THE FINAL RANKINGS, VOL. 3

Na redu su momčadi koje kvalitetom spadaju u ono što nazivamo playoff krama ili krmivo. Što je opet bolje nego biti samo krama. Ili samo krmivo.

14. NETS

Nakon što ovaj put nije uspio izvući potreban impuls iz momčadi nakon što je Irving otpao zbog ozljede, Atkinson je navodno sporazumno prepustio mjesto šefa trenera pomoćniku Vaughnu. A da je bilo trzavica u svlačionici pokazuje i odluka Vaughna da odmah u startnoj postavi Allena zamijeni Jordanom. Od starta sezone ovo je bila točka na kojoj se lomila Atkinsonova budućnost i onog trena kada je bilo očito da nema rezultata, čovjek više nije imao zaštitnu mrežu te su Netsi mogli povući potez za kojega neki (a tu mislim na ovoljetna pojačanja) navijaju od početka – instalirati Jordana u rolu startera.

Totalne pizdarije, ali, hej, legitimne. Netsi su nanizali tri pobjede, a ovu prvu protiv Spursa upisali su još dok je Atkinson sjedio na klupi. Već tu su krenule promjene – u startnu postavu umjesto Princea ubačen je veteran Chandler. Ali, ni to ni briljantna napadačka partija protiv desetkovanih Spursa bez poštenog visokog igrača, nisu mu pomogli. Očito je već započeo proces koji je završen spomenutom centarskom rošadom.

U prvoj utakmici nove ere tako su odradili posao protiv Bullsa (doduše, ovi su u završnici serijom trica zaprijetili iako su igrali bez LaVinea), a onda iskoristili loš dan Lakersa. Ono što se dalo vidjeti u ove dvije utakmice je opet povećana aktivnost u obrani, a posebice im je klupa sada solidna po tom pitanju s Princeom i Allenom koji su iznadprosječni igrači na tom dijelu parketa u tim šihtama.

Jordan u više minuta protiv startera nešto teže sakriva godine nego je to bio slučaj dok je ulazio s klupe, ali i dalje igra bolju košarku nego je to bio slučaj lani u Dallasu ili čak u zadnjoj sezoni s Clippersima.

Gledajući napad pak nikakvih promjena nema. Bilo je pokušaja češćeg spuštanja lopte Jordanu u post, posebice protiv Bullsa, ali i dalje je ovo jednodimenzionalni pick & roll napad u kojem sve konce igre u rukama drže LeVert i Dinwiddie. S tim da jedan detalj malo bode u oči, a on je možda i veći razlog Atkinsonova odlaska od Jordana.

Naime, Jordan je cijelu sezonu odrađivao posao, bez obzira na povremena negodovanja. Ali, onog trenutka kada je LeVert upao u seriju, Atkinson je sukladno tome dobar dio napada, pogotovo u završnicama, povjerio najboljem igraču. U ove dvije utakmice pod Vaughnom, bilo je očito da je lopta opet češće kod Dinwiddiea, a pogotovo da je on prva, druga i treća opcija u završnici. A znamo tko je isto dobar prijatelj s Irvingom i Durantom. Da vam olakšam, reći ću kako LeVert nije.

15. MAGIC

Napadačka renesansa nastavila se i u ovom periodu. Opet su natrpali Wolvese koševima, tako da ove sezone dvije od tri najbolje napadačke večeri imaju protiv njih. A fascinantno da su u ova 132 poena ugradili samo 7 trica. Treba li što dodati o pristupu Minnesote?

Nakon ovoga razbili su i Rocketse koji su na drugoj večeri back-to-backa bili još nemoćniji parirati Rossu i Augustinu te njihovom kretanju bez lopte. A Ross je bio maestralan i protiv Memphisa. Pronašao je formu u pravom trenutku jer su do ove tri pobjede došli bez Fourniera koji je ozlijedio lakat u Miamiu.

S prosjekom od 23 poena i uz 54% za tricu, Ross je u ožujku podsjetio koliko je bitan za napad Orlanda. Kada on odrađuje svoj posao na najvišoj razini, onda je i svima ostalima puno lakše igrati. To je taj pritisak koji vrhunski šuteri sposobni otvarati se bez lopte rade na obrane i to je taj razlog zašto je Orlando odjednom postao više nego gledljiva momčad. A o tome koliko je i Rossu pomoglo to što je Gordon konačno full time pomaknut na četiri zaključak donesite sami.

16. GRIZZLIES

Visio im je playoff nastup o koncu, a sada će, ako bude playoffa, gotovo sigurno unutra. Em neće biti utakmica koje bi Pelicansi mogli iskoristiti da smanje razliku, em će u međuvremenu i Jackson i Clarke ozdraviti. A i bez njih su ostali na nogama.

Doduše, Dallas ih je pregazio, a onda nisu imali dovoljno ni protiv Orlanda, ali osovina JaMor-JoVal prošetala je protiv Atlante. Score 4-5 bez dva od tri najvažnija visoka iznad je očekivanja i jasno je kakvi su junaci ova dvojica. Najluđe od svega, brojke im uopće ne pokazuju povećanje potrošnje u ožujku, već isključivo povećanje efikasnosti.

Nosili su primjerom, a golu produkciju su nadoknadili ostali, prije svih Josh Jackson. Čovjek u ožujku ima 17 poena po utakmici uz 3 asista, a ima i 38% za tricu, ali u to za razliku od ulaza i driblinga ne treba još uvijek polagati previše nade. Samo. Ako je stvarno sredio glavu i održi ovakvu selekciju šuta i efikasnost, onda, jebote, Memphis ima NBA startera na krilu.

Znači, dobili su to i Meltona koji je također potencijalni starter u ligi za Jevona Cartera. Skoro pa dovoljno za oprostiti im ono gomilanje mrtve love u poslu s Heatom.

17. PELICANS

Nakon 3 poraza u nizu zbog kojih su im izgledi za plasmanom u playoff potonuli poput Wall Streeta u vrijeme korone, uspjeli su konačno pružiti dobru partiju protiv Miamia. Sitni Miami nije imao izgleda protiv njihove ergele, a još su izgubili i šutersku bitku. U biti, bila bi ovo potpuno nezanimljiva utakmica da Duncan Robinson nije ubacivao s parkirališta.

Nakon ovoga razbili su i Minnesotu, osvetivši se za nedavni šokantni poraz. U povijesti će tako ostati zapisano da su ostali 3.5 utakmice iza Memphisa, da su ih čekala još dva međusobna sudara u kojima su taj minus mogli prepoloviti i da su od kada se stabiliziralo zdravstveno stanje više nego solidna družina.

18. KINGS

Iskoristili su umor Blazersa koji na drugoj večeri back-to-backa nisu mogli računati ni na Lillarda (ono, igrao je, ali definitivno nije trebao) te su uvjerljivom pobjedom (ubacili su 21 tricu) održali kakve-takve nade za doigravanjem na životu.

Sutradan zato oni nisu bili u stanju izdržati 48 minuta protiv Raptorsa. Fox je vukao i vukao, pokazavši barem da strahovi oko obnovljenje ozljede kuka nisu bili opravdani, ali manjak podrške u svakom segmentu igre bio je prevelik problem.

19. BLAZERS

Izgubili su u Phoenixu utakmicu u kojoj je poludio Baynes (gotovo sam siguran da više nikada u životu neće ubaciti 3 trice više od Lillarda i McColluma zajedno), a onda su ih sutradan izrešetali i Kingsi.

Jebiga, igrati obranu s Whitesideom u zoni, Carmelom u cementu i dva sitna beka nikada nije lako, ali su se barem stigli osvetiti Sunsima u revanšu. Lillard je bio na razini i to je bilo dovoljno za šetnju.

Ali, izgledi za doigravanjem im nisu bili veliki. Lillardu su natrpali sav teret odmah po povratku, ali Lillard koji zabija 20 uz 40% šuta nije isto što i onaj Lillard koji trpa 35 uz 49%. Trent je u ožujku potonuo na 27% za tricu, a ne treba zaboraviti da je upravo on s tricama bio itekako bitan u onom periodu siječnja i veljače kada su dobili 7 od 10 utakmica i kada su se pridodali playoff lovu.

20. SPURS

Izgubili su 10 od zadnjih 15 i stvarno nisu ostavljali dojam momčadi koja može ozbiljnije zaprijetiti Memphisu, pogotovo kada su gotovo istovremeno ostali i bez Aldridgea i Poeltla. Dakle, bez dva ključna visoka i praktički bez NBA petice pregaženi su u Brooklynu, a onda su ih Cavsi uništili skakački na takav način da je teško shvatljivo kako su uopće izborili produžetak (ma shvatljivo je, zato što za razliku od Cavsa imaju bekove koji su u stanju driblati bez da se pogode loptom u stopalo).

LMA se vratio u akciju protiv Dallasa i upravo je on odličnom partijom iznenadio Mavse. Pogotovo u završnici kada je kombinirao patentirane skok-šutove s lijevog bloka, rolanje i napadački skok, razbivši obranu Mavsa. Neka je momčad nikakva, ali majstor je majstor.

1 thought on “THE FINAL RANKINGS, VOL. 3

  1. Volim procitat dobar tekst u ovo tmurno doba za nas fanatike ali predlazem jedan dobar podcast 😂 svako dobro!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *