ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

PRAISE THE LORD! SORRY CP3!

Nakon onako bezveznog tradea između Miamia i Toronta, u kojem su se uludo potrošila dva ugovora sa kojima se moglo puno više, već sam se pomirio da za ovoga deadlinea nećemo imati o čemu pričati. Kad evo, prebacim na ESPN, kao i uvijek držeći fige da me dočeka nešto više od špekulacija Chada Forda (koje su za NBA tradeove ono što je Keanu Reeves za glumu), i doživim šok. Pravi pozitivni šok, jer ako je istina da Chandler prelazi u OKC iz Hornetsa, onda ovaj drugi mjesec nije besmislen kada je NBA u pitanju ma koliko se all-star trudio da ga besmislenim prikaže. I još nas čekaju dva dana u kojima je očito sve moguće jer dame i gospodo ovo je NBA - where cutting costs happens.

I Terry Porter je dobio nogu, što je još jedna dobra vijest. Em više nećemo morati gledati mučenje Nasha i društva, sada će pod starim drugom Gentryem opet moći igrati svoju igru i usput se dobro osjećati jer Gentry je bio asistent zadužen za atmosferu, em više nema potrebe za tradeom Amarea. Ali da se ne nabacujemo bez veze činjenicama i mišljenjima, možda je bolje da krenemo nekim redom.

- ništa od Amarea u Bullsima?

Pa otkazom Porteru očito je da se Kerr odlučio za krivca. Amare je bez obzira na sve probleme u glavi, ipak predobar igrač da bi ga se tek tako odreklo. Porterov odlazak ostavlja vremena Sunsima da do kraja sezone pokušaju pokazati da nisu toliko očajni kako su izgledali na trenutke i da upadnu u playoff. A onda na ljeto treba donijeti novu odluku. Ili ostaviti Amarea i graditi momčad na njemu i riješiti se Shaqa, možda i Nasha, ili se riješiti Amarea i još jednom probati skrpati nešto na kratki rok. Trećeg puta nema, ma što tvrdili Tony Blair i pokojni Račan.

Šteta što Rose i Amare neće zaigrati zajedno, to je stvarno mogla biti opasna kombinacija, ali prčkajući po njegovom veličanstvu TRADE MACHINE-u, složio sam jedan još zanimljiviji trade. Zašto bi recimo Blazersi odbili dati Baylessa i Aldridgea zajedno sa LeFrentzovim ugovorom za Amarea i recimo Barnesa kojega bi ubacili tek da brojke štimaju?

Blazerse sve manje doživljavam kao romantiku, a sve više kao običan klub, i to uopće nije loše. Jer zaljubljen čovjek često vidi u objektu strasti one stvari kojih najčešće nema. Od kada su me ohladili onakvom seljačkom reakcijom na Milesovu uskrsnuće, neke stvari sam si priznao. Brandon Roy je trenutno moj najdraži igrač, ali jasno mi je da bez prave podrške on sam nije garancija vrhunskih rezultata.

Aldridge je mlad, atleta je i ima šut sa poludistance na kojem možeš graditi napad. Ali najveći plus mu je to zajedničko odrastanje sa ostatkom momčadi. I kada tako gledaš Blazerse, kroz prizmu nekakvog sudionika u roditeljstvu, ili barem kumstvu, osjećaš se loše kada pomisliš da bi tako složna skupina mogla jednog dana biti rasturena radi onih klasičnih NBA razloga – novca, ega, brzog rezultata. Samo, Aldridge nije bolji od Amarea i to je ono što bi na kraju krajeva trebalo biti najvažnije, zar ne? Ili ipak kemija igra bitniju ulogu?

Bez obzira na koji se odgovor odlučili, činjenica je da Aldridge ima iste mane kao Amare – nije rasni skakač, ne voli se gurati pod košem, ne igra obranu koja će nekoga ostaviti bez daha, dok je Amare raznovrsniji strijelac. Direktnom zamjenom jednoga za drugoga Portland bi dobio jer Amare je bolji igrač, samo očito je da te mušice i sitnice poput Baylessa bivaju dovoljnima da ih spriječe u ovakvom tradeu i da malo poremete vagu.

Ali izgleda da Blazersi stvarno rade na dovođenju pojačanja, točnije malog krila koje bi riješilo dugoročno pitanje popune petorke, i uspiju li za Lafrentzov ugovor i par klinaca dobiti igračinu profila Carona Butlera ili Geralda Wallacea, napravili bi vrhunski posao. Ni Richard Jefferson nije loše rješenje, ali ova dvojica prijespomenutih ipak su all-round zvijeri koje bi znatno olakšale život Royu. Ovo je trade za koji definitivno navijam i koji bi bio dovoljan da ublaži razočaranje uzrokovano nikad ostvarenim spajanjem Rosea i Amarea.

- koga briga za Mariona i O'Neala?

Očito nikoga. Bitni su njihovi ugovori, a kako su praktički iste visine koja se mogla puno bolje iskoristiti, ono što ovdje vrijedi primjetiti su sitnice. Što Torontu znači činjenica da će ovo ljeto imati nešto novca na raspolaganju? Kome ponuditi Marionovu lovu kada na tržištu nema igraća koji ju zaslužuje? Miami je zato miran, do 2010. ne moraju brinuti oko tržišta a tada će ionako trebati dati novi ugovor Wadeu.

Igrački, O'Neal i Marion ne donose ništa. Čemu pričati o tome kako Matrix još uvijek igra dobru obranu ili kako O'Neal još može zatvoriti reket, kada je kombinacija Graham-Moon radila isto a rezultata nigdje, odnosno kada O'Neal neće biti u stanju ostati na parketu jer će mu otpasti šarafi iz koljena ćim prvi put potrči u kontru sa Dwyaneom.

Zašto Miami nije radije doveo iskoristivog Brada Millera? Ili pokušao neku drugu kombinaciju? Već se požurio sa realizacijom ovoga tradea prije all-stara. Pa vjerovatno zbog Marcusa Banksa. Riley je već pakirao Marionov ugovor sa sobom u Phoenix, kada se javio Colangelo. Toliko očajan da je pristao uzeti i Banksa, samo da ne ostane bez financijskog olakšanja.

To je ključ cijelog tradea. Marcus Banks ima jedan od najgorih ugovora u ligi, sljedeće tri godine garantirane za iznos midlevela. Za tu lovu i te uvjete od čovjeka se obično očekuje da bar bude dio rotacije, samo što Banks u svojih sada već nevjerojatnih 6 sezona u ligi nikada nije bio ništa više od dodavača ručnika sa samog dna klupe. Ma Sunsi su i zaslužili da ih karma ovako prca, oni su mu i dali ovaj blesavi ugovor u isto vrijeme odrekavši se Denga, Ronda, Rudya i ostalih mogućih pojačanja.

U ovo doba recesije, kada svaki klub tri puta okreće svaki dolar i kada Stern izlazi sa planom kreditiranja klubova gubitaša (a to je pola lige, 15 klubova poput Kingsa, Grizzliesa i sličnih koji igraju pred polupraznim dvoranama dobit će priliku da podijele 175 milijuna ne bi li nekako živi dočekali sljedeću sezonu), Banksov ugovor je katastrofa. Da ne govorim da se proteže do 2011., što je godinu nakon ljeta kada bi se svijet trebao promijeniti. Bojim se više zbog mogućeg novog štrajka nego nekih velikih potpisa.

Brian Colangelo je izgubio kompas, a ja možda ne izgubim okladu. Iako je nakon ovakvog tradea želim izgubiti. Roko Ukić je bezveznjak, ali za Marcusa Banksa on je Bob Cousy i John Stockton u jednom. Sjedne li on sada na dno klupe i izgubi li mjesto u rotaciji da bi Raptorsi opravdali dovođenje Banksa, to stvarno možemo nazvati nepravdom. A opet, ako ćemo gledati pozitivno, možda mu ovo otvori minute na drugom beku, što je uloga koja mu ionako više odgovara. Najrealnije je pak očekivati da će nakon 10 tekmi Banks opet sjesti na tribinu i da će Raptorse u serijama poraza još koji put voditi Roko'n'rolla.

Koliko su Raptorsi popušili u ovom tradeu (a stvarno trebaš biti maher da popušiš u tradeu koji je sam po sebi pušiona), govori i to što su ostali bez Moona koji je bio solidno rješenje na trojki i igrač koji je najbolji bio u obrani, pazi čuda, istome onome u čemu je Marion još jedino dobar. Hm, plaćati Moona minimalac ili Mariona 17 milijuna za isti učinak? Još dodati Banksa i svu glavobolju koja ide sa njim? Sve u svemu – Colangelo postaje očajan, vuće alibi poteze a to nikada nije dobar znak. Kompas je odavno izgubljen. Osim ako ti jedini kompas nije - dolar.

- veljača je spašena (kako za koga)

Samo zato jer se jedan trade iz snova ipak dogodio. Ako ste navijač Hornetsa, logično je da ćete odlazak Chandlera teško primiti. Čak i NBA fanatiku teško je naći razloge po kojemu su Hornetsi dobro prošli. Ali ovaj trade mogao bi biti tako dobar za Duranta i društvo da ćemo navući nešto i za Hornetse, samo da ne sijemo neke negativne vibre (poput nečega što bi mogao čovjek reći u afektu tipa "možda da Paul ipak ode u neki drugi klub koji se neće bojati trošiti da mu omogući pravu ekipu sa kojom se može boriti za naslov, jer očito je da Georgeu Shinnu nikada ništa neće biti važnije od love")

Svi volimo Thunder i već nakon par mjeseci zaboravili smo na njihove očajne dresove i očajno ime, jer na parketu imaju Westbrooka, Duranta i Greena. Gledam ih ja tako neko vrijeme, skidam uporno sve tekme do kojih mogu doći jer svakim novim susretom njihov potencijal postaje sve veći i veći. Carlesimo je bio očajan, dobio je nogu i stigao je fenomenalni Scott Brooks koji sa igračima ima odnos kakav davno nisam vidio. Pogledajte samo kako komuniciraju, momci ga slušaju kao da je u najmanju ruku Phil Jackson.

Onda u oko upadne koliko ih ubijaju Mason i Wilkins svojim anti-talentom za igranje košarke, i oni odmah povuku pravi potez, gurnu u petorku rookiea Kylea Weavera koji je i bolji šuter i bolji obrambeni igrač od obojice veterana. A tko zna, možda i dugoročno riješenje na dvojci, jer kraj tria Durant-Green-Westbrook neće ni trebati raditi ništa drugo nego pogađati vanjski šut i igrati obranu.

I onda čovjek pomisli kako im sada treba samo jedan pravi centar koji može zatvoriti reket, i što oni naprave? Odmah jednoga dovedu. Da, stvari znaju biti tako jednostavne. S obzirom da je Brian Colangelo mrtav, vrijeme je da Sama Prestia proglasimo novim genijem NBA managementa. Ja bih osobno bio zadovoljan i Dalambertom, ali Chandler je naravno još bolji izbor. Trade za Dalamberta bi dobro legao na obje strane, Sixersi bi ostali sa Speightsom i Brandom pod košem te im odlazak Dalamberta samo pomaže i financijski i prilikom slaganja rotacije budućnosti, a Thunder bi dobio svoga centra. Svi bi bili zadovoljni, a ovako su zadovoljni samo dobri ljudi iz OKC-a. Ili i Hornetsi imaju razloga za slavlje?

Jer Hornetsi su ove sezone najveće razočaranje a glavni razlog je upravo Chandler. Njegov učinak je nestao, Hornetse svi ubijaju u skoku, a on je ipak predobro plaćen da bi kontrolirao reket. Možda više nećemo imati prilike gledati najbolji alley-oop dvojac lige, možda će New Orleans ostati bez svog najvažnijeg obrambenog igrača, ali za 11 milja ipak treba dati nešto više od prosjeka. Hornetsi na ljeto imaju novu šansu, možda uspiju pronaći igrača kojim će opet zaokružiti petorku. Paul, West, Posey i Stojaković su tu da ostanu (možda ne u New Orleansu, ali da u Hornetsima), a tko zna, možda je baš Dalambert taj koji će ih pojačati.

Za ovu sezonu su ionako mirni - sa pristiglim Joeom Smithom i Chrisom Wilcoxom neće biti puno lošiji nego sa ovakvim blijedim Chandlerom. Wilcox je stvoren za hvatati Paulove alley-oopove, njegova sposobnost realizacije oko reketa nešto je o čemu je Chandler mogao samo sanjati. Smith je dobri stari veteran koji automatski podiže snagu rotacije, jer drveni Hilton Armstrong više neće biti prvi visoki sa klupe. Ili Wilcox ili Smith, tko god ulazio u igru, odradit će bolji posao. Možda će reket biti još propusniji, ali ponavljam – ovosezonski Chandler nije gubitak. Tek ako opet postane onaj stari u Oklahomi, tada će Hornetsi imati za čim žaliti.

Ok, možda nisam bio uvjerljiv, možda su loše igre Chandlera samo uzrokvane nekim privatnim problemima i lakšim ozljedama, te bi uskoro proigrao na lanjskoj razini, pa je ovo bila jedina situacija koju je vodstvo moglo iskoristiti da se spusti ispod salary capa i nešto uštedi.

Ali, koga briga za Hornetse kada se oko Duranta slaže momčad koja već dogodine može u playoff? Lakoća sa kojom se KD poigrao sa konkurencijom na all-staru zastrašujuća je, a dogodine će valjda osvojiti i prvi MVP na tekmi seniora. Ako to može Shaq sa nekoliko zakucavanja, onda će to moći i Durant sa jednom serijom u stilu Glena Ricea ili Mitcha Richmonda.

I još jedna crtica o Thunderu – Jeff Green je igračina, a uopće ne igra svoju igru. On je u ovoj momčadi za sada prvenstveno napadačka opcija umjesto da bude ono za što je stvoren, novi Lamar Odom. Jeff je all-round zvijerka, i uz Duranta ima šansu biti ne samo novi Odom već i novi Pippen. Na takvu visinu imati takve fizikalije i kontrolu lopte uvijek je prednost, još kada imaš osjećaj za igru, obranu i skok – mogućnosti su neograničene. Momak je stvoren za triangle offense, kao i Durant uostalom. Šteta što su Jackson i Winter očito zabranili korištenje njihova izuma, pa ćemo se morati zadovoljiti 1 na 1 akcijama obojice. I to uopće nije loše. Seattle, volim te, ali morat ćeš se zadovoljiti sa Grizzliesima jednoga dana.

- Boston, we have a problem

Lijep potez, poslati Cassella u Sacramento i usput platiti novi bazen braći Maloof. Samo, tko će biti taj veteran koji će uskočiti na Cassellovo mjesto na dnu Bostonove klupe? I može li on pokriti sve minuse koje uzrokuje višak minuta za Tonya Allena i Big Babya? Na kraju krajeva to možda i neće biti najbitnije jer Boston ima jedan puno veći problem – Garnett usporava. Ozbiljno, pogledajte zadnjih desetak utakmica i posebice poraze od Lakersa i Cavsa. KG, najbolji obrambeni igrač lige i čovjek koji drži najbolju obranu u svijetu košarke sve više podsjeća na Lukšu Andrića. Obranu sve ćešće igra rukama a sve manje nogama, što nikada nije dobar znak. Možda će all-star pauza pomoći, ali Boston trenutno stvarno djeluje ranjivo.

- bad actors

Tu i tamo životna situacija zahtijeva od čovjeka nešto što on ne želi dati. Npr. meni se gleda NBA tekma i ne diže mi se iz kreveta, a Stari bi da odem u dućan po novine. Pa mu ja kažem da ih čita na internetu, kao i ja, a on kaže da ne pizdim jer ne možeš laptop nosit na zahod. Onda ja odem sa laptopom na zahod čitati Chada Forda i njegove vijesti. I pravim se da je sjediti na školjci sa laptopom u krilu jednako ugodno kao sa novinama što naravno nije istina i što Stari kuži pa mi samo viče "bed akta, bed akta". Loš glumac koji ni sam ne vjeruje u ono što pokušava prodati. Dakle, nešto slično kao prosječni sudionik all-stara.

A taman ssm se pomirio sa njegovim postojanjem, prihvatio ga kao nešto što se mora dogoditi jer masa puši ta tabloidna sranja, a bez mase nema love. Ali ne mogu si pomoći, dogodila se hrpa stvari koje su mi ga opet zgadile.

Prvo, NBA nije prisutan u našim medijima nikada osim na Božić kada sportska redakcija u Dnevnik uvali rezultat i neku snimku jer na Božić naravno nema drugih događanja. E da bi ovih dana svi imali izvještaj sa all-stara, i to sa snimkom zakucavanja. U kojoj je, kao što je Simmons lijepo primjetio, Nate Robinson pomazio Dwighta svojim spolovilom po glavi.

Kao da to nije bilo dovoljno neugodno, HRT je otišao još dalje pa je čak pročitao kako je pobjednik natjecanja u nečemu neki Derrick Rose iz Chicaga, i onda još puste sliku kako mali šeta oko čunjeva i baca loptu u neki krug što izgleda kao zimska guma upravo skinuta sa nekog bijesnog SUV-a. Majke mi, bilo mi je neugodno zbog najdraže lige, zamislio sam svu hrpu ljudi koja to ne prati i koja sad odjednom vidi cirkusanta Robinsona i Roseovo šetanje i koja pomisli "Čekaj, to je to što je Geeu najvažnija stvar u životu? Ovaj retardirani cirkus? Hm, a da se manje družim s njim?"

Da ne spominjem cijele stranice u novinama posvećene najbezveznijem trenutku NBA sezone. Na tim istim stranicama NBA se inače spominje samo u po kutovima sakrivenim crticama tipa "Roko je sinoć za 2 minute imao koš, asist i dvije izgubljene, te je nekoliko puta opalio Anthonya Parkera po stražnjici". Stvar koja je pak prelila čašu je MVP trofej dodijeljen Kobeu i Shaqu. Ne zbog samog trofeja, jer koga briga za MVP-a all-star utakmice. Već zbog tako loše napisanog i predvidljivog scenarija kojega ne bi izvukli ni De Niro ni Hackman, a kamoli jedan jedini Shaq. Na zakucavanjima sve one gluposti mogu razumjeti jer to je valjda jedini način da se nešto tako besmisleno kao sat vremena zakucavanja na prazan koš učini zanimljivim. Ali iz same utakmice ne izvući ništa više od Shaq-Kobe nostalgije, pa to ne bi ni Hollywood prodao pod ljetni hit. Odnosno bi, a baš u tome je problem. Košarka je predobra stvar da bi netko pljucao po njoj radeći od nje ljetni blockbuster.

Dinastija

Na skali od 1-10 koliko je jadno da su Shaq i Kobe co-MVPs NBA All Stara?

Stara škola novinarstva

izvrstan tekst o Battieru i Rocketsima.

FAN BIJES by Birdie

Napokon mi se vratio navijački duh u jednom sportu. Drago mi je da sam u stanju živcirati se igrom jedne momčadi, veseliti se pobjedama, tražiti razloge porazu, analizirati sve utakmice, čitati sve vijesti i komentare koje mogu naći, tražiti načine da se igra te momčadi popravi. Bez obzira koliko Bullsi izgledali smiješni u nekim utakmicama, ja sam navijač te momčadi. Naravno da sam za Bullse počeo navijati za vrijeme Jordan-Kukočove ere (zar je što čudno u tome što je Kukoč imao velikog utjecaja na mene?), ali nisam se prebacio na neki drugi klub zato što više nisu prvaci. Ponovo sam se „vratio“ NBA-u prije dvije sezone. Bullsi su tada bili iznenađujuće solidni, prošle godine su bili poprilično loši no to me nije obeshrabilo, a kada je u klub došao Rose to je bio dodatni veliki razlog još većem navijanju. Ima li što ljepše od toga?

Naravno da sam svjestan kako ovaj roster neće dugo trajati. Priča se o trejdovima od početka sezone i ja sam apsolutno za promjene. Uz već otpisanog Hughesa i kolege mu Goodena koji je s njime došao iz Clevelanda, u špekulacijama je i većina drugih igrača. Jedino se, naravno, ne priča o Roseu. No, koga dati? Ponukan nekim dobrim igrama u posljednje vrijeme počeo sam se nećkati. Hinricha bih zadržao jer je dobra rotacija Roseu, a može igrati i zajedno s njime. Popravio je igru u obrani, da tricu kada treba, zna dodati loptu. Hinrich ostaje. S Dengom su potpisali dugoročni ugovor, u nekim utakmicama izgledao je kao prije dvije godine kada je izgledao senzacionalno. Neka i Denga. Thomas uopće nije trebao doći u Bullse. Samo zamišljam kako bi Aldridge odlično legao Bullsima, ali i Thomas ima neke kvalitete. Žilav je u obrani, voli opaliti bananu i kada ne treba (siguran sam da je vodeći u ligi po broju nepriznatih banana, odnosno lopti koje su bile u silaznoj putanji kada ih je blokirao), agresivan je u napadu, a u posljednjim utakmicama je počeo shvaćati da ne treba silovati šut. Noah mi je bio ljubimac od početka. Reggae, makrobiotika, muda da se suprotstavi Big Benu, tata koji mu je faca, činjenica da smo umalo rođeni na isti dan (plus-minus jedan dan ionako ne znači puno). Sve to plus borbenost jednako ostaje. I on i Thomas. Graya nema smisla mijenjati jer boljeg drugog centra za njegovu lovu teško možeš imati. Nocioni je genijalac baš kao svaki Argentinac. Poznat po činjenici da voli napraviti teški faul, može igrati i nisko i visoko krilo, zabija i trice i ulazi. Ostaje. Sefalosha je pristojan u obrani i svakoj momčadi treba neki igrač s klupe koji će 10-ak minuta igrati specijalca. Neka i njega. Od ovih koji igraju ostao mi je još Gordon. Koliko god ga svaki ljubitelj košarke mora mrziti, u zadnjim utakmicama je zabijao kao lud i odlično se uklapao u cijelu igru Bullsa. Nisam siguran koliko bi dobrog šutera umjesto njega mogli dovesti. Doduše, nikad mi Gordon ne bi igrao u startnoj postavi, ali s klupe bi mogao ulaziti. Ostali su još Hunter, Ruffin i Simmons. Tko bi njih uopće uzeo?
Sve više sam počeo razmišljati o sadašnjoj momčadi plus neki igrači koji bi se mogli dobiti za Hughesa i Goodena. Njih dvojica imaju velike ugovore i jedan krupni centar i solidan bek šuter bi se mogli dobiti za njih. Ti novaci bi trebali biti starteri – oni plus Rose, Deng i Thomas. S klupe Hinrich, Gordon, Nocioni, Noah, Sefalosha, Gray. Ne zvuči loše.
A onda se dogodio Miami. Bullsi su odmah poveli s devet razlike, ali onda su počeli igrati tako smiješno da je to za ne povjerovati. Gordon je pucao sve živo, Noahi ispadale lopte, Deng se nije ni jednom otvorio, Thomas griješio u napadu, a u obrani ga prolazili kao budalu, Nocioni malo ozlijeđen što ne opravdava činjenicu koliko je grozan bio, Hinricha se nije ni vidjelo, baš kao ni Sefaloshu. Gray nije ni ulazio, a Rose je bio solidan. Uostalom, može li taj momak odigrati loše?
Miami je već prije kraja poluvremena poveo s +11, a ja sam odlučio dočekati budan kraj poluvremena i poći spavati kako se ne bih više živcirao. No, onda se dogodilo. Da još vjerujem u slučajnosti, možda bih mogao reći kako sam slučajno zaspao prije poluvremena tako da je utakmica još ostala upaljena, a onda se probudio točno minutu prije kraja utakmice. Taman kada sam skontao koliko je ostalo do kraja, netko je napravio faul na Gordonu koji je s tri bacanja mogao izjednačiti utakmicu. Zakon! Dao je sva tri, a Miami je imao malo vremena da proba pobjediti. Time-out i odlična obrana Hinricha na Wadeu. Traži se time-out. Sada mi imamo šansu za pobjedu, a produžetak je sigurno tu. Zakon! Ostalo je samo 4,7 sekudni. Miami ne može nikako do lopte, a mi imamo priliku za još jednu pobjedu u stvaranje odlične atmosfere. I što se onda događa? Na teren izlaze Hinrich, Gordon, Sefalosha, Thomas i Noah. Gdje je Rose? Deng? Nocioni? Tko će dati koš? Vidjeti ćemo. Sefalosha izvodi aut, nitko se ne otkriva, Gordon trči u kut na tricu, a kako je Wade poprilično inteligentan igrač zna da će lopta ići njemu. Sefalosha baca loptu kao da je na Olimpijadi starih sportova, Wade je uzima i traži time-out. Miami je puno pametniji. Iako ima tek nešto više od sekunde do kraja Matrix baca loptu Wadeu koji je odmah vraća jer su svi Bullsi skočili na njega, a Marion postiže svoj posljednji koš za Heat. U dvorani se veseli samo Dwayneova rodbina (mali je iz Chicaga), a ja sam svjestan kako nikada u životu nisam vidio gluplji način za izgubiti utakmicu. Nisam gledao onu čuvenu tekmu kada je Juga propustila +9 ili koliko već u zadnjoj minuti protiv Sovjeta tako da je ovo to.

Jutro nakon budim se samo s jednom mišlju – trejdajte ih sve! Sve! Osim Rosea, naravno, ali on ionako ne spada pod „sve“ u bilo kojem pogledu. Trejdajte ih pa da počnemo ispočetka! Hinricha trejdajte jer se u niti jednom trenutku utakmice ne može nametnuti – čovjek igra kada su mu protivnici back-up playevi, a od njega bi se trebalo očekivati da tada bude dominantan pored njih. A nije. Denga trejdajte jer je nesposoban preuzeti ulogu jednog od lidera momčadi, a to se od njega očekuje. Taj nema muda ni za što osim za igranje za Veliku Britaniju u kvalifikacijama za EP. Nocionija trejdajte jer se čovjek gubi. Ne zna koja mu je uloga pa ostaje samo da se mlati s protivnicima. Thomasa trejdajte jer je u napadu od nikakve koristi, a bez obzira na trud u obrani ga opet malo jače četvorke čine smiješnima. Noahu trejdajte jer radi po dva glupa faula na utakmici, a od Mavrovića bi trebao naučiti da se makrobiotikom ne može na sportski vrh. Sefaloshu trejdajte jer je glup, ako vam treba europski obrambeni specijalac uzmite Rozića, pobogu. Gordona trejdajte da se ne moram svaki put ljutiti što netko u Chicagu nosi broj 7, a i da bi moj prijatelj Sickre napokon pogledao Bullse jer ih radi njega ne može gledati. Ma, trejdajte i Graya iako nemam nikakvog razloga za to. Trejdajte i onu trojicu s klupe – ja ću vam doći dodavati šugamane ako treba.
No, prije svega otpustite Vinija. Samo glup čovjek može u situaciji kakvu je imao protiv Miamija izvesti onakvu petorku na teren. Mislim da bi i Vlado Vanjak uspio posložiti bolju. Zar ne bi bilo logično da taj napad odigraju Rose, Gordon, Hinrich, Deng i Nocioni? Pa neka onda Wade skonta kome će ići lopta – svi mogu zabiti bez problema, a ionako je Miami poprilično niska momčad pa Deng na četvorki i Nocioni na petici ne bi ispadali. Ionako bi Miami tražio time-out ukoliko bi imao priliku za to pa bi u obrani mogli ući i Thomas i Noah ili bilo tko već. Ne, Mr. Zalizana frizurica je odlučio ovako, a zašto to samo on zna.
Nije samo ovo razlog za otpustiti Vinija. Od početka sezone ne zna što bi igrao, gubi se u rotacijama, a samo je Utah počela s više različitih petorki od Chicaga. Još nisam vidio izrađenu akciju za Denga koji bi trebao biti drugi igrač u ovoj momčadi, a pobjede koje su Bullsi ostvarili uglavnom su dolazile kao rezultat genijalnosti malog Rosea ili potpune ludosti Gordona. Premalo.
Uz Vinija neka ode i drug mu Paxson. On je ipak kriv za sve što se događa Bullsima u zadnje vrijeme. Koliko je glupih poteza čovjek napravio, teško ih je i nabrojati. Zamislite samo centarski tandem Aldridge-Chandler s bikom na prsima. Zakon! No, Paxson je imao neke druge ideje. Došlo je vrijeme da se podvuče crta i kaže kako su ideje bile promašene. Jerry Reinsdorf bi trebao napraviti ono što su napravili McHaleu u Minnesoti – ti si slagao momčad, pa ti probaj s klupe napraviti nešto ako možeš. Ako ne, adio, doviđenja, tko te jebe. McHale je dokazao svoje, a može li Paxson ne znam. Mogla bi mu pomoći sva sila iskusnih pomoćnih trenera koje je Vini oko sebe naslagao jer je jasno kako čovjek ne zna puno pa je tu starija ekipa da mu da poneki savjet.
Taman negdje pri pola pisanja ovog teksta pročitah kako Paxson ima namjeru otići iz kluba sam. Opcija jedan je da ode nakon trade deadline-a, a opcija dva na kraju sezone. Moram poslati e-mail Reinsdorfu da mu to ne dopusti – neka ga otpusti pogotovo ako propusti dovesti Amarea. Propustio je Gasola, nije ozbiljno zagrizao za Bryanta, a D'Antoni mu je pobjegao ispred nosa. Otpusti ga, Jerry! Odmah! I onda ih trejdaj sve!

THE NO-STAR WEEKEND – 2009 EDITION

Skup svih zvijezda je pred vratima, a to je ujedno i vrijeme da se odradi drugi po redu izbor najvećih anti-zvijezda NBA lige. Dakle, onih igrača koji više štete nego koriste svojim momčadima i to na sljedeće načine:

- imaju ogromnu minutažu i mizeran učinak
- primaju ogromne svote koje ničim ne opravdavaju
- bez obzira na novac i učinak, jednostavno ostavljaju gorak okus u ustima nakon što ih vidiš

Evo i link na post o lanjskih dvanaest, neponovljivi Brian Scalabrine više nije u izboru, em ima gorih, em i nije bio toliko očajan ovo malo što je igrao. Ali neka imena se vraćaju po drugi put. Dakle, i nakon tek dvije sezone izbora već imamo uber-nostarovce. Zakon, zaslužuju nekakvo priznanje pa ću im pored imena u postu dodati barem zvjezdicu.

I da, prije nego prijeđem na nabrajanje, još nešto. Bez obzira što gledanje same utakmice nema i dalje nikakvog smisla, po prvi put nakon dugo godina ne doživljavam all-star kao tek skup umišljenih zvijezda koje većinom više štete nego koriste svojim klubovima. Ako pogledamo realno, ispada da su samo Iverson i Amare ove godine izabrani na račun svoga zvjezdanog statusa, a da su ostali manje više nagrađeni zbog doprinosa kolektivu.

Mislim, ne radi se o nekim velikim promjenama, jer sam koncept all-stara ne dozvoljava odstupanje od individualnosti, ali čini mi se da danas nešto znače i rezultat i karakter a ne samo NBA action/hip-hop preseravanje. Što je samo još jedna potvrda da liga nikada nije bila bolja, sa svim ovim igračima old school mentaliteta. Paul, Roy, pa i James i Wade više su studenti igre i šljakeri nego čisti egzibicionisti. Čak i jedan Kobe pod utjecajem mladog vala igra zreliju košarku, na pravi način.

Da ne ispadne da imam nešto protiv talenta, nemam – bez osobnih kvaliteta oni ne bi bili to što jesu. Ali uz svoje vlastite kvalitete oni znaju i kako igrati sa drugima – sa suigračima, sa navijačima, sa promatračima. Stoga fanatiku ne preostaje ništa drugo nego da uživa u novom zlatnom dobu lige, uz neizbježne pokušaje da objasni ovakav razvoj stvari. Evo kako ja na to gledam - liga nije nužno postala više Paul Pierce nego Vince Carter, ne, jer ni to ne bi bilo dobro, da nedostaje atraktivnih pojedinaca i da vladaju samo naizgled ozbiljni profesionalci. Liga je konačno dobila potreban balans, jer predugo je trajao teror Iversona, Cartera, Davisa i sličnih, teror vječnih talenata koji nisu znali napraviti posljednji korak. Danas ima mjesta i za njih, ali i za prave pobjednike, i to je sjajno. Jer u isto vrijeme nije tragedija imati jednog Carmela kada s druge strane stoji jedan Roy. Dapače, radi se o savršenoj simbiozi u kojoj će jedan drugoga učiniti boljim. Hm, sada kada ovako gledam ovo što sam napisao i nema nekog smisla, odnosno možda baš i nije vidljiv, ali istina je ionako u oku promatrača. Ti koji ovo čitaš, ionako misliš što želiš.

A sada dosta brbljanja, vrijeme je za no-star selekciju.

PRVA PETORKA

G – Dahntay Jones (Denver) i Antoine Wright (Dallas)

Jones i Wright su starteri u ekipama koje se bore za playoff, i najluđe od svega uopće nisu bitni. U biti važni su kada odigraju dobro (a to se dogodi rijeđe od totalne eklipse Sunca), ali čak i njihove momčadi od njih ne očekuju previše. Tek da trčkaraju, zabiju zicer i poneki šut, i odigraju poštenu obranu. Ovi to i odrade jer imaju fizikalije, ali samu igru ne kuže previše. Jones je beskorisni 1 na 5 hakler, strijelac ograničenog arsenala, a Wright je bek-šuter ispodprosječnog šuta. Igraju po 20 minuta, startaju i to sve samo zato jer treneri iz nekog razloga misle da je bolje u tekmu krenuti sa atletom koji će se truditi u obrani i neće nužno tražiti svoj šut. Pa onda tako mogu lakše razigrati prve opcije (Carmela i Dirka). Također, u ovakvoj podjeli uloga igrači koji zaslužuju startati uđu sa klupe na lošije protivnike i odmah krenu trpati koš, što dovodi do dvije pozitivne stvari - em ne pati napad kada krenu rotacije, em ne pati ego ovome što sjede na klupi jer jednom kada uđe postaje gazda. I sve bi ovo bilo logično i krasno da J.R. Smith i Terry, apsolutni majstori kada je zabijanje koševa u pitanju, imaju poštene alternative, odnsono da mjesto i minuta na parketu ustupaju nekome tko je koristan. Ali Jones i Wright ne mogu zabiti, ne igraju adekvatnu obranu, te doslovno samo jedu minute.

G – Charlie Bell* (Milwaukee)

Čovjek je i lani bio sudionik no-stara, samo što su mu tada društvo radili svi beskorisni swingmani i bekovi Bucksa – Simmons, Mason i Ivey. Od toga društva u klubu je ostao samo Bell, ali nije zato postao ništa manje bezvezan. Čovjek koji je zaradio ugovor na osnovu vanjskog šuta više ne može pogoditi ništa, u obrani se sveo na ektoplazmu, a od posebno isticane sposobnosti igranja playa na kraći rok više nije ostalo ništa. Ring my Bell je odigrao sezonu van pameti, zaradio ugovor i sada opet igra kako stvarno zna – jadno. Opet, nije on kriv što je dobio toliku lovu, evo jedan Marvin Williams godinama nije pokazao ništa da bi sada odjednom stvarno počeo igrati kao drugi pick drafta. Hej, šanse da dogodine, kada dobije novi ugovor, nastavi sa igrama na ovoj razini su minimalne, ali postoje. Međutim, kada jedan Bell odigra sezonu karijere, to je i dalje sezona karijere petog beka rotacije i ne zaslužuje ugovor od 4 milje godišnje. To što je osigurao bar tri buduće generacije Bellova i što se dvije godine zaredom nalazi na ovoj listi može zahvaliti ljigavom i nesposobnom bivšem GM-u Bucksa, Larryu Harrisu, koji je i ovim potezom dokazao da je majstor krivih poteza. Ako želiš ubiti budućnost franšize, samo zaposli mlađeg Harrisa.

F – Adam Morrison (Bobcats, Lakers)

Nažalost, ništa drugo mi ne preostaje nego A Moa proglasiti novim Scalabrineom. Jednako je nepokretan, spor i izgleda kao da je ispao iz prikolice negdje u okolici Zadra.
Jesmo već rekli da se radi o momku koji igra na krilu a nije u stanju pretrčati ni stolicu? Da, A Mo je spor ko blato, ali srećom više ne pokušava glumiti zvijezdu i driblingom stići do koša. Ne, čovjek je pravilno odlučio da se posveti ulozi šutera iz vani, samo što ga malo prca postotak, ako misli zarađivati za život kao tricaš sa klupe 30% šuta nije dovoljno. Onako slabašnog, usporenog i mlitavog nije ga teško zatvoriti od pozicija za skok, a kako više ne igra sa loptom onoliko koliko je naučio na Gonzagi, ne stiže ni do slobodnih ni do asista. Drugim riječima, u ovom trenutku Adam Morrison je najbeskorisniji NBA igrač. MVP no-stara. Ali možda osvoji prsten. I još se stigne zabaviti u Gradu Anđela. Bar se Karma pobrinula da jedini fan dobrog rocka i dobrih knjiga u NBA ipak ne ispadne totalni luzer.

F – Ryan Gomes (Minnesota)

Ako se sjećate lanjske verzije maloprije spomenutog Marvina Williamsa – samo stoji na kantunu, glava u balunu (toliko da nije ni svjestan da gazi liniju i da ne puca tricu nego dugu dvicu), i kada dobije loptu – potegne. E pa takav alibi napadač je i Gomes, koji je ime stekao skupljajući minute u očajnim momčadima, gdje se eto predstavio kao nekakav šljaker. Kakva prevara. Naime, Gomes je samo iskoristio sve ono što su napravili Milsap, Smith i Dudley, niske četvorke koje su stvorile sliku o takvim igračima. Naime, ako si niži od prosjeka, ali imaš igru pod košem a ne i vani, tada si tzv. tweener, šljaker koji sve fizičke nedostatke nadoknađuje borbenošću i pristupom. Gomes je skupljao solidne brojke u Bostonu i svi su pomislili, evo još jednog tweenera, možda ne može igrati kao nisko krilo ali pomoći će pod košem. Kad ono, Gomes se pretvorio u najobičnijeg spot-up šutera, mirno chilla u kutu, ne radi ništa i pukne kada dobije loptu. Istina, puca sasvim solidno, ali za nekoga tko se smatrao šljakerom i tko je ugovor zaradio na račun rada, Gomes ne pruža ništa više. Dok je igrao 20 minuta i skakao imao je smisla, sada kada na 30 minuta oponaša korner zastavicu definitivno je no-star. Uostalom, ova glupa ozljeda koju je Jefferson zaradio pokazat će sve mane rostera Wolvesa – bez Big Ala će možda pukim slučajem dobiti jednu tekmu. Jer osim Ala, nema tu dva poštena košarkaša, i tu prije svega mislim na karakter – Gomes je postao ljenčina, Smith zasigurno neće dobiti treći puta zaredom spomenicu Ispod Obruca jer to više nije onaj isti borac, te im ostaju jedino Kevin Love i Mike Miller kao igrači sposobni igrati pobjedničku košarku (smiješno mi je što u napadima na igračinu kakva je Miller svi ukazuju na njegov slabiji napadački učinak a nitko ne primjećuje da svaku minutu na parketu Miller odradi ratnički i da je po pitanju skoka i asista nikada bolji, a da za manje koševa glavnu krivicu snose potrošaći poput Foyea i Gomesa koji gledaju samo vlastite brojke).

C – Joel Anthony (Miami)

Iako jadnik starta samo zato što nema druge opcije, i iz istog razloga dolazi do minuta, ne možemo ga nego odabrati za startera u ovoj ekipi. Jer Anthony nema ni jednu jedinu košarkašku vještinu zbog koje bi sutra trebao primati NBA penziju. Čak nema ni neku ekstra visinu ni masu, iako je dovoljno žilav da se bar malo gura sa pravim peticama. Uvijek je bilo i bit će trutova u NBA, visokih koji ne mogu zabiti ni slobodno, ali nešto moraju imati – ili si bloker, ili odlično pokrivaš u obrani, ili si odličan skakač. Anthony nije ništa od toga, njegova jedina uloga je guranje jedan na jedan i po tome je nasljednik Jasona Collinsa u ligi, kao visoki koji ima minutažu a ne radi ništa. Međutim, Collins je bar znao pasti u obrani i iznuditi faul u napadu, dok Anthony nema čak ni neku takvu caku po kojoj bi ga pamtili. Tko zna, možda momak ima zlatno srce. Ali kvragu, kada ga sutra ugledamo negdje u Europi, u nekom trećerazrednom euro kupu, nećemo se ni sjetiti da je jednom bio starter jebene playoff momčadi.

KLUPA

C – Hilton Armstrong (New Orleans)

Čekaj malo, zar je ovo treći visoki u rotaciji ekipe koja bi željela biti izazivač? Zar ovaj Ivanmatejoškofranko Grgatskelinpoljakkaštropil crne puti? Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha. Nazvati ovog tipa drvom uvreda je za svo pošteno raslinje ovog svijeta. OK, možda ima mišiće i zauzima mjesto u reketu, ali da li ga je itko ikada vidio kako se služi tim mišićima za nešto korisno? Kakva katastrofa od igrača.

F – Andrea Bargnani (Toronto)

Možda Bargnani ne zaslužuje biti u ovakvom društvu, možda ga stvarno ne bi trebali blatiti zbog toga što je cijela njegova momčad totalno razočaranje. Ali, Toronto je do početka ove sezone bio dobar, a Andrea nažalost nikada nije bio dobar. Iza prvog picka drafta već su dvije i pol sezone i nikakvog pomaka nema – i dalje se izbjegava muška igra, i dalje se ne pomaže u nijednom segmentu osim u šutu, a i tu je upitna korist. Jer Bargnani, iako tricu puca sve bolje, postaje potpuno ovisan o vanjskom šutu, a to nije odlika nositelja. To je odlika novog Pata Garritya, samo što je Pat Garrity bio svjestan što je i nije pucao 12 lopti po tekmi, niti bi mu to netko dopustio. Bargnani je možda žrtva krivih procjena i velikih očekivanja, ali u tome i jeste poanta. Pravi igrač ne bi dopustio da ispadne žrtva, nešto bi poduzeo. Bargnani nema muda da poduzme išta osim da bude ono što jeste – tek još jedan lik iz ergele Cardinal – Bonner. Sa nešto više ideje, ali i puno manje muda i žestine. Bargnani je truplo, to već znamo, ali možda je vrijeme da se suočimo i sa nečim puno gorim – Brian Colangelo je običan čovjek. Žrtva jednog krivog koraka i vlastitog ega koji ne priznaje grešku, baš kao i svaki drugi GM.

F – Elton Brand (Phila)

Reći će netko kako nema smisla gurati Eltona u ovaj izbor, čovjek se ozljedio, nije pravo ni zaigrao i treba mu dati šansu. OK, ali nije to uopće u pitanju. Radi se o tome kako momčad diše. Brand je najskuplji igrač, ogroman dio salary capa otpada na njegov ugovor iz razloga što bi on trebao nositi klub. I onda se dogodi da ovaj preostali dio novca pripadne ekipi koja je jedva dočekala da se ovaj ozljedi i makne sa parketa kako bi mogli nastaviti igrati svoju igru. Pa to je već sramotno, gotovo tužno. Jer svi kao nešto govore kako će morati bez Eltona, kako će biti teško, kako će dati sve od sebe, a nitko da kaže očito – da je ova momčad bolja bez njega i da ga uopće ne žele u blizini. Jadni Brand, valjda će ga utješiti svi ti milijuni prve godišnje rate.

G – DeShawn Stevenson (Washington)

Uvijek smo znali da je bezvezan igrač, ali ne i da je ovako očajan. Stevenson nema košarkaške vještine koje bi mu donijele neku ulogu na parketu, osim te obrambene upornosti koja je ionako više stvar priče nego stvarne igre. Momak je čvrsti atleta koji igra u vanjskoj liniji, i čim ne zna zabiti odmah ga proglasimo obrambenim specijalcem jer ne možemo pojmiti da NBA košarku igra netko tko uopće nije košarkaš. On čak nema ni neke ljudske kvalitete ili osnovnu inteligenciju koje bi mu pomogle da se suoči sa istinom o svojim limitima. Čovjek je to koji iza sebe ima dva odbijena višegodišnja ugovora, zato jer je vjerovao da vrijedi više i uvijek se odlučivao za jednogodišnju igru na minimalcu kako bi iznova dokazao da zaslužuje midlevel. I iako mu nitko nikada nije nudio nešto slično, bio je uporan dok se Washington nije smilovao njegovoj upornosti. Opet, iako nikada nije bio šuter i uopće nije imao bitnu napadačku ulogu, ovako nisko nikada nije bio - njegove igre ove sezone su kriminalne. Toliko da ga je navodno i vlastita majka nazvala i optužila da krade novac. Sine, ili igraj ili vrati pare. E pa kad ti tako nešto majka kaže, onda si brate stvarno jadan.

G – Beno Udrih (Sacramento)

Opet slučaj gdje je previše minuta i odgovornosti dodijeljeno čovjeku koji igrački i talentom to ne može odraditi. Udrih je odličan šuter i igrač koji može pokriti 15 minuta na vanjskim pozicijama. Kao play je klimav, ali taj šut je toliko dobar da ga vrijedi trpiti. Međutim, kao starter i to još na 30 minuta Udrih je zlo. Naravno da sa njim na jedinici ekipu nema tko razigrati, da je svako prenošenje lopte lutrija, i da obrana na protivničkom playu ne ne postoji. Broj pokušaja na koš se povećava, troši se više lopti iz gorih situacijia i time se čak i ono u čemu može pomoći, šut, nepovratno gubi. Jedno je opaliti nakon povratne, a drugo sam kreirati šut. O besmisleno visokom ugovoru za čovjeka takvih kvaliteta da ne pričam. Srećom, Bargnani je toliko zgadio Europljane da više nema straha da će netko poput Udriha tek tako do love samo na račun pedigrea, već će trebati nešto i pokazati.

G/F – Desmond Mason*, Damien Wilkins (OKC)

Dva vrhunska bacaća cigli u jednoj ekipi, i to kao alternativa jedan drugome. Sjajno. Nekada je u ovim tijelima bilo nešto fizičkih sposobnosti vrijednih minuta, danas tu više nema ničega. Zašto očito inteligentni ljudi poput Brooksa i Prestiea već jednom ne instaliraju rookiea Weavera u petorku i pošalju ovu dvojicu u mirovinu? Mali je bolji all-round igrač, ima šut, igra obranu i svjež je, dok su ovi raspadnuti. Jezgra Durant-Green-Westbrook treba u petorci nekoga tko će odraditi svoj dio posla, a Weaver se čini takvim igračem. Mason i Wilkins su pak dvojica anti-košarkaša koji misle da su bogovi hakla, uz to vjeruju da su lideri veterani koji će pomoći svojom obranom i karakterom. A samo promašuju slobodni šut za slobodnim šutem. Pa nije slučajno OKC bio puno gori dok su oni bili dio standardne rotacije.

F/C – Amare Stoudemire

Možda je okrutno staviti ga ovdje, ali moramo samo zbog pristupa. Tip je razmažena tektica prema kojoj se Matrix čini kao anđeo. Čekaj, zašto svi u tom Phoenixu prolupaju? Prvo Johnson, pa Matrix, sada Amare. Da Steve Nash nije ko nekakav lik iz Twin Peaksa koji se igra sa tuđim mozgovima? Pa tako izgleda, zar ne. Čekaj, da li je u redu čak i u šali pljucati po Steveu Nashu, trećem ocu kojega imam (nakon Neila i Staroga)? Nebo je vedro, možda me neće pogoditi grom, ali evo sinoć mi je nestajao ton dok sam gledao Mad Men na drugom programu monolita i pisao grubu verziju posta. Definitivno dovoljna kazna za ovakvu bogohuljenje. A što ako nije? Što ako se idući ponedjeljak monolit pokvari i ne vidim novu epizodu serije za koju sam odlučio da je neću gledati na divx-u, već da ću kao u dobra stara vremena svaki ponedjeljak navečer provesti uz nju? Ah, ovako prolaze heretici. Ali zar nije i sam Amare heretik kada izjavi ovako nešto o ekipi i Nashu:

"I’m not a captain so you can’t place too much of the blame on me, it’s not my job to rally the troops and get everybody on board. It’s the captain’s job to do that.»

Kakav moron. Nije tvoj posao? A što je tvoj posao, za 15 milja plakati kako nemaš dovoljno lopti? Pa nije Steve kriv što ti više ne može servirati zicere da možeš zabijati, već novi sistem igre. I tvoje je da odradiš posao, a ne šetaš uokolo. Nakon ovako nečega što nam drugo preostaje neko poigrati se sa opcijama za njegov trade. Uz napomenu kako je Amare prvi all-star koji je iste sezone izborio i mjesto u no-star ekipi. Čestitam. Uglavnom, evo primjer zašto je bolje provoditi sate uz trade machine nego uz neki glupi zabavni program koji ti u biti ne znači ništa.

Opcija 1 – Bulls

Po meni najlogičniji potez, Bullsima treba šok terapija i potpuni zaokret, a momčad složena oko Rosea i Amarea bila bi upravo to. Sunsi dobivaju financijsko olakšanje, Thomasa koji možda bude nasljednik Mariona, te Sefoloshu kao nasljednika Bella. Može i malo drugačije, recimo da treći igrač bude Noah, Bullsi mogu dati i poneki pick, a isto tako Sunsi mogu tražiti da im Bullsi sa platne liste skinu Dragićev leš, tako što bi iskoristili opciju koja im je ostala još od tradea Joea Smitha u Cleveland. Kako god okreneš, Bullsi imaju sve što treba za dobar trade, i sve ove godine Paxsonova prikupljanja konačno se mogu isplatiti. S obzirom da je već zaribao tradeove za Garnetta i Gasola, ovaj mora odraditi.

Opcija 2 – Nets + Warriors

Nije nešto, ali svi bi mogli biti zadovoljni. Netsi bi dobili automatski momčad budućnosti, Sunsi bi dobili prostora na salary capu i potencijalnu zamjenu za Amarea, a Warriorsi bi dobili igrača koji od prvoga dana pripada u San Francisco i malu Kinu koja dolje postoji. Jedina zamjerka je što svi bolje prolaze od Sunsa, za Amarea ipak treba dobiti nešto više od Wrighta.

Opcija 3 – Pistons

Sunsi bi postali prestari, ali ionako samo na jednu sezonu. Johnson ima potencijal, plus se riješavaju Dragića. Detroit pak preko noći opet postaje opasan izazivač. Možda ipak malo premalo da bi Kerr zagrizao.

Opcija 4 – Knicks

Knicksi pozdravljaju snove o Lebronu i odlučuju se za budućnost odmah. U biti, ovo je nakon Bullsa najbolji mogući scenarij za Sunse jer bi dobili dva buduća startera u Leeu i Chandleru, riješili bi se Dragića i ostalo bi prostora na salary capu. Stavimo ovo kao opciju broj 2.

Opcija 5 - Heat

Odličan trade za Sunse, dobivaju veterana spremnog pomoći odmah i dva mlada igrača koja donose instant koševe sa klupe. Miami pak dobiva zvijezdu koju može prodati kao nositelja uz Wadea, ali i dalje ne riješava rupu pod košem. Tako da za Heat ovo nije nužno riješenje, a i ne izgleda kao trade koji bi se mogao prodati kao pozitivan navijačima na obje strane.