THE FINAL RANKINGS, VOL. 1

Dobro, nadam se da nisu finalni finalni, ali ovih preostalih 6 tjedana sezone očito neće biti. Pa da se osvrnemo još na zadnjih nekoliko “regularnih” utakmica.

Inače, približavanjem proljeća i buđenjem raznih aktivnosti već sam osjećao problem pronalaska vremena za pratiti NBA makar ovim tjednim postovima, kad ono… Umjesto gužve sada imam vremena koliko hoću za analizirati jedan mali segment sezone. Pa ću ovo razvući na tri-četiri posta, čisto da ovaj tjedan imam razloga gledati utakmice.

Uglavnom, dok još imamo internet, a i koliko mi dopuste izgradnja kokošinjca te prilagodba svih zelenih površina uokolo kuće u povrtnjake, planiram još usporediti prognoze s početka i razvoj sezone. Plus tekst o dresovima. Poslije toga, ne isključujem ni recenzije škrinja za zamrzavanje.

01. LAKERS

Pobjede nad Bucksima i Clippersima već su opjevane pa tako ostaje samo spomenuti poraz od Netsa. LeBron i Davis su i ovdje radili prekovremeno da bi ostali u utakmici, zamalo su kombinacijom sile i herojskih poteza uzeli završnicu, ali nije išlo. Navikli su na manjak napadačkih opcija uokolo i ovdje nije problem bio toliko izostanak poštenog ispušnog ventila koliko nesposobnost da podignu intenzitet igre u obrani.

Netsi su jednostavno više šljakali, prvenstveno jer su Lakersi veći dio utakmice igrali s puno nižim postavama nego su navikli. Howard nije ni igrao zbog trovanja hranom, a McGee je na parketu proveo samo 16 minuta tako da nisu imali onakvu kontrolu obruča i skoka na kakvu su inače navikli.

02. BUCKS

Nakon poraza od Lakersa koji je apostrofirao strukturne probleme (Giannisov manjak vanjskog šuta zbog čega ne može funkcionirati kao primarna opcija cijelu utakmicu, Middletonov manjak elitnih vještina zbog čega ne može u momentima kada Giannis stane samo tako preuzeti teret kreacije i Bledsoev manjak košarkaškog talenta koji svim visi kao uteg oko vrata) nanizali su još dva poraza.

Ove sezone nisu imali ni niz od dva, kamoli tri. U biti, od kada je Bud preuzeo momčad jedini put kada su imali ovoliki niz negativnih rezultata bilo je lanjsko finale Istoka kada su izgubili četiri za redom od Raptorsa.

Jasno, ozljeda koljena koju je Giannis zaradio baš protiv Lakersa ostavila ih je bez ključnog igrača u Phoenixu, a još su protiv Denvera zbog druge večeri back-to-backa odmarali i Bledsoea, Middletona i Lopeza. Tako da niz samo po sebi nije tragičan. Međutim, pitanje koje postavljamo još od lani kada su ih Raptorsi pregazili opet je postalo aktualno i to je definitivno poremetilo taj prividni mentalni mir koji su gradili gaženjem po Istoku.

03. CLIPPERS

Frustracije porazom od Lakersa istresli su na Warriorsima. Stvarno šteta što neće tako skoro dobiti priliku za revanš s LeBronom i Davisom.

04. CELTICS

Bez Browna i Haywarda nisu imali tijela za 48 minuta protiv Jazza i Tatum ih tu nije uspio vraćati iz ponora svaki put kada je trebalo, pogotovo jer je Walker i dalje totalno izvan ritma. Nešto bolje igrali su protiv Thundera ponajviše zahvaljujući Haywardu, ali nisu mogli protiv majstora clutcha – CP3 je zabio što je trebalo, Tatum nije.

Walker je pak posebna priča. U ovo malo utakmica što je igrao u veljači i ožujku na 32% šuta iz igre je, uz 28% potrošnju. To ni Durant u najboljim danima ne bi mogao maskirati.

U ovim uvjetima upisali su ipak pobjedu protiv Pacersa uz novu odličnu partiju Haywarda i utakmicu karijere Theisa. Haywardov iskorak je stvarno stigao u pravom trenutku jer ovako je Stevens mogao klupu maskirati prvo s njim, a onda s Tatumom. Boston je ovakvim rasporedom snaga bio dominantan i Pacerse je samo herojska serija Oladipa u zadnjoj četvrtini vratila u utakmicu.

5. RAPTORS

Turneja po Zapadu nije krenula sjajno (sjetimo se gaženja u Denveru), ali nanizali su 4 pobjede nakon toga. Nakon što su odradili posao i protiv Kingsa predvođeni šuterskom eksplozijom Powella i prvim Gasolovim šihtama još tamo od kraja siječnja, sutradan su iznenađujuće dobro zaigrali u Salt Lakeu. I to bez obojice spomenutih – Gasol je dobio dan odmora na drugoj večeri back-to-backa, a Powell je iskrenuo gležanj odmah na startu utakmice.

Bez obzira na manjak tijela i umor, svejedno su imali više energije od kilavih domaćina koji su ovdje očito već bili pod utjecajem virusa. Mitchell i Gobert bili su totalno beskorisni i bljutavi pored šampionske kičme Siakam-Lowry-Ibaka.

6. MAVS

Briljantnom Zingerovom šuterskom partijom sredili su Memphis, samo da bi par dana kasnije poklekli u završnici od Pacersa, ponajviše jer je taj isti Zinger odigrao jednu od najgorih šuterskih partija sezone. Bio je ovo neočekivani šok obzirom na formu koju je pokazivao u zadnje vrijeme, pa je time i utakmica protiv Spursa bila još veće iznenađenje. S drugom kriminalnom šuterskom partijom za redom torpedirao je Zinger tako nade Dallasa i u San Antoniu, a onda u Denveru na drugoj večeri back-to-backa nije ni zaigrao.

Ipak, kako je Zinger pao, Luka se probudio i spojio je tri utakmice kakve davno nije imao u nizu. Protiv Pacersa i Spursa nije pomoglo, ali protiv Denvera bio je dovoljan. Pogotovo nakon što mu se u završnici pridružili Boban i Juan Jose. Na svježinu, a imali su je jer su u ovdje navedene četiri utakmice igrali manje od 40 minuta zajedno dok su protiv Denvera igrali skoro 50, nadigrali su klupu Denvera, a onda je još Boban u završnici odradio sjajan posao u 2 na 2 kombiniranju s Lukom.

Klasika, Nuggetsi su kao i uvijek radili pritisak na loptu s centrom, a iako su ovdje imali Millsapa kao korektora u zadnjoj liniji, on jednostavno nije imao šanse kada bi ostao sam protiv Bobana. A slati dodatno tijelo u sredinu značilo je otvoriti perimetar, što je ovaj put sjajno koristio Wright.

Uglavnom, još jedna utakmica koja me učvrstila u uvjerenju da su Mavsi već sada bolja momčad od Nuggetsa i Jazzera.

1 thought on “THE FINAL RANKINGS, VOL. 1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *