ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

18Feb/080

TRADE AGAINST THE MACHINE

Posted by Gee_Spot

WTF?
Jel' moguće da ništa od trejda na relaciji Dallas – New Jersey?
I ako se ne ostvari, zar to nije konačni dokaz da je najveći neprijatelj Marka Cubana on sam?

Prvo, meni nije jasno kako možeš na bilo koji način odustati od igrača kakav je Devin Harris.
Mali je pljunuta kopija Tonya Parkera, a ako se dobro sjećam Parker je prošle sezone bio MVP finala. Jasno, ne zato što je najbolji igrač u ligi jer Parker to nije ni u svojoj momčadi. I on je baš kao i Harris treća opcija. Točnije, prva zbog brzine ali nominalno treća. Protiv slabijih ekipa kakav je uostalom lani bio Cleveland takav tip igrača je nezaustavljiv i ovi bolji nisu potrebni osim kao osigurači. Da se težina poveća, tada bi prve opcije preuzele veći teret na sebe. Jednostavno.

Želim naglasiti sljedeće – problem Dallasa nije Harris, već to što Dirk i Josh Howard (kojem još uvijek pišem puno ime, to dovoljno govori koliko smo se uopće zbližili s njim) nisu na razini na kojoj su Timmy i Manu. Zato Dallas mora imati i doprinos Terrya, Stacka, centara, mora imati obranu koja funkcionira. Ma puno toga.
Uglavnom, jasno je da ovim tradeom to ne dobivaju. Kidd jeste lider koji može donijeti stabilnost kakvu Spursima daje Timmy, ali Kidd je već danas lošiji igrač od Harrisa. Da, već danas a da ne govorim o idućoj godini i onima nakon, ako uopće produži ugovor.

Prije nego usporedim Kidda i Harrisa, završio bi sa usporedbama između Harrisa i Parkera. Obojica su igrači brzine i ulaza, solidni šuteri, mladi, i bolji strijelci nego playevi. Parker ima više iskustva u ligi i godinama igra na visokoj razini te je neke minuse poput loše selekcije šuta ili izgubljenih lopti sveo na minimum.
Harris je na putu da napravi isto i doslovno jedina razlika između njih je ta što Parker igra u sistemu koji iz njegovih vrlina izvlači maksimum, dok Harris igra u ekipi koja akcije vrti po onome starome principu podjele broja lopti. Dakle, nakon što svoje ispucaju ostali, na red dolazi on. Jedine situacije kada ima otvorene ruke su kontre i naravno otvoreni šut. A ne vrtiti pick igru sa ovakvim igračem je stvarno katastrofa. Uostalom, momak sa svojih 10 lopti radi statistička čuda, a to opet ne govori ništa o tome kako ga je vidjeti dok igra i juri po terenu. U biti u jednoj kategoriji Harris je čak i bolji od Parkera – u obrani.

Da još više pojasnim ono što želim reći – da Parkera zamjenimo Harrisom, Spursi ne bi bili ništa lošija ekipa. I obrnuto.

Dakle, ne jednoj strani imamo dva mlada košarkaša pred kojima je budućnost, kojima današnja brza košarka i nova pravila igre koja ne dozvoljavaju kontakt na vanjskim pozicijama znače razliku između prosječne i vrhunske karijere, a na drugoj strani imamo istrošenog šljakera koji više nema noge za ulaz ni šut.

Kidd je u prednosti pred Harrisom jer je vrunski razigravač, što je za ekipu poput Dallasa koja muku muči sa postizanjem laganih koševa na postavljenu obranu možda i bitnije od toga da ima još jednu napadačku opciju. Sa te strane trejd ima smisla. Ali samo sa te. Kidd je obrambeno debelo iza Harrisa, Kidd je šest puta skuplji i Kidd će trajati još maksimalno dva ljeta. Harris je već vezan za klub na šest sezona, i to jednim poprilično skromnim ugovorom za igrača takvog profila. Harris jeste budućnost.

Iako mislim da je ovakva zamjena čista glupost, mogu razumjeti potrebu Cubana da se uključi u bitku sa Lakersima i Sunsima oko stvaranja pozitivne atmosfere. Kidd je ime koje sigurno više znači prosječnom navijaču od Harrisa, a teško je za povjerovati da u Dallasu među svim onim tisućama na tribinama imamo više od nekolicine pravih fanatika koji znaju da je ovakav potez greška. Uostalom, tako je u svakome NBA gradu, ali ipak zar ne bi bilo logičnije navijače kupovati pobjedama a ne paničnim reakcijama?

Znači ovakav potez bio bi čisti odgovor na poteze ostalih, i uključenje Dallasa u kratkoročnu borbu za naslov.
Ali ovaj potez gubi svaki smisao pogledom na ostatak trejda koji doslovno ostavlja Dallas bez rotacije i čini ih sporednim igračem u ovogodišnjem playoffu. Naime, nakon Dirka, Terrya i Howarda ostaje praznina u napadu jer gube Stacka koji je bio prvo ime sa klupe, te čovjek koji serijom može riješiti utakmicu. Osim što je njihova verzija Finleya, Stack je i jedini igrač Dallasa bez kompleksa spreman na sve situacije. Gubitak njegove bezobrazne gubice dodatno slabi ekipu punu tetkica.

Bez Diopa Dallas ostaje bez svojeg centra, jer sam Eric Dampier nikako ne može biti Desaric Dempiop, taj spoj dva teškaša koji je krpao sve rupe pod obručem i davao čvrstoću obrani.

Jedini nebitan u cijelom trejdu je Devean George, čovjek koji je stopirao cijelu stvar i koji je možda napravio nikakvu uslugu sebi, ali ogromnu klubu. Doduše, ako se zamjena ne dogodi možda neke taštine budu pogođene i ionako klimava kemija ekipe doživi još jedan udarac od kojega se neće oporaviti. Ali bar će imati Howarda i Harrisa da ih vode u budućnost. Ako se George ipak odrekne svojih prava i pristane na selidbu, ispast će šonjo. Ako ostane, bit će kriv za sve loše što se dogodi klubu. Nema te situacije u kojoj on može izaći kao pobjednik nakon ovakve prvotne odluke.
Dallas pak ili može totalno popušiti ako George kaže da, ili se izvući relativno neoštećen ako George ostane pri ne.

Naravno, glupost Stackhousea i njegovo istrčavanje u javnost sa dogovorima ispod stola nimalo ne doprinosi razvoju situacije. Tek nakon njegove izjave da zna da će ga Netsi isplatiti i da će nakon propisanih 30 dana opet postati član Mavsa postaje jasnije zašto Cuban pristaje na ovaj trejd – praktički mijenja samo Harrisa i Diopa u rotaciji Kiddom i Bassom. Nije bajno, ali je promjena, a to je kao što smo rekli u ovom momentu, kratkoročno gledano, bitno. Dakle, on zasigurno računa da se Stack vraća u jato i da ne ostaje bez bitne napadačke opcije.

Samo, to sada zna cijeli svijet. Jasno, to i dalje ne znači da će netko prekršiti pravila već da će Dallas postati još omraženiji od strane NBA čistunaca. A kada milijuni počnu slati loše vibre, zaludu Kiddovi skokovi i kontre.

Liga treba donijeti pravilo po kojemu zamijenjeni igrač ne može u istoj sezoni potpisati za klub koji ga je mijenjao, ali to je nešto što se ne može narpaviti preko noći. Ostaje samo ukazati Dallasu da će ako naprave tako nešto ispasti još veći papci.
A nitko ne želi ispasti papak, a pogotovo ne Cuban.

Zato je opcija po kojoj će Dallas potpisati Van Horna i poslati ga umjesto Stacka još uvijek jedina stvar koja daje nadu da će se zamjena ipak dogoditi. Naravno, to uključuje dodatni trošak od strane Dallasa, napuštanje mormonske kolonije od strane Van Horna i želju Netsa da još jednom u svome dresu pa makar na treningu vide Van Hornove bijele dokoljenke od kojih je bijeliji jedino njegov ten.

Glupa, besmislena situacija u kojoj pobjednika nema, a ma koliko se trudio Cubanov ego doživjet će još jedan udarac. I to je prekrasno.

Uglavnom.

Gasolov trejd, bez obzira što ga je glavom i bradom namjestio Stern, i dalje je potez broj jedan.

Shaqov trejd svakim danom čini se sve pametnijim, pa makar i ne učinio Sunse boljima.
Bar ih čini opet zabavnima za gledanje. Pa iako dva poraza iz zadnje tri tekme sa Warriorsima, Hornetsima i Mavsima dovoljno govore o njihovoj snazi, Suns basketball opet je postala melem za oči i dušu. Bez obzira što Boris napuni gaće svaku zadnju četvrtinu.
Kad ih gledaš kako jure ne pada ti na pamet da će uskoro na parketu imati tri penzića pred raspadom, i da im je uz to prva napadačka opcija još lani bila na najtežoj mogućoj operaciji koljena, famoznoj mikrofrakturi. Pa tko su tamo doktori, ekipa iz Dharme?

Korver je dao Jazzu igrača za rotaciju kakav im je potreban, isto vrijedi i za Damona Stoudemirea u Spursima. Spursi opet djeluju čvrsto, usprkos porazu od Celticsa nakon briljantne partije Piercea. U biti nakon gledanja te tekme sve realnijim mi se čini finale baš između ove dvije ekipe.
I iskreno mislim da je baš Korverov Jazz jedini u stanju zeznuti San Antoniev stroj.
Trice, presing, svi skaču, svi se dodaju, a opet svatko ima svoju specifičnu ulogu, ubijaju protivnika stalnim kretanjem u obrani i u napadu. Jazz je stvarno milina gledati. Možda nisu zabavni kao Sunsi, ali u okvirima organizirane košarke oni su jednog Fabricia Oberta daleko da ih proglasim savršenima poput Spursa. Jerry Sloan naravno neće ni ove godine dobiti nagradu za trenera godine jer Portland je stasao prije vremena, ali realno on je taj. A u biti, da se ta nagrada dodjeljuje stvarno zaslužnima svake godine ionako bi se samo izmjenjivali on, Phil i Pop. Eh, i Mike D naravno, ipak je on Fidel revolucije Sunsa.

Ako se dogodi Kiddov trejd, eto nam prve situacije koja zaslužuje negativnu ocjenu. Dallas i dalje ostaje no fun, sa još većim pritiskom da nešto napravi. A znamo da Dallas i pritisak idu zajedno kao hrvatska košarka i kvaliteta (još sam pod dojmom užasa od tekme Cibona - Split. Regionalna liga must be killed!!! Hm, možda da ipak ovo stavimo na majice koje su u pripremi umjesto "Vlado Vanjak is an insult to people who think". Hm, možda ipak ne).
Za razliku od Sunsa koji su bili dovoljno zreli da priznaju probleme i suoče se sa njima bez obzira na posljedice, Mavsi oduvijek odbijaju odgovornost za sve što im se događa. Krivi su sudci, kriv je splet okolnosti, kriv je Srbin. Čak i sada kada se čini da nešto kao pokušavaju popraviti oni to rade iz krivih razloga, zato što to rade drugi a ne zato što su postali svjesni da im to treba. Jasno, Sunse vode likovi poput Sarvera, Kerra i D'Antonia a Mavse vodi Cuban. Say no more.

I dok se kroz sljedećih par dana ova priča ne razrješi, ostaje nam samo čuđenje nad pozitivnim trendom pametnih NBA poslova.

Mike Bibby postao je član Hawksa čime su njihove tekme za mene postale najtraženija roba za download. Negdje se još uvijek nadam da u njemu ima one stare vatre i da će promjenom sredine plamen opet buknuti. Ili bar tu i tamo liznuti nekoga serijom trica.
Uglavnom, Hawksi se nisu odrekli nikoga bitnoga a dobili su čovjeka koji im zatvara petorku na najbolji mogući način. Jasno, kako su baš i oni često pokazivali svih ovih godina, sjajna imena u petorci su tek početak, još im treba samo stvoriti momčad, navijače i normalno vodstvo kluba.
Ali i ovo je nešto. Na ovako lošem Istoku ovaj potez trebao bi značiti playoff, a to je očito cilj koji opravdava sredstvo, točnije zaduženje za dodatnih 20-ak milijuna koliko čini razlika Bibbyeva ugovora.

Inače slično razmišljaju i Sixersi koji se izgleda ne žele odreći Andrea Millera iako bi im to donijelo još financijskog olakšanja. Mogu ga zamijeniti i na ljeto a sada im treba jer im se smješi playoff – imaju para, nastupit će ni krivi ni dužni u playoffu, riješili su se svih problematičnih ugovora i imaju čime trgovati. Malo gdje je ljepša situacija nego u Philadelphiji, još kad uzmemo u obzir da imaju hrpu momaka koji se bore svaku večer ili da su još prije manje od dvije sezone bili taoci Iversona i Webbera. Uglavnom, ako Cavsi ili netko sličan poželi Millera, u ovome trenutku neće biti dovoljno ponuditi ugovore koji donose financijska olakšanja. Sixersi nastup u playoffu mogu kompromitirati samo ako u igru bude uključen jedan vrhunski mladi igrač. Pitanje je dakle tko od pretendenata na Millera može u dealu sa Memphisom nekako do Philadelphije prebaciti Mikea Conleya koji je izgubljen u Iavaronievoj potrazi za smislom?

A što se tiče Kingsa, oni konačno kreću u ozbiljniji rebuilding i još im samo treba riješiti se Artesta. Tip koji izjavljuje da bi ostao u Sacramentu i da je potpuno fokusiran na osvajanje prvenstva očito ima problema sa percepcijom stvarnosti. Idealno rješenje? Poslati ga u New York. On i Isaiah bar bi vjerovali jedno drugome kada bi rekli da idu po naslov. Tko je mogao vjerovati da će Zach Randolph jednoga dana igrati u klubu u kojem će biti jedan od zdravijih pojedinaca? Go figure.

Odlaskom Bibbya od stare garde ostao je samo dobri stari Brad Miller, što je manje bitno (iako Brad u zadnje vrijeme igra toliko dobro da bi mu dao nadimak stereoid). Bitno je da se otvara više mjesta za Salmonsa, Doubya, Garciu pa čak i Udriha koji su pokazali da znaju i mogu igrati u onom periodu dok je Bibbya bio van stroja.

U svakom slučaju čeka nas zanimljiv tjedan i zasigurno još nekoliko trejdova dogovorenih na All-Staru. Eto, i taj vikend služi nečemu. Svako buđenje donosi moguće iznenađenje i jedva čekam jutro i kavu, ne da bi vidio box-score sa bezvezne egzibicije već novi potez koji kroji nikada zanimljiviju NBA sezonu.
Možda već za nekoliko sati.

Filed under: bball No Comments
10Feb/080

THE NO-STAR WEEKEND

Posted by Gee_Spot

Hmmm, napisati nešto o ovom nesretnom final fouru ili ne? Trošiti riječi za napade ne bezobraznost Petrovića, glupost Ciboninih čelnih ljudi ili katastrofalne sudce koji uvijek moraju biti u središtu pažnje? Primjećujete kako u lošem kontekstu ne spominjem igrače? Pa oni kakvi god da jesu nikada nisu bili problem naše košarke. Jer kada u jednom okruženju poput našega, koji sa stručne, pedagoške, ljudske i svake druge strane nije ništa nego pustinja, jedan Barać, Rozić, Andrić ili Simon uspiju izrasti u solidne igrače, e to je ravno oazi.

"The All-Star Game features individuals, and the NBA suffers generally that its stars overshadow their teams. In an odd way, the NBA All-Star Game hurts the league"

Amen.

U ovoj rečenici jasno je izraženo sve što ne valja sa All-Starom i zašto svatko imalo inteligentan ne treba toj utkamici posvetiti ni sekunde vremena. Kao da nije dovoljno ludo da sate provodimo igrajući se Trade Machineom.

Inače tekst iz kojega je izvučen citat nalazi se na SI.com i to je valjda prvi put da sam pročitao nešto zanimljivo tamo a da autor nije Jack McCallum.

Uglavnom, umjesto All-Stara vrijeme je za prvu No-Star selekciju na ovim stranicama, odnosno izbor najgorih igrača najdraže nam lige.

PRVA PETORKA

F – Brian Scalabrine

Scal je apsolutna legenda i maskota ovih stranica. Kapetan i lider No Star teama.Čovjek koji budi nadu u svakome da ima nade zaigrati u NBA, jedini je čovjek u povijesti u stanju na utakmici imati trilijune.
Evo o čemu se radi.
Kada igrač uđe u zadnjoj minuti sa dna klupe, na 30 razlike, u tih 60-ak sekundi najčešće neće ni dodirnuti loptu. Takav igrač će na kraju u box-scoreu biti upisan kao vlasnik bilijarde. Evo pomoći:

- pogledajte ovaj link koji vodi na statistiku susreta između Jazza i Kingsa
- pronađite ime Dahntaya Jonesa na dnu rostera Kingsa
- zbroj svih nula iza one jedne minute je bilijarda (ili kako već stoji u pravopisu, koga briga) i to i nije teško postići jer se igračima i ulazak od desetak sekundi piše kao minuta
- face su oni koji probiju minutu i zaigraju dvije, tri ili četiri minute bez ikakvog učinka, za njih se kaže da su vlasnici 4 bilijarde
- ali Scal, Scal je jedini čovjek u povijesti koji je probio granicu od deset minuta bez učinka čime je postao prvi NBA trilijuner ili kako god bi se trebalo reći

Treba li uopće spominjati onu legendarnu tekmu od prije nekoliko sezona, dok je još bio u Netsima, tekmu zbog koje se dijelom i pokrenuo ovaj blog kako takvi biseri nikada ne bi bili zaboravljeni? Naime, naš kvazi-sunarodnjak u 35 minuta igre nije postao prvi vlasnik tri i nešto trilijuna, jer ipak je uspio ubaciti par koševa, napraviti koji faul i izgubiti koju loptu, ali je za čovjeka koji igra na mjestu visokog krila uspio postaviti nenadmašan rekord – ne skupiti ni skoka. Ni jednog jedinog. Igrajući pod obručima 35 minuta. Toga dana shvatio sam da je u životu sve moguće

F – Gerald Green

Ne mogu vjerovati da ovaj momak od dolaska u ligu nije napredovao ni malo. Ništa. Tri godine su prošle od kada ga je Boston ukrao sredinom prve runde, i iako je došao ravno iz srednje već je u prvoj sezoni pokazao o kakvom se talentu radi. Trice sa svih strana, ulazi i zakucavanja, šut sa poludistance iz bloka. Mislim, tko je vidio jednu tekmu u kojoj Green zabije 20 koševa kao od šale, odmah se zakačio. U drugoj sezoni Celticsi su lovili poziciju na draftu pa su mu povećali minutažu iako to igrom nije zaslužio. Osim povremenih bljeskova u napadu Green nije pokazao puno – i dalje je plivao u obrani, gubio lopte, šutirao i više nego treba, carinio loptu. Kada si mladi talenat tekve stvari se mogu tolerirati, ali da ni u ovoj novoj šansi sa Wolvesima nisi u stanju dići svoju igru već svake godine čak i kao šuter padaš, to je neobjašnjivo. Čak i jedan Telfair na trenutke izgleda kao netko tko bi mogao imati ulogu u NBA, ali Green svaku priliku upropasti.

A kako ću teško spominjati Wolvese sve do završnog pregleda sezone, koristim ovu priliku da istaknem igru Craiga Smitha kojem ne gine jedna Spomenica full court pressa za ovogodišnje igre. Znate onaj osjećaj kada iz sebe izvučete maksimum, kada skočite više nego inače skačete, uglavnom kada napravite nešto što inače ne činite? Smith tako igra svaki trenutak, bez obzira na protivnika, rezultat i bilo što drugo. Fajter i pol.

C – Jason Collins

Netsi vjerovatno nisu mogli vjerovati da je netko pristao uzeti čovjeka poznatog pod nadimkom najneučinkovitiji starter u ligi. Fenomen Collinsa nije bio u tome što za 30 minuta nije bio u stanju zabiti više od 5 koševa, jer antitalenata je bilo i uvijek će ih biti. Kvragu, pa svaka ekipa u NBA ima bar jednog bisera koji gađa slobodna sa 50%, to je valjda dio kolektivnog ugovora.

Ali Collins je bio navodni centar, šljaker, koji nije znao skakati. Obrambeni igrač koji nikada nije imao prosjek od 1 pišljive blokade po susretu. Čovjek je sve ove godine opstao zahvaljujući samo velikom tijelu i natprosjećnoj sposobnosti iznuđivanja faula u napadu.
Uglavnom, mora da se Stro Swift gadno zamjerio Iavaroniu kada su ga poslali za Collinsa, iako su ga isto tako mogli i otkupiti jer je ionako u zadnjoj godini ugovora. Nikako ne želim povjerovati da Iavaroni misli da može iskoristiti Collinsa jer ovaj ne samo da je bio najneučinkovitiji starter, već je bliži opisu najneučinkovitijeg igraća uopće.

G – Eddie Jones

Može li itko objasniti zašto on starta i otima 20 minuta Stacku, Harrisu i Terryu? Koji genijalni plan se krije iza odluke Averya Johnsona da dozvoli da mu momčad svaku večer stiže minus koji uredno napravi svaki Jonesov protivnik? Zar je stvarno toliko bitno imati jaku klupu ili odmoriti igrače za playoff?
Uostalom, čemu ih odmarati kada će ionako ispasti u prvoj rundi.

G – Jason Williams

Udruga igrača bi trebala postojati i iz razloga da ne dopušta da se ovako sramote nekada dobri igrači. 30 minuta po tekmi za čovjeka koji je potpuno izgubio kontrolu i nad tijelom i nad vještinama mogu se objasniti samo tim da Riley stvarno nema nikoga drugoga staviti u igru. J Will je apsolutno najlošiji play u ligi ove sezone i gle čuda, Miami je uvjerljivo najgora ekipa. Ako Marcus Banks sada ne postane igrač, neće nikada

KLUPA

G - Gordan Giriček

Možda serija koju je Utah napravila nakon njegovog odlaska nema veze sa njim koliko sa nekim drugim stvarima, ali simbolika je prelijepa. Gira je svake sezone sve gori, i toliko je beskoristan da mu Sixersi ne daju ni da trenira sa njima. Da se Carney i Young ne bi naviknuli na obranu telekinezom.

G – Jeff McInnis

Dokaz da Bobcatsi imaju popriličnih problema je i odluka njihova trenera da minutažu i mjesto u petorci da istrošenom, sporom i šuterski ispodprosječnom igraču kakav je McInnis. Ray Felton nije najpouzdaniji play, ali zbog toga prebaciti dio odgovornosti na plaćenika poput McInnisa koji nije dovoljno dobar za startera još je neodgovornije. Dokaz su 4 koša i 4 asista za 25 minuta, uz pogođene tri trice. U sezoni. Govorimo o beku. Ne, nećemo više.

G – Ira Newble, Devin Brown, Saša Pavlović, Larry Hughes

Četvorka koja krpa minute na poziciji drugoga beka i čini frustriranim ne samo King Jamesa, nego i sve NBA frikove. Jer znamo da je Bron dovoljno dobar da ovakvu ekipu dovuče minimalno do polufinala konferencije, u kojem će oni kao i obićno promašivati otvorene šuteve. Igraju obranu, žilavi su ali sa Jamesom samo moraju moći pogoditi poneki šut, pa makar samo malo iznad 40%. Naravno, oni to ne mogu te su zbog toga potpuno i svakako beskorisni.

G/F – Desmond Mason, Bobby Simmons, Charlie Bell, Royal Ivey

Krilna rotacija Bucksa je kriminalna, a bekovska još i gora od one Cavsa. Kada maknete solidne Redda i Williamsa, ostaju vam likovi koji nisu u stanju pogoditi ništa a navodni su specijalisti za šut (Bell), ili likovi koji imaju i previše prilike koju nisu u stanju opravdati (Ivey). O navodnim all-round igračima koji igraju najgore sezone svojih karijera da posebno ne govorim (Simmons, Mason). Za ekipu navodno orjentiranu na šut i ovisnu o igri vanjske linije – katastrofalna situacija, što potvrđuju i igre.

C – Michael Ruffin

Vjerovatno najlošiji košarkaš ne samo u NBA, nego možda i uopće na planeti zemlji. Čista sirova snaga i apsolutno ništa drugo. Nema čak ni visinu. Nikakvu vještinu, nekakav posebno izražen osjećaj za skok. Tip samo smeta i faulira. I kao takav ostvario je karijeru dugu 8 godina. Bar ima ulogu na dnu klupe, za razliku od Collinsa ili

C – Big Ben

On nikada i nije bio važan kao napadač, ali s obzirom na pad u igri, odnosno u obrani i svim kategorijama u kojima je skupljao bodove (skokovi, blokade, korektor u obrani, ukradene) gotovo je nemoguće tolerirati njegovo prisustvo na terenu. Smješnih 5 koševa i najlošiji postotak slobodnih u galaksiji za 32 minute i 15 milja po sezoni mogu se nazvati samo – katastrofom.

F/C – Shelden Williams

Gazda je trebao nositi obranu Hawksa, vjerovali su u njega toliko da su ga izabrali prije Roya ili Gaya. Na kraju se nedostatak visine i talenta ipak pokazao prevelikim minusom, a par skokova i par faulova nikako nisu nešto ne čemu se može graditi ozbiljna karijera. Da ne spominjem da je Al Horford mlađi i bolji. Olakotna okolnost je ta što stručni stožer Atlante pojma nema kuda ide, pa možda nije ni Shelden kriv što je više mrtav nego živ.

C – Shaaaaaaaq

Jedini veliki centar u povijesti koji nakon gubitka mojoa (u njegovom slučaju govorimo o brzini i skočnosti neviđenim na takvoj masi) nije uspio razviti ni jednu jedinu vještinu koja bi ga činila korisnim ekipi. Shaq i dalje jedinu vrijednost ima kao strijelac, pa iako se više ne može brzo rotirati ili zakucati preko obrane, i dalje se može nagurati do obruča i zabiti. Iako mu po novome lopte češće ispadaju vani nego u obruč kada ih onako sirovo baci od table, kao strijelac iskoristiv je. Ali u svemu drugome – ništa. Tijelo ne sluša i nema više ni skoka ni blokada, o kretanju u obrani ili u napadu da ne govorimo.

Trka? Već smo rekli, Sunsi su prva momčad u povijesti koja će igrati sa 4 igrača u napadu, a 4 igrača i jednim visokim i širokim stupom u obrani. Dio Shaqove igre koji je funkcioniro jesu asisti i njegovo čitanje igre, ali oni su uglavnom bili produkt udvajanja ili Shaqova postavljanja u post poziciju. Ako će se Shaq postavljati pod koš da bi mogao razigrati nekoga, gdje je tu brzina napada? Tu više nema priče o 7 sekundi, jer to je klasični scenarij spore kontrolirane košarke. A zašto bi itko udvajao Shaqa kada danas on praktički jedan na jedan nije u stanju zabiti preko 50% u sitaucijama u kojima je nekada bio nezaustavljiv? Ili ga jednostavno fauliraš, s obzirom da je s godinama sve gori i gori sa linije slobodnih.

Dakle, čak ako i u playoff budu koristili najveću Shaqovu prednost, a to je igra leđima košu, Sunsi neće nužno biti ostavljeni na otvorenom šutu.
Ponovimo opet – Shaqova persona, karizma i pojava udahnuli su ovoj generaciji Sunsa dozu svježine za posljednji juriš na titulu. Nash će bez Mariona lakše kontrolirati atmosferu u svlačionici, Shaq će prizemljiti Amarea, a tri veterana kao što su Nash, Hill i Shaq znat će u playoffu držati pozornost usmjerenu na ono bitno.

Ali Sunsi bolje nek se mole da O'Neal što više vremena provodi na klupi jer u igri – samo će smetati. Ako kojim slučajem pomogne, to će biti ogroman bonus, još veći bonus bi bio kada bi se ova atmosfera prenijela i na iduću sezonu, ali realno ovi Sunsi imaju još par mjeseci. Nakon kojih više ni navijače Phoenixa Shaqov šarm neće moći uvjeriti u čuda. Jer vidjeti će svojim očima da starina jednostavno više ne može. A za 20 milja po godini ne moći pomoći kao začin, kao peti ili šesti igrač, e to znači biti No Star.

Filed under: bball No Comments
9Feb/080

SHAAAAAAAAAAQ

Posted by Gee_Spot

Jesus Krišto. Koliko je vremena prošlo od reklame kada klinac vidi Shaqa i kaže "Shaaaaaaaq"? Pa skoro kao i od one sa Grant Hillom i Sprite-om. Sprite jeste najgore gazirano piće ikada, a ova dvojica su stvarno stariiiii.

Vrijeme će vrlo brzo pokazati koliko je ovaj trejd bio dobar potez. Sve priče, sve kombinacije, svi razlozi na kraju će kao i uvijek biti zaboravljeni kada se budu svodili računi.
Ali da je ionako sjajna sezona dobila i ovaj dodatni izvanjski sloj zanimljivosti – jeste. Prekrasno je biti NBA fan ovih dana, osjećao zbunjenost, zadovoljstvo ili tugu.
Ukratko, evo nekoliko crtica koje su se ovih dana našle na raznim papirićima.

- potez koji pomalo podsjeća na one pokušaje Rocketsa da se istrošenim Olajuwonom, Barkleyem i Pippenom osvoje još jedan naslov. Phoenix Suns su preko noći postali Phoenix Gerijatrix, ovisni kao nikada o okolnostima i funkcioniranju medicinske ekipe. Steve je toliko istrošen da ne može ni sjediti na klupi već mora ležati na podu, Grant Hill odlazi svaki dan u obližnji Firestone da mu podmažu vijke u peti, gležnju i koljenima, a sada je tu i Shaq čije noge izgledaju kao da će slomiti napola svaki put kada se odlijepi 10 cm od poda

- Playmakeri koji probijaju obranu u vidu Tonya Parkera, Devina Harrisa, Chrisa Paula i Derona Williamsa vladaju na Zapadu, i jedini Suns koji ih je mogao uštopati bio je Matrix. Bell nije toliko brz i okretan kao Shawn i svoju čvrstinu može pokazati protiv igrača koji igraju manje na brzinu, a više na snagu i vještinu. Krilni napadači su njegova specijalnost, a nikako ne tipovi koji jurišaju s loptom u rukama. Uostalom, ako Bell i preuzme protivničkog playa u playoffu, tko će čuvati šutera?

- Može li Shaq donijeti Sunsima naslov kao što ga je donio Miamiu? Sunsi su spremni vjerovati, a nisu puno ni izgubili – Nash ionako ima još možda dvije sezone u nogama, Matrix je došao na prag 30-e i na putu je prema dolje, Bell je prešao 30-u, Grant Hill čudom igra ovu svoju vjerojatno zadnju sezonu. I bez promjena ova ekipa ionako je bila na zalazu i vrlo brzo čekao ju je rebuilding oko Amarea. Uostalom, slično je napravio Miami, riskirao sve za jedan naslov i sada kreće u obnovu oko Wadea. U ovih par mjeseci, a možda i dogodine, Sunsi imaju šansu da na krilima promjene i svježini naprave nešto slično. Ali ovaj trejd je napravljen za ovu sezonu, da ne bude zabune. Shaq bi trebao biti Sunsima onaj x-faktor koji je Sheed bio Pistonsima kada su osvojili naslov nakon što se ovaj priključio usred sezone. Netko tko donosi novi pristup u ekipu koja je dosadila sama sebi

- Možemo biti zajedljivi pa reći da su Sunsi olakšali praćenje situacije na Zapadu, izbacivši sami sebe iz utrke i pozicionirajući se u skupinu sa Warriorsima, Nuggetsima i Rocketsima preputivši borbu za naslov Spursima, Mavsima, Jazzu, Hornetsima i Lakersima. Ali Sunsi su sada klasična NBA ekipa, sa standardnom playoff petorkom, i što je važnije sa twin-towers kombinacijom pod obručima. Imaju vanjski šut, imaju strijelce u postu, imaju visinu. Obrambeno nisu u rangu sa najvećima ali više ih nitko neće smatrati pičkicama dok je pod košem tip od 215 cm i 130 kg. Možda više nisu fun, ali budimo realni: zabava je do sada u povijesti lige odnijela 0 (zero) naslova, tornjevi pod obručima sve ostalo. MJ nije imao centra, zato i jeste Svemogući, ali imao je Granta ili Rodmana i ekipu koja je igrala krvavu obranu

- Shaq i neće biti toliko važan na terenu jer Sunsi i dalje imaju sjajnu trkačku ekipu. Diaw ionako igra duplo bolje kada starta. Amare će sa više lopti biti još učinkovitiji, a i neće na sebi imati toliki presing da igra obranu što će valjda omogučiti da više vremena provede na parketu. Znači, od Shaqa se neće tražiti da bude drugi, pa čak ni treći igrač. Ali čak i tada se možemo sa razlogom pitati može li on izdržati dovoljno da zaokruži petorku? Pa ako bude zdrav, sa probuđenom gladi i na račun euforije trebao bi uspijeti u tome

- Kažu neki da su Sunsi mogli i bolje, da su za Matrixa trebali dovesti recimo Jermainea O'Neala koji je mlađi od Shaqa i duplo bolji skakač i obrambeni igrač. Je, samo tko bi se uzbudio zbog Jermainea? Da je Shaq došao sa umjetnom nogom opet bi probudio više interesa nego bilo tko drugi. Koga zanima takav kut gledanja, evo jednog sjajnog teksta na tu temu

- Većina negativnih osvrta na trejd svodi se na ovakve reakcije :
Is it worth it to sell the team's soul to the devil to finally hang a banner in the USAC rafters?
Pa sigurno jeste jer kako god gledali ova ekipa nije išla nigdje. Lani je propuštena prilika i promjena je bila nužna. Ova promjena možda više donosi po pitanju biznisa, PR-a, psihe i kemije nego na parketu, ali i to je dovoljno. Promjena je sama po sebi dobra stvar, ako je na bolje što su tu ima prigovarati? Na kraju krajeva, Sunsi nisu prodali dušu vragu trejdom za Shaqa, već onoga trenutka kada su prestali vjerovati da svojm igrom ikada mogu osvojiti naslov. A to se dogodilo još lani kada je protiv Spursa Kurt Thomas bio ključna čovjek na terenu. Dakle, tko se ovdje zavarava?

- Matrix, izgleda da si konačno dobio što si zaslužio :
"He has been playing a style out there where there is a shot every seven seconds. Here, he's gonna think we're all playing in concrete boots. He's gonna have to adjust to us a little bit, and we'll have to adjust the rest of the year." - Heat coach Pat Riley.
E pa sretno ti u Miamiu Shawn

- Miamiu kojega nitko ni ne spominje, a koji je doslovno spašena franšiza. Ne samo da imaju jedan od prvih pickova dogodine kojim će riješiti pitanje jednog mjesta u petorci, nego već imaju svog superstara u Wadeu i dva ugovora koja odlaze u povijest (J Will i Ricky Davis), dva ugovora koja će Rileyu omogučiti da preko noći skemija jedno ili dva prava pojačanja. Dodaj Matrixa koji bi trebao biti zadovoljan promjenom i pozicijom prvog pomoćnika Dwyaneu, i koji na kraju krajeva opet može biti zamjenjen za nekoga normalnog jer mu ionako ističe ugovor (u Cibonu recimo, jer jedino u njoj bi igrač njegova profila dobio odrješene ruke da igra kako hoće). Dodaj Banksa koji možda konačno pokaže što zna, a možda i ne, ali klub opet diše i vraća se u trku i moći će izdržati sa dva promašaja kakvi su Blount i Banks (ex-Celticsi uzgred budi rečeno, dodaj Rickya Davisa kao također bivšeg Celtica i treba li koje dodatno objašnjenje zašto je Miami pušiona?)

- Slušam ja tako sve te podcaste, gledam sve te konferencije, čitam sve te komentare, i nitko nigdje ne spominje Mariona. Nitko. Ni Steve, ni Amare, ni Kerr, ni Sarver, ni Mike. Pa koliko je onda taj čovjek uopće bitan? Je li moguće da je njegova prisutnost bila toliki emocionalni teret cijeloj organizaciji da su svi toliko sretni sa starim, ozljeđenim Shaqom kao da su u najmanju ruku doveli Dwighta Howarda? Nitko ne priča koliko će nedostajati Matrixova obrana, skok i trka, svi se nadaju kako će Shaq biti zdrav da pomogne u playoffu protiv Timmya. Očito su Sunsi i poprilično samouvjereni kada osjećaju da će samo tako nadoknaditi Matrixov učinak

- Hej, Spursi i Jazz su doveli igrače zadatka koji ih kompletiraju, Lakersi su složili roster za prvaka, Warriorsi su šaljivdžije, Sunsi su od revolucionara i liberala postali konzervativni religiozni frikovi, pa što čeka Dallas? Nek dovedu nekoga pod hitno ako misle uhatiti dio ovoga momenta

- Sunsi do sada ove sezone nisu mogli dobiti nikoga dobrog, pa čak ni Wolvese koji imaju onu neman od Big Ala pod košem. Nada da će osvojiti naslov ako ostanu vjerni sebi je zamijenjene nešto drugačijom nadom, ali svi su bar probuđeni. Svi će dati sve od sebe da opet budu bolji, da pokušaju doseći novi plafon. Jer iako su promijenili jedan detalj, izgleda kao da osjećaju da su promijenili stil života. Ipak, osim da vidimo uspjeh eksperimenta, zar stvarno mislimo da će Sunsi sada igrati ljepše i produktivnije od bijele braće iz Salt Lakea i bande iz New Orleansa? Bande koja je u ljepotici sezone prije neki dan izvukla pobjedu protiv novih Sunsa (bez Shaqa, što je i indikativno) sa preporođenim Diawom, Barbosom, Amareom, Nashom. Sunsi su izgubili, ali su igrali sa takvim osmjesima kao da su osvojili naslov. U Phoenixu se odavno nisu tako veselili igri, i što se tu dalje ima dodati

- Svi pričaju o revoluciji i njenom kraju, ali ona je u igri postigla koliko je mogla. Na terenu je gotova, ali posljedice nje ostaju, i to je ono bitno. Mene boli onaj drugi kraj Nashove ere, taj što je mogućnost da netko potpuno drugačiji, slabiji i protiv pravila - uspije. Znači li ovo da je konformizam nepobjediv? Nije li to još jedna potvrda, poput majica na Chea i hibrida? Zar se stvarno ambicije mogu ostvariti samo ako si dio sistema? Ne znam, ali i dalje vjerujem da ne. I da će sa ozljeđenim Shaqom koji će playoff provesti na klupi ovi Nashovi Sunsi briljirati u plaoyffu sa svojih 7 sekudni ili manje. Kao što su to napravili prije par sezona bez Amarea

Sunsi nisu mrtvi, trenutno su na aparatima sa dva moguća ishoda. Ili će se na kraju probuditi i živjeti bolje nego ikada, ili će doći do tolikog oštećenja vitalnih funkcija da više nikada neće moći normalno funkcionirati. Nakon ovoga trejda više vjerujem u pozitivan završetak. Do prije par dana mislio sam da je nemoguć. Pa ako Shaq nikada i ne zaigra, već je napravio dovoljno. Pripremio je ovu ekipu za njen posljednji run and gun davši joj ono što je izgubila - vjeru u sebe.

Filed under: bball No Comments