POWER RANKINGS WEEK 17.

Kraći tjedan nije razlog za ne osvrnuti se na akciju novim izdanjem rankingsa. Bilo je sjajnih utakmica koje treba istaknuti, a i nekih momčadi kojima će all-star pauza dobro doći da malo razmisle o putanji forme.

01. BUCKS (1-1)

Giannis je dobio slobodan tjedan da ga provode s budućim igračem Bucksa, Juniorom Antetokounmpom, pa su bez njega odradili dvije utakmice. Ona prva protiv Kingsa nije bila problem – kao i u četiri prethodne bez svog MVP kandidata, Bucksi su igrali protiv momčadi s negativnim scoreom (Kingsi) te su upisali i petu pobjedu. Dakle, itekako su pazili kada i protiv koga odmaraju Giannisa.

Međutim, u ovoj sljedećoj nisu se uspjeli prošvercati. Morali su do Indianapolisa zaigrati protiv Pacersa koji su nakon 6 poraza trebali jednu solidnu pobjedu, a to su i dobili. Bucksi defanzivno nisu mogli zatvoriti sve opcije protivnika i primili su preko 115 prvi put još od one utakmice s Wizardsima koju su igrali nakon povratka iz Pariza. Tu su definitivno izgledali netipično mlitavi u obrani, baš kao i ovdje. Kada nema Giannisa u pozadini da zakrpe sve rupe, ne možeš imati ni elitnu defanzivu. Obožavam kada su stvari ovako jednostavne.

02. CLIPPERS (0-2)

Dva poraza na dva teška gostovanja u praktički playoff utakmicama razotkrila su njihove slabe strane. Neke. Logične. Oko kojih nema potrebe dizati paniku. Ili možda ima. Kawhi možda nije bio na onoj top razini, ali, barem protiv Sixersa bio je stroj u napadu (defanzivno nije igrao na onom “očajničkom” levelu, dok je protiv Bostona bio praktički nevidljiv, ili ako hoćete nebitan). U njemu ne treba tražiti razloge porazima jer ne može baš svaku utakmicu dobiti tako da uzme stvar u svoje ruke u zadnjoj četvrtini kao što je to radio prethodna tri tjedna.

Ne, ovdje je prvenstveno problem bio Paul George. Čovjek protiv Sixersa nije bio u stanju pobjeći Joshu Richardsonu, a imao je problema i šutirati preko njega. To nije razina atleticizma koju od njega očekujemo i očito ima problema s nogom. Što se pokazalo i protiv Bostona gdje je napustio utakmicu na poluvremenu i ostavio opet Leonarda da sam nosi odgovornost.

Dobra vijest za Clipperse je što su usprkos ovoj made in China verziji Georgea i izostanku Beverleya u obje utakmice imali prilike izvući pobjede. Naravno, na račun napada jer bez dva ključna defanzivca i s Leonardom koji se švercao u obrani (što je obzirom na teret koji nosi u napadu razumljivo) na toj strani parketa nisu pokazali kurca. Centarska pozicija je rupa koju ne možeš zakrpati dok igraš na perimetru 48 minuta ili s Williamsom ili Shametom koje probije tko poželi, svejedno da li 1 na 1 ili na pick igri. Prema ovome što su u ove dvije utakmice pokazali na pozicijama 1 i 5, D’Angelo i Towns djeluju kao pouzdani partneri u branjenju pick igre.

Obrana bi tako bila taj drugi problem da i ona najvećim dijelom nije vezana uz Georgea. Pa se u biti uvijek vraćamo na jednu stvar, a to je zdravlje. Ostaje im se tako nadati da će nova doza odmora pomoći stabilizaciji zadnje lože jer PG13 u top izdanju im treba u doigravanju. Do tada mogu gurati i bez njega.

Recimo, bitna stavka zbog koje su usprkos gubitku Georgea i lošoj partiji Leonarda uspjeli Celticse natjerati na još dva produžetka bila je igra Williamsa i Harrella. Uigrani dvojac gotovo sve minute proveo je zajedno na parketu, što recimo nije bio slučaj protiv Sixersa gdje je Doc opet startao s Williamsom kao zakrpom za Beverleya i pri tome potpuno poremetio ritam klupe (u drugom poluvremeno jedva da su odigrali zajedno poštenu šihtu što je totalno suludo, pa ne razdvajaš ponajbolje pick & roll partnerstvo lige tek tako).

Shamet, koji se nametnuo kao pouzdan spot-up partner Leonardu u ovom periodu u kojem je Kawhi igrao van pameti, bez problema može odraditi te startne minute jer lopta je ionako kod Leonarda i Georgea. Dobro, ozljeda Georgea prisilila je Doca da u vatru početkom treće protiv Celticsa gurne opet Williamsa među startere, ali tu nije bilo toliko problema jer i Trez je ekspresno bačen na parket umjesto Zubca obzirom da je Doc žarko želio pobjedu u Bostonu. Nije išlo s ovakvim Leonardom.

Poanta – ako se Beverley vrati nakon all-star pauze, stvar je jasna. Drži kandidate za najboljeg šestog igrača na klupi. Ako i njegova pauza potraje, onda jebiga – ovdje su u očaju na parket slali i izvjesnog Coffeya pa se nema smisla zamarati još oko toga može li Lou uhvatiti ritam ako starta.

Što se Morrisa tiče, izgledao je solidno u spot-up roli u obje utakmice, ali ništa više od toga. S tim da bi mogao dobro doći u napadu kao iso strijelac ako Georgeova pauza potraje, a to je opet izuzetno bitno jer uhvatiti drugu poziciju definitivno bi trebala biti njihova misija u ostatku sezone.

03. LAKERS (2-0)

Prošetali su se protiv Sunsa (inače tanki kao papir, ovdje su još igrali bez Aytona), a onda odradili gostovanje u Denveru. Još jedna odlična utakmica u nizu, još jedan dokaz da je NBA zakon – kada se izbjegne back-to-back, ovi sudari top 15 momčadi nude gotovo pa playoff intenzitet. Takvu ponudu nema nitko drugi. I da, Adame, broj žiro računa je isti, hvala lijepa.

