PROJECTIONS VOL. 2

Nastavljamo s analizom. Bez guz papira. Nestalo ga.

Red je da se osvrnemo i na 16 ispodprosječnih. A 16 ih je jer nisam imao srca odvajati Netse i Magic. Nekako su zaslužili biti zajedno.

15. NETS

SCORE: cca 38-44

IOR: 45-37

Od centara u zoni i zonske obrane općenito, u kombinaciji s dovoljno slash & kickera, očekivali smo momčad solidnu u oba smjera. I dok su defanzivno čak i nadmašili prognoze, u napadu su najveći dio sezone podbacili. Uz slabašne postotke ubačaja za tricu (Dinwiddie je napravio ogroman iskorak u odnosu na početak karijere kao šuter, ali, jebiga, potegnuti 400 trica s 30% realizacije malo je previše, odnosno premalo), najveći problem su, jasno, bile ozljede.

LeVert i Irving su jednostavno odigrali premalo minuta da bi stvari u napadu mogle funkcionirati. Ono, koliko god Irvingovo pimplanje zna ići na živce, s njim na parketu imali su napadački učinak skoro u rangu Dallasa. Bez njega pretvarali bi se u Bullse. Stvarna razlika možda nije tolika (a govorimo o 8 poena na 100 posjeda razlike) već je više rezultat spleta još mnogih okolnosti. Ali, poanta je poprilično jasna.

16. MAGIC

SCORE: cca 38-44

IOR: 45-37

Nije im se poklopilo da istovremeno imaju Isaaca u obrani i raspucane Rossa i Vučevića, pa tako nisu mogli ni dodati novu kvalitetu na lanjsku razinu igre. A dobar dio sezone mučili su se držati i onaj prosjek – u uvodnim mjesecima su imali ogromnih problema u napadu dok su Vučević i Ross bacali cigle, a onda su, i nakon što su oni pronašli bolju šutersku formu, imali su problem s manjkom šutera općenito.

Ono, ozljedi se Augustin i u petorku uleti Fultz koji i dalje ne može zabiti tricu. Pa onda nakon ozljede Isaaca umjesto dodatnog šutera Clifford uporno igra s Birchom (koji doslovno nema domet na šutu dalje od pola metra) i drži Gordona na tri. A onda kada je konačno zaigrao s Gordonom na četiri i malo raširio napad, raspala se obrana. Što ga je zamalo koštalo infarkta. Ozbiljno.

17. BLAZERS

SCORE: cca 36-46

IOR: 42-40

Naravno da sistem očekuje mučenje kada u njega ubaciš Hezonju kao bitnog rotacijskog igrača. Kroz sezonu pokrpali su Blazersi pitanje dubine i doveli se u stanje da mogu bez Heza, ali, pravilno raspoređene ozljede im nisu dale da uhvate veći zalet. Eto, konačno sezona u kojoj Stottsov sistem izgrađen oko bekova na trici i centara u zoni nije uspio zajebati statistiku.

Čisto sumnjam da bi se do kraja ukrcali među 8, bez obzira što ne možemo isključiti još jednu Lillardovu eksploziju. Naime, čak i s njim na svemirskim razinama bili su jedva 50-50 momčad, toliko su stvari ove sezone pošle krivo. A bolje biti neće čak ni sa zdravim Nurkićem i pitanje je koliko će još dugo moći ovako životariti prije nego se odluče na radikalniji zaokret.

18. PELICANS

SCORE: cca 36-46

IOR: 36-46

Ni njima šanse za ukrcati se među 8 nisu bile prevelike, ali, obzirom na raspored mogli smo očekivati poneku pobjedu više od ovih 36. Opet, sistem je manje-više odradio posao. Doduše, Ingram je debelo nadmašio očekivanja – iako sam ga stavio u rolu prve opcije i natovario mu teret držeći se logike da i Gentry nema drugi izbor, ovakvu efikasnost nisam mogao predvidjeti. Nažalost, njegov kvantni skok usporen je ozljedama uokolo, a pogotovo je kritično bilo u onom periodu bez Ziona i Favorsa.

Ipak, jedno ispunjeno predviđanje treba naglasiti – bilo je jasno da će Pelicansi imati ogromnih problema završavati utakmice bez pouzdanog kreatora, a eto čak ni s ovakvim Ingramom nisu bili u stanju preskočiti tu prepreku, potvrdivši se kao jedna od najgorih clutch momčadi u ligi.

19. KINGS

SCORE: cca 36-46

IOR: 41-41

Od svih dolara uloženih u obranu i dubinu klupe gotovo da nisu dobili ništa, tako da je izostao pomak naprijed, a zahvaljujući problemima Foxa s ozljedama (a onda opet i Bogdanovića koji izgleda nije čovjek za 82 utakmice), kao i očajnom ulasku u sezonu, možemo govoriti i o tome kako je napad podbacio.

Uglavnom, zamjena Joergera s Waltonom nije donijela ništa bitnoga, dapače, bila je ovo puno manje uzbudljiva verzija Kingsa koju je tek tu i tamo vrijednom gledanja činio Hield sa svojim šuterskim eskapadama. Ne vidim gdje misle s ovim projektom dalje jer puno je tu dijelova slagalice koji se nikako ne uklapaju. Poput Bagleya koji je je protratio i drugu godinu rookie ugovora. A on se kao bolje uklapao uz Foxa i Hielda od Dončića. Koji bi, kao, bio višak pored svih ovih all-star klasa na vanjskim pozicijama.

20. SPURS

SCORE: cca 35-47

IOR: 47-35

Nije imalo nikakvog smisla ni onda, a sada izgleda smiješno. Praktički, sistem je očekivao iste sezone od svih što se jednostavno nije moglo dogoditi, pogotovo šuterski. A vjerovati da pri tome LMA i Poeltl mogu sami izgurati sezonu na petici… Totalna naiva.

Iako su naknadno bili prisiljeni pucati više trica (konačno), pa čak i LaMarcusa izvući tih dva koraka unazad, nisu bili u stanju ponoviti lanjsku efikasnost. Jednostavno, bez Bertansa, a onda i s puno slabijim snajperskim izdanjima Millsa i Forbesa, nije bilo moguće maksimizirati situacije kada bi LMA i DeRozan napali sredinu obrane. A oni su odradili svoje.

Možda nisu bili konstantni iz tjedna u tjedan, ali, gledajući ukupno, dali su ono što su davali uvijek – kvantitetu u 1 na 1 igri. S na momente čak i kvalitetom, koliko je ona moguća kada ti pola takvih posjeda završava šutom s poludistance (LMA je usprkos tome što je konačno počeo šutirati trice i dalje većinu šutova uzeo s poludistance, tako da je praktički žrtvovao pokušaje na obruču za one na perimetru i time se defacto zadržao na istom).

Ali, zadržavati se na analizi napada kod Spursa uvijek je više stvar mode nego razuma. Jer, koliko god tu bili limitirani, opet su koketirali s top 10 učinkom vrteći to što vrte. Tako da je razlog za njihovo potonuće ponajviše obrana. I lani su tu životarili, bili su nešto tipa gljive, ali ove sezone su se potpuno raspali i jedva da su glumili alge.

S manje Poeltla i sporijim Aldridgeom sve teže je bilo maskirati manjak centimetara na parketu i ovaj put čak ni Popov sistem nije uspio pomoći. Ono, kod Spursa si uvijek znao da će kontrolirati defanzivni skok i čuvati obruč bez faula. Do ove sezone. A kada dođeš do toga da ni najrazrađeniji sistem više ne može maskirati probleme s talentom… Znaš da je vrijeme za rastanak.

21. SUNS

SCORE: cca 33-49

IOR: 32-50

Veterani su očekivano donijeli iskorak, na trenutak je izgledalo kao bi mogli i do 40, ne samo preko 30. Pogotovo jer je i Booker napravio korak naprijed pokazavši konačno odlike efikasnog all-round igrača na poziciji dvojke zahvaljujući podršci Rubia i mentorstvu Williamsa. Međutim, suspenzija Aytona i ozljede veterana dobar dio toga su anulirali te su, opet očekivano, u ovom periodu nakon all-stara ostali bez ambicija i energije.

22. WIZARDS

SCORE: cca 31-51

IOR: 21-61

Osim što je Bradley Beal totalni manijak koji je uspio nositi ogroman teret u napadu i ne raspasti se, totalno su pogodili s akvizicijama ovoga ljeta. Pogotovo u onom periodu dok su istovremeno imali i Bertansa i Wagnera na raspolaganju. A imali su sjajnih perioda i Bryant i Smith. S tim da im je svima maksimalno olakšala odluka stručnog štaba da zanemare igru u obrani i da se fokusiraju isključivo na tranziciju.

23. HORNETS

SCORE: cca 29-53

IOR: 24-58

Ovdje je ključno pitanje bilo – tko će kvragu zavrtiti pick & roll sada kada nema ni Kembe ni Parkera? Pa, odgovor je stigao u vidu gospodina Grahama koji je, katastrofalnim šuterskim periodima usprkos, bio apsolutni gazda u napadu.

24. BULLS

SCORE: cca 28-54

IOR: 37-45

Ozljede su ih uništile kao malo koga ove sezone. Nisu doduše ni zdravi izgledali kao playoff momčad, ali definitivno su mogli doseći score iz projekcije da su imali Portera na raspolaganju. Satoransky se pokazao odličnim potpisom, Young baš i ne, ali u situaciji u kojoj je White odigrao više minuta i od Cartera i od Markkanena, to i nije bilo toliko bitno.

25. KNICKS

SCORE: cca 26-56

IOR: 26-56

Za ovo pogoditi nije trebao nikakav sistem. Zicer nad zicerima.

26. PISTONS

SCORE: cca 25-57

IOR: 37-45

Prvo, nema šanse da bi došli i do 25 pobjeda jer ne zaboravimo da je postotak uspješnosti uglavnom ostvaren dok su još imali bekove na rosteru. Razlika bi tako bila i veća od 12 da je sezona regularno završila.

A zašto je došlo do raskoraka je jasno. Izvjesni gospodin Blake nije ni istrčao na parket, a dalje su se stvari događale efektom domina. Uglavnom, u sistemu je manjak njegove produkcije (a znali smo da neće odigrati sezonu kao lani) bio dovoljan za izbaciti ih iz doigravanja. A u stvarnosti nisu ni imali šansu jer je odigrao jedva 500 minuta. A i to bi bilo bolje da je proveo na rehabilitaciji.

27. HAWKS

SCORE: cca 25-57

IOR: 34-48

Očekivano su ostali na mjestu i u drugoj Youngovoj sezoni zbog gubitka veterana poput Dedmona i Bazemorea koje klinci nisu mogli tek tako zamijeniti, iako su s vremenom i Reddish i Hunter počeli pokazivati naznake talenta. Ogroman problem koji ih je dodatno usporio bile su suspenzija Collinsa i ozljeda Huertera što je Younga ostavilo bez ključnih pomagača.

28. WOLVES

SCORE: cca 24-58

IOR: 38-44

Vrlo brzo je postalo jasno da borba za doigravanje ostaje sanak pusti – kad te ozljeda Laymana, a onda i Teaguea, osjetno oslabe, jasno je da nemaš ozbiljan roster. Kada je i Towns otpao, ostalo je samo čekati ljeto, ali barem su se usput riješili Wigginsa. Doduše, sumnjam da će im sistem i dogodine prognozirati više od ovih 38, ali, s Russellom i Beasleyem barem imaju šanse dohvatiti ih.

29. CAVS

SCORE: cca 24-58

IOR: 23-59

Love i Thompson su bili dovoljni za ne osramotiti se usprkos manjku ikakve bekovske produkcije. Očekivali smo potop u zadnjoj trećini sezone računajući na manje minuta za njih dvojicu (ili čak nekakav trade) i promašenu projekciju, ovako je ispalo taman. Jer zadnje trećine sezone nije bi bilo, he he.

30. WARRIORS

SCORE: cca 19-63

IOR: 43-39

Očekivao sam mučenje, ali ne i ovakav raspad sistema. Iako, kao što smo upozoravali prije početka sezone, puno su veći izgledi da Warriorsi završe u lutriji nego u borbi za naslov. A ta ideja o borbi za naslov, oko koje su mnogi trošili dosta truda kako bi je iscenirali, iz ove perspektive stvarno izgleda smiješno. Znali smo da Klay neće žuriti s povratkom, kao i da će obrana s Russellom biti za kitu, tako da je samo pitanje bilo koliko Steph ovo držati iznad blata. A onog trena kada se on polomio više ni to pitanje nije imalo smisla.

3 thoughts on “PROJECTIONS VOL. 2

  1. Usporedba moranta i walla ?
    Ako morant ostvari karijeru walla jel se moze ocekivat da je izvukao max od sebe?
    Nezaboravimo da je wall jedno vrijeme bio top 5 pg u ligi

  2. @ oubre – pa mogu samo reć da se nadam kako će imat bolju karijeru od Walla jer Wall je, što, imao 4 dobre sezone? a gledajući plafon, Morantov mi je bliži jednom Paulu nego Wallu. da, jednom od najboljih svih vremena. tom logikom vođen, ako bude Wall, naravno da je podbacio

    usporedimo ih samo kao klince (a drugačije i ne možemo jer Morant je tek rookie). Wall manje-više i kao veteran ima jednu brzinu – petu. uzmi loptu, sjuri se, traži rješenje u hodu. praktički, jedina alternativa toj čistoj sili mu je uzet loš šut preko ruke iz driblinga, po mogućnosti s lakta.
    Morant već sada pokazuje više osjećaja za ritam igre, za promjenu brzine, za prilagodbu. i ne mora bit u prvom planu da bi igrao (ne zaboravimo da je Wall jedan od najgorih off-the ball bekova ikada, on doslovno ne radi ništa kada je lopta kod nekog drugoga)

    Morant već sada ima dovoljno rješenja na ulazu i sličan atleticizam, a rekao bih da ima i razinu više jer već ima floater bolji od Wallovog. skok-šut da ne spominjem – pa Wall do drugog ugovora nije bio u stanju pogodit bazen iz vana. ako je Morant već sada solidan šuter, što će bit za 4 sezone ako računamo na sličnu progresiju (a nije Wall ni nakon svih godina postao netko kome vjeruješ na perimetru)

    čak i to dizanje s lakta i taj famozni midrange, Morant je i tu bolji. plus, kad se digne na midrange J, opet gleda jednim okom kome može dodat.

    jedino u čemu se ne može mjerit s Wallom sada, a možda neće moć nikada, je sirova snaga. Wall kada se zabije u sredinu toliko dobro podnosi kontakt i zadržava kontrolu lopte da uvijek može pronać čovjeka u korneru ili finiširat. na kraju krajeva iznudit slobodna. opet, za 3-4 godine tko zna kako će Morantove fizikalije izgledat, odnosno kako će mu tijelo reagirat kada se napuše. neki to podnesu dobro, a Wall je u kombinaciji dodatne težine sa stilom igre – pukao.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *