AFC EAST
NEW ENGLAND PATRIOTS
Obzirom da su zadnji Superbowl osvojili 2005. postalo je uvriježeno smatrati Patriotse za momčad na zalazu. Međutim, ne treba zaboraviti da su prije samo tri sezone igrali skoro pa savršenu sezonu koja je završila porazom od Giantsa u Superbowlu te da su zadnje dvije godine proveli u obnavljanju obrane i prikupljanju novog talenta dok je Tom Bradya propustio kompletnu 2008. zbog operacije koljena.
Prošle godine su izborili playoff usprkos polaganom Bradyevom vraćanju u formu i vatrenom krštenju nove obrane koja bi mu do kraja karijere trebala pomoći pri odlasku u još poneki Superbowl. Ukratko, Patriotsi su i dalje dinastija, spreman otići do kraja u svakom trenutku, baš poput Steelersa ili Coltsa. Pa tako i ove sezone.
OFFENSE
Lani su bili u top 5, a ove godine s Bradyem u punoj formi vrlo vjerovatno će biti broj 1. I Manning i Brees imaju gomilu receivera na koje se mogu osloniti, ali po golom talentu Brady je jedini koji može sve, kontrolirati ritam poput njih dvojice ili pogađati luda dodavanja u Favreovom stilu. S tim da ima vjerovatno najsnažniju ruku od svih.
Prastari Randy Moss još jednu sezonu bit će glavni wide receiver i važan razlog zašto većina Bradyevih bombi uspije, dok se omiljena Bradyeva meta Wes Welker vraća nakon ozljede koja ga je izbacila taman pred početak playoffa (što je i dodatni razlog zašto su Patriotsi onako mlako djelovali u susretu protiv Ravensa).
Welker je nominalno drugi receiver, ali po učinku je prvi. Dok Mossova rola uključuje uglavnom hvatanje dugih pasova, većina onih kratkih koji čine temelj svakog napada završava u Welkerovim rukama. Patriotsi godinama nemaju poštenog tight enda, tako da se Welker uglavnom nalazi u pozicijama slot receivera i hvata lopte kroz sredinu.
Kako se lani nametnuo i rookie Julian Edelman, ove godine bi Patriotsi mogli konačno zaigrati s tri rasna receivera i tako Welkera ostaviti potpuno u sredini dodavši napadu još jedno pravo krilo suprotno od Mossa. Tu su se prošle sezone uglavnom krpali veteranima u raspadu koje će ove godine zamjeniti još jedan lanjski rookie, Brandon Tate (Tate će praktički tek ove sezone zaigrati obzirom da je lani propustio skoro cijelu godinu zbog ozljeda) te na ovogodišnjem draftu izabrani Taylor Price.
Obzirom da se Edelman dokazao u Welkerovoj poziciji te da dijelom odrađuje i posao returnera, Tate i Price će dobiti šansu na krilu, ali ako je ne iskoriste momčad će Edelmanu prepustiti najveći broj hvatanja. Čak dva picka ovogodišnjeg drafta potrošili su na tight endove te sada vjeruju da u Robu Gronkowskom i Aaronu Hernandezu konačno imaju rješenje i na toj poziciji.
Uglavnom, s ovoliko opcija Bradyu ne ostaje ništa drugo nego odigrati MVP sezonu. Naravno, pri tome će mu pomoći pouzdana napadačka linija predvođena vrhunskim centrom Danom Koppenom. Na tackleovima su također pokriveni, lijevo je pouzdani veteran Matt Light, a desno lanjsko otkriće Sebastiana Vollmer koji je do NFL-a stigao preko Njemačke lige.
Pozicije braniča su pod upitnikom, veteran Stephen Neal muči se s ozljedama, dok je možda drugi najvažniji igrač (nakon Koppena) Logan Mankins, nezadovoljan ugovorom, odlučio radije sjediti nego igrati. Kako ni jedna strana ne popušta, Mankins se još nije pridružio momčadi, a prva utakmica je pred vratima.
Iako bi linija s Mankinsom bila sigurno kvalitetnija, ni ovako neće podbaciti. Dok su barem tri igrača iz idealne postave na terenu, Brady će imati dovoljnu podršku da odradi posao. A zahvaljujući njegovoj zrelosti i napadačkom potencijalu ekipe, ni jedna obrana neće srljati kroz sredinu, svjesna da je protiv Patriotsa ipak najvažnije obraniti bokove, što će za posljedicu imati i nešto lakši život za napadačku liniju Patsa.
Jedini ispodprosjećni dio njihova napada je trka. Patsi su jedna od rijetkih momčadi koja nema startnog RB-a, već se oslanja na rotaciju trojice jednako prosjećnih trkača, a nerijetko im je najbolji rusher četvrti back, fullback Kevin Faulk, čovjek koji bi trebao braniti trkača. Međutim, obzirom da su tri klasična RB-a blago rečeno loša, netko mudar se sjetio dati loptu najsnažnijem backu čistu da tu i tamo promijeni ritam i skrene pažnju s Bradya.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Od veterana koji su sudjelovali u nedavnim uspjesima ostala su samo dvojica, nose tackle Vince Wilfork i end Ty Warren. Kako se Warren ozljedio u kampu zbog čega će propustiti cijelu sezonu, iz Oaklanda je stigao drugi Warren, Gerard, veteran koji će ga pokušati zamijeniti na lijevom endu.
Obzirom da je ovaj dvojac trebao biti temelj na kojem će se graditi nova obrana, izostanak originalnog Warrena mogao bi biti ozbiljan udarac planovima Patsa. Ipak, dok god je Wilfork na crti sredina obrane trebala bi biti solidna, a uz zamjenskog Warrena pomagat će mu i pouzdani Mike Wright u ulozi drugog enda.
Ono gdje su Patsi napravili posao i gdje vjeruju da se krije srce njihove obrane su četiri linebackera, predvođena novim zapovjednikom Jerodom Mayoom. Mayo je pravi unutrašnji LB čija specijalnost je proboj kroz sredinu, a njegov partner u centru je također mladi Gary Guyton. Od njih dvojice ovisi puno toga, pogotovo sada kada je prednji zid malo poljuljan.
Vanjski linebackeri su nešto slabiji dio linije, ali veteran Tully Banta-Cain i dalje je u stanju biti opasnost po pas igru protivnika. Na suprotnoj strani od njega bit će iz Jetsa pristigli Marquess Murrell, ali njegova uloga nije sigurna obzirom da s klupe vreba nekoliko mladih talenata kakvima Patriotsi uvijek obiluju.
Zadnja linija je u dobrom stanju, za što je najzaslužniji odlični strong safety Brandon Meriweather, koji se uz Mayoa nametnuo kao glavni obrambeni playmaker. Njegov partner u ulozi korektora trebao je biti Brandon McGowan, ali i on je završio sezonu ozljedom u kampu, tako da će u ulogu startera uskočiti ništa manje pouzdani James Sanders.
Obrana na krilima nije u idiličnoj situaciji, prvi cornerback Leigh Bodden trenutno je pod ogromnim upitnikom zbog ozljede ramena (propusti li i on sezonu onda ovo već postaje sprdačina), ali među provjerenim igračima poput Jonathana Wilhitea i Dariusa Butlera te ovogodišnjeg izbora prve runde Devina McCourtya, dovoljno je alternativnih rješenja.
Što se specijalaca tiče, Patriotsi tom segmentu igre uvijek prilaze ozbiljno stoga i imaju jednu od stabilnijih postava u ligi. Stephen Gostkowski je možda najbolji kicker današnjice, a novi punter Zoltan Mesko porijeklom je Rumunj, što je garancija da zna dobro nabiti loptu, makar bila jajasta. U povratnim loptama su sjajni, od gomile receivera i backova netko će uvijek dobiti priliku osvojiti poneku yardu.
TOTAL
Dok god je Tom Brady iza linije i dok god Bill Belichik kontrolira momčad u svim aspektima, od rotacije na terenu do pronalaženja talenta, ova dinastija će trajati. Već smo rekli da će napad briljirati (barem onaj dio koji se odvija po zraku), a u par sezona osvježena obrana ima, usprkos svim problemima, sasvim dovoljno oružja da ponudi solidnu podršku. Stoga je realno očekivati još jednu pobjedničku sezonu i barem finale konferencije.
SCORE: 12-4
MIAMI DOLPHINS
Kada su prije dvije godine iz mirovine izvukli Billa Parcellsa, legendarnog trenera koji je s dva trofeja s Giantsima krajem '80-ih dokazao da se naslovi mogu osvajati vrhunskom obranom, Dolphinsi su odlučili stati na kraj nizu osrednjih godina koje su kulminirale katastrofalnom 2007. sezonom i scoreom 1-15.
Parcellsu nije padalo na pamet trenirati, ali se uhvatio managerskog posla te je za trenera postavio križanca Tonya Soprana i Stana Van Gundya – Tonya Sparana. Sa Sparanom uz teren i Parcellsom u uredu, Miami je već iduće sezone dostigao nevjerojatnih 11 pobjeda, čime su izjednačili rekord Coltsa koji su u drugoj Manningovoj sezoni također napredovali za 10 pobjeda u odnosu na prethodnu godinu.
Oslonjeni na obranu i napad koji se uglavnom odvijao po zemlji, a koji je podršku imao od neatraktivnog, ali pouzdanog QB-a Chada Penningtona, Dolphinsi su lani očekivali sličan rezultat. Međutim, nakon sezone u kojoj se sve odvijalo po idealnom scenariju, prošle godine su ipak osjetili dah realnosti. Miami je godinu završio sa 7-9, a već u trećoj utakmici ostali su bez Penningtona.
Što se čak pokazalo i dobitkom – šansu je dobio mladi back-up Chad Henne koji je odmah počeo bacati lopte o kakvima je dotadašnji QB mogao samo sanjati. Doduše, neiskustvo ga je koštalo većeg učinka, a i stil igre koji je preferirao trku i nije otvarao previše prostora za pas igru. Miami je nakon dva uvodna poraza tako s novim Chadom za kormilom počeo igrati sve bolje, ali nakon ozljede startnog RB-a Ronniea Browna pred samo završnicu sezone, više nisu mogli pratiti ritam konkurencije.
Teži raspored i ozljede napravili su svoje, a za novu sezonu Parcells je potpuno ispremješao obranu, dovevši u klub sjajnog linebackera Karlosa Dansbya iz Arizone kao novog lidera te konačno kupivši i jednog pravog receivera. Kada još dodaš sjajnu draft generaciju, ispada da su Dolphinsi krcati i spremni na još jedan playoff juriš. Jedini problem – trebat će ga izvesti u divizija s dva kluba koja su jednako krcata i jednako spremna. Opet, obzirom da su Jetse lani dobili dva puta sa slabijom ekipom od današnje, barem u tom dvoboju dužni smo im dati prednost.
OFFENSE
Chad Henne ima priliku donijeti momčadi toliko potrebnu pas igru. Njegova ruka je dovoljno jaka, on općenito djeluje čvrsto i spremno, a ovaj put ima i kome bacati. Za razliku od lani kada su mu glavni receiveri bili Davone Bess i Brian Hartline, igrači za sporedne uloge, sada na krilu ima pravog, rasnog wide receivera u iz Denveru pristiglom Brandonu Marshallu.
Podbaci li Henne, što također nije nemoguće, opet sve pada na leđa odličnog backovskog dvojca, kojega uz spomenutog Browna čini još i veteran Ricky Williams. Miami nije jedina momčad koja ima dva podjednako kvalitetna RB-a, ali je jedina koja praktički ne radi razliku među njima. Naime, obojica se tretiraju kao starteri, nose jednaki broj lopti i izmjenjuju se redovno u ulozi rushera.
S tim da je Williams klasični razbijač, koji ne posustaje ni usprkos 33 godine, dok je Brown više oslonjen na brzinu i spretnost. Međutim, ono po čemu je Brown najvažniji je praktički uloga QB-a koju igra svaki puta kada se Miami odluči za wildcat napad. A to rade često, češće od ikoje druge momčadi u ligi.
Naime, čovjek koji je do savršenstva doveo igru bez quarterbacka u kojoj lopte ide direktno do trkača, zove se Dan Henning i koordinator je napada u Dolphinsima. Kako bi dao dodatno oružje svojoj jednodimenzionalnoj ekipi, Henning često na teren šalje wildcat formaciju u kojoj su Brownove trkačke i dodavačke kvalitete presudne.
Da onaj tko ima loptu u rukama najčešće prođe neokrznuto brine se sjajna napadačka linija predvođena dvojicom fenomenalnih tackleova, Vernonom Careyem desno i Jakeom Longom lijevo. Nezadovoljni igrom središnje trojke, Parcells, Sparano i Henning za ovu sezonu u ulogu centra gurnuli su lanjsku rezervu Joea Bergera, dok su na pozicije braniča stigli rookie John Jerry i iskusni Richie Incognito iz Buffala.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Dovođenjem Dansbya, Miami je solidnoj obrani dodao i vrhunskog obrambenog playmakera. U njihovoj 3-4 obrani Dansby će zauzeti poziciju jednog od dva unutrašnja linebackera, ali to ga neće spriječiti da se probija kroz sredinu i uništava pokušaje protivničkog napada.
Njegov partner u sredini bit će ili veteran Channing Crowder ili Tim Dobbins koji je također pridošlica (stigao je iz Chargersa), a njihova će se uloga prvenstveno odnositi na čuvanje leđa ostatku prednje sedmorke. Kako je Parcells potjerao praktički kompletnu linebackersku liniju (njegova filozofija upravo te pozicije smatra najvažnijima uopće na terenu), na bočnim pozicijama igrat će rookie Koa Misi (u čije sposobnosti je Parcells zaljubljen) i lanjska rezerva Cameron Wake, koji ima nezahvalni zadatak zamijeniti u toj roli Joeya Portera, dugogodišnjeg lidera obrane Dolphinsa, koji je prešao u Arizonu (Cardinalsi su panično ponudili ogroman novac Porteru nakon što su ostali bez Dansbya, ali to ni najmanje nije zabrinulo Dolphinse koji su za praktički istu lovu dobili 5 godina mlađeg igrača u naponu snage).
I trojka na liniji doživjela je promjene, nekadašnji end Randy Starks seli se u sredinu iz dva razloga. Prvo, kako bi napravio mjesta za rookiea Jareda Odricka na desnoj strani, a drugo, kako bi zamjenio veterana Jasona Fergusona koji je otišao u mirovinu nakon što mu je liga odrezala kaznu od 8 utakmica zbog uzimanja steroida.
Lijevo je vrlo dobri Kendall Langford, ali to ne mjenja činjenicu da na liniji Dolphinsi igraju s tri enda, što će ih koštati u izravnim dvobojima s snažnijim protivničkim linijama. Doduše, obzirom da su četiri LB-a pravi monstrumi (po Parcellsovom shvaćanju pozicije oni moraju biti i vrhunske atlete i mrcine), prednja trojka ne mora nužno biti ogromna i visiti na liniji, ali nešto više snage ne bi im odmoglo.
Ključ cijele obrane leži u secondaryu. Dolphinsi su lani igrali s dva sjajna rookiea na krilima, Vontaeom Davisom i Seanom Smithom, a obojica se vraćaju u svoje uloge i ove sezone. U startnoj rotaciji im se pridružuje još jedan lanjski rookie, safety Chris Clemons, dok je jedin nešto iskusniji igrač Yeremiah Bell ujedno uz Dansbya i glavni oslonac ove obnovljene obrane.
Što se specijalaca tiče, Dan Carpenter i Brandon Fields su pouzdani koliko osrednji kicker i punter mogu biti, a minus je svakako odlazak lanjskog returnera Teda Ginna u San Francisco. Adekvatne zamjene nema, tako da će yarde osvajati netko od zanemarenih igrača iz obrane ili napada.
TOTAL
Ključ ove sezone je Henne. Ili, možda je bolje reći da je Henne ključ cijele budućnosti ove nove generacije. U tri sezone rada Parcells je složio novu momčad koja doslovno ima po jednog odličnog igrača, nositelja igre, u svakoj liniji. Brown i Williams u paru su klasni RB. Long drži napadačku liniju. Marshall je klasa na krilu. Dansby je šerif u prednjih sedam (iako, prednja trojka je pod velikim upitnikom, osim ako se ne iskaže rookie Odrick). Bell je odličan safety.
Pitanje je, dakle, može li Henne pratiti ovu kvalitetu oko sebe? Ako je odgovor pozitivan te ako se svi ovi mladi igrači pokažu trajnim rješenjima (kvragu, dovoljno je da ih se dokaže polovica), onda Dolphinsi imaju takvu momčad koja ima šanse postati nova dinastija u bližoj budućnosti. Pokaže li se Henne tek prosjećnim QB-om, tada će Parcells trebati još raditi ne bi li složio ekipu koja može osvojiti naslov na račun obrane. Obzirom na poteze koje vuče od sada, ništa nije isključeno. Osim prevelikog uspjeha u ovoj sezoni – Jetsi i Patriotsi su odlični, raspored opet nije lagan, a uspjeh ionako nije imperativ, imperativ je saznati tko će nositi dres Dolphinsa ubuduće.
SCORE: 10-6
NEW YORK JETS
Prošla sezona za Jetse je bila puna paradoksa. Najveći je definitivno bio onaj po kojem je najmoćnija napadačka linija u NFL-u čuvala skoro pa najgoru pas igru lige. Jer, ako izbacimo očajne ekipe poput Tampe, St. Louisa i sličnih, Jetsi su među ostatkom momčad s uvjerljivo najgorom kombinacijom quarterbacka i receivera.
Zahvaljujući plasmanu u playoff i kasnijim pobjedama nad Cincinnatiem (slična ekipa, ali s ipak slabijom napadačkom linijom) i San Diegom (koji se jednostavno usrao pod pritiskom playoffa), Jetsi su postali momčad budućnosti. Ali, malo dublji pogleda otkriva da je ta budućnost sve samo ne sigurna.
Uostalom, nije momčad uzalud doživjela ovolike promjene. Sami su najviše svjesni da bi se u istom sastavu kao lani teško provukli do playoffa. Sav optimizam koji se veže uz Jetse i ide toliko daleko da ih neki smatraju momčadi dostojnom Superbowla temelji se na igri obrane i branjenju trke. Dakle, na igri na osnovnoj liniji. I dok će napadačka petorka i dalje ostati čvrsta, rijetko koja obrana u stanju je odigrati dvije savršene sezone jednu za drugom. Malo se umiješa i sreća, a malo i godina iskustva više koja je omogućila ostalim ekipama da se pripreme za sljedeći susret s Jetsima.
OFFENSE
Najvažniji igrač na ovom dijelu terena je centar Nick Mangold, zapovjednik zida na liniji koji ruši sve pred sobom i koji je lani pomogao backovima da osvajaju teren kako i kada požele. Uz njega je s desne strane pouzdani guard Brandon Moore, dok će lijevo Alana Fanecu koji je prešao u Arizonu zamijeniti ili lanjski rookie Matt Slauson ili ovogodišnji Vladimir Ducasse.
Marka Sancheza, limitiranog rookie QB-a koji je odigrao, blago rečeno, skromnu sezonu, čuva možda najbolji tjelohranitelj u ligi D'Brickashaw Ferguson (apsolutno ime za gornji dom hall of famea imena) kao lijevi tackle, dok je desno ostarjeli, ali još uvijek solidni Damien Woody.
Ako Sanchez već nije imao talenta ni iskustva za iskoristiti ovakvu liniju, barem su to znali backovi. Reći da su Jetsi bili jednodimenzionalna momčad blaga je konstatacija, ali ove sezone bi se dolaskom Santonia Holmesa iz Pittsburgha i to moglo promijeniti.
Naravno, ostaje otvoreno pitanje može li Sanchez dovoljno dobro uposliti Holmesa da ovaj preko krila napravi što zna. Sanchez ili Sanchize, kako su ga prozvali nakon što je izabran kao peti na draftu da povede franšizu u svjetlu budućnost, ima talenta kojega iskazuje u povremenim sjajnim dugim loptama. Ali, dio igre u kojem zakazuje je onaj koji čini veći dio napada – kontrola ritma, brze reakcije, kratki pasovi, osvajanje terena.
Istina je da su ga Jetsi minimalno koristili, ali isto tako je istina da je Sanchez usprkos tim minimalnim zahtjevima sijao lopte na sve strane, gomilajući grešku za greškom. Naravno da je na osnovu jedne sezone odigrane u ovako čudnim okolnostima teško išta reći, ali realno je očekivati da Sanchez smanji broj grešaka, da ga napad više koristi i da pas igra postane solidna podrška trci, a ne tek zadnja opcija.
Uz gomilu poteza koje su ovoga ljeta povukli Jetsi među čudnije spada odluka da se odreknu usluga lani pouzdanog RB-a Thomasa Jonesa kojega će u ulozi startera zamijeniti lanjski rookie Shonn Greene, kojega je još teže procijeniti od Sancheza obzirom da iza sebe ima tek dva fantastična nastupa u playoffu koja su ga i lansirala među zvijezde te osrednju regularnu sezonu u ulozi back-upa Jonesu.
Obzirom na količinu trke Jetsa, dva odlična running backa su nužna u rotaciji, stoga je iz San Diega doveden legendarni RB LaDainian Tomlinson. Obzirom da pod stare dane Tomlinson više nije onaj nekadašnji brzanac, njegova uloga u momčadi bi se prije svega trebala bazirati na odmoru Greenea, ali i Sancheza. Naime, Tomlinson je sjajan dodavač i odlična opcija za wildcat napad bez klasičnog QB-a, što je akcija kojoj će Jetsi često pribjegavati ne pokaže li Sanchez napredak.
Uz Holmesa, koji će inače propustiti prve četiri utakmice sezone zbog suspenzije uzrokovane korištenjem ilegalenih supstanci, druga meta na krilima bit će Jericho Cotchery, solidan igrač koji se lani nametnuo kao jedina opcija dok je skupo plaćeni Braylon Edwards odigrao katastrofalno nakon dolaska iz Clevelanda (odakle je navodno pobjegao zbog straha od LeBrona Jamesa s čijom je djevojkom spavao, što je nikakav trač prema onome da je LeBron odigrao očajno protiv Bostona u playoffu nakon što je otkrio da mu Delonte West, što bi rekao Avdić, jebe majku – ali doslovno). Fascinantno je kako netko kome u opisu posla stoji receiver, nije u stanju uhvatiti ni jednu loptu, već mu ispadaju iz ruku kao vrući krumpiri.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
To da obrana neće moći ponoviti lanjske igre nije samo stvar trendova u NFL-u koji nas uče da napad može trajati na vrhunskoj razini dugi niz godina, ali da je oslanjanje na vrhunsku obranu ili kratkoročno ili često prekidano kiks sezonama. Jetsima se možda smješi nešto u tom stilu iz dva razloga.
Prvi je da njihova prednja trojka u 3-4 obrani neće biti u istom sastavu. Lanjski desni end Marques Douglas prešao je u Miami, a umjesto njega lijevo će igrati Sione Pouha, koji je prošle sezone uglavnom krpao centralnu poziciju koja je cijelu godinu bila bez startnog nose tacklea Krisa Jenkinsa. Sada se Jenkins vraća u sredinu, usprkos tome što iza sebe ima 31 godina života i dva strgana koljena. Desno je 33 godine star end Shaun Ellis (koji će teško ponoviti lanjsku idiličnu sezonu bez većih ozljeda uz aktivnu igru prema naprijed).
Drugi je taj da postoji mogućnost da su lanjske obrambene sheme kojima je trener Rex Ryan iznenadio ostatak lige danas pročitana knjiga. Jer, upravo je Ryanova nekonvencionalna taktika u obrani i izvukla ovoliko iz naizgled sakate prednje linije. Doduše, jedno je znati što te čeka, a nešto sasvim drugo je to spriječiti.
Jetsi, naime, blitzaju kao ludi, napadajući pas igru sa svim raspoloživim sredstvima. Takav rizičan stil igre u kojem je najvažnije zaustaviti pas prošle sezone se isplatio iz dva razloga. Prvi je što su četiri linebackera sjajno probijala napadačke linije i dolazila do QB-a, a drugi je što su na pozadinu pazili sjajni igrači kraj kojih se nitko nije mogao provući.
Ista četvorka LB-a vraća se i ove sezone (sjajni unutrašnji razbijači David Harris i Bart Scott te ništa slabiji vanjski jurišnici Calvin Pace i Bryan Thomas), možda čak i nešto bolja nego lani (iz Washingtona je da dodatno pojača konkurenciju doveden Jason Taylor). Ono što je fascinantno je da nitko od njih nije iskakao kao glavni obrambeni playmaker, već su svi imali podjednake šanse nešto napraviti. I uglavnom su ih koristili.
A sada da kažemo par riječi o drugom, a možda i najvažnijem razlogu, zašto je obrana gušila protivnike. Naime, ako bi se neki trkač i provukao pored prednje sedmorke, dočekali bi ga osigurači Jim Leonhard i Kerry Rhodes. Slično će biti i ove godine, jedino je Rhodesa koji je prešao u Cardinalse zamijenio puno jeftiniji, ali ništa slabiji Brodney Pool pristigao iz Clevelanda.
A svaki pas koji bi nekako prošao pored fanatičnog blitza Ryanovih sedam veličanstvenih, dočekao bi Darrelle Revis, lani po svim pokazateljima najuspješniji cornerback NFL-a. Svojim presječenim loptama Revis je prošle sezone pokupio slavu, iako je jasno da su one uglavnom dolazile pod pritiskom. Ali, to je ta ljepota i kompleksnost footballa, koji naizgled djeluje jednostavno, a u biti je savršni spoj svih dijelova.
Naravno, kvalitetna igra prednje sedmorka u branjenju pasa ne umanjuje Revisove kvalitete. Usprkos natezanju oko ugovora zbog kojega je propustio kamp i cijelu predsezonu, Revis je potpisao novi ugovor i vraća se u Jetse da još jednom pokuša zaustaviti najbolje napade lige. Kako je njegov dojučerašnji kolega na drugom krilu Lito Sheppard odlučio unovčiti svoj talent u Minnesoti, Jetsi su doveli mlađega, boljeg i jeftinijeg Antonia Cromartiea iz San Diega te sada možda imaju i najbolji dvojac uopće u ligi.
Što se specijala tiče, oni su potpuna suprotnost obrani – grozni su. Doslovno na nijednoj poziciji nemaju pouzdanog igrača, iako se Jericho Cotchery dokazao kao dobar returner. Ali, zbog obaveza u napadu, osobito na početku sezone bez Holmesa na krilu, teško je očekivati Cotcherya redovito u toj ulozi.
TOTAL
Dakle, naradili su se da ove sezone slože što raznovrsniji napad, ali usprkos tome eventualni korak naprijed koji napravi pas igra vrlo lako mogao bi biti anuliran korakom nazad koji očekuje trkački dio napada.
Obrana je dakle ključ još jedne sezone. S fantastičnim secondaryem, riziku sklonom treneru i dubinom na pozicijama LB-a opet će iznerediti mnoge napade, ali ako se dogodi očekivani pomak u pripremi ostalih ekipa i očekivani pad u igri trojke na crti, neće to više biti daleko najbolja obrana lige. Jedna od boljih, to da, ali nikako onako dobra kao lani.
SCORE: 10-6
BUFFALO BILLS
Kod njih sve polazi od očajne organizacije. Ovo nije ni sjena onoj ekipi koja je igrala u četiri Superbowla za redom (i uspjela izgubiti sva četiri). Kada je početkom novog milenija sa scene sišla stara uprava i kada je kontrolu nad momčadi preuzela nova struktura, Buffalo se od klasika NFL-a pretvorio u sprdnju, uspijevši igrati posljednjih 10 sezone bez da se uopće približio playoffu.
Fascinantno je da i današnja momčad, usprkos godinama draftova, ne sadrži barem naznake kvalitetne rotacije. Za ovu sezonu opet su napravljene ogromne promjene u svim strukturama, od managementa do trenera, ali većina promatrača se slaže da se radi o čistoj kozmetici, poštu su svi dovedeni ljudi uglavnom bez pedigrea.
Obzirom na malo tržište, klub je čak pristao za ogroman novac igrati jednu utakmicu godišnje u Torontu, što stavlja dodatan pritisak na upravu. Naime, uz Los Angeles koji strpljivo čeka da se dočepa jedne franšize pred kolapsom, na Buffalo je tako oko bacio i do boli amerikanizirani Toronto.
OFFENSE
U totalnom kaosu koji vlada uokolo terena, ali i na terenu, ove godine bi se kao running back budućnosti trebao dokazati C.J. Spiller, eksplozivni trkač izabran kao deveti ukupno na ovoljetnom draftu. Obzirom da je njegov back-up iskusni i solidni Fred Jackson, Billsi bi u ovom segmentu igre trebali biti dobri.
Nažalost, sve ostalo je očajno. U onom vječnom promišljanu oko toga što je važnije, dobra napadačka linija ili QB (football ekvivalent onome pitanju o kokoši i jajetu), neki tvrde da bi njihov playmaker Trent Edwards s boljim zidom ispred sebe bio dobar igrač, a neki opet tvrde da Trentu ne bi pomogla ni kombinacija linije Saintsa, Ravensa i Dolphinsa.
Najgore od svega, da linija Billsa i skrpa nekoliko solidnih susreta, Edwards ionako nema kome baciti loptu. Lanjski glavni receiver Terrell Owens prešao je u Bengalse, što ih ostavlja samo na iskusnom i limitiranom Leeu Evansu.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Dio momčadi koje će ove sezone donijeti većinu razloga za osmijeh (nije da će ih biti previše). Iskusna trojka na crti može se nositi s većinom napadačkih linija – centralni tackle je Kyle Williams, lijevo je pouzdani veteran Marcus Stroud, a desno iz Baltimorea doveden Dwan Edwards. Imaju čak i rookiea Torrela Troupa, koji bi se tijekom sezone trebao ubaciti na poziciju nose tacklea i tako postati drugi igrač za budućnost uz Spillera.
Paul Posluzny pouzdani je lider obrane, a uz njega se kao centralni linebacker od ove sezone nalazi iz Denvera doveden Andra Davis. Ovo je već pet dobrih igrača u sredini, ali na strani su doslovno bez ikoga tko bi mogao napasti pas igru protivnika.
Taj nedostatak u branjenju pas igre pokušat će nekako pokriti solidnom igrom u zadnjoj liniji, u kojoj ima dovoljno provjerenih veterana sposobnih odraditi posao, ali u kojoj se nalazi i najveća zvijezda obrane, sjajni lanjski rookie Jairus Byrd koji je nezamjenjiv u ulozi free safetya (i koji je, ako uzmemo u obzir da ni Spiller ni Troup još nisu stigli dokazati da vrijede, jedini klasni igrač kojega imaju na rosteru a da mogu na njega računati na duže staze).
Što se specijalaca tiče, obzirom na općenit manjak talenta u ekipi, logično je da nemaju pretjerano uspješne returnera, a nisu baš sjajni ni u zaustavljanju protivnika. Jedina svjetla točka tako je punter Brian Moorman - ako ih tješi uvijek mogu računati s dobrom pozicijom za start obrane.
TOTAL
Žalosno je da će baciti još jednu sezonu u vjetar, jer ako i promoviraju dva spomenuta rookiea, to ih ostavlja na tri igrača koja mogu prodati navijačima kao nositelje. Što je premalo, posebice ako računaš na sve potrošene pickove i sve gubitničke sezone.
Spiller i Jackson izmučit će poneku obranu slabiju u sredini, obrana će znati namučiti protivnika koji ima loš dan, ali bez talenta sve na što Billsi mogu računati je još jedan draft na kojem biraju među prvima. Ovaj put se čak i nadaju nekom od quarterbacka, navodno je iduća generacija odlična.
SCORE: 2-14
LUIS, SIMON & IDIOTS
Dragi prijatelji, prije nego Emiru još jednom prepustim riječ u svezi glede događanja na košarkaškom SP-u, samo da kažem da ozbiljno razmišljam o otkazu. Na poslu, jelte. Mislim čemu ovakva egzistencija, da čovjek ne može u miru sjesti i pisati blog, nego se mora dignuti, nešto staviti u kljun i zaputiti na posao gdje čami satima. A za to vrijeme se postovi ne pišu sami. Znam, znam nije vas briga za football, ali kako sam lijepo odradio onih 30 postova u 30 dana, tako sam se napalio složiti i ovaj pregled 8 divizija u 8 dana. Ne stignem, a već noćas kreće show, Brees i ekipa protiv Favrea i bande. Naravno, kako se ujutro mora raditi, ništa od gledanja bitke uživo. Ali, pregled će biti gotovo tamo negdje to prve utakmice u nedjelju. Bacite pogled, meni za ljubav. Davno nisam bio ponosniji na nešto, dok ove košarkaške teme odradim kao da sam sjeo na šolju ili da natežem pivu, ovo je baš kao kopanje u rudniku. Još me više veseli što su ove najave NFL sezone čak i faktografski točnije od npr. onih na ESPN-u, koje su slagana valjda prije par mjeseci i ne navode ogroman broj promjena koji je zadesio pojedinu ekipu. Ozbiljno, amateri. I da, prije nego vas prepustim Emiru u ruke, još samo da kažem kako sam jednoglasno, kako komesar i treba, odlučio da će od danas pa ubuduće on biti zadužen za praćenja svih nacionalnih košarkaških turnira na ovim stranicama. Haugh.
Koliko god je bilo lijepo gledati Argentince u utakmici protiv Brazila, toliko je još ljepše bilo gledati kako ih Litva gazi. Takvu demonstraciju taktičkog znanja odavno nisam vidio. Kemzura je to lijepo zamislio, a igrači još bolje proveli u djelo. Recept je bio jednostavan – napraviti pritisak na vanjsku liniju u prevođenju lopte (Prigioni je glup, to već znamo), a kad lopta dođe do Scole onda ga lijepo udvojiš. Kada i izbori poziciju za šut, onda ga fauliraš. Dvije akcije pred kraj druge četvrtine su lijepo demonstrirale kako se to radi.
U prvoj je lopta došla do Scole, tri su ga Litavca preuzela, a dvojica od njih faulirala kada ni preuzimanje nije pomoglo. U slijedećoj ga fauliraju druga dvojica i to je to. Scola se iznervira, fali koje bacanje, a otvorenog šuta praktično nije imao. Svaki pick'n'roll su Litavci lijepo preuzimali, a dodatni pritisak su radili i na Delfinu jer su svjesni kako je on jedini u stanju maknuti pritisak sa Scole. Kada se odigra takva obrana onda je jasno kako se u napadu postižu laki koševi, a Litva je prepuna 'basketara' (copyright by Gogo) koji imaju velika muda i koji bez problema pucaju sve što stignu, a tada ti i ulazi ono što možda i ne bi. Jebote, u jednom su trenutku imali šut za tricu 11/14!!!
Još dvije stvari treba istaknuti u vezi te utakmice: sjajnu akciju Jasena pred kraj prve kada je oteo loptu, napravio dribling iza leđa u prevođenju lopte i zakucao s jednom rukom te činjenicu kako Litva ima mrak tenisice.
Rusi su se držali neko vrijeme, igrali su i oni čvrsto u obrani ali Duran Duran nije dopuštao da se tu bilo što ozbiljnije dogodi. Coach K je vidio kako to izgleda pa je Simon Le Bonu priključio Westbrooka da ne mora izmišljati maglu s nekim novim akcijama kada već ova dvojica znaju u svakom trenutku što će ovaj drugi napraviti (mene zabrinjava kako olako Coach (Jo)K.(e) olako gubi bitku u kontroli ritma - nema promjene obrane, nema rošada, samo tupu vjerovanje prvoj petorci - jedina je njihova sreća što Blatt ne trenira npr. Brazilce, op.k.)
.
Turska igra nenormalno. Nakon što su razbili Frančeze isto su napravili i Janezima. Ne želeći omaložavati igru domaćina ipak trebam podsjetiti kako sam i prije prvenstva govorio kako su upravo ova dva protivnika Turaka dvije najnestabilnije momčadi na prvenstvu. Doduše, mislio sam tako i o Turcima zaboravivši na činjenicu da njih ipak vodi Trener. Tanjević je od jedne potencijalno opasne repke napravio nenormalno ludu, a dosta mu je pomogla i činjenica kako Turkoglu nije više svemoćni nego je tu i Ilyasova, a i sva sila ovih nekih novih zanimljivih igrača. Tako sam u ovoj utakmici shvatio kako će Asik biti sasvim solidan za svojih 5-7 minuta u rotaciji Bullsa.
Btw, ne želim komentirati priču po kojoj će Bullsi dati Noahu za Anthonya, ali bez obzira na emocije kojih bi u takvom slučaju bilo na bacanje odmah ću se poslužiti Mrlyevom rečenicom kada sam ga pitao što bi on napravio da Jazz slučajno trejdaju Derona: „Bez obzira na svu ljubav prema igračima, klub je ipak veći od bilo koga od njih“. To je valjda definicija navijanja, onog istog kojeg Komesar osjeća prema Bilićevim idiotima (jebiga, uz gledanje SP-a ovih dana isključivo gledam još i Dr.Housea kojem su svi idioti) (nažalost, u pravu si, i što se navijanja i što se idiotizma tiče, bitan je samo dres, op.k.).
Kada smo već kod Tanjevića, rečenica kako će najzanimljiviji dvoboj u polufinalu biti onaj između njega i Ivkovića i dalje stoji. Da sve to ponovimo i ovdje – Radić bi trebao biti svjestan kako košarkaške utakmice jako često dobivaju treneri (svjestan je on, samo ga boli đon, op.k.)
Ivković je protiv Španjolaca opet bio odličan. Zbunio je vjerojatno cijeli svijet kada je na početku susreta ostavio Krstića na klupi prepustivši drugima da se peglaju s Marc Gasolom i eventualno skupljaju faulove. To se na kraju nije ni dogodilo jer je cijela srpska reprezentacija odigrala odlično. Veličković je bio sjajan, a Teodosić je napravio ono što je trebao napraviti – dao odlučujući koš. I baš činjenica kako su svi znali da je Teodosić ponekad sulud i da će najvjerojatnije puknuti tricu u zadnjim sekundama napada, Ivkoviću daje dodatni krediti. Jebiga, kakav je da je mentalno, Teodosić je igrački sjajan, a on je i prirodni vođa ove mlade repke. U svoj toj poplavi mladih Srba meni se najviše svidio Bjelica koji sa svojih 209 cm i poprilično dosta (za europske prilike) mišića odlično igra na niskom krilu s kojeg i ulazi i zabija i aktivno sudjeluje u kreaciji napada što u biti svi Ivkovićevi igrači rade (mene Srbi podsjetili na košarku 80-ih u ex-Yu, u kojoj imaš deset sličnih igrača zdravih fundamenata, svi šutiraju, svi zabijaju, op.k.).
Španjolci su se trudili i bili u utakmici koju bi možda i dobili da su se odlučili na rađenje faulova. Navarra je išao šut, baš kao i Garbajosu a zakonom velikih brojki i Rudy je mogao pogoditi tricu na kraju kada već nije cijelu utakmicu. Bilo kako bilo, sva četiri polufinalista to su mjesto i zaslužili.
Petorka četvrtfinala
Kalnietis, Delininkaitis, Durant, Veličković, Ilyasova
Teško bi se mogla ovakva sastaviti jer nema klasičnog centra. Možda sam mogao staviti Krstića unutra umjesto jednog od Litavaca, ali ipak su oni bili bolji. Doduše, možda sam umjesto jednog litavskog beka mogao staviti litavskog centra Javtokasa koji nije imao praktično nikakav učinak, ali je sjajno igrao na Scoli. U postavi je možda bilo mjesta i za Westbrooka ili Teodosića ili još ponekog Turčina, ali postoji i klupa, je li tako?
Uglavnom, Litavci su bili sjajni i u obrani i u napadu – od njih dvojice je kretao pritisak na napade Gaučosa, a trice su stavljali kako su se sjetili. Kelnietis je još i dobro vodio momčad tako da mu skidam kapu. Simon Le Bon bi bio tu i da nije odigrao onako kako je igrao, samo radi Slavka. Veličkovića sam već ishvalio, momak je pokazao da može stvarno svašta i borba za mjesto u petorci (doduše, možda će i igrati zajedno) njega i Tomića u Realu će biti zanimljia. Ilyasova je bio sjajan, bilo ga je svugdje, a momku treba i odati priznanje da uopće ne pokušava Turkogluu ukrasti show – pušta ga da animira publiku i vodi momčad, a on uredno radi svoje baš kako je to Tanjević od njega tražio (Ilyasova je zakon, šteta što je Bogut izgleda totalno u defu i što će opet propustiti par mjeseci na početku sezone, op.k.).
Polufinale
Dvoboj Srbije i Turske ne želim prognozirati. U subotu tu utakmicu nažalost neću gledati (odavno dogovorene neke stvari s boljom polovicom koja po posljednji put u slijedećem vremenu dolazi u Grad u posjetu – neko vrijeme ću i ja u Grad i na Lokrum dolaziti samo u posjetu), ali mislim da bi se čak i Komesar morao udostojiti to gledati. Sickre bi mogao, on je i pokazao zanimanje. Ili možda bolje da i on kaže da neće gledati – onda bi se i Joe možda napizdio i napisao jedan tekst za Ispodobruča.
Ameri su naravno favoriti protiv Litve, ali biti će zanimljivo vidjeti može li Litva igrati cijelu utakmicu ono što su Rusi uspjeli jedno poluvrijeme. U pritisak na vanjsku liniju Amera uopće ne sumnjam, a Amerima bi mogla zametati i čijenica što se Kemzura neće bojati odlučiti trčati s njima. Ionako Litavci mogu sve pogoditi kada im krene. Uostalom, oni izgledaju kao da imaju pun kurac Popovića (koji doduše znaju igrati obranu), a zar nije Pop faca upravo u Litvi (jel ti to pokušavaš reći da je Pop Litvance naučio košarci, op.k.?).
Razočaranje prvenstva
Nisu naši. Eto. Razočerenje je činjenica da sam spoznao da Pero Cameron nije Hrvat nego mu je stari dao ime po nekom drvosječi Hrvatu koji je bio sjajan prijatelj s Cameronom Seniorom.
Zajebala nas FIBA
Ipak nismo deveti. FIBA je složila poredak po kojom smo četrnaesti. Sorry Joke!
AFC NORTH
BALTIMORE RAVENS
Deset sezona nakon što su osvojili svoj prvi i jedini Superbowl, Ravensi su opet postali popularan pick za odlazak do kraja. Optimizam se bazira na snazi u svim linijama, posebice granitnoj obrani predvođenoj, zanimljivo, istim čovjekom koji je i 2000. proglašen MVP-em Superbowla, linebackerom Rayom Lewisom.
Dobar dio prognozera računa i na napredak momčadi u napadu, prije svega na razvoj QB-a Joea Flaccoa koji ulazi u treću profi sezonu te na veću koncentraciju kvalitete među receiverskom rotacijom koja je pojačana dolascima provjerenih veterana Anquana Boldina iz Arizone i prije neki dan od Seattlea odbačenog TJ Houshmandzadeha.
Međutim, usprkos svoj kvaliteti Ravensa i neprikosnovenoj veličini Raya Lewisa, meni osobno ove godine ima puno zanimljivijih kandidata za proboj do završnice. Naime, Flacco jeste u svoje obje sezone osjetio playoff atmosferu, pokazavši sjajnu ruku, ali i još uvijek nedovoljno dobru brzinu reakcije.
Flacco ima preciznost i može pogoditi kratki i najduži pas jednakom snagom, ali često je znao ostajati visiti iza napadačke linije, koja usprkos svoj kvaliteti, ipak nije u stanju omogučiti mu da u miru stoji desetak sekundi dok se odluči što poduzeti. Doduše, tijekom prošle sezone Flacco je u takvim trenutcima počeo tu i tamo trčati prema naprijed, što je barem dokaz da ne doživljava blokadu, već da je tek malo sporiji u obradi podataka.
Obzirom na stanje receivera u momčadi, mnogi sumnjaju da je upravo njihova nekvaliteta odgovorna za ponekad tromi napad. Kako god bilo, preskoči li Flacco iz ranga QB-a koji odrađuje posao u rang onih najvećih koji su praktički postali jedno s momčadi, Ravensi svakako imaju dovoljno oružja za borbu.
Flaccovo sazrijevanje u neustrašivog lidera odlično bi došlo jer Ravensi su lani u sedam poraza čak četiri puta gubili s tri poena ili manje, a zanimljivo je i što je od tih sedam poraza čak 6 bilo protiv playoff momčadi. To nešto govori i o mentalnom stanju ove ekipe koja je, barem lani, još uvijek učila, ali je u načinima na koji su gubili ostalo i previše gorkih trenutaka da bi sve pripisali tek školovanju. Što ako je u pitanju luzerski mentalitet?
Posebno je bolan bio onaj sedmi poraz koji je došao od strane divizijskog protivnika koji se nije uspio plasirati u playoff, Pittsburgh Steelersa. Ravensi su već pobijedili u prvom susretu sezone te su ušli u drugi kao favoriti protiv momčadi koja se mučila cijelu sezonu s obranom i koja je iz tjedna u tjedan prosipala šanse za plasmanom u playoff.
Ravensi su briljirali, ali su na svaki dobar potez vezali i nekoliko nervoznih grešaka koje su Pittsburgh održale u igri sve do kraja. U zavšnici su opet usprkos svemu imali šansu zadati zadnji udarac, ali Flacco je izgubio loptu u poziciji u kojoj su barem mogli izjednačiti. Steelersi su utakmicu dobili čisto snagom volje, a Baltimore ju je izgubio baš zbog nedostatka iste.
Uostalom, takvih trenutaka je bilo i previše. Od promašaja udarca za 3 poena iz vrlo dobre pozicije koji bi im donio pobjedu protiv Minnesote, preko onog užasnog touchdowna kojega su dozvolili Bengalsima u zadnjim sekundama, do pogotka kojim su Coltsi prešli u vodstvo nakon što su ih Ravensi kaznenim yardama doveli u situaciju da pucaju (naravno, u sljedećem napadu Flaccovo dodavanje je presječeno, a s njime i šanse za pobjedom, a nešto slično se dogodilo i u porazu od Patriotsa).
Možda su ispucali svoju kvotu nesretnih situacija, možda je stvarno vrijeme da se kolo sreće okrene. A možda je to jednostavno ispalo ovako s razlogom, a taj glasi da Ravensi jednostavno nemaju šampionski karakter. Ja ću se držati toga, a tijek sezone će ionako biti najbolji pokazatelj.
OFFENSE
Već smo rekli da je Flaccov napredak ključan, a on će se osjetiti bez obzira na to smanji li on svoje mentalne greške ili ne. Naime, čovjek je lani imao dva pouzdana receivera, WR-a Derricka Masona i TE-a Todda Heapa, a ove sezone, dovođenjem spomenutih krila Boldina i Houshmandzadeha, ovaj dio momčadi raste do respekta vrijedne rotacije.
Lani je u napadu momčad bila oslonjena na trku za što su bili zaduženi sjajni Ray Rice (igrač finese i all-round sposobnosti koji je osim yardi osvojenih probijanjem sjajno reagirao i u pas igri) te Willis McGahee koji se koristi uglavnom kada treba glavom kroz zid. Dodaj još i sjajnog fullbacka Le'Rona McClaina koji je osim blokiranja znao poslužiti i kao drugi RB i eto ti glavnog razloga zašto je Baltimore lakoćom dobijao utakmice protiv slabijih protivnika gdje pas igra nije nužna.
Ovako sjajno balansiran napad ne bi bio ni upola toliko dobar da ispred njega ne ordinira možda i najbolja napadačka linija u NFL-u. Sredinu drže provjereni veteran Matt Birk na centru te mladi, ali dokazani, Ben Grubbs i Marshal Yanda kao braniči, dok su dvije ključne pozicije tacklera trebale završiti u rukama dva supertalentirana mlada igrača.
Međutim, obzirom da desni tackle Jared Gaither očito ima kosti kao i Samuel L. Jackson u ''Unbreakable'' te da nije u stanju ostati zdrav ni pod razno, na toj poziciji moguća je ogromna rupa koju će nekako trebati zakrpati. Srećom, lijevi tackle Michale Oher, nakon prošlogodišnjeg vatrenog krštenja među profesionalcima, spreman je biti tjelohranitelj Flaccou iduće desetljeće. I da, to je taj isti Oher kojim se bavi i film ''The Blind Side''.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Za razliku od napada oko kojega se vrti dosta pitanja, u vezi obrane sve je jasno. Kako god ispala ova sezona, ona će biti jedna od boljih u ligi. Doduše, i ovaj dio igre uklopio se prošle godine u gubitnički mentalitet, obrana Ravensa dobila je uvjerljivo najviše kaznenih yardi od svih, ponajviše zbog nepotrebnih grubosti i ranijeg starta.
Ta grubost je dijelom i rezultat stila igre, stoga smanje li broj kazni na neku srednju vrijednost, problema ne bi smjelo biti. U njihovoj 3-4 obrani sve se vrti oko prve trojice na liniji. Tackle Kelly Gregg i ogromni end Haloti Ngata u stanju su zabaviti kompletnu napadačku liniju sami, što ostavlja prostora kao u priči za upade linebackera.
Ngata je priča za sebe, sa svojih 190 cm i 160 kg mišića ne samo da ne gubi nijedan dvoboj, već je toliko pokretan da je u stanju probiti se pored inferiornog braniča i omesti pas igru protivnika. Lanjski starter na drugom endu, Dwan Edwards, otišao je u Buffalo, a kao zamjena je doveden veteran Cory Redding iz Seattlea. Ali, treći čovjek na liniji ionako može biti bilo tko kraj ove dvojice monstruma.
Uglavnom, Ray Lewis je i u 35-oj godini i dalje jedan od najboljih pass rushera u ligi, ali to može zahvaliti prije svega divovima ispred sebe. Također, kada vam je najbolji linebacker veteran smješten u sredinu obrane, to ponešto govori i o kvaliteti ostalih. Ravensi nemaju playmakera izvana koji će zaobići obranu i ubiti ponekog QB-a, što im je i najveći minus. Obzirom da se radi o provjerenim igračima koji drže pozadinu čistom, ali nemaju nos za igru naprijed, očito je da u ovom segmentu igre nisu briljantni, ali jesu pouzdani.
U zadnjoj liniji ostali su bez veterana osigurača Eda Reeda, koji se odlučio za mirovinu iz koje će se možda vratiti negdje oko šestog kola, jer kako reče, trenutno mu se ne igra, ali obzirom da njihovi linebackeri ionako služe kao osigurači dva safetya ne moraju biti ništa više od solidnih. A Dawan Landry to jeste, što će mladome Tomu Zbikowskom pomoći prilikom privikavanja na ulogu startera.
Nešto je problematičnija situacija s cornerbackovima, u trening kampu im se ozljedio programirani starter Dominique Foxworth i to tako da će propustiti cijelu sezonu. To u prvi plan vraća lani ozljeđene Fabiana Washingtona i Lardariusa Webba koji su imali probleme s ozljedama sve do početka kampa i pitanje je koliko su spremni. U svakom slučaju, mladi Chris Carr dobit će dovoljno prilike dokazati što zna, a nije isključeno ni dovođenje još ponekog pojačanja sa strane jer ovako dobra obrana si ne može dozvoliti krpanja u zadnjoj liniji.
Što se specijalaca tiče, tu nemaju rješenu situaciju glede kickera, punter je podbacio te je i on došao pod upitnik, a čak ne znaju ni tko će im biti returneri. Webb sigurno neće obzirom na ozljede, a Carr će svoju brzinu staviti u službu obrane i nema smisla riskirati da ga netko slomi dok osvaja poneku yardu.
TOTAL
Ako želite Ravense proglasiti favoritima za osvjanje naslova ne treba vam ništa više nego ukazati na utakmice u kojima su raznijeli protivnike, posebice Patriotse u prvom krugu playoffa. Uvijek se možete pozvati i na to da njih nitko nije razbio i da su za svoje poraze jednako krivi, ako ne i više, od protivnika.
Ako ih pak poput mene smatrate sjajnom momčadi koja ipak nema ono nešto šampionsko u sebi, tada također ima dovoljno argumenata. Obrana je odlična, ali ipak ne toliko da može izdržati još poneku ozljedu ili pokriti slabiji dan napada. Koji je pak priča za sebe – osim Ricea, koji će poput svih sjajnih running backova istrčati svoje, tko je tu sigurna oklada za uspjeh? Flacco? Boldin? Previše je upitnika da bih im dao prednost pred dokazanim klasama Steelersa i Patriotsa. Ipak, nešto bolja koncentracija u završnicama pomoći će da dobiju više utakmica nego lani.
SCORE: 12-4
PITTSBURGH STEELERS
Fascinantan je način na koji se pred početak sezone ova momčad ignorira, do te mjere da je većina NFL fanova uopće ne vidi u playoffu. Istina, lani im je obrana totalno podbacila, ostali su bez glavnog wide receivera Santonia Holmesa, a veliki QB Ben Roethlisberger će propustiti uvodne četiri utakmice za vrijeme kojih će ga mijenjati treći quarterback Dennis Dixon, obzirom da se pouzdani veteran i back-up Byron Leftwich ozljedio u predsezoni.
Ovako na prvi pogled situacija ne obećava, ali zato se većina ozbiljnih ljudi i ne zadovoljava prvim pogledima. Naime, odlazak nekadašnjeg MVP-a Superbowla Holmesa nije toliki udarac obzirom da Steelersi u pripremi već imaju nasljednika u Mikeu Wallaceu, koji je lani u rookie sezoni dokazao da je spreman biti NFL starter.
Također, u prve četiri utakmice bez Big Bena nemaju težak raspored. Ako izuzmemo Ravense, koji će biti napaljeni u želji da se osvete za poraz s kraja prošle sezone koji je opisan ranije u postu, utakmicu protiv Tampe mogu dobiti i bez QB-a, a protiv Titansa i Falconsa imat će šansu na račun obrane i trke. Čak ako i krenu dalje s 1-3, kasnije s Big Benom u postavi mogu bez problema doći do 10 ili 11 pobjeda koliko će biti potrebno za plasman u playoff.
Iako im raspored nije lagan, jer uz teške divizijske utakmice imaju i susrete s momčadima iz AFC Easta (Patriotsi, Dolphinsi, Jetsi), nije u pitanju nikakva nepremostiva prepreka. Naravno, ovakav optimizam baziram na jednoj ključnoj premisi koja kaže da će se nakon godine dana pauze, obrana Steelersa vratiti u puno boljem izdanju.
OFFENSE
Dok je lani obrana curila na sve strane, napad ih je držao u igri za doigravanjem do kraja sezone. Big Ben se još jednom potvrdio kao pravi lider, ali i kao jedan od najkompletnijih quarterbacka u ligi. Obzirom da čovjek ima dva naslova i da je lani dokazao da talentom može sve, mislim da nikakvo podcjenjivanje više ne dolazi u obzir, Big Ben je klasa rame uz rame s Manningom, Bradyem i Breesom.
Njegov arsenal je pun, od kontrole ritma kratkim pasovima do bombi koje lome moral svakoj obrani, a dodatni bonus mu je trka i obrana pas igre koju dobrim dijelom odrađuje i sam. Dok će prosjećni QB pasti nakon što se na njega baci obrambeni igrač, Big Ben će otresti i odbiti dvojicu bez da izgubi loptu.
Jedini problem bi mogao nastati ako se pokažu istinitima one glasine po kojima je momčad lani igrala ispod razine na koju nas je navikla upravo zbog nezadovoljstva Benom kao kapetanom i njegovim odnosom prema igri. Malo nategnuto, pogotovo ako ćemo uzeti u obzir da je napadačka linija odradila dobar posao.
Spomenuti Wallace će postati nova zvijezda zahvaljujući Roethlisbergovim pasovima, a na drugom krilu će, kao i uvijek, strpljivo čekati pouzdani veteran Hines Ward, Steeler od glave do pete. Pod tim mislim na profesionalni karakter koji iskazuje na terenu i van njega, a upravo odskakanje od profesionalizma je ono što je nastavka karijere u Pittsburghu koštalo Holmesa. Čak je bilo i priča po kojima su vlasnici željeli prodati Big Bena jer im je dosta njegovih problema sa zakonom svako ljeto (zbog toga je i zaradio suspenziju od lige), ali ipak se nije lako riješiti takvog igrača, makar i po cijenu narušenog ugleda franšize.
Od receivera tu je i pouzdani tight end Heath Miller, a ulogu trećeg krila koju je lani igrao Wallace preuzet će iskusni Antwaan Randle El, koji se vraća u matični klub nakon višegodišnje epizoda u Redskinsima, kojima je, po običaju, digao lovu na račun dobrih igara u sezoni kada su Steelersi osvojili prvi naslov s Big Benom.
Trkački dio igre je u rukama mladog Rasharda Mendenhalla koji je lani dobio priliku kao starter i iskoristio je, zacementiravši svoju rolu RB-a budućnosti. Momak je tenk, tipični razbijač koji nedostatak brzine i eksplozivnosti nadoknađuje snagom. Takav stil igre odnosi danak, ali Steelersi će ga ionako raubati iznad dozvoljene granice samo u prve četiri utakmica, a nakon povratka na staro Mendenhall će se vratiti u ulogu odlične opcije za promjenu ritma. Odmak od klasičnog footballa AFC North divizije, ali razumljiv.
Napadačka linija bi trebala nastaviti s lani započetim solidnim igrama, iako ih je odmah u startu dočekao popriličan šok. Naime, standardni desni tackle Willie Colon strgao je ahilovu tetivu na pripremama zbog čega će propustiti sezonu, ali Steelersi nisu paničarili već su doveli od Dallasa odbačenog veterana Flozella Adamsa da popuni nastalu rupu.
Adams nije jedina prinova u liniji, ulogu centra je zauzeo rookie Maurkice (da, ime mu je stvarno Maurkice, nije lapsus) Poncey, ovogodišnji izbor prve runde. Za razliku od Adamsa koji teško da je poboljšanje pored Colona, Poncey će zasigurno učvrstiti lani klimavu poziciju. Na lijevom tackleu je standardan pouzdani veteran Max Starks, a možda i najveći plus linije je prisustvo još jednog ogromnog Togoanca, Chrisa Kemoeatua, koji sa svojih 160 kila žive vage na 190 cm igra praktički za dva čovjeka, što omogućuje veću slobodu ostalima, posebice drugom braniču koji još nije definiran, ali obzirom na dubinu klupe i kvalitetan skauting, nema sumnje da će tko god dobije priliku odraditi posao.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Problematičan dio ekipe ili glavni oslonac u još jednom lovu na Superbowl? Lani su stvarno bili grozni bez većeg utjecaja onog najbanalnijeg razloga, naime ozljede nisu utjecale do te mjere da bi bile glavni faktor. Stoga su i krenule priče o lošoj kemiji u svlačionici, ali istina je u biti puno jednostavnija – obrana je ostarila i nije bila kompletna.
Većina ovih igrača igrala je značajnu ulogu u osvajanju oba naslova i logično je da su s vremenom popustili. Steelersi su predugo stajali mirno i gledali kako vrijeme radi svoje, a lanjske igre su bile poziv na uzbunu, što je rezultiralo draftiranjem i dovođenjem cijelog niza potencijalno dobrih igrača. S dozom svježe krvi koju Steelersi uvijek uspiju pronaći, dva najvažnija obrambena playmakera u prednjoj sedmorki zadužena za sijanje panike u protivničkim napadima, James Harrison i LaMarr Woodley, trebala bi obranu dignuti približno starim visinama.
Harrison i Woodley i lani su odigrali u skladu s reputacijom, iako nesumnjivo mogu i bolje, a solidnu podršku su im pružila i dva unutrašnja LB-a James Farrior i Lawrence Timmons. U 3-4 obrani ova druga četvorka je nedodirljiva, iako je stiglo nekoliko mladih linebackera koji će uskočiti u ekipu čim Farrior ili Lawrence zakažu.
Prednja trojka je pak pod upitnikom. Lani su većinu sezone igrali bez Aarona Smitha, što ih je definitivno koštalo jer jednostavno nisu imali nikoga da uskoči u rotaciju. Smith je pouzdani lijevi end koji je za ovu sezonu spreman, a ovaj put su za svaki slučaj spremne i alternative. Logično je pitati se koliko još dugo može obzirom na godine. I to ne samo Smith - trojka na liniji je debelo prešišala tridesetu (uz Smitha tu su i dalje Casey Hampton kao centralni nose tackle te Brett Keisel kao desni end).
Međutim, čak i da svi oni ponove svoje blijede igre i da mlade prinove ne pokažu talent (a to je nemoguće, Steelersi jednostavno nanjuše idealne igrače i onda ih potpišu za siću, to je tradicija koja ne zakazuje tek tako), obrana će biti bolja samo zbog povratka kapetana Troya Polamalua. Polamalu je najbolji strong safety NFL-a već godinama, igrač koji jednako dobro korigira propuste prednje sedmorke, pomaže igračima iza, sudjeluje u blitzovima, a nerijetko i sam kreće kroz sredinu u obračun s igračem s loptom, bio on RB ili QB.
Polamalu se lani ozljedio u prvoj utakmici, a od tog šoka se Pittsburgh očito nije oporavio sve do kraja. Kada vam stup obrane propusti cijelu sezonu na takav način, ne stignete se pripremiti na novi način igre u hodu. Linebackeri, koji su godinama navikli da im Troy čuva leđa, odjednom su se morali priviknuti na manje rizičan stil igre, zbog čega je većinu vremena Pittsburgh i djelovao jalovo.
Možda nekome zvuči nevjerovatno da jedan igrač iz zadnje linije obrane u footballu ovoliko znači, ali to vam je ljepota ove igre. Nigdje nije istinitija ona o lancu čvrstom koliko je čvrsta najslabija karika kao u ovom sportu i ne, nije sve u quarterbacku, receiverima ili backovima. Troy je najbolji dokaz.
Bez njega je secondary bio najveći problem, usprkos provjernom free safetyu Ryanu Clarku i pouzdanom cornerbacku Ikeu Tayloru (obojica će igrati i ove godine na svojim pozicijama), curilo je na sve strane. Stoga je za ovu sezonu zadnja linija osim Polamaluovim povratkom pojačana i Bryantom McFaddenom, back-upom iz vremena osvojenih Superbowla, koji je nakratko hladni Pittsburgh zamjenio sunčanom Arizonom. Međutim, nije mogao odbiti poziv da se vrati u staro jato u ulozi startera.
Što se specijalaca tiče, Steelersi su tu tradicionalno očajni, što ih nerijetko košta i boljeg rezultata, ali dolaskom Randle Ela ove godine će imati barem pristojnog returnera.
TOTAL
Dobar dio šampionske generacije ne samo da je i dalje na okupu već je i u najboljim godinama. Lanjski pad tako je više splet okolnosti nego upozorenje da je došao kraj pobjedama. Ok, možda Polamalu i Harrison više nikada neće biti što su bili, ali Big Ben je iz godine u godinu sve bolji. Možda je došlo vrijeme da momčad iz ''čelične obrane koju podržava solidan napad'' karakter promijeni u ''fantastičan napad kojega podržava solidna obrana''. Kako god bilo, vraćaju se u Superbowl.
SCORE: 11-5
CINCINNATI BENGALS
Tigrovi su prošle godine uspjeli nemoguće, osvojiti diviziju pored Ravensa i Steelersa. Jasno, takve stvari se ne događaju često, ali takav uspjeh ne treba odbaciti kao slučajan. Istina, ove godine teško će i do playoffa, samo, pored fajterskog mentaliteta kojega su stekli prošle sezone, ne mogu potpuno podbaciti.
Ključni moment u igri Bengalsa se dogodio kada su na startu prošle sezone od momčadi koja ovisi o pas igri postali ekipa čelične obrane oslonjena na trku. To je inače filozofija footbala na sjeveru, osobito u ovoj diviziji, filozofija koja je donijela uspjeh i Ravensima i Steelersima u prošlosti (za razliku od njih, Bengalsi su uvijek bježali u razigranije verzije footballa u kojima je najvažnija pas igra i osvajanje terena po krilima).
Usprkos vječnom statusu autsajdera u diviziji, pa tako i ligi, Bengalsi su zadnjih godina nanizali nekoliko uspješnih sezona. Od dolaska prvog picka 2003. Carsona Palmera u klub na poziciju quarterbacka momčad je postala respekta vrijedna na terenu, iako je zbog sklonosti problematičnim igračima i poprilično kaotičnoj upravi frustriranom godinama neuspjeha, van terena uglavnom izazivala podsmjeh.
Kada je Palmer, inače sklon ozljedama, zbog niza problema s laktom, nosom i koljenima propustio skoro cijelu 2008. i tako uzrokovao rezultatski krah momčadi, nitko nije očekivao da će se ova generacija ikada oporaviti. Kada su lani poraženi od osrednjeg Denvera u prvom kolu pred svojim navijačima, takvi stavovi su bili potvrđeni.
Izgledalo je kao da se Palmer nikada neće vratiti u formu prije nego su ga načele ozljede, a wide receiveri i glavna oružja Chad Ochocinco i Chris Henry izgledali su staro i potrošeno. I onda je loptu u svoje ruke uzeo running back Cedric Benson, obrana je odlučila poginuti na terenu i ostalo je povijest – Bengalsi su pomeli diviziju, sa šest pobjeda iz međusobnih dvoboja s Ravensima, Steelersima i Brownsima.
Krajem sezone dodatno ih je motivirala tragedija - nesretni Henry, tipični predstavnik Bengalsa po debljini dosjea u policiji, poginuo je ispavši iz jurećeg kamioneta kojega je vozila njegova žena. Sav motiv im ipak nije bio dovoljan u playoffu, gdje su ih pomeli Jetsi. Zanimljivo je reći kako je Palmeru to bila prva prava playoff utakmica, jer je u jedinoj prethodnoj polomljen već u prvoj akciji.
OFFENSE
Bez obzira oporavio se Palmer ikada od svih ozljeda koje se samo nižu iz sezone u sezonu, u novoj roli u kojoj se napad ne vrti oko njega, a s talentom koji posjeduje, bit će sasvim solidan quarterback. Umjesto da baca 3 lopte svaki napad, sada ih samo proslijeđuje do Bensona, dok on uglavnom služi za promjenu ritma.
Obzirom da mu preciznost i snaga tu i tamo znaju podsjetiti na zlatna vremena, momčad rado posegne za njegovim dugim loptama, posebice ako je rezultat negativan. Ali, ovo je sada Bensonova momčad. Benson je dugo godina bio tek najamni razbijač, da bi nakon lanjske fantastične sezone zaslužio pravo da ga se smatra elitnim trkačem.
On nema brzinu, eleganciju i okretnost poput Raya Ricea ili Chrisa Johnsona, niti je eksplozivan poput Adriana Petersona ili Stevena Jacksona. Benson je čisti snagator koji se zabija u zid ispred sebe i osvaja teren golom snagom, a obzirom da je to radio uspješno protiv obrana kakve imaju Ravensi i Steelersi, očito je da ga mogu zaustaviti samo ozljede.
Glavni receiver je i dalje Chad Ochocinco, češće zanimljiviji svojim izjavama i radnjama van terena nego na njemu, ali i on ponekad zna bljesnuti i podsjetiti na nešto mlađe dane kada je imponirao lakoćom trčanja i elegancijom, posebice prilikom promjene smjera kretanja. Kao zamjena za Henrya doveden je valjda najproblematičniji receiver u povijesti, legenda NFL-a Terrell Owens, čovjek po uzoru na kojega je Ochocinco odlučio biti prvo zabavljač, a tek zatim igrač (Owens ima nešto deblji dosje, ali Ochocinco je ionako sve nadmašio kada je odlučio prezime iz Johnson promijeniti u broj na dresu).
Tu je i rookie tight end Jermaine Gresham od kojega već u startu očekuju pomoć u igri prema naprijed. Dosadašnji endovi Bengalsa u napadu bili su toliko loši da je momčad često igrala sa šest čistih linijskih igrača, birajući radije imati čvršći blok nego beskorisnog receivera u igri. A njihov lanjski blok je bio čvrst u svakom pogledu, osobito u pomaganju Cedricu Bensonu. Veteranska kombinacija je i dalje u naponu snage te im u tom segmentu igre treba upisati veliki plus.
Naravno, jasno je da s ovakvom ostarjelom postavom pas igra Bengalsa neće biti naročito opasna. Ako ćemo zauzeti pesimističan stav čak i prema Bensonu koji nema pedigre koji bi garantirao ponavljanje lanjske sezone, očito je da napad nije ono što Bengalse čini konkurentnima. On samo mora biti solidan, a za sve drugo pobrinut će se obrana.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Njihova 4-3 formacija pravi je zid. Ne briljira u branjenju pas igre zbog nedostatka eksplozivnih endova i linebackera, ali je bez premca u sprječavanju trke. Užitak ih je gledati i zbog činjenice da su krcati Polinezijcima. Njihov ogromni središnji tackle Domata Peko je Samoanac, kao i prva rezerva za sve pozicije u prednjoj liniji, Jonathan Fanene, dok je lanjski rookie i budući lider obrane Rey Maualuga – Havajac.
Uz Pekoa, središnji zid čini tackle Tank Johnson, dok su dva enda sjajni Robert Geathers i Antawn Odom. Ako itko od idealne četvorke bude prisiljen popustiti utakmicu, u pozadini čekaju ništa slabiji Fanene i Pat Sims (kada je lani sjajni Odom otpao zbog ozljede, Fanene je uskočio u momčad koja je nastavila funkcionirati kao da se ništa nije dogodilo). Geathers i Odom su u stanju napasti pas igru, ali za stil kakvim Bengalsi igraju puno je važnija njihova požrtvovnosti i ozbiljnost na liniji nego jurnjava prema QB-u.
Trojka u pozadini nije u ovom rangu, ali zahvaljujući sjajnim igrama lanjskog rookiea Maualugae sada i među linebackerima imaju klasu. Maualuaga je budući zapovjednik obrane, ali trenutno je prvenstveno orijentiran na branjenje pas igre jer u sredini ordinira još uvijek solidni veteran Dhani Jones. Mladi Keith Rivers također se nameće kao opcija za na duže staze, a i ovdje imaju zavidnu dubinu klupe.
U zadnjoj liniji situacija je fantastična, ako ćemo gledati sve četiri pozicije onda malo tko ima takvu ujednačenost kako Bengalsi. Dva cornerbacka, Jonathan Joseph i Leon Hall, su toliko dobri da im je prepuštena većina brige oko pas igre, tako da dva safetya uglavnom mogu u miru paziti na rijetke greške prednje sedmorke ili pak pomoći ako zatreba na krilu.
Što se specijalaca tiče malo su tanki, ali i tu su uspijeli iskazati svoju sklonost problematičnim tipovima potpisavši Adama Jonesa zvanog Pacman kao returnera. Ne završi li u zatvoru (što ima običaj) i ako ga liga opet ne uhvati u korištenju ilegalnih supstanci (zbog čega je već jednom odradio suspenziju od godinu dana), Pacman bi mogao ovaj segment igre dići iznad prosjeka.
TOTAL
Ravensi i Steelersi imat će bolje sezone nego lani tako da je teško Bengalse ugurati u playoff, ali treba priznati da njihova obrana zaslužuje tamo biti svake godine. Napad je ipak preslab da bi se mogao nositi s puno raznovrsnijim konkurentima, ne samo u diviziji već i u konferenciji. Očekivati da Palmer opet postane vrhunski playmaker kao u mladim danima nije realno, a Cedric Benson ipak ne može više od onoga što pruža, ma kako dobru podršku imao od napadačke linije. Kao i uvijek, Bengalsi će biti zanimljivi iz tjedna u tjedan, s tim da će i ove godine događanja na terenu biti važnija od onih van njega. Dok je tako - dobro je, makar ne uspijeli izboriti playoff niti s pozitivnim scoreom.
SCORE: 9-7
CLEVELAND BROWNS
O Brownsima se mogu pisati romani, ali ova anegdota bit će sasvim dovoljna da objasni desetljeća loših rezultata. Naime, originalni Brownsi, koji nakon osnivanja jedinstvenog NFL-a nisu zaigrali u Superbowlu, preselili su u Baltimore 1996. da bi kao Ravensi osvojili naslov već četiri sezone kasnije. Toliko o ironiji. Ovi današnji Brownsi priključili su se ligi 1999. preuzevši tužnu NFL prošlost prethodnika (u prastarim danima i u nekim drugim ligama, Brownsi su bili uspješan klub), ali su bili prisiljeni složiti potpuno novu ekspanzijsku momčad koja je u prethodnih deset sezona samo jednom nastupila u playoffu kao wild card izgubivši u prvom kolu.
Iako se gubitničke sezone povremeno prekinu ponekom koja obećava, istina je da su Brownsi jedan ogromni rebuilding projekt koji nikako da završi. Za novu sezonu na čelo kluba su doveli Mikea Holmgrena, čovjeka koji je osvojio Superbowl s Packersima krajem '90-ih te koji je odveo Seahawkse u Superbowl 2005. Iako je Holmgren zasad u klubu u ulozi predsjednika, nitko ne sumnja da će nakon prve serije poraza postati i trener. Sadašnji je ionako preživio samo zato što je momčad na kraju prošle sezone ostvarila niz pobjeda.
OFFENSE
Lani kriminalna igra na poziciji playmakera dovela je do otpuštanja svih quarterbacka i dovođenja novog kontigenta prosjećnih. Veteran Jake Delhomme, legenda Panthersa, lani je odigrao katastrofalnu sezonu i vjerovatno je gotov igrač, ali po talentu je još uvijek bolji od svega što su imali prošle sezone. Kao zamjena doveden mu je Seneca Wallace, koji je bio back-up u Seattleu za vrijeme Holmgrena, a kao projekt za budućnost draftiran je Colt McCoy, sveučilišna legenda s Texasa, koji je pao u treću rundu jer nitko nije htio riskirati sa sitnim QB-om koji nema jaku ruku već igru bazira na preciznim i kratkim pasovima.
Tko god na kraju dobio većinu minuta, bit će bolji od bilo čega što imaju ostale loše momčadi, a i to je nešto. Obzirom na očajne playmakere, začuđuje da su Brownsi razvili receiverski talent, ali Mohamed Massaquoi je upravo to. Dakle, postoji šansa da u Clevelandu vidimo i nešto što nalikuje pas igri. Obzirom na probleme s trkačima, to je sada čak i imperativ te će se upravo u ovom dijelu igre osjetiti Holmgrenovo iskustvo.
Naime, igra po zemlji trebala je biti oslonac njihova napada, kako i priliči momčadi iz ove divizije. Ali, u predsezoni se ozljedio svježe draftirani Montario Hardesty, RB od kojega su očekivali da nosi napad u paru s vječnom rezervom Jeromeom Harrisonom koji se lani bezuspješno okušao u nešto zahtjevnijoj ulozi. Sad ga opet čeka većina nošenja, a s time prestaju i snovi Brownsa o respekta vrijednom napadu.
Ipak, u igri će ih donekle držati dobra napadačka linija, koja je posebno solidna na lijevoj strani gdje su smješteni tackle Joe Thomas i guard Eric Steinbach. Tko god bio QB imat će pouzdanu zaštitu, ali obzirom na probleme desno očekivati neprobojni zid koji će dignuti napad na višu razinu ipak je pretjerano.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Njihova 3-4 obrana u stanju je ne osramotiti se i to je manje-više to. Ulogu centralnog tacklea preuzima mladi Ahtyba Rubin, što možda nije loša vijest za budućnost, ali glavni razlog zbog kojega ga bacaju u vatru je taj što je dojučerašnji nose tackle Shaun Rogers pred višestrukim suđenjima i suspenzijama zbog avantura ovoga ljeta koje uključuju oružja i tučnjave. Na endovima su već osuđeni na istrošene veterane, tako da bi Rogers, ako zaigra, dobro došao da popuni jednu od pozicija sa strane.
Ništa bolja nije ni situacija u četvorki iza. Najvažniji linebacker D'Qwell Jackson još se oporavlja od teške ozljede zbog koje je propustio veći dio prošle sezone, a uz sve to je i nezadovoljan mizernim ugovorom. Napustio ih je i drugi najučinkovitiji obrambeni playmaker, Kamerion Wimbley (ime za hall of fame ludih imena) otišavši iz jedne grozne momčadi u drugu (Oakland).
Međutim, Holmgren je tu ipak odriješio kesu dovevši respekta vrijednu zamjenu. Stigao je svježi osvajač Superbowla, Scott Fujita, koji će donijeti red u obranu, a konkurencija je pojačana i dovođenjem Chrisa Goconga iz Eaglesa. Kad dodaš da je tu i lanjski pick Kaluka Maiava (ničim pokazao da je poseban igrač, ali moram ga istaknuti pošto je Havajac), ispada da se u ovom dijelu momčadi ipak da složiti dobra rotacija.
Ipak, najveći posao je odrađen u slaganju secondarya. Iz Eaglesa je doveden i pouzdani veteran Sheldon Brown koji će igrati jednog cornerbacka, dok će na drugoj strani biti mladi Eric Wright koji je iz sezone u sezonu sve bolji. Veteran Abram Elam opet će biti jedan od safetya, ali kako je Holmgren i tu doveo znatan broj igrača koji bi se trebali boriti za minute, budućnost mu nije zagarantirana.
Što se specijalaca tiče, tu su Brownsi najbolji u ligi. Ne zato što bi imali pouzdanog puntera ili kickera, već samo zbog jednog čovjeka. Od pet lanjskih pobjeda za barem tri je zaslužan Josh Cribbs, već nekoliko sezona neprikosnoveni returner broj 1 u NFL-u. Njegova brzina, spretnost i snaga čine od njega igrača koji itekako može koristiti i u napadu, ali Brownsima je toliko vrijedan u ulozi returnera da ga štede u svim drugim ulogama.
Samo, bez obzira što mu doziraju minute u napadu, Cribbs se svejedno dokazao kao dobar treći receiver, a da stvar bude još luđa, često je i najbolji trkač. Naime, Brownsi su obzirom na probleme s quarterbackovima znali često razbiti ritam igrajući wildcat, dašak ragbija u footballu, u kojem lopta ne ide do QB-a već do backa koji je onda dodaje u stranu ili unazad do drugih trkača ili se pak odlučuje na eventualni pas prema naprijed.
Cribbs je taj zamjenski QB koji je na taj način osvojio poneku yardu trčanjem, a onda još i poneku dodavanjem. Vjerovatno ima i drugih igrača u ligi koji mogu izvesti nešto slično, ali obzirom da je Cribbs jedini koji je dokazao da može odigrati sve, ništa nam ne brani zaključiti kako Brownsi imaju najboljeg all-round igrača u NFL-u.
TOTAL
Računica je jasna. Raspored im je užasan, ali ako su lani samo s jednom zvijezdom (Cribbs), duplo gorom situacijom na poziciji QB-a i lošijom obranom došli do 5 pobjeda, onda ove sezone usprkos snažnijoj konkurenciji, ali i boljim playmakerima, kvalitetnijem vodstvu na svim razinama i obrani koja bi mogla biti prosjećna, mogu barem to ponoviti. A možda i ostvariti pobjedu više.
SCORE: 6-10
SCOLA’S WORLD
Zbog spleta okolnosti nisam pogledao ni jednu jedinu utakmicu osmine finala, osim malog dijela USA-Angola (jebiga, kad me samo NBA igrači zanimaju), ali srećom Emir ima volje održavati košarkaški duh i dalje živim. Iskreno, nije mi žao, osim možda zbog sinoćnjeg poklapanja utakmice za broncu (zlato i srebro su na startu podijeljeni) s novom blamažom jedine Repke (vidio samo par Scolinih suza s poludistance). Slaven Bilić je, dragi moji, veći joke od Joke, a sinoćnji nastavci njegove sage ''My Fat Greek Point'' i ''Get Him To The Greek Every Qualifications, Thankful They Will Be'' su odlični prilozi uz tu tvrdnju. Uglavnom, dok naši treneri mjenjaju paradigme nogometne i košarkaške igre provodeći revoluciju koja kaže da ni nakon sati treniranja ne moraš ličiti na konkretnu momčad s određenom filozofijom igre, da vidimo što kaže borac za Srđ.
Baš me zanima koliko je Hrvata umjesto dosadnog nogometa gledao fenomenalnu utakmicu između Brazila i Argentine? Tko god da jeste mogao je uživati u jednoj od najboljih košarkaških utakmica u posljednje vrijeme, a prava je šteta što se ovaj susret morao dogoditi u ovako ranoj fazi natjecanja jer su obje reprezentacije zaslužile borbu za medalju. Ovako Brazilci idu doma, a Gaučosi će preko Litve tražiti put prema polufinalu i utakmici protiv SAD-a. Koja bi također trebala biti sjajna jer Argentinci u svojim redovima imaju Scolu koji je dosadašnji MVP prvenstva. Doduše i dalje na playu imaju Prigionia kojem nimalo ne vjerujem i zbog kojeg sam i prognozirao pobjedu Brazilaca jer je Huertas (odnosno Marcelinho kako mu piše na dresu) puno bolji igrač što je i dokazao. U stvari, Huertas je trebao biti prevaga samo da je Splitter malo bolje igrao u napadu, odnosno da Barbosa nije Barbosa (izgubio onu loptu u zadnjoj minuti koju mu je ukrao, a tko drugi nego Scola).
U najavi utakmica osmine finala rekao sam kako nisam gledao baš previše utakmica u prvoj rundi. Sada se stvar promjenila jer sam odgledao svih osam eliminacijskih utakmica. Doduše neke sam gledao samo dok ih je bilo smisla gledati, odnosno dok se nije sve rješilo. Koji su zaključci? Kao prvo (da ponovim još jednom), Argentina i Brazil su odigrali sjajnu utakmicu. Nakon toga moram odati priznanje Turcima koji su Francuze naprosto razbili, a uz sjajnu igru Turkoglua, Ilyasove i društva treba istaknuti kako je Tanjević tako dobro pripremio momčad da me tuga uhvati kada se sjetim da nas vodi Joke. Uz Turke iznenadili su me Slovenci koji se još nisu raspali i koji su Klokanima od samog početka utakmice pokazali kako nemaju nikakve šanse. Španjolci i Grci su također odigrali dobru utakmicu, a bez obzira što je Navarro bio najbolji, onih nekoliko poteza koje je Rubio napravio mene čini i dalje 'vjernikom' u njegove kvalitete, za razliku od Sickrea. Od svih ostalih, mene su najviše impresionirali jedni gubitnici. Da ne bi bilo zabune ne radi se o nama već o Novom Zelandu koji je stvarno priča za sebe.
Činjenica kako su Kiwiji u Zadru na pripremnom turniru pobjedili Ruse sigurno im je dala podstreka uoči ove utakmice. Doduše, njima nakon hake (poprilično sam siguran da taj ples oslobađa neke kemikalije u našem tijelu) koje izvode na početku utakmice daljnji podstreci i nisu potrebni, ali činjenica kako Rusi nemaju neku momčad sigurno ih je obradovala. A ono što su pokazali na terenu trebalo bi satima pokazivati Rockin' Roku i ekipi. Ne da su se borili za svaku loptu nego su bili spremni poginuti za nju (znam da zvuči kao stereotip kojeg sportaši redoviti koriste, ali stvarno je tako bilo) i tek je jasna limitarnost i činjenica kako su Penney i Vukona, njihovi najbolji igrači, zaradili četiri osobne već u trećoj četvrtini spasila Ruse od muka do samog kraja utakmice. Za vrijeme utakmice sam razmišljao kako bi bilo dobro da Kiwiji Popoviću daju državljanstvo.
Savršeno bi im se uklopio u ovu suludo borbenu momčad, a onda ni Penney ne bi bio jedini koji zna šutnuti kako Bog zapovjeda. Bilo kako bilo, nakon ove utakmice ja sam već zabilježio da se morati gledati ta utakmica koju će Klokani i Kiwiji igrati da bi odlučili tko će igrati na OI u Londonu. Tu će biti krvi do koljena.
Uz Novozelanđane (molim bilo kojeg rođaka od Pera Camerona da mi nabavi barem autogram apsolutnog kralja) solidni su bili i Kinezi. I Litavci su se brinuli do polovice treće četvrtine, a onda je Kleiza poludio. O Hrvatima stvarno neću ništa. Ionako svi sve znamo, a i ekipa sa Sportneta je napisala dva lijepa komentara (evo prvi i evo drugi) pa ih čitajte.
Prva petorka osmine finala
Bi u stvari trebala izgledati ovako: Huertas, Barbosa, Jasen, Delfino, Scola. Samo tako bih mogao do kraja odati priznanje ljudima koji su igrali tu sjajnu utakmicu, ali ipak to ne bi bilo zasluženo. Doduše, na račun te utakmice napravit ću presedan pa u najpetorku staviti i jednog čovjeka čija momčad nije prošla dalje. Dakle, najbolja petorka ove runde je (po meni) bila: Huertas, Navarro, Kleiza, Turkoglu, Scola. Do njih bih stavio Mozgova i Dragića, a nemojte se ljutiti što nema Amerikanaca jer ih uopće nisam uzimao u konkurenciju. U četvrtfinalu hoću jer ipak igraju protiv nekoga ozbiljnijeg od Angolaca kojima još jednom čestitam što su tukli Švabe (moj antagonizam prema njemačkim sportašima je toliki da ga svaki put moram naglasiti).
Činjenica je da Huertas (ma zvati ću ga Marcelinho od sada) nije imao previše asistencija, ali je kontrolirao napade svoje momčadi i zabijao kako je htio. Pod koš nije mogao previše gurati loptu jer je Scola (uz pomoć Oberta i ostalih) pojeo Varejaoa i Splittera, ali Marcelinho je pokazao da je on vođa Brazilaca.
Navarro je, baš kao i svi Španjolci, jako iritantan igrač, ali od kada se vratio iz NBA u Europi mu nema ravnog. Nije ga išlo na SP do ove najvažnije utakmice, ali tu je pokazao kako je u stanju dobiti svakoga kada mu ide.
Kleizinih 30 koševa i 9 skokova se ne smije zanemariti bez obzira na sve. Uz to, on je prelamao utakmicu kada je trebalo.
Turkoglua sam stavio u petorku da mu napumpam moral (znam da i on čita ispodobruca) iako se meni na utakmici činilo da je Ilyasova puno konkretniji. No, kada sam pogledao brojke na kraju i shvatio da Tanjević obranu bazira na onoj čudnoj zoni gdje upravo Turkoglu ima jako važnu ulogu, onda sam Ilyasovu izbacio i stavio Jordana.
O Scoli nemam što pričati. Brojke sve kažu. Igrao je 39 minuta, zabio 37 koševa uz šut 12/19 (68%), uhvatio 9 lopti, 3 puta asistirao, napravio samo 1 faul i imao dvije ukradene od kojih je jedna apsolutno ključna. Ljepota ga je bilo gledati.
Četvrt-finale
Nema odmora dok traje obnova. Igra se odmah, a parovi su Srbija-Španjolska, Turska-Slovenija, SAD-Rusija i Litva-Argentina. Što se prognoza tiče, Ameri su dobili vjerojatno najslabijeg suparnika i sigurno su u polufinalu, a biti će zanimljivo vidjeti što će David Blatt pokušati napraviti protiv njih. Argentinci su favoriti protiv Litavaca, ali nikada se ne zna kako će Prigioni odigrati. Doduše, s ovakvim Scolom i ja bih mogao igrati playa, a ipak je moguće da i Scola ima lošu utakmicu iako ne znam tko bi ga u Litvi mogao čuvati. Srbija i Španjolska ravnopravno ulaze u susret, a stavio bih prednost na Srbiju jer ne mogu dvije utakmice zaredom odigrati loše. Turska i Slovenija će igrati šlager četvrtfinala - toliko mentalnih slučajeva na parketu moglo se vidjeti samo da su se slučajno susreli Janezi i Frančezi. Ipak, radi Tanjevića i komesara koji ih uporno gura, dajem prednost Jordanu i društvu.
Utjeha za kraj
Hvala svim božanstvima i Spikeu Leeu da se ne igra razigravanje od 9. do 16. mjesta kako se to ponekad zna igrati u nekim sportovima i na nekim natjecanjima. Ovako smo pošteđeni tih utakmica, ali dopuštamo i razne kalkulacije u slaganju poretka nakon prvih 8. Tako me ne bi čudilo da Radić ili netko od njih kaže kako smo mi zapravo deveti jer smo izgubili s najmanjom razlikom u osmini finala. Ako ćemo se služiti tom logikom poredak je ovakav: 9. Hrvatska (-1), 10. Brazil (-4), 11. Grčka (-8), 12. Kina (-11), 13. Francuska (-18), 14. Novi Zeland (-22), 15. Australija (-29), 16. Angola (-55). Čestitam Joke!
AFC SOUTH
INDIANAPOLIS COLTS
Lanjski nastup u Superbowlu trebao je Coltsima donijeti drugi naslov u eri Paytona Manninga i potvrditi ih kao dinastiju ravnu Steelersima i Patriotsima u prethodnom desetljeću. Kako su Saintsi imali drugačije mišljenje, Manning i ekipa pokušat će do potvrde još jednom, s tim da se sada već lagano javlja i briga oko toga koliko dugo može Manning igrati na dosadašnjoj razini obzirom na 34 godine.
Doduše, obzirom na trajanje Favrea ili Warnera, to ostavlja još nekih 5-6 sezona Coltsima da osvoje drugi naslov u eri koja zna samo za pobjede (od 12 Manningovih sezona 10 je bilo pozitivnih, a u zadnjih 5 nijednom nisu imali manje od 12 pobjeda). Stoga je fokus uprave na stalnom pojačavanju momčadi, što nije lako obzirom na niske draft pozicije s kojih Coltsi biraju mlade talente.
Ali, nekako im uvijek uspijeva osvježiti momčad, pa je takav slučaj i ove godine. Doduše, nije bilo nikakvih specijalnih poteza, ali Coltsi računaju na osvježenje koje dolazi iz već postojeće skupine igrača. Uvjereni su da njihov glavni obrambeni as Dwight Freeney može imati još bolju sezonu od lanjske, da će back-up running back Donald Brown eksplodirati te da će povratnik nakon ozljede zbog koje je propustio cijelu sezonu Anthony Gonzalez dodatno pojačati ionako krcatu rotaciju wide receivera.
OFFENSE
Naravno da se sve vrti oko Manninga i njegove robotske konstantnosti. Čovjek je najkompletniji QB koji je ikada igrao igru – možda nema ruku kojom može pogoditi pticu u letu na 50 yardi udaljenosti, ali njegova kontrola ritma, brzina reakcije i preciznost su neprikosnoveni.
Posao mu je olakšan vrhunskim skautingom Coltsa koji negdje uvijek iskopaju receivera viška. Uz veterana Reggiea Waynea, koji mu je već godinama prva opcija i koji ne pokazuje znakove posustajanja ni u 32-oj godini, tu je i lanjska zamjena za Gonzaleza Pierre Garcon koji se s dna klupe nametnuo kao starter broj dva na krilu u svojoj drugoj godini.
Rookie Austin Collie, također potpuni anonimus, briljirao je kao slot receiver te je teško očekivati da će se ova startna trojka mjenjati, Gonzaleza čeka uloga prvoga s klupe. A obzirom koliko Coltsi polažu na pas igru, nije da neće imati prilika. Naravno, najveći dio uspjeha njihova napada s igračima bez pedigrea leži u Manningovim rukama, ali isto tako treba istaknuti da Coltsi uvijek biraju igrače koji se mogu uklopiti u njihov sistem, makar bili u stanju trčati na jedan jedini način.
Najluđe od svega, Manningova omiljena meta je ionako tight end Dallas Clark, u čijem krilu završava skoro svaki pas u situacijama kada obrana dobro reagira ili kada treba na brzinu osvajati prostor. Clark gotovo pa i nema ulogu u blokiranju igre tako da praktički igra četvrtog receivera na terenu, a nevjerojatno je da nakon svih godina nitko nije u stanju stati na kraj telepatskoj vezi između njega i Manninga.
Coltsi većinu vremena igraju s tri receivera i tight endom, tako da u pozadini ima mjesta samo za jednog backa koji uglavnom čuva Manningova leđa ili odvlači pozornost obrane. Kada treba trčati tu je još uvijek iskusni Joseph Addai, koji se probudio iz letargične sezone sjajnim igrama u playoffu. Na njega se može kladiti da će znati iskoristiti svoja nošenja, a njegova zamjena Donald Brown je netko na koga Coltsi ozbiljno računaju u budućnosti kao Addaievu zamjenu te već sada igrača koji može s nekoliko nošenja po utakmici napraviti razliku. U rookie sezoni je, barem prema takvim stajalištima, podbacio.
Međutim, dok Addai i Wayne uporno prkose kilometrima i godinama te se iznova i iznova potvrđuju kao vrijedni članovi napada, njihova napadačka linija prošle godina pokazala je znakove posustajanja što je ovoga ljeta dovelo do dodatnog priliva linijskih igrača na roster. Samo, ni jedna od pridošlica nema zagarantirani startnu ulogu, već će čekati u pozadini na eventualne greške startera.
Momčad je prekrcana linijskim igračima, ali nabrajanje petorke na crti uvijek počinje s dugogodišnjim centrom Jeffom Saturdayem koji će i dalje dodavati loptu Manningu, a konstanta je i desni tackle Ryan Diem, također već veteran u branjenju napadačke igre svoje ekipe. Ostala trojica su mladi igrači prošli ispod radara, dovedeni sa svih strana, bez potrebnog talenta za važniju ulogu, stoga Coltsi i imaju samo jedan prioritet, a taj je zaštititi QB-a.
Obrana trke i bilo koja aktivnija uloga prema naprijed za ovakav sastav je previše, a u slučaju prvog kiksa nekoga od troje nedokazanih, u redu čeka barem još troje igrača spremnih iskoristiti priliku. Činjenica da Manninga ne gubi lopte, ne griješi i uopće ne dozvoljava da ga se ruši usprkos ovako nestabilnom zidu ispred sebe, dovoljno govori o njegovim kvalitetama.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Kada imate ovakav napad, sve što vam treba je osrednja obrana koja će odraditi posao, a nju Coltsi imaju. Lani su dogurali do Supebowla usprkos tome što je ta pouzdana obrana odigrala gotovo cijelu sezonu bez većeg učinka, stoga je ove godine optimizam na razini. Freeney je prošle godine imao dosta problema s ozljedama i nije se naigrao, ali je u periodu kojega je proveo na terenu pokazao da je jedan od največih u svome poslu, a taj je zaustavljanje protivničkog QB-a.
S njim u punom pogonu Coltsi se će biti još opasniji u tom segmentu obrane, posebice jer će drugi end Robert Mathis odraditi svoj posao sa suprotne strane od Freeneya. Njih dvojica zauzimaju glavne uloge u prvoj liniji obrane, dok su između njih kao tackleovi solidni Antonio Johnson i Daniel Muir. Naravno, Coltsi su i u ovom djelu momčadi doveli novih lica koja će dobiti šansu pokazati što znaju te nitko nije nezamjenjiv.
Tri linebackera uglavnom čiste što ostane, njihova uloga u 4-3 obrani Coltsa je paziti na pozadinu i eventualno pomoći nekome od prednje četvorke, osim ako se ne odluče za blitz formaciju u kojoj svi jurišaju na QB-a. Clint Session i Gary Brackett odlično se snalaze u toj ulozi, dok se kao treći trenutno nameće Phillip Wheeler, čija uloga je paziti na kretanja tight enda ili eventualni prolaz RB-a.
Secondary Coltsa je prošle godine bio iznenađujuće dobar, uz dva pouzdana safetya Antoinea Betheu (praktički zapovjednika obrane i čovjeka koji se uglavnom priključuje linebackerima u blokiranju protivnika) i Melvina Bullitta, iskočili su i mladi Jacob Lacey i Jerraud Powers koji su već u rookie sezoni iskoristili ozljede veterana i izborili mjesto u prvoj momčadi (treba li boljeg dokaza za kvalitetu skautinga Coltsa?). Povratak veterana CB-a Kelvina Haydena u rotaciju omogučit će Coltsima jednu od boljih obrana na napade s tri ili više receivera.
Što se specijalaca tiče, za vrhunsku ekipu poput Coltsa taj dio igre je nevažan, pa i ne čudi da nisu ništa specijalno. Doduše, mladi punter Pat McAfee pokazao je potencijal, a kicker veteran Adam Vinatieri trebao bi opet biti pouzdan nakon što je prošlu sezonu propustio zbog ozljeda.
TOTAL
Fanatastični napad koji ne pokazuje znakova posustajanja i solidna obrana koje je dobila dovoljno svježe krvi da nastavi i dalje biti solidnom čine Coltse još jednu godinu u nizu neprikosnovenom momčadi u diviziji te prvim favoritom za naslov prvaka. Jedina ozbiljnija slabost je napadačka linija, ali obzirom na dosadašnje rezultate koje imaju prilikom dovođenja nepoznatih igrača, samo je pitanja dana kada će se netko od mladića s klupe stabilizirati u prvoj postavi i pojačati je. Možda zbog nešto težeg rasporeda neče koketirati s 16-0 (križaju se s NFC Eastom što im donosi Cowboyse, Giantse i Eaglesa umjesto lanjskih Ramsa i Seahawksa iz NFC Westa), ali će opet imati sezonu s već klasično minimalnih 12 pobjeda i još jednim putem do konferencijskog finala.
SCORE: 12-4
HOUSTON TEXANS
U svojoj prognozi nisam previše odskakao od općih razmišljanja, možda je tek totalno nepovjerenje u Seattle nešto alternativnije. Zato upravo na primjeru Houstona iznosim najhrabriju tvrdnju, a ta glasi da će Texansi konačno ući u playoff, čime će oploditi svoje još niti desetljeće staro postojanje (ekspanzijska franšiza uključena u ligu 2002.).
Iako su već lani imali prvu pozitivnu sezonu s 9 pobjeda, to nije bilo dovoljno za izboriti wild card pored Jetsa i Ravensa. Nakon niza sezona s omjerom 8-8, Texansi su lani djelovali sjajno, sve dok sredinom sezone nisu izgubili tri utakmice u nizu od divizijskih protivnika, jednu od probuđenih Titansa te čak dvije od Coltsa.
Ti susreti protiv Coltsa najbolji su pokazatelj svega što valja i ne valja u ovoj momčadi. Texansi su Coltse imali na konopcima, pratili su ih poen za poen, ali u završnicama nije bilo velikih poteza ni od strane napada ni od strane obrane. Bogatiji za sezonu iskustva borbe za playoff te dodatno pojačani razvojem svog talenta, Texansi bi ove godine trebali biti spremni oduprijeti se divizijskim rivalima.
Doduše, puno je više zagovaratelja teze da je njihova lanjska sezona bila maksimum i da nova donosi povratak u osrednjost, ali previše je kvalitetnih pojedinaca u svim linijama njihove momčadi da bi tek tako prihvatio takva stajališta.
OFFENSE
Playmaker je Matt Schaub, brojkama i talentom ravan najvećima. Ipak, dvije zamjerke stoje pored njegovog imena, obje racionalne. Prva se odnosi na sklonost ozljedama iskazanu kroz karijeru, Schaub nije, što bi se reklo, čovjek od čelika. Prošle godine je izbjegao takve komplikacije što je po mnogima i glavni razlog pomaka u igri Texansa, ali opasnost od novih preskočenih utakmica je uvijek prisutna.
Druga zamjerka je nešto ozbiljnija i odnosi se na Schaubov nedostatak muda. Čovjek funkcionira u shotgun formaciji u kojoj ima prednost pred obranom i stigne pronaći receivera, ali je ispodprosječan u svim drugim elementima igre. Doduše, ako je jedan Romo preko noći od klinje postao neustrašiva igračina, ima nade i za to da Schaub prestane paničariti svaki put kad osjeti nekoga iza leđa.
Uglavnom, dok god imaju njegove pasove i Andrea Johnsona na krilu, Texansi će imati jedan od boljih napada u ligi. Jer, iako svi znaju da je Johnson već godinama glavna opasnost, nitko ga nije u stanju niti usporiti, kamoli zaustaviti. Johnson je savršena kombinacija snage, visine, brzine i talenta, prototip wide receivera koji nikada ne griješi.
Obzirom na okrenutost pas igri i pažnji koju protivnik posvećuje Johnsonu, logično je da svoje šanse dobiju i ostali receiveri, prije svih Kevin Walter, Jacoby Jones te TE Owen Daniels. Radi se o prosječnim igračima koji koriste višak slobodnog prostora, a najluđe od svega je što usprkos svemu Johnson i dalje stigne nabiti svoju kilometražu.
Okrenutost pas igri pretvorila je Texanse u jednodimenzionalnu momčad, ali napad bi ove sezone trebao biti bolji nego ikad zbog Ariana Fostera, mladog RB-a koji će u startnoj postavi zamijeniti jednako neiskusnog Stevea Slatona, koji je prošle sezone bio potpuno bezopasan u ono prilika što je imao. Foster je odigrao briljantnu predsezonu, još u kampu se nametnuo kao starter te ako nastavi barem približno s takvim igrama u regularnoj sezoni, Texansi se mogu nadati još jednoj odličnoj opciji u krcatom napadu.
Da pozicija backa neće biti problem u budućnosti garantira i mladi Ben Tate, RB izabran u drugoj rundi ovog ljeta od kojega se očekivalo da već ove godine nosi momčad u trkačkom segmentu. Međutim, Foster je eksplodirao, a Tate se ozbiljno ozljedio (propustit će većinu sezone) tako je da je ta opcija odgođena do iduće godine.
Napadačka linija je već godinama pouzdana. Usprkos nekim problemima s ozljedama prošle godine, trojka koje sve drži pod kontrolom je i dalje tu – centar Chris Myers, desni tackle Eric Winston te lijevi tackle Duane Brown. Uigrani i nezamjenjivi, oni će liniju održati pouzdanom bez obzira na par braniča koji je prošle godine bio problematičan. Dio tih problema su riješili dovođenjem veterana Wadea Smitha iz Kansas Citya, on bi trebao popuniti ulogu lijevog guarda, dok će desno startati netko od preostalih igrača koji su lani krpali te pozicije.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Od njihove obrane lani nitko nije očekivao ništa, a upravo je njen iskorak bio najveći razlog za nikada bolje igre. Pas igra je uvijek dovoljno dobra, ali nastavi li se obrana poboljšavati i uspije li joj ove sezone barem jednom zaustaviti Coltse ili Titanse u ključnom napadu, bit će to najbolji pokazatelj zrelosti kompletne momčadi.
Kao glavni igrač se nametnuo rookie Brian Cushing, vanjski linebacker koji je već u prvoj sezoni odigrao na razini najboljih u ligi. Nema aspekta igre u kojem nije iznadprosječan, čak je vodeći i u rušenju QB-a iako mu to nije bio primarni zadatak. Odakle jednom rookieu takva energija i snaga?
Pa, dio istine se izgleda krije u korištenju izvjesnih nedozvoljenih supstanci, zbog čega će Cushing propustiti prve 4 utakmice ove sezone. Ali, budimo ozbiljni, svi koriste takve stvari, jedini Cushingov problem je u tome što su ga uhvatili. S malo iskustva, naučit će izbjeći takve situacije i nastaviti briljirati kao jedan od najboljih linebackera u NFL-u.
Kao zamjena za Cushinga u tim prvim utakmicama stigao je provjereni veteran iz Giantsa Danny Clark, a preostala dvojica LB-a bit će kao i prošle sezone DeMeco Ryans (sjajna podrška kroz sredinu igračima na crti) te solidni Zac Diles. Kad se Cushing vrati, Houston će imati jednu od najmlađih i najpotentnijih drugih linija obrane, koja je u stanju sama riješiti utakmicu.
Četvorka ispred njih ne treba biti ništa posebno s ovakvom podrškom, ali i među njima ima sjajnih igrača. Desni end Mario Williams je opasnost po svaku pas igru i glavni motor na crti, ništa lošiji nije ni nešto iskusniji Antonio Smith lijevo, dok središnji dvojac tacklera Amobi Okoye – Shaun Cody obećava svijetlu budućnost.
Sjajnu prednju sedmorku nadopunjuje i odličan secondary. Iako su pustili u Atlantu dugogodišnjeg cornerbacka Duntae Robinsona, Houston vrlo dobro zna što radi. Naime, na draftu su u prvoj rundi iazbrali jednog od najboljih CB-a generacije, Kareema Jacksona, koji će se izvrsno uklopiti u mladu i potentnu obranu. Još jedan klinac, lani izabrani Glover Quin već pokriva drugu stranu obrane na krilima, dok dva iskusna safetya korigiraju sve eventualne greške (obzirom da se ne moraju previše brinuti oko propusta prednje sedmorke, puno im je lakše pomoći u igri u pozadini i na krilima). Veteran Eugene Wilson odrađuje posao, dok je mlađi Bernard Pollard glavni korektor i trebao bi to nastaviti biti još godinama.
Što se specijalaca tiče, pojačali su se dovođenjem provjerenog kickera Neila Rackersa iz Arizone, ali ostale pozicije su i dalje ispodprosječne. Obzirom na gomilu dobrih igrača u napadu, za očekivati je da se u ulogama returnera izmjenjuju treći WR Jones i drugi RB Slaton kako bi dobili što više prilika za biti na terenu, što bi moglo rezultirati solidnim povratom u vidu osvojenih yardi.
TOTAL
Nema razloga vjerovati da će napad Texansa odigrati išta slabije nego što smo navikli, bez obzira na sumnje vezane uz Schauba. Naravno, splet okolnosti je često ključan u footballu, ali razmišljati o epidemiji ozljeda nema smisla. Kao da bi Coltsi bez Manninga i Waynea bili ista momčad. Uostalom, ako trkački dio napada konačno živne, a svi pokazatelji govore da hoće, onda ćemo možda gledati i najučinkovitije Texanse ikada.
Međutim, ono što mnogi zanemaruju, a što bi moglo biti ključno je napredak mlade i talentirane obrane. U ovom segmentu mogu ići samo prema gore, a to će se pokazati ključnim. Houston ima težak raspored (križaju se sa NFC Eastom), ali prvo kolo ionako donosi odgovor na sva pitanja. Otvaranje doma s Coltsima, bez obzira na izostanak Cushinga, je utakmica koju moraju dobiti misle li konačno skinuti etiketu gubitnika sa sebe. Još jedan poraz u nizu od divizijskog protivnika mogao bih baciti unazad dovoljno da se ne oporava do kraja sezone. Po svemu navedenom, očito je kako sam ja optimista u tom pogledu.
SCORE: 11-5
TENNESSEE TITANS
Titansi su jedna čudna momčad, prije dvije godine su čak preskočili Coltse osvojivši diviziju fantastičnom obranom, da bi lani otvorili sezonu s 6 poraza nakon kojih je uslijedila serija pobjeda koja ih na trenutak vratila čak i u konkurenciju za playoff. Po ovim skokovima jasno je da momčad i dalje posjeduje talent, ali i nedostatke koji su prije svega postali očiti u obrani.
Godinu ranije ta ista obrana donijela je 13 pobjeda, a koliki je pad doživjela lani dovoljno govori podatak o jedva dohvaćenih 8. Napad se stabilizirao instaliranjem Vincea Younga na poziciju quarterbacka, a, ironično, isti taj Young skoro je pa izbačen iz momčadi jer su ga nekoliko sezona prije smatrali destabilizirajućim faktorom.
Young je tako od trećeg picka prve runde i QB-a budućnosti postao glavni uzrok problema, a uspjeh momčadi nakon njegovog izgona iz početne postave samo je učvrstio uvjerenje vodstva u tako nešto. Samo, kako onda objasniti lanjske uspjehe Titansa nakon povratka Younga u prvih 11 te slanja na klupu Kerrya Collinsa, back-up QB-a koji je briljirao u sezoni s 13 pobjeda?
Vrlo jednostavno, sve to treba lijepo ignorirati kao splet okolnosti, a ono na što se treba fokusirati je obrana. Jer, napad Titansa uvijek napravi dovoljno bez obzira na QB-a, a razlog tome je najbolji RB u cijelom NFL-u Chris Johnson. Dake, ovogodišnji rezultat također će najvećim dijelom ovisiti o tome kakva će se obrana pojaviti na startu svake utakmice. Sudeći po novom nizu promjena koji ih je zadesio u tom segmentu igre, vijesti nisu najbolje.
OFFENSE
Ali, idemo redom. Chris Johnson je jedan od onih rijetkih trkača koji je sam u stanju dobiti utakmicu, a to može zahvaliti fantastičnoj brzini te neviđenoj žilavosti za tako krhko građenog igrača. Dok god on uspijeva izbjeći ozbiljnije ozljede usprkos stalnom prolaženju kroz zidove, Titansi se ne moraju brinuti za osvajanje yardi.
Pas igra i Vince Young su tako tek dodatak u napadu Titansa. S tim da treba jasno istaknuti da Young nije tipični QB, već prije svega čovjek od akcije koje će, ako ne pronađe slobodnu metu za kratki pas, sam uzeti loptu i nositi je prema naprijed. Njegova energija i lani prisutna preciznost omogučili su dovoljno predaha za Johnsona, a takav ritam izmjene napada bit će bitan i za ubuduće.
Uostalom, treba li uopće napominjati da je najbolji receiver ionako upravo svestrani Johnson, dok se iz gomile ispodprosječnih na krilima izdvaja tek Kenny Britt. Dobra stvar je što barem imaju pouzdanu napadačku liniju koja je fantastična u branjenju trke, što je itekako važno i za učinak Johnsona i Younga. Najveći posao obavljaju dva sjajna tacklera, Michael Roos i David Stewart, dok bi centralni trojac usprkos sitnim promjenama trebao ostati stabilan.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Razlog lanjskog pada obrane treba tražiti u odlasku diva Alberta Hayneswortha u Washington. Tu jednu sezonu u karijeri Haynesworth je igrao van pameti, što je dežurne Yankeese NFL-a Redskinse natjeralo da na njega potroše 100 milja. Naravno, čovjek više nikada nije odigrao ni približno kao tu jednu sezonu u Titansima, a ni bivša ekipa nije tek tako uspijela nadoknaditi gubitak prvog čovjeka obrane.
Kako je sezona odmicala, obrana bez Hayneswortha se uigrala te su počeli stizati i rezultati. U današnjoj 4-3 obrani središnji par tacklea Jason Jones – Tony Brown je bolji dio prve linije, dok su dva enda još pod upitnikom. Drugi veliki dio problema (a možda i veći) je što su se veterani u momčadi lani jednostavno raspali, tako da u ovu godinu Titansi kreću s dva nova linebackera.
Iz Eaglesa je stigao veteran Will Whiterspoon, dok se u ulogu startera prebacio mladi Stanford Keglar, koji lani nije bio niti među prvim rezervama. Njih dva bit će zadužena za vanjske uloge, dok će središnjicu držati lanjsko otkriće Stephen Tulloch, koji je također uskočio u prvi sastav nakon što je jedan od veterana podbacio.
Ovako sklepana prva sedmorka neće imati velike pomoći od zadnje linije koja je doživjela svoju dozu promjena. Dva safetya bit će ista kao i prije dvije godine (kada su briljirali) i lani (kada su bili prosjećni), ali dvojac Chris Hope – Michael Griffin manji je problem. Na pozicijama cornerbacka startat će solidni Cortland Finnegan, dok će lanjski rookie Jason McCourty dobiti još jednu šansu na suprotnoj strani, usprkos lošim igrama prošle sezone kada je uskočio u prvu momčad zbog raspada još jednog dugogodišnjeg veteranskog oslonca.
Što se specijalaca tiče, Rob Bironas je i dalje jedan od najboljih kickera u ligi, ali u svim ostalim ulogama Titansi imaju ispodprosječne igrače.
TOTAL
Kao što smo rekli, uspjeh ove momčadi ovisi o obrani, a po meni ovaj skrpani prijelazni sastav nema što raditi pored potentne all-star postave Texansa. Previše je tu upitnika, a u napadu pak previše je zabluda. Vjerovati da je Vince Young nešto više od onoga što jeste na račun pola sezone čudnih rezultata graniči s apstrakcijom, ova momčad u napadu ide onoliko daleko koliko je nosi Chris Johnson.
On u kombinaciji s onim što je ostalo od napadačke i obrambene linije garancija je solidne sezone, ali za povratak na vrh trebat će otvoriti vrata novoj generaciji talenta.
SCORE: 7-9
JACKSONVILLE JAGUARS
Ekipa iz grada na sjeveru Floride nalazi se u nezavidnoj situaciji, smještena u regiji u kojoj su Dolphinsi zakon ni nakon 15 godina postojanja nije stvorila vjernu navijačku bazu. Stadion je uglavnom poluprazan, a kada imate poluprazan stadion na kojem se igra football, i to u SAD-u, e onda s vama nešto nije u redu.
Ono što nije u redu s franšizom je da nije imala veće uspjehe, iako su sasvim pristojan klub koji si nije dozvolio ni luksuz da potone na dno svih ovih godina. Jednostavno, Jagurasi su osrednji NFL klub smješten na tržište u kojem osrednjost ne prolazi. Stoga je i najrealnije očekivati njihovu skoru relokaciju u Los Angeles. Tamošnje tržište je gladno footballa, a sam odlazak Jaguarsa teško da bi pogodio širu okolicu Jacksonvillea. Idealan scenarij.
Dok čekaju što donosi budućnost, Jaguarsi se mogu uključiti u borbu za još jednu polovičnu sezonu. Naime, zadnji uspjeh dogodio se 2007. kada su kao wild card ušli u playoff predvođeni pouzdanim quarterbackom Davidom Garrardom i mladom senzacijom Mauriceom Jones-Drewom. Već sezonu nakon, kada se momčad počela raspadati po drugim linijama, pali su dno divizije, da bi lani i dalje ostali na dnu, ali sa čak sedam pobjeda.
Većina od tih sedam pobjeda dogodila se početkom godine, da bi, kako su ulozi rasli, padala produktivnost Jaguarsa. Jer momčad je ovo koja nema potrebnu širinu i kvalitetu, momčad koja se i dalje nada da su Garrard i Jones-Drew rješenja oko kojih se može složiti nova momčad sposobna izboriti wild card (jer, dok je Manning živ, jasno je da neće osvojiti diviziju).
OFFENSE
Garrard je čudna vrsta QB-a, veteran koji nipošto nije pouzdaniji s godinama. Povremeni bljesak možda podsjeti na nešto bolje dane, ali u svojoj biti Garrard je playmaker koji većinu pasova dodaje prvom igraču do sebe, dok većinu onih nešto dužih ionako baci pogrešno. Dok je bio mlađi imao je nešto raznovrsniju igru s puno trke, ali sada je doslovno prosječni QB u svakom pogledu.
Stoga je momčad složena oko sitnoga ali žilavoga RB-a Jones-Drewa, koji je za ovu ekipu ono što je Chris Johnson za Titanse. Fantastičan trkač uvijek sposoban ubaciti u brzinu više, ali i pouzdani receiver. Nažalost, kako uz njega nema previše drugih oružja, osuđen je na raubanje iznad granice dopuštenog, a u slučaju njegove eventualne ozljede Jaguarsi postaju kanta za napucavanje.
Jedini druga opcija koju Garrard ima je wide receiver Mike Simms-Walker, ali jedan solidan igrač u kombinaciji s potrošenim quarterbackom ne čini napad. Bez obzira na sve, Jaguarsi su i dalje oslonjeni na dvojac koji im je donio zadnji uspjeh, iako je napadačka linije ispred njih potpuno promijenjena. Nakon dvije godine očajnih igara nadaju se da su složili novu liniju koja može pomoći, ali trebat će barem nekoliko tjedana da se vidi koliko je nova postava stvarno loša ili dobra.
DEFENSE + SPECIAL TEAMS
Koliko je njihovih lanjskih 7 pobjeda u biti vrhunski rezultat obzirom na nedostatak talenta i jasnog smjera u kojem idu, najbolje opisuje podatak da su se lani prebacili na 3-4 obranu, a da se već ove sezone opet vraćaju na 4-3. To je dobra vijest za budućnost, jer njihov lanjski rookie Terence Knighton i ovogodišnji deseti pick prve runde Tyson Alualu vrlo lako mogu biti središnji tacklerski dvojac buduće playoff ekipe. U Los Angelesu, naravno.
Jednako mladi Derrick Harvey također je pokazao potencijal usprkos tome što je enda igrao u drugom sistemu. Od ove sezone, u ulozi koja će mu dozvoliti nešto više slobode u igri preko linije, mogao bi se iskazati kao obrambeni playmaker kakav ovoj momčadi nedostaje. Obzirom da je na poziciju drugog enda doveden veteran Aaron Kampman iz Packersa, ova linija momčadi možda je i najbolje što imaju uz MJD-a u napadu.
Linebackeri su redom odigrali prosječno, pa su dovedena dva veterana da pojačaju konkurenciju. Međutim, usprkos cijeloj toj brojnosti, očekivati od bilo kakve kombinacije da postane vrlo dobra u branjenju pas igre ili nekom drugom segmentu obrane bilo bi previše. Kako god ih okrenuli, prosječni igrači odigrat će prosječno.
Jaguarsi bi voljeli da su prosječni i u secondaryu, ali nažalost stanje u zadnjoj liniji je prije katastrofalno. Mladi igrači su neiskusni, iskusni ne valjaju, a ništa nije poduzeto da se zadnja linija nekako pojača. Uglavnom, iako su neke promjene počele davati ploda, još je ovo daleko od finalizirane obrane.
Što se specijalaca tiče, Jaguarsi su jedna od rijetkih momčadi koja nema baš ni jednog člana ove postave kojim se može pohvaliti.
TOTAL
Zanimljivo je kako klubovi ostaju vjerni jednom stilu igre i nekim igračima, iako je svima očito da je vrijeme u kojem je ta određena kombinacija funkcionirala nepovratno prošlo. Jacksonville je imao taj period prije 7-8 sezona kada su imali odličnu momčad u svim linijama, a onda su veterani počeli otpadati jedan po jedan i ostao im je ovaj hibrid novih snaga i starih veterana.
Jedini problem je što ti veterani nisu sposobni voditi momčad kroz proces odrastanja jer ni sami nisu odrasli. Doduše, MJD je kao fantastični running back u nešto drugačijoj situaciji, on odradi svoje uvijek, ali Garrard je nedorastao QB koji se nalazi u situaciji u kojoj se od njega traži da bude lider, iako je to jedva bio i u najboljim danima.
Nedostatak talenta i raznovrsnosti u napadu na kraju će presuditi, dok jedna dobra strana obrane ne može prekriti sve ostale loše. Ipak, Jaguarsi će izbjeći osjetiti sezonu s deprimirajuće dvije ili tri pobjede dok god MJD zna kako zeznuti postotke i ostvariti više od očekivanoga.
SCORE: 5-11
Lektiros
- Ball Don’t Lie
- Basketball Prospectus
- Basketball Reference
- DraftExpress
- ESPN
- FreeDarko
- fullcourtpress
- HoopsHype
- Simmons
- Sports Illustrated
- Wojo
Amare Stoudemire
Andrew Bynum
Boston Celtics
Chicago Bulls
Chris Bosh
Cibona
Cleveland Cavaliers
Cliff Lee
Cole Aldrich
Denver Nuggets
Derek Fisher
Derrick Favors
draft
Duke
Dwight Howard
Dwyane Wade
Evan Turner
Finals
Greg Monroe
Hedo Turkoglu
Joe Johnson
John Wall
Kevin Durant
Kobe Bryant
LeBron James
Los Angeles Lakers
Luis Scola
Miami Heat
Mike Miller
NBA
NFL
Orlando Magic
Pat Riley
Pau Gasol
Paul Pierce
Phil Jackson
Phoenix Suns
playoffs
Rajon Rondo
Rasheed Wallace
Ray Allen
Roko Ukić
SP
Steve Nash
Tiago Splitter
Arhivos
- September 2010
- August 2010
- July 2010
- June 2010
- May 2010
- April 2010
- March 2010
- February 2010
- January 2010
- December 2009
- November 2009
- October 2009
- September 2009
- August 2009
- July 2009
- June 2009
- May 2009
- April 2009
- March 2009
- February 2009
- January 2009
- December 2008
- November 2008
- October 2008
- September 2008
- August 2008
- July 2008
- June 2008
- May 2008
- April 2008
- March 2008
- February 2008
- January 2008
- December 2007
- November 2007
- October 2007
- September 2007
- June 2007
