ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

20Apr/090

THE RIGHT STUFF – 08/09 EDITION

Posted by Gee_Spot

Vrijeme je dodjele godišnjih nagrada za sve napravljeno u regularnoj sezoni. Jer regularna sezona očito samo tome i služi. Mislim, što vrijede sve one pobjede Magicu kada ih je sinoć Philadelphia namučila i još na kraju iščupala pobjedu.

Doduše, Hedo očito igra na jednoj nozi, ali samo da je Rashard ubacio svoju kvotu Magic bi bio u redu. Jer Howard je očekivano bio nezaustavljiv, a u prvom poluvremenu dok su se mučili nosio ih je sjajni rookie Courtney Lee. Sixersi su pak dobili nešto od svih koji su zaigrali, doslovno je 9 igrača odradilo posao, a najveće iznenađenje igra je dva veterana, Ratliffa i Marshalla. Ratliff je sa dvije blokade i iskustvom NBA finala pravovremeno zatvorio reket, dok je Marshall u najboljem stilu Sama Perkinsa zabio 3 trice u zadnjoj četvrtini i držao momčad u igri.

Uglavnom, na kraju ispada da je Sixersima pomogla crna magija dok je Orlando skoro pobjedio u lošem izdanju. Znači, već od sljedeće tekme stvari se mogu vratiti u normalu, ali isto tako i ne moraju. Moraš da voliš playoff kraj svih ovih zapleta.

Zato zapleta neće biti u serijama Lakers – Jazz i Atlanta – Miami. I jedni i drugi nastavljaju dominaciju nad protivnicima koju su prikazali tijekom regularnog dijela, a osobito je impresivan nastup Hawksa koji su ne samo žedni krvi, već i mentalno možda najjača momčad u cijelom doigravanju.

Denver je pregazio Hornetse, Chauncey je uzeo stvar u ruke i sam dobio tekmu. I time dao potrebno samopoudanje vidljivo nervoznim suigračima. Hornetsi pak nemoćni, da stvar bude gora još je i Paul dobio batine pa je sada u rangu sa ostalim iscijeđenim suigračima. Ali dok će on biti spreman za sljedeću tekmu, bojim se da Westu, Chandleru, Poseyu, Peji i Mo Peteu ne može pomoći ni Dharma Initiative.

PRVIH 5

Wade, Kobe, LBJ, Timmy, Dwight Howard

Sve je jasno, jedina dvojba bila je između CP3-a i Wadea. S obzirom da su Hornetsi podbacili, i da je Wade ipak nosio puno goru ekipu do sličnog rezultata, a i sličnog dojma, odlučio sam se za njega. Ali da se zna, nije CP3 igrao gore nego lani kada nas je osvojio, ali nije ni dodao ništa više. Svi ostali jesu. LBJ je postao najbolji košarkaš na planeti, Kobe je odigrao pametno i moćno, Timmy je čudo, Howard čudovište.

DRUGIH 5

CP3, Roy, Joe Johnson, Gasol, Yao

Isto nema nikakvih dvojbi, najbolji su ovo igrači nekih vrlo dobrih ekipa, a Gasol je zaslužio mjesto među deset jer još nisam gledao tekmu ove sezone a da ga je netko uspio braniti. Igra sa glavom, ali i srcem i ovim putem mu čestitam, iako smo se svih ovih godina kačili. Jebiga, nije on kriv što su ga smatrali franchise playerom kada je očito da se radi o savršenoj drugoj banani.

TREĆIH 4

Tony Longoria, Billups, Pierce, Big Al

Tony je imao sjajnu individualnu sezonu i bio je nezaustavljiv dok nije naišao na Bareu. Billups je stvorio ove Nuggetse, Pierce je tu kao predstavnik momčadi koja je dobila 62 utakmice, a Big Al jer je do ozljede bio najbolji post igrač u cijeloj ligi nakon ove četvorice visokih iz prve dvije petorke. Problem je bio oko izbora petoga, Al Horford i Andy Varejao ipak su šljakeri, Lee i Murphy prelimitirani, a Granger i Durant prvenstveno šuteri/strijelci. Nowitzki se nameće sam po sebi, ali on igra još manje pod košem od Grangera i Duranta. Ubaciti Ronda ili Rosea nema smisla, petorka mora imati neki racionalni okvir (tri vanjska, dva posta) stoga neka ostane ovako.

MVP

LBJ

Od sada po dok god igra. Ovako kako igra naravno. Najmoćniji individualac ove sezone pokazao se i kao savršen suigrač (skače na klupi kada Gibson zabije tricu na 30 razlike, iskazuje enorman respket prema Big Z-u i svim veteranima), savršen maneken lige (osim što govori sve što treba, uvijek da ljudima ono po što su došli plativši kartu za vidjeti ga) i najveći all-round ikada. Igra odličnu obranu na loptu, pokriva suigrače, uvijek zalijepi neku bananu za NBA action, izvodi asiste kakvih se ne bi posramio ni Nash, nikada ne zaboravi ići na skok. Čovjek je ne samo MJ, već MJ kloniran sa Scottiem. Zato mu i ne treba nitko bolji od Mo Williamsa.

TOP D.

Joe Johnson

Gle, izabrati Dwighta samo na račun toga što je prvi skakač i bloker nema smisla jer Dwight je Superman i jedini koji u tom nesretnom Orlandu skače i zatvara reket. Joe nije Superman, Joe je Clark Kent, i Joe je ove sezone redom pred mojim očima uštopao Kobea, Wadea, te potpuno izludio Roya, Allena i Iversona. Osim što upravlja fenomenalnom i borbenom defenzivom Hawksa, u isto vrijeme on nosi najveći teret i u napadu. Hej, stavi Mikea Bibbya u bilo koji drugi klub i dobivaš istrošenog veterana koji ne vrijedi minimalca i može pogoditi tek tricu. U Atlanti on je idealan, Johnson ionako razigrava za njega, a u obrani ga pokrivaju tako što Johnson brani najopasnijeg beka i još je zid Smith-Horford iza njega. Rekli smo to milijun puta, recimo to milijun i prvi – ima li podcijenjenijeg igrača na svijetu od Joea?

6th MAN(u)

JeT

Ovdje pak nema dvojbe, iako su se mučili cijelu sezonu Carlisle nije ni pomislio Terrya ubaciti u petorku. A i zašto bi kada bi ovaj ušao sa klupe i napravio dar-mar, i onda ga još nastavio raditi kada bi se vratile prve petorke. Ne samo da je Terry trenutno ultimativni strijelac sa klupe i da si je na ovaj način produžio karijeru, već je odigrao najbolju sezonu još tamo od ranih dana u Atlanti. Stroj za koševe koji nema problema sa potezanjem ključnih šuteva, Terry je dostojan nagrade za 6-og čovjeka.

MOST IMPROVED

Danny Granger

I ovdje nema nekog velikog razmišljanja, mali je i lani šuterski rasturao ali ove sezone digao je igru na novu razinu, postao je pravi rasni strijelac. Potpuno je pokrio izostanak Dunleavya mlađeg, ulazi pod koš postali su mu specijalnost ali glavno oružje i dalje je naravno trica. Može li sa na njegovih 30-ak koševa graditi budućnost? Može. To prošle sezone ipak nismo mogli reći.

ROY

Rose

Doduše, na mojoj listi dobar dio sezone vodio je Brook Lopez, ali kada su Netsi ispali iz trke za playoff, dvojbi više nije bilo. Nakon što je rasturio Boston u prvoj sve je jasno. Rose ne samo da je ROY, već i kandidat za 15 naj igrača lige, i pravi pravcati franchise player.

COACH CARTER

Mike Brown

Možda nije problem biti veliki trener kada ti Tex Winter olakša posao ili kada imaš nekoga imenom LeBron na terenu. Ali u NBA trener prije svega mora biti inteligentan čovjek koji poznaje psihologiju, koji je pomalo filozof i koji obožava košarku. Phil Jackson i dalje nema premca, Pop je svijet za sebe, a Mike Brown ima ono nešto što će ga jednoga dana svrstati među ove veličine.

Osim što je najzaslužniji za obranu, ogroman dio zasluga pripada mu i za održavanje sjajne atmosfere u klubu, dok je pokazao nos i fleksibilnost kada je i napad u pitanju. Da, i dalje se sve sastoji od toga da lopta ide preko Jamesa, ali svi ostali u svakom trenutku znaju što rade. Cavsi su momčad sa velikim M, a Mike Brown je njihov trener. Meni dovoljno.

MATT BULLARD AWARD

Troy Murphy

Iako je zaslužio neku priznatiju nagradu, Troy Dropkick Murphy bit će zadovoljan i ovom. Jer do jučer bio je sinonim za bijelo drvo koje je bahato plaćeno da ne igra obranu. Čovjek je danas drugi skakač lige, u isto vrijeme među 5 najboljih tricaša. Da nije propustio 10-ak utakmica bio bi nekoliko pozicija iznad 12-og mjesta po ubačenim tricama, a uvjerljivo je najbolji po postotku ubačaja od ovih što su ubacili više od 100 trica.

Čudo od igrača, osobito kad uzmeš u obzir da je često u napadu bio daleko od skoka jer visi na liniji za tricu. Uglavnom, sezonu 08/09 pamtit ćemo između ostaloga i po Murphyu, njegovom postavljanju na samom vrhu reketa, izvlačenju vani i potezanju direktno prema košu. Da puca bar trećinu ovih lakših trica iz kuta, gdje bi mu bio kraj.

ALL-DORKS TEAM

Ovu nagradu dodjeljujemo bijeloj braći koja su iskoristila sezonu da se potvrde kao igrači vrijedni NBA rotacije. Dakle, već dokazani igrači poput Lee-a nisu uključeni, kao ni oni dokazani koji su napravili ogroman korak naprijed poput Murphya.

Birdman – nekada je bio podizač energije sa klupe, danas je pak jedan od najeksplozivnijih visokih u ligi, vrhunski bloker i skakač koji svojom rolom Denveru donosi prednost u obrani. Tko još pamti Marcusa Cambya?

Kevin Love – u rookie generaciji koja konkurira za jednu od najboljih svih vremena, spori ali uporni Love zaslužio je posebnu stranicu. Ni u jednom trenutku on nije najbrži, najviši, najspretniji igrač pod košem ali uvijek nađe načina da skupi desetak skokova i zabije 15 koševa.

Walter Hermann – iako je teško reći da je postao standardan član rotacije, svaki puta kada bi dobio priliku iskoristio bi je. Hoće li se više naći klub u ovoj nesretnoj ligi koji će mu dati 20 minuta po utakmici? Pliiiiz

JJ Redick – ove sezone konačno sam vidio njegovu budućnost. Reddick je novi Kerr, niti play niti dvojka već tricaš za završnice koji može pogoditi slobodna. Closer.

Rudy – i on je eto član rookie klase, iako je odavno gotov igrač. Rudy nije običan košarkaš, Rudy jeste košarka i svi oni razlozi zašto je obožavamo. Trice preko ruke, suludi ulazi pod koš, asisti iza leđa, non-stop jurnjava, skokovi u obrani preko duplo većih igrača. A ne izgleda kao proizvod već kao obični dečko iz kvarta. Rudy je zakon i ultimativni dork. Kapetan Dork.

SPOMENICE ''ISPOD OBRUČA''

Kao i uvijek, dodjeljujemo ih svima koje treba spomenuti a koje nismo mogli utrpati u gornje kategorije.
Prvo da odvojimo trojku koja je i lani dobila spomenice, te se time svrstala u kategoriju uber-spomeničara.

Grant Hill – jedini Suns vrijedan spomena, ne krijemo suze što konačno igra cijelu sezonu, što se bori svaku večer iako bi netko drugi na njegovom mjestu odavno ležao na Bahamima. Još ako se dogodine vrati za minimalac u Orlando, bit će prvi igrač koji će dobiti spomenicu tri godine za redom

Lamar Odom – jer ne žuga što je na klupi, jer je imao onu luđačku seriju od deset tekmi sa Rodmanovskim prosjekom skokova, jer je sjajan suigrač i jer trpi Kobea i Phila a sve što je želi je igrati se košarke

Al Horford – jer je iskusni veteran u tijelu klinca od 22 godine, jer će napraviti sve za momčad i jer nikada u karijeri neće imati gubitničku sezonu

Ostali:

Joel Przybilla – jer je u skladu sa mogućnostima uvijek davao sve od sebe, zatvarao reket, zabijao, skakao, bio igrač koji samo koristi i apsolutno u baš ničemu ne šteti

Jaamer Nelson – jer je novi Mali General, samo sto puta talentiraniji igrač nego što je bio Avery Johnson. Da je na parketu umjesto na tribini, Cavsi bi sutra imali o čemu misliti a Sixerse ne bi spasilo ni deset mumija

OKC, jezgra na čelu sa Brooksom, dakle Durant, Green, Westbrook, Weaver, Sefolosha, Krstić, Collison – jer omogućuju vlažne snove bez da je muf u pitanju

David Lee – mr. Double-double

Brook Lopez, CDR i Ryan Anderson – tri rookiea koji su za budućnost Netsa važniji od LeBrona, nadam se da će to shvatiti na vrijeme

Mbah Moute – jer je Skiles konačno pronašao svoga idealnog stopera, koji brani svih 5 pozicija, poslušan je, ide u krevet prije 22 sata i prije spavanja zahvaljuje nebesima što ima priliku igrati u NBA

Super Mario Chalmers – opet rookie, opet veteran u tijelu mladića, majstor obrane i idealan suigrač za Wadea

Trevor Ariza – all-round krilo koje je atletskim sposobnostima dodalo i kompletan napadački repertoar, novi pobjednik u kalupu Ty Princea i Jamesa Poseya (iako je zamalo ostao bez spomenice jer je razbio Rudya)

Mike Miller – jer je veći Božo Maljković od Bože Maljkovića

Udonis Haslem – jer je radio ono što radi uvijek, samo smo do sada to zaboravili nagraditi

Landry & Scola– jer su srce, duša i kičma Rocketsa, kraj svih obrambenih i napadačkih asova ničega ne bi bilo bez njih - idealna četvorka dobivena genetskim inženjeringom zvala bi se Carluis Scolandry. Dvojac bolji od Duška i Barbare

Delonte & Mo – jer su dobri i uzorni građani, jer su sve što LeBronu i Cavsima treba, i jer nadopunjuju jedan drugoga, uvijek uz dobre vibracije

Rondo – prva obrambena petorka, motor momčadi koja je uz sve muke stigla do 62 pobjede, all-round monstrum i prototip modernog playa koji će idućih 10 godina drmati ligom

Ray Ray – iako ima sto godina i koljena kroz koja se vidi, opet je bio ubojica kada god je mogao, i opet je najbrži revolveraš u ovom dijelu svemira

Don Nelson – jer je uspio pokazati tek dijelić talenta kojega ima na klupi (čuva ih za eksploziju dogodine) i jer uporno forsira igru sa malima iako ima jednu od najpotentnijih rotacija visokih u ligi

Filed under: bball No Comments
19Apr/090

PLAYOFF REPORT NO.1

Posted by Gee_Spot

Kako zovemo afro-amerikanca koji živi na Sljemenu? Crno gorac. Evo, ovakve stvari padaju čovjeku na pamet dok gleda NBA playoff.
U jednom trenutku za vrijeme tekme Dallas-Spurs, kada su kamere prikazale Popovicha sa upitnikom iznad glave, Stari je samo uzviknuo "Srbine!".
Naravno, ne radi se tu o nikakvom zadrtom nacionalizmu, jer Stari je najveći fan Popa na svijetu, čak je jedno vrijeme furao sijedu bradu po uzoru na njega, te bi ljudima koji bi ga pitali da zašto se zapustio samo govorio "Pop". Ovi bi ga naravno u čudu gledali jel jedini "pop" za kojega oni znaju je onaj što ti jednom godišnje uđe u kuću, poprska te vodom po faci i uzme ti 100 kuna.

Ovdje se dakle radi o čistom, stopostotnom oduševljenju NBA playoffom, tim adrenalinom koji ti pumpa kroz mozak i srce dok gledaš kako se amazing - događa.
Pa da se osvrnem brzinski na kompletni prvi dan, prije nego se malo više posvetim utakmici dana. Da, pored svih velikih očekivanja, najbolju tekmu playoffa do sada ipak su nam pružili isti oni penzići za koje sam rekao da me uopće ne zanimaju. Ma nema šanse da više propustim iti jednu tekmu serije Mavs - Spurs. Ipak je ovo klasika, kao što je lani u prvom krugu bio sudar Spursa protiv Sunsa.

Boston – Chicago

Dvoboj Rose – Rondo donio je očekivano uzbuđenje, obojici kapa do poda za prikazano. Jebiga, misli čovjek kako je Nash nešto posebno sa onim šetanjem kroz reket, a onda par godina kasnije dobiješ dvojac kompletnih košarkaša koji rade isto što i on. Da, obojica stvarno igraju na toj razini, i ništa drugo iz ovoga dvoboja me ne zanima ni približno kao gledati ih i pokušati shvatiti koji su im dometi.

A nije da se nema što vidjeti, posebice kod Bullsa jer Bostona smo se ionako nagledali. Nije Rose jedini heroj sa ovako odigranom prvom playoff utakmicom u životu, svi Bullsi su nešto pokazali, posebice Noah pod košem i svom onom pozitivnom energijom koju isijava.

Uglavnom, imamo pravu seriju pred nama, a to nikako nije loše. Hvala Bullsima što su je napravili zanimljivom.

Cleveland – Detroit

LBJ i nepodnošljiva lakoća življenja. Ovdje nije bitan Detroit, ni sve one sitnice koje čine i život i košarku ljepšima. Ovdje ne treba uopće skretati pogled sa velike slike, jer ona je dovoljno fascinantna sama po sebi. LBJ je drugi najbolji igrač ne-centar u povijesti košarke. I po prvi puta mogu reći da neće nužno ostati na tom mjestu. Fali mu samo 6 naslova da prestigne Jordana, sve drugo ima. I ne, u ovoj složenici sa 6 naslova nema ni trunke sarkazma. Tek činjenica. Za 6 godina MJ će se konačno imati sa nekim uspoređivati. I da, možda u tom periodu dobijem dijete, odselim u Oregon, dobijem tisuću kuna na kladi, ali i kraj svih tih lijepih stvari koje će se možda dogoditi jedna ovako nebitna čini me jednako sretnim. Ja sam Svjedok. And I feel fine.

Houston – Portland

Pa rekli smo da su Rocketsi čvršća, zrelija momčad, ali neće valjda braniti Minga ovako cijelu seriju? Mislim, Oden i Przybilla jesu igrači za sporedne role, ali brate imaju dovoljno snage i mišića za mlatiti se. Očito da je problem vjera u sebe i neiskustvo, ali kao što rekosmo, za Blazerse nema zime, oni su momčad budućnosti.

Onaj najveći problem koji mu mučio sa Houstonom je Artest, odnosno završnice u kojima se lopta ne može tek tako spustiti pod koš centru, te morate imati jednog vanjskog igrača sposobnog zabiti 1 na 5. Artest je taj kod Rocketsa i to nije dobro jer ta uloga je iznad dosega njegova talenta.

Znači, kada bi utakmica bila u egalu do kraja, Roy i Portland imaju prednost pred Ronom i Houstonom. Ali, što ako Rocketsi nikada ne dozvole egal te sve riješe u prvih 20 minuta kao sinoć? Uopće nije nemoguće. Ming i Scola su doktori košarke, u isto vrijeme borci prve klase. To su post igrači na jednoj potpuno drugoj razini od svega što Blazersi nude. I onda još onaj zvrk Brooks iskoristi brzinu i rasturi Blakea kao da je Rondo i Rose u jednome. Playoff je zakon.

Dallas – San Antonio

I evo nas konačno na tekmi večeri. Prvo da kažem da je Timmy još jednom uspio natjerati suze na oči mi, šteta da je jedno takvo njegovo izdanje propalo. Timmy! Timmy! Timmy! Timmy! Kakav car. Spursi mogu biti mirni jer znaju da na njega mogu računati čak i kada nije sve idealno, odnosno kada igra sa jednom nogom.

Pop ima problem na drugoj strani. A to je Parker. Kojega nakon sinoćnje tekme više neću zvati Parker već Longoria. Jer je pičkica. Dakle, Longoria, čovjek koji je trebao nositi ekipu kroz prvi krug, sinoć je potpuno izgubio koncentraciju, tako da je Pop morao pola tekme provesti glumeći Mirjanu Krizmanić njegovom egu umjesto da vodi ekipu.

A razlog zbog kojega se Longoria raspao zove se Juan Jose, ima 183 centa i podsjeća na Damira Volodera. Samo, umjesto da igra na Balkanu, ovaj revolveraš zbog svoga ogromnog srca odlučuje tekme u NBA playoffu. Hej, znam da vas ima tamo vani koji ga ne možete smisliti. I ja ga smatram rupom, čak i više u napadu nego u obrani, jer gledajući ga vidio sam i previše loših šuteva koje je uzeo a da nije trebao.

Međutim, svi mu za ono sinoć moramo skinuti kapu. Ne samo da je potpuno izludio Longoriu u obrani, zabijajući preko ruke i ulazeći pod koš kao Rondo-Rose-Brooks tip igrača, već ga je potpuno izbacio iz ritma u napadu. Uvijek na lopti, Barea ni na trenutak nije popuštao stisak, i Longoria jednostavno nije imao prostora za ulaze i polaganja. Da ne govorim o faulovima u napadu koje je iznudio srčanošću i upornošću, zbog čega je Pop dodatno morao vaditi Longoriu van. Longoria je inače taj kojega fauliraju, ali kako svirati faul na još sitnijem i lakšem Barei dok leti po parketu?

Uopće nije važno kako će Barea igrati dalje, on je svoje napravio. Dallas je ušao u playoff na krilima pobjeda, sada je samopouzdanje još naraslo. Spursi su nakon šoka od gubitka Ginobilia doživjeli još jedan. Timmy i Pop neće dozvoliti predaju, sve je otvoreno, ali realno Dallas je sada favorit. Ne samo zbog toga jer su vratili prednost domaćeg terena, već i zbog toga što djeluju življe. Bass, Dirk, Terry, Dampier, svi su nešto napravili, a posebice je sjajan bio Howard koji sa limitiranom minutažom ovdje praktički ima ulogu Ginobila, samo za krivu momčad. Howard je u gorem stanju od Duncana, Carlisle ga drži ispod 30 minuta svjestan da nije spreman, ali dok onako leti po parketu i trpa, trpa i trpa čini se kao onaj stari iz playoffa 2006-e.

Naravno, da je San Antonio onakav na kakav smo navikli, sada bi priča bila nešto drugačija. I nije uopće nedostatak Ginobila problem jer Manu je bitan u napadu a ovi Spursi napadački mogu odgovoriti Dallasu, uz pravog Longoriu i još poneku tricu viška. Problem je obrana, legendarni bedem Spursa postao je koliba za znojenje Johna Lockea. Srušiš je prije nego je izgradiš. Mavsi su šetali kroz reket kako su htjeli, ne samo Barea i Kidd već i Howard, i Dirk, i Bass. Vanjski dio obrane još nekako i klapa, ali pod košem je pustoš. Timmyu treba pomoć, a nema je tko pružiti – Gooden je Gooden, Kurt i Oberto su potpisali za novi Romerov film o zombijima koji će se zvati "Noć košarkaških mrtvaca", a Matt Bonner je sramota.

Sinoć se dogodio jedan trenutak koji me obično natjera na pravi, srčani smijeh. Ali nisam se smijao već zabio lice u šake i jecao. Ne zato jer navijam za Spurse, iako su mi simpatičniji od Dallasa. Hej, ako je Dallas bolji neka prođe. Jecao sam zbog toga što bezvaznjak poput Bonnera igra ovakvu seriju.

Koliko je Pop očajan dovoljno govori to što je prisiljen držati 18 minuta na parketu Bonnera samo da malo odmori Timmya i načeta mu koljena. Tih 18 minuta u principu te u playoffu koštaju utakmice. Jer Bonner ne može zabiti koliko može primiti. Ma da Spursi igraju sa šest igrača, i to nek je šesti Larrya Birda iz '86-e, čija je uloga samo da stoji u kutu i puca trice, ne mogu zabiti dovoljno da nadoknade Bonnerov obrambeni ne-učinak.

Uglavnom, taj trenutak kada sam jecao (a Stari, koji je zadržao prisebnost duha, se smijao i još vikao "Pa ovaj trči kao Tasić!") bio je sljedeći – Barea kreće na ulaz, Dampier mu postavlja blok. Udoka, koji je dobio zadatak uštopati igrača kojega su komentatori ESPN-a taman prozvali "profesionalnom napasti", odlučno drži poziciju, uspijeva proći kroz blok bez da je Barea stekao značajnu prednost, ali – uzalud. Bonner, koji je bio na Dampieru, u tome trenutku istrčava i svom snagom se zabija u Udoku. Barea ostaje sam i više ne znam da li je zabio koš ili dodao nekome na zicer. Kvragu, čak nisam siguran da je to uopće bio Barea ili pak Kidd. Ali znam da nikada, nikada neću zaboraviti taj trenutak košarke ala Matt Bonner.

Pouka je kao i uvijek sljedeća – sa Bonnerom u rotaciji ne možeš osvojiti ništa. Pričamo to cijelu sezonu, sada je stigla i potvrda. S tim da se stvari toliko mijenjaju da eto izgleda kako više sa Bonnerom ne možeš proći ni prvi krug.

Filed under: bball No Comments
18Apr/090

WHERE AMAZING HAPPENS – THE 2009. PLAYOFFS

Posted by Gee_Spot

Drva se sade na sve strane, pošumljavanje u punom tijeku. Moj suborac Sickre zabrijao na romantiku, ljubav prema Royu i Pierceu važnija je od svega. Ekipa na forumu fantasy lige slaže svoje kombinacije. Stižu i prvi komentari ispod postova. Jebiga, ipak su u pitanju The Zoran Vakula Awards, koje će od ove sezone uključivati kompletan playoff a ne kao lani samo prvi krug. Jer ste vi tako htjeli. Svaki pogođeni prolaz donosi bod, u slučaju izjednačenja prednost ima onaj tko je bio bliži točnom rezultatu, odnosno omjeru pobjeda i poraza.

Sutra počinje ono što čekamo cijelu jebenu sezonu. Razlog zbog kojega je košarka više od sporta. Ovu subotu i nedjelju izgurat ću kroz sve reklame, odugovlačenja i besmislene time-oute. It's NBA playoffs bejbi!

I moram priznati da sam nervozan. Dva dana prije kraja regularne sezone raspored je izgledao skroz drugačije, činilo se da će Chicago protiv Orlanda imati šansu i tako učiniti Istok zanimljivim. Izgledalo je da ćemo se odmah u prvom krugu riješiti istrošenih i nemoćnih ekipa kao što su Dallas, San Antonio i Utah.

Kad ono, kaos. Prvi krug i odmah klanje, Portland ide na Rocketse, Denver na Hornetse. Serije za prste lizati i nema šanse da ću propustiti jednu sekundu. A dođe mi povraćati kada vidim kakvu sreću je imao Dallas, umjesto da ih Denver ispraši sa 4-0, idu na Spurse, jedinu momčad protiv koje mogu igrati. I onda još moramo trpiti nekoga od njih dvoje u drugom krugu. Da citiram velikog Claya Davisa - "Shiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiit".

Imam osjećaj da će mi se mozak smrznuti dok pokušavam logično sam sebi objasniti zašto bi ekipa A trebala imati prednost pred ekipom B. Logike nigdje. Neka spektakl počne.

PRVA RUNDA

EAST

Cleveland – Detroit 4-0

Hej, možda će Pistonsi radi ponosa momčadi i obraza grada zaigrati žešće, ali što im to vrijedi. Kvaliteta Cavsa će doći do izražaja u dva gaženja u prvim utakmicama, Mo Williams i Delonte dalekometnom paljbom sredit će stvar, Bron može odmarati do sljedećeg kruga. Sheed pak može planirati ljetne praznike. I birati gdje će nastaviti karijeru. Žao mi jedino McDyessa, odrekao se love ne bi li se borio a oko njega svi se predali. I još vlada recesija, teško da će dobit više od minimalca dogodine. Dyce, ako ti išta znači, imaš spomenicu od nas.

Boston – Chicago 4-1

I bez Garnetta Boston je dovoljno jak za Bullse, ali ima Chicago nekoliko x-faktora koje će biti lijepo gledati. Evo, sudar Ronda i Rosea vrhunski je test za obojicu. I da, tu je Brad Miller kojega je uvijek lijepo vidjeti u ozbiljnoj tekmi.

Orlando – Philadelphia 4-0

Hedo je navodno ozljeđen, Lewis je uvijek tetkica, i bit će ovo izjednačenije nego je itko mogao očekivati. A opet, možda i neće. Sixersi ne mogu spojiti dva šuta, pod košem nemaju čime zaustaviti Dwighta. Ovo je serija u kojoj baš Dwight može dominirati i pokazati da je Superman. Sam sacat razbiti Sixerse koji su malo lošiji nego lani, a lani ih je Detroit razbucao u prvom krugu.

Atlanta – Miami 4-1

Glavni par na Istoku i isto tako obavezno gledanje. Cijelu sezonu Hawksi se dokazuju kao ozbiljna momčad, nema smisla da sada pokleknu pred Wadeom. Horford, Smith, Johnson i Bibby u društvu ovako osakaćenih Bostona i Orlanda druga su momčad Istoka, šteta što ih ždrijeb šalje na Cleveland u polufinalu umjesto u finalu konferencije. Protiv Miamia baš im se lijepo poklapaju stvari, eto Chalmers nije slash n kick igrač i Bibby neće imati previše problema u obrani. Johnson će namučiti Wadea. Nedostatak visine Heata kao naručen je za blokerski festival Smihtha i Horforda. Wade, svaka čast ali ova luđačka sezona koju si odigrao ovdje staje.

WEST

Lakers – Jazz 4-0

Utah se raspala, konačno su neuroze prevladale a Sloanov ponos pao je u drugi plan. Stoga je posao Lakersima dodatno olakšan, mada ni sa koncentriranim Jazzom ne bi imali previše problema. Ozljede su napravile svoje, ni Deron nije onaj lanjski. A on ih je praktički jedini držao donekle u igri u prethodnom polufinalu.

Nuggets – Hornets 2-4

Denver je možda igrao bolje cijelu sezonu, ali da li to nužno znači da u ovom sudaru ima prednost? Hornetsi idu onoliko daleko koliko ih Paul može odvesti, a ovdje će Paul imati šetnju protiv Billupsa. Hornetsi nisu čvrsti koliko su bili zbog svih tih ozljeda, ali Nuggetsi nisu čvrsti uopće sa Neneom kao jedinim pravim visokim igračem i Birdmanom kao podizačem energije sa klupe.

Opet, tko zna u kakvoj je tko formi u New Orleansu? Osim Paula i trenera Scotta doslovno svi drugi su načeti. Tako da teško da mogu iskoristiti slabosti Nuggetsa pod košem.

Carmelo bi trebao neutralizirati Paulov napadački učinak, a Smith, Kleiza i Anderson uvijek mogu biti prevaga sa klupe. Hornetsi to nemaju, ovise o onome što naprave Paul i načeti West a sve drugo je otpad.
Ništa ne govori u prilog Hornetsima, ali ja ne vidim ni što to previše naginje na stranu Nuggetsa. Ekipa je to koju je Billups doveo u red, ali koja nema potrebnu obranu za pravi rezultat, niti ima potrebnu kvalitetu. Osim individualnih bljeskova.

Postavimo stvari ovaku. Nuggetsi su opušteni i otkačeni, poteže tko stigne, netko uvijek nešto napravi da digne atmosferu. Ali ovo je playoff. Kada izađu na teren, Paul i društvo u njima će vidjeti atletski bolju, širu i spremniju ekipu, ali ni trenutka se neće bojati.
Kada pak igrači Denvera vide Paula i društvo, i još kada ovi prvi put odu na malo veću prednost i stvari više ne budu išle kao podmazane, moglo bi biti svega. Da, Chauncey je tu ali ni on nije svemoguć. Možda je Dr. Phil, ali nije Dr. Freud.

Spurs – Mavs 4-2

Dallas je pred kraj sezone čak počeo i igrati solidno, ali što im to vrijedi kada je dvoboj Parkera protiv Kidda dovoljan da Spursi odu kao pobjednici. Pitanje za vas, koliko će Tony zabijati u ovoj seriji:
a) 35.6 koševa
b) preko 30 koševa
c) između 30 i 40 koševa

Dallas ima šansu dok upada vanjski šut, a to nikada nije dobra osnova. Posebice stoga što Dirk cijelu sezonu nije u stanju zabiti važan koš protiv kvalitetnog protivnika. Sve dobro što Terry napravi anulirat će Gooden i Mason. Na kraju ispada da će obrana Spursa biti prevaga, neka Timmy i društvo spriječe lagane koševe i zatvore reket i to je to.
Šteta jedino što su se dvije ekipe u procesu umiranja našle u prvom krugu, serija je ovo koja će me najmanje zanimati jer gledali smo ih milijun puta.

Blazers – Rockets 2-4

Najzanimljivija serija možda u cijelom playoffu. Da ne razvlačim, svaka momčad ima svoje prednosti. Blazersi imaju Roya za završnice, imaju sistem doveden do savršenstva i imaju tu jednu utakmicu više na domaćem terenu. Rocketsi imaju dva stopera za slati na Roya, Artest i Battier će mu zagorčati život. Przybilla je čvrst, ali iluzorno je očekivati da će zaustaviti Minga. Uostalom, Houston je krcat pod košem, Scola, Hayes i Landry u stanju su zaustaviti i nadigrati Aldridgea.

Obje ekipe najslabije su na jedinici, tako da ni jedni ni drugi neće moći iskoristiti te slabosti. Houston je čvršći, dok Portland ima tu prednost što ih vodi Roy dok Houstona pokušava voditi Artest.
Uglavnom, u ratu u kojem će odlučivati sitnice, čini se nekako da ih većina ide na stranu Portlanda.

A ja opet ne mogu da se riješim osjećaja da će Houston proći dalje. Da, Portland je momčad kojoj odgovara playoff, cijelo vrijeme i igraju tim usporenim stilom, samo jedno je igrati sporo i kontrolirano a drugo biti čvrst u srži. Houston je čvrst.
I iako navijam za Portland, ne mogu protiv osjećaja. Mislim, oni su na kraju krajeva i razlog zašto ovo pišem. Stoga dosta mudrovanja.

DRUGI KRUG

Cleveland – Atlanta 4-2

Nažalost, ovdje staje put Hawksa. Cavsi su preširoki, predobro pokriveni na svim pozicijama, a čak ni Joe Johnson ne može zaustaviti Lebrona. Iako će međusobne blokade Smitha i Jamesa biti milina gledati.

Boston – Orlando 4-2

Hej, možda nedostaje KG, ali imam reći samo jedno – nikada ne podcjenjuj srce prvaka.

Lakers – Rockets 4-2

Artest i Battier namučit će Kobea, playevi su opet u egalu, dvoboj Gasola i Scole bit će poslastica za sve ljubitelje košarke. Lakersi idu dalje samo zato jer ih ima više, kvalitetniji su i Bynum bi do ove serije trebao ući u formu. I tako malo uzdrmati Minga. Odom, Ariza, Vujačić - sve mogući x-faktori. Houston takve nema.

San Antonio – Hornets 2-4

Nedostatak Manua ovdje će se osjetiti. Timmy je na jednoj nozi, West također. Paul je bolji od Parkera. I to bi trebalo biti to. Neće biti Ginobilia da se šeta kroz obranu i zabija kada je najpotrebnije. Bowen, Mason vs Peja, Butler. Ista stvar. Hornetsi se osvećuju za prošlu sezonu u kojoj su ih Spursi doslovno psihički izmrcvarili. Samo, nakon ovoga dvoboja od ionako rasturene momčadi Byrona Scotta neće ostati puno.

FINALA KONFERENCIJA

Cleveland – Boston 4-1

Cavsi su bolji. Bez KG-a, ni nadljudski napori cijele ekipe, ni luđačke partije u napadu Piercea i Allena ne mogu ponuditi dovoljno. Ove Cavse Boston jednostavno ne može braniti, to je ključ svega. LBJ po drugi puta u velikom finalu.

Lakers – Hornets 4-1

Hornetsi dobivaju jednu na račun 40 koševa Paula. Sve drugo je na strani Lakersa.

THE FINALS

and the 2009. NBA champions are

CLEVELAND CAVALIERS u 6

Lebron je MVP, Kobe opet gubitnik, ali ovaj put bar ih neće pretući. Obrane neće bit ključ, ključ je u napadu, odnosno u borbi Lebrona protiv trokuta. Koji neće biti trokut jer će Kobe iskakati više nego treba. Mo Williams ubit će Fishera, Andy će izluditi Gasola a Odom i Bynum izludit će se međusobno te neće stići iskoristiti penzionerske slabosti Smitha i Big Z-a.

Vidjet ćemo:
- hrpu genijalne košarke na granici mogućeg
- sjajne nastupe koji će mijenjati mišljenja i pogleda koje imamo na svijet
- antologijske dvoboje Portlanda i Rocketsa te Denvera i Hornetsa
- po jednu nezaboravnu tekmu iz serije Hawks-Cavs i Mavs-Spurs
- prvi naslov MVP Finala Kralja Jamesa i početak jedne nove dinastije (sorry Knicks)
- NBA playoff, where amazing happens

Znači, ostavimo se prognoza i pizdarija, isključimo mozak, predviđanja, tarot, i uživajmo u onome što će se spontano odvijati pred našim očima. S početkom već za par sati. Proleteri svih zemalja - predozirajte se košarkom!

Filed under: bball No Comments
16Apr/090

THE PAPAYAS

Posted by Gee_Spot

Life sucks! OK, možda sam osvojio svoju prvu fantasy ligu u životu, ali što ću s tim kada pobjedu nemam kada ni proslaviti. Ljudi, nisam poslušao još uvijek ni Simmonsov zadnji dupli podcast sa Steinom i Bucherom. Suze mi dođu na oči kad skužim da vjerovatno i neću sve do nedjelje. A playoff pred vratima. Sinoć sam zaspao sa lejtopom u krilu dok sam pokušavao završiti ovaj post. I evo, vraćam mu se 24 sata kasnije. Ko jebeni Kefir Sutherland. I da, van hakla sam idućih nekoliko tjedana. Gležanj, koljeno i nabijeni kažiprst. Sve u jednu večer. Good times! Međutim, koliko god gorko zvučao znam da ovo nije banana situacija. Stvari će s vremenom sjesti na svoje i sve će biti bolje. Ovo je papaja situacija.

OKC

Nakon katastrofalnog uvoda u sezonu napravili su korak od sedam milja u pravom smjeru. A samo je trebalo promijeniti trenera. Doduše, trebalo je imati i sreće i pogoditi sa Scottom Brooksom, ali sreća prati hrabre.

I tako je Durant od izgubljenog beka koji nema druge uloga osim da puca, prekomandiran u all-round krilo sa gomilom obaveza i odgovornosti u oba smjera. Jeff Green smješten je pod koš, da igra jedinu poziciju koja mu garantira život uz Duranta.

Ma Brooks je car. Svaki potez koji povukao ispao ja odličan. Komunikacija sa igračima, odnos koji ima sa svima a posebice sa Durantom, nešto su što se ne viđa u profi košarci, već uglavnom samo u NCAA. Odluka da sa ovom gomilom po godinama sveučilištaraca igra NCAA obranu koja uključuje gomilu energije i puno presinga pokazala se odličnom. Mislim, neće na taj način osvojiti naslov, niti mogu zaprijetiti jednoj ozbiljnoj momčadi sa pravim playom i igračima koji znaju što rade. Ali toliko znoja uloženog u presing definitivno daje prednost pred gomilom momčadi koje jedva čekaju da sezona završi ili nemaju dovoljno fizikalija da se nose sa tolikim pritiskom. I zato je ovaj zadnji dio sezone, nakon trade deadlinea, bio gušt za gledati.

Dok još ne stasaju za koju sezonu, najbolje im je da se i dalje drže ove formule. Ogroman plus ovakvoj igri je profil igrača, praktički imate samo jednog klasičnog posta, dok su preostala četiri eksplozivne dugonje. Westbrook je čudo sam po sebi, play a svaku drugu tekmu najbolji skakač ekipe. Pa onda tri idealna krilna igrača, prave trojke, posloženi od pozicija dva do četiri, nebitno koji je gdje. Durant dugim i spretnim rukama, Green postavljanjem i čitanjem igre, Sefolosha upornom obranom i guranjem čine zid pred bilo kakvim ulazima, driblinzima i lakim koševima. Za dobiti Thunder morate igrati košarku a ne hakl.

Dovođenje Thabe je šlag na sezonu, da su tražili idealnog beka za sistem koji igraju boljega ne bi našli. Čovjek igra vrhunsku obranu, ne troši lopte i trči, radi i ne priča. Pod košem su slabiji, evo vidimo da nema smisla kukati za Chandlerom s obzirom da je gotovo cijelu sezonu van stroja, ali trebat će im takav igrač, netko tko može zatvoriti reket. Dakle, traži se stoper, iako ne sumnjam da bi u Oklahomi proglasili praznik da se nekako dokopaju prvog picka i zadrže Blakea Griffina u državi.

Nick Collison je uvijek solidan, Krstić i dalje zabija sa poludistance dovoljno dobro, ali ovo su ipak igrači za klupu a ne petorku. Kada još dodaš činjenicu da Green ipak nije prava četvorka, ispada da im pod košem treba još barem dva prava igrača. Bloker i strijelac. Iako ne sumnjam da će i sa samo jednim pravim pojačanjem dogodine u playoff.

Jer ma kako god bile podijeljen one sporedne uloge, u ovoj glavnoj Durant će trpati i trpati i trpati. Koliko god bude trebalo. U biti, tu i imam jedinu sitnu zamjerku Brooksu, možda previše traži time što od Duranta želi napraviti all-round monstruma, i njegove lopte uglavnom prepušta Greenu koji tako bespotrebno forsira šut. Možda bi Greena trebalo staviti u ulogu all-round igrača, Duranta malo osloboditi a možda njih dva jednostavno nikada neće moći idealno funkcionirati.

U biti, još je rano za išta reći s obzirom da je očito kako je Brooks naglasak stavio na obranu, pristup i karakter momčadi. Tek kasnije počinje rad na igri u napadu. A kada počne, bit će me strah i gledati ovo. Oklahoma – where amazing happens.

GOTHAM

New York je odradio solidnu sezonu, čak su jedan dobar dio bili u ozbiljnoj igri za playoff. A to sve govori o tome kolika je faca Mike D'Antoni. Jer ruku na srce, nije lako od ovakvog materijala napraviti išta a kamoli tu i tamo pobijediti u košarkaškoj utakmici.

A faca je i Donnie Walsh, čovjek se riješio Zacha Randolpha, njegova katastrofalnog ugovora i još katastrofalnijeg karaktera. Pa se riješio očajnog ugovora Jamala Crawforda i njegovog gubitničkog mentaliteta. I onda je još uspio utrapiti nekome mrtvo tijelo Jeromea Jamesa i bahati ugovor Tima Thomasa. Sad, nije da je zauzvrat dobio neku ljepotu, Harrington i posebice Larry Hughes totalni su NBA marginalci, i to od one skupine koja još za sebe misli da je nešto posebno. Ali Walsh je osigurao da kroz iduće dvije sezone najbogatiji i najvrijedniji NBA klub opet postane igrač na tržištu. A to znači da svi ostali mogu pakirati kufere.

Naravno, jedno je biti igrač na tržištu a nešto sasvim drugu povući pravi potez. Međutim, kada imaš majstora kao što je D'Antoni, tada mu samo treba dovesti prave igrače. Za sada ih praktički nema. Naime, za pola rostera se čeka da im istekne ugovor, za likove kao što su Curry i Jeffries još se nadaju pronaći kupca, i ispada da za lov na razultat i bolju budućnost imaju 5 igrača na raspolaganju.

A to je petorka koja je usprkos svim rošadama, promijenjivim igrama i vlastitim manama nekako uspijevala Knickse tu i tamo prikazati kao zanimljivu ekipu (iako su većinom dijelovali izgubljeno, nezainteresirano i nemoćno).

Chris Duhon definitivno nije dugoročno riješenje, ali odigrao je pošteno i rekao bih iznad očekivanja. Uz skromnije uvjete ugovora, on je igrač koji bi trebao ostati i nakon 2010-e, kao back-up play i živa uspomena na dane Dereka Harpera i Charliea Warda. Wilson Chandler pokazao se solidnim strijelcem i nema sumnje da će i iduće 4 sezone biti član Knicksa, za sitne pare nudi puno a to je nešto na što Knicksi nisu naučili. Mislim, nisu naučili dobiti ništa za bilo kakve pare, a kamoli puno za siću.

Slična situacija je i sa Danilom Galinariem. Iako nešto skuplji zbog visine picka ovaj Talijan za Knickse je kao dobitak na lotu, koristan igrač koji ne košta puno a dugoročno je vezan. Ovo malo što sam ga gledao ostavio je solidan dojam, bar ima muda, i ako je Marco još uvijek Italiano numero uno, onda je Danilo definitivno numero due. Međutim, ovako idilična situacija nije sa sljedećom dvojicom. Lee i Robinson nakon sljedeće sezone bit će slobodni igrači, ako u međuvremenu Walsh nešto ne riješi. Obojica su se odlično snašla kod D'Antonia, iako treba biti realan i reći da je Lee materijal za četvrtog ili petog igrača, i da je do ovog fenomenalnog niza double-doubleova došao prvenstveno zahvaljujući povjerenju koje mu je Mike ukazao, te činjenici da je bio jedini visoki Knicks pod koševima. Nate je materijal striktno za klupu. Stoga, bez obzira što se radi o miljenicima navijača, ne smiju pokleknuti i preplatiti ih jer u tome slučaju samo bi opet krenuli iznova. U rupu iz koje se još nije izašlo, ali iz koje se konačno nazire izlaz.

WASHINGTON

Sezona je katastrofalna iz dva razloga:
- olako su se riješili jednog od najboljih stručnjaka u ligi, Eddiea Jordana
- nisu dovoljno prilike dali mladim igračima koji će sutra biti nositelji

Ali, iz nekih razloga je isto tako i odlična:
- veterani Jamison i Butler usprkos bezizlaznoj situaciji niti jednu utakmicu nisu uzeli slobodno, već su se borili pošteno od početka do kraja
- iako nisu imali minuta koliko su zaslužili, mladi lavovi McGee, Blatche, Young i Crittenton pokazali su da se na njih može računati

Znači, računaj da će dogodine svi biti nabrijani da dokažu da su još uvijek dobri - Jamison i Butler pod dojmom svih ovih poraza, Arenas i Haywood pod dojmom ozljeda. Računaj da će mladi bogatiji za sezonu iskustva biti sve bolji u svojim rolama. I eto ti rotacije od 8-9 košarkaša koji znaju što rade.

Pa dodaj još i pick koji će sigurno biti visok i koji može pomoći. Ispada da je jedini način da netko dogodine zaustavi Wizardse ka ponovnom putu prema vrhu ili opet niz ozljeda, ili katastrofalan izbor trenera. Ali ako im se sve poklopi, onda ovu sezonu mogu slobodno smatrati kao tek jednu godinu pauze od dobrih rezultata. Osvježenje uvijek dobro dođe. Pitajte Garnetta.

CHARLOTTE

Larry Brown je stigao da ih uvede u playoff i, ako ćemo gledati doslovno, nije uspio. Ali svatko tko ih je vidio na parketu zna da su igrali kao playoff momčad. Nažalost, njihovi limiti su poprilično veliki, i to je nešto što ni Larry ne može ispraviti, ma koliko forsirao razno razne tradeove.

Sad, ova sezone je ispala OK, ali koliko se realno mogu nadati da će dogodine nastaviti ići naprijed? Istok se popravlja, a njima prijeti odlazak Feltona. Što i nije tragedija jer Augustin se pokazao odličnim rješenjem na jedinici, ali ih ostavlja sa manje manevarskog prostora za preostale Larryeve poteze. A njih će biti, ili neće biti njega.

Ovo je ekipa koja će i dogodine imati sličan put, manje-više osuđeni su na tu borbu za osmu poziciju. I s obzirom da su krcati duuuuuugim ugovorima igrača koji teško da su nositelji (Wallace i Diop do 2013., Okafor do 2044., pa Radmanović, Diaw, Mohammed) nemaju prostora za ništa osim za trade.

Oni su ušli u svojevrsno čistilište. Neće ni prema dnu, ali ni prema vrhu. Sad, da je Larry Brown mlađi, rekao bih kako će dogodine sigurno u playoff jer će majstor naći načina da ih poboljša i izvuće maksimum iz ove rotacije. Ali s obzirom da je što stariji Larry sve čangrizaviji i skloniji impulzivnim odlukama, ovo mi sve skupa više miriše na bananu nego papaju. Ali, opet kažem, zadnju trećinu sezone stvarno su odigrali dobro, zrelo, kao prava momčad i bez obzira na sve napravili su korak naprijed.

NEW JERSEY

Od ekipe koja se trebala koprcati po dnu, nekim čudom Netsi su do kraja bili u igri za playoff. Poklopilo se nekoliko faktora:
- u rookieu Lopezu dobili su pouzdanog trećeg čovjeka u napadu i stabilnu peticu u obrani
- Devin Harris je vrtio svoju najbolju kopiju Tonya Parkera dok ga ozljede nisu stisle
- Vince Carter odlučio je odigrati većinu sezone kao u dobrim starim vremenima

Nažalost, klupa je toliko očajna da u trenutcima kada se lov na playoff lomio, nisu imali čime odgovoriti. Opet, još dva rookiea zaslužuju osvrt – Ryan Anderson novi je bijeli tricaš, uz to i solidan fajter, dok je Chris Douglas-Roberts najčuvanija tajna kluba. Momak je pravi NBA igrač, makar u ulozi strijelca, a minute je dobivao na kapaljku. Ali svaki puta kada bi ga gledao, makar na minut, napravio bi nešto vrijedno pažnje.

Nažalost, kao i uvijek kada su Netsi u pitanju, atmosfera u dvorani je mrtva i šteta što nema više ljudi da vide ovaj brzi rebuilding pod ravnanjem Roda Thorna i Kikia Vandeweghea. S obzirom da će do premještaja u Brooklyn doći tek 2011.-e, ako uopće i dođe, momčad će već biti spremna. Još se samo treba riješiti Kineza koji je igrač za Cibonu (da Lukša Andrić promijeni ime u Lu Kša And Rić, i on bi bio NBA igrač), pričekati da istekne ugovor Bobbya Simmonsa i eto nam momčadi koja ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Bez obzira na kvart. Yo La Tengo i Kevin Smith ionako više vole hokej i Devilse.

INDIANAPOLIS

Nažalost, ozljede su ih izbacili iz utrke za playoffom. Ozljede i nepostojeća obrana. Ali bez obzira na sve, Pacersi za razliku od Sunsa nisu bili muka za gledanje. Već jedna simpatična momčad koja zna svoja ograničenja i uvijek daje sve od sebe.

Osim Dannya Grangera koji se nametnuo kao vrhunski strijelac, posebno treba istaknuti sezonu iz snova Troya Murphya koji je skakački i tricaški bio iznad prosjeka u obje kategorije. Što je kada pogledaš van pameti, obično si ili odličan skakač i nemaš neki šut osim sa poludistance (Oakley tip igrača), ili si bijeli šuter koji igra vani i beskoristan je u kontaktu (Matt Bullard tip igrača). Murphy je polubožanstvo i presretan sam zbog toga, konačno imamo bijelog brata kojega se ne treba sramiti.

Nažalost, Dunleavy mlađi propustio je gotovo cijelu sezonu zbog ozljeda, ali bar su se dva rookiea, Hibbert i Rush, dokazala kao iskoristiv materijal. Osobito bi sjajan znao biti Rush, koji je koristio svaku priliku da pokaže kakva će igračina biti. Kompletan bek, kombinacija njega i Grangera na bokovima mogla bi biti ubitačna.

Upravo zbog ove jezgre Granger-Rush-Murphy smatram da Indiana ima dobru budućnost. Osim Tinsleya koji je mrtvi balast klubu i kojega se neće tako lako riješiti, sve drugo je manje više OK. Ford je solidan, Foster se da istrpiti, još samo moraju dovesti malo boljeg playa od Jacka. Ali i da ostanu u ovom sastavu, sa Jackom i Fordom kao dvoglavim čudovištem (a to je uloga koja obojici odgovara jer tako su igrali i prethodnih sezona u Portlandu, odnosno Torontu) mogu se nadati playoffu jer stvarno imaju dovoljno oružja. I jesam već rekao da igraju dobru košarku? Jimbo O'Brien, čovjek koji zna što radi.

MILWAUKEE

Scott Skiles je još jednom napravio čudo, od ekipe plačenika složio je momčad koja se i desetkovana nije bojala borbe za playoff. Priču o ozljedama ne treba previše prepričavati, Bucksi su ostali bez Redda i Boguta, dva nositelja, na samom startu sezone. I Skiles nije dozvolio odustajanje, čak se i jedan Villanueva stavio u službu kolektiva. Doduše, zbog igre sa mobitelom ispao je iz Skilesovih planova za budućnost, ali bar će moći postići nekakvu solidnu cijenu na tržištu na račun onoga što je pokazao dok nije otkrio twitter.

Ono što se dalo primjetiti je da su, što je vrijeme više proticalo, igrali sve bolje i bolje, bez obzira kakav sastav izveli na teren. Znači, kako su se igrači više navikavali na Skilesov sistem, stvari su postajale sve ozbiljnije.

Veterani Jeffersonu i Reddu garantiraju skupu, ali iskusnu momčad, momčad koja će svoje odraditi i koja može pobjeđivati. Naravno, to pobjeđivanje je relativan pojam. U njihovom slučaju radi se o borbi za utješni nastup u playoffu. Za sve preko trebat će im nešto zvjezdane prašine. Također, da Skiles nastavi ovim nešto skuliranijim načinom voditi momčad, a ne da sljedeća kojega uhvati u twitanju izbaci kroz prozor. Jer ne zaboravit, on je čovjek koji se potukao sa Shaqom dok su igrali zajedno u Orlandu, početkom prošlog stoljeća. Da, treba im i zdravi Bogut. I tako dalje i tako bliže. Ma treba im puno. Ali dosta i imaju. Do početka sezone, to nismo mogli reći. Stoga, hail hail Scott Skiles!

Filed under: bball No Comments
14Apr/090

THE BANANAS

Posted by Gee_Spot

Ovih dana bit će točno dvije godine što postoji ova stranica, blog koji okuplja najsrčanije NBA fanove u BR Hrvatskoj. BR naravno stoji za Banana Republika, a spominjanje banane odličan je uvod u ostatak ovoga posta. Također, to je ujedno i prilika da po prvi puta stavimo nekoliko citata grupe Zinedin Zidan na sajt

"Ko rano rani
Hi mejk d mani"

Ili meni omiljeni

"Koz pantagana
Kip Kroejša in banana
Đast lajk in Gana
Gvajana or Bocvana"

Uglavnom, pune dvije godine su prošle, i neka vas ne buni što je prvi post osvanuo nekih dva mjeseca kasnije - dva mjeseca prošla su u kuženju wordpressa. S obzirom da se wordpress može skužiti u par sati, jasno je da su ova dva mjeseca utrošene u druge životne užitke, što nije uopće bitno jer na kraju krajeva dok ispodobruca.com nije profunkcionirao, o ljepotama NBA svijeta pisalo se na fullcourtpress.blog.hr.

Čemu ova jeftina sjećanja? Sam sebi sam ljigav, da nisam maloprije bio na šolji zbog Prasićkova uživanja u Liverpoolovim golovima (ne, ne pišem ovo sada već samo dajem završnu glazuru sinoć napisanom tekstu, kvragu imam više rupa u scenariju od epizode Lost-a), krenuo bih opet put kancelarije. Ljudi, valjda je 3 i pol godine stalnog pisanja zaslužilo mali osvrt, pogotovo danas kada se sprema jedna ogromna promjena. Ne, nema razloga za paniku, još se ne ženim i ne odričem se sitnih životnih radosti.

I prije nego krenem o promjenama, spomenuo bih da još da nam se bliži četvrti rođendan, krajem prvog mjeseca 2010-e. Onda bi mogli onako u sentimentalnijem tonu zahvaliti Simmonsu, Zorku, Bertićeviću, ESPN-u, Maljkoviću i svim ostalim junacima naših najljepših dana. To bi bilo OK, zar ne kolega? Inače, ispodobruca.com prošli vikend došao je i do prve pobjede u svom prvom haklu, dakle za sada imamo score 1-0.

Nego, posvetimo se mi ozbiljnim stvarima. Danas kreće novi način pregleda NBA sezone, odnosno osvrta na istu. Kako više vremenski, a ni psiho-fizički ne mogu stići pisati 30 dana za redom post od nekoliko kartica kako sam to radio protekle 3 sezone, uvodi se novi režim. Je, uživao sam 20-ak večeri provoditi pred kompom ali brate više mi se ne da. Stoga sam morao smisliti neku formulu kojom bi odradio pregled u nešto kraćem roku.

I došao do sljedećeg rješenja - 4 dana, 4 posta, 4 kategorije. Prve dvije odnose se na lutrijske momčadi. U prvoj, današnjoj, obradit će se momčadi izgubljene u vremenu i prostoru koje neće tako skoro naprijed. U drugoj govorit će se o ekipama koje se mogu nadati svijetloj budućnosti.

Nakon toga na red dolaze playoff momčadi. Prvo one koje nemaju šanse za ozbiljnijim rezultatom i koje praktički ne možemo smatrati ekipama koje će iduće godine biti bolje. I na kraju će biti govora o momčadima koje će se boriti za naslov i o onima koje će i dogodine biti opasne.

S obzirom na nešto slabiju sezonu od lanjske nije bilo lako napraviti podjelu. Kvragu, s obzirom na početak sezone basketa (maloprije stigao sa hakla na kojem sam uganuo gležanj, nabio koljeno i kažiprst koji je toliko natekao da na desnoj strani tipkovnice rade samo dva prsta, dakle ruka mi je kao prosjećna državna firma), na činjenicu da sam jučer otvorio i sezonu kupanja (doduše, samo 5-minutnim plivanjem, dok nisam počeo gubiti svijest), da me jedan u principu lagani day job od 35 sati tjedno stiska sve ozbiljnije i zahtjeva sve više vremena, da treba posvetiti maksimum vremena svim dragim ljudima bliže i dalje, te da treba ispijati goleme količine piva uz gomile dobre glazbe, nije lako bilo napraviti ni ova četiri posta.

Ali nadam se dragi prijatelji da cijenite trud. I više od truda da cijenite ljubav, istu onu koju sami imate prema najljepšoj igri na svijetu. I sada vi stupate na scenu - za koji dan kreće playoff, znači stižu i nove The Zoran Vakula Awards. Stoga vas molim, posebice sudionike fantasy lige, a i sve ostale koji navraćaju na ove stranice, da počnete razmišljati o raspletima prvog kruga i da svoje prognoze pripremite barem u vidu komentara koji ćete onda zalijepiti ispod posta koji će se baviti prognozom playoffa, bilo mojom ili Sickreovom. Također, ako netko želi napisati cijeli post, koju rečenicu više, neka ga samo pošalje na mariogira@gmail.com i bit će objavljen na ovim stranicama. Ekipa iz Dubrovnika, ako bude volje, čekamo novi podcast od vas.

Uglavnom, pet dana do playoffa. 4 posta koja se bave pregledom sezone. Najave playoffa svih nas. Podjele individualnih nagrada od strane ovog sajta NBA igračima. Dame i gospodo, neka april madness počne.

SAC'TO

Momčad u najgoroj situaciji od svih. Na početku sezone očekivanja nisu bila velika, rebuilding je započeo dvije godinu ranije i svima je bilo jasno da su prošlogodišnjih 38 pobjeda slučajnost a ne naznaka brzog povratka na vrh.

Lanjski rezultat prije svega je rezultat rada Reggiea Theusa, čovjeka koji je na čuđenje svih postao trener, iskoristio priliku i nabrijao na igru ekipu od koje nitko nije ništa očekivao. Ove sezone, bez Artesta i Bibbya momčad je bila slabija, međutim ni ti razlozi kao ni prošlogodišnje solidno izdanje nisu spriječili GM-a Petriea i braću Maloof da mu daju otkaz.

Promjena trenera tako je obilježila jednu groznu sezonu, jer Kingsi su stvarno na dnu dna po svemu:

- imaju u prosjeku najmanju posjećenost u ligi, jedva 12 000 ljudi (treba uzeti u obzir da protiv atraktivnih ekipa dođe nekih 15 000 ljudi, znači da čak ni protiv Lakersa i Cavsa dvorana nije puna)

Naravno, za ovakav raspad jedne od tradicionalno najvjernijih navijačkih baza (u čast koje je čak umirovljen i dres sa brojem 6) nije odgovorna samo loša momčad. Kingsi, koliko god bili slabašni zadnjih godina, imaju igrače koji znaju kako zaslužiti respekt navijača.

Glavni problem su braća Maloof i njihova neskrivena ambicija da presele momčad u Las Vegas. Zatim, i njihova i gradska nespremnost da krenu u izgradnju nove dvorane s obzirom da se dobra, stara i opjevana ARCO arena raspada (dobro, nije opjevana jer CAKE su im posvetili tek instrumental, ali i to je nešto). Kvragu, situacija je takva da čak ni gradonačelnik Sacramenta Kevin Johnson, inače bivši košarkaš Sunsa i jedan od najboljih playmakera 90-ih, nije u stanju naći rješenje koje bi zadovoljilo obje strane. A nije da ne pokušava, pa dovoljan dokaz toga koliko su u ovom gradu ludi za košarkom je i podatak da su izabrali košarkaša bez političkog iskustva za gradonačelnika.

Još jedan razlog zašto ljudi ne žele dati podršku projektima braća Maloof je i njihovo potpuno razbijanje legendarne jezgre kluba iz prve polovine milenija koja je gradu donijela najveće radosti i umalo naslov prvaka lige. Evo, ne treba biti previše pametan da ovo nedavno umirovljenje dresa Vlade Divca čovjek protumači kao očajnički PR potez da se bar na jednu večer napuni dvorana.

Mislim, nije da Divac nije bio bitan dio one sjajne generacije, ali ako su njemu umirovili dres onda Webberu i Bibbyu trebaju dignuti bar spomenik. Da ne govorim da istu stvar treba napraviti i sa dresovima Douga Christiea, Brada Millera, Stojakovića i zašto ne, Scotta Pollarda. Je, bila je to stvarno velika generacija, ali umiroviti dres igraču koji je tu igrao 5 sezona i bio tek jedan od jednakih prilikom lova na, hladno matematički rečeno, dva naslova prvaka divizije. Da, bila je to sjajna generacija, ali tko normalan gledajući samo rezultate može reći da su bili naročito važni?

Dakle, ulizivanje je očito, a sama ceremonija tijekom koje Divac jedva čita sa papira frazetine na engleskom - jadna. Jer Divac je, da ironija bude potpuna, prije svega Lakers. Tako da osim što su ih Lakersi uredno zaustavljali na putu do vrha, sada im još uvaljuju igrače da im umirovljuju dresove.

- situacija sa ugovorima je očajna, iako imaju solidnu mladu jezgru ogroman dio salary capa otpada na dugogodišnje ugovore osrednjim igračima

Hej, ekipa u kojoj igraju Nocioni, Udrih, Garcia i Martin bez problema bi osvojila Euroligu, ali za NBA ovo je jednostavno premala razina talenta. A upravo njih četvero plaćeni su kao 4 nositelja. I to do 2012. Jedino Martin ima kvalitetu da ga smatramo pravim igračem ozbiljne petorke, ali njegovih 12 milja godišnje ubijaju svaku potrebu za tim. Jer to je novac koji se plaća nositeljima, a mršavi bek sklon ozljedama koji samo zna trpati koš definitivno nije franchise player.

- braća Maloof u recesiji ne prolaze najbolje ni u ostalim poslovima, navodno sve što zarade casina i hoteli odlazi na krpanje minusa koji nastaju nekim drugim investicijama, između ostalih i zbog Kingsa

Osim što klub ne zarađuje dovoljno, i što je dugoročno financijski u nikakvoj očajnoj poziciji, gomila novca odlazi na pokrivanje ugovora igrača koji više ne igraju i posebice bivših trenera. Tako su nedavno samo da izbjegnu porez na luksuz raskinuli ugovore sa Goodenom i Mooreom, iako ih to nije oslobodilo plaćanja rata igračima. Koji sada igraju sa San Antonio i Boston. Također, koliko je glup potez bio dati otkaz Theusu govori i podatak da ga sada moraju plaćati da sjedi doma, a da još nisu isplatili ni prošlog trenera, Musselmana.

Uglavnom, dok se ne riješi pitanje dvorane i uopće dok se interesi vlasnika ne razjasne, rebuilding neće završiti. Nemaju ni manevarskog prostora za pojačanja, novac previše curi da bi se išlo preko salary capa, i doslovno jedine svjetle točke kluba su mladi igrači.

Na zadnja dva drafta napravili su solidan posao, čini se da će i Hawes i Thompson biti solidni NBA igrači pod košem, te im još samo ostaje dobro potrošiti i pick kojega će imati ovoga ljeta. Nije da će preko noći postati opet ozbiljna momčad, ali s obzirom u kakvoj su situaciji, mogu samo prema gore. Valjda. Uglavnom, dogodine mogu umirovit dres Dougu Christieu. S njim i gospođom Christie bar ne jednu večer mogu se osjećati kao Hollywood.

MEMPHIS

Kada vidiš ovu nesretnu franšizu, Sac'to se i ne čini toliko lošim. Pa bar imaju povijest. Ovaj pak nesretni klub u ovih 14 godina što postoji nikada nije bio ništa više od sprdačine. Kvragu, čak i kada su u klubu bile legende kao Fratello i West, više se pričalo o tome koju boju za kosu koristi Mike i koliko je puta Jerry zatezao bore, nego o njihovom radu.

Uglavnom, ni danas nije puno bolje, počevši od rostera popunjenog većinom igračima koji bi teško našli mjesta u ozbiljnijim Euroligaškim ekipama. Čak i ovaj pomladak koji u ovih zadnjih par nebitnih tjedana uspijeva skrpati poneki niz pobjeda ne obećava.

Tko može sa sigurnošću reći da će itko od njih ostati u klubu kada dođe vrijeme da se sa rookie ugovora prijeđe na nešto bahatije veteranske uvjete? I tko može reći da Mayo nije ništa više od još jednog volume scorera, da Gay nije tek još jedan atleta sa prevelikim ovlastima, a da Conley nije tek još jedan play koji nije u stanju napraviti zadnji korak prijelaza iz NCAA košarke u NBA svijet?

Dovođenje Iavaronia za trenera od prvoga dana činilo se pogrešnim, ali čemu dati nogi dobro plaćenom stručnjaku kada ionako ne ideš nigdje? Ovako, Iavaroni prima plaću da sjedi doma a nesretni Lionel Hollins po treći put dobiva priliku kao trener Grizlija. A mi mislili da se ovakve pizdarije događaju samo kada je Aco Petrović u pitanju. Inače, s obzirom da je Hollins član legendarne generacije Blazersa koja je '77-e osvojila naslov, ima apsolutnu podršku od strane ovog bloga. Ali što mu vrijedi podrška kada je u Grizlijima.

Momčad koju vlasnik Heisley godinama pokušava prodati ima najmanje gledatelja u ligi, ako uzmemo u obzir prosjek i činjenicu da imaju veću i moderniju dvoranu od Kingsa koja uglavnom zjapi poluprazna. Bar je roster jeftin, osim Jarića i Miličića nema ugovora kojega možemo nazvati traumatičnim. Naravno, kada rookie ugovori dođu na naplatu, stvari će biti nešto drugačije, ali do tada Grizliji možda budu i u nekom drugom gradu.

Jasno je da na ovakvim temeljima nitko ne može graditi niti dobru ekipu a niti dobar proizvod, i da jednostavno nema recepta po kojem će Hollins dogodine s ovom ekipom napasti playoff. Nema love za dovođenje pojačanja, nema ideje u kojem smjeru krenuti, ali eto ove sezone se bar nisu osramotili sa nekim tradeom kao onim lanjskim sa Gasolom starijim. Doduše, opet su pomogli Lakersima oko pitanja poreza na luksuz, uzevši Chrisa Mihma, tako da ih možemo smatrati za svojevrsnu NBDL franšizu Lakersa koja igrom slučaja igra u NBA.

Čak ni draft im puno ne znači, osim ako im se konačno ne nasmiješi sreća i dokopaju se prvog picka. Blake Griffin bi im baš dobro došao. A kada bolje pogledaš, dobro bi im došao i Mulaomerović.

MINNEAPOLIS

Sve više mi se čini da je to to, Minnie je moj novi klub. Osim što imam većinu potrebnih navijačkih rekvizita, osjećam kako mi sve više postaje važno provjeriti kako su igrali, koliko je zicera promašio Love i koliko je skokova skupio Mike Miller. Plus, klub je ovo bez povijesti i većih uspjeha, praktički imamo vrijednu pamćenja samo onu jednu sezonu kada se Garnettu pridružio dvojac Cassell – Sprewell.

Tri su razloga zašto sam zavolio Wolvese čak i više od Portlanda, i tri su razloga zašto je ova nesretna sezona važna njima kao klubu:

1. Kevin Love potvrdio se u startu kao dostojan partner Big Alu pod košem

Možda je mali spor, bezopasan na postavljenu obranu, ali zna igrati košarku i koristiti svoje dobre strane. Plus, sve što su pričali o njegovom šljakerskom karakteru je istina, ovaj ne odustaje makar sve bilo protiv njega. Rekorder po broju banana koje je popio, i to bez miksanja.

2. Kevin McHale potvrdio se kao odličan trener

Čovjek najzalužniji za razvoj Big Ala u zvijer pod obručima. Čovjek koji se od bijelog Isaiaha Thomasa prelaskom na klupu pokazao pravim majstorom. Hej, od ekipe bez poštenog beka nije lako složiti momčad koja uglavnom dijeluje smisleno i koja se bori bez obzira na očajnu situaciju.

3. Mike Miller potvrdio se kao totalni luđak

Većina košarkaša na njegovom mjestu prihvatila bi ulogu šutera, pucala svojih 15 lopti i na kraju dana pokupila lovu. Miller se pak pobunio protiv takvog razmišljanja – vidjevši oko sebe gomilu sebičnih bekova koji nisu u stanju razigrati nikoga osim sebe, Miller je odlučio razigravati suigrače po cijenu toga da propusti šut koji bi inače uzeo. Jer netko mora i dodati, ako Telfair pimpla a Foye samo šutira. Kao što sam Miller reče – "netko u ovom klubu treba igrati jebenu košarku".
Osim revoucijom koju vodi u svlačionici i na terenu, Miller respekt zaslužuje i zbog borbenosti pod koševima, pa ako i ima lošiji broj koševa nego što smo navikli, statistički gledano po ostalim kategorijama ima sezonu karijere. Hail, hail!

Znači, ove godine nije bilo sve crno i da nije bilo one ozljede Big Ala, možda bi Wolvese gurnuli iz ove kategorije besperspektivnih.

Dogodine se vraća Big Al. Love je tu da ostane. Miller definitivno treba dobiti kapetansku vrpcu. Tri ovakva borca kao tri nositelja nema puno momčadi. Usprkos očajnoj posjeti i najjeftinijim kartama u ligi Wolvesi nisu u problemima poput ostalih jer gazda Taylor jedan je od bogatijih i razumnijih NBA vlasnika. U McHaleu imaju čovjeka koji može sjediti na klupi idućih 10 godina.

Zašto su onda u banani? Pa zato jer su na sjeveru. Nitko ne želi u Minnesotu i stoga ne treba čuditi što su jezgru izgradili oko skromnih mladića kakvi su Big Al, Love i Miller koji shvaćaju koliko su sretni što uopće igraju u NBA. Ti ljudi će igrati i u Botincu ako treba, samo da igraju košarku. Nemaju problematičnih ugovora, ali nekako treba dovesti još 4-5 igrača. Obzirom na slabašnu ponudu slobodnih igrača i nikakav interes za životom na sjeveru, to im je uvijek problem.

A za pravu stabilnost morat će jednog od ovih dana doći do igrača i putem tržišta a ne samo draftom. Najveći problem je ipak McHale. Iako je očito da je savršen za ovu momčad, on sam uporno ponavlja kako nema namjeru provoditi godine kao trener. A kako zasigurno neće opet u ured, postoji mogućnost da se ova odlična kombinacija trenera i tri igrača raspadne i prije nego je pravo zaživjela.

Hej, možda nećemo biti sjajni dogodine (vidiš, čak govorim "mi"), ali u skorijoj budućnosti bez novih krivih poteza mogli bi biti ozbiljna playoff momčad. Naravno, šanse da jezgra ostane na okupu manje su od 50%. Što zbog postojanja ljepše klime, što zbog same vibre u klubu koja je do sada uglavnom odisala amaterizmom. Jebiga, koliko god mi ovo sve skupa simpatično izgledalo, veće su šanse da McHale i Miller totalno puknu, da Taylor zatvori pipu te da Big Al shvati kako u ovakvom klubu neće nikada ništa napraviti. Ali što mogu kada sam fan. Moram navlačiti pozitivne strane.

LOS ANGELES DUNLEAVYS

Možda i jesu najblesaviji klub u ligi, ali u ovoj situaciji bar se mogu tiješiti što su u Los Angelesu, gradu u kojem će uvijek naći dovoljno bogatih ridikula koji će plaćati da gledaju košarku.

Ako i jesu krcati igračima koje nitko normalan ne želi, za razliku od drugih loših klubova bar im ne fali talenta. Clippersi jesu opet na dnu, ali više nisu usamljeni. Ne više nisu najlošiji, iako su na jednoj drugoj razini, filozofskoj, potpuno nazadni. Zbog gomilanja problematičnih tipova naravno. Mislim, zar sumnjate u kojem će klubu Iverson završiti ovoga ljeta?

Ali na stranu probleme, osvrnimo se malo na ono što valja. Camby i Davis možda nisu veliki pobjednici, ali su svakako igrači koji su obilježili jedan period lige. Kaman nije budući hall of fame centar, ali je prava petica koja zna igrati košarku. Eric Gordon možda bude novi rasni strijelac iz vana, dok se Randolph možda smiri i postane zvijer u postu.

Ove zadnje dvije stvari baš i nisu pouzdane, ali gledano kroz prizmu do sada spominjanih momčadi, Clippersi mogu prodati priču da dogodine imaju priliku biti bolji. Također, s obzirom da su u posjedu dva prava centra uvijek mogu nešto pokušati i na tržištu (a tu je i treća rasna petica, mladi Jordan).

Pitanje koje se nameće je ima li smisla išta pokušavati dok je na klupi Mike Dunleavy, čovjek koji zadnje dvije godine očajnički pokušava preživjeti kako na klupi tako i u kolektivnoj svijesti kao netko tko zna što radi. Srećom, Simmons je krenuo u otvoreni napad na njegov antitalent vođenja momčadi koji je bio vidljiv još u Milwaukeeu.

S obzirom na ovlasti koje mu je dao Sterling, i činjenicu da Sterling nije toliko blesav kao braća Maloof da plaća trenera da sjedi doma, bojim se da je jasno da Clippersi neće još neko vrijeme nigdje. Ali kažem, u L.A.-u su, imaju imena, i rado će popunjavati dno lige. I pritom solidno zaraditi.

OAKLAND

Ova sezona bila je katastrofalna, počevši od bespotrebnog potpisivanja Coreya Maggettea nakon što je Davis otišao u Clipperse, pa preko ozljede Ellisa i nesporazuma oko suspenzije i ugovora, do Nelsonovih nerazumnih odluka oko podijele minuta.

Talentom, Warriorsi se mogu nositi sa svima. Problem je jedino u tome što se taj talent uglavnom ponavlja, u 5 igrača koje imaju dugoročno vezane i koji jedu doslovno sav prostor na salary capu dvojica su bekovi koji carine loptu i troše gomilu lopti (Ellis i Crawford), druga dvojica su krila koja vole igrati 1 na 5 i trošiti gomilu lopti (Captain Jack i Maggette), a samo jedan je pravi igrač zadatka (Biedrins) koji je ujedno i jedini koji ima nekakvu vrijednost na tržištu (Ellis je zakon, ali ima ugovor koji nitko ne želi dirati u ovakvim vremenima).

Što i kako će mijenjati vjerovatno ne znaju ni sami, ali možda bi bilo dobro da krenu od trenera. Nelson cijelu sezonu nije bio u stanju naći uloge za dva potencijalna bisera pod košem, atletu i skakača kakav je Wright i za all-round zvijer kakva je Randolph. Ne treba biti veliki vizionar da se vidi kako bi unutarnjom linijom Biedrins-Wright-Randolph već dogodine bili neriješiva zagonetka mnogima (Biedrins donosi zatvoren reket, Wright eksplozivnost a Randolph kombinaciju Josha Smitha i Geralda Wallacea na trojku, sa boljim šutem od obojice zajedno).

Nelson pak i dalje forsira svoju nisku postavu i troši minute na razne opskurne bekove (iako su Belinelli i Morrow pokazali da za njih mjesta u NBA ima), usput radeći na razdoru kluba. Prvenstveno iz toga razloga, što nisu pravo vidjeli što mogu očekivati od svojih mladih igrača, ovu sezonu mogu proglastiti očajnom.

A teško da će biti bolje i dogodine. Jer problem Warriorsa je očiti nedostatak smjera, ne postoji čovjek koji je u stanju Nelsonu stati na kraj. Chris Mullin i dalje je GM ali nema nikakve stvarne ovlasti, vlasnik Cohen kontrolira klub a Nelson izgleda kontrolira Cohena.

Povijest se ponavlja, Nellie opet vodi Warriorse u propast, ali s obzirom da je zadnjih sezona momčad našla svoje mjesto pod suncem i da su njihovi navijači postali ono što su nekada bili navijači Kingsa malo tko i obraća pažnju na sve ove komplikacije iznutra. Jer sa ovakvim rosterom nije problem prodati nadu, a nada je uvijek na cijeni. Nažalost, gledajući Nelsonovu biografiju jasno je da na kraju svi plaćaju debelo preko tržišne cijene.

Gušt je gledati ovu kombinaciju plaćenika, luđaka i mladih proroka. Kvragu, Montae je toliko dobar da je moguće da dogodine ponove nešto slično izbacivanju Dallasa u prvoj rundi. Moguće je. Isto tako, s obzirom na svu gorčinu u i oko kluba, moguće je i da potpuno potonu. Ovo nikada nije rečenica koja obećava lijepe dane.

TORONTO

Par godina su se vrtili po sredini, nikako da naprave korak naprijed, i onda se dogodi ova sezona. Koja baš i nije jasna. Pokušajmo je dešifrirati nekim redom.

Iako je iza sebe imao naslov trenera godine, svima je bilo jasno da Sam Mitchell nije dugoročno trenersko riješenje. Čovjek je preveliki šminker i previše pažnje poklanja nebitnim stvarima da bi digao momčad na višu razinu. Stoga, njegov odlazak mogao je biti samo pomak na bolje. Ali nije tako ispalo jer Colangelo nije želio riskirati sa novim debelim ugovorom pravom stručnjaku, te se odlučio za ziheraški potez dovođenja valjda jedinog Kanađanina koji trenira košarku u jedini kanadski NBA klub. Čista ljiga.

Chris Bosh je još jednom dokazao da je usprkos svom talentu pre-mekan da nosi momčad, a pod košem su opet bili nikakvi. Doduše, Colangelo je odigrao rulet, stavio sve na O'Neala, i izgubio. Minus je donekle kompenziran pristiglim Marionovim ugovorom, ali pitanje je u što će se on ovoga ljeta pretvoriti. Jer pravih slobodnih igrača nema, a za trade Raptorsi nemaju što ponuditi.

Dakle, niti su sa novim trenerom, izvjesnim Jayem Trianom (bez Silent Boba) pogodili, momčad igra jednako slabašno u obrani i bezidejno u napadu kao i pod Mitchellom, niti imaju oko čega graditi budućnost. Calderon je tu da ostane kao solidna opcija za playa, ali i on se ove sezone bez podrške Forda pokazao manje učinkovitim.

Bosh će, s obzirom da ni Wade ni James neće olako napustiti svoje klubove, biti glavna meta mnogima za dva ljeta, te će njegov ostanak u Kanadi zahtijevati maksimalan ugovor. Znači, on i Calderon su nositelji, i sada tu treba dodati trećega. A dodati trećega na dvojac koji i sam nije nešto, što to garantira?

Najveća rana Colangelu je bez sumnje Andrea Bargnani, jer on je trebao biti taj treći. Čovjek je najobičniji vanjski igrač u tijelu visokoga kakvih ima na bacanje, i nadam se da svi ono scouti koji su pričali o novome Kukoču na račun fizičkog izgleda i par spojenih trica danas čekaju na nekom šalteru da prime socijalu.

Uglavnom, bojim se da će s obzirom na nedostatak talenta na tržištu Raptorsi dobar dio novca potrošiti na vraćanje Mariona koji je preko noći ostario, te da pokrpaju klupu na kojoj doslovno nema nikoga. Uzdati se da će igrači kao što su Ukić, Humphries, Graham nešto dati nema smisla, a dovođenje novih košta. Čak je i jedan Kapono, najbolji tricaš lige, više teret svojim ugovorom nego od koristi igrama.

I tako sam se prilikom odabira ekipa za kategoriju BANANA dvoumio oko Raptorsa i Washingtona, vagao koja je momčad imala lošiju sezonu i na kraju mislim da je ona Raptorsa puno gora. Jer Washington ima više izgleda da dobije visoki pick i da dogodine sa potpuno zdravom momčadi opet uđe u playoff, dok Raptorsi bez riješenih osnovnih pitanja (dugoročno trenersko riješenje, tko su igrači oko kojih se gradi nova momčad) niti su išta napravili ove godine, niti su udarili temelj za ubuduće. Kao Kayser Soze, oni su jednostavno nestali. I iskreno, boli me neka stvar.

PHOENIX

Kako su moćni pali. Ne samo da nisu upali u playoff, već su prokockali i dobar dio budućnosti. Sigurno nitko od njih nije očekivao borbu za naslov, ali nešto dostojanstvenije izdanje definitivno.

Sad, nabrajati sve kikseve Stevea Kerra nema smisla, ali recimo samo da ako je već tražio trenera koji može promijeniti stil igre, onda je trebao uzeti provjerenog veterana a ne bezveznjaka kao Porter.

Dogodine ih čeka prva sezona rebuildinga i to nije nužno loše. Rezultata neće biti, ali mogu se pripremiti za budućnost. Samo, pitanje je hoće li biti na tržištu momčadi spremne uzeti zadnju godinu Shaqova ugovora i zauzvrat dati kvalitetnog igrača? Hoće li Sarver pozdraviti ikonu momčadi Nasha u nekakvom tradeu?

I bez dva penzića, sa ugovorima Stoudemirea, Barbose i Richardsona momčad je prekrcana bahatim ugovorima. Također, primjetite da nitko od navedenih nije u stanju braniti ni stup. Dakle, nije više problem samo u promjeni filozofije, treba mijenjati i igrače. I tu se vidi koliko je u biti Kerr cijelom poslu oko slaganja novih Sunsa prišao amaterski. Te koliko je Sarver pogriješio što je prebrzo odustao od D'Antonieva sistema.

Ali dosta o tužnim stvarima. O mrtvima sve najbolje. Bar se nadam da će Grant Hill dogodine potpisati za ozbiljnu momčad, jer šteta je da vjerovatno zadnju sezonu karijere odigra u momčadi koja će primati 190 koševa u prosjeku. A ostave li ovu jezgru zajedno to ih čeka. OK, pokazali su da mogu zabiti, ali stvarno su prelako ispali iz borbe za playoff na ovakvom Zapadu. Da, da, ozljeda Amarea opet im je zabila nož u srce, kao i milijun drugih stvari godinama ranije (ozljeda Johnsona, ozljeda Amarea, suspenzije, Nashov nos, Timmyeva trica). Što se može, luzeri uvijek trebaju neke isprike.

Ja samo znam jedno - između ovakvih Sunsa i Nelsonovih Warriorsa praktički nema razlike. Kaos na terenu, kaos okolo terena. U biti, Warriorsi su u boljoj situaciji jer bar imaju mladost dok Sunsi nemaju ništa osim visokih ugovora koje će, nadaju se, jednoga dana pretvoriti u nekog novog Nasha. Ili kako je krenulo, barem u uštedu na porezu.

Filed under: bball No Comments
1Apr/090

THE 2009. MOCK-ACHINOFRAPUCHINOALPACINO-WHAT THE FUCK-DRAFT

Posted by Gee_Spot

Madafaka, evo krenuo i aprilili mjesec, ali bez obzira na datum na ispodobruca.com nem zajebancije. Čeka nas playoff, a za to se treba spremiti na sve moguće načine. Iako, bojim se da ove godine ne možemo očekivati dramu kao prethodnih nekoliko sezona. Sunsi, Mavsi i Spursi do sada su bili garancija neizvjesnosti, tri ozbiljna kluba građena da traju urušila su se, a nasljednika nigdje. Jazz i Hornetsi trebali su napraviti korak naprijed ali nisu, i dalje ih vodimo u kategoriji prolaznika kao Denver i Portland koji tek dobivaju konture prave franšize.

Lakersi, Cavsi i ranjeni Boston tako strše kao govno u punču, a jedino Orlando ostavlja dojam kluba spremnog postati ozbiljan izazivač. Ali o svemu ovome više čemo kroz idućih nekoliko tjedana, ovo je post kojim se opraštamo od NCAA turnira i igrača koje ćemo za koji mjesec ponovo gledati, samo ovaj put na draftu.

Koliko je talentom slab ovogodišnji turnir najbolje pokazuje činjenica da je jedan Goran Suton postao igrač o kojem se govori. Suton nema ni visinu ni masu za peticu, kao što ima jedan Krstić, a praktički radi se o istom tipu igrača. Suton je veći fajter i automatski bolji skakač, ali Krstić je veći, jači i bolji šuter. Eventualno Suton može imati prednost kao netko sposoban vrtiti igru sa posta, ali pitanje je može li učinkom opravdati minute koje bi dovele do toga da se igra vrti oko njega kao što to može jedan Brad Miller.

Krstić je dovoljno dobar šuter da i ne treba ništa drugo da opravda minute, ali za Sutona sumnjam. On će morati zaraditi ugovor kao pick n pop igrač, a kakve će blokove postavljati, kako će se kretati i kako će šutirati još je nepoznanica. Kako god, čovjek će izgleda zaigrati za repku, Vlado Vanjak će to riješiti, a to nije loše jer nije da plivamo u talentu.

Štogod, vrijeme je za draft. Samo da spomenem one stara pravila koja vrijede svake godine – u ovom izboru ne sudjeluju igrači koje nisam gledao, niti igrači iz Europe. Dakle samo NCAA košarkaši koje sam imao zadovoljstvo (ili nesreću) vidjeti. I da, prošle godine nisam ispao prepametan sa izborom Rosea, Beasleya i Westbrooka u prva tri, ali ponosan sam na činjenicu da sam kao četvrtog i petog rangirao Rusha i Chalmersa jer su se obojica pokazali pravim igračinama. Nego, ajmo mi na posao.

And with the first pick the My Bloody Valentine selects

1. Blake Griffin (Oklahoma) – dosta ga je vidjeti jednom da čovjek shvati zašto je jednoglasno prvi izbor, naime jedini je to košarkaš ove generacije koji bi i godinu ranije bio izabran kao lutrijski pick. Rasna četvorka koja zabija i skače, siguran all-star i double-double igrač, ima fizikalije, pokretljivost, zna igrati pod košem i zabijati. I nije nikakav bezveznjak, zna raditi i za momčad. Smjena generacija je završila, zbogom C Webb, Sheed, Timmy stigli su Big Al, Horford i Griffin.

2. Greg Monroe (Georgetown) - pravi centar, zna igrati pivota i ima sve fizičke predispozicije. Odlično čita igru, djeluje malo pasivnije nego što bi trebao ali sa centrima je uvijek tako. Pravu peticu ovakvog potencijala ne propuštaš, veliko je pitanje hoće li ikada biti monstrum u obrani ili ozbiljna napadačka opcija, ali isplati se riskirati. Pa makar dobio tek novog Magloirea. Jer ako ne riskiraš možda propuštaš novog Ewinga.

3. Cole Aldrich (Kansas) – opet jedan pravi centar, radnik, ali dovoljno spretan pod košem, ima malo Brooka Lopeza i puno Przybille u sebi, uglavnom igrač kakvoga treba zgrabiti. Nećeš oko njega graditi momčad, ali sa njim puno ju je lakše sastaviti.

4. Nick Calathes (Florida) – možda najbolji bijeli all-round od Mikea Millera. Fizički i atletski nije i neće biti vrh NBA lige, ali za jednog bijelog igrača iznad prosjeka je. Plus ima šut, vrhunsko razumijevanje igre i muda. Kompletni bek, play ili šuter svejedno, upišite ga odmah kao bolju verziju Hinricha. I da, čovjek igra za Grčku tako da Vlado Vanjak može prestati tražiti hrvatske korijene u njegovom prezimenu.

5. Kyle Singler (Duke) – nedefiniranost njegove igre najveća mu je prednost, momak je original. Ako se ubilda mogao bi biti sjajna četvorka tipa Murphy, ovako mršav osuđen je na vanjske pozicije a tu njegova borbenost neće toliko do izražaja, na krilu bi mogao biti više kao Adam Morrison. Ali za razliku od Morrisona, Singler neće nestati, karakter fajtera mu je urođen i ako treba do kraja karijere samo šutirati trice, može on i to

6. Gerald Henderson (Duke) – možda najbolji all-round u ponudi, kompletan igrač, problem je jedino što nema ni jednu jedinu vrlinu koja se, kako bi rekli, može reklamirati. Ali ako bi se trebao kladiti na nešto onda je to igra u obrani, zašto ne, tko ima išta protiv nasljednika Raje Bella?

7. DeJuan Blair (Pitt) – čovjek garantira double-double, ali i jasno ističe limite. Nedostatak centimetara i igre licem košu svode ga na korisnog klupskog igrača. Jel ima još netko a ne zna da je tip Millsap broj 2?

8. Sam Young (Pitt) – čekaš Blaira a dočekaš Younga. Tip sutra može u pola NBA ekipa kao strijelac, ali previše je jednodimenzionalan za ozbiljnije uloge, igra slično kao i Al Thornton ili Thaddeus Young, u jednom smjeru i bez povratnih lopti

9. Demar DeRozan (USC) - fenomenalan atleta, kao stvoren za NBA beka, ove dvije tekme na NCAA turniru odigrao zrelo i dobro, s tim da još nismo vidjeli koliki mu je raspon kao strijelcu a koliki uopće kao all-round igraču

10. Al-Farouq Aminu (Wake Forest) – možda i nabolji atleta od svih, čovjek lebdi po zraku, stvoren za malo krilo, samo za sada osim fizikalija i lakoće trčanja i skakanja nije pokazao da je na ti sa šutom i drugim aspektima igre

11. Ty Lawson (UNC) - pravi play šljaker, odradi svoje u oba smjera, u ničemu sjajan, da je brži i bolji tricaš zbog snage i građe mogao bi se nadati i nečem boljem od karijere back-upa, ovako može samo gutati snimke Jameera Nelsona i nadati se da će naletiti na svoga Van Gundya

12. Hasheem Thabeet (Uconn) - zatvara reket i blokira sve što stigne, i manje više to je to, Dikembeov repertoar poteza pod košem prema njegovom djeluje kao Biblija prema letku najbliže picerije. Ali je centar. I zatvara reket. Jebiga, život nije pošten.

13. Johnny Flynn (Syracuse) - pravi slash n kick play, žilav kao Rondo, manji u svakom pogledu, ali puno bolji strijelac. Važnije od raspona ruku je da ima srce i da mu je košarka očito doručak, ručak i večera

14. Jeff Teague (Wake Forest) - all-round bek, više dvojka nego play, u pravom sistemu spreman biti kopija Delonte Westa

15. Earl Clark (Louisville) - sjajan strijelac i stvarno talentiran košarkaš, zna košarku, ali premekan i sklon životu u sjeni

16. Tyreke Evans (Memphis) – combo bek sa dovoljno kvalitete za voditi run and gun petorku)

17. Willie Warren (Oklahoma) – combo bek sa dovoljno kvalitete za run and gun sa klupe

18. Jodie Meeks (Kentucky) – klon Tonya Delka, od stila igre do oscilacija, spreman za serije koševa sa klupe, ali i za Europu

19. Luke Harangody (Notre Dame) - novi Troy Murphy, samo sa boljom post igrom, sjajan sa poludistance. U NBA će biti više igrač licem košu i dalje od reketa, ali s obzirom na ruku i spretnost uvijek će biti koristan

20. Wayne Ellington (UNC) – tijelo visokog beka, školovan za igru u oba smjera, pouzdan šuter sa svih strana, a posebice nakon povratne lopte

21. A.J. Price (Uconn) – play koji voli šutirati ali ne forsira, ozbiljan, svjestan ograničenja. Napravi svoje i u pravom sistemu može bit solidan do mirovine

22. Jordan Hill (Arizona) – nebeski skakač, ali bez glave i repa, sa loptom u rukama beskorisniji od Shaqa na slobodnima

23. Sherron Collins (Kansas) - kompletan, solidan play, back-up koji neće iznevjeriti

24. Stephen Curry (Davidson) - dobar šuter te kroz godinu dokazano dobar all-round igrač, ali više nije jasna njegova budućnost - možda bude novi Kevin Martin, možda tek back-up za obje bekovske pozicije

25. Jon Scheyer (Duke) – najlakše bi ga bilo nazvati sirotinjskom verzijom Redicka, ali zašto ne upotrijebiti maštu i prozvati ga novim Kerrom? Pa gdje su ti sitni bijeli bekovi koji zabijaju trice, igraju u završnicama i imaju led u rukama? Vrijeme je da dobijemo bar jednoga, nakon što zadnjih godina ni Neitzel, ni Humphrey, ni McNamara nisu upali u ligu

26. Chase Budinger (Arizona) - mekušac, posjeduje košarkaške vještine visokog stupnja ali ih uglavnom ne koristi jer se očito radije bavi surfanjem, sigurni flop ala Luke Jackson, ali nemam koga stavit na listu pa ću staviti njega treću godinu za redom

27. Tyler Hansbrough (UNC) – još jedan sigurni flop, jedino što ima za NBA je borbenost, ali s obzirom na fizikalije i pokretljivost teško će i do mjesta na klupi, ali evo ga ovdje iz repekta prema naslovu koji će UNC osvojiti za koji dan

28. Patrick Patterson (Kentucky) – potencijal koji skače do krova, zakucava i ne boji se kontakta. Malo previše sirov ali zar je to loše? U najgorem slučaju bit će novi Jason Maxiell

29. Jeff Adrien (Uconn) – ovaj veteran sveučilišne košarke teško će do NBA jer je čak i za poziciju tweenera prenizak, neće moći poput Smitha, Gomesa ili Dudleya zaigrati trojku kada zatreba jer nema šut, ali toliko je jak i čvrst, solidan, da je prava šteta što neće postati nasljednik Oakleya jer je igrom baš to, power forward stare škole koji šuti, radi i zabije što treba. Vanjak, daj čovjeku državljanstvo

30. Robert Dozier (Memphis) – jedan od mojih ljubimaca, skočan, elegantan, može trčati i skakati cijeli dan. Ima visinu i spretnost kojima pokriva nedostatak snage, te je jedini minus što je napadački preslab, osim zicera i odpadaka neće zabiti ništa

Honorable mention - Wayne Chism (pravi šljaker, malo presirov), DaJuan Summers (i u NBA će zahvaljujući fenomenalnim fizikalijama i šutu moći igrati obje krilne pozicije, ako se ikada trgne iz letargije), James Johnson (all-round krilo nedefinirane pozicije, preslab šuter za trojku, prenizak za četvorku, ali bez sumnje pravi, kompletni košarkaš), Matt Bouldin (u svim pogledima slabija i manje raznovrsna verzija Calathesa, ali još uvijek dovoljno dobar), Kyle McAlarney (sitni bijeli Irac, sve što zna je potegnuti tricu – zašto ne dovesti njega u NLB umjesto oštećene robe koja inače stiže, bolji je od Roka Stipčevića i još je fajter)

Flopps – Darren Collison (sitan, u ničemu dobar, iz sezone u sezonu ostavljao sve gori dojam, ne vidim osnovu na koju bi mogao uspijeti u NBA), Terrence Williams (neinventivni strijelac upitnog dometa i uopće šuta, sklon pogreškama i prestar da bi naučio nove trikove), James Harden (navodni super strijelac nema ni brzinu ni potez da bi nosio napad, a čak niti dovoljno dobar šut da bi ga mogli prozvati šuterom iz kuta, fizički ne pristaje ni u kategoriju visokih bekova koji mogu popuniti petorku, novi član CSKA).

Filed under: bball No Comments