Nuggetsi su potvrdili odličnu formu, pogotovo Murray koji maestralno trpa na istrčavanjima iz picka, a potvrdili su i borbenost, pogotovo Jokić kojem treba skinuti kapu na pristupu u zadnje vrijeme (i nadati se da će ovako slično karijeri pristupiti i tijekom ljeta). Opet, kada smo došli do clutcha, rutina Lakersa bila je previše. Davis i James radili su što su htjeli kada je trebalo i da su imali barem solidnu podršku tijekom utakmice od nekolicine ovih sporednih opcija, vjerojatno bi izbjegli nepotrebnu dramu produžetka. Iako je i bez njega bilo očito kako će ovo završiti.

I kako će završiti u eventualnom sudaru u doigravanju. Čak i da svi ostali igrači Lakersa od 3 do 10 zakažu, LBJ i AD, pod uvjetom da su zdravi, mogu izgurati 48 minuta i dobiti 4 puta koristeći samo probleme Nuggetsa s branjenjem pick & rolla. Neće Malone odustati od pritiska na čovjeka s loptom tako da će uvijek ostati dovoljno prostora Davisu kao roleru (to je nešto što Lakersi trenutno ne koriste ni upola koliko će koristiti u eventualnoj playoff seriji protiv Denvera), što je samo po sebi plus.

A plus je i što Denver izvlačenjem Jokića izvan reketa u obrani često slabi vlastiti defanzivni skok, što protiv Lakersa nije pametno – kada igraju s dva centra kupe hrpu odbijanaca u napadu. Uz to, Nuggetsi se vuku iz posjeda u posjed i igraju isključivo na postavljene obrane, što LeBronu itekako odgovara jer mu pomaže čuvati energiju.

Ovo su stvari zbog kojih će Lakersi bez problema održavati napadački učinak na razini, tako da je jedini način Denveru da iznenadi u ovoj seriji taj da i sam uputi napadački izazov. Jokić svakako može tricama napraviti nered u obrani Lakersa, ali ne toliki da ih u normalnim uvjetima dobije 4 puta. Za tako nešto ipak će trebati pričekati buduće sezone.

04. RAPTORS (1-1)

Pobjedom protiv Minnesote na krilima 17 trica (55% realizacije s perimetra) produžili su niz pobjeda na 15 i to igrajući bez centra. Naime, uz Gasola nedostajao je i Ibaka, a umjesto da se okrene Boucheru, dokazano kreativni Nurse na parket je poslao Hollis-Jeffersona kako bi imao što više pokretnih igrača sposobnih preuzeti, naravno, ali i istrčati na Townsove šutove s perimetra. Ubacili su Wolvesi 18 trica tako da recept baš i nije bio najbolji, ali barem nije bilo dvojbi koja momčad ima goru obranu.

Nažalost po navijače Raptorsa, usprkos povratku Ibake u rotaciju, niz se nije nastavio protiv Netsa. Ibaka je sjajno koristio uporno ostavljanje centra u zoni zabivši hrpu trica, ali ostali baš i nisu bili toliko uspješni šuterski, tako da su Netsi kontrolom reketa obrambeno odradili sjajan posao. Uz to, sami Raptorsi nisu energetski bili na razini – ovih nekoliko tjedana očito su ih iscrpili i all-star pauza dolazi u pravom trenutku.

05. ROCKETS (1-0)

Smallball je bio na razini protiv Celticsa i to u oba smjera. Harden je zabio hrpu stepback trica za koje gosti nisu imali odgovora u večeri u kojoj su i Walker i Tatum podbacili napadački. E tu je na razini bila obrana, točnije preuzimanja kojima su prisiljavali udarne opcije Bostona da napadaju 1 na 1 u čemu ove večeri nisu bili uspješni.

Uvijek je zanimljivo vidjeti i kako se protivnik postavi defanzivno, pa smo tako vidjeli kako Boston nije posegnuo za taktikom s ostavljanjem centra na Russu kako bi ga čekali u zoni, već su ga branili na lopti s najboljim bočnim defanzivcima, dok je Theis pokušavao igrati puno težu rolu, istovremeno paziti na reket i istrčavati na Tuckera.

Naravno, to je samo značilo da su prečesto ostavljali ili prazan reket ili otvorene trice Houstonu. Odlukom da veći dio utakmice igraju s centrom koji ne čuva reket, a pri tome nije ni dodatni šuter, a čija sposobnost preuzimanja ovdje nije toliko bitna jer Rocketsi u Russu i Bradi imaju 1 na 1 igrače koji su u stanju nositi napad takvim tipom igranja košarke, Celticsi su sami sebi pucali u nogu. A bila je ovo sjajna prilika za poslati 5 najboljih košarkaša na parket i koristiti Smarta kao centra, što je postava koju je Stevens koristio 2 minute i to u završnici kada je utakmica već bila gotova.

06. NUGGETS (1-1)

Četvrta pobjeda za redom od povratka Murraya također je dobrim dijelom bila bazirana na njegovim skok-šutovima s poludistance, ali, onaj ključni impuls, u utakmici u kojoj Nuggetsi ipak nisu igrali kao na onoj razini protiv Portlanda ili Jazza, dao je Millsap. I to ne toliko obranom kao što bi se očekivalo koliko šuterskim bljeskom. Klupa s njim, McRaeom i Morrisom napravila je ono što klupe Denvera i inače rade u Denveru, a onda su u završnici Murray i Jokić bili previše za usamljenog LaMarcusa (DeRozan nije ni igrao).

Bili su njih dvoje na razini i protiv Lakersa, samo što ovdje to ipak nije bilo dovoljno. Već sam maloprije u crtici o Lakersima rekao većinu toga, pa sada mogu samo još jednom istaknuti koliko Jokić i Murray trenutno dobro igraju. Jokara je stesao većinu kila viška i sada definitivno ima više energije, a voljni moment je neupitan. Bio je on solidan i dok je bio pretio, međutim u ovim utakmicama u kojima se dokazuješ čovjek stvarno vodi primjerom. Ruku na srce, ta uloga koju igra u obrani, koliko god bila primjerena, nije laka za odraditi obzirom na koliko još mora šljakati u napadu. Uglavnom, u veljači je definitivno opet ne na all-star, već na all-NBA nivou – 27 poena, 12 skokova i 9 asista uz litre znoja u obrani.

Murray možda ne troši toliko energije defanzivno, ali napadački je rijetko bio na ovakvim razinama na kojima je od povratka s kraćeg odmora zbog ozljede gležnja. U veljači trpa 29 poena uz 46% za tricu, a povećao je i broj asista na 6. Povećao je potrošnju uopće jer kako nema Bartona, Portera i Beasleya lopta je puno više kod njega i ako se ovo nastavi, možemo govoriti kako je tesanje rotacije bio dobar potez i iz tog kuta. Plaćen si kao franšizni igrač, vrijeme je da počneš i nositi taj teret. Murray za sada odgovara na izazov.

07. CELTICS (1-1)

Protiv Rocketsa nažalost nisu pružili vrhunsku partiju pa smo ostali bez zanimljive utakmice kakvu smo priželjkivali. Tatum i Walker imali su ogromnih problema zabijati 1 na 1 protiv preuzimanja Rocketsa, a tako ne ide protiv raspoloženog Hardena. A kao što smo već istaknuli, Boston nije imao ni jasnu viziju što raditi protiv Westbrooka u ovoj postavi bez centra tako da su potpuno zakazali.

Ali, iskupili su se za lošiju partiju povratkom u Boston i pobjedom protiv Clippersa. Istina, trebala su im dva produžetka protiv jedne ranjene verzije Clippersa, ali ovo ionako nije bila utakmica koja mijenja narativ što se ove sezone tiče. Tu nam je svima jasno da Celticsi s ovim rosterom ne idu po naslov. Razlog zbog kojega je ova utakmica bitna je što hrani jedan drugi narativ, a taj je da Tatum izrasta u all-NBA igrača – ono što je šuterski napravio Clippersima, noseći energetski momčad pri tome i na drugoj strani parketa gdje je u direktnom dvoboju nadigrao Leonarda, bilo je jednostavno fantastično.

Imao je momak sjajnih partija i ranije u sezoni i tada smo se s razlogom pitali zašto mu Stevens jednostavno ne preda komande u ruke umjesto da se prave kako s Kembom kao prvom opcijom i demokracijom među krilima mogu napraviti nešto značajno. Naravno, Tatum bi nakon takvih bljeskova uredno potonuo nazad u pozadinu i onda bi se, u potrebi da se hrani Mašina, čak postavljalo “legitimno” pitanje nije li možda bolje planirati budućnost oko Browna nego oko Jaysona.

I onda je Tatum u veljači jednostavno popizdio. U kontekstu u kojem nekoga od udarnih igrača stalno gnjavi neka ozljeda, uzeo je loptu u ruke i poveo Boston do 6-1 učinka u kojega je ugradio 28 poena, 7 skokova i 3 asista. Povećana potrošnja rezultirala je tako s 47% za tricu (ubacio je 29 trica u 7 utakmica, a usporedbe radi u siječnju je u 12 utakmica ubacio 24), samo nije to jedini aspekt igre, iako je svakako najvažniji, koji ga je izdigao.

Iz utakmice u utakmicu Tatum je sve bolji dribler i iako vjerojatno nikada neće biti rasni playmaker, bolja kontrola lopte rezultira time da se češće odlučuje na ulaze u gužvu. Tu i dalje zna imati problema s realizacijom, ali barem tim sve većim brojem pokušaja iznuđuje više slobodnih, što također popravlja efikasnost. Uglavnom, ako ovako nastavi, ovo je legitiman kandidat za jednu od tri all-NBA petorke i čovjek koji može nositi Boston iduće desetljeće bez da Ainge mora podizati hipoteku kako bi doveo elitnog centra. A obzirom da sam ga osobno do nedavno smatrao graničnim all-star igračem zbog toga što nisi siguran koliko je visoko na ljestvici unutar vlastite momčadi, ovaj period smatram jednim od najvažnijih ove sezone. Ovo su kvantni skokovi, baš onakvi kakvi kroje NBA stvarnost. Što reći nego – i love this game.

08. SIXERS (1-0)

Izlazak iz krize se počeo nazirati prošli tjedan, ali pobjede protiv Memphisa i Bullsa (a posebice kilavljenje protiv zadnjih) teško da su imale težinu. Ne, trebala im je jedna nova vrhunska partija protiv elite i zato su Clippersi stigli kao naručeni.

Embiid i Simmons su bili na razini, a pokazalo se ovdje i koliko im znači Richardson koji je potpuno nadigrao Georgea u oba smjera (ne ulazim sada u to koliko je PG spreman, ali to kako ga je Richardson branio, pogotovo na kretanju bez lopte, za pokazivati je u školi košarke). Kada igra ovako u oba smjera, a Richardson je bitan ne samo kao 3&D balans već i dodatni playmaker koji može skinuti teret driblanja sa Simmonsa, onda su Sixersi druga momčad. Pogotovo kada uz njega u top izdanju više nemaš minuta za Shakea Miltona (ovo je valjda klasični primjer da je raskorak između solidnog igrača i vrhunskog manji nego između lošeg i solidnog).

Uz vrhunske partije ovog trojca, pripremili su Sixersi i neke druge nužne pomake. Brown je tako odlučio što više razdvojiti Horforda i Embiida te je među startere gurnuo Korkmaza. Tu se brzo pokazalo da Korkmaz, šuterskim kvalitetama usprkos, nije igrač na kojega se možeš osloniti u većoj roli i nakon što su ga Clippersi nekoliko puta pregazili u obrani, Brown je u igru ubacio Thybullea, a onda početkom treće Robinsona. Kao dodatne 3&D opcije obojica su ispred Furkana koji tako ostaje situacijski igrač. Netko tko u regularnoj sezoni doslovno može dobiti utakmicu tricama, ujedno i netko koga u playoff seriji od G3 nadalje nećeš moći poslati na parket.

Ovakva dramatična promjena startne postave i ovakva brza prilagodba rotacije primjerene su playoff atmosferi i to dovoljno govori koliko Sixersi trenutne probleme smatraju ozbiljnima. A Brown se iskazao i nekim drugim prilagodbama. Iako je podjela naknadnih šihti i dalje bazirana na duetima Embiida i Richardsona, odnosno Simmonsa i Harrisa, primjetno je bilo kako Harris ima puno više slobode kao kreator, odnosno kako ga se forsira da napada iz pozicije primarnog playa umjesto da čeka loptu u spot-upu ili post-upu.

Također, bilo je situacija u kojima su Embiid i Simmons zajedno bili na parketu ili bi zajedno sjedili na klupi, pa situacija u kojima su šihtu zajedno dobili Embiid i Horford. Eksperimentiranje je i dalje prisutno, međutim kičma postoji. Sad, možemo razglabati o tome koliko ima smisla držati Horforda u ovoj roli koja će jednom kada Embiid bude potpuno spreman iznositi, koliko, 15-ak minuta, odnosno da li je takav pristup uopće održiv. Ali, trenutno, obzirom na roster i period u kojem se nalazimo, to je najbolje što mogu napraviti.

Uostalom, Big Al je, osim odličnih minuta kao back-up petica, odlično reagirao i u stretch roli u završnici kada se Brown u par navrata vratio petorici najboljih (ili ako hoćete najzvučnijih), tako da ovdje stvari ostaju fluidne. Ukratko, bila je ovo tek jedna sjajna pobjeda u pravom trenutku. Pa da vidimo mogu li graditi na ovome i nakon all-stara kada se opet sudare s rutinom.

09. JAZZ (2-0)

Nakon što su se prošli tjedan dva put provukli protiv Lillarda i Hardena, ali i igrali znatno bolje nego u prethodnom nizu od 5 poraza, ovaj tjedan su imali puno lakši zadatak na putu do nove dvije pobjede. Dallas bez Dončića na drugoj večeri back-to-backa Jazzera doduše nije bio nimalo lak zadatak, ali Clarksonova efikasna partija s klupe stvorila je dovoljnu zalihu koju starteri usprkos manjku energije nisu prokockali.

Puno lakše je bilo protiv Heata doma, pogotovo u drugom poluvremenu kada je Butler ostao bez energije i kada su Jazzeri jednostavno na snagu pregazili protivnika koji tek treba pronaći novu rotaciju. U obje utakmice nije bilo Conleya pa su Mitchell i Bogdanović imali puno više lopti, a i Clarkson je opet bio na razini. To vraćanje Conleya u startnu postavu za čim su posegnuli u očaju nije im previše pomoglo, pa će biti zanimljivo vidjeti što će nakon all-stara.

Ono što je očito da defanzivno neće biti na razini. Iz mjeseca u mjesec tonu na tom dijelu parketa i u zadnjih deset utakmica su jedna od deset najgorih obrana lige. Konkurenti su pohvatali njihove probleme s manjkom visine i mase oko Goberta, a svaka iole ozbiljna momčad ima mismatch kojim može Goberta natjerati na napuštanje reketa.

Tako da žive od napada, koji je za 6 poena na 100 posjeda bolji kada na parketu nema Conleya. Ako će Snyder forsirati njega umjesto Inglesa, Bogdanovića, pa i Clarksona (iako je upitno koliko će dugo on još ostati ovako šuterski vruć), onda će ozbiljno otežati život momčadi koja ionako već u startu ima taj problem Mitchella. Koji je ogroman potrošač, ali ne i toliko efikasan da bi mogao funkcionirati bez šutera poput Inglesa i Bogdanovića, odnosno realizatora poput Goberta.

Conley je trebao biti dodatak koji će mu omogućiti da napravi iskorak prema efikasnijoj košarci, ali ovako mumificiran jednostavno ne može kreirati na razini zbog koje bi ga se trpilo s loptom većinu posjeda. A nema 3&D kvalitete kojima bi se uklopio uz Mitchella.

Znam da su Jazzeri uložili previše u njega i da ga ne mogu samo tako gurnuti u stranu, ali očekivati da će Conley odjednom opet postati mlad nekako mi nisu realna. Jer, ako ne može pomoći momčadi da napravi iskorak, a ne može jer ovakav više smeta Mitchellu nego što mu pomaže, zašto ga trpiti?

A možda na kraju krajeva to i nije bitno jer Jazz ionako ne ide nigdje iz sredine. Donovan je i u ovom kontekstu praktički isti igrač kao lani, samo što je počeo uzimati više šutova s poludistance. Puno troši, ne pretjerano efikasno. Iako je ta njegova potrošnja u suštini plus jer nije zgorega imati nekoga tko je uvijek u stanju izmisliti šut, ne možeš dobiti četiri playoff serije živeći samo od učinka sporednih opcija koje moraju biti iznadprosječno efikasne.

Conley je zakazao, a i koliko god Bogdanović bio osvježenje, ono što je donio u napadu košta ih u obrani i ovo je praktički ista momčad kao i zadnje dvije godine od kada su se dali u ruke Mitchellu (možda i lošija – prije dvije godine net učinak im je bio +4.5, lani su bili na +5, a sada su na +4). A vrlo dobro znamo koliko daleko ih njegove odluke mogu dovesti.

10. MAVS (1-1)

Nisu imali rješenja protiv Jazza, nije pomogao ni Barea u završnici s kojim je Carlisle pokušao oživjeti pick & roll koji bez Luke i Powella zna zaštekati, tako da su jedva dočekali Lukin povratak. I već protiv Kingsa u prvom nastupu nakon pauze Luka je bio dominantna figura. Ono što pak Mavse treba brinuti je pad u obrani. Gubitak Powella je očito problem kojega još nisu zakrpali (Carlisle sramežljivo uvodi Cauley-Steina u rotaciju), a Zingera je ozljeda bila pošteno usporila. Najviše u svemu ovome pati Kleber koji tako puno više mora igrati na perimetru što mu nije jača strana. Uglavnom, igranje s dva visoka, a da oba nisu u stanju pošteno istrčati na perimetar, nikako nije idealno.

11. HEAT (1-1)

I u drugoj i trećoj utakmici nakon tradeova Crowder je dobio većinu vremena na četiri, tako da je očito kako će iz rotacije izletjeti ili Leonard ili Olynyk. Jones za sada starta pored Bama, a sumnjam da će se Spo odreći njegove obrane sve i da vrati Leonarda u rolu startnog centra – jedan od dva “visoka” s klupe i u tom slučaju ostaje Jones, a drugi će vjerojatno biti Jae. Uostalom, i u ove dvije utakmice Crowder je igrao ključne periode i dok ovako zabija trice Miami može gurati s ovom rotacijom.

Međutim, s njim na četiri nije lako držati defanzivni nivo. Nije to često bila u stanju ni Utah s Gobertom parkiranim u sredini, a Miamiu će to biti još teže obzirom na stil igre koji uglavnom izvlači Bama na perimetar. A sumnjam kako će prestati preuzimati na pick & rollu kako bi sakrili Crowderovu kilavu obranu na lopti, tako da možemo očekivati nešto više laganih poena na obruču za protivnike (opet, bit će bolji od Olynyka, tako da je poprilično očito tko ispada iz kombinacija jednom kada se kompletiraju – Leonard, ako ništa drugo, ima vertikalnost).

Uglavnom, nakon odrađenog posla protiv Warriorsa, pregaženi su u Salt Lakeu. Butler očito još nije spreman za nositi teret na način kako je to ova momčad naviknuta, a trenutno nema previše rješenja. Moraju igrati s Dragićem i Robinsonom kao najboljim šuterima kako bi dobili nešto od napada, a to obranu, pogotovo sada kada je Crowder na parketu u završnici kao dodatni snajper, pretvara u šetalište.

Stvari neće biti bolje povratkom Leonarda, tako da je očito što im je potrebno. Da Jimmy dođe sebi tijekom all-star pauze (u napadu uvijek može na silu do poena, ali ako su mu noge u banani, onda ne igra obranu, a bez toga je ne igra ni Heat) i da Iggy počne opravdavati ulaganja na onoj strani parketa na kojoj Heat ima najviše problema.

Naime, kada pričamo o Miamiu, prve asocijacije uvijek su nam kretanje i nesebičnost u napadu, odnosno energija i profesionalizam u obrani. Samo, maknemo li na stranu prvih 20-ak utakmica tijekom kojih su igrali obranu na elitnoj razini, brojke pokazuju kako je Miami od prosinca do danas ispodprosječna obrambena momčad. A to ne miriše na ozbiljne rezultate.

12. THUNDER (1-1)

Nakon Bostona, razbio ih je u ključnim minutama utakmice i San Antonio, točnije Aldridge za čije old-school majstorije s poludistance nisu imali rješenja. Zatrpavao ih je LMA s lijevog bloka preko Adamsa i nakon ovakvog drugog poraza za redom u kojem su djelovali kao momčad koja odjednom nema dovoljno rješenja trebala im je jedna kvalitetna pobjeda.

I baš to su napravili protiv Pelicansa. Taman što sam u glavi počeo slagati razloge zašto su pali s formom (Schroeder je šuterski pao, Gallo je mentalno izvan ritma zbog deadlinea), odigrali su partiju u svom stilu, najbolje što mogu. I baš su ova dvojica najviše povukla.

CP3 je dirigirao, SGA igrao zrelo za svoje godine, Schroeder napadao, Gallo zabijao iz vana, Adams nosio sve pred sobom. I tu onda shvatiš da problema nema već da je ova momčad nadmašila svoje mogućnosti i da kada izgube dvije utakmice za redom to nije ništa neobično. Neobični su oni periodi kada dobiju 9 od 10 utakmica.

Uglavnom, koliko LMA bio problem utakmicu ranije, toliko je Gallo mučio Pelicanse, praktički rješivši utakmicu u zadnjoj četvrtini. Zion i Melli su bili prespori na zatvaranjima, a Hart jednostavno presitan. Odsutni Ingram bi pomogao, ovako OKC je jednostavno imao previše rješenja.

13. PACERS (1-1)

Tjedan je počeo već viđenim scenarijem. Iako kompletni, dakle i s Warrenom i Dipom, opet su se raspali u završnici protiv Netsa. Jasno je i zašto – Oladipo u zadnjih 5 minuta šutira 1-5, a Brogdon 1-4. Na drugoj strani, Dinwiddie je opravdao povjerenje i zabio 8.

Bio je to šesti poraz za redom i vjerojatno najbolniji tako da im je trebala jedna poštena pobjeda. I iako su Bucksi igrali bez Giannisa, nju su i ostvarili u pravom trenutku. Dipo je uzeo samo 7 lopti, posvetivši se više sporednoj ulozi i prepustivši loptu Brogdonu i Warrenu. Što su ova dvojica jedva dočekala da iseciraju goste na način kako su to radili veći dio sezone.

Tako da Pacersi imaju sličan problem kao Jazz. Treba im taj Conley/Oladipo da im poveća plafon, ali, ako to ne mogu dobiti ove sezone, onda bacaju u vjetar ono što mogu biti. A što je i dalje nešto vrlo solidno, solidnije od ovoga što imaju u međuvremenu dok čekaju da se dogodi nešto idealno. Što se po svemu sudeći ove sezone neće dogoditi (a tko zna hoće li i u budućnosti).

14. NETS (2-0)

S ove dvije pobjede sada imaju 7 pobjeda u zadnjih 9 utakmica, od čega su zadnjih 6 igrali bez Irvinga. Raspored je istina bio relativno lagan, ali, nema veze, sedmo mjesto u doigravanju je zakapareno. S LeVertom koji je tako skočio u formi da možemo pričati o povratku na lanjsku razinu prije ozljede i pouzdanim Dinwiddiem koji jedva dočeka ove periode bez Irvinga da opet preuzme kontrole u svoje ruke, imaju sasvim dovoljno u napadu da se kotrljaju do poraza u prvoj rundi. Nebitno koliko još utakmica Irving sakupi do kraja sezone.

Uglavnom, iskoristili su probleme u Indiani da ostanu u utakmici i onda je uzmu zahvaljujući pravovremenom bljesku Dinwiddiea, a onda su doma prekinuli i niz Raptorsa. Opet na račun pouzdane produkcije LeVerta i Dinwiddiea, ali i solidne obrane. Naime, do sada smo spomenuli hrpu momčadi koje na ovom dijelu parketa padaju s formom, dok su Netsi koliko-toliko stabilni.

Naravno, u ovom periodu uz raspored pomoglo je i to što nema Irvinga, a i što je LeVert u formi, pa tako Atkinson ne mora širiti rotaciju već može svih 48 minuta na jedinici podijeliti između Spencera i Carisa. Nećemo ih zamijeniti za terijere tako skoro, ali u odnosu na Irvinga obojica su all-D kandidati.

Za ostalo se brine zona, bilo da je igraju samo s centrom, bilo da cijela momčad stane iza lopte. Iako ni Allen ni Jordan (pogotovo on) nisu toliko pokretni da krpaju rupe i stižu blokirati sa strane pomoći, kada imaš pravog centra ispod samog obruča većinu posjeda po defaultu ćeš nešto obraniti u reketu. I gle čuda, Netsi su top 5 u ligi po postotcima protivnika na samom obruču, što im je praktički dovoljno za top 10 obranu (što ne treba čuditi kad Bucksi s Lopezom i njegovim cementnim nogama imaju najbolju obranu lige samo zato jer ga parkiraju ispod koša).

15. GRIZZLIES (1-0)

Blazersi na drugoj večeri back-to-backa nisu bili pravi izazov za njihovu trenutnu razinu forme. Kyle Anderson nije idealno rješenje u startnoj postavi dok čekaju Winslowa, ali i bez obzira što su s njim na parketu užasni napadački, ove ostale postave dovoljno su dobre da ponesu teret. Morant s rezervama tako rastura, a ovdje su išli toliko daleko da su na parket poslali čak i postavu s 5 rezervi.

Dieng je solidno uskočio u šihtu umjesto Jacksona te donio istu kombinaciju šuta i zaštite obruča, a do daljnjega vjeruju i Joshu Jacksonu koji je solidno iskoristio priliku dok nije bilo Meltona te se prometnuo u još jednog korisnog igrača. Konačno je shvatio (valjda) kako bez znoja nema uspjeha pa igra aktivnu obranu i onda još donosi jednu dodatnu napast u tranziciju kao sposoban dribler i još sposobniji dodavač.

S njim i Clarkeom ta količina atleticizma s klupe je stvarno zastrašujuća, pa ako Memphis oživi i njegovu karijeru, a onda ustabili i Winslowa, bit će ovo momčad krcata elitnim talentima koji iz raznih razloga nisu ranije opravdali očekivanja. Samo, jedan problem tu je očit. Razlog zbog kojega Anderson predstavlja problem u startnoj postavi isti je onaj koji muči Josha Jacksona i Winslowa. Šut iz vana.

Grizliji su u zadnjih 6 utakmica samo jednom ubacili više od 6 trica, što score 4-2 u tom periodu čini još fascinantnijim. Koliko god njihova energija bila zarazna, ne počnu li uskoro zabijati s perimetra, stvari bi se mogle vrlo skoro urušiti.

16. PELICANS (1-1)

Iako i dalje bez Ingrama razbili su Blazerse doma jednostavnom formulom. Zion je uništio Whitesidea na obruču (a kada se on nakrcao penalima, stvar je bila gotova), dok je Jrue već po običaju usporio Lillarda. Utakmica u kojoj su Blazersi na startu poveli čak s 16 razlike brzo se tako pretvorila u gaženje kada se ovoj dvojici još pridružio i Redick tricama. Okrenuli su tako od kraja prve do kraja treće Pelicansi -16 u +18, dobivši taj period od nekih 25 minuta s 34 razlike.

Sličnu razinu energije nisu pokazali protiv Thundera. Iako su i ovdje dobili odlične napadačke partije Ziona i Redicka, defanzivno su ova dvojica bila prevelike rupe koje je Oklahoma prelako napadala. Nije mogao Gentry imati istovremeno Favorsa i Ziona protiv Galloa na parketu, a niti je Redicka mogao negdje sakriti kada je OKC na parket poslala postavu s tri playa. Opet, obzirom da nije bilo Ingrama, ovdje nema potrebe dramiti nad manjkom opcija u obrani. Izgubiti od sedme momčadi konferencije nije sramota dok god ne gubiš od ovih ispod, a izuzmemo li poraz od Spursa u Zionovoj premijeri, od njegovog priključenja rotaciji ne gube od takvih protivnika. A to je ključno ako misle preskočiti Memphis jer do kraja imaju čak 18 od 27 utakmica protiv momčadi s negativnim scoreom. A od ovih 9 preostalih protiv pozitivnih, dvije su protiv Grizlija.

17. BLAZERS (0-2)

Pa, Lillard se definitivno ugasio. U zadnjih 6 utakmica pao je na standardne razine, čak i malo ispod, tako da je došao kraj onom suludom nizu partija koje su ga u siječnju digle na prosjek od 34 poena uz 45% za tricu. Kako usprkos takvim njegovim igrama Blazersi u 15 utakmica nisu bili u stanju ostvariti više od 8-7, logično da s njim u “običnom” izdanju više odjednom nisu takva opasnost.

Nakon poraza u New Orleansu kojega smo maloprije opisali i gdje su defanzivno čak i za svoje niske standarde bili grozni, izgubili su i u Memphisu na drugoj večeri back-to-backa. Tek su ih trice Simonsa koji je u dva navrata s klupom smanjivao minus igrajući najbolju partiju sezone držale u igri, ali u zadnjoj četvrtini Lillard nije mogao parirati Morantu. A onda mu je još stradala i prepona tako da nije imao ni priliku igrati hero-ball u clutchu. Dobra vijest je da zbog all-star pauze barem neće propustiti previše utakmica idućih tjedana, ako ijednu.

18. SPURS (1-1)

Gadan je ovaj rodeo trip. Nakon što su izgubili i u Denveru, ovaj put igrajući bez DeRozana, u utakmici u kojoj ih je LMA natovario na leđa i nosio do clutcha dok i sam nije ostao bez municije, konačno su nakon 5 gostujućih poraza u nizu upisali pobjedu. I to poprilično neočekivanu. Ne toliko zbog toga što je gostovanje u Oklahomi naročito gadno, koliko jer je LMA na drugoj večeri back-to-backa ponovio old-school partiju i to igrajući najbolju košarku baš u zadnjoj četvrtini.

Imao je i bolju podršku, posebice od Murraya koji je ovdje konačno preuzeo odgovornost i zamijenio DeRozana nemilosrdnim napadanjem sredine. Dočekali smo tako i od njega konačno nešto što možemo okarakterizirati kao utakmicu sezone.

19. MAGIC (2-0)

Nakon što su izgubili 8 od prethodnih 9, ovotjedne dvije pobjede došle su im kao imunitet političaru. Iskoristili su umor Younga na drugoj večeri back-to-backa i manjak NBA tijela u obrani Atlante da ubace 18 trica i ostvare najbolji napadački učinak sezone, a onda su dva dana kasnije jedva izvukli pobjedu protiv Pistonsa na račun pravovremenih trica unutarnje linije (Gordon i Vučević bombama s perimetra izborili su produžetak).

A samo ovakve pobjede će im i trebati za zadržati osmo mjesto.

20. SUNS (1-1)

Za početak tjedna su skoknuli do Staplesa na dvoboj s Lakersima i to bez Aytona, tako da očekivanja od ove utakmice nisu bila velika. Pogotovo jer i Oubre završio na klupi zbog kašnjenja na bus pa su Sunsi startali s rookiem Johnsonom uz Dialla.

Inače, guranje Oubrea na klupu na duži rok ima smisla. Oubre je sve više strijelac, a sve manje 3&D šljaker, pa je upitno graditi budućnost oko njega uz Bookera koji, svom napretku u obrani usprkos, i dalje ostaje poprilično problematičan defanzivac.

Bridges je daleko bolja opcija dugoročno uz Bookera jer momak je prototip 3&D krila pa svakako treba testirati i ovu opciju jer, ako preko ljeta pronađu pravu četvorku, onda Oubre dogodine može svojom lepršavom igrom gaziti druge postave kao nešto viša verzija klasičnih combo haklera.

Inače, protiv Lakersa na klupi uz Oubrea doslovno nije bilo nikoga osim četiri back-up playa pa je Williams kraj utakmice dočekao sa svima njima na parketu uputivši tako izazov D’Antoniu i njegovom smallballu. Što kažeš na microball Mike?.

Protiv Warriorsa i dalje nije bilo Aytona, ali su barem pokupili od Sixersa odbačenog Boldena pa su imali nešto centimetara na klupi. Oubre je ovdje opet startao pa iako su i on i Booker potpuno podbacili šuterski, za ovakve Warriorse dovoljni su bili Bolden, Cam Johnson i Okobo oko Bookera – u šihtama krajem neparnih četvrtina napravili su +19 protiv valjda najvećeg tankiranja u povijesti lige aka klupe Warriorsa.

21. KINGS (0-2)

Kad onako spoje tri pobjede za redom kao prošli tjedan, pomisli čovjek kako možda još imaju nade ukrcati se na vlak za osmo mjesto. A onda ih pregaze Bucksi bez Giannisa i Luka u prvoj utakmici nakon duže pauze pa postane jasno da će ipak čekati dogodine. U ovoj utakmici protiv Dallasa nastavio je Walton tražiti načine kako razdrmati momčad, pa je gurnuo Bjelicu na centra otvorivši vrata za dodatnog vanjskog. Ali, umjesto Hielda u petorku je stavio Josepha, valjda s namjerom da ovaj uštopa Dončića. Sad, Joseph je jedan od solidnijih defanzivaca u ligi na lopti, posebice na pick igri, ali protiv Dončićeve dužine i stepbacka nije imao nikakve šanse.

22. WIZARDS (2-0)

Kako su Bullse uništile ozljede, Wizardsi su se nametnuli kao prvi kandidat za devetu poziciju i eventualno jedina momčad koja bi možda mogla iskoristiti epidemiju koronavirusa u svlačionici Orlanda. Potvrdili su to i direktnom pobjedom upravo protiv Chicaga kojem ni 41 poen LaVinea nije pomogao da ostane u utakmici. Jednostavno, Beal oko sebe ima dovoljno opcija i napad Wizardsa je u stanju dobiti utakmicu koja nema previše dimenzija, evo čak i kada Bertans i Wagner ubace samo 2 trice.

Pregazili su i Knickse novom odličnom partijom Beala i očito da protiv ovih momčadi s dna mogu isto što i Orlando, gomilati pobjede. Pitanje je samo hoće li tu i tamo moći nešto obraniti za dobiti i neku ozbiljniju partiju. Neće.

23. BULLS (0-1)

Ovim maloprije spomenutim porazom od Wizardsa niz izgubljenih utakmica došao je do brojke 6, čime se manje-više mogu okrenuti idućoj sezoni. Krenule su priče o konačnom oproštaju s GarPax upravom, što vjerojatno uključuje i potragu za novim trenerom. Što je bolji razvoj situacije od toga da su eventualno uhvatili osmo mjesto.

24. WOLVES (0-2)

Russelova premijera prošla je solidno, zabili su 126 poena Raptorsima u Torontu. Naravno, primili su 137 i potvrdili da im obrana neće biti oslonac. Prilika za novu pobjedu tako se pojavila dva dana kasnije protiv Hornetsa, međutim ovdje nije bilo Townsa zbog problema s rukom. Što je očito drugo ime za žešće tankiranje. Startao je tako James Johnson na centru, ali, osim nabijanja brojki Russella i Beasleya (koji je u ove tri utakmice potvrdio da ostaje i dogodine kao treća opcija u napadu), nisu pokazali dovoljno da pariraju Grahamu i Monku. Uglavnom, ako se ovo s Townsom nastavi, možemo očekivati umjesto rasta daljnji pad na ovim rankingsima.

25. HAWKS (0-2)

Pali su na drugoj večeri back-to-backa protiv Orlanda, a onda ih je dva kasnije pregazila mišićna masa Cavsa. Startao je Dedmon, ali nije dugo izdržao protiv Drummonda i Thompsona koji su skupili 11 skokova u napadu (još je Nance koji je stratao umjesto Lovea dodao 5). Nakon ovoga više nema sumnje da je ulaganje u Capelu bilo nužno.

26. PISTONS (0-2)

Reggie Jackson je još jednom vukao momčad na dno protiv Hornetsa u utakmici u kojoj su protiv jedne od najgorih obrana lige ubacili 76 poena (35% šuta iz igre i 21 izgubljena lopta – gledati ovo s plaćenom ulaznicom zasigurno je bilo posebno iskustvo). Protiv Magica su pravovremeno trice ubacili Galloway i Morris, ali nije bilo dovoljno za više od produžetka.

27. KNICKS (0-1)

Dočekali su tek Wizardse, ali kako Ellington i Bullock nisu nastavili dobar šuterski niz, pali su bez ispaljenog metka. Točnije, s 3 pogođene trice u 48 minuta “igre”.

28. CAVS (1-0)

Nakon 6 poraza dokopali su se pobjede i to na kakav način. Drummond i Thompson uništili su slučajnu skupinu centara koju su Hawksi slali na parket, ali da ovo nije bila obična večer pokazao je Thompson tricama – zabio je 3 od 3 pokušaja i tako već izraženu prednost pod koševima odveo na apsurdni nivo. I bez Lovea, Cavsi su ovdje od visoke linije dobili šuterski dovoljno – Nance je stavio dvije, ali ove tri Thompsonove će se dugo pamtiti obzirom da je u karijeri čovjek do ove večeri zabio 4 ukupno. Nije ni čudo da se nakon ovakve utakmice Beilein sastao s upravom i počeo razgovore o raskidu ugovora. Obećali su mu sveučilišnu atmosferu, a dobio je NBA cirkus.

29. HORNETS (2-0)

Niz od 5 poraza prekinut je s dvije pobjede, protiv Pistonsa i Wolvesa. U obje je ključnu rolu odigrao Monk čije serije poena su napravile razliku – protiv prvih u utakmici za zaborav (87-76 rezultat zvuči kao da je vremeplovom stigao iz ’90-ih), a protiv drugih u stizanju minusa. Još više prostora je Monk dobio protiv Minnesote zbog izostanka Roziera, iako je i dalje ostao u roli šestog čovjeka. A u njoj se osjeća sve bolje – u veljači je na 17 poena uz 46% za tricu što bi moglo značiti da se konačno pronašao (do sada je šutirao ispod 30% s perimetra i stvarno je izgledao više kao kandidat za Kinu nego nasljednik Lou Willa).

Uz Monka, probudio se i Bridges (povećana potrošnja nije rezultirala padom efikasnosti) pa možemo reći kako se isplatilo srezati rotaciju. Veterani su ili otpušteni (Marvin, MKG) ili prikovani na klupu (Batum), a očito nemaju više namjeru gubiti vrijeme na Bacona, tako da će mladi lutrijski pickovi imati gomilu minuta na vanjskim pozicijama za dokazivati se do kraja sezone.

30. WARRIORS (0-2)

Pregaženi su od Heata i Sunsa i postavlja se legitimno pitanje može li ovaj roster dobiti utakmicu do kraja sezone? Može ako se Steph stvarno vrati početkom ožujka. Bez njega, najbolja im je oklada Cleveland 8. travnja. Ako ništa drugo, imat ćemo gomilu prilike vidjeti može li se Jordan Poole nametnuti kao barem podnošljiv revolveraš u svojoj rookie sezoni.

7 thoughts on “POWER RANKINGS WEEK 17.

  1. Ono što san (ne samo ja) gotovo siguran jest da je finale Istoka rezervirano za Buckse, a nekako se ne mogu oteti dojmu da ćemo drugog finalistu tražiti među Raptorsima i Celticsima. Kad gledamo neke tekme Sixersa, čini se da su al pari s Bucksima, ali bojin se da je previše njihovih crnih rupa tijekom sezone, a upravo čitam o neslaganju u svlačionci i nezadovoljstvu Embiida. Ono što nikako nije dobro jest što se u zadnje vrime naveliko piše o trejdu Embiida na lito. Možda je patka, al čin se o tome toliko piše, nešto tu smrdi, ekipa ne diše dobro. A upravo je to ono što je uništilo Celticse lani u seriji protiv Bucksa, narušena kemija ili bolje reći: nikad uspostavljena.
    Jedno me pitanje muči vezano za Raptorse. Da li ćemo gledati opet onaj stari DeGrozan-playoff-mode ili ih je Kawhi-mode nečem naučija?

  2. Embiid u Warriorse za Wigginsa i pickove, Stipica Curry i brat mu Joel Hans u katastrofalno dizajniranim UnderArmour patikama do finala.

  3. Sta misliš šta triba Bostonu da krene na vrh.? Ova energija sa kojom igraju Lakersi ne uliva mi povjerenje u play offu. Kada pogledaš Le Bron im je glavni kreator. Osim Davisa ja tu ne vidin nikoga koga se ne može uštopat. Kada se počme igrat rukometne odbrane ( play off)…. Neznam…Šta misliš? Netsi? Di dode Irwing pocmu i problemi?
    Philadelphia mi ima play off igru. Iman osječaj da se tempiraju, iako kurčenje Embida mi počimje ič na živce. Ka da svi gledaju prema LA…

  4. jesi li upratio išta koledž košaricu u ovoj all-star pauzi?

    Toliko je loša sezona, nema ekipe koja bi se izdvajalq kvalitetom, nema sigurnog prvog picka šta garantira odličan March madnes:)

  5. @powe
    Mislim da mnogi olako otpisuju sixerse.. ukoliko zdravlje i kondicija embiida budu na razini to znaci da sixersi imaju najboljeg igraca na parketu u bilo kojoj seriji…
    Nadalje ako iskljucis koumpa, smarta i butlera imaju slijedeca 3 najbolja defenzivca na istoku… tako da bi playoff mode sixersa moga biti zajeban..

  6. @ Powe – nema više DeGrozan playoff izdanja za Toronto, osvojivši naslov dobili su dlake na mudima. ako se Lowry i odluči za 4-15 partije iz večeri u večer, tu su VanVleet i Siakam, tako da sumnjam da sve opcije mogu zaštekat. e, sad, druga je stvar što po meni nitko od njih nije toliko dobar da bi iznio rezultat u seriji od 7 protiv vrhunske momčadi. ono, ako npr. Siakam u ključnoj utakmici polufinala protiv Bostona podbaci, nije to stvar toga što se usro, nego što ne može bolje u datom kontekstu. ima čovjek plafon, plafon koji je puno niži od onog Leonardovog. i tu je cijela mudrost

    @ longo – Bostonu treba strpljenja, da puste Progress da ide svojim tokom, konačno daju momčad Tatumu u ruke i kroz iduće dvije godine slažu roster koji će ga maksimizirati. ako im uleti all-star visoki, tim bolje

    @ valentino – svaki put kad bi pokušao gledat, brzo bi se sjetio da mogu radit nešto pametnije. za march madness planiram odvojit vremena, barem prva dva dana, čisto iz gušta, a što se NBA skautiranja tiče to čuvam za youtube sesije prije drafta

  7. Pratim vas dugo a povremeno i pročitam i kao stalni posjetilac utakmica u Barclaysu u zadnje vrijeme samo se ne bih složio sa ovim za sporost Alena i Dzordana. Baš ih je Atkinson hvalio po tom pitanju nedavno u nekoliko pre-game konferencija.

    pozdrav i keep up good the work

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *