MIDWEEK REPORT

Tristan. Jayson. LeBron. Gobert. Ima još heštegova u prvoj polovici tjedna.

Stiže proljeće, stigli su i Truckersi s najboljim albumom još tamo od 2008. A bilo je i zabavnih momenata u ligi pa krenimo od

MONDAY

Dallas protiv Wolvesa, Houston protiv Knicksa i Sixersi protiv Hawksa – te tri utakmice odmah otpišimo jer tu su favoriti apsolutno potvrdili svoj status. Dobro, Sixersi su trebali eksploziju Embiida u zadnjoj četvrtini da osiguraju pobjedu, iako više od toga treba spomenuti Embiidovo zadovoljstvo dok je uništavao nepostojeću unutarnju liniju Hawksa.

Da je momak nezreo to je odavno jasno, ali gaziti Hawkse i radovati se kao da si upravo nadigrao Giannisa i to nekoliko dana nakon što te taj isti Giannis osramotio, e to je stvarno malo jadno. Iako, iskupio se Joel za nezrelost na parketu onim simpatičnim srednjim prstom pokazanim Jogurtu S’marelicom, a pogotovo kada mu je izletio “fuck” u razgovoru poslije tekme. Od klinca do mudrog filozofa u jednoj večeri – the Embiid Experience.

Potvrdili su i Clippersi status protiv Memphisa, ali oni definitivno zaslužuju poseban paragraf jer to kako su demolirali jadne ne-leteće medvjediće (he he – Lazarušiću, ova je za tebe, bilo je očito da će se raspast čim si im posvetio tekst) bilo je jebeno zabavno, koliko maltretiranje može biti. Dakle, vratili su se George i Beverley, Kawhi je bio posebno napaljen nakon svih frustracija iz prethodnih poraza i jednostavno su odlučili ostaviti Memphis na 14 poena u prvih 12 minuta dok su sami zabili 40. Dakle, +26 u prvih 12 minuta. U prvih 8 minuta Memphis je ubacio 4 poena (i ostao bez Clarkea koji se tako pridružio Jacksonu na rehabilitaciji). I ni trenutka nije bilo dosadno zbog tog intenziteta kojim su Clippersi odlučili obranu vratiti u prvi plan nakon što je zadnjih nekoliko tjedana bila na odmoru.

A na odmoru je još uvijek obrana Jazza koji su protiv Sunsa nastavili svoj put prema bezdanu. Rekao sam toliko puta do sada kako je Gobert postao jedan od najprecijenjenijih igrača u NBA pa neću više (iako sam na neki način to upravo opet rekao), tako da ovdje mogu samo istaknuti kako mu nije lako s ovoliko rupa oko sebe.

Bogdanović, Mitchell, Conley i Ingles doslovno nisu ni pokušavali trčati za driblerima Sunsa koji su tako ulazili u sredinu kako su htjeli. U takvom kontekstu ne možeš zamjeriti Gobertu što većinu tih pokušaja nije ni pokušao braniti. Ono, ovo što očekuju od njega ne bi mogli pokriti da imaju Olajuwona i Mutomba uz Rudya i da ih rotiraju svakih 4 minute na petici. Ne znam, možda su Jazzeri stvarno loši defanzivno zato što nemaju poštenog defanzivca u vanjskoj liniji (O’Neale je igrao 25 minuta, premalo, a još s klupe uvodiš Clarksona i Mudiaya koji su operirani od znojenja u obrani), a možda je ovdje u pitanju totalno sjebana kemija.

Ako ništa drugo, Ingles se zna postaviti, a Mitchell ima potreban atleticizam za trčati kroz blok, pa nije da baš defektan učinak defanzivno možemo pripisati samo lošoj selekciji talenta. Nema tu ni profesionalnog pristupa trenutno, previše je mlitavih reakcija, a to je nešto na što nas Jazzeri, koliko god limita imali i u prethodnim inkarnacijama, jednostavno nisu navikli gledati.

I tako su Oubre, Booker i Rubio šetali kroz njihov reket nailazeći na manje otpora nego Beal protiv Bucksa. Bila je ovo utakmica koju smo trebali svrstati u ove uvodne, utakmica za potvrdu statusa, a takvom se i činila do zadnjih 7 i pol minuta kada je poludio Bradley Beal, podebljavši si tako cijenu (ovoga ljeta Wizardsi će za njega moći dobiti sulude pakete). S nevjerojatnih 20 poena u spomenutom periodu odveo je Wizardse do šokantnog produžetka. U kojem više nije imao dovoljno za parirati Middletonu (Giannis je otpao zbog penala tijekom Bealove rapsodije).

A Middleton je inače od siječnja do danas na prosjeku od 24 poena uz 48% za tricu (i valjda 110% na skok-šutu unutrag s poludistance). Dodaj tome mušku obranu, 7 skokova i 5 asista i imaš drugu opciju s kojom možeš po naslov. Imaš li?

Inače, Bealova eksplozija bila je moment koji obilježi jednu običnu NBA večer, a na svoj način heroj je bio i Tristan Thompson koji nastavlja sa sjajnim partijama. Od one utakmice protiv Hawksa koju je prelomio tricama, nanizao je još tri maestralna nastupa nakon all-stara. Slavi čovjek odlazak Beileina (a slavim ga i ja jer mi je dosadilo svaki put provjeravat na netu kako mu se piše prezime), slavi skoru slobodu od Cavsa, a možda i obećani novi ugovor. Svakako šteta što nije pokušao završiti na tržnici jer da su Clippersi još doveli i njega…

Uglavnom, imaju Cavsi 3 pobjede u te 4 utakmice u kojima Thompson igra punom parom, pa je i ovdje ulaskom s klupe radio razliku, energijom razbucavši slabašnu unutarnju liniju Heata. U biti, Miami je trenutno u takvim problemima pod košem da je Bickerstaff u zadnjoj četvrtini i produžetku do pobjede jahao njega umjesto Drummonda okruženog s Nanceom i Loveom (potonji je glumio trojku u napadu otvarajući se u korneru, dok je u obrani Nance trčkarao za bekovima). Poanta je ionako bila uništiti Heat u skoku, što su i napravili.

A u jednoj zabavnoj noći svojevrsni derbi bila je utakmica između Magica i Netsa. Odnosno trebala je to biti, čisto zbog te borbe za bolju playoff poziciju (hej, netko će izbjeći Buckse). Pa iako je bila neizvjesna do kraja, nedostajalo joj je briljantnih trenutaka kao što su neki ranije spomenuti.

Ovdje su jednostavno jedna i druga momčad odradili svoje, maksimalno ozbiljno i solidno u oba smjera. Magic je potvrdio da će nakon all-stara i dolaska Ennisa koristiti Gordona isključivo na četiri i to definitivno otvara neke nove mogućnosti. Gordon je ovdje tako odigrao svih 35 minuta kao krilni centar ili uz Vučevića ili Bambu, a plus je što su u ovih preostalih 13 minuta kao back-up četvorku koristili – Ennisa. Koji je tako ekstra brzo napuštao šihte u kojima bi glumio startnu trojku kako bi otvorio minute Rossu.

Ako Clifford ne bude dirao u ovo, Orlando ima samo takvu priliku osigurati sedmu poziciju. Pogotovo jer se i Augustin vraća u rotaciju pa će lakše biti maknuti Fultza s parketa i dodati još jednog šutera koji će otvoriti reket za Gordonove ulaze. A ovo je stvarno bila utakmica u kojoj je dominirao jer Netsi nisu imali nikoga tko bi ga usporio – Prince je premali, Chandler prestar. U biti, Netsi mogu biti prezadovoljni što su uopće bili u utakmici do kraja obzirom na taj startni mismatch – njihova zona s centrom definitivno odgovara Vučeviću i u biti je sreća što je ovaj odigrao kilavu partiju jer do otvorene trice je mogao kad je htio. Da je on bio pravi, Netsi bi curili na sve strane, pa im ni odlična šuterska večer ne bi puno značila (ovako im je pomogla voditi veći dio utakmice dok Gordon na kraju nije shvatio da može što poželi).

TUESDAY

Denver protiv Detroita, Sacramento protiv Warriorsa, Boston protiv Portlanda (još uvijek bez Damea) i Indiana protiv Hornetsa odradili su manje-više oni što se i očekivalo, bez većih problema osiguravši si pobjede u povoljnim matchupovima. Klupa Denvera s Porterom (konačno opet u poštenoj akciji) i Grantom bila je sjajna, Tatum još jednom maestralan s 8 trica (nije ni trebao ulaziti u sredinu). Jedina momčad koja nije opravdala status favorita bila je Oklahoma.

Oni su protiv Bullsa izgledali dominantno do kraja treće četvrtine, što su obično periodi kada bi predvođeni Schroederom radili razliku. Međutim, klupa je ovdje totalno podbacila. Bullsi su ostavili LaVinea na parketu cijelu četvrtinu jer čovjeka je taman krenulo, a onda mu se tricama pridodao i White koji je tako u zadnje tri utakmice ubacio 18 od 31 pokušaja s perimetra. Jebiga, kada ti ovako upada, onda više ni selekcija šuta nije bitna.

Dva raspoložena revolveraša vratila su Bullse u utakmicu pa se Oklahoma opet izvlačila u clutchu na rutinu Paula. Iako je LaVine ovdje mogao sjajnu partiju okruniti i tricom za pobjedu. Nije, ali uspije li White tricama još neko vrijeme biti pratnja njegovim herojstvima, možda Bullsi barem još jednom zapušu u uho Netsima/Magicu.

Dvije na papiru najzanimljive utakmice pak bile su one u Torontu i Los Angelesu, s tim da je u njima izostalo uzbuđenja. Barem rezultatskih. Bucksi su jednostavno imali previše raspoloženih opcija i u drugom poluvremenu su preuzeli utakmicu protiv Raptorsa pod kontrolu. Jednostavno, Siakam je u odnosu na Giannisa klasu ispod, pa je takav i odnos između momčadi.

Giannis je maksimalno usporio udarnog 1 na 1 strijelca Toronta kojega je pak samo netipično uspješna večer s trice spasila od blamaže jer uglavnom nije mogao do reketa, a kada bi tamo i zašao nije imao rješenja. Giannis je pak 1 na 1 uglavnom stizao gdje je trebalo protiv Siakama ili Anunobya, a pokušaji udvajanja su bili redovito kažnjavani tricom od nekoga tko bi ostao sam na perimetru.

Znam da je ovdje nedostajao Gasol, ali Nurse je definitivno mogao pokušati braniti Giannisa s Ibakom u zoni i tjerati ga da poteže što više trica jer ovako su mu dozvolili da igra svoju igru. A kada je tako, onda su doživjeli istu sudbinu kao i svaka druga momčad.

Slično kao i Giannis i LeBron je dominirao partijom protiv Pelicansa koji nisu imali nikakvih rješenja za njega na trojci. Sjetio sam se odmah one playoff serije u kojoj je jadni Jrue, nakon što je nadigrao Lillarda, morao čuvati Duranta jer nitko drugi na perimetru nije bio sposoban za nešto slično.

Ovdje je bio isti slučaj – Ball i Ingram nisu dorasli zadatku, pa je Jrue morao glumiti mušicu koja pleše oko slonova dupeta, dok je LeBron dolazio do prilika kakve god je poželio. A uz ovaj startni mismatch, imali su Lakersi i dovoljno tijela da drže Ziona pod kontrolom. Istina, ubacio je ovaj 13 od 19 slobodnih i tako popravio kozmetički dojam, ali bitnije na utakmicu utjecao nije. Samo 2 skoka u napadu dokaz su kako su visoki Lakersa, a pogotovo Davis i Howard koji su imali zadatak kontrolirati ga u reketu, odradili solidan posao.

S tim da ovdje treba istaknuti kako su Lakersi veći dio večeri igrali u nižoj brzini. Kada su na parketu imali najbolju postavu, dakle kada je Davis mogao držati Ziona, LeBron maltretirati Jruea i još kad je Green bio na Ingramu, a to je bio slučaj na početcima neparnih i u završnicama parnih četvrtina, radili su ogromnu prednost i očito je bilo tko je bolja momčad.

Kada bi počeli eksperimentirati, a eksperimentirali su dosta jer su ove večeri odlučili jahati i pridošlog Morrisa, onda su i Pelicansi dolazili do daha. S Morrisom u rotaciji bilo je manje prilika za LeBrona koristiti na četiri, a uz to su i Kuzmu koristili puno više na tri. Ajde, Davis je barem dobio svoju kvotu minuta na petici, to srećom nisu dirali, ali stvarno ne vidim kakvu korist im donosi Markieff. Osim što im omogućuje da budu još veći, što je vjerojatno i cilj. Bekovi su uglavnom i dalje problem za koji nema jasnih rješenja, ali, očito je formula sljedeća – nadaš se da će svaku večer barem dvojica biti na razini pa da imaš što staviti oko zida. Ovaj put su Green i Caruso bili na razini i bilo je to više nego dovoljno.

WEDNESDAY

Houston je vrhunsku formu potvrdio i protiv Memphisa, dok su jadni Grizliji nakon gaženja od Clippersa i ovdje doživjeli sličnu sudbinu. Bez Jacksona i Clarkea teško mogu do pobjede i protiv slabijeg protivnika, kamoli protiv rasnog izazivača, tako da opcija po kojoj će ostati bez osmog mjesta sada ima još čvršće temelje od onih baziranih isključivo na težini rasporeda.

Što se Houstona tiče, istaknimo kako je Green solidno izgledao kao zamjena za Tuckera i back-up micro-petica. Zabio je 8 trica iz 13 pokušaja, bez zastoja šalje loptu do otvorenog čovjeka, a igrao je čak i solidnu obranu. Ovdje nitko od njega neće tražiti previše jer i u napadu i u obrani ima minimalna zaduženja (otvori se, preuzmi, ne smetaj) i čovjek je možda konačno pronašao idealnu sredinu.

Dok su Rocketsi napravili posao tijekom deadlinea i osvježili roster, Heat se totalno zajebao. Sada kada se Crowder šuterski ugasio, imaju na rosteru dva kilava veterana koji trebaju minute (a upitno mogu li uhvatiti poštenu formu za raditi razliku na krilu, barem Iggy jer za Crowdera znamo da je u ovoj fazi karijeri isključivo ovisan o šuterskom učinku) i koji su popriličan problem.

Nisu ih uspjeli sakriti ni protiv jebenih Wolvesa u još jednoj utakmici koju je Butler igrao na autopilotu. Ili na silu ako hoćete – čovjeku ni all-star pauza nije pomogla da se oporavi od raznih ozljeda, a bez njega u glavnoj roli na lopti, ova obrana ne može zaustaviti ništa. A teško je sada i zabiti kada na klupi uz Dragića nema ni Herroa (a i pitanje je hoće li uopće do forme iz prvog dijela sezone sa problematičnim stopalom) ni Olynyka koji iz nekog razloga starta. Spo očito traži svaki mogući impuls i Olynyk šuterski definitivno širi reket Butleru i Nunnu za njihove ulaze koji su osnova napada, ali dobro bi došao i klupi gdje ga je i defanzivno puno lakše sakriti. Ono, nisam mislio da ću ovo napisati ove sezone, ali ova momčad treba Myersa Leonarda. Toliko o tvrdom orahu u playoffu.

Wolvesi su, recimo i to, dočekali prvu pravu D’Angelovsku partiju – D’hakler je sa 7 trica predvodio raspucanu navalu koja je Heatu ukrcala 129 poena (118 na 100 posjeda). Ovaj put dovoljno za pobjedu, prvu još tamo od one premijere nove momčadi nakon trade deadlinea.

Zdravi Clippersi su odradili posao i protiv Sunsa koji su nakon šetnje protiv Jazza ovdje zabili 66 poena nakon 36 minuta, a i Luka i Kristaps su potvrdili fenomenalnu formu izrešetavši Spurse. Ako njih dvoje izbjegnu daljnje ozljede, Mavsi mogu krenuti po prednost domaćeg parketa u prvoj rundi. Po svemu do sada viđenom, nisu ništa manje potentni od Denvera, dapače, a definitivno nisu ni ovako bljutavi kao Jazz. Samo treba ostati u komadu.

Kada već spominjem Jazz, novu pljusku su dobili od Bostona. Tatum je definitivno all-NBA kandidat, ali dopustiti protivniku 128 poena na 100 posjeda? Mitchellov hero-ball nije rješenje za zaštopani WC, kamoli za momčad u krizi identiteta koja jednostavno odbija šljakati. Tu će netko morati lupiti šakom o stol. Samo da to ne bude Snyder jer bi se lako moglo dogoditi da promaši stol i lupne asistenta.

Igrale su se i neke utakmice na Istoku. Beal je bio na razini protiv Netsa i iako nije zabio preko 50 kao u dvije prethodne utakmice, nosio je momčad do pobjede. A obzirom da su dobili Netse, na kratko je tako oživjela priča o osmom mjestu. Zanimljiva otprilike kao filmska verzija Hobbita.

U svjetlu te vječne borbe bolje od Netsa prošli su dečki iz Orlanda koji su odradili svoj posao protiv Hawksa, čime su se primakli na pola utakmice Brooklynu. U sudaru jadnika Hornetsi su dobili Knickse i to bez u zadnje vrijeme raspucanog Monka. Naime, ako smo se i pitali kako je to Monk odjednom proigrao i nametnuo se kao budući Lou Williams, pa odgovor bi mogao biti u tim sredstvima koja je uzimao i zbog kojih će vjerojatno propustiti ostatak sezone. Šalim se. Kako god, ako mu je još ostalo nešto tih tableta, neka ih pošalje Barrettu. Ne šalim se.

I za kraj, Sixersi. Koji su stigli do kraja snova o velikom rezultatu ove sezone. Embiid je protiv Cavsa trebao nastaviti niz vrhunskih partija i to protiv puno zajebanijeg protivnika. Samo, umjesto da ga gledamo kako se hrva s Drummondom i Thompsonom, Joel je strgao rame u naguravanju sa Žižićem (Drummond nije ni igrao, a Žiža je tako ipak nešto napravio u NBA karijeri, učinio Istok još jadnijim ove sezone). Bez njega i Simmonsa, Sixersi nisu našli nikakav ritam ove večeri, a, najiskrenije, nisam siguran da bi i s Embiidom dobili ovakvog Thompsona.

Cavsi su tako dobili četvrtu od zadnjih pet i obzirom na Istok, ne bi me čudilo da i njih uskoro uključimo u borbu za osmo mjesto.

THURSDAY

Sixersi bez Embiida i Simmonsa dali su ključ u ruke Harrisu koji ih je bez većih skretanja dovezao do pobjede protiv Knicksa. Ali, što se tiče šire slike, ovu sezonu mogu slobodno parkirati u garažu. Embiid se vraća za par tjedana i onda znamo kako to ide – trebat će mu do playoffa da skine višak kilograma kojega će nakupiti u međuvremenu i uhvati formu dovoljnu da ne ostane bez kisika u zadnjoj četvrtini. A ni Simmonsovi problemi s leđima ne zvuče bezbolno, što znači da ovi kraći odmori koje si igrači priušte kad tako nešto stisne u suštini ne znače ništa jer bol se može pojaviti za mjesec dana opet. I onda sve ispočetka. Čovjeku će trebati poštena rehabilitacija ako misli igrati kako je igrao prije nego ga je stislo, a za to je ljeto idealno. Taman kada izlete u prvoj rundi.

Blazersi su pošteno namučili Pacerse koji i dalje životare dok Brogdon i Oladipo ne dođu k sebi i trenutno apsolutno ne ostavljaju dojam momčadi koja ikome u doigravanju može biti problem.

Igrale su se još dvije utakmice na Zapadu. Lakersi su protiv Warriorsa stigli odmoriti LeBrona i priuštiti solidan trening ostalima, dok se Oklahoma igrala mačke i miša protiv Kingsa. Upali su u rupu u prvom poluvremenu kada se Hieldu opet zalomila tricaška serija, ali onda su krajem treće, kako to inače rade, predvođeni vlastitom klupom izbrisali -19. I u clutchu na leđima Paula zaključili stvar. Zvuči poznato? Kao scenarij meksičke sapunice.

Inače, Kingsi su ovdje igrali bez Foxa što treba posebno istaknuti jer čovjek je u ove tri utakmice nakon all-stara izgledao spreman okrenuti stranicu, odnosno vratiti se barem na lanjsku razinu igre. Pri tome mislim prije svega šuterski – u veljači je tako malo po malo došao do 36% za tricu, što je ključno jer bez toga jednostavno ne može opravdati potrošnju i ulogu. Mislim, imati lidera u potrošnji, uz to na vanjskim pozicijama, koji gađa ispod 30% za tricu, nije recept za iole ozbiljan napad.

I onda opet ozljeda. Leđa su stisla, a to bi se vrlo lako moglo povezati i s onim problemima s kukom koje je imao početkom sezone i zbog čega nije ni stigao graditi na svemu što je lani napravio. Imao je problema s leđima i kao rookie tako da na ovome treba držati oko jer Fox je, realno, najbolja oklada Kingsa ako misle imati all-star igrača idućih nekoliko godina. Bez toga, snovi o playoffu i dalje će ostati samo snovi.

9 thoughts on “MIDWEEK REPORT

  1. Zasto najkompletniji playmaker jos od Isaiha Thomasa nikada nije ugledao svetlo velikog finala? Koliko se bekova kroz istoriju moze pohvaliti da su elitni u toliko stvari kao Paul: vrhunski kreator, vrhunski suter, vrhunski defanzivac(perimetar, post) i maksimalno upotrebljiv u cutchu? Ja se ne mogu sjetiti ni jednog! Gledajuci ga kako komanduje terenom i kontrolise tekme u ovom poznijem stadijumu njegove karijere, dodje mi da se zapitam koliko je uopste bilo tesko sloziti sampionsku ekipu oko njega i da li su vec odavno krila postala toliko vaznija od bekova, da je totalno nebitno koliko je on dobar kao prva napadacka opcija?

  2. i dalje potcenjujete kingse
    ekipu koja je mozda napravila i najveci iskorak posle trejda i ekipu koja posle gsw mozda ima i najveci problem sa povredama ove sezone
    pa ovu posledju seriju su napravili sa bjelicom i dzajlsom kao jedinim visokim, povratak lena ih je mnogo unapredio, ne sto je ovaj klasa, prosek je, vec sto celu sezonu pate za jednim visokim u reketu
    bolja forma bogdanovica (ocajan je u poslednjih 10ak sutira oko 20% za 3) i povratak holmsa su daleko od toga da budu posve konkurentni najboljima na zapadu
    protiv klipersa i “letecih medvedica” mogu ocigledno i ovako 🙂

    nemaju all nba zvezdu, ali kao tim deluju odlicno
    ovo prvo bi ih moglo kostati u po, bio bi to nedostatak u 7moj utakmici serije sa lejkersima, ali zato ce ih resiti ranije, 4:2 za kingse u toj seriji 🙂

  3. Stavio mi ga čovik i to bez vazelina 🙂

    Poraz od Kingsa koji su na drugoj večeri btb-a vrišti raspad, da, ali ne mazi ih u ovom periodu ni SOS, ni zdravlje, a čak fale Crowder i veliki Solo Hill.

    U svakom slučaju, ako ko ima ekipu koju triba uklet samo javite.

  4. Bio sam na tekmi u BKN u ponedjeljak i usudio bih se reći da sam vrlo malo, na prste se mogu izbrojati, tako zabavnih 4.četvrtina u životu pogledao. Pravi rollercoaster, a sve je prštalo na sve strane.

  5. @Gee – na stranu to sto Tatum sad vec za ozbiljno baca na All Nba igraca, al reci mi jel se meni opet samo pricinjaju bili misevi ili je Marcus Pametni ipak podiga svoj nivo igre.

  6. Pravda za TJ Warrena aka Efficient Scorer. Odlična sezona koja prolazi ispod radara. Slava mu od svih nas koji u fantaziji udaraju fg i pts kategorije.

  7. Pozdrav ekipi Ispod Obruca. Imam pitanje u gledi dostupnosti vaseg podcasta na Pocket Casts aplikaciji. Navedeno pitanje je vec bilo prije postavljeno no ne sjecam se odgovora. Iz nekog razloga samo na Pocket Castu nema vasih zadnjih 6 podcasta dok na primjer na Google Podcasts najnormalnije su dostupni i sljakaju pa ako mozete pogledati zasto se to desava i fixati problem, pasti ce i neka donacija 😊 Hvala Vam i pozdrav!

  8. Sve manje gledam euro košarku jer je previše slobodnjaka i prekršaja koji to nisu. Ne pratim baš statistiku, ali mi se čini da je i u NBA-u sve više slobodnjaka ( LAL- Boston – 67) i nepostojećih faulova. Obično se to riješi u playoffu, ali u prošlogodišnjem se puno sviralo. Gotovo da nije bilo razlike u kriteriju između regularne sezone i playoffa. Jesam li zabrijao?

    Ko da pišem Lastanu.😁

  9. @ brazzeri – zato što kad zagusti s druge strane mu stane swingman od 205 od brda odvaljen (sličnih vještina a dominantan fizički) koji a) dobije direktni matchup i b) olakšava slaganje momčadi i treba manje pomoći obzirom koliko je u stanju rupa začepit i koliko je zbog toga oko njega lakše složit momčad. Paul je u suštini do naslova mogao samo na isti način kako je to uspio Thomas ili zamalo Iverson – da im se zalomi pravi period (glavni konkurenti na putu prema dolje) i da ima savršen roster za taj period (Bad Boysi original i ona made in Taiwan verzija s Mutombom i Tyroneom Hillom). takva ekipa u Paulovo doba bi uključivala dakle dva 3&D game changera na bočnim pozicijama koji bi mogli braniti Duranta ili LeBrona (tipa, da je imao Danny Greena plus mladog Kawhia ili mladog Georgea dok još nisu postali napadačke nemani pa da prošvercamo Paula kao neprikosnovenu prvu opciju), može i DeAndre u sredini, a umjesto Blakea nekoga poput Kevina Lovea u naponu snage. eto toliko teško

    @ powe – Marcus Smart se nikad neće rješit osjećaja da napadački ravnopravan LeBronu, ali da je na vrhuncu – apsolutno. a zbog tog samopouzdanja i je toliko dobar kao slasher i defanzivac pa kako mu zamjerit.

    @ marcus – evo malo pravde – od kada je Brogdon obolio od oladipije, Warren je apsolutni broj 1 u tom napadu. Adrian Dantley za sirotinju, maestro 1 na 1 igre, svejedno dal na perimetru ili u postu, sposoban koristit svaki mismatch. dobar šuter. čak i solidan defanzivac. e, sad, bi li mogo zabijat 27 u nekoj momčadi poput Pistonsa? možda i bi. al dok ne doda loptu nekome ne mogu ga smatrat iole bitnim igračem u NBA svemiru. do sada u povijesti nije bilo lika koji toliko dribla i u 6 sezona nije imao jedan asist makar slučajno. znači, crna rupa i crna materija u jednom paketu

    @ denis – živio ti nama

    @ gasol – dragi Marc/Pau (nisam siguran koji), od masturbacije ne rastu dlake na dlanovima, dakle samo naprijed. što se tiče faulova, za to postoji onaj predivan gumb 10 sekundi. klikneš 2 puta i eto te već u novom posjedu, a penale gledo nisi

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *