PROJECTIONS VOL. 1

Da, ovo je onaj post u kojem uspoređujemo predviđanja sa stvarnim razvojem događaja. Analiziramo. Do jaja.

Pa da vidimo kako se IOR formula provela u prognozi ove sezone.

Jasno, kako sezona nije završena, po postotku uspješnosti izračunao sam finalni score kako bi lakše bilo usporediti stvarnost s projekcijama. Iako ovakvim potezom dodatno stvari gube težinu – tko zna koliko bi se do kraja neke projekcije dodatno udaljile (ili približile) očekivanjima.

Danas prvih 14 momčadi. Zašto 14? Saznajte u sljedećem nastavku…

01. BUCKS

SCORE: cca 67-15

IOR: 57-25

Pa, očito sistem nije predviđao ovakvu dominaciju, ali tješi što je i po IOR-u prvo mjesto Istoka bilo rezervirano za njih, kao i najbolji score u ligi. Tješi i što im je Vegas liniju stavio na gotovo istu razinu.

Što se dogodilo? Umjesto malog koraka unatrag, kojega sam bazirao isključivo na manjku poštene zamjene za Brogdona i regresu Lopeza, napravili su Bucksi mali korak naprijed. I to iako i dalje nema poštene zamjene za Brogdona i iako je Lopez stvarno doživio regres.

Jednostavno, Istok je na kraju ispao gori od projiciranoga i tu je dubina Bucksa bila dovoljna (34-5 im je score unutar konferencije). To je nešto što se može očekivati svake godine – da ovi na vrhu uhvate taj famozni momentum i igraju iznad mogućnosti (razlika u talentu ovih rostera nikada nije tako velika sama po sebi, ali kada se umiješa kontekst…), a da ovi dolje s vremenom zaboravljaju da su profesionalci i počnu se ponašati kao fušeri. Ali, kako to ukalkulirati, a da pri tome ovu vježbu ne učinimo još manje objektivnom?

Kako god.

Nije bilo previše iskakanja u individualnim prognozama (iako je DiVincenzo nadmašio i moja u startu visoka očekivanja jer nisam ugradio u projekciju da će dobiti više minuta od Hilla, Connaughtona i Korvera), a ni loših glumaca. Ono, možda nitko nije Brogdon, ali Hill, DiVincezno, pa i vražji Matthews, dobrim dijelom su sakrili njegov izostanak.

Uglavnom, kad nitko u rotaciji nije ispodprosječan i ne predstavlja problem kojega treba sakriti, onda protivnik nema previše rupa koja može eksploatirati. Pogotovo kada nema ozljeda, a Bucksi ih imali stvarno minimalno – praktički, do ovog Giannisova istegnuća koljena najveći problem je bio onaj period sredinom prosinca gdje je Bledose zbog ozljede noge propustio 8 utakmica.

A kada je stroj izgrađen od solidnih dijelova, to je, kao što su nas Spursi učili godinama, barem u regularnoj sezoni, značajnije od talenta pojedinaca.

02. LAKERS

SCORE: cca 64-18

IOR: 49-33

I dok je kod Bucksa stvar isključivo u brojkama koje su precijenile težinu situacije, kod Lakersa je kontekst projekcije potpuno promašen. Ono, potpuno. Praktički, ostvarili su očekivani broj pobjeda s 20 utakmica manje rušeći sve pretpostavke.

Prvo, ono gdje sam totalno fulao bilo je očekivanje od obrane. Ni u ludilu nisam očekivao da će igrati ovako fokusirano i dominantno na ovom kraju parketa od prvog do zadnjeg čovjeka i da jednostavno neće gubiti one male utakmice. Dapače, ako sam nešto vjerovao obzirom na brojke, bilo je to da će Lakersi gubiti druge večeri back-to-backa u Sacramentu ili treću utakmicu u 5 dana u Atlanti. I da će tu i tamo kiksati nedjeljom u Staplesu.

Međutim, LeBronova profesionalnost zarazila je sve oko sebe, a uz to su, i to treba priznati, igrači poput Bradleya i Howarda dali više nego sam računao (a računao sam im doslovno ništa). Solidna dubina talenta dodatno je pojačana činjenicom da LeBron i Davis praktički nisu imali problema s ozljedama. Ono, Davisov popis ozljedica je i ove sezone duži od Novog Zavjeta, ali, iako stalno omotan nekakvim platnima, čovjek je propustio nešto utakmica tek zbog problema sa zadnjom ložom sredinom ožujka.

Dakle, LBJ iznad očekivanja, zdravlje Davisa pod kontrolom, klupa solidna i korisna, obrana posložena. Dodaj još manjak konkurencije i praktički ispada kako se u njihovom slučaju odvratio scenarij iz snova (pod manjak konkurencije prije svega mislim na to da obzirom na papir nije bilo realno očekivati da Lakersi mogu doći u Salt Lake City na drugoj večeri back-to-backa i razbiti Jazz, ili da mogu dobiti dva puta u Denveru – kako su ove momčadi propustile napraviti korak naprijed, to je dodatno smanjilo broj opasnosti u biosferi).

03. RAPTORS

SCORE: cca 59-23

IOR: 44-38

Dakle, projicirao sam im 44 pobjede u punoj sezoni, a oni su imali 46 nakon 64 utakmice. Znam, definitivno se moram ostaviti košarke i početi pisati o vinu. Dio problema svakako leži u slabijem Istoku od očekivanja gdje nije problem bilo sakupiti pobjede protiv ovih lutrijskih momčadi i gdje praktički nismo ni imali naznake trke za mjestom u playoffu koliko je ovaj donji dio konferencije loš.

Ali, dio toga leži u podcijenjivanju srca prvaka. A njega očito ne treba podcijenjivati čak ni nakon što mu odstrane aortu. Očito se pravilnim kirurškim zahvatima i to može premostiti.

Lowry i Siakam dijelom su maskirali manjak Leonarda, međutim nije njihov iskorak takav da opravda sam po sebi ovakvu uspješnost. VanVleet je aposlutno bolji nego je bio lani, ali ni on nije tako poludio da nosi ovakav teret. Powell i Anunoby su u suštini napravili najveći iskorak, ali njihova rola nije takva da sama po sebi donosi pobjede (iako je Powell definitivno sam samcat dobio nekoliko utakmica).

Međutim, kad uzmemo sve njih zajedno? Dobiješ dosta. Ali, ne sve. Jer, Raptorsi su imali i dosta problema s ozljedama i često im je nedostajao netko od udarnih igrača. A oni su trebali biti još važniji jer na ovoj klupi nije bilo nikoga. I tu leži dodatan razlog za nadmašena očekivanja – klupa je bila jebeno solidna.

Davis je vrhunski pokrpao manjak opcija na boku, a RHJ, Boucher i Thomas dali su solidne minute kad bi im se ukazala prilika. Dakle, baš svi, ali baš svi, odigrali su iznad očekivanja. E pa za to može zaslužan biti samo stručni štab koji je sve njih odabrao i onda posložio u najbolje moguće role.

Nick Nurse? Prije Nick Surgeon.

04. CLIPPERS

SCORE: cca 56-26

IOR: 55-27

Sve u okvirima. George je propustio više utakmica od očekivanoga, pa i Beverley, uigranost je manja od onoga što smo priželjkivali i dugo vremena izgledali su kao dvije momčadi – s jedne strane Lou i Trez, s druge pridošlice. Ali, da su krema Zapada nije bilo sumnje, a poanta projekcije je bila istaknuti da usprkos talentu neće izbjeći određene probleme. U tome je uspjela.

05. CELTICS

SCORE: 55-27

IOR: 46-36

Razlika u odnosu na projekciju se uglavnom, uz neizbježan manjak konkurencije na Istoku (imaju Celticsi 27-10 protiv Istoka), temelji na Tatumovom iskoraku i kvaliteti koju su dobili pod košem. Theis je odradio ogroman teret, a i pametno doziranje Kantera donijelo je više koristi nego štete. Osobno bih ga jahao i više, ali Stevensu se tu nema što zamjeriti pored rezultata.

Kvragu, kada gledaš koliko je tanka klupa, to što su izvukli maksimum iz svih u rotaciji potvrda je kako u Bostonu itekako znaju što rade. Stevens definitivno više nije štenac pa nam više nije ni toliko sladak, ali, kada realno sagledaš stvari, nema ga ni potrebe toliko kritizirati samo zato što se Celticsi godinama vrte u krug. Čovjek možda nije genijalac kakvog smo priželjkivali, međutim ne treba ga kažnjavati zbog toga što nije ispunio očekivanja. Ovakav kakav je, nema sumnje kako je jedan od boljih stručnjaka u ligi.

Ono, pokazuje isti problem kao Pop, ne odstupa lako od svoje vizije. A Popa to nije spriječilo da ode do kraja. Dakle, Bradu treba tek bolja momčad. Što naravno ne znači da ga sa zadovoljstvom neću prozvati svaki put kada zajebe nešto tijekom utakmice.

06. NUGGETS

SCORE: cca 54-28

IOR: 56-26

Obzirom koliki su problem sami sebi veći dio sezone, od Jokićeve problematične forme u uvodu, preko rezanja dubine i hrpe ozljeda, još su i dobri. I oni su žrtve očekivanja – možda nisu spremni za iskorak kakvom smo se nadali, ali to ne znači da i dalje nisu solidna družina sposobna dobiti gomilu utakmica. A isto tako znamo da su sposobni ispasti i u prvoj rundi playoffa. Kao nekada Sonicsi ili Mavsi. Što vjerojatno znači da ćemo idućih 10-ak godina i više gledati Jokića kako balansira između traženja utjehe u hrani preko ljeta kada izleti prije nego bi trebao i guštanja u hrani preko ljeta kada ostvari rezultat.

07. JAZZ

SCORE: cca 52-30

IOR: 53-29

Rezultatski to nije loše, ali iskorak u nešto opasniju playoff momčad koji smo očekivali nije se dogodio. Clarkson je nadoknadio dio onoga što su očekivali da će donijeti Conley u napadu, ali, činjenica da su umjesto Conleya dobili Feltona ubija svaku volju za životom. Kad uzmeš u obzir da je i Bogdanović tek solidan igrač na vrhuncu, da je Gobert u suštini igrač zadatka, kao i da je realno očekivati kako je Mitchell možda već dosegao plafon, nemaš previše razloga za optimizam nakon ove sezone.

A ova je trebala biti nešto bolja od prethodnih, međutim očito je da nisu spremni za iskorak. Projekcija po kojoj će pad u obrani manje-više nebitnim učiniti onaj u napadu pogodila je u sridu i ispada kako je ovo, iako drugačija, ista momčad. Barem što se plafona tiče. A, iskreno, možda i slabija jer kad su igrali obranu imali su ipak nešto čvršće temelje nego dok se oslanjaju na vruće serije Mitchella, Bogdanovića ili Clarksona.

08. HEAT

SCORE: cca 52-30

IOR: 43-39

Miami je nadmašio očekivanja, tu nema spora. Koliko god nisu ozbiljan materijal za vrh, složili su od svega i svačega solidan stroj koji očito može odraditi sezonu. Prvenstveno jer su od nikuda izvukli gomilu korisnih igrača. Trebala je ovo biti momčad koja će živjeti od žilave obrane i onoga što Butler donese u napadu, a onda su još na to dodali i Robinsonove trice i Nunnovu agresivnost. A i Adebayo je veću odgovornost popratio produkcijskim iskorakom.

09. ROCKETS

SCORE: cca 51-31

IOR: 51-31

Rocketsi ostaju bez goriva, ali očekivano su imali dovoljno u tanku za otići do 50. Iako nitko nije mogao predvidjeti da će samo tako odustati od Capele i dodatno zajahati smallball. Tako da ono, projekcija je možda idealna ovako gledajući score, ali kakve to veze ima kada je bazirana na drugom kontekstu? Obožavam ove pizdarije.

10. THUNDER

SCORE: cca 51-31

IOR: 35-47

Iako imaju isti postotak uspješnosti kao Rocketsi, stavio sam ih iza da mrvicu sakrijem najveći promašaj projekcije. Iako, toliko su me osvojili da im držim fige da zajebu projekciju još više.

Očekivanja su dobrim dijelom bila bazirana na manjku ambicija. Ozljede Paula i Galloa i manjak klupe trebale su ubrzati okretanje tankiranju. Kad ono, kad su skužili da mogu u ovakvoj ligi do pobjeda, više se nisu osvrtali. Da su Paul i Shai odigrali odigrali iznad očekivanja nije tajna, ali najveći plus je klupa – trebala je biti jedna od najgorih u ligi, a onda je uglavnom zbog Schroedera postala jedna od boljih.

11. SIXERS

SCORE: cca 49-33

IOR: 54-28

Sixersi su definitivno podbacili i više nego to pokazuje relativno malen raskorak između očekivanja i stvarnosti. Jednostavno, kombinacija ozljeda, manjka šutera i nesnalaženje Horforda srušili su ambicije. Sada ostaje pričekati da vidimo tko će još pasti. Brand? Embiid? Simmons?

12. PACERS

SCORE: cca 49-33

IOR: 42-40

Pacersi su ispali solidniji od očekivanja usprkos manjku Dipa i očekivanim problemima između Turnera i Sabonisa. Sabonis je uzvratio za povjerenje gomilajući brojke, a Warren se nametnuo kao još opasniji strijelac i njih dvoje su ih izdigli iznad prosječnosti. Plus već opjevana činjenica da su se utakmice na Istoku vrlo brzo pretvorili u treninge. Imao je i Brogdon bljeskova, ali i ozljeda, tako da je njegov učinak manje-više očekivan.

13. MAVS

SCORE: cca 49-33

IOR: 45-37

Dallas je pak bio zicer u slučaju da se Zinger ne raspadne. U biti, fascinantan mi je bio manjak povjerenja u Carlislea i Dončića i ovu projekciju sam smatrao čak i skromnom (iako su mi bili u top 10, ovih 45 su mi izgledali dosta skromno). Vegas ih je imao ispod 50%, a dobar dio prognoza masno plaćenih anal-itičara stavljao ih je iza Blazersa i Warriorsa. Eto, zasrao sam masu toga, ali s ovim sam se barem u svojim očima dobrim dijelom iskupio. Dozvolite mi da ovo zapamtim i sve ostalo zaboravim.

14. GRIZZLIES

SCORE: cca 40-42

IOR: 29-53

Trebala je ovo biti momčad u rebuildingu, momčad s karakterom i talentom, ali u teškoj konferenciji koja će ih natjerati da u život krenu na koljenima. Kad ono, karakter i talent nadmašili su težinu konkurencije, a ni taj Morant nije bilo kakav rookie. Samo jedan od najboljih klinaca u zadnjih deset godina koji je ušao u ligu s all-time sezonom na poziciji za rookiea. Grit and grind na speedu.

4 thoughts on “PROJECTIONS VOL. 1

  1. @Gee – jel može nekakav tvoj virtualni rasplet sezone, ako se ista ne nastavi (a po svemu sudeći neće)?

    Playoff, jeli finale Zapada Battle of LA, veliko finale Bucksi (protiv nekog od ovih gore) ili bi im neko moga pomrsit račune…

  2. @ corto – to sam već toliko puta prošao i kroz postove i podcaste da nema smisla ponavljat… ako si propustio, ne brini se, nisi propustio ništa bitno

  3. @Gee, gdje je nakon ove sezone Vogel na nekog rang listi trenera? Top 7?

  4. @ lenard – zašto, zato što ima LeBrona? što je onda Tyrone Lue, HOF kandidat? kako može bit top 7 kad imaš Grega, Brada, Ricka, Kirurga, Buda, Spoa, Kučka, Stottsa, D’Antonia i Doca. To je već 10, a sigurno sam nekog zaboravio. To su klasa prva i biznis. A di su oni iz ekonomske poput Clifforda, Snydera, pa Williams i Jenkins s potencijalom za iskorak. Vogel bi mi išao tu negdje, u ovu sljedeću skupinu s McMillanom, Maloneom, Donovanom. Ispred Brooksa, ali ne previše. Čovjek očito zna prepustit igračima show u zamjenu za trud u obrani, međutim nikada ga nisam doživljavao kao tipa koji radi ikakvu razliku. Pacersi pod njim su bili negledljivi u napadu, Orlando neću ni spominjat, a Vogel je kao nekakav ofenzivni guru bio kad je došao u ligu. I nigdje nije napravio ništa dok nije dao LeBronu loptu da radi što želi

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *