POWER RANKINGS WEEK 15.

Kobeova smrt i blizina all-star pauze rezultirali su jednim čudnim tjednom u kojem smo se nagledali nelogičnih utakmica, ali smo usput dobili i još uzbudljiviju borbu za osmo mjesto na Zapadu. S probuđenim Blazersima, bit će ovo trka koja će nam uljepšati dane do playoffa. I koja je još jedan dokaz da je Zapad i dalje svijet za sebe.

01. BUCKS (2-1)

Nakon povratka s Euro izleta odlučili su odmoriti Giannisa (načeto rame), što je rezultiralo Middletonovom eksplozijom protiv Wizardsa gdje je čovjek ubacio 51 poen. Neka je revijalna utakmica, al’ se piše. Revijalno je bilo i na početku protiv Denvera gdje su Bucksi startali sa najstarijim bratom Antetokounmpom na centru kako bi obilježili Grčku večer. Odnosno, kako bi i na ovaj način pokazali mlađem burazu na što su sve spremni samo da ostane u Wisconsinu.

Poraz pak ne treba pripisati laganijem pristupu jer izrodilo se ovo kasnije u dobru utakmicu, već činjenici da klupa Bucksa bez Hilla i DiVincenza nije imala municije za suprostaviti se 22 trice Denvera, a pogotovo dvojcu Porter-Beasley koji je već po običaju dao ključni poticaj poenima s klupe. Točnije napravili su prednost koju su Jokić i ostali veterani sačuvali do kraja jer Milwaukee u zadnjoj četvrtini nije bio u stanju zabiti tricu i smanjiti minus (1-7 su gađali u zadnjih 12 minuta s perimetra). Takav učinak pored nešto slabije Giannisove realizacije u sredini ne prolazi.

I onda smo protiv Sunsa konačno opet imali prilike gledati prave Buckse. Vratio se DiVincenzo što je odmah smanjilo dozu Matthewsa, a to znači da je puno lakše bilo poslati na parket potentnije postave. Najvažnije, Giannisovo rame je izgledalo skroz ok.

02. CLIPPERS (1-1)

Obzirom da je utakmica protiv Lakersa odgođena zbog Bryantove smrti, ovaj tjedan imali su samo dva nastupa, od kojih ovaj prvi protiv Kingsa vrijedi spomenuti samo zbog Georgeova povratka na parket. U 19 minuta koje je dobio PG13 se baš nije proslavio, kao ni momčad mu uostalom. Bez Leonarda i s 4 dana odmora nisu ni pokušali oduprijeti se gostima. I da, ni Kawhieva leđa, ni manjak zagrijanih mišića, nisu opravdanje za skidanje gaća pred Kingsima do poluvremena.

Leonardov niz sjajnih igara tako je prekinut do sudara s Wolvesima gdje su opet predvođeni njegovim učinkom i puno boljim izdanjem Georgea bez problema odradili posao protiv mlitavog protivnika.

03. LAKERS (1-1)

Jedina stvar opasnija od back-to-backa i previše utakmica u malo dana u NBA je izgleda previše dana odmora (pogotovo ako su bez poštenog treninga) – odgodom utakmice protiv Clippersa bili su Lakersi čak 6 dana izvan pogona, što se itekako osjetilo protiv Blazersa gdje nisu mogli čuvati ni perimetar ni obruč.

Nakon najgore defanzivne partije sezone bolje su izgledali protiv Kingsa gdje su odmah na parket istrčali odlučni pokazati da je poraz od Blazersa bio slučajan.

04. SIXERS (1-2)

Nakon odrađenog posla protiv Warriorsa u utakmici koju je obilježio povratak Embiida, već protiv Hawksa pokazalo se kako ih čeka zajebano razdoblje bez Richardsona. Korkmaz i Neto su se šuterski ugasili, a Milton i Thybull energiji usprkos pružaju premalo konstante u napadu i ovdje kvalitetno raspodijeliti minute na vanjskim pozicijama neće biti lako.

A uz to Embiid opet izgleda tromo, s tim da sada kao da je zarazio i Simmonsa koji se od fajtera iz ovog perioda bez Joela opet pretvorio u tipa koji bježi od odgovornosti i čeka da se netko drugi pobrine za sve. Radio to svjesno ili nesvjesno, s njegovim ovakvim pristupom i ovakvom Embiidovom kondicijom, a radi se valjda o profesionalnom sportašu koji je svjetski rekorder po brzini kojom ispada iz forme, koji uz to sada ima i defektnu ruku, Sixersi jednostavno ne mogu maskirati sve probleme s rotacijom.

Stvar je opet banalno jednostavna – njih dva moraju rudariti da bi ova momčad imala šansu, a to nisu radili ni protiv Hawksa ni protiv Bostona. Protiv ovih prvih nisu ni pokušali, protiv drugih nisu mogli, a onda ovakva depresija vuče sa sobom i ove stvarno uzorne profesionalce koji ne uzimaju slobodne dane poput Horforda i Harrisa prema dolje.

Gle, nema šanse da dignem ruke od ovih Sixersa jer su pokazali da, kad im se sve poklopi, mogu dobiti svakoga. Ali, da je to poklapanje otprilike komplicirano i rijetko kao ono planeta – je.

05. RAPTORS (4-0)

Tjedan pun zicera kakav očito nisu u stanju zajebati, tako da su trenutno na 11 pobjeda u nizu. Ovaj put im nisu trebala neka specijalna herojstva za srediti Atlantu, dok su nešto teže do poena dolazili protiv Cavsa, ponajviše zbog toga jer su Ibaku vratili među startere nakon što je Gasolu utakmicu ranije stradala zadnja loža. Ovdje još nitko s klupe nije bio spreman pomoći Powellu, ali udarnih šest su bili dovoljni, uostalom kao i protiv Pistonsa. Međutim, nakon što je i Powell slomio prst rotacija im se opet otopila i trebati će im redovitija produkcija nekog od manje razvikanih imena poput Davisa koji je pomogao potopiti Bullse sa 6 trica (3 u zadnjoj četvrtini).

06. ROCKETS (3-1)

Dobar tjedan, ne toliko zbog pobjeda koliko zbog činjenice da se Harden vratio u dobar šuterski ritam. A nakon što je u siječnju gađao 35% iz igre i 27% za tricu (a možete samo zamisliti što takav učinak čini napadu s onolikom potrošnjom), odlučili su ga odmoriti i u utakmici protiv Jazza gdje nisu mogli računati ni na načetog Capelu i Russa koji je večer ranije šljakao 39 minuta u Denveru.

Ono što su izveli ove večeri u Salt Lakeu opisano je ispod u osvrtu na tjedan Jazza, pa da ne pišem duplo recimo samo kako su van svake logike došli do pobjede od koje, barem je tako izgledalo protiv Blazersa, nije bilo velike koristi. Naime, u Portlandu je Harden opet bio katastrofalan (5-18 iz igre), a Capela šepav, tako da se agonija nastavila.

I onda su se vratili doma nakon stvarno gadnog niza gostujućih utakmica (tri najteža gostovanja u ligi u nizu u četiri dana), dočekali Dallas bez Luke i konačno pronašli napadački ritam. Harden je imao efikasnu šutersku večer u svom stilu po prvi put još tamo od one pobjede protiv Sixersa početkom siječnja, Russ je nastavio nabijati brojke na relativno efikasan način (maksimalno je srezao potezanje trica u ovom periodu u kojem je vukao napad i to je glavni razlog) pa se tako nije osjetio izostanak Capele.

Naravno, igranje s Tuckerom ili Houseom na centru koje su isprobali protiv Jazza i ovdje je pomoglo raširiti reket, a recept su dodatno poboljšali protiv Pelicansa. Ajde, ona utakmica s Gobertom je bila specifična, dok si na Zingera koji je skok-šuter mogao staviti krila i preuzimati. Međutim, što protiv mrcina poput Ziona i Favorsa s kojima se treba gurati u sredini? Pa, zna se – koristiti Hardenovo veliko dupe koje ionako nije stvoreno za trčanje kroz blokove na perimetru. Brada je tako dobio zadatak gurati se s Favorsom, ormar Tucker s ormarom Zionom, pa što prođe.

I prošlo je nešto, zabili su svoju kvotu Pelicansi na obruču, međutim sve se to isplatilo Houstonu jer su dobili šutersku bitku i dočekali još jednu fenomenalnu napadačku Hardenovu partiju. Mislim, Rocketsi su ponekad stvarno muka za gledati, ali ovo kako D’Antoni trenutno izvlači maksimum iz ovog rostera je jedan od zanimljivijih dijelova dosadašnje sezone. A moglo bi ovo potrajati još neko vrijeme jer pitanje je koliko će Capelina oštećena peta trebati vremena za oporavak. Uglavnom, nije isključeno da iskoriste ovih nekoliko dana do dedlajna kako bi pronašli novog back-up centra (a možda i novog startnog, s Moreyom nikad ne znaš).

07. JAZZ (0-4)

I sve bi bilo dobro da se nisu poskliznuli na lubina. A lubin je ovom prilikom bila nespremnost Rudya Goberta da napusti reket što su prvo iskoristili Rocketsi iz čistog očaja, e da bi onda za istim trikom posegnuli Spursi, a do jedne mjere čak i Denver. Nakon čega su Jazzeri od trendy momčadi koja se pomalo i kurči time kako dobro igra košarku postali nesigurni poput Russa Hannemana kada treba odabrati što navući na sebe.

Uglavnom, Houston je došao u Salt Lake po poraz. Bez Hardena, Westbrooka i Capele, na drugoj večeri back-to-backa nakon što su večer prije igrali u Denveru, Tucker i društvo nisu trebali imati ništa u tanku. Ono što su imali je ludi Mile, odnosno ludi Mike – čovjek je startao s Tuckerom na centru i nakon što je prvu šihtu zamjena potrošio na Hartensteina, ostatak večeri je praktički igrao s Houseom na petici. Kad bi izvadio Tuckera, što, po običaju, nije bilo često.

Uglavnom, s 5 šutera otvorili su prostor Gordonu da zabije 50, ali i potpuno uništili obranu Jazza. Gobert i da je htio ovdje nije imao koga čuvati. A nije htio. Iako može odraditi posao na perimetru, to ipak mora biti protiv centra poput Townsa koji ne može samo tako protrčati ispod njega. Ovako, Rudy je bio totalno izgubljen, baš kao riba na suhom. Niti je stizao zatvarati reket, niti braniti šutiranje trica, a najviše je smetao tražeći od suigrača da izlaze na šutera koji je bio njegova odgovornost. Uz to je smetao i u napadu jer kada netko ima takav manjak centimetara i sve preuzima, najbolja ti je opcija igrati kroz centra. A Gobert jednostavno nije čovjek koji će nositi teret zabijanja.

Ajde, prespavali su ovo i ponadali se da će protiv Spursa opet krenuti s pobjedama. Kad ono, u izostanku Aldridgea gledali su Gaya na petici i postave s DeRozanom okruženim istovremeno Whiteom, Millsom i Belinelliem. Dakle, opet ista stvar – u tjednu u kojem je konačno proglašen all-starom na račun obrane, Gobert je u dva navrata bio totalno beskoristan defanzivno.

Utakmica protiv Denvera je donekle bila povratak u normalu, ali tu su na vidjelu bili neki drugi problemi. Jokićeva šuterska kvaliteta u startu je problem i to Jazz “riješava” tako da preuzimaju više nego žele, što je pak dovelo do toga da bi Jokić jednostavno spustio beka u post i zabio preko njega. Odnosno, kada bi Gobert krenuo na pomoć, bacio bi povratnu šuteru. 1 na 1 pak Gobert opet ne izlazi dovoljno visoko da bi smetao Jokiću, a kamoli šuteru kojega preuzme, što se može ispraviti sljedeći put kada se sretnu, ali tu treba biti svjestan da ostaješ bez obrane obruča jer Jazz nema visine u pozadini. Praktički, postaju obrana Denvera koja je ionako navikla igrati bez blokera u sredini.

Uz svu prednost koju Jokić ima na račun napadačkog talenta, čak se i Malone okuražio koristiti niske postave. Istina, nema Plumleea, ali nakon što je prvu back-up šihtu bacio na žilavog Vanderbilta, već u sljedećima je kao zamjene Jokiću koristio isključivo Granta ili Hernangomeza okružene šuterima.

I onda konačno jedna momčad koja ih je poštedila mučenja. Blazersi su toliko sretni time što su pronašli nekakvu kemiju da im nije padalo na pamet vaditi Whitesidea s parketa ili koristiti Mela na petici – te minute je dobio Swanigan. Međutim, s vrućim Lillardom nisu imali problema zabiti dovoljno, koristeći onaj klasični dio parketa koji ti Jazzeri uvijek ostave – poludistancu i uopće onaj prostor nakon izlaska iz bloka.

McCollum je bio sjajan s poludistance, Lillard je pak zabio 9 trica, uglavnom iz driblinga, čime su po tko zna koji put napravili Gobertu ono što mu ionako rade svake sezone. I tako pokazali da su između njih i Jazza puno, puno manje razlike nego između jednih Lakersa i Jazza. A Gobert je, nakon što su ga pregazili smallballom, izgubio i dva puno klasičnija matchupa do te mjere da bi na njegovom mjestu otkazao put na all-star.

A da se Jazz ovdje totalno pogubio dokazuju još dva detalja. U utakmici protiv Nuggetsa u završnici su se možda i mogli izvući da nisu jahali Clarksona van svake pameti, odustavši od O’Nealea u petorci, ali i igre kroz Inglesa koji je daleko najsposobniji play kojega trenutno imaju. A onda su protiv Blazersa u startnu postavu ubacili vidno nespremnog Conleya kao da im to može pomoći – bez O’Nealea tek nisu imali nekoga tko bi radio pritisak na bekovima Blazersa, a iako je Conley iz vedra neba odradio jednu od šuterski boljih partija sezone, ovo nije momčad koja će pobjeđivati ignoriranjem obrane i pokušajem zabijanja 130 poena. Mislim, ako ti 120 nije dosta, onda je očito da problem nije napad nego nešto drugo. I zbog ovakvih preokreta obožavam NBA. Danas faca, sutra štraca.

08. NUGGETS (2-2)

Tjedan nije počeo dobro, izgledali su totalno mlitavo protiv Memphisa i tu čak ni Beasley ni Porter nisu bili šuterski raspoloženi tako da su pali bez otpora. Bez Millsapa i Plumleea nije lako posložiti minute pod košem, ali ovo je prije svega bila utakmica u kojoj se vidjelo koliko nedostaje Murray jer nisu imali čovjeka koji bi bio u stanju zagrijati malo napad napadanjem kroz pick & roll.

Nema veze jer već protiv Jazza su se vratili doma i odigrali bolje, iako su usput ostali i bez Harrisa. Što je u biti ispalo dobro jer su barem ubacili Morrisa nazad u startnu postavu pa tako dobili beka koji može zavrtiti pick & roll. Najvažnije, Porter je opet bio raspoložen i tako su imali dovoljno za iskoristiti trenutne problema Jazza i Goberta kojega je Jokić ovdje u završnici potpuno nadigrao. El Condor pasa.

Gostovanje u Milwaukeeu bilo je pak posebno dobro iskustvo jer su krenuli na streljanu, a završili kao oni koji streljaju. Iako i sami bez gomile igrača (tri nominalna startera izvan pogona), opet su imali podršku klupe s koje su Porter i Beasley rešetali, uz pomoć Hernangomeza koji je po potrebi glumio i centra (postave s njim na petici okruženim četiri šutera natjerale su Buda da se odrekne Robina Lopeza i Ilyasove kako je utakmica odmicala). Jokić pouzdan, ispušni ventili štimaju, a čak je i obrana imala svoj dan (7 banana Granta pokazuju što može kada igra dalje od obruča, što je ovdje imao prilike jer su Bucksi manje napadali Jokića u pick igri obzirom da je bio na Lopezu – ideja je tako bila slati što više tijela na Giannisa i onda se rotirati na ostale, što je Grant odrađivao sjajno, pokazavši po tko zna koji put da je puno bolji defanzivac sa strane pomoći nego na lopti).

Kvalitetna pobjeda i onda po običaju uslijedi antiklimaks, ovaj put u vidu poraza od Pistonsa. Ni Jokićevih 39 poena nije moglo maskirati kriminalnu obranu koju su Pistonsi secirali pick & rollom kad god su htjeli, a dodatan problem je bio izostanak Portera koji je dobio poštedu zbog gležnja. Bez njegovih šuterskih epizoda očito nije lako složiti seriju poena i odvojiti se, a ovdje je situaciju dodatno otežao povratnik Harris koji u 32 minute igre nije napravio apsolutno ništa. I kojega bi, obzirom na formu Beasleya i Portera, najpametnije bilo negdje trejdati već sada.

09. CELTICS (3-0)

Odličan tjedan u kojem su potvrdili trenutno sjajnu formu. I to čak i bez Kembe koji protiv Heata nije bio raspoložen, dok protiv Sixersa nije ni zaigrao – to koljeno koje ga već neko vrijeme gnjavi očito je i dalje aktualno. Nebitno, jer su u oba susreta energetski bili za klasu iznad protivnika. Što je posebice zanimljivo bilo u utakmici protiv Heata u kojoj nisu mogli računati na Tatuma.

Smart je nadigrao Butlera i sveo ga na promatrača, a bez njegova učinka i bez Nunna nije tu bilo dovoljno iskre u napadu za maskirati sve rupe u obrani. Postave s Leonardom su već standardni poklon cijeloj ligi, pa kako ne bi Bostonu koji je ovdje na četiri koristio Browna i tako dio utakmice Adebayoa izvukao još dalje od obruča. I onda još imaš Herroa i Robinsona na perimetru koje ne možeš sakriti jer na koga god da ih staviš od četvorice vanjskih, Boston može stvoriti nešto iz slash & kicka.

Nakon odrađenog posla s Warriorsima gdje se Tatum vratio i gdje su Hayward, Brown i Smart potvrdili trenutno sjajnu formu, protiv Sixersa su izgledali još bolje nego protiv Heata. Formula s pet igrača vani je jednostavno previše ako imaš ovoliko raspoloženih slashera i manjak ikakve želje na drugoj strani. Manjak želje dodatno potenciran manjkom opcija jer je izostanak Richardsona vanjsku liniju Sixersa sveo na razinu prema kojoj se ona maloprije spomenuta Heata čini kao all-NBA rotacija.

Dobro, kod nekih je nedostajalo želje, recimo kod Simmonsa koji je od povratka Embiida prestao igrati obranu, dok je Embiid više izgledao kao penzioner kojem je ovakva igra prebrza. Sve skupa je otvaralo Celticsima previše prilika za lagane ulaze u sredinu što je posebice koristio Brown napadanjem obruča (9-9 u reketu). Za ovakve Sixerse to je bilo više nego dovoljno usprkos tome što je Walker bio izvan pogona, što su Celticsi ubacili samo 8 trica i što je Hayward opet nestao taman kada je izgledalo da je uhvatio ritam. Njega definitivno treba preseliti na klupu kada budu svi na okupu jer i Smart all-round učinkom i Brown lakoćom haklanja zaslužuju startati. Gordon je danas ionako najbolji kao back-up play i u roli šestog čovjeka imao bi sve takve minute na raspolaganju.

10. MAVS (2-2)

Solidna pobjeda protiv Thundera u utakmici koju su kontrolirali od početka do kraja vrhunac je tjedna u kojem su opet na neko vrijeme ostali bez Dončića. Prije ozljede gležnja zarađene na treningu, Luka je zajedno s ostatkom momčadi prošao torturu zvanu druga večer back-to-backa gdje su niti 20 sati nakon sjajno odrađenog posla u Oklahomi ugostili nabrijane Sunse i upali u rupu već u prvoj četvrtini. Rupu iz koje se nisu ni pokušali izvući jer su posebice Luka i Zinger bili potpuno bez energije.

U ove dvije utakmice bez Dončića rezultat je bio polovičan. Sjajnoj partiji Zingera usprkos nisu imali dovoljno za parirati Rocketsima, čemu je pripomogao i Carlisleov nelogičan plan. Umjesto da jednostavno ubaci Brunsona na playa i eventualno doda nešto visine s Kleberom umjesto Currya ili Hadrawaya koji je i sam načet u zadnje vrijeme, Rick se malo previše zaigrao pa je startao s Bareom i jebenim Broekhoffom (to mu je valjda budući zet). Tijekom utakmice je ispravio grešku, ali, tih desetak poena prednosti koje su izgradili, Rocketsi su uspješno obranili na krilima konačno raspucanog Hardena.

Sutradan protiv Hawksa na još jednom back-to-backu na parket je ipak izašla u ovom trenutku najbolja kombinacija, a kako je Zinger ovaj put dobio logični dan odmora nakon raubanja protiv Houstona, to je značilo da je uz Brunsona, Klebera, Hardawaya i Finney-Smitha po prvi put u dresu Mavsa startao WCS. Dodaj ovome Currya i Wrighta s klupe i Hawksi nisu imali šanse čak ni protiv ove verzije Dallasa bez dva najbolja igrača.

11. HEAT (2-1)

Nakon što su lakoćom odradili posao protiv Orlanda koji na drugoj večeri back-to-backa nije izdržao dulje od sredine treće četvrtine (izrešetali su ih Dragić i Robinson), sami su osjetili kako je to igrati s manjkom energije protiv nabrijanog protivnika. Sa samo 9 trica i uglavnom otvorenim reketom nisu baš bili u stanju parirati Celticsima na vlastitoj drugoj večeri back-to-backa i s previše mismatcheva koje su nudili (višak visokih na parketu, manjak centimetara na perimetru).

Četiri dana kasnije zaletjeli su se do Orlanda na revanš, ovaj put s Nunnom nazad u startnoj postavi i odradili su posao opet bez većih problema. Butleru je duži odmor godio za razliku od igrača Orlanda (oni su čak 5 dana bili bez utakmice), a šutersku podršku ovdje je uz Herroa neočekivano pružio inače dežurni krivac Leonard.

12. PACERS (1-1)

Vijest tjedna je povratak Oladipa koji je u prvoj utakmici protiv Bullsa izgledao iznenađujuće poletno. U biti, njegova eksplozivnost, promjena smjera i skočnost izgledali su šokantno dobro, kao da nikakve ozljede nije bilo. To je definitivno sjajna vijest, a sada samo treba dočekati da čovjek pronađe ritam jer šuterski je u ove dvije utakmice zamalo sam pokopao Pacerse (4-22 učinak u dvije večeri). Protiv Bullsa, gdje je dobio priliku završiti utakmicu uz Brogdona, lošu šutersku večer spasio je nerezonskom tricom kojom je izborio produžetak (u kojem su Pacersi bez njega jer je već bio odigrao dozvoljen broj minuta dobili šansu razbiti Bullse jašući već uigrane kombinacije Brogdona, Sabonisa i Warrena).

Protiv Knicksa pak nije bio raspoložen ni za tako simboličan potez te je izgubio završnicu izbacivši napad iz ritma. I to je ta ljepota NBA košarke – da su Pacersi ovdje vrtili svoje standardne akcije (a te se uglavnom vrte oko 2 na 2 kombiniranja Brogdona i Warrena sa Sabonisom), dobili bi utakmicu bez problema (doduše, kako je Warren dobio udarac u glavu i nije imao priliku završiti utakmicu te opcije su bile nešto manje brojne, ali kužite poantu). Ovako, važnije je bilo staviti Dipa u situacije koje će sutra ionako biti njegove, a u te spada i kreacija s loptom u clutchu. Dakle, nema sumnje kako će povratak ovako dominantnog igrača utjecati na učinak prije svih Brogdona i Warrena, a onda opet nema sumnje da će, ako i kad Dipo pronađe šut, u njima dvojici uokolo imati efikasnije sporedne opcije nego su se nadali ovoga ljeta kada su ih dovodili.

13. THUNDER (2-1)

Bez Paula nisu mogli pružiti otpor Mavsima pa smo ostali bez potencijalno zanimljive utakmice – iako su uvijek imali ili Schroedera ili Shaia na parketu, jednostavno nije bilo dovoljno opcija u napadu da upute ozbiljniji izazov sjajnom Lukinom izdanju.

S Paulom nazad u akciji već sljedeću utakmicu nisu imali nikakvih problema odraditi posao protiv raspadnutih Kingsa, dok su im Sunsi uputili izazov. Kojega su riješili kao i većinu utakmica ove sezone, oslanjajući se u clutchu na bogatstvo opcija. Bila im je ovo pobjeda broj 21 u neizvjesnoj završnici i ne samo da ih imaju najviše u ligi, već imaju i najbolji net učinak u zadnjih 5 minuta s +26 na 100 posjeda.

I iako su gomilu utakmica šuterskim učinkom dobili Gallo i Schroeder, a treba im obojici čestitati i na borbenosti u obrani, iskoristimo ovu priliku kako bi istaknuli renesansu Chrisa Paula i izuzetan napredak čovjeka s iritantnim prezimenom. Točnije, uz dužno poštovanje Chrisovim skok-šutovima s poludistance i Shaievim ulazima na obruč, a posebice hladnokrvnoj egzekuciji obojice s linije slobodnih, istaknimo njihovu fenomenalnu obranu protiv igrača koji često imaju prednost u centimetrima i mišićima.

Trikovi koje koristi Paul kako bi se dokopao lopte u postu ili lakoća kojom SGA čita igru sa strane pomoći u ovim minutama su možda i važniji od širine u napadu. Iskreno, osim možda Sixersa ne mogu se sjetiti momčadi koja timski igra bolju obranu od njih u ovim momentima. Lakersi, Clippersi i Bucksi imaju pojedince, ali Sixersi i Thunder su kao jedan ogroman val koji vas samo poklopi ako ne pazite.

14. GRIZZLIES (2-1)

Razbili su Denver, iskoristivši probleme gostiju s manjkom tijela – opet je klupa bila sjajna i to iako su igrali bez Meltona, pa i Andersona koji je uskočio u startnu postavu umjesto Crowdera. A uz manjak energije, problem Denveru je bila i obrana obruča na kojem su Valanciunas i Clarke do poena dolazili po defaultu. Hvala ti Nikola.

Gostovanje u New Yorku prošlo je još ugodnije jer ovdje nije bilo straha od eventualnog povratka protivnika – jednom kad su dobili po nosu, Knicksi su prestali pokušavati. Ali, uspjeli su isprovocirati gužvu u kojoj je suspenziju zaradio Jackson, bez kojega su morali na Pelicanse. A kako je prije utakmice otpao i Clarke zbog ozljede kuka, nisu imali šanse – ići na Ziona bez dva od tri ključna visoka i dva od četiri najvažnija igrača nije rješenje. Pogotovo ako istovremeno zbog navedenog utakmicu koristiš kao poligon za testiranje zaboravljenog Josha Jacksona. Šteta, mogla je ovo biti prava tekma, ovako su Pelicansi lakoćom smanjili zaostatak u lovu na zadnje playoff mjesto.

Memphisu je pak najvažnije to što forma ne oscilira. Jacksonova jedna utakmica kazne je već prošlost i ako Clarkeu ne bude trebalo previše za sanirati problem, mogu nastaviti gdje su stali.

15. PELICANS (2-1)

Imali su dva zicera koja su odradili bez problema, ovaj protiv Cavsa, a onda i protiv Memphisa bez Jacksona i Clarkea. Taj nije bio planiran kao šetnja, šteta što je ispalo kako je ispalo jer smo ostali bez potencijalno puno zanimljivije utakmice.

Jedini pravi izazov bio je tako sudar s Rocketsima gdje su ostvarili dovoljnu prednost u poenima na obruču i napadačkom skoku da drže egal protiv smallballa Houstona, ali na kraju nisu imali nikoga tko bi se nosio s Hardenom, a ni šuterskom širinom oko njega. Nisu ubacili ni jednu tricu u zadnjoj četvrtini, a tako ne možeš dobiti nikoga, kamoli Houston. Uglavnom, još slažu hijerarhiju i rotaciju od kada su priključili Ziona i dok se to ne uigra, teško će se moći nositi s ovim boljim franšizama. A za ove slabije ništa osim Ziona im ionako ne treba.

16. BLAZERS (3-0)

Nova starna petorka ne zna za poraz – od kada su dodali Arizu i od kada se vratio McCollum dobili su 5 za redom. Prvo su izrešetali Rocketse koji s očajnom šuterskom večeri Hardena i šepavim Capelom nisu mogli parirati Lillardovoj sjajnoj formi i svoj ovoj hrpi solidnih sporednih opcija koja se odjednom oko njega posložila. Čak i klupa s Trentom, Simmonsom i Littleom ima smisla, a protiv Houstona bez centra su i sami mogli na parketu držati postave s Anthonyem na petici.

Iskoristili su i ispadanje iz ritma Lakersa, opet na krilima Lillarda koji je ovdje zabio 48, a onda su izrešetali i Jazz koji također prolazi kroz neku krizu identiteta s Lillardovih 51. Uglavnom, dovođenje Arize pokazalo se tako pravim potezom, potezom koji se poklopio s Lillardovom eksplozijom, istina, međutim sve skupa rezultiralo je igrama koje ih opet vraćaju u borbu za osmo mjesto. I tu su odjednom favoriti jer uz Pelicanse imaju daleko najlakši raspored do kraja, ali i nekoliko utakmica prednosti. Samo da ih zaobiđu ozljede i sve je u njihovim rukama.

17. SPURS (2-1)

Gubitak Aldridgea zbog ozljede prsta koštao ih je protiv Bullsa gdje su uz to igrali drugu večer back-to-backa u Chicagu nakon što su dan ranije glumili domaćina u Teksasu. Vukao je DeRozan, ali osim Millsovih trica nitko se nije priključio i LaVine je donio pobjedu sakatom protivniku.

Međutim, da razloga za paniku nema pokazali su već protiv Jazza kada su vrativši se u San Antonio smallballom razbili obranu gostiju. Vidjevši što su im utakmicu ranije napravili Rocketsi, Spursi su ovdje praktički igrali s Gayom na petici pola utakmice i tako opet učinili Goberta nebitnim. Da su ubacili više od 8 trica, pobjeda bi bila puno uvjerljivija, ovako su živjeli i preživjeli na račun DeRozanovih ulaza.

DeRozan je sjajnu formu potvrdio i protiv Hornetsa u utakmici u kojoj se vratio LMA, ali koju su okrenuli tek kada su njega i Murraya sjeli na klupu te okružili Poeltla s četiri beka pazeći da imaju što manje istovremeno na parketu DeRozana i Murraya. Uglavnom, Spursi su uvijek imali dobru klupu, ali ono što je ove sezone bolno jasno je da klupa izgleda tako dobro isključivo jer startaju s potpuno pogrešnom petorkom. Pa ako se ne dokopaju doigravanja, dobrim dijelom za to će biti najviše krivi – sami.

18. NETS (2-1)

Irvingov povratak u startnu postavu rezultirao je ovaj put preseljenjem Dinwiddiea na klupu jer su ostavili Templea radi obrane. Pokazalo se ovo dobrom odlukom jer nisu imali nikakvih problema zabijati protiv Pistonsa tijekom svih 48 minuta. Još manje problema bilo je protiv Bullsa zahvaljujući 54 poena Irvinga. Dakle, očito imaju dovoljno za držati playoff poziciju pod kontrolom, pogotovo jer se istovremeno i Jordan vratio u rotaciju. Klupa s njim, Dinwiddieom i LeVertom, pa ako hoćete i Chandlerom – to je već solidna družina.

Nisu tako djelovali na drugoj večeri back-to-backa protiv Wizardsa, ali definitivno ne bi trebalo odstupati od ove nove podjele uloga nakon prvog kiksa. Obzirom da putanja forme Orlanda ide prema dolje, ostanu li u komadu, sedmo mjesto mogu zakapariti već sada.

19. MAGIC (0-2)

Samo dvije utakmice, obje protiv Heata, oba puta s istim ishodom. Nisu imali dovoljno za Miami, Fournier je s identičnih 3-13 u obje utakmice torpedirao svaku nadu. Druga večer back-to-backa u ovom prvom susretu nije pomogla, ali ni da su bili puni energije dok šutiraju kako šutiraju ne mogu dobiti iole ozbiljnu momčad.

20. SUNS (1-2)

Otvorili su tjedan odličnom pobjedom protiv Dallasa. Iskoristili su umor protivnika, to stoji, ali su konačno na parket poslali najbolju petorku koju imaju i maksimalno je iscijedili – zvuči nevjerojatno, ali ovo je bio prvi put ikada da su na parket zajedno istrčali Rubio, Booker, Oubre, Bridges i Ayton, postava za koju se još pred početak sezone dalo nagađati da bi mogla biti i startna. Uglavnom, kako su dobili i solidne role s klupe od Šarića, ali i već zaboravljenog Johnsona, izgledalo je da su našli nešto nalik na stabilnost. Čak je i rookie Jerome, koji je promoviran u back-up playa nakon što su svi ostali podbacili, izgledao solidno, barem u ovoj košarci na 33 okretaja koju je igrao Dallas.

Već protiv Oklahome pojavile su se prve pukotine. Ozljeda Šarića ostavila ih je bez šestog čovjeka, pa su imali još manje energije u završnici za suprostaviti se gomili opcija Thundera. Booker i Oubre su još i bili u stanju nešto zabiti, ali kada imaš Aytona koji smeta u sredini, Bridgesa koji ne šutira i Rubia koji baca cigle i kada je zdrav, kamoli načet, teško je nadigrati ozbiljnu momčad.

A kako se onda nositi s napadom poput onoga Bucksa. Rubio, koji već duže vremena igra usporen, ovdje je dobio dan poštede, a kako nije bilo ni Jeromea, većina minuta na jedinici otišla je Okobou. Obzirom da su svi veterani dovedeni kao pojačanja trenutno izvan stroja (Šarić i Rubio će uskoro opet u akciju iako više nema potrebe požurivati ih, dok je Baynes ionako otpisan na duže vrijeme), ne ostaje im drugo nego početi s pripremama za sljedeću sezonu.

21. BULLS (1-2)

Pa, obzirom da nema Cartera i Gafforda pod košem, a da je prošli tjedan na duže otpao i Markkanen (tko se još sjeća uopće Portera), pravo je čudo da su se uopće našli u prilici dobiti dvije utakmice. Protiv Spursa su se provukli jer nije bilo Aldridgea i jer je LaVine bio najbolji kada je najviše trebalo (14 poena u zadnjoj četvrtini nakon što je u tri prethodne mukom prikupio 9), ne i protiv Pacersa (LaVine je doslovno prokockao 7 od zadnjih 8 posjeda kojima su mogli izbjeći produžetak u kojem nisu imali izgleda).

Obzirom na manjak tijela pod košem i uopće u rotaciji (Kornet je također načet, a i Dunna muči koljeno) očito više ne mogu životariti na račun obrane, a osloniti se na napad, bez obzira što im je povratak Valentinea uštrcao nešto šuterske kvalitete, definitivno ne mogu. Pa onda ne iznenađuje ni gaženje od Netsa, čisto kao podsjetnik da je osmo mjesto rezervirano, barem dok Irvingovo koljeno dozvoli.

22. KINGS (2-2)

Waltonova šok terapija na momente donosi ploda, ali daleko je to od zaokreta kakav im je potreban da bi se uključili u sve zanimljiviju borbu za osmo mjesto. Evo, mogli su izgubiti od trenutno jedne od najgorih momčadi u ligi, Wolvesa, i to prilično uvjerljivo, da Hield nije poludio u završnici. S 18 poena (5 trica i 3 penala nakon što je fauliran na šutu za tri) izborio je produžetak uz pomoć onog lukavstva Foxa i, naravno, uz asistenciju protivnika koji je sve to gledao bez previše uzbuđivanja.

Umjesto da ih ovo nadahne, već u idućoj utakmici protiv Thundera opet su djelovali totalno nemoćno pa se po logici stvari nisu imali čemu nadati ni sutradan protiv Clippersa. Međutim, kako je ovo doba godine u kojem je već dosta toga jasno i gdje možemo očekivati češće dizanje noge s gasa, Clippersi su iz čista mira odlučili odmoriti Leonarda usred tjedna u kojem je već imao 5 dana odmora (ili je bolje reći da je Kawhi odlučio produžiti odmor), što je otvorilo šansu Kingsima. I iskoristili su je opet najviše zahvaljujući klupi. Kao i protiv Bullsa u onoj prvoj utakmici u kojoj je Walton izbacio Hielda iz startne postave, bekovski par Joseph-Hield pokrenuo je stvari i to ovaj put ne energijom koliko šutom – s 9 trica od ukupno 21 jednostavno su izrešetali ovu verziju Clippersa.

Naravno, već u sljedećoj utakmici protiv Lakersa pali su bez ispaljenog metka jer su naletjeli na motiviranog protivnika. Treba samo dodati da su ovdje igrali i bez gripoznog Dedmona kojega bi ionako najradije negdje trejdali, tako da su im trenutno izvan stroja tri prve opcije na petici (Holmes još nije počeo trenirati, a Bagleyu je stopalo definitivno sjebalo sezonu, tako da će biti prilike za testirati Gilesa idućih tjedana).

23. HAWKS (1-2)

Nisu ovom prilikom pružili otpor Raptorsima kao zadnji put, a osramotili su se i u Dallasu, doduše u utakmici u kojoj bez Huntera i Reddisha nisu imali ni kako popuniti 48 minuta na bokovima (startali s Jonesom na centru umjesto Huntera što je pomaklo Collinsa na četiri, a udarac u glavu koji je izbacio Reddisha iz igre doveo je do previše minuta zajedno za Younga i Teaguea, prije nego je i Young morao izvan igre). To je ionako kriminalnu obranu učinilu još poroznijom. A dodajmo kako su još od prije izvan pogona i Len, Parker i Bembry tako da su duboki otprilike kao jezero na Marsu.

Vrhunac tjedna tako je bila još jedna fenomenalna partija Younga koji je razbio Sixerse s 39 poena i 18 asista. Naravno, tu su pomogli i beskrvni Sixersi koji su od povratka Embiida opet uzeli godišnji u hodu. Svejedno, ovakve partije dokazni su materijal kako je Young definitivno all-star igrač, a oni koji tako ne misle mogu slobodno pronaći drugu zabavu. Ako si prije toga uspiju izvući kolac iz dupeta.

24. WOLVES (0-2)

Tjedan za pamćenje jer nakon ovoga čak ni Wolvesi ne mogu iskopati dublje dno. O porazu od Kingsa ne treba previše pričati jer već je legendaran, ali ponovimo samo ono bitno – imali su +16 pred zadnjih pet minuta tako da tehnički nisu igrali ono što nazivamo clutch, a u zadnje tri minute ulaze s +17. Na 100 sekundi do kraja trener im vadi iz igre tri ključna igrača (Napiera, Townsa i Wigginsa) i tu još uvijek imaju +12. Ok, McLaughlin i Reid su G liga talenti, ali čak i takvi bi ovdje trebali biti dovoljni. A i nije da su udarne opcije nešto poduzele kako bi dobile utakmicu, a imali su prilika.

Ono što su izveli Kingsi je nevjerojatan splet okolnosti i tu nema nikakve mudrosti. To se dogodilo ne zbog neke genijalnosti već slučaja. Međutim, taj slučaj je izazvala momčad koja se nije predala. A ovi Wolvesi su se predali još tamo negdje u studenom, a onda definitivno položili oružje kada se Towns vratio nakon ozljede. Manjak karaktera ovdje je toliko očit da boli, a stvar se proteže od igrača preko trenera do uprave.

Uglavnom, imali su čak 5 dana za razmisliti o svom odnosu prema igri (čudan tjedan u kojem je čak 5 franšiza igral samo 2 utakmice, doduše Lakersi i Clippersi su u društvu Pacersa, Magica i Wolvesa spletom okolnosti koje bi radije zaboravili), a to im nije pomoglo na gostovanju kod Clippersa gdje su inferiornost pokazivali na svakom koraku.

25. PISTONS (1-3)

Porazi od Netsa i Raptorsa su očekivani, pa se tu nema smisla zadržavati, a ne treba gubiti vrijeme ni na poraz od Cavsa u utakmici u kojoj nije bilo Rosea. Jedino interesantno, a i to više u kontekstu kurioziteta nego igre, bilo je protiv Denvera gdje su nakon 7 minuta u vlastitoj dvorani gubili 21 razlike. Denver se opustio, oni počeli igrati, ali nakon što su prije poluvremena ostali bez Rosea malo tko je očekivao da će se provući. Jesu, kroz produžetak, nakon što je Jackson napravio taman dovoljno kroz pick & roll da iskoristi energiju Wooda i Drummonda koji su kaznili manjak centimetara i brzine u rotaciji Nuggetsa.

26. WIZARDS (2-1)

Bucksi bez Giannisa su im ubacili 151 poen bez da su trepnuli, ali da ih to puno ne zabrinjava pokazali su Beal i društvo u sljedećim utakmicama. Umjesto da glume kako igraju obranu, Wizardsi se cijelu sezonu fokusiraju isključivo na napad, što je vidljivo i po tome kako koriste centre – kada netko probije prvu liniju obrane, prije ćete vidjeti njihovog visokog da šprinta u kontru nego se pokušava vratiti u sredinu i spriječiti polaganje.

Uglavnom, nakon što su protiv Bucksa još jednom zaigrali s dva centra, protiv Hornetsa su vratili Bryanta na klupu te su na četiri isključivo koristili ili Bertansa ili još jednog vanjskog. Rašireni reket i pick & roll dvojac Smith-Bryant u šihtama s klupe kao verzija Williamsa i Harrella za ljude s kreditom u švicarcima bili su previše za očajnu obranu Hornetsa, a slična formula razbila je i Netse.

Bila je to i prilika Bealu da pokaže što misli o nepozivanju na all-star utakmicu. Iako s Bealom na tri ne možeš braniti nikoga, Wizardsi to nisu ni trebali jer Netsi nisu imali raspoloženog kreatora nakon što su se večer ranije istrošili protiv Bullsa.

27. HORNETS (1-2)

Rozier je bio sjajan protiv Knicksa i kombinacijom energije i trica donio im je jedinu pobjedu ovoga tjedna. Pomoglo je svakako što Knicksi nisu bili u stanju zabiti skok-šut, a to je nešto s čime Wizardsi i Spursi nisu imali toliko problema, pa samim time nisu imali ni prepreka na putu do dvije lagane pobjede.

28. KNICKS (1-2)

Kurcobolja veterana bila je u prvom planu protiv Hornetsa – Morris i Randle natjecali su se tko će potrošiti više posjeda bez pokušaja dodavanja prema suigraču, a kako nisu nešto naročito zabijali, a niti se previše trudili (9 skokova ukupno sve govori, to je manje od Roziera ove večeri), izgubili su završnicu koju po logici stvari moraju rutinski dobiti pogotovo ako na drugoj strani Graham šutira 1-8. Nakon ovoga užasa od košarke, s još manje energije na drugoj večeri back-to-backa dočekali su Memphis u večeri koja će se pamtiti samo po naguravanju koje je započeo Payton.

Bez njega za komandama (suspendiran zbog naguravanja), ali s Morrisom koji je za razliku od utakmice protiv Hornetsa ubacio dovoljno skok-šutova, iskoristili su zato trenutne probleme s kemijom Pacersa kojima je od ove pobjede važnije bilo što prije Oladipa dovesti u šutersku formu. To je i glavni razlog zašto su u clutchu šutirali 2-9 i tako servirali utakmicu Morrisu i društvu.

29. WARRIORS (1-2)

Nisu imali izgleda protiv Sixersa i pogotovo Celticsa, ali Cavsi su im definitivno protivnik po mjeri na kojem su iskalili sve frustracije. Draymondova energija, D’Angelova lakoća haklanja i veteranska rutina Robinsona i Burksa bili su dovoljni za ubaciti Cavsima 131 poen iako pri tome nitko od četiri spomenuta nositelja napadačke igre Warriorsa nije odradio više od 29 minuta.

30. CAVS (1-2)

Dobili su Pistonse bez Rosea i iskoristli rijetko povoljan matchup u kojem protivnik ima gore bekove (a uz to Cavsi imaju dovoljno visokih da pariraju energiji Wooda i mlitavim mišićima Drummonda), a onda nanizali tri poraza u kojima nisu pokazali ništa. Dobro, Porter se vratio u rotaciju i imao jedan šuterski bljesak protiv Pelicansa na drugoj večeri back-to-backa (tu su odmarali Garlanda). Pomogao je namučiti Raptorse igrajući ključne minute umjesto Osmana (što bi trebao biti standard jer Osman igra bezveznu košarku), ali što sve to skupa vrijedi kada te u utakmici dvije najgore momčadi u ligi Warriorsi unište na vlastitom parketu? Nije lako igrati košarku kada ti je najbolji playmaker spori centar koji ne igra obranu i mašta o tome da napusti grad.

2 thoughts on “POWER RANKINGS WEEK 15.

  1. Mislim da su zanimljiv detalj izgubljene lopte Pelicansa. Sinoć su držali egal sa Houstonom uz 21 izgubljenom, čak i vodili. Čini mi se i protiv Memphisa da su imali oko 20, ali su tu dobili.
    Možda bi mogli više imat problema s time, nego sa uhodavanjem Ziona.

  2. @ sudoper – ne bih odvajao jedno od drugoga (inače, cijenim skretanje na ovakav tip detalja jer ne stignem napisat pola toga što bih htio). pazi, kroz cijelu sezonu Pelicansi su jedna od najgorih momčadi što se kontrole lopte tiče, a to je rezultat tog Gentryeva stila, di se što prije pokušava doć do prilike za šut i gdje dosta igrača ima slobodu i nema previše uigranih akcija. i sad su dolaskom Ziona u situaciji gdje odjednom imaju gužvu u reketu i gdje pokušavaju igrati malo sporije kroz post-up. tako da je velika većina tih dodatno izgubljenih lopti rezultat novih postava i potrage za kemijom u hodu. pa gledaj samo koliko puta Jrue ili Ball pokušavaju pronać Ziona na cutu ili mu bacit loptu u post i koliko puta ne bude ništa od toga, a i koliko puta Ingram i dva beka sada imaju manje prostora za izvuć se kada ulete u gužvu u sredini. s tim da su ove utakmice bile specifične, i u jednoj i drugoj su imali izrazitu prednost pod košem koju su na silu išli koristiti previše pokušavajući kroz post pa su se i sami izbacili iz ritma više nego bi trebali.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *