ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

30Sep/070

INDIANA PACERS

Posted by Gee_Spot

Još prije par godina vidjeli smo u njima potencijalne prvake, ekipu predodređenu da naslijedi Pistonse na vrhu Istoka. Rick Carlisle na klupi, četiri asa na terenu (Tinsley, Jackson, Artest, O'Neal) i hrpa vrhunskih epizodista. I kao šlag na kraju veliki Larry Bird kao dirigent cijelog orkestra.
Naravno, klimavi temelji brzo su se srušili – Artestova mentalna bolest još jednom je izišla na svjetlo dana, Jackson je svoju agresivnost osim na terenu počeo ispoljavati i u slobodno vrijeme, Tinselyev talent počeo je propadati prije nego je dosegao vrh što zbog karaktera što zbog ozljeda, a čak je i apsolutni good guy Jermaine O'Neal propustio dokazati svoju vrijednost i borbenost više vremena provodeći na raznim lječenjima nego na terenu.

Rebuilding nikada nije lak a ogroman uteg na ovoj ekipi je taj što još nisu krenuli u totalnu destrukciju. Nadajući se da mogu ostati konkurentni uzeli su dva užasna ugovora i iako su Troy Murphy i Mike Dunleavy ok tipovi koji neće izazvati tučnjavu u obližnjem bircu, nisu ni vrijedni toga da svojim primanjima kroje budućnost kluba. Također, uporno odbijanje tradea O'Neala za par pickova i prostor na salary capu dodatno klub gura unazad.

Birdov plan da se promjenom filozofije igre iz obrambene u napadačku stvari pokrenu propao je prije nego je započeo te bi za dobro kluba pod hitno morali priznati sebi da je jedino rjšenje potpuni remont. Tako bi bar mogli ponuditi nekakvu nadu, što sa ovako skrpanim i netalentiranim rosterom nikako ne mogu.

Stvarno je žalosno da klub koji je nekada kao bekove imao jednog Reggiea Millera ili Marka Jacksona danas ovisi o skupini koja na vanjskim pozicijama ne bi udovoljila ni potrebama Eurolige.
Jedini bek koji ima ono nešto je Marquise Daniels, s tim da je i on iskoristiviji kao malo krilo zbog nedostatka šuta te zbog all-round igre. Da bi bio koristan Daniels mora imati loptu u rukama, a nekako sumnjam da će mu je Jim O'Brien previše dati.
O'Brien je dobar trener stare škole koji će ekipu zadržati na pravoj frekvenciji, ali nedostatak talenta je toliki da će pobjede usprkos svemu biti rijetkost.
Da bi uopće bili u utakmici ovi Pacersi moraju maksimalno koristiti talent Danielsa, šut sa vrha reketa Troya Murphya te trebaju zdravog O'Neala pod košem. Izostane li i jedan od ovih faktora, oni su kanta za napucavanje.

Bacimo pogled malo po pozicijama. Na vanjskima je Jaamal Tinsley još uvijek broj jedan, a kako nema boljeg šutera to su jadni Pacersi osuđeni na gomilu njegovih cigli kada ne bude drugog izlaza, drugim riječima mogu slobodno graditi pozicije za skok u napadu. Ako bude zdrav Tinsley će se pobrinuti za organizaciju igre, ako ništa drugo tu mu se treba odati priznanje kao odličnom u prenošenju lopte i promijeni ritma. Ali klimava glava sklona kocki u obrani i riskantnim dodavanjima, i posebice loš šut, čine ga limitiranim igračem koji to više uzima što se više traži od njega.

Najgore od svega je što u slučaju njegovog izostanka Pacersi nemaju doslovno nikoga kao zamjenu – Travis Diener je u ono malo prilika što je dobio u Orlandu pokazao da može pogoditi tricu i da zna kontrolirati loptu, ali fizički je toliko slabašan, nizak i spor da svakom minutom na terenu predstavlja crnu rupu u obrani.
Šuteri su kako smo već istaknuli nepostojeća kategorija u ovoj ekipi, osim ako nečemo u obzir uzeti jednog streaky tricaša kao što je Kareem Rush, koji je nakon jedne solidne sezone u Lakersima bio doslovno protjeran iz Bobcatsa kojima se njegova jednodimenzionalnost i interes samo za tricu nikako nisu sviđali.

Dakle, očito je da Marquise Daniels u ovoj podjeli snaga mora igrati bar 40 minuta po večeri i to u važnoj ulozi. Njegovi driblinzi, ulazi i povratne lopte učinit će Pacerse nezaustavljivima na par minuta svake večeri. S druge strane, ako vam je Marquise glavni pokretač igre, onda se stvarno treba zapitati s kakvim pravom se nadaš playoffu? Talenat kod njega nije upitan, ali do sada je ipak pokazao samo to da je sposoban okrenuti ritam igre sa klupe, što bi u idelanim uvjetima jedino i trebao raditi.

Na moju veliku žalost, ovakav roster jednostavno izaziva postavu igre u kojoj bi glavno šutersko oružje trebao biti Dunleavy mlađi. Koji nije uopće loš košarkaš i koji je nesumnjivo sjajan suigrač, ali u ulozi sa klupe ili maksimalno kao popuna petorke.
Kao nositelj, a što će ovdje morati biti, osuđen je na katastrofalan postotak šuta i puno zvižduka iz publike. Kao da je on jadan kriv što su krivo procijenili njegove mogućnosti.

Šteta što se eto minutaža na krilu tako otkida jednom Dannyu Grangeru koji se u dvije sezone nametnuo kao koristan igrač. S obzirom da Granger u ovoj momčadi predstavlja najboljeg tricaša, a da Jim O'Brien voli tricaše, ne treba sumnjati da će minuta ipak biti dovoljno, ali to onda ipak znači da će sporać poput Dunleavya dobiti koju minutu i na dvojci što opet dovodi do ogromnih problema u obrani.

Bar pod košem Pacersi nemaju dvojbi. Troy Murphy četvorka je oko koje će se dosta toga vrtiti, osobito s obzirom na njegovu sklonost izvlačenja iz reketa na tricu. Taj segment njegove igre mogao bi biti ključan u koncepciji O'Brienova napada, a ekipi će itekako trebati i njegovi skokovi u obrani.
O'Neal je i dalje (kada je zdrav) jedan od najboljih obrambenih igrača u ligi, a nešto više prostora u reketu moglo bi i njemu omogućiti malo lakši život prilikom spuštanja lopte u post. Treći visoki je Jeff Foster, uvijek vrijedno i borbeno bijelo drvo koje više ne skuplja onako dobro skokove u napadu ali i dalje zna dobro mlatiti.
Ike Diogu je prilikom transfera iz Warriorsa dočekan kao velika nada pa nam ostaje da vidimo da li su Birdovi planovi s njim nešto realniji od dosadašnjih raspršenih u zraku.
Po lani prikazanom Diogu i dalje ostaje dobar realizator ali i u ostalim elementima poprilično nestalan igrač.

Očito je da po pitanju unutarnje linije Indiana jeste konkurentna momčad. Stoga cijela ova moja teza o njima kao zadnjima na Istoka polazi od toga da će ih ubiti nedostatak širine na vanjskim pozicijama te nedostatak napadačkog talenta uopće. Obrana im pak ne bi trebala biti problem, bar ne na onoj voljnoj razini jer svi ovi momci su uglavnom na mjestu. Problem je što za NBA ligu Indiana jednostavno ima prespore igrače i vidan nedostatak atletskih mogućnosti što će najviše osjetiti baš u obrani.

A ni stanje po pitanju kemije i karme nije bolje. Nezadovoljstvo Tinsleya i O'Neala moglo bi biti ključno za odnose u svlačionici, a ostaje vidjeti kako će O'Brienov sistem i podjela minuta leći nekim igračima.
Iako više nema ni Artesta ni Jacksona karma i dalje nije sklona Indiani što pokazuje nedavni slučaj suđenja mladom Birdovom projektu Shawneu Williamsu (atletsko krilo budućnosti, smatra Larry) zbog posjedovanja oružja. Pokazalo se da momak nema veze sa tim i da je žrtva klasičnog spleta okolnosti znanog i kao "visiti sa pogrešnom ekipom", ali već samo povlačenje po novinama sigurno je dodatno uzdrmalo klub koji se taman počeo nadati kako su ovakve situacije iza njega.

Isčitavajući sve znakove, uzimajuću u obzir sve prije navedeno i naravno vodeći računa o krhkosti kljulnih igrača nekoga velikoga razloga za optimizam jednostavno nema.
Čak ni u idealnim okolnostima u kojima bi svi ostali zdravi i u kojima bi O'Brien izvukao iz ekipe maksimum, razina talenta toliko je limitirana da bi jedini način da ova momčad pobjeđuje bio taj da drže protivnika debelo ispod 90 koševa. A kako smo već rekli, bez odgovarajućih fizikalija vanjskih igrača, to je nemoguća misija.

PRVIH 5: Tinsley, Dunleavy, Granger, Murphy, O'Neal

5 ZA KRAJ: Tinsley, Daniels, Granger, Murphy, O'Neal

SCORE: 26 - 56

SOUNDTRACK:

The Bottle Rockets - 24 hours a day (samo zbog pjesme Indianapolis koja vjerno ocrtava stanje duha mnogih u ovom klubu)

"Can't go west, can't go east
I'm stuck in Indianapolis with a fuel pump that's deceased
Ten days on the road now I'm four hours from my home town
Is this hell or Indianapolis with no way to get around

Called my girl to tell her of the trouble that I'd had
First time I called her in ten days, guess that made her mad
Far as she's concerned I belong in this Hoosier state
Stuck in Indianapolis with no way to set things straight"

Filed under: bball No Comments
29Sep/070

STUPID IS AS STUPID DOES

Posted by Gee_Spot

Još 31 dan, 17 sati i nešto sitno minuta do prvog podbacivanja lopte. Omiljena zabava se vraća što je samo po sebi dovoljno za zadovoljstvo, iako se ništa bitno nije promijenilo. U biti, da nije bilo Bostona i Aingeovih poteza najava ove sezone po ničemu se bitno ne bi razlikovala od prošle.

Uglavnom, pred nama je mjesec dana predviđen za predstavljanje svih momčadi a prije pojedinačnih osvrta bacimo pogled na ukupnu sliku jednom matematičkom prognozom.
Idemo prvo na Istok.

PLAYOFF

1. CHICAGO (55-27)
2. CLEVELAND (54-28)
3. BOSTON (52-30)
4. MIAMI (43-39)
5. NEW JERSEY (50-32)
6. DETROIT (49-33)
7. WASHINGTON (42-40)
8. TORONTO (41-41)

LUTRIJA

9. ORLANDO (40-42)
10. CHARLOTTE (39-43)
11. ATLANTA (34-48)
12. PHILADELPHIA (33-49)
13. MILWAUKEE (29-53)
14. NEW YORK (28-54)
15. INDIANA (26-56)

Pet ekipa odskače kvalitetom, znači Bullsi, Cavsi, Pistonsi i Netsi kao i obično ne bi trebali imati problema sa plasmanom u playoff jer radi se o ekipama čije jezgre su već odavno na okupu i koje ni teži splet nesretnih okolnosti neće lako uzdrmati.
Boston se okupljanjem Velike Trojke pridružio ovoj skupini s tim da oni ipak imaju puno manju mogućnost pogrešnih koraka. Jedna ozljeda i PUUF, just like that they are gone.

U drugoj skupini su gotovo sve ekipe iz divizije Southeast, plus Toronto. Kako pobjednik divizije automatski biva najmanje četvrti to je za očekivati da Miami izbori recimo to uvjetno lakši ždrijeb, iako ti ništa nije lako kada si slabiji od protivnika. A Miami je slabiji i od Netsa i od Pistonsa.
Heat ima puno problema, uz već dobro znanu starost i istrošenost ekipe osjetno su pali i po pitanju kvalitete (tko je startno krilo sada kada nema ni Poseya ni Kapona?). Dodajte ovome da ni Wade neće igrati prvih mjesec dana zbog raznoraznih operacija ovoga ljeta, što bi Miami u startu moglo baciti u rupu iz koje će se teško iskopati (na kraju krajeva nakon tolike pauze ni jedan Wade ne može preko noći doći do optimalne forme).
Ne pomaže ni to što su u diviziji koja je generalno gledano najslabija, ali u kojoj su svi izjednačeni i u kojoj će susreti sa Wizardsima, Bobcatsima i Magicom direktno odlučivati o plasmanu.

Četvorka iz Southeasta zajedno sa Torontom borit će se tako za tri playoff mjesta, i prednost dajmo naravno Miamiu, Wizardsima zbog iskustva i Torontu jer su već prošle godine izgledali kao momčad.
Orlando i Charlotte su dolascima Lewisa i Richarsona nesumnjivo postale bolje momčadi, ali ipak se tek trebaju pokazati na terenu pa dajem prednost stabilnosti koju imaju Washington i Toronto. Njima bi upravo to što se nisu poboljšali moglo i doći glave jer stvarno cure ne sve strane.

Ekipe koje nemaju šansi za playoff opet treba podijeliti u dvije skupine – one koje će pošteno odraditi svoje i one na rubu provalije.
Sixersi su radna ekipa bez dovoljno širine za ozbiljniju borbu, a Atlanta bi usprkos svoj neozbiljnosti kluba trebala ovim igračkim kadrom konačno malo isplivati sa dna. I odvojiti se od totalnih promašaja poput Indiane, New Yorka i Milwaukeea. Ili je možda i ovaj igrački kadar limitiran kao uprava.
Milwaukee i New York imaju veću razinu talenta od mnogih rangiranih iznad njih ali i puno upitnika od kojih su oni najveći vezani uz kemiju i međuljudske odnose. Glavu uopće.
Indiana je jednostavno loše posložena, iako su karakterno i stručno od uprave do igrača za klasu iznad ne samo New Yorka i Bucksa već i Sixersa i Hawksa.
Naravno, detaljnija objašnjenja slijede ovih dana.

Sada, poput Gorana Milića, idemo na Zapad.

PLAYOFF

1. DALLAS (56-26)
2. SAN ANTONIO (55-27)
3. PHOENIX (53-29)
4. UTAH (50-32)
5. DENVER (48-34)
6. HOUSTON (47-35)
7. L.A. LAKERS (43-39)
8. NEW ORLEANS (42-40)

LUTRIJA

9. GOLDEN STATE (41-41)
10. SEATTLE (36-46)
11. PORTLAND (34-48)
12. MEMPHIS (32-50)
13. L.A. CLIPPERS (28-54)
14. SACRAMENTO (27-55)
15. MINNESOTA (23-59)

Ovdje je 6 momčadi sigurno za playoff, s tim da prve četiri ipak kvalitetom odskaču od Houstona i Denvera koji moraju odgovoriti na previše pitanja. Ne onih od životne važnosti koji bi onemogućili plasman u playoff, već više na ona sitna koja čine razliku između pobjede i poraza u jednoj pravoj playoff seriji.
Razina talenta je neupitna kod svih, s tim da po pitanju glave ipak odkaču Spursi, Sunsi i Jazz. Tako da iako Mavsi imaju dovoljno širine i zrelosti da opet izguraju kao prvi kroz sezonu, ključno će biti da konačno dokažu da su mentalno dosegli razinu kakvu imaju ove preostale tri ekipe. S obzirom da trenutno Mark Cuban pleše sa zvijezdama, ne bih se kladio na pozitivan ishod.

U drugoj skupini kvalitete nalaze se tri ekipe koje će se boriti za dva utješna mjesta u playoffu. Kako sam zadnje dvije godine uporno izbacivao Lakerse u prognazama zbog nedostatka širine, a oni su uporno nalazili načina za uči, to nema šanse da se ikada više kladim protiv Phila i Kobea, bar kada su ovi manji ulozi u pitanju.
Hornetsi bi sa konačno jednom normalnom sezonom bez ozljeda trebali biti po defaultu u playoffu, s tim da im fali jedan klasni igrač da ih vidimo i kao dio ovih sigurnih, u rangu negdje kraj Houstona i Denvera. Netko mora ispasti a to nek budu Warriorsi - bajka zvana Nellieball opet je kratko trajala (iako ne možemo isključiti da se Baron Davis bori za novi ugovor pa ako mu zdravlje dopusti - sve je moguće).

Od ovih osuđenih na ranije ljetovanje treba razdvojiti dobre od loših. Među dobre ubrajam mlade ekipe koje tek kreću na put stvaranja ali koje već sada imaju nekoliko stvari koje im garantiraju relativno uspješne sezone. Konkretnije to su spoj talenta i iskusnih sporednih igrača kod Sonicsa, karakter Natea McMillana i Brandona Roya kod Portlanda te Marc Iavaroni i tri klinca imenima Rudy, Kyle i Mike Jr. kod Memphisa.

Preostale tri ekipe čeka dug i naporan rebuilding, s tim da su najlošiji u društvu loših ipak u maloj prednosti - Wolvesi su u rebuilding već krenuli za razliku od Clippersa i Kingsa koji nikako da povuku prve poteze.
S tim da kod Clippersa ipak treba istaknuti faktor nesreće, ali dovoljno su dugo oni bili ti koji su se rugali sa sudbinom. Sada kada su ipak dobili nekakve ambicije morali bi znati da sa ovom starom i pročitanom ekipom nemaju puno prostora za napredak i da je bolje pokušati iz početka.

Filed under: bball No Comments
27Sep/070

LOST IN THE SUPERMARKET, PART 3.

Posted by Gee_Spot

Prije nego se bacim na pregled kupaca koji su potpuno podbacili ove predsezone, da spomenem nekoliko košarkaških stvarčica.
Nakon Kobea od kojega se to i očekuje, nakon Kirilenka od kojega se to baš i nije očekivalo, sa željom za tradeom oglasio se i Matrix Marion. OK, svi su oni profesionalci koji će bez obzira na želje doći na pripreme i zaigrati za svoje klubove, ali mene zanima koji se klinac događa sa NBA igračima?

Mi smo navikli na ovakve eskapade, ipak smo cijeli život u Europi, ovisni o nogometu i znamo da se razne primadone svako malo žale na ugovore i svoje uloge, i da se seljakaju iz kluba u klub bez obzira što im je ostalo još 37 godina starog ugovora za odraditi.
Ali u JAmerika, to baš i nije učestalo. U JAmerika vlada pragma i bogami tamo ćeš potpisano odraditi, a svaki tvoj istup u medijima gdje se žališ na tužnu sudbu bit će dočekan kao ispad prave tetkice.
I takav je sad ispao Marion.
Njegov argument je da mu je dosadilo biti stalno predmetom glasina, ali svi mi dobro znamo da je Matrixu dosadilo biti limun u ekipi Sunsa (jer Steve i Amare su neupitne banane). Uostalom, tko je imao zadovoljstvo čitati prekrasnu knjigu ":07 seconds or less" zna sve o Marionovu pogledu na stvari.

Uglavnom, želim reći da je vrijeme da Stern uvede nekakve kazne kao što je uveo za ignoriranje medija ili krivu odjeću, kazne koje će onemogućavati košarkašima da nazivaju medije i siju loše vibracije.
Jer ne želimo da standardni dio NBA svakodnevnice postanu slučajevi kao što je npr. ovaj sa Ronaldinhom u Barci, gdje je zubonja nakon što ga je trener izvadio prije kraja jedne tekme sljedeću odbio igrati i već počeo koketirati sa drugim klubom. Konkretno, radi se o Chelsea i o novom ugovoru po kojem bi nekada veliki nogometaš a danas istrošena veličina trebao tjedno zarađivati oko 300 000 eursa, naravno sve po salary capu Romana Abramovića.
Van svake pameti, počevši od cifre, pa preko toga da se nekoga uopće toliko plati a da dvije godine nije odigrao dobru tekmu, i ponajviše da tek tako okreneš leđa klubu koji te stvorio i koji ti je, što je najbitnije, nedavno dao novi ugovor do 2077. i nešto manje tjednog đeparca. Ljigavo.

A kad sam već kod love, koliko je glupo dati 7 milijuna kornjači da trči protiv zeca? E pa toliko je navodno dobio Šaras Jasikevićius za dvije godine u Grčkoj. Ne sumjam da za razliku od NBA gdje njegovim fizikalijama nikada i nije bilo mjesto Šaras još uvijek može dobro odigrati u Europi ali 7 hebenih milja! Pa od kada se uopće u Europi daju takvi ugovori? Čovjek je na vrhuncu karijere otišao u NBA za manje, a NBA klub tu lovu uglavnom i zaradi.
I tako dok smo mi zauzeti svakodnevnicom i skidanje gigabajta glazbe, u Europi zavladala očito inflacija. Imam 20 kn u novčaniku, valjda će biti dosta sutra za krafnu. I jednog Mulaomerovića. Ili kako Kreha reče – Nulaomerovića. He he.

Skrenuo ja sa puta, a htio sam u biti ukazati na nešto skroz deseto. Marion je zatražio trade da skrene malo pažnje na sebe i odmah su krenule glasine da su Lakersi zainteresirani. I dok mi se trade Marion – Kirilenko nije sviđao više iz estetskih razloga (slični igrači, praktički Phoenix ostaje ista ekipa sa lošijim šuterom i boljim asistentom) eventualna zamjena Mariona za Odoma intrigira. Priznajem, volim Odoma više nego što je to ičim zaslužio, i uvijek ću tvrditi da se radi o jednom od najvećih talenata koji se pojavio zadnjih 15-ak godina. Iako je Kirilenko kad se sve zbroji i oduzme bolji igrač, nekako mi je ljepše zamisliti Odoma u ovim Sunsima – čovjek ima pregled igre, barata loptom kao bek, šutom ništa lošiji od Mariona. Skakački sjajan iako ne u rangu Matrixa, isto tako teško da može toliko trčati i raditi. Ali donio bi jednu drugu dimenziju jer za razliku od Mariona Odom ima post igru.
Da li bi Sunsi bili odmah bolja ekipa?
Vjerovatno ne, ali postali bi malo drugačiji, što bi otežalo posao protivnicima.
U svakom slučaju, Odom bi se puno bolje uklopio u Sunse nego što bi Marion u trokut Lakersa. To već dovoljno govori.
Pa ako već mora biti trejdova ajde nek to bude ovaj.
A sada na posao.

The Ugly

Indiana

Najkošarkaškija svjetska država, tako bar govore basne američkog srednjeg zapada, nakon dugo godina vrlo dobre ili bar solidne košarke konačno je dobila priliku gledati – kaos. Tužno je što je na čelu svega baš Larry Dodo Bird, ali valjda je to karma. Nered koji je ostao iza ove zadnje generacije neće biti lako očistiti, pogotovo ako se konačno ne krene na temeljito čišćenje. A to znači do početka sezone poslati Jermainea O'Neala u Netse ili Lakerse, ili u bilo koji klub koji može zauzvrat dati neki ugovor koji ističe i par pickova.
Kako su financijski limitirani to nisu doveli nikoga, ali evo prilike da još jednom spomenemo da baš oni imaju prava na našeg Baraća. E, sad to što su financijski limitirani ne znači da se nisu mogli poslužiti zamjenama, pa ako već za O'Neala ne mogu isposlovati nekakav deal, što je sa ostalima. Ako vam fale šuter, pošteni play i uopće bekovi, a pretrpani ste krilima, zar to samo po sebi nešto ne nameće?
(Ne, ne treba se riješiti bekova uopće i igrati samo sa krilima, pa nije ovo Atlanta)
Također, ako je novi trener Jim O'Brien a u ekipi nemaš šutera, e to već nije dobro jer Jim voli tricu. Znači, uz sve igračke minuse, još je tu i novi trener koji uopće ne paše. Pa iako bi ovom rosteru teško pomogao i Pat Riley, činjenica je da talenti Marquisea Danilesa očito opet neće biti iskorišteni. A jedan Mike Dunleavy će potezati tricu za tricom. Ovakve stvari me ozbiljno ljute.

Lakers

Phil i Kobe uporno ponavljaju kako bi rado vidjeli nekakvo pojačanje, O'Neal i sada Marion su prvi na listi želja, ali svaki eventualni trade uključuje rastanak od Odoma i Bynumova potencijala. A jedan igrač ovim Lakersima ne znači ništa ako u isto vrijeme ostaju bez ijednog od ove dvojice.
Uglavnom, ova na borbu za playoff osuđena ekipa potpisala je na duže Lukea Waltona, što je odlično, i Chrisa Mihma, što je nejasno jer tip nije pokazao ništa ni kada je bio zdrav. Draft je bolje ne spominjati, sad imaju novog rookie playa za trokut, svoga vlastitog Kineza i prava na Španjolskog Matu Skelina.
Jedina dobra vijest je povratak Dereka Fishera koji bi odmah mogao uskočiti u petorku.
Iako će dogodine biti u puno boljoj situaciji po pitanju salary capa, ovolika neaktivnost uz toliki pritisak Bryanta i Jacksona da se nešto napravi nikako nije sjajna za klub.

Memphis

Prvo ih treba pohvaliti – u penziju su poslali Jerry Westa, nekada znanog kao Logo a nakon nove plastične operacije poznatijeg kao Lego. Iz Phoenixa su doveli desnu ruku Mikea D'Antonia, čovjeka koji je dobrim dijelom zaslužan za košarkašku revoluciju – gospodina Marca Iavaronia. Na draftu pokupili najboljeg playa na raspolaganju, Mikea Conleya. Sve za peticu, školski.
A onda dvije totalne gluposti:
- svu lovu ispod salary capa potrošili su na Darka Miličića koji je u svoje 4 godine u ligi dokazao da ga boli neka stvar za košarku
- budući pick prve runde poslali su u Wasington u zamjenu za Navarra, kako bi Gasol imao s nekim igrati ESPN 2K8 (a nije da se radi o bilo kakvom picku jer ova ekipa igrat će lutriju još neko vrijeme)
Iako imaju solidnu grupu mladih košarkaša i trenera koji obećava, u cijelu sliku nekako se ovaj Euro štih baš i ne uklapa i zanima me koliko će proći dok Navarro ne odmagli nazad u Barcu ili dok Gasol ne zatraži trade ili otkup ugovora kako bi se mogao vratiti doma i na svojoj farmi uzgajati one famozne GMO rajčice iz Španjolske.

Miami

Apsolutno najkriminalnija ekipa u trgovini. Pat Riley je znao što ga čeka kada je iskrcao novac Shaqu i riskirao sa Williamsom i Walkerom. Osvojio je naslov i lijepo od njega što ne bježi već namjerava ostati i ponovo usmjeriti brod na pravi put. To se ipak neće dogoditi ove sezone, ne dok su ugovori spomenute trojice još u opticaju.
Ali iako za neaktivnost postoje vrlo jasni razlozi, nejasno je kojim se kriterijima Pat vodio kada je u klub doveo takve igračke promašaje poput Smusha Parkera ili na draftu izabranog Deaquana Cooka. Travestiju sa Lipa Hardawayem da ne spominjem.
Ipak, najveći udarac su odlasci. Dok za Poseyem nitko neće plakati, gubitak Kapona pogodit će ovu ekipu više nego što itko misli. Tricaša nigdje na vidiku.
Nije da su im upalili ni neki dolasci – bekovi Milwaukea su ih otkantali, Maurice Williams nije ni razmotrio ozbiljnije priliku da igra sa Wadeom, Rileyem i Shaqom i izabrao je dolare, dok je Charlie Bell potpisao predugovor i bio pred vratima, e da bi ga Milwaukee ipak zadržao istom ponudom. A to je već za sljedeću priču.

Milwaukee

Najveći konkurenti Miamiu za najlošijeg kupca. Besmisleno su zadržali Bella koji je izrazio želju da ih zamijeni Miamiem, te sad imaju nezadovoljnog igrača i njegov novi debeli ugovor. Najluđe od svega, on im uopće nije potreban jer su već iskeširali popriličnu svotu Marcusu Williamsu te time riješili pitanje partnera Reddu na vanjskim pozicijama. Valjda se nisu željeli odreći toga da svaki put kad Bell zabije koš DJ u dvorani zavrti onu ljigavu disco stvarčicu "You can ring my be-e-ell, ring my bell"
Kao da nije dosta suludih potpisa doveli su trećerazrednog playmakera Iveya iz Hawksa, vratili su Desmonda Masona, tek tako da se nađe još jedan bek, a da Bogut ne bude previše usamljen nakon što je ovo ljeto nazvao NBA igrače ograničenim sebičnjacima koji misle samo na lovu, doveden mu je bijeli brat Jake Voskuhl, da ima preko koga zakucavati na treningu.
Jesam spomenuo da sve njih treba platiti?
Zato im je pobjegao jedan od lani najkorisnijih košarkaša, Ruben Patterson, čiju agresivnost i obranu Mason ne može ponoviti ni u tragovima.
Uglavnom, krilne pozicije su očito očišćene sa namjerom kako bi se što više forsiralo Yia, taj nesretni pick koji je pristao doći u klub tek nakon što mu je obećana minutaža. Mislim, pa gdje ida ova liga kad se pristaje na ucjene tipa koji u životu nije odigrao dvije prave tekme? I tu leži najveći promašaj ovih Bucksa, gubljenje energije na trakavicu oko Yia umjesto da slažu playoff ekipu.
Već sam njegov izbor, iako je jasno bilo rečeno da ne želi u Milwaukee, dovoljan je da damo negativnu ocjenu Larry Harrisu ali i cijeloj ligi.
Sternminatore gdje si?

Philadelphia

Solidan draft, Derrick Byars će biti iznenađenje a Thaddeus Young koristan igrač. Samo sve ostalo bilo je nejasno – dopustili su da im odšeta Joe Smith bez da su si osigurali veterasnku podršku pod košem i onda su još pouzdanog Stevena Huntera dali Denveru za Reggiea Evansa koji nije ni upola u stanju pomoći u obrani.
Tanka jezgra još je tanja a novoga talenta nigdje. Dobro je što je Billy King odustao od prodaje nekog od interesantnih igrača poput Korvera i Millera, ali stajanje na mjestu nigdje ne vodi.
Kad se ekipa obnavlja, a oni se obnavljaju jer više nema Iversona, onda to ne rade ovako mlako. Ili oni stvarno vjeruju da Iguodala i Dalambert mogu negdje odvesti ovu momčad? Kao što znamo, kada je King u pitanju sve je moguće. A novodno se negdje u blizini mota i Larry Brown. Hej, a da dovedete i Ćiru Blaževića?

Sacramento

Prvo dobra stvar – Kevin Martin ostaje u klubu i to za sasvim ralnu svotu.
A sada na loše – Artest i Bibby još su tu. Bibby sa svojim debelim ugovorom i sve lošijom igrom iz godine u godinu, Artest sa svojim umom. Bibby se spominje u više tradeova nego Marion, Ron je nakon odgledane sezone "My name is Earl" odlučio biti dobar i sada dariva ljude diljem svijeta.
Brad Miller je dobio nasljednika na draftu, Spencer Hawes jednako je spor i nepokretan, ali nema ništa od Bradova pregleda igre.
Miki Moore je potpisan za popriličnu svotu, ali ovdje nema Kidda da mu namješta zicere. Doduše, kraj Thomasa i Abdur-Rahima djelovat će kao hiperaktivno dijete na speedu pored gladnih penzionera sa artritisom, ali takvi novci takvom igraču jednostavno nemaju smisla.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će Maloofovi podnositi serije poraza i koliko će izdražati nova trenerska žrtva Reggie Theus.

Washington

I dalje su ostali ovisni o tri igrača, opet nisu ništa popravili pod košem. Vratili su Deshawna Stevensona, opet za male pare, i doveli mu sa drafta zamjenika u liku Nicka Younga. Dobili su dodatni pick od Memphisa za prava na Navarra i to je u biti i najbolji potez. Onaj idealni, kojim bi se zadnja godina ugovora Antawna Jamisona negdje zamijenila za malo svježe krvi još čekamo.

Filed under: bball No Comments
25Sep/070

LOST IN THE SUPERMARKET, PART 2.

Posted by Gee_Spot

The Bad

Atlanta

Oni praktički nisu ni trgovali – sve što su dodali ekipi jesu dva picka sa drafta. Može se reći da su bar na draftu konačno napravili posao, dobili su drugog najboljeg playa u ponudi (Law) i vrlo vjerovatno novog Eltona Branda (Horford). S obzirom koliko su loših poteza povukli zadnjih godina možda je i bolje da nisu potpisivali nikoga ali opet s obzirom da na rosteru imaju nekoliko potencijalno solidnih igrača za kojih nema dovoljno minuta (Childress, Marvin Williams) možda su i mogli pokušati nekakav trade da ojačaju neke slabije pozicije. Ma kad bolje pogledaš oni i nisu nigdje toliko slabi koliko nemaju nikakvu logistiku. Žalosno je da lanjska jezgra nije mogla bolje, još žalosnije je da slična priča čeka i ovogodišnju ekipu. A sve zato što klub nema jasno vodstvo koje bi nakon dokazane nesposobnosti dalo nogu Woodsonu i dotjeralo roster. Dok god su Hawksi dio ovakvog konteksta, u kojem se ne zna tko pije a tko vozi, ne možemo im nego progledati kroz prste.

Cleveland

E, a oni stvarno nisu trgovali. Zbog salary capa evo do danas nisu dali nove ugovore ni Pavloviću ni Varejaou, dvojici igrača koji su imali bitne role u lanjskom putu do finala.
S obzirom na slične probleme drugih ekipa za očekivati je obojica odrade zadnje godine ugovora za malu lovu a onda na ljeto kao slobodni igrači potpišu za koga hoće. Može i u Grčku, gdje ih navodno vabe već sada.
Od odlazaka poslali su Pollardovo tijelo Bostonu i to je u biti sve. S jedne strane stari su i trebalo bi im malo svježe krvi na klupi, fali im pošteni bek itd itd. S druge, realnije strane, pravila po kojima se igra su jasna i jednostvano nema prostora da se tek tako dovede potreban igrač. Ekipa koja je došla do finala ostala je netaknuta i to je dobro, samo što kad bolje pogledaš ta ekipa je užasno limitirana i do finala je došla samo na račun još većeg limita protivnika i nešto lakšeg rasporeda.
A i čovjek zvan Bron imao je nešto s tim. Samo, sve skupa je to - jadno, što dovoljno govori gledanost finala.

Dallas

Slično kao i Cavsi, ni oni ne diraju ekipu koja pobjeđuje. Čekaj, samo koga je to Dallas lani pobjedio? Zadržali su Stacka i Deveana Georgea, doveli još jednog veterana, Eddiea Jonesa. Produžili ugovor Devinu Harrisu. Čista kozmetika.Jasno je da ne žele dati ni jednog bitnijeg člana ekipe u nekakvom tradeu koji ih neće nužno poboljšati, ali po meni logičnije bi im bilo da su ugovore Jonesa i Georgea usmjerili prema nekakvom solidnom rješenju pod košem.
Navodno se još nadaju da PJ Brown neće u mirovinu.
Ne znam samo koliko se još Cuban može nadati da će bez većih promjena sa ovom ekipom osvojiti naslov.

Denver

S obzirom da su davno probili granicu salary capa bilo je jasno da nemaju prostora za ikakve potpise. Blake ih je napustio i vratio se u svoj ljubljeni Portland a štetu nastalu njegovim odlaskom pokušat će nekako zakrpati Chuckyem Atkinsom. Čak su i u ovakvoj situaciji uspijeli napraviti dobar posao zamijenivši sa Sixersima Reggiea Evansa za Stevena Huntera, te sada imaju pravog teškaša kao back-upa Cambyu. Camby je inače bio i jedina opcija za eventualni trade, ali niti je itko pokazao interes za njegov masni ugovor i načeto tijelo, niti je Denver želio tako brzo odustati od pokušaja da sa ovim sastavom pokuša bar još jednom. Hej, a i Kenyon Martin je navodno zdrav. HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA

Detroit

Oni su svoj posao obavili potpisom novog ugovora sa Billupsom, a sve ovo drugo tek su pričice. Hrpa mladih koje su doveli u klub ionaku su osuđeni na grijanje klupe, na draftu izabrani Afflalo i Stuckey te ponovno potpisani Amir Johnson tek moraju pokazati da nisu promašene investicije. Navodno je Stuckey pravi materijal, ali za ovu drugu dvojicu teško je naći riječi ohrabrenja. Pogotovo stoga jer su čini se tek tako da nekoga potpišu Pistonsi doveli u klub Jarvisa Hayesa, bek-krilo iz Washingotna, tipičnog šutera bez šuta. Koji baš igra pozicije ko klinci. Znači, Pistonsi i dalje po starom, na 4 cilindra. S tim da je cilindar zvan Sheed navodno u fizičkoj formi života nakon posjeta tuning servisu. A što ćeš, čovjek se nada dok je živ.

Golden State

Nakon godina razbacivanja ugovorima na svakakve likove, Mullin sada djeluje oprezno poput prerijskog psa. Još jedan visoki ulog napustio je klub, Jason Richardson pokupio je svoj bahati ugovor i otišao ga naplatiti na jug. Lanjsko najugodnije iznenađenje nije se tako pojačalo u potrebnim elementima, nego se čak i oslabilo s obzirom da je J Rich u ekipi bio fizički najjači igrač nakon centra Biedrinsa.
Mladi Belinelli je dobar igrač ali ne može zamijeniti njegov učinak, što znači da će veću odgovornost morati ponijeti Stephen Jackson i pogotovo Ellis. Također, najugodnije igračko iznenađenje možda cijele lige Matt Barnes ostao je u klubu s nadom da će dogodine biti više zainteresiranih za njegove usluge.
Nellie je uglavnom doveo tri visoka igrača u klub što možda govori da ćemo gledati i malo konvencionalnije Warriorse ove sezone. Ako uopće Kosta Perović (mlakonja), Austin Croshere (nepokretni strijelac) i Brandan Wright (nezreli rookie) jesu u nekakvom planu u podijeli minuta.

Clippers

Eh, da se nije ozljedio Elton Brand i da se nije slomio Shaun Livingston možda bi njihovi potezi bili hvale vrijedni. Opet, da su obojica zdravi vjerovatno tih poteza ne bi ni bilo. Brevin Knight navikao je voditi gubitničke ekipe kroz sezonu, to ionako (nažalost) radi cijelu karijeru, ali Cassell nije pa možemo očekivati još poneki posao do početka sezone. Sam I Am u Bostonu? Ruben Patterson odlično bi se uklopio sa Brandom, ovako će ga uglavnom trebati mijenjati u radu pod košem s obzirom da su ostali visoki igrači u momčadi sve samo ne radnici. Uglavnom, svaka nova sezona sa Dunleavyem je gubljenje vremena, a Clippersi su od ozbiljnog playoff kandidata preko noći postali skupina plaćenika koja križa dane na kalendaru do kraja sezone. I ponovne potrage za novim ugovorom. Dobra stara vremena.

New York, New York

Isaiah je psihopat. Samo takav čovjek može godinama raditi ovo što on radi bez da i jednoga trena osjeti nekakvu krivnju. Takvo olako razbacivanje novcem stvarno je odvratno, pa tako i dolazak Zacha Randolpha koji je dobar košarkaš nekako ne zvuči dobro kao što bi zvučao da je isti sletio recimo u Chicago.Dobro, kod Zacha uvijek postoji i onaj drugi problem, glava, ali u New Yorku to se neće ni primjetiti. Tu ionako nitko nije normalan. Ali bar su se rješili Francisa. Doduše, od 34 milijuna koliko mu duguju dali su mu “samo” 30, što je po Thomasovim mjerilima vjerovatno uspjeh.Sad, možemo se mi rugati koliko hoćemo, ali ovaj New York na rosteru ima dva visoka igrača sposobna utrpati 20 koševa svakome sa lakoćom. Naravno, uigravanje i kemija su upitni, ali čisto ako gledamo sastojke – New York davno nije bolje izgledao. Kad se riješe Starburya, dobit će i pozitivnu ocjenu. Pa makar mu isplatili i više nego što mu duguju.

Orlando

Njih puno više od bilo kakvih promjena ovoga ljeta košta stvarnost koja govori da:
- Dwight Howard nikada neće biti ništa više od fizičkog monstruma
- Jaamer Nelson nije materijal za startnog playa
Dobar potez je dovođenje Stana Van Gundya za trenera, nakon bezidejnih napadačkih shema Briana Hilla ovaj Orlando će letjeti. Svaka čast na suzdržavanju od trošenja na dokazano promašeni potencijal Miličića.Grant Hill je otišao ali čovjek je ionako odavno bivši, tek igrač za rotaciju. Pa zašto onda Magic nije u kategoriji dobrih, kad su još bez straha potrošili milijune na strijlca kakav je Rashard Lewis, koji će bez obzira na obrane uvijek zabiti svoje. Sve su to pozitivni potezi, zar ne?
Nisu zato jer su praktički tim ugovorom zapečatili jednu eru, sve stavivši u ruke Howarda (pomoćnik pravom igraču) i Lewisa (strijelac koji ne ne može pomoći nikako nego koševima, dakle nije lider). Možda to i bude dovoljno za playoff na Istoku, pa lani su i slabijom ekipom uspijeli nekako ući. Ali to je samo jedno možda za tolike novce i za toliko drugih uskraćnih mogućnosti. Ali eto bar su doveli Adonala Foylea za pomoć pod košem. John Hollinger čak tvrdi da će on i pomoći. Kojom je formulom to izračunao? Sve u svemu - malo je kume, malo. Pogotovo jer su konkurenti sa dna preko noći postali bolji.

Phoenix

Lagano se hladim od njih, iako će me naravno opet osvojiti nakon što pogledam par tekmi. Dolazak Hilla možda i nije igrački neko pojačanje koliko dobro zvuči, i već su trebali biti u skupini pozitivaca kada se dogodio taj nesretni trade. Poslovanje je bitno ali samo tako se riješiti Kurta Thomasa, čovjeka koji ih je držao živima u seriji protiv Spursa nema smisla. Odlazak Jamesa Jonesa je nebitan ali Thomasa će teško nadoknaditi čak ako i u zadnji tren potpišu Skinnera ili PJ Browna. Da ne spominjem svo rasipanje pickovima, mislim da je neki drugi klub ovako poslovao dobili bi najgore ocjene. Ovako, kako su ovo ipak naši Sunsi to ćemo im sve oprostiti kada ove godine još ubrzaju igru kako bi se što manje osjetio nedostatak ratnika pod košem.

San Antonio

Pa zadržali su Oberta što je bilo najbitnije, a i Bonner je u ono malo što je igrao očito zadovoljio Popa. Takvoga šutera se ipak nije lako odreći.I dalje me čudi uporno izbjegavanje pronalaženja boljeg back-up playa, ali očito da Pop smatra da je Jaques Vaughn dovoljno dobar da tu i tamo odmori Parkera. Ako ništa drugo, bar je upoznat sa sistemom.Jedino pojačanje mogao bi biti Ime Udoka, lani solidan u Portlandu, uporno malo krilo koje može pogoditi tricu iz kuta i koji se čini kao nasljednik Brucea Bowena u petorci. Ako su pogodili sa njim, onda su možda napravili i bolji posao nego što se čini na prvi pogled.

Toronto

Morris Peterson ih je napustio, odmah su ga zamijenili Jasonom Kaponom. Pa iako je Mo Pete bolji igrač od Kapona i možda ključ za podjelu playoff uloga na Zapadu, Kapono je bolji izbor za Raptorse jer njima upravo treba specijalist za trice.Ako su prošle sezone bili iznenađenje, to više zasigurno nisu te bi za samo ponoviti lanjski rezultat trebali malo više mesa pod košem od onoga što im recimo može pružiti pridošli Maceo Baston, koji sada opet ima priliku igrati sa Anthonyem Parkerom, kolegom iz Maccabia.Carlos Delfino tu je samo da doda još malo egzotičnog štiha, iako u njegovoj igri nema ničega egzotičnog.Sve u svemu ovo je ista ekipa kao lani što možda i nije baš ohrabrujuće, ali ako itko zna što radi to je Brian Colangelo.Nema panike.

Utah

Lijepo od njih što su pustili Fishera, još ljepše od Fishera što je otišao bez natezanja oko novca. Nije lijepo što nisu doveli zamjenu za čovjeka koji je lani praktički bio drugi bek, ali očito je sazrijelo vrijeme da koju minutu dobije Ronnie Brewer, lanjski pick.
Ovogodišnji pak pick Morris Almond po svemu sudeći pravi je šuter koji bi Giru dodatno trebao gurnuti na margine (i nije nas briga ako se to i dogodi), a sa Brewerom u kombinaciji trebao bi pokriti poziciju dvojke na kojoj je možda mogao završiti i Morris Peterson da Jazzere nije bilo strah poreza na luksuz. Za svaki slučaj ako ode Kirilenko odmah su doveli još jednog Rusa, izvjesnog Fesenka.
Samo, ta rupa iza Derona Williamsa na jedinici upada u oči, teško da će Sloan biti zadovoljan učinkom dovedenog Jasona Harta kao rezerve. A kako će preživjeti odlazak Arauja, to još nitko ne zna. Naime, još nitko nije ni primjetio da ga nema.

Filed under: bball No Comments
23Sep/070

LOST IN THE SUPERMARKET, PART 1.

Posted by Gee_Spot

Niču na sve strane, nema dana da po novinama ili sa telekrana ne pršte reklame o otvaranju nekog novog trgovačkog centra, još jednog u nizu uspjeha društva koje nam poručuje koliko smo daleko dogurali sa mogućnošću izbora. Nažalost, za razliku od nas koji možemo birati između 39 870 984 362 vrsta parizera a.k.a. wursta, prosječni NBA meneđer nije te sreće – ograničen salary capom i relativno malim bazenom talenta on se u trgovini ponaša poput naših očeva (ako se isti kreću u rasponu od 50 do 60 godina) koji bježe od svog tog šarenila prikrivajući nelagodu koju pravi muškarac u njima doživljava svaki puta kada se suoči sa činjenicom da je svijet postao neukusno homoseksualno igralište. Naravno, sve to skupa ne vrijedi ako se zovete Danny Ainge.

Čovjek kojega smo nekada smatrali mor(m)onom, dijelom zadnje velike generacije Celticsa koja se spremala postati najgorom skupinom GM-ova u povijesti (Ainge – McHale – Bird) ovoga ljeta jedini je napravio posao koji direktor treba napraviti. Poboljšao je momčad preko noći stvorivši od lutrijskih gubitnika kandidate za naslov. Naravno, nitko ne može samo tako kupiti naslov, treba se posložiti puno stvari poput klupe i sporednih rola, kemije i zdravlja, ali ovi Celticsi minimalno su u playoffu što je rezultatski napredak. A još je važnije što predstavljaju najatraktivniju ekipu u ligi, što će rasprodati i dvorane koje se nikada ne pune i što će budnima ostavljati i one koji nikada nisu sanjali da bi mogli probdjeti zbog jedne tekme Celticsa. Jer nije sve ni u pobjednicima – da bi jedna duga sezona bila zanimljiva, potrebno je imati i ovakvih materijala koji potiču maštu. And every little thing gonna be alright.

Sada, dalo bi se raspravljati o tome da li je ovo potez očajnika ili se radi o planu koji je Ainge godinama ostvarivao, što na kraju krajeva nije ni bitno. Dok se talent skupljao u klubu navijači su imali pravo maštati o svjetloj budućnosti sa Allom Jeffersonom, sada kada je taj isti Big Al iskorišten da se dovede Kevin Garnett, navijači mogu maštati o tome kako već ove sezone igraju veliko finale. Svim tim potezima Ainge ispunjava osnovu svoga posla a ta je da je mušterija zadovoljna. Da je odbio krenuti u ovakav rizik, da je ostao na putu stvaranja, priča koju bi prodavao vrlo vjerovatno postala bi ružna jer bi Pierce tražio trade, mladi bi i dalje gubili u serijama i tako do nove sezone u kojoj bi vodstvo preuzeo neki novi šef. Ružne priče možda i dobivaju prostor u medijima, ali u sportu moraš biti pozitivac da bi opstao
Stoga ove sezone u pregledu trgovine uz klasičnu podjelu na dobre, loše i zle ekipe, poseban prostor dobiva pobjednik trgovine – Boston.

The Celtics

Boston

Ainge je napravio sve što je realno moguće u ovom trenutku. S obzirom na manjak veterana spremnih igrati za minimum i uopće kvalitetnih slobodnih igrača stvarno nema smisla prigovarati na slabu popunjenost klupe. Boston je odjednom postao atraktviniji od Phoenixa, iako ga tek ček potvrda na parketu. Ali imena...
Zajedno Pierce, Allen, Garnett – ovakav trio možda je bio normalna pojava prije 20 godina, ali u novije doba nešto slično viđeno je tek u Chicagu sa Jordanovim Bullsima. Nažalost, sva trojica su već poprilično istrošena i nemaju puno vremena čekati da se oko njih složi vrhunska pratnja. Stoga će se morati zadovoljiti već ove sezone sa onim što imaju, a kako nije puno toga ostalo, evo što im je pripremio Ainge.
Posey je stoper kakav im je trebao, idealna zamjena za Allena i Piercea na desetak minuta i veteran koji zna kako treba igrati da bi se pobijedilo.
Scott Pollard nažalost već je gotov igrač te teško da će svoju prgavost moći pretvoriti u nešto korisno za ekipu. Eddie House je strijelac sa klupe limitiran tim hoće li mu upasti prva lopta. U nekakvoj klasičnoj rotaciji, s obzirom da nije u stanju odigrati playa, on nema garantirane minute ali dobro dođe u slučaju ozljede Allena ili Piercea jer može mu se dogoditi da prva lopta – uđe.
Na draftu su pokupljena dva potencijalno korisna igrača, Glen Big Baby Davis i Gabe Pruitt. Potencijalna, što znači da će teško Davis pomoći Garnettu pod košem, a da će Pruitt uspijeti odmah biti pouzdan back-up play.
I tu Ainge ima jednog jokera u rukavu. Ako nekim čudom uspije Tonya Allena trejdati za playa ili centra koji mogu pomoći Rondu i Perkinsu napravio bi čudo. Jer u ovom rasporedu snaga još jedan igrač koji pokriva pozicije dva, tri a može biti i play na par minuta nije potreban.
Nažalost, jedini adut za potencijalni trade već je imao probleme sa oba koljena a tu i tamo i sa zakonom i čini se prevelikim rizikom za bilo koji klub. U slučaju da zauzvrat može dobiti samo šrot, onda je bolje ostaviti Allena jer ipak je kakav-takav bar dokazano dobar košarkaš. Uglavnom, Ainge je svoje odradio i sada je rad na Riversu. E, tu već počinju scenariji za neku drugu prigodu.

The Good

Charlotte

MJ je u do sada racionalne Catse donio svoju legendarnu sklonost kocki, pa je odmah potrošio dio uredno njegovanog salary capa na lika kao što je Jason Richardson. J Rich je veliki bek, skočan i žilav kao kakvo krilo, u stanju napuniti statistiku i koš serijama trica. Međutim, razlozi zašto takav košarkaš ipak nije all-star igrač su više nego očiti – Richardson ima problema sa kontrolom lopte, kriminalan je sa crte slobodnih i serije trica ne nudi kao konstantu već više kao iznimku. Dvojka, ma uopće bilo kakav bek čija se igra zasniva na ulazu a nije u stanju pošteno driblati ili pogoditi slobodna koja će neminovno izboriti – čista greška prirode. Međutim kako je ovo Charlotte, franšiza koja tek treba napraviti prve korake ka ozbiljnom klubu, dovođenje košarkaša koji ima nekakvu težinu za svaku je pohvalu. Kao i novi ugovor kapetanu i najboljem igraču, sveprisutnom Geraldu Wallaceu.
Kod mene su ogroman plus dobili izborom Jareda Dudleya u prvoj rundi drafta, ne vodeći se za potencijalom nego zadovoljivši se pravim radnikom koji će kroz cijelu karijeru biti fenomenalan deveti igrač. Također, odličan potez je i novi ugovor bijelom bratu i vrhunskom šuteru Mattu Carrollu, iako ovaj potez nameće pitanje oko toga gdje u cijeloj priči vide Adama MorrisonaJedini manje jasan posao je neaktivnost oko potrage za boljim back-up playom, kada su se već odlučili riješiti Brevina Knighta. Jeff McInnis ne odaje dojam nekoga u koga se čovjek može pouzdati, pogotovo ako je taj čovjek trener početnik poput Sama Vincenta koji na terenu treba prave vođe.
U svakom slučaju, ako i jeste sve ovo odradio između posjeta golf igralištima i kockarnicama, Jordanu se treba priznati da je za razliku od Bickerstaffa – bar radio svoj posao.

Chicago

Bullse promatramo pod posebnim povećalom. Dok nekim ekipama možemo zamjeriti što se uporno odbijaju upustiti u rizik, ovim Bullsima nitko nema pravo ništa prigovoriti. Nisu krenuli u lov na Garnetta ili na Gasola, pa što. Ovo je momčad Scotta Skilesa, momčad koja je uspijela ostvariti kemiju pod vodstvom jedinog čovjeka na svijetu tvrdoglavijeg od Jerrya Sloana. I sada razbijati dijelove ove ekipe koji dobro funkcioniraju da bi se dobilo nešto teoretski bolje nema smisla. Jer Skiles je ionako uvjeren da samo radom možeš nešto postići i da ovi igrači svakim treningom postaju sve bolji. Uostalom, napredak se svake godine vidi i na rezultatima. Dakle bitno je sačuvati jezgru
Bullsi su već dovoljno riskirali ugovorom Benu Wallaceu, a sada samo održavaju stroj podmazanim. Veterana Browna zamjenio je nešto mlađi veteran Joe Smith koji će isto donijeti čvrstu obranu i iskusno korištenje svih propusta protivničke obrane
Novim ugovorom zadržan je vrijedni Andres Nocioni, a kao bonus dodan je još jedan neumorni radnik pod obručima, na draftu izabran Noah. Sa godinom iskustva više za Thomasa, očito je da sa ovim Bullsima mnogi neće moći održati korak kada je u pitanju agresivnost u reketu.

Houston

Svake godine su u pregledima među najboljim kupcima i nikada to ne uspijevaju konkretnije iskoristiti. Doduše, odlaskom Van Gundya i to bi se moglo promijeniti jer Adelman je možda vječni gubitnik ali nema sumnje da će igrači njegov stil dočekati kao produženi godišnji odmor.
Problemi su kao i uvijek kod ovoga Houstona drugi igrač pod košem uz Minga te play koji može odmoriti McGradya i pogoditi otvorenu tricu.
U Scoli su konačno dobili pravu drugu opciju pod košem, čovjeka koji otvoren može zabiti koliko treba i ne boji se prljavog posla. A kako nije ni prva ni druga opcija u napadu to bi mogao briljirati.
Na jedinicu se vratio još lani aktualni Mike James, koji je neke od svojih najboljih utakmica odigrao baš u Houstonu. Čovjek nije play koji sam po sebi obećava vođenje ekipe ali kao vodonoša McGradyu u tome segmentu može pomoći. Ono što je puno bitnije je da može pogoditi svoje otovrene šutove a to je nešto što Rafer Alston nije mogao i što je na kraju krajeva zadnje dvije godine i koštalo Rocketse boljih rezultata.
Što će im Steve Francis to nikome nije jasno, ali u nekoj idealnoj verziji njegova jedan na pet igra mogla bi tu i tamo odmoriti McGradya koji je u ovoj ekipi ionako sve.
S obzirom da su ostali samo bez Howarda (osim Scolom to su pokrili i produženjem ugovora sa Mutombom i Hayesom) i da su se vidno pojačali na vanjskim pozicijama, ovi Rocketsi sa pravom se mogu nadati najboljoj sezoni još od dana Haakema Olajuwona.

Minnesota

Hej, pa zaslužni su dijelom za novi Boston, pa zar to nije dovoljno da konačno i njih pohvalimo? McHale se tako pokazao vječno vjernim zelenoj boji Celticsa, a nisu ni Wolvesi loše prošli. Umjesto frustrirajućih gubitničkih sezona sa KG-om, sad ih bar čekaju gubitničke sezone sa nadom. Big Al je na putu da postane all-star, Gerald Green ima napadački arsenal kao malo tko i šansu da ako popravi ostale elemete igre bude dobar košarkaš, a na draftu izabran član Gatorsa Corey Brewer sa sobom donosi mentalitet pobjednika i potencijal budućeg vrhunskog stopera.
Sve ostalo što je sletilo u klub može se smatrati tek usputnim otpadom nastalim nakon Garnettova tradea, ali bitno je da je konačno došlo do promijene. Na gore ili na bolje to će pokazati vrijeme a do tada Wolvesi imaju jedan miran period u kojem mogu uživati. Nadam se samo da će svi ovi potencijali do dana kada Kreha sleti u Mineapolis bar dijelom postati pravi igrači.

New Jersey

Pa nikada nisam vjerovao da ću reći za novi maksimalni ugovor Vinceu Carteru da je vrhunski posao, ali način na koji su ga Netsi odradili ipak nešto govori. Na stranu što je Vince dogurao do 30-te i što je tetkica, ipak ima ime koje samo po sebi garantira ogroman interes publike i igru koja još uvijek kroz regularnu sezonu može golicati maštu. A Netsi su ga zakaparili prije nego što je itko stigao i ponuditi mu neke druge uvjete što govori da je klub na razini.
Pokušaji da se u klub dovede Jermaine O'Neal još su aktualni i držimo fige jer ako se to dogodi odjednom ćemo u diviziji poput Atlantske imati dvoboje Bostona i New Jerseya, odnosno Allena protiv Cartera, Kidda protiv Piercea i O'Neala protiv Garnetta.
Ni ovako Netsi nisu za baciti. Sa ovom svojom standardnom trojkom i dalje su pri vrhu Istoka, a sada imaju i bolje epizodiste. Lani ih je ozljeda Krstića dosta usporila, a sada imaju osigurače u Magloireu i Maliku Allenu. Sjetite se samo kako je jedan Miki Moore igrao zahvaljujući Jasonu Kiddu – Allen je još bolji šuter sa posta.
Magloire je daleko od onih dana kada je nastupio na svom jedinom all-staru, ali ako ga usporedimo sa Jasonom Collinsom kojega nasljeđuje u petorci, to vam je kao da odjednom monitore od 15 kuna koje dobijete sa kompjutorom zamijenite pravim pravcatim zvučnicima koje ste kupili odvojeno kao komponente. I još je sa drafta stigao Sean Williams, momak koji puši travu samo u slobodno vrijeme, kao nasljednik Cliffa Robinsona u ulozi momčadskog nabavljača medicinske marihuane. Naš dragi Boston imati će problema i sa prvim mjestom u diviziji a kamoli sa nečim većim.

New Orleans

E ova momčad ove godine jednostavno ne smije još jednom propustiti playoff. Možda su i jedina momčad u ligi čija se dužina klupe doslovno proteže na 12 igrača, čemu je velikim dijelom zaslužna i ljetna trgovina. Ono što nije funkcioniralo jednostavno su mijenjali – Desmond Mason bio je vanjski igrač koji nije bio u stanju pogoditi šut, sada je tu šuter Mo Petterson. I taj sitan zahvat dovoljan je da ih učini puno boljom ekipom. Na kraju krajeva odlazak u šoping i služi upravo ovome što su oni napravili – da nabaviš ono što nemaš a što ti je stvarno potrebno.
Rotaciju pod košem su dodatno pojačali iskusnim Melvinom Elyem, a na draftu su izabrali atletsko krilo Juliana Wrighta koji bi im trebao nadoknaditi ono malo što gube odlaskom Masona. S obzirom da i Stojaković tek treba odigrati prvu pravu sezonu za klub, može se reći da Hornetsi više nemaju isprike za slabiji rezultat ni u lošoj sreći.

Portland

Odenova ozljeda baca malo sjene na sunčanu budućnost kluba, ali s obzirom na to da je očito mikrofraktura postala rutinska operacija i ta sjena je više prolazni oblačić.
Portland ima temelje za vrhunski klub, uz već postojeće tu su dakle sada i Oden, i prava na jednog all-round korisnog beka kao što je Rudy Fernandez, pa jedan još uvijek potencijalno dobar igrač kao što je Channing Frye, zatim dva primjerom uzorna veterana kao Blake i James Jones. Sve u svemu, Darius Miles je još jedini problematični tip u svlačionici i sve je jasnije da ponovo angažirani Paul Allen neće imati problema sa otkupom njegova ugovora ako ga ne uspiju prije nekome uvaliti
Bez Zacha Randolpha nema više dominantnog strijelca ali nije ni bitno, ova ekipe je tek na prvoj stepenici dugačkog uspona. Uspona na kojem je jednako poput talenta važan i prostor na salary capu, a to je nešto što je Portland za razliku od Bostona prije njih uspio održati pod kontrolom. Drugim rječima, pametnim poslovanjem Blazersi su se doveli u situaciju da sutra kada na tržištu bude slobodan all-star igrač, istoga mogu potpisati bez da se odreknu nekoga od bitnijih talenata poput Roya, Odena ili Rodrigueza. Zato je ovo ljeto za čistu peticu bez obzira na sve Odenove probleme.
Ponovno su potpisali Travisa Outlawa koji također još nije dosegao svoj potencijal, imaju solidnu i mladu rotaciju, Jones i Blake će znati voditi kad treba – sve u svemu nastavak putovanja možda nije idealan kao što se na trenutak činilo da će biti, ali bar se i dalje nastavlja u pravom smjeru – naprijed.

Seattle

Pa već sam draft ih je obilježio za idućih 10 godina, izbor budućih igračina kao što su Green i Durant sam po sebi je za čistu peticu.
Plus, kada se pogleda da su za Allena od Bostona dobili dva dobra igrača kao što su Sczerbiak i West, stvar se čini još boljom
Novi GM Sam Presti dokazao je još jednom da zna što radi dovođenjem starog borca kao što je Kurt Thomas u klub, čime su automatski dobili na čvrstini pod košem. Tako da iako ih čeka svijetla budućnost, ni ova bliska sutrašnjica ne čini se tako lošom.
Moj najveći upitnik ipak je nad trenerom jer PJ Carlesimo se čini jednim od onih tipova koji mogu biti samo dobri asistenti i koji se gube kada postanu glavni. Ostavljam pak otvorenu mogućnost da Presti zna bolje od mene.

Filed under: bball No Comments