “klupe” bili su razlog zašto nije bilo previše sumnji u konačni rezultat. Iako je i Heat kao i Dallas držao priključak, samo se čekalo da ih Leonard zgazi.

Protiv Orlanda pak nije bilo ni te drame u tragovima, za što se opet pobrinuo Kawhi dominantnom šihtom u trećoj četvrtini (15 poena). Shamet opet na razini, kao i klupa, uz taman dovoljno obrambene energije. Zanimljivo, Doc je u ove dvije utakmice Beverleya zamijenio s Pattersonom tako da je Kawhi doslovno igrao playa u ovoj visokoj petorci.

03. LAKERS (2-2)

Nakon ovog tjedna i poraza u Bostonu i Phillyu, znamo sljedeće – Lakersi imaju ogromnih problema dobiti ove top momčadi Istoka u gostima. Uz ranije poraze od Bucksa i Pacersa ispada kako su dobili tek Heat, dok gostovanje u Torontu još treba odraditi. Inače, Raptorsi su ih već skinuli u Staplesu. Zato nemaju problema s kramom – ove sezone nisu izgubili još ni jednu utakmicu od momčadi koja nije playoff kalibra (Orlando također možemo smatrati sigurnim među 8 na Istoku), što se potvrdilo i na ovoj turneji gdje su nakon odrađenog posla protiv Knicksa bez problema skinuli i Netse i to usprkos igranju na drugoj večeri back-to-backa.

Po običaju, LeBron i Davis su radili što je trebalo i koliko je trebalo u ovim utakmicama, međutim protiv ovih boljih momčadi to nije tako jednostavno. Utakmicu protiv Celticsa odbacimo jer tu nisu nalikovali na sebe – osim manjka energije kojega možemo pripisati početku turneje po Istoku, očito je bilo da Davis otresa hrđu nakon duže pauze te defanzivno nisu bili u stanju braniti Celticse ni na perimetru ni u sredini. Praktički, izgledali su kao neka ranija verzija LeBronovih Cavsa iz regularne sezone koja čuva energiju za playoff.

Obzirom da je Davis u međuvremenu solidno odigrao i uhvatio više nego dobar ritam kroz ove dvije laganice, puno je zanimljivije posvetiti se viđenom protiv Sixersa. Nisu ovdje mogli računati na McGeea, ali obzirom da je on ionako problematičan pozicioni defanzivac, to teško da je izgovor. Veći je problem recimo to što je Howard ovako bio prisiljen igrati više minuta protiv boljih suparnika što je automatski smanjilo njegov utjecaj na igru kakav ima kada igra isključivo protiv rezervi.

Uglavnom, još više je potencirana važnost Jamesa i Davisa i tu se dalo vidjeti nekoliko zanimljivih trendova. Nakon Gordona u utakmici protiv Orlanda, još je jedan vanserijski atleta u naponu snage nadjačao Jamesa jednostavno bivajući brži i jači. LeBron je ubacio samo 5 poena dok ga je čuvao Simmons i jednostavno ga nije mogao probiti, birajući tako alibi skok-šutove, a i, nakon što je prosuo par lopti, itekako pazeći na dribling. Simmons ga je jednostavno pripitomio i iako je zabio 29 poena, njegov utjecaj na utakmicu, kakav inače ima dok može koristiti golu snagu, bio je minimalan. I definitivno netipičan kada govorimo o ovogodišnjem izdanju LeBrona.

S manje aktivnim LeBronom kroz slash & kick igru, Lakersima tako ostaje samo jahati Davisa u post-upu, a tu su Sixersi pak imali penicilin u vidu najboljeg post-up braniča u ligi. Samim time što može čuvati Giannisa i Davisa 1 na 1 i usporiti ih, Horford zaslužuje svaki jebeni dolar ugovora kojega je dobio ovo ljeto. I sve one priče o tome da nije kompatibilan, da je preskup i da bi ga trebalo trejdati samo su još jedan dokaz kako neki ljudi ne vide dalje od nosa. Horford je tu da Sixersima pomogne otići do kraja, ne kako bi u siječnju gazili Netse.

Lakersi su ovdje imali dodatan problem jer nemaju centra koji može kazniti Harrisa koji je bez problema odrađivao posao guranja s Howardom u sredini i naravno da su živnuli tek kada bi gurnuli Davisa na peticu. S dodatnim vanjskim igračem raširili su malo reket, ali ne i obranu Sixersa jer Harris je opet bio na razini zadatka i kada je trebalo braniti na lopti.

Pa kada uzmeš u obzir da su izgubili tri ključna matchupa, nije nikakvo čudo da su relativno lagano izgubili i utakmicu. I tu bih sada zaokružio priču – znamo da Lakersi imaju upitnu rotaciju i da još ne znamo koja im je najbolja petorka za ključne minute u playoffu. Ok, jasno je da će lopta biti kod LeBrona te da su Green i KCP šuterska rješenja na boku. Davis je jedan visoki, a drugi će vjerojatno biti Dwight zbog toga jer je ipak manje sklon brain fartovima u obrani od JaValea. Međutim, i dalje im je sklon dovoljno da se to može koristiti, pogotovo ako protivnik zaigra smallball, tako da je očito kako je Davis najbolja petica i jedino pravo rješenje za zadnjih 5 minuta.

U tom slučaju Kuzma ulazi unutra i to šuterski svakako može biti opaka postava, međutim koga Kuzma može braniti? U svijetu u kojem su LeBron i Davis apsolutne mega turbo veličine, možda to i nije bitno jer će njih dvojica razbiti svoje matchupove do te mjere da nema te rupe u petorci koju se može dovoljno iscijediti. Međutim, u svijetu u kojem je Kawhi Leonard najbolji košarkaš na planeti i u kojem mladi lavovi i iskusni šljakeri znaju kako usporiti dvojicu MVP kandidata, ti detalji imaju itekakvu težinu.

04. RAPTORS (4-0)

Konačno kompletni, opet izgledaju kao kaznena ekspedicija koju smo gledali početkom sezone. Doduše, ne toliko zbog startera od kojih mnogi još hvataju ritam nakon ozljeda, već zbog klupe – u ove 4 utakmice ostvarivali su +23 na 100 posjeda kada bi na parketu bili Ibaka, Powell, RHJ i Davis, neovisno o petom čovjeku. Protiv Atlanta im je doslovno dovoljno bilo tri minute u kojima je Powell s 15 poena napravio razliku (uz njegove 4 trice još jednu je ubacio Ibaka). Dvojac s klupe Powelle-Ibaka upalio je iskru i protiv Sixersa, iskru koju su u završnici Siakam i VanVleet pretvorili u laganu pobjedu.

Protiv Knicksa klupa je uzela slobodno te su utakmicu rutinski kraju priveli Lowry i Siakam, ali već protiv Spursa opet su Ibaka i Powell odrađivali ključne minute. Njih dvoje uz VanVleeta, Lowrya i Siakama trenutno su valjda najbolja postava koju imaju za poslati na parket u clutchu, s tim da su, zbog raznih razloga (ponajviše ozljeda), do ovotjednih zajedničkih šihti odigrali tek 7 minuta. Uglavnom, ima tu još rezervi koliko želite.

05. SIXERS (2-1)

Super tjedan za Sixerse, još jednom su potvrdili da su ubojice divova jer sada kada su skinuli i skalp Lakersima znamo ne samo da imaju izgleda osvojiti Istok, već i Kantu. Doduše, protiv Clippersa ih još moramo vidjeti u akciji i to nadam se s Embiidom kako bi onda mogli zarolati priče o problemima centarske rotacije Clippersa.

Ovdje su se pak zarolale priče o tome kako treba trejdati Embiida čim je Simmons spojio nekoliko dobrih utakmica, što je dodatni razlog zašto su pobjednici ovog tjedna. Naime, ako kiksaju ove godine u playoffu i na ljeto se odluče razdvojiti ovu dvojicu, mogu birati s kojim će dalje. Ako ne kiksaju, onda definitivno znaju kakve klase imaju i da je najvažnije brusiti rubove. Preurnebesno je kako odjednom svi guraju Simmonsa ispred Embiida iako je Joel razlog zašto uopće imaju šanse protiv Bucksa i zašto su toliko dominantni protiv Celticsa. Da, Simmonsu je lakše igrati kada ima reket samo za sebe, ali kao da za Embiida ne vrijedi isto?

Uglavnom, tjedan je počeo zanimljivim razvojem situacije protiv Netsa koji su igrali bez Jordana te im je back-up centar bio anoreksični Claxton. Ovdje je nakon jedne šihte O’Quinna genijalac Brown konačno shvatio da nema smisla trošiti minute na njega i Pellea koji su u prvom tjednu bez Embiida odrađivali minute ostale iza Horforda te je gurnuo Simmonsa u rolu back-up petice. Otvorilo je ovo priliku za Neto-Simmons pick & roll i tu je priča za Netse završila ove večeri.

Nešto slično nisu pokušali protiv Raptorsa u utakmici u kojoj su odmah na startu ostali bez Richardsona što je dodatno stanjilo ionako upitnu dubinu. Bez Embiida prednost u mišićima Raptorsa bila je prevelika pa nisu ni pokušavali Simmonsa okružiti sa što više šutera iako ne vidim što su mogli izgubiti – kao da su Pelleovi centimetri branili Raptorsima doći do poena kako požele.

Nakon ovakve partije, za očekivati je bilo da će se mučiti i protiv Lakersa, ali ovdje su uspjeli sve okrenuti u svoju korist. Odlično su podijelili matchupove – Simmons i Horford su usporili LeBrona i Davisa odličnom obranom na lopti, odnosno u postu, a Harris nije imao problema protiv Howarda – a onda su se još bolje prilagođavali. Ovdje ostale centre nisu ni koristili već su opet posegnuli za Simmonsom kao back-up peticom, a kada su razbili startnu postavu Lakersa u trećoj četvrtini i kada su se ovi okrenuli Davisu na centru, Horfordova stretch kvaliteta pokazala se presudnom. Davis nije mogao samo tako ostajati u reketu kako bi pomogao Kuzmi i LeBronu protiv ulaza Simmonsa i Harrisa, odnosno kada bi ostao ostavio bi Horforda samog na perimetru i bio je to šah-mat.

06. JAZZ (3-0)

Lagane pobjede protiv iscrpljenih Pacersa (sletjeli na drugo najteže gostovanje u ligi niti 24 sata nakon što su dobili utakmicu u Denveru) i katastrofalnih Warriorsa ne treba posebno isticati, pa možemo odmah na glavni događaj tjedna. Utakmica protiv Mavsa bila je sudar trenutno, barem po mom sudu, treće i četvrte najbolje momčadi Zapada, samim time potencijalno prava poslastica.

I Jazzeri su se na kraju pokazali kao momčad s opcijom viška. Iako je Luka i ovdje očito bio najbolji pojedinac na parketu, sposobnost Jazzera da napada rupe u obrani preko više opcija, odnosno sposobnost više igrača da kreiraju šut i zabiju ga, izbrisala je dobar dio te prednosti koju je Dallas imao u startu. A uz to Jazz je imao drugog najvažnijeg čovjeka na parketu u Gobertu kojemu Dallas najveći dio večeri nije mogao parirati. Nakrcao je visoke penalima, kupio skokove u napadu i odvlačio obranu blokovima i prijetnjom loba taman da otvori dovoljno prostora kako bi svi ti dribleri Jazza dobili taj korak prednosti.

07. MAVS (1-2)

Izgubili su dvije utakmice (uz to razbili kilave Blazerse), ali u tome nema ničega spornog – Leonard je jedan od rijetkih koji može ostaviti dojam dominantnog igrača i klase za sebe dok je Dončić u akciji (predobar je trenutno da bi tu išta Mavsi mogli), a Jazzeri su radili punom parom kako bi u svojoj dvorani uzeli taj ključni posjed u 50-50 utakmici u kojoj je Dallas čak veći dio večeri samo zbog Luke izgledao bolje. Dakle, ova dva poraza idu u rok službe.

Puno veći problem je što su protiv Clippersa izgubili Powella. Dovođenje Cauley-Steina iz Warriorsa dijelom može pokrpati rotaciju pod košem, pogotovo u napadu. Trebat će nekog vremena da WCS i Luka dohvate kemiju koju su imali Powell i Luka, ali racionalno je očekivati da će Dallasov napad funkcionirati blizu optimuma jer WCS je isti tip igrača – sposoban roler u 2 na 2 akciji i, još važnije, lukav cuter koji će se znati ubacivati iza leđa obrane, hvatati Lukine pasove i zabijati zicere.

Defanzivno će biti puno više problema. WCS doduše daje dužinu koja je Powellu uvijek nedostajala pa će biti logičniji partner Kleberu, tako da za te sporedne šihte razloga za brigu nema. Međutim, WCS i Zinger, tu će puno teže biti pronaći balans jer Powell je odrađivao ogroman posao na perimetru. Iako ne najbrži, Powell je uvijek bio aktivan, bilo da je istrčavao na visokog šutera ili preuzimao beka. WCS je puno ležerniji igrač koji u teoriji može odraditi posao, ali u praksi umjesto šprinta na zatvaranju često bira gledanje, a umjesto guranja s bekom na lopti bira biti pretrčan. Razbudi li ga Carlisle, ako se tu uopće ima što razbuditi, onda za Dallas brige nema koliko god gubitak Powella bio težak udarac.

08. CELTICS (3-1)

Nakon najgoreg tjedna u sezoni nekako je za očekivati bilo da će ovaj odigrati na razini. Počeli su ga sjajno, rešetanjem Lakersa i Memphisa koji nisu imali odgovor na njihovu šutersku širinu. Umorni Lakersi ostajali su bez zraka već krajem druge kada su ih Kemba ulazima i Kanter napadačkim skokom bacili u rupu, rupu koja se početkom treće pretvorila u krater – s 24 poena u 6 furioznih minuta pokazali su što mogu kada su kompletni i kada minute podijele između 7 udarnih igrača.

S Walkerom, Brownom, Tatumom i opet pouzdanim Haywardom raspoređenima uokolo po perimetru (na kojem je i Theis) raširili su reket do te mjere da je uvijek netko imao priliku za ulaz. Pa kada dođe pomoć, lopta se vraća na perimetar gdje nova opcija ima ili otvoren šut ili još bolju priliku za ulaz.

Bez Browna, ali s razigranim Smartom, nešto slično su prezentirali i Grizlijima, gotovo u istim šihtama. Nažalost, već protiv Orlanda ozljede su opet načele rotaciju malo previše – Brownu se na tribini pridružio i Tatum, tako da su Kemba i Hayward morali raditi prekovremeno za pobjedu. I dok je to moglo proći protiv Orlanda, nije protiv razigranih i odnedavno dovoljno dubokih Pelicansa gdje usprkos povratku Browna nisu mogli pronaći dovoljno rješenja za 48 minuta.

09. ROCKETS (2-2)

Iako su uspjeli zaustaviti niz poraza, razina igre i dalje je problematična. Pobjede su upisali protiv ranjenih Nuggetsa bez dva ključna šutera i bijednih Vukova bez krvi, na krilima Westbrooka koji igra najbolju košarku sezone i Gordona koji je u ove dvije večeri ubacio 12 trica iz 21 pokušaja. Međutim, Harden je u jednom od onih perioda kada ne može pogoditi bazen – nakon katastrofalnih 1-17 za tricu protiv Oklahome koji su ih praktički koštali dobivene utakmice, u ove iduće dvije pobjede za šutiranje s perimetra odlučio se samo 12 puta (2 puta pogodio), dok nije konačno dobio dan odmora u zadnjoj utakmici tjedna protiv Denvera. Gdje jahanje Russa bez potrebne tricaške podrške nije bilo dovoljno.

Dok čekaju da Harden pronađe muđu, životare od ovoga što imaju i nadaju se da uskoro neće morati na sprovod Tuckeru. A možda i Capeli. Jer, uz Hardenove promašaje u drugom poluvremenu protiv Thundera, upravo je manjak energije na visokim pozicijama glavni razlog za ispuštanje 17 poena prednosti u zadnjih 15 minuta utakmice. Nakon prošlotjedne anemije ovdje su stvarno igrali kako znaju i imali su jednu solidnu momčad na konopcima, da bi se sve okrenulo u trenu.

10. NUGGETS (3-1)

U sve tri pobjede jedna stvar je bila ključna – šuterske serije Michaela Portera. U jedinom porazu, slučajno ili ne, Porter nije bio na raspolaganju zbog problema s leđima koji su se, srećom, pokazali tek pretjeranim oprezom. A i kako ne biti oprezan na njihovom mjestu kada se čini da bi Porter baš mogao biti ono čemu su se nadali u najluđim snovima, igrač koji će ih iznutra podići na jedan viši nivo.

A bez Murraya na raspolaganju trebao im je svaki od njegovih 20 poena da bi odradili posao protiv Wolvesa. Nakon uvjerljivog poraza od Rocketsa u kojem bez Murraya i Portera nisu imali rješenja u napadu za pratiti rastrčanog Russa i raspucanog Gordona, Porter je opet nosio klupu protiv Pelicansa. Napravili su prednost koju su Jokić i društvo do kraja održali, dobrim dijelom uz pomoć domaćina koji drže Ziona na kratkom lancu. Malone, naravno, ovdje Portera nije vraćao u završnici, ali dao mu je puno veću rolu protiv Rocketsa. I to se, naravno, isplatilo.

Rocketsi su već standardno ostajali bez zraka kako su se minute gomilale i opet je klupa s Porterom i Beasleyem napravila ključnu razliku koju su Jokić i Barton sačuvali do kraja. Znači, stvar je jasna, zapalite dvije svijeće, jednu da Jokić pronađe nutricionista, drugu da Porteru opet ne izleti neki disk.

11. HEAT (2-1)

Pad forme se nastavlja i u ovom tjednu u kojem su se provlačili protiv Kingsa i Wizardsa prije nego ih je Leonard stavio na mjesto. Dobro, protiv Kingsa su bili u nepovoljnom položaju nakon bitke večer ranije protiv Spursa u San Antoniu te mogu zahvaliti samo Jamesu Johnsonu što su uopće dobili priliku dobiti utakmicu (što su i napravili nakon produžetka).

Nakon utakmice sezone kojom je iznio rezultat, čovjek kojem je smrt Kellya Olynyka malo po malo otvorila vrata rotacije, odigrao je bitnu rolu i protiv Wizardsa zabivši tricu za produžetak u kojem su na iskustvo Butlera osigurali pobjedu. Međutim, ovakve neuvjerljive partije definitivno su bliže onome što smo očekivali prije početka sezone. Šljakerski jednostavno nije lako pružati takvu razinu energije iz večeri u večeri kakva im je potrebna da bi se kotrljali, a to onda stavlja dodatni pritisak na šuterski učinak za kojega od večeri do večeri ne znaš od kuda bi mogao doći (znaš jedino da neće doći od Butlera koji ove sezone praktički igra kao light Giannis).

Kako protiv Clippersa nisu mogli računati na Nunna i Dragića zbog ozljeda, to su imali još manje izgleda da se netko raspuca, a dubinu su u očaju tražili čak kod Waitersa koji je tako po prvi put ove sezone istrčao na parket. Iako su i Clippersi bili načeti, Leonard u onim šihtama kada bi bio okružen najboljim opcijama bio je jednostavno previše, pa se samo mogu nadati da je sve u redu s Butlerovim gležnjem zbog kojega nije završio utakmicu. Jer ako i on otpadne na neko vrijeme, eto nam još više Diona.

12. PACERS (2-2)

Turneja po Zapadu kao turneja po Zapadu. Klasika, nakon potrošnje u Denveru na kraju prošlog tjedna, početkom ovoga na drugoj večeri back-to-backa u Salt Lakeu bili su bez goriva, što je rezultiralo gaženjem. Protiv Sunsa i Warriorsa su odradili posao, bez većih problema usprkos gubitku Brogdona koji je na startu utakmice protiv Sunsa zaradio potres mozga. Svejedno, Warren i Sabonis kao prva i druga opcija bili su previše za obje ove kilave momčadi. Ipak, kada naletiš na Lillarda i McColluma koji te ugoste sa 78 poena, onda vidiš da bez Brogdona ne ide.

13. THUNDER (4-0)

Niz od četiri pobjede nakon kojega su se spojili s ovih top 6 na Zapadu do te mjere da više ne treba raditi razliku. Drugim riječima, ovo je legitimna playoff momčad, što su pokazale i rutinske pobjede protiv Orlanda, Atlante i Minnesote. Magic su dobili baš onako kako to rade dobre ekipe – nisu igrali ništa posebno, uz to su bili i načeti (bez Adamsa, ali i bez Fergusona i Nadera zbog čega je startao NFL igrač Dort posuđen od Kansas City Chiefsa), ali Paulova rutina u završnici i Schroederova razigranost bili su više nego dovoljni uz već standardni profi pristup u obrani.

Kilavili su se i protiv Atlante dok nisu konačno ubacili u brzinu više, raspucali se i zadnjih 16 minuta dobili s 57-21 (da, nije tipfeler). Završnica treće četvrtine, točnije oni periodi kada Schroeder uzima stvar u ruke, bili su ključni i protiv Wolvesa – tu se opet izgradili prednost koju je na kraju lako sačuvati kada imaš rutinera poput Paula i još dvojicu playmakera.

Što nas vraća na početak tjedna i ludu utakmicu protiv Rocketsa gdje su veći dio večeri bili u podređenom položaju. Gubitak Adamsa opet na samom startu utakmice definitivno ih je poremetio i kako nije bilo Noela (koji je inače odradio solidne minute protiv Hawksa i Magica dok se protiv Wolvesa opet nije vratio Adams), sav teret je pao na Muscalu. Imali su tako ogromnih problema parirati Rocketsima u reketu, e sve dok se opet nisu raspucali krajem treće.

Schroeder je vukao, priljučio mu se Gallo, a Muscala je ne samo širio reket u napadu već se i borio koliko može pod obručima. Obrana Houstona se raspala, ali puno veći problem je bio što nisu bili u stanju ništa zabiti – Harden je nastavio sa šuterskom sušom, a ostali su, valjda sigurni u pobjedu nakon što su otišli na 17 poena prednosti 15 minuta do kraja, zaboravili kako zabiti polaganje. Opet je tako bio ključan taj period od zadnjih 15-16 minuta te su Rocketsi završili kao i Atlanta nekoliko dana kasnije izgubivši ga 46-24.

14. GRIZZLIES (2-2)

Da su igrali loše protiv Bostona i Pelicansa – nisu. Međutim, već sredinom drugih četvrtina počeli bi imati problema i tu je bilo očito da bez udarnih igrača na parketu ne mogu pratiti dublje i puno iskusnije momčadi. Pelicansi i Celticsi su tako sjajnim partijama utakmice riješili do poluvremena i pokazali klincima gdje im je mjesto. Međutim, dok mogu odrađivati posao protiv momčadi kao što su Detroit i Phoenix, nada o playoffu ostaje živa. Booker koji i sam želi svim silama u doigravanje ovdje je itekako zaprijetio na kraju, ali Morant i Jackson su i ovaj put ostavili dovoljno municije za ključne minute.

15. PELICANS (2-2)

Usprkos polovičnom učinku imaju razloga za zadovoljstvo. Ne samo zbog povratka Ziona, već i zbog toga jer su mogli imati i 4-0 da Zionu nije ovako drastično limitirana minutaža. Uglavnom, tjedan je počeo sjajno, pobjedom protiv direktnih konkurenata za osmo mjesto Grizlija. Tu se dogodio još jedan povratak, onaj Holidaya, koji je odmah s vanserijskih 36 poena (7 trica) i standardno solidnom obranom na Morantu pokazao da su još itekako u igri za playoff.

A onda je stigao i taj dan. Sve znamo, Zion ih je vratio u utakmicu na netipičan način, serijom trica, ali ono najvažnije – donio im je još jedno NBA tijelo u sredinu. Da je ostao na parketu i u clutchu, Spursi bi se puno teže provukli jer teško bi mogli dovoljno raširiti reket za ulaze Murraya i DeRozana protiv dva visoka. Ovako, mogli su igrati smallball protiv smallballa Pelicansa koji nisu mogli zabiti ništa, prvenstveno jer je Zion izgleda Ingrama izbacio iz ritma.

Pomakao se tako Ingram na trojku dobar dio utakmice, dok je Redick ispao iz startne postave i tu će očito trebati neko vrijeme dok se naviknu na drugačije role.

Nakon što su tako dali utakmicu Spursima, također direktnim protivnicima u trci za osmo mjesto, nešto slično su izveli i protiv Nuggetsa. Ideja sa Zionom kao startnom četvorkom, a onda i back-up centrom ima itekako smisla jer protiv rezervi ti u suštini i ne treba masivni zaštitnik obruča (realno, ne treba ti ni protiv većine startnih postava) te bi podjela 48 minuta na centru između njega i Favorsa bila perfektno rješenje za rotaciju. Problem je samo što trenutno Zion ima na raspolaganju 20-ak minuta, pa kada mu odbiješ one dvije startne šihte s Favorsom, ispada kako ti ostaje tih par šihti od 4-5 minuta svaka koje moraš nekako popuniti. Ovdje su to pokušali s Hayesom i to je Denver iskoristio za napraviti razliku koja im je dobro došla u završnici. U kojoj, pogađate, opet nije bilo Ziona koji je ostvario +16 u utakmici koju su izgubili 7 razlike.

I onda su stvari protiv Celticsa konačno ispale kako treba. Načeti i umorni Boston nije imao izgleda protiv kompletnih Pelicansa koji su konačno malo naštimali rotaciju. I ovdje su imali problema u tih nekoliko Hayesovih šihti (ovu zadnju su Celticsi iskoristili da dođu s -23 na -10), ali barem su digli Zionovu minutažu za tih 5 minuta kako bi mogao ostati na parketu i u clutchu. Ako je 28 nova kvota, osmo mjesto je nadohvat ruke.

16. SPURS (2-2)

Sada kada je liga skužila njihov zaokret u napadačkom pristupu, ispali su iz forme i pogodite što su napravili? Pa vratili se LaMarcusu u post-upu, a čemu drugo. Spursi su zakon i vrlo vjerojatno neće do osmog mjesta. Provukli su se ovdje protiv Sunsa i Pelicansa, za što im je trebala pomoć New Orleansa u vidu katastrofalne partije Ingrama i eksperimenata sa Zionovim minutama, odnosno 8 trica Forbesa (17 ukupno) kako bi nekako parirali Bookeru.

Međutim, već u uzvratu protiv Phoenixa imali su mizernu šutersku večer kojom su otvorili vrata porazu u svojoj dvorani, gdje su dva dana kasnije prokockali i završnicu protiv Raptorsa, usprkos svim pokušajima DeRozana da dobije bivšu momčad. Ima tu talenta, ali raspored im je puno teži nego Blazersima i pogotovo Pelicansima, dok Memphis za sada ima prednost u međusobnim susretima i utakmicu i pol plusa. Izvuku li se iz ovoga, onda Becky zaslužuje nove cipele.

17. MAGIC (1-3)

Imali su taj trening protiv Hornetsa na početku tjedna u kojem su Ross i Fournier mogli do otvorenih šutova kad su htjeli istrčavanjem iz bloka, ali sve poslije je bolje zaboraviti. Nisu imali rješenja u clutchu protiv Thundera, protiv Bostona su izdržali do zadnje četvrtine, a protiv Clippersa do poluvremena. Padali su tako iz utakmice u utakmicu i to baš zato jer su šuteri iz večeri u večer imali sve teži zadatak. Ako je utjeha, MCW sve bolje mijenja Augustina, međutim to samo znači da sada imaju 2 playa koja ne mogu zabiti tricu, što otežava život Rossu i Fournieru. Sedam trica su ubacili Clippersima, a tako ne možeš igrati ozbiljnu košarku ovih dana.

18. SUNS (1-3)

Oni svoju playoff košarku pokušavaju igrati već sada i to im neće biti ni približno dovoljno da se održe u igri za pravu stvar. Iza Bookera je fantastična tjedan (31 poen, 44% za tricu), jašu rotaciju od 6 ljudi i jedva su došli do ove jedne pobjede. Podijelili su plijen sa Spursima u dvije neizvjesne utakmice koje su realno mogli obje izgubiti da su Spursi imali prosječnu šutersku večer (Pacersi su ih pregazili, a i Memphis je najveći dio večeri imao kontrolu nad utakmicom).

Booker je vukao i vukao, ali premalo je tu pomoći. U ovoj jedinoj pobjedi dobili su nešto od Šarića što je dobro došlo, međutim inače se uglavnom sve vrti oko 5 ljudi i postave s Bridgesom na četiri. Ako ništa drugo, gomilu minuta troše na Bookera, Aytona, Bridgesa i Oubrea zajedno što je četvorka koja će i dogodine činiti jezgru.

19. NETS (1-3)

Nakon što su bez Jordana i Irvinga pali protiv Sixersa, odnosno s Kyriem nazad i protiv Lakersa, u oba slučaja ne imajući rješenja u završnici kada su protivnici podigli nivo igre, konačno su se dočepali pobjede. Protiv Detroita, ali svaka dobro dođe. Trebalo im je Irvingovih 45 poena da uopće dobiju šansu koju je Kyrie, slično kako je to radio na startu sezone, zamalo prokockao. A onda su ih nakon ovakve potrošnje na drugoj večeri back-to-backa namlatili Knicksi. Dok je Irving, naravno, stvar promatrao s tribina.

20. BLAZERS (2-1)

Trebao im je 61 poen Lillarda da se provuku protiv Warriorsa u produžetku, ali barem jesu – sjetimo se samo utakmice s početka studenog gdje su izgubili od istog protivnika iako je Dame ubacio 39 i iako su imali McColluma. Ovdje ga nije bilo, kao ni protiv Dallasa, gdje su izrešetani usprkos premijeri Arize koji je solidno izgledao uz Mela u tandemu veterana kojim se nadaju pokrpati rupe barem u startnoj postavi.

A ako je suditi po utakmici protiv Pacersa na dobrom su tragu. Povratak McColluma definitivno je pomogao, kao i 50 poena Lillarda, međutim i Melo i Ariza su izgledali solidno u rolama ispušnih ventila. Uz to štimaju i klupu – sada konačno mogu ignorirati Hezonju jer imaju Trenta i Littlea, a iz Kingsa pristigli Swanigan donosi nešto više mase od Tollivera i poslužit će dok se ne vrati Skal. Inače, upravo su oni Swanigana poslali u Kingse prije godinu dana u zamjenu za – Skala. Olshey, majstor prelijevanja iz šupljeg u prazno.

21. BULLS (2-2)

Ovo je već standard – LaVine je posao majstor za clutch od kada puno više pazi na selekciju šuta (i sve više ide na ulaze umjesto da se samo diže na skok-šut iz driblinga, a zna čak i dodati loptu kada naleti na udvajanje) tako da je sredio Wolvese, a onda fantastičnom partijom i Cavse. Tu potreba za herojstvima nije bilo jer je s 12 poena u trećoj (44 ukupno) predvodio navalu Bullsa koja je iz egala u tih 12 minuta otišla na +23 i riješila pitanje pobjednika.

I dok poraz od Bucksa ne treba posebno isticati, zanimljivo je kako su ih Kingsi razbili agresivnom igrom na loptu. Energija veterana poput Josepha, Barnesa i Bazemorea rezultirala je s 9 izgubljenih lopti i 1 poenom LaVinea u zadnjih 12 minuta, čisto za podsjetnik kako su Bullsi ipak rasna lutrijska momčad.

22. KINGS (1-2)

Propustili su samo takvu šansu prekinuti niz prošlotjednih poraza, ali protiv Heata od tri navodna closera ni jedan nije bio na razini – Fox, Hield i Bogdanović su u zadnjih desetak minuta utakmice, točnije u clutchu i produžetku, iz igre gađali 4-15. Obrana Heata koja većinu snaga ulaže u branjenje perimetra, svejedno da li se radi o šutu ili ulazima, definitivno zaslužuje pohvalu, ali dio zasluga mora se pripisati i selekciji šuta te manjku kemije između trojice bekova.

S tim da je ovo bilo ništa naspram katastrofe prikazane protiv Pistonsa – kriminalnim pristupom dozvolili su Pistonsima i bez Drummonda da se šetaju kroz reket, a uz to su izgubili i tricašku bitku zbog povratka Jacksona koji je izgleda tijekom rehabilitacije radio na šutu (nije, ali protiv Kingsa sve izgleda moguće). Nije pomogla ni obnovljena ozljeda stopala Bagleya zbog koje su opet parkirali Dedmona u sredinu jer Pistonsi su ovdje jednostavno imali previše tijela s pulsom. Više od nula, jelte.

E, a onda je protiv Bullsa trener Luke Shitwalker posegnuo za nuklearnim rješenjem. Da bi malo razdrmao svlačionicu, a i rotaciju, promijenio je rolu Bogdanoviću i Hieldu. I iako je napad opet bio kilav, defanzivno su konačno pružili profesionalnu partiju. Točnije, Joseph je opet bio ključan na tom dijelu parketa, igrajući praktički cijelo drugo poluvrijeme na LaVineu, što je na kraju i presudilo (bijedni Bullsi zabili su 12 poena u zadnjih 12 minuta).

Jasno, to dugoročno ne znači apsolutno ništa. Walton definitivno nije ništa napravio guranjem Hielda u rolu šestog čovjeka, isto kao što ništa nije napravio bacanjem Foxa na klupu nakon tri minute loše igre na startu treće. Na takav način ne možeš voditi ni srednjoškolsku momčad, kamoli NBA zvijezde koje primaju pet puta više love od tebe.

23. WOLVES (0-4)

Serija poraza se nastavlja i ne vide se nikakvi pomaci. Igraju idući tjedan s Kingsima pa onda imaju dužu pauzu u kojoj bi se mogli malo pribrati, a do tada ne ostaje ništa nego konstatirati kako ova jezgra nema budućnost. Houston ih je pomeo, kao i Oklahoma idući dan kada je šetnja kroz reket bila još lakša, a razina energije još niža. I nije nikakvo čudo da je ono malo obrane što su igrali bez Townsa nestalo čim se ovaj vratio u rotaciju. I protiv Houstona i Oklahome fino je napucao statistiku fenomenalnim šuterskim učinkom, ali ni trenutka nije igrao ozbiljnu košarku na drugoj strani parketa. I to se jednostavno osjeti na pristupu momčadi. Koja nema dovoljno talenta da se oslanja samo na napad 48 minuta.

U ovim ranijim utakmicama protiv Nuggetsa i Bullsa igrali su nešto bolje, ali opet nisu bili u stanju ništa obraniti u završnicama kada su se utakmice odlučivale. Mislim, od Bullsa su izgubili usprkos tome što su Wiggins i Towns ubacili 28 poena u zadnjih 12 minuta uz 67% šuta što dovoljno govori o njihovom pristupu u obrani.

24. HAWKS (2-2)

Pristojan tjedan, pogotovo kad uzmemo u obzir da su do jedne pobjede došli bez Younga. Nakon što ih je Powell izrešetao i tako riješio utakmicu u kojoj su se na krilima sjajne Youngove partije držali protiv prvaka, dali su natučenom all-staru dan odmora protiv Clippersa. Koji su bez Leonarda, Beverleya i Georgea otvorili priliku Hawksima da se vrate iz ponora – čak i ovakvi Clippersi izgradili su 21 poen prednosti prije nego su ostali bez goriva i prije nego ih je s 19 poena u četvrtini života (ujedno i utakmici karijere) treći play Goodwin ostavio bez pobjede.

Uglavnom, nakon izleta u Oklahomu gdje su pregaženi, sami su priuštili sličan tretman Wizardsima na krilima nove sjajne partije Younga koji je tako na najbolji mogući način obilježio večer u kojoj se nikome nije previše igralo.

25. PISTONS (1-3)

Nakon što su protiv Wizardsa po tko zna koji put ove sezone iskopali još veće dno kako bi ga mogli dotaknuti nosom (u utakmici u kojoj su Drummonda uništili i Mahinmi i Bryant), mali bljesak smisla pokazali su protiv Kingsa. Točnije, Jackson je u povratku odradio fenomenalnu rolu i kao šesti čovjek izrešetao je Kingse koji i sami prolaze kroz krizu identiteta.

Ovaj put Casey nije čekao te ga je protiv Memphisa odmah gurnuo u startnu rolu pored Rosea što nije bilo bitno jer naravno da drugu večer za redom Reggie nije ponovio nešto slično. Uz to su igrali i bez Drummonda, ali to definitivno nije važno – uostalom i Kingse su dobili bez njega, a njegov pristup je ionako takav da Woodova energija donosi neopisivo veći povrat.

Što se pokazalo i protiv Netsa gdje na drugoj večeri back-to-backa nisu imali Jacksona. Rose je zabio svoju kvotu i donosio dozu profesionalnosti u napad bacajući povratne šuterima, ali s Drummondom u sredini dozvolili su Netsima previše zicera da bi mogli parirati. Čovjek se očito pomirio da ostaje u Detroitu pa se i ne trudi, dok Rose još uvijek pokušava natjerati nekoga da ponudi pick za njega i izvuče ga iz ove užasne situacije.

26. WIZARDS (2-2)

Beal se vraća u optimalnu formu, što su na svojoj koži osjetili Pistonsi i Cavsi koji nisu imali načina kako ga zaustaviti ili nekoga s kim bi mu parirali. Zamalo je Beal skinuo i Heat najboljom partijom ovog tjedna kojega je obilježio, ali provukli su se favoriti u produžetku na račun više sporednih opcija. Jedina utakmica u kojoj tako nisu bili u igri bila je ova zadnja protiv Hawksa gdje nije pomoglo ni njegovih 40 poena.

Igra s dva centra ovdje im nije pomogla, za razliku od utakmice protiv Cavsa gdje su Bryant i Mahinmi solidno funkcionirali zajedno. Bryant je počeo hvatati formu i protiv Pistonsa je odigrao odličnu utakmicu s klupe nakon koje je bilo očito da mu treba naći više minuta od ovih nekoliko back-up šihti, iako je teško reći koliko je ovo sretna opcija. Scottu Brooksu je logična. Teško je prežaliti par Ibaka-Perkins.

27. KNICKS (2-2)

Jašući svoju veteransku startnu petorku razbili su Cavse, zatim i Netse na drugoj večeri back-to-backa, a pružili su pristojan otpor i Lakersima i Raptorsima (pomogao je još jedan veteran, Dotson). Ono, da su u nekoj nacionalnoj euro ligi gdje se momčadi slažu od sezone do sezone, rekli bi kako su profi momčad. Ovako, jednostavno nemaju nikakvog smisla.

28. WARRIORS (0-3)

Tjedan je počeo napucavanjem s Blazersima u kojem su Russell i Burks zamalo skinuli Lillarda. Nisu jer ga ipak nisu bili u stanju pratiti u clutchu i produžetku. Protiv stroja zvanog Utah Jazz izgubili su prije podbacivanja, a i Pacersi bez Brogdona ubacili su im 129 u utakmici u kojoj Warriorsi ni trenutka nisu bili konkurentni. I prije koje su ostali bez najboljeg rješenja na centru.

Od one donedavne borbenosti tako nije ostalo ništa, a sada će biti još manje energije pod košem jer su trejdali Cauley-Steina u Dallas. Najboljeg rolera i jedinog poštenog blokera dali su za pick druge runde Jazza, dakle za apsolutno ništa, valjda kako bi vidjeli što imaju u Chrissu, čovjeka kojega su prije nekoliko tjedana otpustili. Pomak s WCS-a na Chrissa je manje-više nebitan, ali sada će definitivno imati još veću rupu u obrani jer kao back-up centre imaju ili Spellmana ili Greena koji su drugačiji tip igrača. I prije svega nemaju vertikalnost da bi čuvali obruč.

U ovoj prvoj utakmici nove ere Draymond je prvi igrao back-up minute prije nego bi ušao Omari, a nije isključeno da nas vrlo skoro čeka i Alen Smailagić Experience u director’s cut verziji.

29. HORNETS (0-2)

Zbog izleta u Pariz niz poraza uvećali su tek sa šest na osam. Bio je ovo drugi tjedna za redom sa samo dvije utakmice, a ogromna pauza od 5 dana od zadnjeg nastupa u Denveru nije im pomogla protiv Orlanda. Energijom u obrani jedva da su protivniku priuštili ozbiljniji trening, a uz to Graham nije bio vruć. Točnije, opet je bio na Južnom Polu. Zimi.

U Parizu su se manje osramotili, ali i to vjerojatno samo zato jer je Bucksima trebalo duže da se zagriju nakon ovolike pauze i leta preko Atlantika. Monk je utakmicom karijere držao napad, međutim, čim su favoriti počeli hvatati ritam i dizati nivo igre, pomisli o iznenađenju su nestale poput karijere Nica Batuma koji je ovdje dobio simboličnu priliku startati. Show je show. Čak i kada nije.

30. CAVS (0-3)

Uvjerljivim porazima od Wizardsa, Knicksa i Bullsa i to u svojoj dvorani definitivno su potvrdili da su trenutno najgora momčad u ligi. Knicksi su ih razbili svojim odredom veterana već u trećoj četvrtini, a nisu imali nikakvih rješenja ni za Beala nekoliko dana kasnije. Kao ni za LaVinea koji je pored Sextona i Garlanda izgledao kao all-NBA klasa.

13 thoughts on “POWER RANKINGS WEEK 14.

  1. Mogla bi ovo biti najgora godina u istoriji Lakersa. Ne samo da su ostali bez Kobea, vec su sve prilike da ce Clippersi uzet titulu. Mozda je LBJ posteno ostario i mozda je KD zbog povrede van diskusije , ali Leonard igra tako jebeno Jordanovski da se svaka njegova tekma mora gledati. Iako verovatno nece uhvatit legacy LeBrona , pa cak ni Duranta , jednog dana bi se moglo ozbiljno polemisati ciju peak verziju bi poveo sa sobom u PO?!

  2. Ako neko želi gledati lijepu košarku neće upalit Clipperse, ali hoće ako žele gledati apsolutnu dominaciju Leonarda koji napokon izgleda zdravo i dobija utakmice u kojima starta sa Harklesom,Patom i Zubcom.

  3. @ oprax – ja ti mogu odmah reć svoju listu. 1. Jordan, 2. Leonard, 3. Durant

    @ ruud no.9/10 – da je rekao nešto drugačije, ne bi bio LeBron. da se popenje na svoj ego i skoči s njega padao bi duže od onog tipa što je skakao s ruba svemira

    @ m12 – Mo, Pat i Ivica, to stvarno zvuči više ko crtić nego profi košarkaška momčad

  4. Dobar dan
    Aaron Gordon u zamjenu za Muraya i Hernangomeza , kako ti se čini taj trade?

  5. Da, da, Lebron je jedva dočekao Kobijevu smrt da napiše poruku u kojoj će promovisati sebe. Jebeš logiku nba fanova. Znam da se Lebron prati svaki minut i da se mora hejtovati svaki njegov potez, ali u ovakvoj situaciji nešto loše govoriti i analizirati redove, ma daaaaj

  6. @ džilansa – genijalno za Nuggetse, samo zašto bi Orlando na to pristao? Murrayeva kobasica od ugovora pored Fultza, nekako ne ide

    @ fear the beard – ako si uopće pomislio da je čovjek ciljao na takvu konstrukciju kad je izrazio zgražanje LeBronovim pogledom na svijet, onda si gluplji od maila koji si otvorio da bi se pojavio među ovim velebnim komentatorima

  7. Poanta je da je LeBron toliki egocentrik da ce svaku sitovaciju iskoristiti da barem malo podigne svoj ego. Necemo mu zamirit, ipak je to jace od njega. 😎

  8. Lebron je seronja u privatnom smislu, ok.. al kosarkaski ga stavit iza leonarda i duranta….
    Tko je gledao prvo finale cle warr nikad ne bi jamesa stavio iza leonarda i duranta…

  9. @ garavo – Duncan nije mogao pogodit skok-šut s 8 metara udvojen, to gledam kao bitnu stvar u clutchu

    @ markan – a eto, nisam gledao, to jedino može objasnit tvoju formulaciju.

  10. ako bi mvp titula bila koncipirana kao pojas u boksu, odnosno u vlasnistvu je igraca dok god je najbolji sveukupno, znaci i sezona i playoff i u sustini, igrac koga biras kao prvog ako hoces te godine da uzmes titulu, kako bi se isti kretao zadnjih 20 godina, pocetkom 2000ih bi bio kod shaqa, sada kod kawhia, izmedju toga? pozdrav i sve najbolje

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *