POWER RANKINGS WEEK 16.

All-star pauza je pred nama, ali neke momčadi uopće ne razmišljaju o odmoru. Ako je suditi po košarci koja se trenutno igra, zadnja trećina sezone bit će vrhunska.

BUCKS (3-0)

Idu Mužjaci po 70+ pobjeda. Razbio je Giannis prvo Pelicanse furioznom trećom četvrtinom u kojoj mu se tricama priljučio Matthews, a onda se osvetio i Sixersima za Božićno gaženje potpunom dominacijom. Nisu ga ovaj put mogli zaustaviti ni Embiid, a pogotovo ne Horford, a obzirom na trenutnu realizatorsko-šutersku formu Embiida, više nije ni trebalo – iako su i ovdje gosti iskoristili zonski pristup Bucksa i zabili više trica, Joelov katastrofalni učinak kroz post-up vukao je napad u blato.

Protiv Magica pak stvar su riješili do poluvremena, isključivo na račun obrane koja je Orlandu dozvolili nula (zero) poena kroz tranziciju. Sva tri protivnika u ovom tjednu ostavili su debelo ispod 100 poena na 100 posjeda, a s Giannisom na parketu držali su ih i ispod 90. E to se zove profesionalni pristup.

CLIPPERS (3-1)

Dobili su Spurse na već standardan način, ubacivši u brzinu u završnici taman koliko treba da se provuku. Kawhi samo 4 poena u četvrtoj, za njih se pobrinuo George, ali uz ključne asiste i obranu na DeRozanu. Heat je bio puno manji izazov – i prije Butlerove ozljede utakmica je već bila gotova jer su Clippersi bili poprilično raspucani (24 trice).

Nakon ovakve partije za očekivati je bilo da će se prošetati i u Minneapolisu, ali ovdje su osjetili kako je to kada protivnik ubaci sve što potegne – 26 trica obnovljenih Wolvesa kaznili su njihov kilavi pristup. Tako da je pitanje bilo kako će igrati sutradan protiv Cavsa. Naravno, Leonard je uzeo svoj slobodni dan dok je Beverley nastavio liječiti svoju preponu zbog koje nije nastupio ni u Minnesoti, ali pristup je ovaj put bio profesionalan – George, Lou i Trez odradili su što je trebalo u večeri u kojoj je po prvi put startao Morris.

LAKERS (2-1)

Pregazili su Spurse koji na drugoj večeri back-to-backa nisu ni pokušali pružiti otpor, odnosno odradili su posao protiv onoga što je ostalo od Warriorsa. Između se pak ugurao poraz od Rocketsa u kojem su pali kao najsvježije žrtve sudara s D’Antonievim mutiranim eksperimentom.

Previše posjeda su bacili u vjetar pokušavajući igrati na silu kroz post – usprkos dobrom učinku Davisa nisu ostvarili nikakvu prednost jer nisu uspijevali nametnuti svoju igru olako upadajući u kaotični ritam Houstona. Mučili su se tako s preuzimanjem i manjkom vlastitih otvorenih šutova, istovremeno ostavljajući Rocketse i prečesto otvorene u kutu (od 19 trica 8 su primili iz kornera), a sve u pokušajima udvajanja Hardena.

Davis, uz to što je u napadu uglavnom djelovao izvan ritma dok je čekao da mu netko baci loptu (umjesto da se izvlači na perimetar i napada 1 na 1 kao i svi ostali), defanzivno nije bio ništa manje na streljani od ostalih centara koji su zajedno dobili samo 20 minuta (Dwight tek jednu šihtu). U teoriji je stavljen na Russa kako bi mogao stajati u zoni bliže košu, ali, svaki put kada bi otišao na pomoć, ostavljao je reket praznim taman na dovoljno vremena da Westbrook iskoriti taj korak prednosti.

RAPTORS (3-0)

Četrnaest pobjeda u nizu imaju s tri ovotjedne i fascinira način na koji u hodu rješavaju probleme. Bez Gasola i Powella jednostavno su se više okrenuli Ibaki i Davisu i ovi su sjajno reagirali. Ibaka je bio ključan protiv Pacersa gdje je uništio Sabonisa kroz pick igru, dok je Siakam nešto slično radio kroz post-up kada bi Pacersi zaigrali smallball i stavili na njega nekog od swingmana ili čak bekova. Fascinantno je da su usprkos odličnoj napadačkoj večeri imali -11 na 3 minute do kraja kada su sjajnom napadačkom planu pridodali presing koji je rezultirao s 4 izgubljene lopte Indiane u zadnjih 100 sekundi.

I u drugoj utakmici Ibaka je nastavio nositi napad iako su ovdje Pacersi puno bolje postavili zaduženja – njega je pratio Turner, dok je Sabonis čekao u zoni prateći jednim okom Anunobya. Ovime su barem držali pod kontrolom Siakamove post-up pokušaje (imao je na sebi Brogdona, ali nije mogao puno toga napraviti jer bi ga na picku preuzeli, a ako bi išao 1 na 1 Sabonis bi stizao na pomoć), ali i ostavljali stranu bez lopte previše praznom što su Raptorsi kretanjem lopte i tricama bez problema koristili.

Sutradan protiv Netsa su odmarali Lowrya, a tu je vrhunsku formu u pravom trenu potvrdio Davis koji je dobio priliku startati. Njegov 3&D učinak bio je itekako bitan protiv Pacersa gdje je odradio one najvažnije minute u završnici umjesto Anunobya, a ovdje je doslovno nosio momčad energijom i tricama. Najzaslužniji je tako za +12 s kojima su Raptorsi ušli u zadnju četvrtinu i koje su uspjeli održati pred raspucanim LeVertom.

ROCKETS (2-2)

Nove epizode smallball polucije (nije više revolucija, nije ni evolucija, a moram to nekako nazvati) dobro su počele. Protiv Hornetsa su bez Russa i s turbanom oko Gordonova koljena (šutirao 27% iz igre) bez problema odradili posao igrajući s Tuckerom, Houseom i Hardenom kao unutarnjom linijom praktički cijelu utakmicu.

A onda su protiv Lakersa definitivno imali vlažne snove, dokazavši da je ovo što imaju identitet. Kakav, takav, ali identitet. Sa nabrijanim Russom koji je koristio Davisovu neodlučnost u obrani te raspucanim Covingtonom koji je u premijeri odmah pokazao sve 3&D kvalitete, iznenadili su LeBrona i društvo usprkos tome što su Lakersi udvajanjima Hardena ostavili na 14 poena.

Ili možda baš zbog toga – sada kada imaju tog dodatnog šutera na parketu, igrati 4 na 3 puno je lakše jer više nema dva centra u sredini, tvoga i suparničkoga (a Lakersi su ovdje bili toliko zbunjeni da često nije bilo ni tog jednoga).

Naravno, nakon ovakve junačke potrošnje protiv snažnijeg protivnika sutradan u Phoenixu nastupili su samo revijalno. Bez Russa i Gordona (izvukli su ga iz igre nakon samo 8 minuta jer ta noga očito nije dobro), a onda i bez energije za skakati i trčati, pregaženi su već u prvoj četvrtini (51-29 dobili su Sunsi bitku u skoku).

Zato je utakmica protiv Jazza bila novi test i ovdje se dalo vidjeti kako protivnici imaju sve jasniju viziju kako ih braniti. Za razliku od one nedavne utakmice kojom je na neki način počela ova smallball polucija, utakmice bez Russa i Hardena u kojoj Gobert okružen petoricom šutera nije znao što raditi u obrani, ovdje su stvari bile puno jasnije.

Dok je AD često ostajao na pola puta između reketa i izlaska na pomoć, ostavljajući tako Westbrooku prostor za napadanje obruča, Gobert je uglavnom bio parkiran u sredini s namjerom baš da te ulaze spriječi. I to je ono što će sada raditi svi – pusti Russa da šutira i ostavi centra u zoni jer puno je važnije obraniti obruč nego izaći na njegov skok-šut ili na pomaganje. A puno je manje ovdje uopće bilo potrebe za pomaganjem jer Jazzeri su branjenjem Hardena 1 na 1 puno manje ispadali u obrani.

I koliko god ovaj plan bio racionalniji od onoga Lakersa, da je Harden zabio više od par stepback trica, Rocketsi bi i ovdje dobili. S te strane daleko od toga da su pročitana knjiga iako živjeti samo od trica ima svoju crnu stranu jer ne možeš uvijek računati kako će svoju kvotu zabiti i Harden i ispušni ventili. Ali, drugo im ne ostaje dok imaju Westbrooka. Dok je protiv Lakersa zabio 41 poen uz 28 šutova iz igre, ovdje mu je trebalo 33 za 39. Na ovakvu suludu potrošnju to možda ne izgleda puno, ali to je u ovakvom kontekstu razlika između pobjede i poraza.

Koliko god je koristio minute dok Goberta nije bilo na parketu da se zabija na obruč, protiv centra Jazza je svoje posjede uglavnom završavao skok-šutom s poludistance. Ne znam kako je bilo Moreyu dok gleda najgori šut u košarci posjed za posjedom, ali znam da s ovakvom igrom Houston stoji u mjestu. A to bi stvarno bila vrhunska ironija – taman nakon što su doveli smallball do krajnjih ekstrama po pitanju selekcije šuta i postava, Rocketse bi glave mogla koštati duga dvica koju se već godinama svim silama trude iskorijeniti.

NUGGETS (3-0)

Povratak Murraya donio je iskru napadu koji je pregazio Blazerse do poluvremena, a Murray je bio ključan i sutradan protiv Jazza. Iako su protiv Blazersa odigrali kamilicu od utakmice, svejedno je bilo blesavo gledati Murraya kako u drugom nastupu nakon ozljede i to na drugoj večeri back-to-backa igra 43 minute. Obzirom na tradeove koje su odradili nešto ranije tog dana, nedostajali su Nuggetsima na klupi Beasley i Hernangomez, a zbog ozljeda nije bilo ni Portera, Bartona i Granta, tako da im nije preostalo ništa drugo nego jahati Jokića i Murraya.

Uz ogromnu energiju koju su trošili u obrani, u kojoj je posebice briljantan bio Craig (igrao je rolu Millsapa bolje nego je to Grantu pošlo za rukom ijednom ove sezone), Jokara i Murray su maksimalno koristili probleme Jazzera u branjenju pick & rolla. Nije ovdje stvar bila samo u tome što Jokić može kazniti Goberta ako ne izađe na šut, već je još veći problem bio Conley kojega je Murray probijao bez ikakvih napora, a onda i manjak poštenih rotacija u pozadini koje bi pokrile Gobertove izlaske.

Nakon ovakve fenomenalne pobjede u najtežim mogućim uvjetima, pojačani s Millsapom i Grantom imali su Nuggetsi puno lakši posao protiv Sunsa. Ovaj put obrana nije bila tako energična kao protiv Jazza, ali nije im ni trebala jer je Murray opet bio briljantan i s 36 poena praktički je kontrolirao stvari od starta. Kada on igra na ovoj razini, onda je i Denver nešto sasvim drugo.

Sada ostaje vidjeti kako će posložiti klupu, ali obzirom na formu Craiga ne vidim razloga zašto vraćati Bartona među startere. Odnosno, ako ga već treba vratiti, onda to neka bude umjesto Harrisa jer Craig je u stanju stvarno raditi razliku defanzivno. U svakom slučaju, opcija imaju.

CELTICS (4-0)

Tatum je definitivno obilježio ovaj tjedan – upravo su njegove pravovremene šuterske ekplozije sredile dva puta Hawkse i jednom Orlando. Nisu neki protivnici, ali Jayson ih je uništio valjda najboljim šuterskim tjednom karijere (nisam provjeravao, ali sumnjam da je ikada ranije zabio 17 trica u 3 utakmice). Ako su ovo i bile utakmice u kojima se moglo očekivati lagane pobjede Bostona, svakako treba istaknuti da su u prvoj tekmi protiv Atlante i protiv Orlanda igrali bez Kembe i Smarta, odnosno bez Browna u drugoj utakmici protiv Hawksa, te je time Tatumov učinak još značajniji.

Usput su stigli dati i prve ozbiljne minute Langfordu (pa ne može svako krilo koje draftaju biti all-star talent, ali momak definitivno ima 3&D kvalitete, s tim da je trenutno puno bolji u obrani nego kao šuter), a onda su protiv Oklahome konačno zaigrali kompletni. Tatumova treća četvrtina opet je donijela prednost koju je Kemba održao pravovremenim tricama u clutchu nadigravši tako Paula, što je nešto s čime se ne može svatko pohvaliti u zadnje vrijeme.

SIXERS (2-2)

Katastrofalan pristup iz prošlog tjedna nastavio se i u ovom gdje su protiv Heata izdržali poluvrijeme prije nego su bacili ručnik. Nakon treće kriminalne obrambene partije za redom i uopće najgore ove sezone (a ima tu izbora), protiv Bucksa su zaigrali nešto ozbiljnije, ali naravno da u ovakvom stanju nemaju što tražiti u Milwaukeeu. Bez Richardsona, s ovakvim Embiidom, a protiv napaljenog Giannisa željnog osvete, nisu mogli.

Ipak, da je kriza iza njih potvrđeno je već protiv Grizlija. Iako je Embiida ovdje uz ruku počeo smetati i vrat zbog čega je odigrao samo poluvrijeme, čvrsta obrana i razigrani Simmons bili su više nego dovoljni uz Korkmazove trice (7 komada za utakmicu života). Nastavio je Korkmaz gdje je stao i protiv Bullsa u utakmici u kojoj se nazad vratio Embiid, ali i Richardson, a uz to je premijeru imao i Robinson (Burksa se još čeka).

Ovako kompletni imaju priliku iskupiti se za sve loše što su prezentirali zadnjih par tjedana već u utorak protiv Clippersa, a onda na pauzu pred završnicu sezone u kojoj si više ne mogu dozvoliti ovakve duge periode kriminalne košarke.

JAZZ (2-1)

Tjedan je počeo novim porazom, opet od Denvera koji ni ovaj put nije imao problema zabiti. Dapače, s Murrayom uz Jokića još su lakše dolazili do poena kroz pick & roll, a odluka Jazzera da odjednom opet guraju Conleya u prvi plan potpuno je ostavila njihovu obranu bez oslonca. Svaki Gobertov izlazak na pomoć, a bilo ih je jer ne možeš ostaviti dva ovakva šutera otvorena, otvarao je rupe koje više nitko nije mogao zatvoriti. Mitchell, Bogdanović i Ingles nisu igrači koji mogu zatvoriti reket sa strane bez lopte i ispada kako se Jazz opet vratio na početak sezone kada smo se pitali kako će uskladiti O’Nealov obrambeni učinak s viškom napadačkih opcija koje smetaju jedna drugoj.

Mogli su izgubiti Jazzeri i od Blazersa po drugi put u dva tjedna, ali srećom po njih Gobert je od jednog od naj-podcijenjenijih igrača u NBA postao jedan od naj-precijenjenijih. Progledali su mu kroz prste protiv Pelicansa kada je složio na pod Ingrama, sada i kada je blokirao čistu silaznu putanju Lillardu, što je itekako pomoglo na putu do dvije pobjede. Ne kažem da bi izgubili bez toga, ali nije škodilo. Pogotovo jer su još jednom igrali loše u obrani, zbog čega je ovaj put u clutchu Snyder ipak Conleya zamijenio s O’Nealeom.

A na puno sretniji način su se provukli protiv Rocketsa, tricom Bogdanovića koju čak ni jedan od najboljih šutera u ligi ne bi ubacio da pokušava još deset puta. Za razliku od pick & rolla Nuggetsa i Blazersa ova 1 na 1 košarka Rocketsa nije Goberta ostavljala na suhome (zahvaljujući Westbricku), ali ni druga gusta pobjeda ne mijenja činjenicu da Jazzeri pred all-star još nemaju definiranu rotaciju. Conley je opet izbacio Inglesa iz ritma i dodatno otežava život Gobertu pa je pitanje postoji li ovdje veći plafon ili je plafon ono što smo gledali dok je Conley sjedio na tribinama.

MAVS (2-2)

Tjedan bez Luke rezultirao je polovičnim učinkom koji je pak doveo do pada na sedmo mjesto. A počeli su ga odlično, relativno neočekivanom pobjedom u Indianapolisu. Domaćin je još jednom bio žrtva Oladipova traženja forme i tako raštimani došli su kao naručeni Mavsima koji su ih na krilima raspucanog Zingera dobili bez većih problema. Kad god je trebao poen, Zingerovi skok-šutovi su bili previše za obranu Indiane.

Povratak doma pak nije bio ovako pozitivan jer su sami još lakše pali od Memphisa, odnosno sjajnog Moranta i moćne klupe i to usprkos novoj dobroj šuterskoj partiji Zingera koji je uz to zaradio i slomljeni nos. Blesavi raspored servirao im je dva dana kasnije opet let na Istok, na utakmicu u Washington gdje u završnici nisu imali nikoga tko bi parirao Bealu. Ranjeni Zinger je zbog problema s penalima prekinuo niz maestralnih partija pa su u utakmici ostali ponajviše na račun Curryevih trica.

A Curry je bio još bolji protiv Hornetsa u utakmici u kojoj su si mogli čak priuštiti odmoriti Zingera i svejedno otići na trenutak i preko 30 poena prednosti.

THUNDER (2-1)

Izbjegavši veće šokove tijekom trade deadlinea, nastavili su tamo gdje su stali, odradivši posao protiv Cavsa i Pistonsa. Nisu djelovali previše uvjerljivo – Cavse su sredili tek u clutchu, dok protiv Pistonsa nisu bili u stanju ubaciti više od 5 trica, što je razlog zašto je Paul morao na rutinu nositi napad do zadnjih sekundi.

Protiv Bostona su konačno uhvatili bolji šuterski ritam, ali Kemba je ovaj put bio bolji od Paula u periodu u kojem Thunder ove sezone nema premca. Moraš ponekad i izgubiti, a definitivno nije sramota kada se to dogodi od Bostona koji je trenutno napadački u vrhunskoj formi.

HEAT (1-3)

Tjedan je počeo sjajno, još jednim gaženjem Sixersa koji su se raspali početkom treće četvrtine, čim su Butleru i društvu počele upadati trice. Umjesto da to shvate kao izazov, Sixersi su se predali i Miami je tako došao do najlakše pobjede u četiri ovogodišnja sudara (prisjetimo se, nakon što su ih Sixersi razbili u prvoj utakmici, Miami je zonom iščupao dvije sljedeće utakmice, a ovdje su se doslovno tek trebali pojaviti).

Da je ova pobjeda itekako išla na račun protivnika, pokazale su sljedeće utakmice. Protiv Clippersa nisu igrali dobro, a još su ostali i bez Butlera bez kojega nisu mogli ni protiv Kingsa. Deadline je dobro došao da dodaju malo energije u rotaciju pa su protiv Blazersa izgledali nešto bolje predvođeni old scholl partijom Dragića kojem su u završnici uz raspucanog Robinsona odmah sekundirali dan ranije dodani Crowder i Iggy.

I dok se na Iggyu itekako vidjelo da nije igrao košarku neko vrijeme, Crowder je tricama pomogao držati priključak. Ipak, kada se utakmica lomila, više nitko nije bio u stanju zabiti tako da se čeka Butler. All-star pauza će svakako dobro doći da se poslože.

PACERS (0-4)

Oladipo ih je totalno izbacio iz ritma. Doduše, ne bi bilo pošteno sve svaliti na njega jer ima tu i drugih detalja koje je njegova šuterska neučinkovitost razotkrila. Napadu je itekako nedostajao Warren, a možda je još više falio u obrani gdje bez njega često nije bilo poštenog defanzivca, pogotovo kada bi zaigrali smallball (ono, u nekim šihtama je najbolji obrambeni igrač bio McDermott – koliko god čovjek napredovao na ovoj strani parketa, a stvarno je, to dovoljno govori).

A znamo da smallball moraju igrati jer se opet dalo vidjeti kako Turner i Sabonis nikako ne funkcioniraju zajedno, pogotovo defanzivno. Holiday je imao šuterskih bljeskova, ali kada staviš njega uz sporog Brogdona i nespremnog Oladipa doslovno nemaš nikoga tko je u stanju odraditi išta na lopti.

Idemo redom. Protiv Dallasa nisu imali šanse jer uz Dipa podbacio je i Brogdon, tako da nisu mogli pratiti fenomenalnu šutersku večer Porzingisa. Na dvije utakmice protiv Raptorsa gurnuli su Dipa u startnu postavu zajedno s Lambom i Brogdonom i to je solidno izgledalo u Torontu gdje je Brogdon po prvi put od njegova povratka odigrao kako zna i gdje je imao sjajnu šutersku pratnju u Holidayu i McDermottu.

Da su bili u stanju nešto obraniti u završnici, mogli su izvući pobjedu. Nisu, a isto se ponovilo i sljedeću utakmicu protiv Raptorsa. Ovaj put u Indianapolisu nije Brogdon bio u stanju povući kada je trebalo, a protivnici su još jednom maksimalno koristili rupe u obrani, pogotovo u branjenju pick & rolla gdje je Sabonisa u prvoj utakmici Ibaka toliko uništio da su u drugoj pokušavali preuzimanjem ne toliko smetati Torontu koliko sakriti Domantasa.

Na drugoj večeri back-to-backa protiv Pelicansa vratio se Warren, Dipo je ostao na tribinama, ali pomaka nije bilo – kada je trebalo u završnici Brogdon nije sličio na sebe (od povratka Oladipa, dijelom zbog ozljeda, dijelom zbog drugačije uloge, čovjek nije ni blizu all-star razine, a to je problem jer je praktički vukao ovu momčad u clutchu), a obrana opet nije bila u stanju nikoga zaustaviti ni na perimetru ni pod košem.

GRIZZLIES (3-1)

Odradili su posao protiv Pistonsa, a onda i lakše od očekivanog protiv Mavsa bez Dončića, uz sjajnu igru u završnici protiv Wizardsa. Dok je Valanciunas bio na treningu protiv Drummonda, u ove preostale dvije utakmice glavnu riječ vodio je Morant te je tako jedini ozbiljni izazov bilo gostovanje kod Sixersa koje se uguralo između posjeta Dallasu i Washingtonu. Tu su dobili po nosu od momčadi kojoj je pod hitno trebala jedna kvalitetna pobjeda, a time je zrela partija koju su odigrali par dana kasnije još važnija. Morant nema namjeru ispustiti ovo osmo mjesto koliko god izazov iz dana u dan postajao teži što je dokazao i partijom karijere secirajući Wizardse ulazima i asistima dok je predvodio preokret u drugom poluvremenu. Ako će zadnjih 30-ak utakmica sezone igrati na još višoj razini od dosadašnje, onda Memphis možda stvarno uspije izvesti ovaj podvig.

PELICANS (1-2)

Nakon što su dobili batina od Giannisa, odradili su posao protiv Bullsa, što je bilo očekivano, a onda i protiv Pacersa, što baš i nije, pogotovo jer su nastupili bez Ziona i Ingrama. Međutim, Indiana je trenutno totalno izvan ritma, pogotovo defanzivno, tako da su Jrue i društvo bez problema mogli do poena kad su htjeli. Probiti Brogdona na pick & rollu možeš kada hoćeš, a istovremeno si u stanju na njega baciti Jruea ili Balla – to se pokazalo presudnim.

BLAZERS (2-2)

Nakon što su pregaženi u Denveru od starog neprijatelja koji je jedva čekao osvetiti se za lanjski poraz u playoffu i za čiju kombinaciju agresivne obrane i trica nisu imali odgovor, vratili su se doma i odradili posao protiv Spursa. Lillard je zbog doze udvajanja propustio nastaviti niz vanserijskih partija, ali je definitivno omogućio suigračima hrpu otvorenih šutova što je posebice koristio mladi Trent kojega je Stotts čak ostavio na parketu u završnici umjesto McColluma (momak se pretvara u jednog od najboljih šuterskih specijalista u ligi – kroz sezonu šutira preko 40%, a u veljači je otišao na 52%).

Nakon ovakve pobjede koja bi se mogla pokazati itekako bitnom u lovu na playoff, došao je poraz koji također ima težinu. Naime, Lillardovo novo poigravanje s obranom Jazza ovaj put nije rezultiralo pobjedom, ali u biti je pravo čudo kako su uopće imali prilike dobiti utakmicu sa Swaniganom koji se veći dio večeri gurao s Gobertom zbog izostanka Whitesidea.

Sve frustracije ovim porazom iskalili su zato na Heatu gdje je sjajnom Lillardu opet najpouzdaniji ispušni ventil bio Trent (ovaj put je u clutchu na klupi sjedio Melo).

NETS (2-1)

U novom tjednu bez Kyriea koji je istegnuo koljeno protiv Wizardsa (mislim da ga do kraja sezone više neće koristiti na drugoj večeri back-to-backa nakon ovoga), stvar je u svoje ruke uzeo LeVert. Instaliran nazad u startnu postavu zajedno s Dinwiddieom (Temple je završio na klupi), Caris je podsjetio na onu lanjsku slash & kick verziju koja je u stanju odrađivati dio posla i kao primarni kreator.

Uništio je Sunse, bio na razini i protiv Warriorsa, a onda zamalo dobio i Raptorse s 15 poena u zadnjoj četvrtini. Sam samcat je stigao minus, imao i šut za pobjedu, nije ušlo. Ali, momak je uhvatio formu, to je jedino bitno. Do sljedeće ozljede.

MAGIC (1-3)

Odradili su što su morali protiv Hornetsa, isto kao što su očekivano popušili od Bostona i Bucksa. Utakmica koju treba spomenuti tako je bila ona protiv Knicksa gdje su pukli u završnici. Druga večer back-to-backa nakon posjeta Bostonu ostavila je traga te su odigrali mizernu napadačku partiju čak i za svoje standarde s 20 izgubljenih lopti i 29% šuta za tri.

KINGS (3-0)

Tri pobjede za redom, odnosno 6 u zadnjih 8 utakmica bude nadu da bi se mogli priključiti lovu na Memphis. Odradili su posao protiv Wolvesa, ovaj put na puno lakši način nego na gostovanju iako su dozvolili gostima da zaprijete u završnici i tako zamalo prosuli sjajan posao koji su odradili Fox i Bogdanović u prve tri četvrtine.

Klupa je ovdje bila problem, ali već protiv Heata opet je Hield igrao ključnu rolu protiv rezervi. Dobrim dijelom jer Heat nije imao dubinu – nije bilo Butlera i Herroa, kao ni Johnsona koji je završio u Minnesoti.

Spursi su pak imali sve igrače na broju, ali nisu imali rješenja za jednu od onih Hieldovih partija – s 9 trica čovjek je praktički sam prelomio utakmicu krajem treće i početkom četvrte, pokazavši tako da je ovaj Waltonov potez imao itekakvog smisla.

SPURS (0-4)

Pa, nakon ovakvog tjedna teško je zamisliti kako misle držati korak s Memphisom, Pelicansima i Blazersima. Protiv Clippersa su izgledali solidno, ali su pali u završnici kada se utakmica lomila, a onda sutradan protiv Lakersa nisu imali ništa u tanku. Gostovanje u Portlandu bila je svojevrsna playoff utakmica u kojoj opet nisu imali rješenja kada je bilo najpotrebnije i gdje su ih Blazersi razbili u clutchu ubacivši im 15 poena od čega su dvije Trentove trice iz kornera potpuno razotkrile njihovu obranu koja je očajnički pokušavala natjerati Lillarda da se riješi lopte. A nakon Lillarda dočekao ih je i Hield tako da su ih i Kingsi preskočili.

4 utakmice u 6 dana tek su početak standardnog rodeo tripa kojega srećom prekida all-star pauza. Svejedno, vjerojatnih 0-6 u ovih tjedan i pol turneje (idu u Denver, a onda sutradan u Oklahomu) praktički ih izbacuju iz kombinacija za playoff.

SUNS (1-3)

Igrati s 5 igrača nije lako, pa su tako bez energije ostali u drugom poluvremenu utakmice protiv Netsa na drugoj večeri back-to-backa, a onda i u završnici protiv Pistonsa koji su baš te večeri dobili dobre partije Jacksona i Drummonda.

Sreća da im je raspored doveo Rocketse koji su se sami istrošili večer prije protiv Lakersa i koji su u Phoenix stigli bez Russa te bez ikakve želje za nadigravanjem. Osim što su ih Booker i pogotovo Oubre izrešetali, Sunsi su ovu utakmicu dobili i na račun 22 skoka viška. Usporedbe radi, Booker i Oubre su imali 16 defanzivnih skokova između sebe, a cijeli Houston mizernih 21.

Što im je raspored poklonio, to im je i oduzeo – već sutradan su morali igrati protiv Denvera i to nije moglo dobro završiti.

MINNESOTA (1-2)

Nakon što se nisu uspjeli osvetiti Kingsima za prošlotjedni kolaps vlastitim preokretom (gubili su 21 razlike i nekako došli do neizvjesne završnice u kojoj, ponajviše zbog Wigginsovih odluka, nisu znali posao privesti kraju), dotakli su novo dno porazom od Hawksa u utakmici u kojoj su od početka do kraja mirno gledali kako ih Young uništava.

Bio je to 13. poraz u nizu nakon kojega su jedva dočekali deadline i priliku da razjebu cijeli roster. A koliko je dobar osjećaj riješiti se Wigginsa pokazali su već protiv Clippersa u utakmici u kojoj su ubacili nevjerojatnih 26 trica. Istina, Clippersi definitivno nisu očekivali inkviziciju na ovom izletu. Istina, ne treba ti zajednički trening ako ti se svaki napad svodi na šutiranje trica. Ali, bio je ovo dobar znak za budućnost.

Čak i bez Russella pokazalo se koliko znači Townsa okružiti s još šutera poput Beasleya (on definitivno ide po ugovor težak barem 60 milja u Minnesoti) ili čak Hernangomeza i Johnsona (dodali još 5 trica na Beasleyevih 7). A bez Wigginsa uokolo odmah je i Towns prestao šepati te je odradio energetski najbolju partiju od povratka nakon ozljede.

BULLS (0-2)

Dok čekaju povratak prvih ranjenika upisali su još dva poraza koja ovako rezultatski izgledaju bolje nego što su stvarno bili. Pelicansi su ih razbili i samo je 15 poena u zadnjih 5 minuta izvjesnog Mokoke (stari mu je valjda radio za Escobara) uljepšalo score, dok su protiv Sixersa dobili dovoljno od LaVinea da ne upadnu u rupu, ali ne i da zaprijete (naravno, pomogla je i činjenica kako su Sixersi od četiri glavna igrača dobili 3 trice ukupno – da nije bilo Korkmazove eksplozije, tko zna, LaVine bi možda u završnici dobio priliku izigravati junaka).

HAWKS (2-2)

Uz dva poraza od Bostona u kojima ih je u obje utakmice prizemljio Tatum (s tim da su u drugoj igrali bez Younga), upisali su i dvije pobjede potvrdivši rast forme usko vezan uz zdravlje udarnih igrača. Young je tako sredio Wolvese prije trade deadlinea, a onda i Knickse dan nakon (bez Capele, ali s Dedmonom koji je odigrao preko 30 minuta i Collinsom koji je cijelu večer praktički igrao četvorku). Trebalo mu je dva produžetka i 48 poena, ali vrijeme tankiranja je očito prošlost.

WIZARDS (1-2)

Usprkos tome što je Beal s 43 poena protiv Warriorsa nastavio gurati narativ kako je trebao završiti kao all-star rezerva, nije zabio dovoljno da sakrije najgoru obranu lige u utakmici u kojoj su se u akciju vratili Wagner i Hachimura. Sa svježe pristiglim Napierom protiv Mavsa su tako na raspolaganju imali puno više opcija, ostali su u utakmici i uz dosta sreće su je i dobili (Zingerova 21 minuta bila je premalo jer čovjek nije samo najbolji strijelac u odsustvu Dončića već i ključni defanzivac).

Protiv Memphisa pak nije bilo poklona – za svaki poen trebalo se izboriti, a braniti Morantove ulaze nisu imali kako, pogotovo kada je ovaj shvatio da može u sredini kada poželi. U drugom poluvremenu postojala je tako samo jedna momčad.

KNICKS (3-1)

Kakav tjedan – doći do 3 pobjede s +3 koš-razlikom stvarno nije lako. Za dobiti Cavse trebao im je produžetak i oproštajna herojstva Morrisa, nakon čega su iznenadili Orlando koij na drugoj večeri back-to-backa nije imao koncentracije za odraditi završnicu, odnosno Pistonse koje je pobjede koštao IQ Reggiea Jacksona. Protiv Hawksa pak nisu imali pomoć protivnika pa su sukladno tome na kraju ostali kratkih rukava. Osim Randlea koji više nema konkurenciju na vrhu hranidbenog lanca, od odlaska Morrisa najviše je profitirao Ellington koji je uskočio u minute na bokovima pokazavši da još uvijek nije zaboravio šutirati.

PISTONS (1-3)

Na drugoj večeri back-to-backa u Memphisu izgledali su tako katastrofalno (35% šuta iz igre, za što je najzaslužniji bio Jackson s 1-16) da više nije bilo dvojbe kako će tijekom trade deadlinea nešto napraviti. I iako su dobili Sunse jednom od energičnijih partija Drummonda u zadnje vrijeme (stvarno, ovako nije igrao od one dvije utakmice protiv Indiane u listopadu), očito je bilo da ceh mora platiti Dre. Doduše, nitko nije mogao zamisliti da će završiti baš u Clevelandu za jedno veliko ništa, ali očito je želja da ga se makne iz svlačionice bila jača.

Počela je tako era Christiana Wooda koji je u suradnji s Jacksonom solidno odradio posao protiv Oklahome gdje nisu mogli pratiti domaćina, ali se nisu ni sramotili, a onda su zamalo dobili i utakmicu protiv Knicksa. A nisu jer, jebiga, kada ti je Reggie mozak operacije, teško je očekivati da će povući pravi potez u pravo vrijeme. Da su imali Rosea na raspolaganju, vjerojatno bi dobili. Ako je to uopće bitno više.

CAVS (0-3)

Izgubili su od Knicksa nakon produžetka usprkos napadačkim partijama sezone Lovea i Sextona, što valjda dovoljno govori o obrani koju “igraju”. Ajde, nisu se osramotili protiv Oklahome iako su, naravno, najgoru košarku opet igrali u clutchu koji su Paul i društvo rutinski dobili, a onda su protiv Clippersa po prvi put imali prilike na parket zajedno poslati Lovea i Drummonda. Da Dre neće imati problema uklopiti se u identitet koji ovdje grade potvrdilo se odmah – u 29 minuta koje je proveo na parketu Cavsi su imali defanzivni rejting od 130 poena na 100 posjeda.

HORNETS (0-3)

Razbili su ih Magic, Rocketsi i Dallas i ovo je trenutno apsolutno negledljiva momčad. U prve dvije utakmice pokušali su sa smallballom, nije išlo, a ni Washington nazad u startnoj postavi (propustio tekmu protiv Orlanda, a onda sjedio na klupi protiv Rocketsa jer su se, kao, pokušali prilagoditi) nije pomogao protiv Dallasa koji je prvu četvrtinu dobio 31-10. Ako je i bilo nečega simpatičnog u njihovoj sezoni do nedavno, sada je definitivno sve otišlo kroz prozor – 13 poraza u zadnjih 14 utakmica dovoljno govore.

WARRIORS (1-2)

Nakon što su poslije Cavsa na kraju prošlog tjedna početkom ovoga bez problema skinuli i Wizardse (i to bez opet načetog Russella), odlučili su da je dosta pobjeda te da treba maksimalno oslabiti roster. Burksa i Robinsona, najzaslužnije za rešetanje Washingtona, tako nisu ni slali na parket protiv Netsa (iako su aktivirali očito nespremnog Russella da zaigra protiv bivšeg kluba) gdje su lagano pregaženi, a onda su bez pola momčadi (čak i bez Draymonda koji će do kraja sezone sve češće osjećati bolove u leđima) istrčali pred Lakerse. S Wigginsom kao prvom opcijom i ostatkom rostera nakrcanim G-liga talentom, najgori score im je garantiran.

3 thoughts on “POWER RANKINGS WEEK 16.

  1. @gee gledao sam jucer clipperse i sixerse i ne mogu se oteti dojmu da nitko ne moze igrati bolju playoff kosarku od sixersa. Na stranu sto je kawhi imao slabu vecer al tu ce se uvijek nesto pitati simmonsa, nevjerojatno ga je gledati kad igra na maksimunu kako je igrao jucer, kad je svaka odluka tocna i ne staje u obrani. Sixersi u teoriji imaju igraca za baciti na svakoga iz clippersa dok embiid ne mora izlaziti ni na zupca ni na harrela dok oni njega ne mogu nikako zaustaviti. Opcija je igrati sa morrisom na 5 al tu je embiid tek radio kaos u sredini cisto svojom prisutnoscu
    Sta ti mislis o tom potencijalnom matchupu u finalu?

  2. @ garavo – ovo drugo, al samo zato jer su contenderi stvarno dobri. Siakam, iskoraku usprkos, još nije ni blizu one razine potrebne da budu TC. ko i Spursi nekad, sistem te dovede daleko, jebeno daleko, al u zadnjih 5 minuta, trebaš imati ili puno bolju momčad koji će maskirati slabosti prve opcije ili dominantnog igrača koji će maskirati manjak opcija uokolo. oni imaju ovo prvo zasad, ali kontekst nije takav da im servira protivnika za protivnikom gdje će to biti presudno.

    @ dabar – prvo da kažem radi konteksta, meni je Kawhi bio briljantan, problem su manje-više bili svi ostali. simmons je bio ok, al meni nije bio ni upola bitan kao Richardson. što se poante tiče, do jedne razine se slažem. Sixersi i jesu građeni za playoff, što dokazuju u ovakvim utakmicama. zato usprkos svim padovima i usponima i dalje mogu isplivat s Istoka. al u nekim serijama neće bit favoriti, a tako ne bi bili ni u Finalu protiv Clippersa koji ih mogu puno više izazvati nego je to bio slučaj sinoć. ono sinoć su bili Clippersi koji su došli na NBA tekmu bez apsolutno ikakve pripreme (stvarno, braniš Simmonsa na pick tako da ideš preko bloka???). u seriji od 7, gdje bi sve te detalje izbrusili, gledali bi nešto sasvim drugačije. a plus, i tu se vidilo da neki igrači tipa Korkmaz u playoffu neće na parket od G3 nadalje

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *