ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

30Sep/090

THE UGLY MOTHERFUCKER

Posted by Gee_Spot

Sljedećih dana krećemo u pravu najavu sezone, za sada se još treba pozabaviti sa deset momčadi koje su najgore trgovale. Sitnih novosti ima, krenuli su kampovi, 26 dana je do početka, pa čisto da spomenemo neke zanimljivosti. Aaron Gray je out barem dva mjeseca, što Brada Millera ostavlja kao jedinoga igrača koji zna postaviti pravi blok u Bullsima. Jebeno. Sapunica sa Delonteom Westom se nastavlja, propustio je prvi trening iz nejasnih razloga. Zatim i drugi. Pa treći. Kako stvari stoje, za koji dan ovo više neće biti smješno, tip je izgleda totalno prolupao. Vijest dana je ipak podatak da je Houston u trening kamp pozvao Romela Becka, tipa koji je ne tako davno bio doveden u Zadar kao veliko pojačanje, da bi ga par mjeseci kasnije Aco Petrović doslovno potjerao. Da sam od onih koji u svemu traže pouku, vjerovatno je u ovoj situaciji ne bi pronašao. Ali, na neki čudan način, zanimljivo je.

THE UGLY

NEW YORK KNICKS

U Gothamu ništa novo, kao i inače više je spina, PR-a i općenito laži nego pravoga posla. Iako su imali prostora za povući prave poteze, Knicksi na čelu sa Walshom i D’Antoniem odlučili su još jednom igrati na kartu zvanu ljeto 2010-e, iako je danas svima jasno da su šanse da LeBron dođe u New York minimalne.

Očito je da cijela priča o idućem ljetu služi novom vodstvu za osiguranje mira, te kao opravdanje za spori i bolni rebuilding. Žalosno je da u New Yorku nisu htjeli dati nove ugovore ni dvojici lani najboljih igrača i ljubimaca publike. David Lee i Nate Robinson tek su u zadnji tren produžili ugovore na još jednu godinu, te će dogodine biti slobodni igrači, što znači da će Knicksi vrlo vjerovatno ostati bez obojice. A mogli su ih imati na duže vremena za racionalne iznose.

Mislim, nije moguće da je zadnjih 15 godina bahatog razbacivanja novcem na sve strane toliko pogodilo najmoćniji klub na svijetu, da se danas doslovno boje imati dva nešto duža ugovora? Ne pričamu o maksimalnim iznosima, niti o problematičnim igračima. Tek o dva normalna ugovora za dva igrača koja to zaslužuju.

Ali dobro, neka oni samo čekaju iduću sezonu. Gore akvizicije od ovoljetnih ne mogu pronaći – iz Bostona je doveden Pruitt, rezerva rezervine rezerve, da ojača konkurenciju na jedinici. Na draftu su izabrali atletu bez većih košarkaških vještina, Jordana Hilla, te platili Lakersima da im ustupe Toneya Douglasa, iako combo-bekova koji znaju samo zabijati ima na sve strane (Nate Robinson npr.).

Dovođenje Darka nećemo ni komentirati, svaki klub koji iz bilo kojih razloga odluči da je trade koji im donosi Darka Miličića smislen, pod hitno treba puno jače lijekove od onih koje koristi Delonte West. Najbolnije od svega je ipak saznanje da, ako sva velika imena tipa Wade, James i Bosh, i odluče napustiti sadašnje klubova, trenutno postoji nekoliko opcija koje se trenutno po svemu čine kao pametniji izbor od Knicksa.

NEW JERSEY NETS

Čišćenje je završeno, Netsi su ekipa u svakom pogledu spremna za novi početak. Kada dogodine iz knjiga izbrišu ugovore Bobbya Simmonsa, Rafera Alstona, Trentona Hassella i Tonya Battiea, redom nebitnih igrača koji su redom i najskuplji na rosteru, imat će dovoljno prostora za ponuditi ugovore kakve požele. Mlada jezgra postoji, pojačana ovoljetnim dovođenjem Courtney Leea iz Magica.

Dakle, njima se nema što zamjeriti na neaktivnosti ove sezone, s obzirom da je sve građeno za sljedeću. Prema njima, Knicksi uopće nisu igrači. Do jučer su barem imali ime, povijest i poziciju kao prednost, ali obzirom da je preseljenje Netsa u Gotham riješeno, i ta prednost je smanjena. U biti, ako sam OKC stavio u skupinu dobrih zbog neaktivnosti, trebao sam i Netse. To što su dobili gomilu otpada (Battie, Alston) za Cartera ionako nije važno, kao ni što mislim da su mogli i bolje birati na draftu od Terrence Williamsa (all-round krilo bez izraženih kvaliteta, osim sklonosti uzimanju loših šuteva).

Ali činjenica je da će Thunder ove sezone biti bolji, vjerovatno se i boriti za playoff, dok će Netsi biti kanta za napucavanje. A kako je glavni kriterij trgovine i ovog osvrta prije svega pomak prema gore ili dolje u odnosu na lani, tu Netsi ipak padaju na ispitu. I to po svim pokazateljima na samo dno.

Očajna sezona koja ih čeka ne treba zabrinjavati. Treba li uopće spominjati koliko bi značajan mogao biti dolazak pijanog ruskog milijardera za vlasnika? LeBron James neće napustiti Cleveland zbog Knicksa, gdje na rosteru nema poštenog košarkaša i gdje bi sve trebalo graditi iz početka. Ali Netsi već imaju tri buduća startera riješena, Leea, Lopeza i Harrisa, te dovoljno novca za preplatiti i Jamesa i Bosha. A sada imaju i vlasnika kojemu salary cap znači malo ili ništa.

Gle, Mark Cuban je mala beba za ovoga Rusa. Cuban je svoju lovu zaradio, namučio se i trudio za svaki dolar, te ga zna cijeniti. Možda vam se to čini jeftinom psihologijom, ali je stvarno tako, američka etika cijeni novac i nema drugih Bogova uz njega. Mikhail Prokhorov je novac dobio, da ne kažem ukrao, i on njemu ne znači ništa. Kako mu ga je Vladimir dao, sutra mu ga može i uzeti. I zato će Prokhorov uživati dok može. Porez na luksuz mu je najmanja briga.

PHOENIX SUNS

Meni je tužno uopće misliti na Sunse. Zar Steve Nash nije zaslužio bolji kraj? Nešto se počeo motati po televiziji i filmu, pa mu barem neće biti dosadno, ali čovjek koji je doslovno najzaslužniji za povratak NBA u srca i umove milijuna fanova košarke, zaslužuje malo poštovanja.

Neki optimisti i dalje misle da ovaj run and gun na kvadrat kakav forsira Gentry može donijeti makar utješni nastup u playoffu, ali činjenica je da osim Stevea, Barbose i Amarea nema igrača koji to mogu pratiti. Niti se išta ovoga ljeta poduzelo da se situacija promjeni.

Grant Hill je dobio novi ugovor, i to na zanimljiv način. Naime, odbio je boriti se za naslov u Clevelandu i Bostonu, odbio je novac u Knicksima, sve kako bi ostao u Phoenixu jer misli da su ovi njihovi doktori jedini u stanju održati ga živim. Sunsi nisu klub, nego jebene toplice.

Stoga ne čudi što je i Steve bez razmišljanja produžio ugovor, iako bi nam svima život bio ljepši da je tražio trade u Portland. Ali što je tu je. Sunsi će i dalje biti zabavni, Channing Frye bit će dobar partner Amareu u reketu, a Saša Pavlović još bolji partner Dragiću na klupi. Ili neće, jer nemam pojma da li su ga pustili ili zadržali. Koga briga. Ionako je vjerovatno završio u Minnesoti (o tome više kasnije).

Na draftu su uzeli Earla Clarka, solidno all-round krilo, taman da zamijeni učinak Matta Barnesa. Talentom su ostali na toj poprilično niskoj, lanjskoj razini, klupa je mizerna, te opet nisu doveli poštenog back-upa Nashu. Što već graniči sa psihijatrijom, nešto kao i Bullsi koji uporno odbijaju dovesti visokoga koji može nešto zabiti u reketu.

Jedino što ovu ekipu može odvesti korak dalje od lanjskih razočaravajućih rezultata je stil igre. Nekada davno, D'Antoni je također sa 6 i pol igrača imao uspjeha. D'Antoni 2.0 kojega preferira Gentry nažalost nema ni toliku skupinu, jedva petorku, s tim da je od njih 5 dvoje na izmaku znaka, dvoje je apsolutno nesposobno podrediti se ikakvom sistemu, a ovaj zadnji je Brazilac kojega umjesto Sepultura zovu Blur.

PHILADELPHIA SIXERS

Prvo da spomenom dva dobra poteza koja su povukli ovoga ljeta. Konačno su doveli pravoga trenera, Eddie Jordan posložit će ovo što ima na najbolji mogući način. Novi izgled kluba, dresovi i logo, su pun pogodak, Sixersi su momčad bogate povijesti te nikada i nisu trebali napuštati klasična obilježja. Minnesota može mijenjati boje i znakove svake sezone, nikoga neće biti briga. Ali Sixersi moraju biti poput Lakersa, Bostona, Bullsa i Knicksa, ekipa sa korijenima, ekipa koje nudi nekakvu vrijednost, a ne tek još jedan proizvod.

Što se igračkih promjena tiče, e tu su stvari malo problematičnije. Ako Brand bude onaj stari, ako Kapono nađe rolu, bit će raznovrsniji i opasniji nego što smo navikli. Samo, tko je play? Odlazak Andre Millera nije tragedija, ali tragedija je ne potruditi se pronaći zamjenu. Uz Loua Williamsa, koji je combo-bek i očito budući play, tu su još rookie Jrue Holliday, također combo-bek, te Royal Ivey, obrambeni specijalac bez napadačke igre, potpisan na još jednu godinu za minimalac, a takav će mu biti i učinak – minimalan.

Vratili su Carneya iz Wolvesa, i stvarno imaju respektabilnu rotaciju na dvojci i trojci, ali rupa na jedinici koštat će ih ozbiljnije uloge ove sezone. Pod košem nisu loši, kažem sve ovisi o Brandu, ali da imaju nekoga za poslati na Howarda, nemaju. Stoga se još smješnijim čini odluka da potpišu takvog bezveznjaka kakav je Brezec, jer im treba teških petica. Čekaj, pa Brezec će se raspasti od samog pogleda na Howarda, a kamoli da ga teže faulira.

Uglavnom, od momčadi koje je bila unutar osam, sada su tek jedna od momčadi koja se nada osmom mjestu. Puno ovisi o tome kako će Jordan riješiti rotaciju i hoće li ulogu playa povjeriti možda čak i Iguodali, ali vjerovati da će nekim čarobnim rješenjem pokriti minuse na rosteru, malo je pre-optimistično.

MIAMI HEAT

Još jedna od ekipa koja je radije odlučila ne raditi ništa. Čekaju da istekne ugovor Jermainea O'Neala, pa da se otvori prostora na salary capu. Međutim, kada krenemo nabrajati kako nisu uspijeli nagovoriti Wadea na novi ugovor, niti su imali što ponuditi Jazzu za Boozera, ispada da ne samo da nisu trgovali, nego nisu odradili ni ono što su morali.

Po nekim izvorima, Utah bi pristala na paket Haslema i Beasleya za Boozera, samo što Riley nije pristajao odreći se Beasleya, jer bi valjda time priznao da je pogriješio izabravši ga na draftu. Ipak, najveći minus od svih je što su jedina momčad ovoga ljeta koja nije uspijela proslijediti dalje Quentina Richardsona.

Q Rich iz dana Sunsa više ne postoji, ovaj današnji neće pomoći. Miami je ionako krcat trojkama, čak imaju specijalista za tricu u Jamesu Jonesu. Zadržali su i nebitne likove poput Magloirea i Anthonya, a pustili potencijalno korisne Moona i Heada. Već smo rekli da je Wade sam garancija playoffa, ali ovako bezobrazno izabrati ne napraviti ništa da mu pomognu, previše je, pa makar ti bio Riley.

CHARLOTTE BOBCATS

Dovoljan je jedan pogled na roster Bobcatsa da se čovjek zapita, radi li se ovdje o NBA ili NLB momčadi? Larry Brown je dobio odriješene ruke da radi što hoće, promijenio je cijelu ekipu, ali očito pod jednim uvjetom – da ne prelazi postojeću financijsku strukturu, i ne stvara nove dugove. Radeći tako, samo do neke mjere možeš popraviti krvnu sliku momčadi. Bez pravih pojačanja, novih lica, sve ostaje na kozmetici.

O činjenici da ova franšiza do sada ni jednom nije pogodila na draftu, a uredno uvijek bira među prvima, nećemo. Lani su donekle i mirisali na potencijalnu playoff momčad, ove sezone ostat će na dnu. Jer sve one mane koje su lani iskazali, umjesto da preko ljeta budu sanirane, postale su još dublje.

Muku su mučili sa napadom, da bi onda koliko-toliko solidnog strijelca poput Okafora zamijenili za potpuno napadački impotentnog Tysona Chandlera. Koji uz to ima i gomilu zdravstvenih problema. Čak i da bude zdrav, ovo nije ekipa koja ima talenta za jurnjavu, a samim time niti mogućnosti da iskoristi njegovu pokretljivost i atletske sposobnosti.

Brown je složio radničku ekipu, ali zaboravio je na talent. Osim tradea za Chandlera, i izbora solidnog Geralda Hendersona na draftu, nije bilo drugih poteza. Do zadnjeg trena su se natezali sa Raymondom Feltonom, da bi na kraju produžili suradnju za još sezonu. Iako ostaje osjećaj da bi i Felton i klub najradije da je netko sa strane to odradio za njih (drugim rječima, da je itko Feltonu ponudio ugovor, nema šanse da bi Bobcatsi izjednačili ponudu).

Kako je Brown već promijenio sve što je mogao, osim Geralda Wallacea, jasno je da Catsi imaju maleni prostor za napredak. Obzirom na letargiju koja se uvukla u klub, te neizbježne scene koje će Brown raditi ne bi li upravu prikazao krivom za nedostatak ambicija, samim time i loše rezultate, jasno je da ova momčad neće biti ni blizu razini potrebnoj za osmu poziciju playoffa. Ali bar će imati dva Geralda u ekipi. I to je nešto.

NEW ORLEANS HORNETS

Bajka je kratko trajala. Jednu sezonu Hornetsi su izgledali kao budući prvaci, da bi nekoliko mjeseci kasnije par ozljeda i kronični nedostatak novca sve vratili na početak. Ovo ljeto je trebalo poslužiti da se situacija donekle sanira, da se pojača klupa, prije svega da se složi rotacija pod košem, te da se nekako riješi pitanje vječno ozljeđenih Stojakovića i Chandlera.

Pa Chandler više nije tu, stigao je Okafor, i praktički ništa se nije promijenilo. Okafor niti u klubu gdje je imao puno više ovlasti nije bio nositelj igre u napadu, neće to biti ni ovdje. Mogu se samo nadati da će pomoći zatvoriti reket, koji je lani bio propusniji nego inače zbog Chandlerovih problema, redom sa ozljedama, trenerom Scottom te samim sobom.

Darius Songaila, Ike Diogu te još jednom Sean Marks definitivno nisu ozbiljna rješenja za klupu. Prvi je uništen ozljedama, drugi nije dovoljno dobar, a treći ionako služi za atmosferu i popunjavanje kvote bijelih igrača. Jednu solidnu stvar su napravili, treba im priznati da su riješili pitanja playmakera broj 2 i 3. Darren Collison je solidan igrač, sveučilišni veteran, a Bobby Brown definitivno rastura kao treći play. Samo, kakva im korist od njih kada će Paul ionako igrati cijelu utakmicu ne bi li ostali u borbi za playoff?

Kao da imaš pršuta i kruha, a fali ti sir. Odeš u dućan po sir, a vratiš se nazad sa kruhom. Poanta? Pa nemaš sira, a kruha na bacanje.

I dalje su pretanki i prestari da bi mogli računati na išta više od časnog poraza u prvom krugu. Samo, za razliku od lani kada ih bez playoffa nismo mogli zamisliti, sada vrlo dobro znamo da im nije garantiran. Stojaković je navodno plivao cijelo ljeto kako bi ojačao leđa, nažalost košarka se ne igra u bazenu. Čim istrči na parket, leđa će ga izdati. Čovjeka koji ga inače u tim slučajevim mjenja, Butlera, poslali su u Clipperse jer si ne mogu priuštiti plaćati mu minimalac. Jadno. Ali tako je to kada si mali klub, a sav salary cap iskrcaš na 4 igrača. Od kojih trojica (uz Peju, kronične probleme sa leđima imaju i West i Okafor) sanjaju da su vaterpolisti.

MILWAUKEE BUCKS

Njihov čudni rebuilding ovoga ljeta postao je još čudniji. Naime, nisu se niti pokušali riješiti katastrofalnog ugovora Michaela Redda (siguran sam da bi Cuban vrlo rado dao Dampierovu zadnju godinu u trampi), a ni trepnuli nisu dok su im pred nosom odvodili Villanuevu i Sessionsa bez ikakve naknade.

Nema veze, zato je tu Ukić, kako bi Bogut imao s kim žugati na originalnom jeziku plačipički, hrvatskom. Grade oni momčad sa Rokom, ali bez roka. Čak idu u krivom smjeru, jer ovo je lošija momčad od lanjske, sa jednako puno loših ugovora. Jedino što su se riješili rotacije da bi izbjegli porez na luksuz. I dok razmišljaš o ovakvim postupcima, pitaš se razmišlja li ovdje itko o igri, a ne samo o najobičnijem računovodstvu.

Osim Roka, doveli su i nekoliko mladih sa potencijalom. Prije svega na draftu izabrani Jennings (tip van terena ostavlja dojam tipičnog NBA kretena, ali na terenu je po svemu sudeći player), te Meeks (mini Ben Gordon sa savjesti). Vratili su Ilyasovu, koji na ovakvom rosteru mora imati minutažu, a osim njega iz Europe se vratio i Delfino, čovjek u najboljim godinama i idealan back-up Reddu.

I tako će im petorka biti očajna, razigrat će nekolicinu mladih, možda i Ukić pronađe rolu (šalim se), gubit će u serijama. Ali, hej, bar neće biti u minusu.

SACRAMENTO KINGS

Prvo, jedno veliko hvala Kingsima što je Sean May i dalje dio NBA. Debeljko iza sebe ima tri sezone u kojima je tek na fragmente trenutka pokazao što zna, ali stvarno bi šteta bila da nije dobio još jednu priliku. Tko zna, možda konačno zamijeni McDonalds Subwayem. Nikako ne bih htio da bude novi Shawn Kemp ili Mike Sweetney, i nestane u oblaku kolesterola.

Kingsi su pomireniji sa sudbinom od Phila Jacksona. Doveli su Paula Westphala za trenera, ali mogli su i Holzmana, Ramseya i Maljkovića zajedno. Bit će najgora momčad lige. I to ih ne opravdava da ovako sramežljivo krenu u remont.

Nikakav trade, tek par solidnih ulova na draftu i još par igrača za dno klupe. Casspi bi trebao biti novi Nocioni, Brockman novi najbolji prijatelj Hawesu, a Evans budućnost franšize. Od svih ovih prognoza, ova za Brockmana mi se čini najrealnija. Uz spomenutog Maya, koji će, ako bude spreman i u formi, pomoći, za na klupu su doveli Desmonda Masona (koji, od kada nema noge, više ne služi ničemu), te Sergia Rodrigueza.

To bi mogao biti svjetli trenutak sezone im, Sergiovo preuzimanje momčadi u svoje ruke nakon što se uvjere da Evans nije play, te da ih je Udrih pokrao za svaki dolar od onih 35 milijuna što su mu odredili platiti ih. Jebiga, ne želim vjerovati da sve ono što sam vidio u Portlandu nije bilo stvarno, Sergio je najbliže Jasonu Williamsu što imamo prilike gledati. Original u Orlandu neće pokazati ništa, a nadam se da će navijači u Sacramentu imati razloga vjerovati da su otkrili vremenski stroj. Samo, kako ne mogu na temelju simpatije i proročanstva temeljiti ocjene, to moram Kingsima još jednom reći da su loši. Bili su najgori lani, i dalje su takvi, i ne, ne želim biti toliko sarkastičan pa reći kako se, eto, nisu pogoršali, pa je red da ih stavimo u pozitivce. A opet, bar nisu bacili 35 milja na nekog novog Udriha. Uče, polako ali sigurno.

MINNESOTA T-WOLVES

David Kahn ime je novoga GM-a, i čovjek je doslovno promijenio cijelu momčad za svoga prvoga ljeta. Računa valjda kako je bolje biti aktivan ljeti, jer kada zima stigne u Minneapolis, ionako nema smisla ičim se baviti.

Tako je ovo ljeto preko njihova rostera prošetalo nekih 30-ak košarkaša, i ne pada mi na pamet pokušati ih nabrajati (naravno, jedan od njih bio je i Q Rich). Lud jesam, ali ne toliko. Evo, ovih 12 što su ostali sa ugovorom, među njima je 6 novih, i te ćemo spomenuti. Pod koš je stigao Hollins iz Mavsa, mentol-ultra-light verzija Tysona Chandlera. Zatim, tu je i Damien Wilkins, pristigao iz Oklahome gdje su shvatili da nije ni do koljena Sefoloshi i Weaveru (zbrojite dva i dva). Washington im je uvalio Ukrajinca Pecherova, koji možda i ne preživi trening kamp. Što sam ono rekao, da su ovi što su ostali vrijedni spomena?

Ipak, bilo je i dobrih poteza. Draft je posebna priča, za sada recimo samo da su upecali Waynea Ellingtona, koji bi trebao samo na račun šuta imati solidnu NBA karijeru. Potrošili su nešto novca i na Ramona Sessionsa, ali obzirom na njegovu kvalitetu i visinu ugovora, prošli su sjajno. Doduše, Sessions je ipak back-up materijal, ali i on je bolji od ničega.

Osim ako mislite da Johnny Flynn sa svojih metar i žilet može odmah uskočiti u ulogu NBA playmakera. OK, Kahn misli da Flynn čak može igrati i drugoga beka u paru sa Rubiom, ali opet... Šta kažete, da Kahn to ne misli već to samo tako kaže, kako bi opravdao očajni potez izbora dva mini playa jednoga za drugim? Ne vjerujem, to su urote. Zašto ljudi u svemu vide laž, egomaniju i oholost? Zašto ne prihvatiti mogućnost da je Kahn možda vizionar?

Jadna moja Minnie. Jadni Kevin i Big Al. Ali znate što, ja koliko god da sam razbijao glavu oko te famozne draft odluke Velikoga Vizionara, ne mogu reći da je čovjek krivo postupio. Problemi i greške su uslijedili nakon drafta, u načinu kako se nosili sa situacijom. Ali pokušajmo, jednom za svagda, izanalizirati tu situaciju.

Nitko ni u ludilu nije mislio da će Rubio pasti toliko nisko. Ali, Oklahoma, Memphis i Sacramento su bili upozoreni da Rubio ne želi odmah u NBA. NBA ljudi su po tom pitanju poprilično staromodni, i čim se neki klinac počne razbacivati zahtjevima, a nije Lebron James, požele ga zeznuti. Pa su svi redom preskočili Rubia. I onda na red dođe Kahn, štreber, koji Rubia ima na svim listama kao drugog talenta generacije. I on je sada tu, dostupan. On ne razmišlja zašto je Rubio tu, on ga jednostavno uzima zbog njegove vrijednosti. Ako i neće odmah doći u NBA, mi ga možemo čekati, ionako nećemo nigdje. U najgorem slučaju, poslat ćemo ga u New York u zamjenu za njihov pick i besplatnu kabelsku za cijeli Minneapolis.

Samo, sranje. Dali smo pola ekipe Washingtonu za pick, a imamo rupe na sve strane, osim pod košem. Treba nam bek. Stephen Curry je dostupan. Bio bi sjajan u paru sa Rubiom. Ali što ako Rubio stvarno ne dođe? Opet nam fali play. Mali Fynn je bio sjajan na testiranjima i treninzima. Čekaj, pa mi smo mu i obečali da ćemo ga uzeti ako budemo imali dva picka. Kvragu, koga briga, daj biraj drugog playa, smislit ćemo neki spin da objasnim zašto smo za redom izabrali dva patuljka.

Nažalost, nisu smislili. Flynn je njihov izbor, Rubio je tek splet okolnosti. I to je jedina istina. To su kužili i Wolvesi, to je kužio i Rubiov stožer. Nažalost, ispada da se štreber potpuno preračunao i po pitanju toga da nema što izgubiti. Jer kako stvari stoje, postoji pravilo po kojemu će, ako ostane tri sezone u Europi, Rubio po dolasku u NBA prestati biti rookie, te će za njega vrijediti normalna platna lista. Što znači da će ga umjesto nekih 5 milja, možda morati platiti skoro desetak više.

Što opet prava ne njega ne čini toliko privlačnima kako se Kahn nadao. Umjesto besplatne kabelske za cijeli grad, mogu biti sretni ako im Knicksi ponude Danila Galinaria, zajedno sa njegovim lošim leđima i mjesečnim pokazom za bazen.

Uglavnom, ako se sjećate, govorio sam kako pod hitno trebam klub od kada nema Sonicsa, i da mi se Minnesota čini baš simpatičnim izborom. Zaboravite da sam to ikada rekao, mkaaay? Portland ili Oklahoma su jedini logični izbori za fana Sonicsa. Yeah. A sada me ispričajte, odoh sakriti dres Kevina Lovea na dno ormara.

Filed under: bball No Comments
29Sep/090

THE BAD LIEUTENANT

Posted by Gee_Spot

Današnji post posvećen je Romanu Polanskom. Taman smo se dogovorili da čovjek igra našu fantasy ligu, kad su se dogodili ti dosadni Švicarci. Uglavnom, dragi čitatelji, ako među vama ima zainteresiranih uskočiti na Romanovo mjesto i zaigrate sa odabranom ekipom jedan pravi fantasy, javite se, imamo par slobodnih mjesta. Sada pak, švicarskom preciznošću, idemo na posao.

THE BAD

INDIANA PACERS

Larry Bird je u remontu koji je uslijedio nakon povijesne tučnjave u Detroitu ispunio oba cilja. Skupio je jezgru koja može biti konkurentna, te jezgru koja je ujedno simpatična narodu Indiane. Da, Pacersi imaju više bijelih igrača na rosteru nego moji Meterize Dicks u fantasy ligi. Ali na stranu rasna pitanja, ovdje smo da damo odgovor na sljedeće, dakle što je sa momčadi kojoj su lani za ulazak u playoff falili zdravi Mike Dunleavy, te pravi post igrač?

Dunleavy je valjda konačno zdrav, što bi trebalo riješiti sve brige oko vanjskih pozicija. Ali zašto ništa nisu poduzeli po pitanju visokih? OK, Bird se možda priprema za sezonu 2011/20012, kada ističu ugovori Dunleavyu i Murphyu, i kada će Grangeru moći dodati rasnog suigrača. Ali već sada ova momčad ima dovoljno talenta, da uz mali rizik, osigura nastup u playoffu. U ovakvom sastavu, u kojem je Murphy i dalje jedini visoki vrijedan uloge startera, i dalje vise. Previše ovise o napadu, a obrane nigdje.

Barem se nisu pogoršali, iako sam siguran da bi Bird tvrdio da su ovi igrači koje je doveo pojačanja. Ali stvar je jednostavna. Kako nisu lovili talent, pokušali su poboljšati momčad sitnim korekcijama. Obzirom da im je obrana očajna, odlučili su dovesti igrače poznate po upravo obrambenim kvalitetama, kako bi digli razinu igre u tom segmentu. I tu dolazimo do kvake 22 – pridošlice su dovedeni za sporedne uloge, i njihova minutaža bit će toliko minimalna da se nikakvo poboljšanje neće osjetiti.

Mislim, Earl Watson? Dahntay Jones? Pa ni jedan ni drugi neće nadoknaditi učinak Jaretta Jacka, koji je ionako bio najbolji stoper u ekipi, kamoli ga nadmašiti. Dodaj Lutera Heada kao šutera sa klupe, Solomona Jonesa kao petog visokog, te Tylera Hansborougha kao rookiea koji u budućnosti treba zamijeniti Jeffa Fostera u ulozi dežurnog balvana, i ispada da je ovo i dalje run and gun ekipa koja ne može braniti ništa. Ali kao što smo rekli, to što su ostali isti, ne znači da su gori.

GOLDEN STATE WARRIORS

Da nemaju ovoliko spaljenih tipova na rosteru, stavio bi ih u sličnu kategoriju sa Thunderom. Krcati su mladim talentom koji samo treba priliku da se razvije. Ali za razliku od Oklahome gdje teče med i mlijeko, u Oaklandu sve vrvi od zatrovanih izvora, loših podzemnih voda i alkoholnih para (za ove potonje odgovoran je samo i jedino Nelson). Stoga odmah u startu jedan ogroman minus zato jer se nije ništa pokušalo promijeniti, iako materijala za trade ima na bacanje.

Nije da nisu htjeli, ali očito se nisu mogli naći na istoj valjnoj dužini sa ekipama koje su uporno pokušavale dočepati se Anthonya Randolpha ili Stephena Currya. Kvragu, pa oni se mogu naći na istoj valnoj dužini ni međusobno, vlasnička situacija pomalo podsjeća na onu nedavnu u Atlanti, a znamo što to znači. Lovaši govore jedno, GM drugo, a Nelson kao i obično radi po svome.

Pa je tako već neko vrijeme u ratu sa glavnim igračima, Ellisom i Jacksonom. Draftiranjem Stephena Currya, jednog od možda tri najbolja igrača draft klase, imaju opciju da se igraju scenarijima koji uključuju upravo njihove odlaske.

Zadržali su solidnog Watsona koji je zamalo završio u Orlandu, a Marcusa Williamsa zamijenili su Acie Lawom. Jednog sjajnog NCAA playa drugim. Obzirom na gomilu bekova, ni Law se, kao ni Laptopman prije njega, neće naigrati. U raznim kombinacijama doveli su veterane Claxtona, Moorea, i Georgea, od kojih neće biti nikakve koristi. Barem za to neće biti kriv Nelson, sva tri su jednostavno odavno potrošena.

Usprkos svim promjenama zadnjih godina, ovo je i dalje jednako opasna i zabavna momčad za gledati. Njihov najveći problem nedostatak je ikakvog razuma, strategije ili cilja. Ne treba nas čuditi ni ako u zamjenu za ništa ostanu bez Ellisa, Jacksona ili čak Biedrinsa. Ali dok su na okupu, bacit ćemo oko svako malo u njihovo dvorište, čisto da vidimo kako klinci rastu.

CHICAGO BULLS

Kako bi drug Sickre, predsjednik ''Ben Gordon anti-fan kluba'', rekao – Bullsi zaslužuju biti u skupini dobrih samo zato jer su se riješili njega. Stvar nažalost nije tako jednostavna. Kažem nažalost jer ma koliko nam Gordon išao na živce svojom 1 na 5 igrom, te potpunim ignoriranjem sveg preostalog života na planetu, čovjek zna trpati koš. Pa zar nije dijelom i zbog njegovih ludosti baš serija između Bullsa i Celticsa poznata i pod imenom NAJBOLJA PLAYOFF SERIJA IKADA.

Paradoks Gordona je taj, da iako je praktički bio glavni igrač Bullsa u toj seriji, danas kada ga nema nikome ne nedostaje. Najbolji primjer da košarka nije samo u brojkama, već ponajviše u glavama i kemiji. Stoga Bullsima vjerovatno neće biti ništa manje dobro sa Dengom koji se vraća nakon ozljede, te Pargom koji se vraća nakon europske avanture. Prvi će donijeti stabilnost u petorku, drugi dozu Gordonove ludosti sa klupe.

Nažalost, drugih poteza koji bi poboljšali momčad nije bilo. Bullsima treba četvorka sposobna zabijati duže nego Hrvatima osjećaj građanske solidarnosti, poštenja i kulture. Nažalost, dok nama nema pomoći, ovi sami sebi odbijaju učiniti uslugu. Carlos Boozer udaljen je jedan telefonski poziv, sa njim vrlo vjerovatno i finale konferencije. Ništa od toga. Zašto mijenjati unutarnju liniju koju čine jedan bloker, jednog šljaker i jedan prastari šuter/razigravač sa vrha posta?

Zadržali su Lindsaya Huntera još sezonu, razlog čemu može biti samo da sudjeluju u nekakvom eksperimentu Miroslava Radmana i potrazi za besmrtnosti. Zadržali su i Aarona Graya, što je ok, od viška balvana glava ne boli. Na draftu su izabrali dva krila, Gibsona i Johnsona, za koje svi znakovi sugeriraju da se radi o prolaznicima. Gibson će u najboljem slučaju tu i tamo nešto zabiti sa vrha reketa, dok Johnson možda posluži kao lažna četvorka ako na fizikalije doda iole pouzdan šut.

CLEVELAND CAVALIERS

Trudili su se poput svih izazivača, ali za razliku od Magica i Celticsa nisu se makli s mjesta. Dok su ovi donekle popravili mane uglavnom sitnim kozmetičkim zahvatima, Cavsima svo ovo šminkanje ne garantira ništa bolje dane. I dalje su spori i teretni pod košem, reket će dolaskom Shaqa biti zatvoreniji nego ikada. I dok za obranu to i nije bitno jer sa njom ionako nisu imali problema, pasivni napad stagnirati će još više.

Shaq će zabiti svoju kvotu lopti, to je još uvijek u stanju, ali u biti samo uzima minute Ilgauskasu. Doduše, kombinacija njih dvojice bolja je od samo jednoga, čisto zato jer si međusobno limitiraju minutažu. Puno važnije za Jamesa i ekipu je promatrati povratak nakon ozljede Leona Powea. To je tip pokretnog strijelca pod košem koji im treba, i koji bi se odlično nadopunjavao sa Varejaom. U dresu Celticsa dovoljno puta je dokazao da za 20 minuta može napraviti posao. Što je nešto što svi ostali visoki na ovom rosteru ne mogu tvrditi.

Ali obzirom na težinu ozljede, te mogući povratak tek u vrijeme all-star vikenda, smatrati dovođenje Powea dobrim potezom nema smisla. Novi ugovor Varejaou to jeste, ali Andy je timski igrač, ima svoju rolu za koju svi znaju i definitivno neće odjednom postati prevaga. Kao što to neće biti ni Anthony Parker ni Jamario Moon. Obojica su dovedena da pojačaju kriminalnu vanjsku liniju. Problem je samo što je Parker na zalasku karijere, a Moon je koristan samo na krilu, nikako u ulozi beka.

Parker dakle teško da može biti starter kakav im treba na dvojci, ali definitivno je bolja opcija nego je to bio Saša Pavlović. Barem imaju pravog visokog beka na klupi, da uskoči kada legenda West naleti na snažnije bekove koji znaju iskoristiti njegov nedostatak visine. Što se dogodi negdje svaku drugu utakmicu. Moon je dobro riješenje za odmoriti Jamesa, čak će omogućiti Brownu da češće igra sa niskom postavom u kojoj bi Moon i James pokrili krilne pozicije. Ali jasno vam je da se ovdje radi o sitnicama, ova momčad je pod hitno trebala talent koji može igrati košarku, bez da mu James sve mora servirati. Nije ga dobila. I tu je po meni kraj priče. To što su doveli par solidnih košarkaša koji mogu ovo i ono, potpuno je nebitno. Kako god okreneš, ovo je ista ona momčad koju je Orlando razvalio jer nije imala odgovor na njihovu paljbu. Nema razloga da sumnjamo da će se povijest ponoviti.

DETROIT PISTONS

Možda nekoga i začudi zašto ih nismo stavili u negativce, ali boravak u sivoj zoni Pistonsi zaslužuju iz jednostavnog razloga što su ljeto utrošili na dovođenje dva igrača koja će odmah postati opcije broj jedan i dva. Ma koliko možda bilo nelogično potrošiti toliki novac na Gordona i Villanuevu, nismo tu da razglabamo o cijenama. Već samo o rosterima. A ovi Pistonsi su i dalje momčad koja će se boriti za playoff. I ne, nisam pod utjecajem droga, iako pijem već treću kavu.

Dumars je doveo trenera bez iskustva, izvjesnog Johna Kuestera, i reći da je to dobro ili loše nema smisla. Nemamo pojma kako će čovjek reagirati na svoj prvi posao glavnog trenera. Ono što znamo je da ne može biti gori od Michaela Currya, koji se doslovno sramotio načinom na koji je vodio lanjsku momčad.

Kuester uglavnom dobiva na raspolaganje jednu puno opušteniju momčad, nad kojom više nema pritiska rezultata. Uz Princea, Hamiltona i Stuckeya, stigli su Villanueva, Gordon te Chris Wilcox, dakle čovjek ima na raspolaganju košarkaše koji znaju igrati i prije svega zabijati. Zašto bi ovakav, manje ozbiljan roster, bio lošiji od lanjskoga, frustriranog i istrošenog? To što su lani uspjeli ući u playoff više je znak slabosti konkurencije, nego nekakve bajne igre samih Pistonsa.

Ova momčad nudi jedan zdraviji odmak od prošlosti, najavu novog početka. Iako na papiru izgleda spremna za lutriju, dovoljno je tu intrigantnih sitnica koje te tjeraju da se pitaš što bi bilo kad bi bilo. A to znači da je Dumars još jednom odradio solidan posao. Ostao je na istome mjestu, ali je smjer kretanja od prema dolje, usmjerio opet prema gore.

Doduše, malo cijelu sliku novog pokreta remeti povratak jednog Bena Wallacea, ali radi se više o simboličnom činu nego potrebi da se Big Bena ima u momčadi. Ovo je Dumars odradio za fanove, kako bi imali još jedan podsjetnik na ne tako davne bolje dane. Uostalom, ako je to i bio besmislen potez, ulov na draftu ga anulira. Austin Daye kao novi Prince, bolji strijelac ali slabiji u obrani. Još jedan košarkaš koji može zabiti. Mislite da sve ovo nije dovoljno za utješni playoff nastup? Detroit je i dalje u igri.

PORTLAND BLAZERS

Na prvi pogled su se ipak pojačali, dovođenje iskusnog veterana kakav je Andre Miller ne može biti loše, zar ne. Niti ih je koštalo previše novca, niti ih baca previše unazad ako Miller ne pronađe idealnu rolu. Naravno da postoji šansa da ovo ipak bude promašaj, ovo je Royeva momčad, a Miller jednostavno nije šuter ni igrač koji može zabiti bez lopte u rukama. Međutim, za promjenu ritma, nešto bržu igru i odmor Roya došao je kao naručen.

Ukupno gledajući, ovoga ljeta Blazersi su ipak ostavili pomalo kiseli dojam. Prvo, njihovi očajnički pokušaji da dovedu bilo koga stvarno su djelovali otužno, ganjali su Turkoglua i Millsapa, potpisali Millera, a sve kako se čini bez ikakvog pametnijeg plana od najobičnijeg gomilanja igrača. Šteta jedino što nisu doveli Davida Leea, kada su već trošili bez rezona jedna takva četvorka solidno bi im došla. Praktički, nakon Aldridgea i nemaju poštenog krilnog centra na rosteru, čak su toliko očajni da su doveli Juwana Howarda ne bi li nekako sakrili rupu u rotaciji.

Međutim, više od svih ovih stihijskih poteza u slaganju rostera, bolio je način na koji su pregovarali sa Royem, te na koji i dalje pregovaraju sa Aldridgeom oko produženja ugovora. Dva glavna igrača, temelji za dugu i plodnu budućnost, umjesto da dobiju lovu kakvu tržište inače daje nositeljima, bez previše priče, uvučeni su u duge i dosadne pregovore oko par milijuna i godine ugovora više ili manje.

Što nas navodi da se pitamo, nije li cijela ta priča oko Portlanda kao neke savršene organizacije obična fama? Njihov jedini dugoročni plan bio je riješiti se stigme Jailblazersa, ali sljedeći korak nikako da naprave. Sad, koliko ih u tome koći strah od ponavljanja starih grešaka, koliko neznanje, a koliko odluka Paula Allena da trenira strogost i škrtost, ne znam. Ali znam da i u ovu sezonu ulaze za korak iza Lakersa i Spursa. To je ionako jedino bitno.

UTAH JAZZ

Od ekipe budućnosti vrlo brzo su pali u prosjek. Njihov problem je roster limitiran u fazi obrane, te uglavnom osuđen na jednodimenzionalnu igru u napadu. Još jedno ljeto je prošlo a nije se promijenilo ništa. Dali su ozbiljan novac za Millsapa, možda i prevelik s obzirom da on nikada neće moći zatvoriti reket. Statistika za fantasy ligu njegov je domet. Slično je problem i sa Boozerom.

Da su njega uspjeli zamijeniti za iole privlačniji paket, jednog dobrog blokera i pravu dvojku, sada bi možda drugačije pričali. Ovako, Sloan ima na raspolaganju dva ista igrača, s tim da ove sezone jedan od njih jedva čeka da ode, a drugi ima osiguranu egzistenciju i više se ne mora boriti za malo zraka.

Ne sumnjam da će znati držati stvari pod kontrolom, samo želim reći da je ovo očito jedna prelazna situacija. I da će igrači osjetiti taj nedostatak ambicije, te se ponašati u skladu s njim. Uostalom, čak i preostali potezi govore u prilog tome da Utah ne žuri, već temeljito slaže opcije kako bi se promijenio status quo.

Okur i Korver su dobili produženja ugovora, Price također, iako je na draftu izabran potencijalno solidan back-up play u Ericu Maynoru. Izabran je i naš potencijalni reprezentativac Suton, samo bojim se da će on vidjeti slana jezera kada i naš drugi potencijalni reprezentativac Tomić.

LOS ANGELES LAKERS

O tome kakvi su prvaci ovi Lakersi sve govori odluka vodstva da mijenja roster. Sjećate li se ijedne druge situacije u kojoj je šampionska ekipa preko noći zamalo ostala bez dva startera vlastitom voljom? To dosta govori o tome kako su sa više sreće nego pameti došli do naslova, ali i da barem ne žive u iskrivljenoj stvarnosti.

Gledano sa ove distance, ljeto se uopće ne čini lošim. Praktički, Arizu si zamijenio Artestom, što je na papiru čak i plus. Naravno, svatko tko zadnjih nekoliko godina nije proveo u Tibetu meditirajući, vrlo dobro zna da u stvarnosti nije tako. Ariza je mladi all-round igrač pred kojim je budućnost, Artest je istrošeni veteran limitirane igre.

Ali kao i svake godine, Jackson vrlo dobro zna da je za ovu ekipu najvažnije u kakvom stanju će biti Odom i Bynum. Stoga se i ne uzrujava puno oko Artesta, svjestan da ovaj u Kobeu vidi Svevišnjeg. Naime, Kobe je jedini veći luđak od Rona u ligi. Time moćniji jer rijetko to pokazuje, dok Artest kao malo dijete ništa drugo i ne zna nego tražiti pažnju.

Ista momčad je praktički na okupu, Odom je zadovoljan novim ugovorom, Shannon Brown je zaslužio novu priliku. Zen-master kreće u lov na novi prsten, koji će nadam se biti nešto širi, da ga može natakati na neki drugi ud, obzirom da su mu prsti zauzeti.

Lakersi su opasni i spremni, puno bitnije je vidjeti koliko se ostali, prije svih Boston, Orlando i San Antonio kao najopasniji protivnici mogu dići u igri i stabilizirati, te iskorisiti njihove mane. Kojih ima, samo opet kažem, ako ti ih protivnik ne zna eksploatirati, čemu dizati paniku. Zen indeed.

LOS ANGELES CLIPPERS

Mike Grozni je ovoga ljeta potrošio telefona kao kakva klinka. Odrekao se kupanja i sunčanja, ne da bi održao svoj mliječni ten, već da bi začepio usta svim kritičarima i Clipperse opet odveo u playoff. I znate što? Složio je puno, puno bolji roster od lanjskoga. Zaboravio je samo na jedno – dovesti pravoga trenera.

Baron Davis i on neće nikada pronaći zajednički jezik, tako da već tu stvari padaju u vodu. Šteta, jer pod košem su dolaskom prvog picka drafta Griffina stvarno dobri. Momak je sve što Zach Randolph nije bio, zvijer na oba kraja terena, radnik i timski igrač. Doveden je i Craig Smith iz Minnesote, jedan od mojih ljubimaca, te jedan od rijetkih košarkaša koji su u stanju napraviti posao makar igrali par minuta po večeri. Skok, koš, trka, guranje, Smith uvijek igra u petoj brzini.

On, Griffin i postojeća centarska rotacija, Clipperse čine respektabilnom momčadi pod koševima. Dobar potez Dunleavya GM-a je i novi ugovor sa Steveom Novakom, fantastičnim tricašem, te dovođenje Rasuala Butlera iz New Orelansa, igrača zadatka koji je solidan i u obrani, i kao šuter.

To što će Dunleavy trener poništiti sve dobro što je napravio Dunleavy GM, to je za neku drugu priču. Ova momčad ima sve što joj treba da krene naprijed. Ali dok ne naprave sljedeće korake, dakle dok ne dovedu playeve koji znaju i žele biti lideri (Davis i da hoće sve manje to fizički može, Telfair ne zna), te trenera koji zna trenirati, ne mogu zaslužiti ulazak u kategoriju dobrih. Jednostavno, još uvijek to nisu.

MEMPHIS GRIZZLIES

Evo i momčadi koja za razliku od Clippersa i ne vjeruje da je dobra. Što u Memphisu žele i traže, nitko ne zna. Znamo da kada imaš tri mlada igrača, potencijalne nositelje igre u Gayu, Conleyu i Mayou, ne dovodiš u klub plaćenike poput Iversona i Randolpha, koji znaju igrati samo jednu košarku, onu u kojoj se sve vrti oko njih. Sjajan primjer mladima, koji su ionako sami po sebi već dovoljno problematični. Kao da sina za kojega sumnjaš da naginje istom spolu upišeš u wellnes centar.

Ali ne želim pljucati po Grizzliesima, iako to zaslužuju zbog svega što su napravili zadnjih godina (stvorili od Lakersa NBA prvake između ostalog), već želim istaknuti pozitivne strane njihove trgovine. Imali su rupu na četvorci, doveli su čovjeka koji bez problema zabije 20 koševa i sakupi 10 skokova. Falilo im je strijelaca u rotaciji, stigao je Iverson.

Za mene osobno je ogroman plus i njihova odluka da daju šansu Marcusu Williamsu, čiji talent nije upitan. Smatram da je bolji play nego će Mike Conley to ikada biti, ali nikada problem i nije bio u talentu. Marcus je isto jedan od onih koji ne bi trebali imati pristupa wellnesu.

Jedini pravi promašaj Grizzliesi su napravili na draftu, izabravši Hasheema Thabeeta koji je daleko od gotovog igrača. Ali recimo da uz teškaša Randolpha takav profil centra, pokretnog blokera koji patrolira reketom, jedino i odgovara, i ispada da i tu možemo naći razumno objašnjenje. Pa nije da pokušavamo pravdati nacizam.

Gle, na stranu sva nagađanja, jasno je da ova momčad nema veze sa razumom. I dalje su to isti gubitnici. Ali za razliku od lanjskih, koji su muku mučili sa zabijanjem koševa, koji su bili dosadni za gledati usprkos svoj mladosti i potencijalnim talentima, ova ekipa mami. Ponudili nam totalni ili kontrolirani kaos, Grizzliesi su ove sezone garancija zabave. Po prvi puta u povijesti. Ako to nije razlog da ih bar gurnemo iz zlih u loše, onda ne znam što jeste.

Filed under: bball No Comments
28Sep/091

THE GOOD GERMAN

Posted by Gee_Spot

Konačno. Do starta sezone je 30 dana. Od kojih će svaki biti ispunjen slatkim iščekivanjem prvog podbacivanja. Pa makar i sa nešto lošijim sudcima. Uglavnom, kako to svake godine biva, cijeli deseti mjesec poslužit će nam za najavu nove sezone, prognozu i pregled svih 30 ekipa. A prije svega naravno već tradicionalni pregled tržnice. Događaja koliko hoćeš, još kada svemu dodaš skorašnji fantasy draft, nije ni čudo da je ona I LOVE THIS GAME parola neuništiva.

Danas je na redu zagrijavanje, dakle prvi dio pregleda tržnice. Zadnje dvije sezone, kako bi posebno istakli momčad koja je odradila najbolji posao, uz tri standardne kategorije, imamo i posebnu – CELTICS, u čast Dannya Aingea i njegova dovođenja Garnetta i Allena. Uz malo truda, uspio sam razvrstati po deset momčadi u svaku kategoriju, a same kategorije su jednostavne. U jednoj su momčadi koje su nakon povučenih poteza bolje, u drugoj one koji nisu napredovale, a u trećoj one kojima je trgovina naškodila. Dobri, loši i zli. Danas su na redu pozitivci.

THE CELTICS

SAN ANTONIO SPURS

Uz Dallas i Orlando momčad su koja je najviše dodavala, ali i od svih troje najmanje riskirala. Svaki potez koji su vukli je, kao i obično, racionalan i sjajan. Lani su ispali od Dallasa jer im je falio Ginobili, jer nisu imali svježine, i jer su im na dvije pozicije u momčadi igrači tijekom sezone preminuli. Na krilu Bowen više nije služio ničemu, a pod košem je Duncan bio usamljeniji od Willa Smitha u I Am Legend. On je bar imao psa, dok su Timmyevi drugari bili Oberto i Thomas. O mrtvima sve najbolje, ali njihova transformacija u zeleni soylent obezglavila je momčad do te mjere da je jedan Matt Bonner, strogo limitirani igrač zadatka zvanog ''razvuci reket fenomenalnim šutom za tri'', bio prisiljen glumiti pravog centra.

U nekakvom, barem meni kao Hrvatu i Balkancu, nerazumljivom spletu okolnosti, ljudi koji vode ovaj klub, a to su Greg Popovich i R.C. Buford u zajedničkoj ulozi GM-a (treba spomenuti i pomoćnika im Dennisa Lindseya, samo zato jer će vjerovatno vrlo skoro dobiti ponudu za posao GM-a u nekom drugom klubu, kako to već ide sa djelatnicima Spursa), uspjeli su sa nekoliko poteza riješiti upravo najkritičnija mjesta u momčadi.

Pa je tako umjesto Bowena stigao Richard Jefferson, veteran sa gomilu playoff iskustva, sposoban odigrati sve što se traži od njega. Neće igrati obranu kao Bowen u najboljim danima, ali definitivno će znati smetati najopasnijem protivničkom igraču. Artest, Anthony, Roy, James, Pierce i Carter više neće samo morati paziti na laktove i udarce ispod pojasa, Bowenovu specijalnost, već će se morati i uznojiti na suprotnoj strani s obzirom na Jeffersonov solidan napadački arsenal, posebice pod stare dana omiljenu mu skraćenu tricu iz kuta, koja u sistemu Spursa ima poseban značaj.

Pod koš je trebalo dovesti dva živa igrača, koji mogu ne samo čuvati leđa Duncanu, već i pomoći sve sporijem Timmyu. Iako je on i lani dokazao da može zabiti 30 bez problema ako treba, činjenica je da su Spursi najopasniji kada se Timmy ne forsira, već kada kroz igru dođe do svojih 20 koševa. Ovaj roster neće imati potrebe za tim, jer oružja je dovoljno - sada Bonner može slobodno biti koncentriran samo na svoj šut i povremene rola sa klupe, dok će leđa Duncanu čuvati prvenstveno McDyess i Blair.

McDyess je još uvijek dovoljno pokretan, i to ne samo u usporedbi sa Obertom i Thomasom. Šut sa poludistance mu funkcionira, može zabiti i oko koša, ali pod stare dane najjači je u skoku. Blair je pak šljaker prve klase, koji im je doslovno upao u krilo u drugom krugu drafta, zbog dobro poznatog zdravstvenog stanja. Sad, morat će pokazati da je u stanju standardno zabijati sa vrha reketa, i prije svega da operacije koljena nisu ostavile većeg traga na brzinu mu. Jer ako se i njegova koljena pokažu veteranskima, tada će Spursi opet imati problema protiv mlađih, atletskih četvorki.

Ali to će im biti i jedina slabost. Doduše, Roger Mason je u playoffu pokazao da nije dostojna zamjena za Manua, ali valjda će Ginobili nakon slobodnog ljeta konačno biti spreman i sposoban odigrati cijelu sezonu. Još su stigli i Bogans kao zamjena za Udoku, dakle kao back-up Jeffersonu (a Bogans i igrom, i fizički, i sposobnostima, gotovo da je Bowenov manje uspio klon), te Ratliff, koji je ovako na prvi pogled totalno nebitan, ali čovjek će odigrati jednu tekmu u playoffu, u kojoj će sa nekoliko blokada zatvoriti reket i riješiti pobjednika, nakon čega će svi reći – a jesu pametni ovi Spursi.

THE GOOD

DALLAS MAVERICKS

Možda većina ovoljetnih Cubanovih poteza nije u stanju izdržati pred ozbiljnijom analizom, isto kao što njegova momčad neće biti u stanju odgovoriti na izazove koje će pred njih staviti bolje ekipe. Ali da je čovjek još jednom napravio sve što je u njegovoj moći da poboljša roster, jeste. I to sve vođen logikom da ova jezgra zaslužuje još jednu šansu. Lani stvarno nisu loše izgledali, protiv Denvera im je nedostajalo nekoliko košarkaša u rotaciji, posebice pod košem. Sada su spremni za nove izazove, i iako kvaliteta koju su doveli nije vrhunska i ne stavlja ih automatski u ulogu favorita, daje im veće šanse da iskoriste priliku, ako se ova, spletom okolnosti, ukaže. Naravno, govorimo o spletu okolnosti koji uključuje ozljede Carmela Anthonya, Brandona Roya i Timmya Duncana, te Lakerse koje usred sezone napuštaju Artest i Jackson, prvi radi odlaska u ludaru, drugi radi bijega na Tibet. Gdje će meditacijom pokušati naći odgovor na pitanje – kako je moguće da moj zen-budizam nije uspio prodrijeti u Ronov um?

O prvacima više nešto kasnije, vratimo se mi Cubanu i ekipi. Kauboj je prvo potpisao Kidda za idućih nekoliko godina, što je samo po sebi poprilično dvojbeno. Kidd ponosno nosi godine, nemogućnost da sprinta i igra obranu pokriva pametnim asistima i sjajnim postavljanjem. Šut iz vana mu je nikada bolji, ali njegov napadački učinak ionako nikada nije bio važan. Ono što jeste važno je da se ova momčad više ne bazira na tome koliko suza sa vrha reketa može zabiti Dirk, već oko toga koliko zicera može namjestiti Kidd. Nažalost, i jedno i drugo ne garantira uspjeh. Jer isto kao što ne možeš živjeti od skok-šuta, ne možeš živjeti ni od playa koji gubi previše lopti zbog forsiranja brze igre koju više ni sam nije u stanju pratiti.

S obzirom da pridošli igrači teško da mogu proći kao obrambeni specijalci, jasno je da će Mavsi još jednom sve baciti na napad. E sad, dovođenje Goodena, Mariona, Thomasa, Humphriesa te ostanak Singletona, stavlja ih u poziciju da su stalno u stanju imati na parketu, uz Dirka naravno, još jednog visokog koji može zabiti. Samo, i lani su imali Bassa koji je u ovom trenutku jednako dobar, ako ne i bolji, strijelac kao i svi navedeni. Ni jedan od njih nije u stanju zatvoriti reket, a Marion i Singleton na trojci nisu ni upola učinkoviti kao pod košem. Dakle, gomilanje talenta i imena u ovom slučaju moglo bi se pokazati totalnim promašajem.

Činjenica je da svi ovi igrači imaju potencijal za sjajne partije, i da uvijek postoji šansa da povremeno podsjete na stare dane. Tu i tamo nekakve eksplozije Mariona, Goodena i Thomasa možda pomognu, a dva solidna igrača kao Humphries i Singleton uvijek će odraditi svoju rolu. Kao i Quinton Ross, koji će pokušati zakrpati rupu na dvojci nastalu zamjenom Antoinea Wrighta u Toronto. Wright je jedan limitiran igrač čija solidna obrana ne može kompenzirati nedostatak napadačkog talenta, ali obzirom na Rossovu povijest, bojim se da će navijači Dallasa plakati za njegovim klimavim šutom. Obzirom na tanku vanjsku liniju, priliku će sigurno dobiti Rodrigue Beaubois, koji opet nije ništa drugo nego nešto tamnija, sofisticiranija verzija J.J. Bareae.

Zašto su onda, obzirom na stvarno klimave odluke, Mavsi pozitivci? Pa samo zato jer su odlučili trošiti i pokušati, pa makar činili greške, umjesto da kao većina samo sjede prekriženih ruku i ne rade ništa. Marc Cuban, seljačina si, ali bez tebe liga ne bi bila ista. Živio.

BOSTON CELTICS

Jedan od mitova kojim ćemo hraniti uspomene na lanjsku sezonu, je i taj po kojem bi Celticsi osvojili naslov, e da je kojim slučajem samo KG bio zdrav. Kao, momci za razliku od Cavsa i Magica bar imaju karakter, odnosno mišiće kojima bi se mogli suprostaviti Lakersima. Ali ako ćemo biti malo ozbiljniji, činjenica je da Boston cijelu sezonu nije imao zamjene za uloge koje su u šampionskoj godini odigrali James Posey i P.J. Brown.

Ovo ljeto Ainge je bio nešto aktivniji nego lani, te su barem djelomično te mane ispravljene. Najvažniji potez ipak je bio novi ugovor sa Big Baby Davisom. Čovjek je maskota momčadi, igrač koji u roli od 20-ak minuta može napraviti dar-mar u obrani protivnika koševima i skokovima u napadu. Dodajte njegovoj igri veterana i coolera kakav je Sheed Wallace, i ispada da Celticsi nikada nisu bili jači pod košem. Pod uvjetom naravno da KG bude zdrav, što je po informacijama koje pristižu, poprilično optimistična pretpostavka (izgleda da su čovjeku toliko prčkali po koljenima i ligamentima da još nije pošteno ni potrčao).

Svi su nešto zabrinuti oko Sheeda, kako bi mogao zeznuti kemiju, kako će se uklopiti, a zaboravljaju da je čovjek od superzvijezde dolaskom u Detroit postao ultimativni suigrač, te da nikada nije napravio ni jedan incident u svlačionici. Mislim, to što je ignorirao Saundersa, zar mu to netko može zamjeriti? A i to što više voli šutirati trice nego zabijati se pod koš sebi može dozvoliti, on ovdje ionako nije doveden da bude nositelj već da pomogne. Što će nesumnjivo i napraviti, zato ne treba skretati sa glavnog problema ove momčadi – potencijalnog raspada nositelja.

KG je, već smo rekli, u stanju koje ne garantira povratak na staro. Moguće je da ga više nikada ne vidimo u punoj snazi. Ray Allen je čudo prirode, izgleda da je ne samo bolji strijelac i tricaš od Reggie Millera, već je i dugotrajniji, usprkos svim operacijama koje su iza njega. Ali sa bekovima nikada ne znaš, možda je baš ovo sezona kada Ray više neće biti u stanju pratiti konkurenciju. O trošenju koje sve ove godine trpi Pierce, uvijek prisiljen biti vođa i prva opcija, ne treba previše govoriti, čudo je da ovako teško i nabijeno krilo nije imalo ozbiljnije ozljede u karijeri.

Ali ostavimo se prognoza za neke buduće postove. Sada je bitno zaključiti da je dovođenje Sheeda i produženje ugovora sa Davisom u najgorem slučaju dobro osiguranje za probleme sa Garnettom, a u najboljem nova šampionska unutarnja linija. Dolazak Sheldona Williamsa irelevantan je, on je doveden tek da popuni broj, na račun profesionalnog karaktera i radne etike. Dolazak Marquisa Danielsa nešto je bitniji. Nažalost, i dalje nisu našli zamjenu za Poseya, čvrstog obrambenog igrača koji može odigrati četvorku u nižoj postavi. Ali bar su doveli poštenu zamjenu za Raya i pogotovo Piercea, dakle čovjeka koji ulaskom u igru neće kreirati kaos poput Tonya Allena, već prilike za sebe i suigrače. Daniels je bek-krilo koje zna igrati sa loptom, ali i bez nje, te svojim shvaćanjem igre konačno nudi dostojnu zamjenu istrošenim veteranima.

U mojim knjigama, usprkos lošim sezonama u Indiani, Daniels i dalje ima vrijednost, jer ne zaboravlja se tako lako da se radi o jedinom igraču Dallasa koji se u Finalu 2006-e odbio predati u utakmicama broj 5 i 6. U ovoj situaciji, u kojoj se od njege neće tražiti previše, u kojoj je tek jedna opcija sa klupe, trebao bi dati maksimum. Uglavnom, Ainge je petorci koja je nužno trebala pomoć dodao dva igrača koja su u stanju upravo to, pomoći. Operacija uspijela. Sad, još da uspiju oživjeti Garnettova koljena, pa da sve ovo ne bude uzalud.

ORLANDO MAGIC

Kod njih se sve svodi na sljedeće pitanje – zašto ovoliko mijenjati momčad koja je igrala veliko finale, i koja u njemu, bez obzira što se raspala u jednom trenutku, nije bila bez šansi? Da li i sami nisu vjerovali da sa onom ekipom mogu ponoviti, ili ovaj put ništa ne žele prepustiti slučaju? Jer Orlando je trenutno, što bi rekli neki ljudi, pun k'o brod.

Jednog od glavnih pokretača igre, Turkoglua, su praktički zamijenili za Vincea Cartera. Iskreno, Carter može sve što i Hedo, pitanje je samo hoće li se moći prisiliti da to i odradi. Znači, zabijati 1 na 5 kada sve drugo stane, širiti reket, ići na ulaz, razigrati Howarda i stvarati višak igrača. Obrambeno, razlike nema, dapače, Carter je čak bolje riješenje jer igra na dvojki, dok će ulogu obrambenog specijalca i Hedinog nasljednika na krilu uglavnom igrati Pietrus. Obzirom da su najopasniji protivnici – James, Pierce, Iguodala – od Hede uglavnom radili što su htjeli, Pietrus je ionako uvijek bio potreban. A kako se pokazalo da protiv Bryanta jedan neiskusan igrač poput Leea, usprkos svim naporima, nema što tražiti, Carterove fizikalije možda više pomognu nego je to ikada mogla Hedina nonšalantna igra u obrani.

Da nadoknadi manjak Leea u rotaciji doveden je vrijedni Matt Barnes, solidan u obrani i dobar šuter, koji će se rotirati sa Pietrusom, te Lewisom kada i ako se odluče zaigrati sa velikom petorkom. Kako se u postavu vraća Nelson, kao drugi back-up play doveden je Jason Williams, a prvi će i dalje biti Anthony Johnson. Ni jedan ni drugi nisu rješenje u slučaju da Nelson opet otpadne na duže vrijeme, ali srećom po njih, puni su potencijalnih mamaca za novi trade i dovođenje novog Alstona kad god bude potrebno.

Vidjevši da im je Howard dovoljan protiv gotovo cijele lige, ali da protiv Lakersa ipak treba pomoć, odlučili su se za par radikalnih poteza. Angažman soldinog strijelca kakav je Brandon Bass dobar je potez, sada mogu mirne duše odmarati Lewisa jer imaju četvorku koja zna zabiti, i koja će svojim ulaskom u igru i agresivnim napadanjem obruča, odmah promijeniti njihov stil igre. Ta opcija, da mijenjaju stil iz onoga u kojem je Howard okružen sa tricašima, u ovaj u kojem bi igrali sa dva klasična teškaša, prije nije postojala. Jednostavno, Tony Battie nije bio u stanju odigrati svoju ulogu, što zbog godina, što zbog ozljeda, ta je u potrazi za visokom postavom Van Gundy čak pokušavao sa besmislenom kombinacijom Howarda i Gortata.

Najluđe od svega, sada ne samo da mogu Lewisa zamijeniti Bassom, već mogu ako požele i dalje igrati sa 4 šutera, jednostavno u igru umjesto Lewisa uvesti Ryana Andersona i ostati u istom ritmu. Anderson je nekako prošao ispod radara u tradeu sa Netsima, iako se već kao rookie dokazao. Bijeli brat ne samo da ima sjajnu ruku, već je i sasvim solidan borac pod koševima. Duh Pata Garritya u Oralndu opet živi, a ja sam spreman kladiti se da je baš on budući osvajač Matt Bullard award.

I uz sve ove mogućnosti, još su odlučili zadržati Gortata novim, preskupim ugovorom, samo kako bi mogao mijenjati Howarda na desetak minuta, i kako bi im reket bio zatvoren tijekom cijele tekme. Ova momčad je jednog solidnog back-up playa udaljena od toga da je proglasimo savršeno posloženom. Sad, to što nešto lijepo izgleda na papiru definitivno ne znači da će funkcionirati u praksi. U biti, samo zbog toga što ne znamo koliko Vince Carter može dati ovoj momčadi, ne možemo ih staviti ispred Spursa. Koji su, čini mi se, budući im protivnici u velikom finalu.

ATLANTA HAWKS

Nakon godina razočaranja i loše trgovine, Hawksi su izgleda konačno opet spremni za let. Situacija oko vlasnika je riješena, što se odmah osjetilo po žaru kojem su pristupili slaganju momčadi za novu sezonu. Čak se nisu bojali ni riskirati tradeom za Jamala Crawforda, koji je ovdje doslovno zamijenio Flipa Murraya kao strijelac sa klupe. Prelazak sa Murraya na Crawforda, to valjda dođe kao da nakon tekme HNL-a gledate derbi Primere ili Premiershipa. Bolesno.

Crawford će svoje minute dobiti mijenjajući ne samo bekove, već i malo krilo, te bi upravo kombinaciju njega na dvojci sa Johnsona na trojci mogla biti novo oružje Hawksa. Bez muke i previše razmišljanja su zadržali Bibbya i Marvina Williamsa, što je važno jer obojica vrlo dobro znaju svoje uloge. Dok u nekom drugom klubu ne bi bili ni upola korisni, svojim šutom i pristupom ovdje u Atlanti su postali nezamjenjivi. Također, odličan ulov su imali i na draftu, Jeff Teague je pao nisko jer netko je morao platiti za poraz Wake Forresta u prvom krugu NCAA turnira. Ali činjenica je da se radi o možda najboljem playu generacije, čovjeku koji će barem biti dostojan back-up, za razliku od Acie Lawa koji nikako nije uspio prenijeti dio sveučilišne čarolije u NBA.

I to nije sve. Zadržali su i ljubimca publike, Pachuliu, te se pojačali pod košem pravim veteranom kakav je Joe Smith. Takvi igrači obično potpisuju za izazivače, i iako sam Smith nije nužno velika pomoć, njegov dolazak ima veći značaj u simboličnom smislu. Hawksi možda još nisu na razini Magica, Bostona i Cavsa, ali opasno su blizu. Znaju što rade, i sada su bez konkurencije četvrta momčad Istoka, sa dovoljno oružja da ovaj put ozbiljnije zaprijete u polufinalu konferencije.

OKLAHOMA CITY THUNDER

Čekaj, zašto smo stavili momčad koja osim drafta praktički nije napravila ništa, u skupinu dobrih trgovaca? Baš zato što nisu radili ništa. Jer u ovom stadiju stvaranja momčadi, najbitnije je omogućiti jezgri da raste, i sam sebi ne podmetati nogu. Kada pogledaš kako su svoj salary cap prostor potrošili u Memphisu, a posebice kako su u Portlandu bili željni besmislenog bacanja novca, cijeniš ih još više. Milsap, Lee, sve su to igrači bez kojih ova momčad može.

A tek odluka da ne biraju na osnovu talenta već potrebe? Koja je rezultirala draftiranjem na sveučilištu precijenjenog igrača kakav je James Harden. Koji u njihovim očima nije stroj za koševe kakav je bio na faksu, već solidan igrač koji će popuniti petorku i koji će svoje instinkte strijelca tim bolje koristiti što će nad njim biti manji pritisak očekivanja. Harden je očito dovoljno zreo da prihvati takvu ulogu, nikada nije ni želio biti nositelj igre, te sada samo treba vidjeti može li odigrati dovoljno dobru obranu. Jer iako je napadačkim talentom debelo iznad konkurenata za ulogu dvojke, Sefoloshe i Weavera, obrambeno ovaj dvojac za sada ima prednost.

Čak i izbor veterana za popuniti klupu, Kevin Olie, Ethan Thomas i Ryan Bowen, djeluje savršeno logično. Za njih nema mjesta na parketu, ali njihova ozbiljnost, profesionalnost i radna etika, savršeno će leći u svlačionicu potencijalnih superzvijezda koje pokušavaju pronaći pravi put. I igrati košarku na pravi način.

TORONTO RAPTORS

Dosta su mijenjali, još više trošili. I kako se čini uhvatit će playoff nakon godine pauze. Na stranu to koliko su ovi potezi dobri dugoročno, za ovu sezonu Colangelo je odradio dobar posao. Hedo je strijelac i kreator kakav će dobro doći Boshu, solidna druga opcija. Što recimo Bargnani, nagrađen bahatim ugovorom, definitivno nije.

Praznu poziciju dvojke popunit će Wrightom iz Dallasa, recimo da se radi o slabijoj verziji Anthonya Parkera. Tu su i atletski sjajni ali košarkaški zeleni rookie Rozan, te Marco Belineli za kojega i dalje vjerujem da je sposoban biti NBA igrač, i to za petorku. Bargnani više nije najbolji italiano čak ni u vlastitom klubu. Stigao je i Jarrett Jack, malo preskup za back-up playa, ali kada uzmeš u obzir sposobnost mu da brani obje bekovske pozicije, što je kada imaš ne baš eksplozivnog playa kao Calderon i nemaš pojma tko je starter na dvojci, ispada da je upravo Jack taj drugi bek i još jedan dobar potez Colangela.

Bosh i dalje ostaje bez pomoći pod košem, propuh u njihovom reketu toliki je da CB4 riskira upalu svaki put kada istrči na parket. Kao, doveli su dva igrača koji pripadaju u post. Nesterović je u Torontu prije par sezona nešto i odigrao, dok je Amir Johnson vječni potencijal. Ako ništa drugo, barem je pokretan. Ali da su i jedan i drugi išta bolji od Krisa Humphriesa, koji je do jučer bio jedini Raptor osim Bosha u stanju igrati pod košem, baš i ne. Uglavnom, momčad nije ništa napravila po pitanju obrane, napadački su bolji nego ikada, i usprkos ovakvom nedostatku balansa, playoff mogu propustiti samo u slučaju da euro trojka Bargnani-Hedo-Calderon potpuno podbaci.

HOUSTON ROCKETS

Ovo je malo čudna situacija, Rocketsi izgleda ove sezone neće u playoff, a mi ih tu guramo kao neku momčad koja zna što radi? Pa, recimo samo da nisu GM Morey i društvo krivi što je Ming out cijelu sezonu, i što je pitanje kakav će biti McGrady. Po nekim izvorima, T-Mac je u nikada boljoj formi. A opet, toliko je ozljeda i operacija iza njega, da to ne znači ama baš ništa.

Ono bitno je da su Rocketsi vrlo brzo odustali od eksperimenta sa Artestom. Jedna godina je bila sasvim dovoljna da shvate kako sve pozitivno što taj čovjek napravi na terenu nije ni upola vrijedno straha kojega trpiš svake sekunde njegova prisustva. Sjetite se onoga momenta kada je u playoffu potrčao za Kobeom? Da je umjesto Bryanta tamo bio neki drugi smrtnik, pao bi na mjestu mrtav samo od tog prizora, Artest sa irokezom leti prema tebi režeći. Kobe je uspio nekako ostati hladan, ali Kobe je vrhunski glumac.

E gdje su tek priče koje se tek trebaju ispričati o suživotu sa Mo-Ronom. Ariza nakon njega dođe kao premija. U najgorem slučaju, za midlevel iznos, dobio si sjajnog atletu, stopera, koji zna potegnuti tricu. U najboljem slučaju uz sve to dobio si igrača koji može biti treća opcija, jer ne zaboravite da je Trevor još poprilično zelen i da postoji mogućnost da nije pokazao sve što zna.

Morey je povukao još jedan dobar potez, ostavši bez Minga dokopao se prava Atlante na Davida Andersena, Australca koji je već godinama jedan od najboljih europskih centara. I u CSKA, i u Barceloni, dokazao je kako je prerastao Euroligu, odnosno da za njega ima mjesta u NBA. Da se razumijemo, ne govorim o tome kako će Andersen nositi igru Rocketsa, ali da sa svojim fantastičnim šutom i visinom koja ga čini praktički nezaustavljivim kada se odluči za skok-šut iz okreta, nudi jednu kvalitetnu napadačku opciju, svakako. Igrač je to sa iskustvom i osjećajem za igru, što bi ga trebalo činiti idealnim partnerom Scoli.

Sada nam samo ostaje maštati, kao i uvijek sa Rocketsima – da su im financijska sredstava uložena u dva igrača sposobna ostati zdrava, sa ovakvim ostatkom rostera, gdje bi im bio kraj? Morey je ovako sjajnoj ekipi, koja ima potencijal da se nosi sa svima i odgovori na svaki stil igre, dodao još dva igrača, usput se riješivši onoga koji je mogao donijeti probleme. I bez obzira na svu nesreću, meni se nekako čini da ovaj Houston i dalje ima dobre šanse za playoff.

WASHINGTON WIZARDS

Od najgore ekipe u ligi, preko noći su postali playoff momčad. Dijelom zbog povratka Arenasa, a dobrim dijelom i zbog toga što su jednim potezom nabavili – klupu. Trejdom picka u Minnesotu dobili su Foyea koji automatski postaje prvi čovjek sa klupe, čak i drugi bek u momčadi. Njegova igra možda nije ništa više od 1 na 5 hakla, ali u ovom kontekstu ništa drugo i ne treba biti. Kada Arenas sjedne na klupu, loptu dobiva Foye, a Washington i dalje ostaje opasan. I za protivnika i za sebe.

Mike Miller je imao jednu čudnu sezonu u Minnesoti, okružen Foyeom i sličnim revolverašima pokušao je igrati ulogu trenera na terenu, što je često izgledalo kao da se inati. Čisti šutevi koje je ovaj bijeli brat nekada stavljao sa lakoćom, uglavnom su bili preskakani. Uspije li Miller zabijati trice kao nekada, te izdržati u trčanju za mlađim i bržim protivnicima, Wizardsi u njemu imaju možda čak i startera. Za trenera je doveden Flip Saunders, koji nakon Detroita baš i ne kotira visoko, ali koji je veteran svjestan da ne treba previše eksperimentirati, i koji će veteranim u momčadi ostaviti slobodu da igraju kao i do sada.

U svakom slučaju, njihov glavni dobitak je povratak Arenasa i Haywooda, tako da praktički dodaju 4 igrača na lanjski roster koji već sadrži nekoliko pouzdanih veterana i par potencijalno sjajnih klinaca. Čudna momčad, posebice za pročitanu knjigu kakva je Saunders, ali ovdje se sve ionako vrti oko Arenasa.

DENVER NUGGETS

Oni u principu nisu napravili ništa, ali su sitnim potezima dodatno popravili ionako dobar izgled rostera. Najvažnije je bilo zadržati jezgru, a to su napravili novim ugovorom sa Birdmanom. Ako ovaj ostane zdrav i čist, Nuggetsi opet imaju jednu od najčvrščih unutarnjih linija košarke. Još su za svaki slučaj dodali veterana Malika Allena, koji pouzdanim šutom sa poludistance momčadi punoj sirovina daje novo oružje. Makar ga koristili u rijetkim situacijama.

Na draftu su ulovili Ty Lawsona, potencijalnog back-up playa koji će u najboljem mogućem scenariju donijeti jednu novu brzinu momčadi navikloj na nešto sporiji ritam koji diktiraju Billups i Carter, sa kojim su također produžili ugovor. Kleizu su pustili, i to na kraju krajeva uopće nije važno, jer on je ionako igrao svaku desetu tekmu. Neka Carmelo bude samo mrvicu ozbiljniji i stabilniji, i odlazak Kleize neće se ni osjetiti. Puno je važnije da su vrhunski začepili rupu nastalu odlaskom Dahntaya Jonesa. Taj osrednji košarkaš, koji se nametnuo prljavom igrom u obrani, ustupio je mjesto pravom stoperu, Arronu Afflalu. Doduše, ni Afflalo nije nekakav napadač, ali bar se neće odlučivati na rizične ulaze pod koš. Igrat će obranu i čekati otvoreni šut. Neće ga uglavnom zabiti, ali neće baš svaki put ni promašiti. Stabilnost naspram Jonesovu kaosu.

Tri igrača za sporedne, specijalizirane uloge ne čine se nekim velikim poslom, ali omogućit će lakši život glavnim igračima. Nuggetsima je ionako najvažnije ostati ispod salary capa, što obzirom na ugovore koje imaju Nene, Melo, Martin i Billups nije lako. A iskreno, htio sam da svaki post ima po deset ekipa, a kako mi je Birdman drag, ma neka Nuggetsa u pozitivnoj skupini, kao zahvala što su mu osigurali egzistenciju.

Filed under: bball 1 Comment
22Sep/099

THE SIXTH SENSE

Posted by Gee_Spot

Na početku sam rekao da me briga za ovo prvenstvo. I svi smo se više-manje oko toga složili. Isto tako, složili smo se da naši imaju nikada veće šanse da se maknu iz sredine rezervirane za mediokritete, ni vrit ni mimo. Da prestanu biti new age ekipa koja sve može dobiti, od svih izgubiti. Bez mirisa i okusa.

Kako se pokazalo, mi se iz toga stanja uma ne mičemo. Ako ništa drugo, sada bar znamo i zašto. Nemamo, niti ćemo u skoro vrijeme imati, igračku klasu na koju se možemo osloniti, klasu koja je u stanju dići igru na višu razinu kada je najpotrebnije. Imamo desetak osrednjih košarkaša, s tim da nekolicina ima tragove vrhunskog talenta, samo ne nažalost i talenta za igrati ozbiljnu košarku. Haklati, to da, s tim da sumnjam da bi nakon par partija sa Planinićem itko normalan poželio igrati opet sa tipom koji misli da je bogomdan, ne dodaje loptu osim ako ne namješta zicer, i ne gleda ništa osim vlastite statistike.

Ali ti psihički problemi naših igrača, njihova nezrelost, postojali su i prije. Sve nade da je dodatnih nekoliko turnira, godina i utakmica nešto promijenilo, pale su u vodu. I to nije dobro. Jer, nakon što nas od Atlante nije bilo nigdje, nakon što se ugasila jedna velika generacija, sa ovom jezgrom konačno smo počeli ličiti na ekipu. Stoga ne čudi što smo se onako veselili rezultatu u Beogradu, rađanju Kasuna, pa zatim Baraća, što smo navijali na Olimpijadi. Nakon godina mraka, košarka je opet dobila smisao (barem ova sa hr predznakom), i nije bilo važno što je igraju limitirani tipovi. Jer, na kraju krajeva, ove nove momke nitko nije silio da dolaze igrati za repku, nitko ih nije morao siliti da se trude. Igrali su košarku jer je vole igrati.

Ja osobno sam u neku ruku bio zadovoljan što eto konačno imamo ekipu, ali daleko od toga da sam bio zadovoljan košarkom koju su prezentirali. A pogotovo mentalnim greškama koje su si dopuštali. Ali kao i svi ostali, očekivao sam ovdje rezultat. Ne zato što odjednom vjerujem da smo se digli u kvaliteti, već zato što su svi ostali pali, i što rijetko tko ima kontinuitet od nekoliko velikih natjecanja za redom sa istom jezgrom.

Eto, ni to nije bilo dovoljno. Da, naša repka je sama sebi najveći neprijatelj. A dok toga protivnika ne savladaš nemaš što tražiti protiv drugih. I tu ne govorim o ozljedama, kojih smo imali, ali ni upola kao ostale momčadi (Španjolci su pripreme odradili bez nekoliko glavnih igrača, Slovenci su doslovno bili bez pola momčadi, Grčka bez najboljih pojedinaca). Nego o tome što, za razliku od Srba koji imaju sličnu momčad, možda nešto talentiraniju ali definitivno slabije uigranu, nismo u stanju kada treba odigrati pravi potez. To je čisti nedostatak ono što u NBA zovu basketball IQ.

Ima toga još. Uspoređivati Repešu, njegovu filozofiju i način vođenja tekme sa jednim Ivkovićem, nema smisla. Nije slučajno čovjek od nikuda jednu novu ekipu doveo do srebra, nije slučajno naš Repeša vječni šesti. Napravi posao, ali nikada nešto više od donje granice očekivanja. Uostalom, zar nam uigranost i poznavanje akcija nisu trebali donijeti prednost pred ostalima, koji su imali puno više promjena? O kakvim akcijama i uigranosti pričamo, kada nam se sve svodi na stajanje, šuteve bez rezona, dok Repeša mirno stoji i crta po ploči, tješi svoje dečke, umjesto da urla na njih. Hm, možda mu savjest nije čista?

Da li su očekivanje bila prevelika? Ne, zato i kažem da po prvi puta od kada pratimo ovu repku možemo biti razočarani. Do sada je sve bilo realno, ali ovo sada je podbačaj. Opet kažem, briga me što smo imali ozljeda, što nam je trener takav kakav je, što su igrači takvu kakvi jesu. I drugi imaju svoje probleme, svoje mane i vrline. Nosiš se s time kako znaš i umiješ, trudiš se da budeš što bolji. Ali ja kod naših nisam primijetio tu želju da se nosi sa vlastitim nedostatcima, da se bude bolji, pod kontrolom. Nego uvijek isto, pomuzeš kravu i onda proliješ mlijeko.

Evo kako smo si zagorčali život. Prvo, izborom igrača. Vraćanje Kasuna pokazalo se potpuno nebitnim, s obzirom na sporost njegovih obrambenih reakcija i limita u čitanju igre, ta snaga i visina prave petice nisu nikakav plus. Trebalo je voditi Baraća i pokušati oživjeti jedan mladi duh koji sigurno ne podnosi lako neizvjesnu budućnost u Tau Ceramici, i kojega reprezentativni odjeb sigurno još više pogađa.

Vraćanje Vujčića posebno je bolno. Svatko tko imalo kuži košarku odmah je znao da igrač koji je već nekoliko puta ubio atmosferu u repki, sa sobom donosi teret. Koji ga automatski stavlja u situaciju da tu atmosferu ubije još jednom. Vujčić nije igrač koji vodi primjerom, on košarku igra za lovu i iako mu je talent neosporan, ovoj ekipi treba lider a ne još jedan nezreli dječak. Njegove izjave tijekom prvenstva su očiti dokazi nepostojeće harmonije u ekipi. Prvo se žali na minute, pravda svoje loše igre prebacujući krivnju na druge. Pa onda kada odigra nešto dobro, ne propušta istaknuti da je to napravio usprkos tome što je sve bilo protiv njega. Kao, spreman sam ja i dalje se žrtvovati, ako će to pomoći ekipi. E, znaš što? Odjebi više od repke. Njoj ne trebaju žrtve, mesije i paćenici. Već profesionalci i radnici.

Parker odluči da želi igrati na Olimpijadi, zabije 20 koševa za redom i eto ga. Gasol odluči osvojiti zlato kada je već potrošio ljeto, zaigra kako zna i eto ga. Znam, nije pošteno nikoga od naših uspoređivati sa Gasolom i Parkerom, ali vjerujte mi, duboko u sebi Vujo i Planina misle da su bolji od njih. Samo, uvijek ih zajebe neki trener, neki suigrač, neki plan igre, i nikada to ne uspiju pokazati. Prokleta sudbina. Nije lako biti vječna žrtva. Ali barem se nadam da ih ne boli vagina previše od napora koji je iza njih (sorry što taj prekrasan organ koristim u kontekstu sa ovom dvojicom, ali razlozi su čisto stereotipni i metaforični).

E pa dok je tako, dok imamo karaktera koji za sve krive druge, koji nisu u stanju pljunuti istini u oči, pogledati svijet oko sebe i prihvatiti postojanje drugih ljudi u njemu, šesto mjesto će biti sjajan rezultat.

Makli smo Giričeka, odjebimo sada Vujčića i Planinića. Nema smisla nastaviti još jednom kao da ništa nije bilo, promjene su potrebne. Pa makar na gore. Odjebimo i Radića, iako je to nemoguće napraviti u zemlji gdje ljudi više pažnje posvećuju tenisu, rukometu i vaterpolu nego košarci. Odjebimo domaće trenere, budimo pametni i dovedimo čovjeka iz vani koji se razumije u modernu košarku. Zašto, ako Španjolce može trenirati Talijan, a Ruse Amerikanac, nas ne bi mogao jedan pravi stručnjak iz recimo Srbije? Što nakon Repeše, Anzulović? I još jednom vrtnja u krugu neuspjeha, osrednjosti, i loše prezentacije. Gle, jebe mi se za pobjedu ili poraz ako mi ponudiš tekmu kakvu su recimo odigrali Man City i Man Utd. Ali kada mi na 20 sekundi do kraja, na minus jedan, imaš cijeli napad, dođeš na tricu i pukneš u drugoj sekundi bez rezona, preko ruke, ne očekuj da me boli neka stvar što i kako igraš, te kakve rezultate ostvaruješ.

Ima i nekoliko svijetlih točaka. Lončar, usprkos svim limitima, stvarno postaje naš Varejao. Daleko je od njegove igre u obrani, ali trudi se i leti na sve strane. Doda li pokretljivosti i upornosti šut sa poludistance, za stalno a ne povremeno, dobili smo pravog igrača. Ne peticu koja će dominirati snagom, znanjem, ali peticu koja može pomoći.

Ukić je, kako sam već početkom ljeta rekao, na ovim stranicama postao maskota. Od predmeta sprdnje, momka koji nikako ne prihvaća vlastite limite, odbijanjem milijuna u Europi i odlukom da se bori za NBA egzistenciju, dokazao je karakter. Izjavama na ovom prvenstvu, ako već ne i igrom, dokazao je da ima pogled na svijet zrelog čovjeka. Nažalost, nije kvaliteta kakva ti treba na poziciji jedinice, ali je definitivno bolji od svega drugoga što imamo. Bolji je šuter nego što je bio, iako je to i dalje osrednje, sklon je krivim odlukama, ali važno je da više na jednu dobru ne idu dvije krive, već jedna. Fifty – fifty. To je ok, solidno. Solidnost nam treba. Mislite da ne bi imali pobjedu više da je on igrao 35 minuta, umjesto da se rotirao bez ikakve logike sa Kus-Kusom i Slaninom?

Ukić je dakle play broj jedan. Nema rasprave. Da, dogodine ću u Turskoj dobiti nove sijede zbog njega, ali bar znam da mu je stalo. Moje sijede, njegove izgubljene lopte, sve to ima smisla jer barem smo pokušali na pravi način.

Popović treba ostati, jer ovo nije bio pravi Pop. Ozljeda, a onda i loša kemija u ekipi, potpuno su ga usporili. Ali kao back-up play, kao strijelac sa klupe, kao back-up tricaš, on je i dalje bez premca. Pop je igračina, svih ovih godina najveća konstanta, i jedno loše izdanje nije razlog da ga prekrižimo.

Ali Slaninića treba prekrižiti jednom zauvijek. 10 koševa bez ikakvog drugog učinka možemo pronaći bilo gdje. Njegova navodna 1 na 5 genijalnost češće je debilnost, upravo njegovo pimpljanje guši igru, suigrače, a krive odluke prečesto odlučuju pobjednika. Igrač poput njega, bez uloge, stvarno nema smisla u ozbiljnoj momčadi. To što on želi da je svijet još uvijek kao u juniorskim danima, to je njegov problem. I ja bi htio da Ryan Giggs igra vječno, da smo igrali protiv Čeha u Splitu umjesto u Poreču, da nam je Hiddink izbornik, da svaki dan pogledam film poput District 9, ali nažalost, stvarnost je drugačija.

Vidio sam odličnih prijedloga za budućnost repke, i nadam se da ćemo kroz komentare nastaviti slagati idealnu ekipu. Počevši od novog izbornika. Da vidimo, Rozić i Rudež kao peti igrači, solidni u obrani, u stanju odigrati četvorku u maloj postavi (što nam je jedina alternativa, jer lažnu četvorku nemamo, Markota je previše sličan Planiniću i Giričeku, njegov povratak više bi uzeo nego dao). Uz Lončara i Baraća, treba nam Tomić. Opet nema mesa, ali zašto ne bi bazirali igru na visokom postu? Čemu igrati sa klasičnom četvorkom poput Banića, koji je dobar košarkaš, ali za korak sporiji, za par centimetara niži, za nekoliko mišića uskraćen i uopće u svemu na korak do toga da bude pravi igrač? Kao klupski igrač u nekoj B ligi solidan je, ali za repku, kad već nije za nositelja, onda ne može pomoći jer nema nikakvu specijalnost.

Suton? Definitivno, samo da li opet gomilamo spore visoke? Ovi bar mogu pogoditi sa vrha reketa, a sumnjam da Suton i Tomić mogu igrati obranu gore od Nicevića. O skoku da ne govorim. U biti, kada makneš Kasuna koji želi, ali ne može i ne zna, te Lončara, ispada da su svi drugi naši visoki sve neki igrači finese. Čim nema nikoga na njima zabijaju sve od reda, ali čim osjete nečiju sjenu - tresu se. A kako obranu ne možeš igrati bez kontakta, jasno je gdje su im slabe strane.

Može li Barać biti prava petica? Nadajmo se, pokazao je u Pekingu puno toga. Barać, Lončar, Suton, Tomić. Četiri visoka. Rudež, Rozić, za popuniti krila. Ukić, Pop, bekovi. I to je to. Neka mi netko ponudi još 4 igrača, jednog poštenog beka-šutera molim, i pravog izbornika. I onda idemo u Tursku. Gledati Amere, te Hrvatsku kako se bori za šesto mjesto, ali barem na pravi način.

Još brzopotezno o ostalim ekipama.

Francuzi i dalje bez šutera, atletika, atletika, atletika. Parker je na vrhuncu moći, ali ostali NBA igrači su im ipak druga liga. Solidni za sitnije uloge. S tim da u Batumu ima vatre, sjajno je u dva napada za redom blokirao naše. Sad, nije neki problem zaustaviti Lončara i Vujčića, ali ipak momak je tanak, ima 20 godina i prosječnu visinu. Zar masa ne bi trebala po zakonima fizike jednostavno pomesti ga s puta? Ili za nas ne vrijede ni zakoni fizike, kad već ne vrijede ni svi oni ostali?

Nijemci su me ugodno iznenadili, Jagla i Shaffartzik bi Dirku bili najveća pomoć koju je ikada imao u repki, da je mogao doći. Čak i Femerling i Hamann više ne djeluju kao obične drvosječe. Ili to tako izgleda zbog pada kvalitete košarke općenito?

Grčka je čudo, vidi se da u toj zemlji košarka nešto znači, uvijek izbace dovoljno solidnih igrača. Ali opet, da Spanoulis nije odigrao čudesan turnir, na svakoj tekmi je bio najbolji, pravi lider, ne bi ih bilo u zoni medalje. Spanoulis je dokazao da je igračina milijun puta, ali na ovakvoj razini, bez pomoći Papaloukasa i Diamantidisa, ipak ne bi mogao igrati da prvenstvo nije bilo ovako ispodprosječno. Ispada tako da bi nama jedan Rimac iz najboljih dana bio dovoljan za medalju.

Litva se potpuno kompromitirala, zemlja košarke si ne smije dozvoliti da bez dva najbolja igrača ovako potone. Ali eto, ni kod njih očito nije više kao što je bilo, izgleda da je nešto u zraku. Gdje su mladi talenti?

Rusi su bili solidni, Blatt je još jednom dokazao da je faca, izvukao je maksimum iz do bola limitirane momčadi.

Turci su odlično najavili prvenstvo dogodine, Turkoglu je lider a mladih ima dovoljno. Doduše, karakter će uvijek ostati Turski, sami sebi će biti najveći neprijatelji čak i sada kada nema prepirki među veteranima, ali imaju igračku širinu kao malo koja Euro ekipa.

Srbi su tu negdje, rezultat mogu zahvaliti vlastitoj ozbiljnosti i slabostima turnira, ali nije ovo generacija kao one prijašnje. Puno je mladih i pitanje je koliko će njih postati pravim igračima, te kako će u budućnosti funkcionirati odnosi. Ali imaju postavljene temelje, i već sada, nakon jednog turnira, su iznad nas i našeg projekta koji traje godinama.

Slovenci imaju talenta, ali uglavnom sklonog ozljedama. Pa ih je do polufinala nosio sjajni Lorbek, rasna četvorka koja bi mogla zaigrati i u NBA, kao light verzija Scole. Uz Spanoulisa, sjajno izraelsko krilo Eliyahua, Parkera i Gasola tip je član moje naj petorke turnira.

A Španjolci su samo potvrdili kakva je ovo sprdačina od natjecanja. Igrali su doslovno preko neke stvari, Gasol je izgledao kao da ga bude prije tekme i kao da je na prvenstvo stigao direktno sa odmora. Što vjerojatno i nije daleko od istine. Ali njima ne treba dva mjeseca priprema. Igrali su se sa živcima kroz grupe, gubili ili jedva dobivali. I onda kada je trebalo, u turnirskom djelu natjecanja, prošetali su se do zlata sa preko 20 razlike u prosjeku. Mislim, jedno je kada si favorit i osvojiš zlato, a nešto sasvim drugo kada se favorit prošeta do njega. A šetnju si mogu priuštiti jer jedini u ovome trenutku imaju rasnu repku punu klasnih igrača. Jedini nisu upali u košarkašku crnu rupu u kojoj su se našle sve preostale euro ekipe. A kako ni u svijetu baš ne vidim novoga Gazea ili Schmidta, pitanje je gdje su nestali košarkaši? I bave li se ljudi uopće sportom danas, osim ako im o tome ne ovisi egzistencija? Ispada da se možemo zahvaliti američkom načinu života i nedostatku socijalne svijesti, što uopće postoje geta u kojima ljudi postaju košarkaši jer je to sve što imaju. Očito da u Litvi, Hrvatskoj, Rusiji mladi više vole playstation.

Ali u svemu tome ima i nešto dobro. Naime, konkurencija je sada toliko slaba, da se Ameri opet mogu vratiti onim šarenim, neozbiljnim repkama i prošetati se do zlata. Što znači da postoji šansa da u Turskoj zaigra i Kevin Love. A to je opet razlog više da potegnem do tamo. I opet da malo glumim sociologa, ni taj Kevin Love, dijete predgrađa, nikada ne bi ozbiljno pristupio igri da iza njega ne stoji otac fanatik. Dakle, ako mislimo u skoro vrijeme imati dobru nacionalnu momčad, uz izvjesnog Andersona, Johnsona ili po ruski Đeksona, gospoda Đira, Krešić, Fulurija, Pavlov itd. trebat će pod hitno praviti potomstvo, koje će zatim maltretirati satima gledanja tekmi i treninga u dvorištu. To je jedini način, zavirimo samo u Ameriku, jer postajemo poput njih u svemu pa tako i u ovome. Tamo je ovakav sistem oduvijek na djelu, ili nemaš biti gdje drugo nego na igralištu, ili ti otac ne dozvoljava da budeš negdje drugdje. Klubovi, treneri, oni služe samo za glazuru. Kolač moramo ispeći sami. Nažalost, to Hrvati ne kuže u nijednom aspektu života.

Na kraju krajeva, zar je važno. Do dogodine i Turske ionako se nećemo baviti domaćom i kontinentalnom nam košarkom previše. Pozdrav joj do tada. Hail hail.

Filed under: bball 9 Comments
19Sep/092

jam sessions

Posted by ispdcom

Mučenje je završilo. Idemo u Tursku, ali sa ovakvom ekipom ćemo biti samo prolaznici. O mentalnom stanju repke najbolje govori izjava našeg najistaknutijeg pojedinca, Roka Ukića:

"Dobro je što mi se dogodio 'trade', imat ću 'back-up' status zajedno s 'rookijem' Jenningsom, i na meni će biti da se izborim za minutažu. Dobro je da za Milwaukee nije potpisao Sessions, s kojim se ozbiljno pregovaralo, i otišao je u Minnesotu. To je pravi igrač, i imao bih manje šanse kraj njega" - završio je Ukić.

Bravo.

Filed under: bball 2 Comments
5Sep/0923

U MOME SRCU MAZURKA

Posted by Gee_Spot

Par dana dijeli nas od jednog čudnog prvenstva. Čudnog iz puno razloga, a ponajviše iz toga što se čini da nikoga nije briga. Gle, mi smo nakon godina lutanja gotovo preko noći postali favoriti. I kada pogledaš, stvarno jesmo favoriti, odnosno realno je očekivati da je ova repka zrela za dobar rezultat. Što se dogodilo ostalima? Smjena generacija? Loš rad? Košarka globalno nikada popularnija, a u dobroj staroj Europi nikada lošija kvaliteta. Ima li netko odgovor?

I uopće, koga briga. Mene nije, ja ionako pratim samo NBA. I ova velika natjecanja, Olimpijadu, SP. Nekada je i EP bio blizu, ali danas, danas više nije. Sorry. Ali da ćemo ga gledati kada stignemo, hoćemo. Očekujte kao i uvijek redovne postove. Znam da Sickre jedva čeka da naši nešto naprave, on iskreno voli ovu repku. Znam još par vas koji bi guštali da Hrvatska opet osvoji medalju. I zavidim vam. Jer mene nije briga.

Ova Repešina repka mi ne znači ništa. Da im na prsima ne piše Hrvatska, ne bi ih ni gledao. Da, nakon dugo vremena imamo uglavnom normalne momke koji se trude. Talentom smo otišli naprijed, dobrim dijelom i zato jer su drugi slabiji. Predispozicije su tu. Radnici, nešto talenta, dobra atmosfera. Na ovakvom turniru to bi trebalo biti dovoljno. Ali kako nema ničega vrhunskog, kako je sve goli prosjek, kako je važnije imati sreće nego pameti, to me nikakav uspjeh ove ekipe ne može obradovati ni upola kako me može obradovati neriješeno u srijedu protiv Engleza. Ili Cibonin eventualni uspjeh u Euroligi.

Uglavnom, kako nisam nešto pretjerano angažiran po pitanju praćenja reprezentativne košarke, ova najava i prognoza koja slijedi neka bude shvaćena više kao ugodno druženje i priprema za pravu stvar koja nas čeka, a to je naravno start NBA predsezone.

Evo prvo jedan dobar link, odličan komad old school novinarstva kakav se valjda može pronaći još samo na web stranicama dinosaura kakav je SI.

A kako je prvenstvo u Poljskoj, moram spomenuti i jednu odličnu foru koja zadnjih par tjedana kruži Južnom Hrvatskom. Nekada se govorilo – Hajduk prvi, Ivan Pavao Drugi, a danas - Hajduk petnaesti, Benedikt šesnaesti. He he.

GRUPA A

HRVATSKA

To je to. Najbolje što imamo. Možda fali Tomas, ali i to će se osjetiti više zbog toga što smo šuplji na dvojki, nego što je Tomas bio neka klasa. All-round učinak mu je uvijek bio solidan, ali šuterske serije uglavnom bi izostajale. Pozicija u košarci koja nekako po defaultu rezultira ogromnim brojem pokušaja šuta, kod nas se tako krpa. Imamo dovoljno tijela, ali nemamo stabilnost. I to je bila, a i dalje će biti, priča ove ekipe.

Ako je glava danas nešto zrelija, to ne znači da je takva i igra. Ukić, Planinić i Popović u najboljim su godinama, u glavi su nikada bolji, ali igra im je isti run and gun kao i uvijek. Nismo mi gubili od Izraela ili Latvije zato što bi naši podcijenili protivnika. OK, bilo je i toga, ali naši porazi dolaze prvenstveno od toga što je naš stil igre – ruski rulet.

Kažu da momčadi dušu daju playevi, i nigdje to nije točnije nego kod nas. Imamo tri najtalentiranija beka na prvenstvu, nakon španjolske trojke Ricky-Rudy-Navarro. Ni oni nisu puno ispred. Talentom barem. Igrom, nismo im ni blizu. Jer Rudy je čista dvojka, Ricky je čisti play, Navarro je čisti jednodimenzionalni strijelac, prva dva spremna su staviti sve u službu kolektiva, Navarro nije ali može sam dobiti tekmu. Od naša tri beka ni jedan nema poziciju – najbolji play nam je ujedno i najpouzdaniji šuter (Pop), a ova druga dvojica su hakleri koji na jednu dobru stvar obavezno nadovežu sa jednom lošom.

Roko je barem nikada spremniji, psihički i fizički nakon sezone u NBA, gdje je praktički samo trenirao, sigurno puca od snage. I to će biti veliki plus. Jači je nego je bio zadnji put, pametniji definitivno. Ali od junirskih godina nije odigrao tri dobre utkamice u nizu. Uzdati se u njega, nakon svih tekmi u kojima nam je glupostima lomio srca, malo je blesavo.

Kus, Stojić, Nicević, Banić, igrači su za grijanje klupe. U Repešinoj viziji imat će svoju ulogu, ali to je taj sindrom Cibone u kojem svih 12 igrača moraju igrati. Ma odjebi više s tim, ako si već morao zvati takve totalne bezveznjake (umjesto Tomića, Rudeža, Delaša i sličnih koji u budućnosti mogu pomoći), nemoj ih barem dizati sa klupe.

Rozić će svoje odraditi, iako je primjetno da s godinama i on postaje sve bahatiji što se tiče uloge u momčadi. Ako ostane u okvirima petog igrača i fajtera, na trojci smo mirni. Izađe li iz tog kalupa i poželi zabijati, bit će neugodnih situacija.

Pod košem imamo imena, ali samo to. Kasun je i dalje vjerovatno nabolje što imamo, iako ga nisam gledao valjda dvije godine na parketu. I gdje je nestao Stanko Barać? S njim od prije nekoliko godina život bi bio lakši. Uglavnom, Kasun je veliko tijelo, limitiran u napadu, ali pokretan. Što se ne može reći za Prku i Vujčića. Ako je Prka ljudina koja zaslužuje doživotno imati mjesto u repki samo zbog atmosfere, čemu vraćanje Vujčića? Sada kada više nije ni upola dobar, sa svojim njonjavim pristupom, Carterovskom igrom (izbjegavanje napetih situacija) i uopće lošim vibrama koje budi njegova reprezentativna povijest, samo je na smetnju.

Uostalom, ni Vujo ni Prka nisu potpuno spremni, pa vjerovatno neće previše ni igrati. Probleme sa ozljedama imali su i Pop i Planina, a to je ipak nešto veći razlog za glavobolju. Uz to što nemamo dvojku. Što smo tanki na trojki. I iako Repeša hvali pristup u obrani, tanki smo i u obrani. Osim Rozića i Kasunove mase nemamo kvalitetnog pojedinca u tom segmentu igre (Stojić cijeli život visi u repki na račun nekakvih obrambenih specijalnosti, ali ja se ne sjećam sve ove godine da je ikada išta odigrao, dok Kus kao policajac ne može čuvati ni djecu u vrtiću).

Visoki su po tom pitanju posebno sumnjivi, već smo rekli da Prka i Vujo ulaze u godine kada ne mogu zatvarati reket kao nekada zbog prirodnih zakona, što znači da su Banić i Nicević, uz Kasuna, jedini donekle pokretni visoki koji mogu braniti jedan na jedan ili pick n roll. Lončar, koji ima ulogu podizača energije, nešto kao naš Varejao, simpatična je pojava, ali pliva u obrani kao netko tko je formativne igračke godine proveo svuda osim na treningu. Čekaj, pa on i jeste proveo najbolje godine svuda osim na treningu. Ali barem će napraviti 5 kvalitetnih osobnih.

MAKEDONIJA

Makedonci na EP-u. Svašta. Imaju dva Amera, još neke kojih nema na rosteru. Valjdu su pobjegli u Crnu Goru. Ovi ostali su vjerovatno Makedonci, dakle nebitni su. Centar im je Peđa Samarđinski, čovjek koji se zadnjih 15 ili 16 godina vodi kao NBA potencijal po raznim listama, a nikako da napusti ovu nesretnu Jadransku/NLB/Goodyear ligu. Ali ima 215 cm i to je dovoljno da jednog dana otvori birtiju u Skopju, te da igra profesionalno košarku.

IZRAEL

Prvi naš suparnik. Do prije neki dan bio sam siguran da ćemo izgubiti na otvaranju, ali s obzirom da rezultati u pripremnim tekmama govore kako smo posložili ekipu, da momci pristupaju poslu ozbiljno i samopouzdano, više nisam siguran. Možda i dobijemo agresivce sa Bliskog Istoka. Razlika u kvaliteti je ogromna, ali od njih uvijek možeš očekivati da će dati sve od sebe. Doduše, izgleda da su žestoki samo protiv nenaoružanih Palestinaca, ako od prve minute krenemo agresivno, raspast će se. Halperin i Eliyahu su pravi igrači, šteta što ne igra Casspi. Dobit će bar Makedoniju.

GRČKA

Na putu prema dole, i nema sumnje da će se pad nastaviti. Čak sam ih gledao u dva navrata na pripremnim utakmicama ovih dana, i stvarno djeluju loše. Bez Papaloukasa to nije ista momčad, nema Diamantidisa, a Spanoulis ni sa njima više nije isti igrač, kamoli bez njih. Previše toga ovisi o njemu, NBA izbjeglica Nick Calathes sa Floride još nije spreman pomoći.

Rotacija visokih je solidna, Fotsis, Printezis, Glyniadakis, pa i naš prijatelj Kupus. Ali sve su to igrači koji najbolje igraju daleko od svjetla reflektora, čim im se posveti pažnja padaju. A kako vanjska linija ne štima, morat će igrati preko njih. Jedini sposoban za nositi ekipu je crni debeljko Sofoklis Schortsanitis, ali računati da će on i Spanoulis pick n rollom dovesti ih do medalje suludo je. Koga ta igra još može iznenaditi, ovdje nema Dream Teama. Valjda će ih naši leptirići znati braniti.

GRUPA B

LATVIJA, NJEMAČKA

Latvija je poznata i pod imenom ''Biedrins i 11 tricaša''. Šalim se, ne mogu svi pogoditi tricu, tek njih 9. Ali imaju dovoljno oružja da razbiju Njemačku, koja je bez Dirka stvarno smiješna ekipa. Nema sumnje da će se Švabe gurati i čupati, ali osim ako se ne bude igralo po rukometnim pravilima, nemaju se nadati ničemu osim dvoznamenkastim porazima.

RUSIJA

Njihov naslov prvaka Europe bio je ogromno iznenađenje, ali ne možemo reći da nije bio zaslužen. Blatt je i dalje na klupi, što je najvažnije, jer s obzirom kakve akcije vrte ostale momčadi, Rusi djeluju kao Hall of Fame ekipa. Doduše, ostalo je malo igrača od zlatne ekipe, ali u Blattovoj režiji treba tek imati tijelo spremno igrati obranu i kretati se bez lopte u napadu. Nema Holdena, Kirilenka, ali svi se dodaju, svi imaju solidnu ruku. Talenta premalo, ali ako budu čisti u glavi mogu dobiti Latviju, a nakon toga i Izrael u drugom krugu. Što bi trebalo biti dovoljno da uđu među osam najmanje očajnih.

FRANCUSKA

Favoriti iz sjene. U svoj ovoj gomili netalentiranih oni imaju Parkera, Diawa i Batuma. Tu je i manje dobri brat Pietrus, korisni Turiaf, Mahinmi koji valjda nešto valja kada ga Pop trpi sve ove godine u Spursima, a kažu neki da i De Colo nije slučajno također draftiran od San Antonia. Kako god, sa Turiafom pod košem, te Parkerom i Batumom uokolo, ovo će biti momčad protiv koje će se trebati oznojiti. Nikada nisu igrali najpametniju, ni pretjeranu timsku košarku, ali samo na račun fizikalija i talenta pojedinaca moraju biti smatrani favoritima. Sve zavisi koliko je uopće stalo Parkeru, Diawu i Turiafu da se kidaju kao što to rade u NBA. Pardon, mislio sam reći Parkeru i Turiafu, Diaw se nikada ne kida.

GRUPA C

ŠPANJOLSKA

Najbolja ekipa i prvi favorit. Rubio i Rudy imaju što dokazati, pogotovo Rudy iza kojega je sezona u Blazersima u kojoj se nije pretjerano umorio. Ricky nam je dizao tlak cijelo ljeto, ali kada ga vidimo opet sa loptom, sve ćemo mu oprostiti. Ako obojica ne rasture ovakav turnir, nabijem ih. Pau Gasol je nikada bolji, brat mu nikada spremniji nakon NBA prehrane i treninga. Navarro će u repki uvijek biti polubožanstvo, nažalost, ali i od njega može biti koristi. Kao i od Cabezasa, Mumbrua i Reyesa. U kakvom je stanju Garbajosa ne znam, ali više nije ni važno. Kao što nije ni bitno što nećemo previše gledati Llulla i Lopeza, dva playa sa NBA pedigreom. Ricky, Navarro, Rudy, Pau, Marc. Ako ova petorka ne bude dobivala u prosjeku sa 15 koševa, neka se istog trena ostave košarke. Ogroman plus je što su za trenera doveli stranca, pa se ne moraju više bojati proljeva kakve im domaći treneri redovito serviraju u ključnim utakmicama.

SRBIJA

Nakon nekoliko godina razočaranja, evo nam pomlađene i obnovljene repke. U kojoj ima masu talentiranih iz regionalne lige. Još da gledam regionalnu ligu, znao bi da li su stvarno dobri. Ne, ozbiljno, Tepić (Partizan) i Marković (Hemofarm) su stvarno prava stvar. Ono, bezobrazni Srbi koji mogu odigrati sve, djeluju kao retardi, a u biti su pravi old-school majstori koji igraju glavom. Gušt je navijati protiv njih, posebno ako si Hrvat.

Mačvan je iritantna sirovina i najmrži mi igrač na svijetu, tip koji uredno ubije Cibonu, Zadar i ostale naše predstavnike. Kosta Perović je truplo, ali moram ga spomenuti jer iza sebe ima NBA avanturu, a Nenad Krstić je bez sumnje najmekša ruka među visokima na prvenstvu. Opet su dobri, samo treba vidjeti kako dišu. Kao momčad, ili i dalje kao Darkova ekipa iz kvarta. Serbian gangstaz.

PROPALI IMPERIJ

Mislio sam da je smiješno što su na prvenstvu Makedonci, Poljaci i Bugari. I dalje to mislim. Ali to što se Union Jack uopće kvalificirao među 16 najveći je dokaz da je europska košarka, da oprostite na izrazu, u kurčini. Joel Freeland, draftiran od Blazersa, i Pop Mensah-Bonsu, iza kojega je nekoliko NBA epizoda, su najpoznatija imena. Ali radi se o drugorazrednim igračima, u slučaju Freelanda čak trećerazrednim. Ozbiljno, tipa sam gledao u Unicaji nekoliko puta i stvarno ne kužim kojim kanalima je došlo do toga da Portland potroši pick na jedno veliko ništa. Mislim, pripadnik sam društva i naroda u kojem je normalno da ljudi dobivaju poslove o kojima pojma nemaju, samo zato jer su im kumovi ili stričevi na pozicijama. Ali gotovo sam siguran da na Freelanda ni vlastiti otac, da je kojim slučajem skaut Blazersa, ne bi potrošio pick. Ovo će za mene ostati najveća misterija svijeta, u rangu sa nastankom života, Atlantidom, te dolaskom Otta Barića do dva finala Kupa UEFA. Na neke stvari je bolje nikada ne pronaći odgovor.

Nego, gdje su Gordon i Deng? Da kojim slučajem oni igraju za ovu nesretnu repku, cijelo prvenstvo dobilo bi na zanimljivosti. Možete li zamisliti Bena Gordona protiv npr. Slovenije? Mislite li da bi prvi puta u povijesti gledali tekmu u kojoj je doslovno sve lopte jedne ekipe ispucao jedan igrač? Mislite li da bi FIBA pristala uvesti ''Gordonovo pravilo'', po kojem za izvođenje lopte sa strane ne trebate suigrača, već je možete dodati sami sebi?

SLOVENIJA

Uvijek su mi izgledali dobro, uvijek bi podbacili. Ali opet vjerujem da mogu i do polufinala jer imaju i talent, i širinu, a po onome što sam vidio u pripremnim tekmama i dobru atmosferu. Prvo, jedan od najboljih trenutaka ljeta bio mi je kada sam čuo da je Zdovc sa priprema potjerao Salu Vujačića. Svaki trener koji ima muda riješiti se umišljene NBA propalice kakav je Sale, ima moj blagoslov. Navodno Jure čak i nije imao ništa protiv Saline osobnosti, nego mu jednostavno takav igrač nije potreban. Kao, imao je lakšu ozljedu, pa ga nisu htjeli forsirati. A Udrih i Smodiš su bez noge dobrodošli, naravno. Yeah baby, spin doktori i košarka idu zajedno kao konj i kočija.

A Sale im stvarno nije potreban. Umišljene veličine već imaju u Udrihu i Lakoviću, s tim da je Udrih jedan od najboljih i najčistijih šutera Europe. I izgleda da neće vidjeti previše minuta zbog ozljede. Laković je pak tipični balkanski play nove generacije, koji dodaje loptu samo kad mora, forsira i griješi, te se izvuče ponekim dobrim potezom (poput, npr. Ukića i Planinića). Zato jer, kako to dobro kaže naš narod, i ćorava koka ubode zrno. Laković je ćorava koka nafiksana kofeinom, sa mudima magarca, obrazom političara i visinom nogometaša. Ako vam treba lider, ne treba tražiti dalje, zar ne?

Zdovc i uz sve ove likove ima dovoljno materijala. Dragić možda nije igrač za Sunse, ali solidan je bek. Nachbar je njihov Rozić, sjajan u limitiranoj roli, očajan u glavnoj ulozi. Pod košem su najjači – Brezec je mekan, ali spreman i motiviran povratkom u NBA (Sixersi traže odgovor na Dwighta Howarda), Smodiš, Lorbek i Slokar solidni su euroligaški klupski igrači. Uspije li Zdovc izvući nešto od Udriha, uspije li Lakovića držati pod kontrolom, imaju solidne izgleda za dobar rezultat.

GRUPA D

BUGARSKA, POLJSKA

OK, domaćin uvijek nekako skemija najlakšu skupinu, ali ovo je bezobrazno. Cijeli svijet valjda očekuje da Poljska igra tako da svi bacaju loptu u reket, gdje je Gortat prihvaća i životinjski zakucava. Ja nisam siguran da Poljska ima dovoljno igrača koji uopće znaju baciti loptu prema reketu. Ali imaju Gortata. Najskupljeg grijača klupe u NBA.

Bugari su pak jednom davno imali igrača u NBA ligi, ali izvjesni Glouchkov se valjda više i ne sjeća da je ikada tamo bio. Međutim, Sunsi ga se dobro sjećaju, i danas kruže legende o tome kako je nesretni Balkanac, u susretu sa bogatstvima američkih supermarketa i fast fooda, preko sezone nabacao toliko kila da ga više nisu prepoznali kada se vratio u Bugarsku. Od tada ima nadimak Snickers (šalim se, bar za nadimak, ovo ostalo je živa istina).

TURSKA

Hedo je tu, ali samo Hedo. Doduše, s obzirom na odnose u nacionalnoj momčadi, možda je dobro što nema ostalih zvučnih imena jer bar su mirni što se tiče tučnjava na treninzima. Tanjević je mudro odlučio pripremati mlađe za sljedeće prvenstvno koje se za dvije godine igra u Turskoj, te se nada da će i tada moći računati na Hedu. Koji je nikada spremniji i motiviraniji. Ne zato jer igrao NBA finale, ili zbog novog ugovora sa Raptorsima. Čovjek je motiviran jer je on sada glavni i jer je izabran za lidera, dok su Memo i Turkcan odbačeni. Balkanska posla.

Što se mlađih tiče, nemaju nikoga vrijednog spomena osim Ilyasove za kojega se moj Stari kune da će biti igračina. Koliko će mu u tome pomoći povratak u Buckse nisam siguran. Ali svakako treba baciti oko na njega i ostale, da vidimo kakva to budućnost čeka Tursku.

LITVA

Bez Jasikevićiusa i Šiškauskasa nisu favoriti. Pod košem je standardna ekipa, vrijedni Javtokas, braća Lavrinović, ali Litva je uvijek umirala sa šuterima. Kleiza je tu, ali Kleiza je previše streaky da bi se pouzdalo u njega kao prvu opciju. Da će dobiti sam poneku tekmu nema sumnje, ali ne može ih nositi kroz prvenstvo onako kako to rade Šaras i Šiška. Jasaitis im je najbolji vanjski, ali daleko je od razine spomenutih, ostali su nepoznanica. Nema sumnje da će opet izbaciti neko novo ime, i nema sumnje da svaki član njihove repke ima šut, te diplomu škole košarke u džepu. Ali za rezultat ti treba i talent, te širina kako u rotaciji, tako i u igri. Bit će solidni, uz malo sreće i opasni, ali ničim ispred gomile osrednjih.

RASPLET

Grupe osvajaju redom Hrvatska, Francuska, Španjolska i Litva, svi sa scoreom 3-0. Otpadaju Makedonija, Njemačka, Bugarska i tipovi koji vole razbijati hrvatske nogometaše, sa scoreom 0-3.

Nakon dodatne tri tekme u novim grupama (najgluplji sistem ikada, u sportu uopće, kome treba još 20-ak bezveznih tekmi), među osam prolaze Španjolska, Litva, Srbija, Slovenija, te iz druge skupine Hrvatska, Francuska, Grčka i Rusija. Dalje sve ovisi o ždrijebu, tko kome više leži, tko će imati kakav dan, i slično. Doslovno, svi mogu dobiti sve, svi mogu izgubiti od svih. Kao nekakvi mušketiri iz paralelne dimenzije.

Ali zar je to uopće bitno. Tko god ušao među četiri, ušao je jer je bio manje loš. Da, bilo bi slatko da zaigramo u finalu nakon što dobijemo Slovence, i još da smo prije toga dobili Srbe. Ali, sve to je nevažno jer zlato je rezervirano za Španjolsku. A sad mi lijepo objasnite kako mogu reprezentaciju Hrvatske, koju sam toliko iskenjao na početku, sada odjednom vidjeti kao potencijalnu srebrnu?

Nema smisla, zar ne? Isto kao ni ovo prvenstvo.

P.S.

Prvenstvo na kojem ću svim srcem navijati za Srbe i Slovence da zgaze Veliku Britaniju, da se iživljavaju na njoj, isto tako kako se ona stoljećima već iživljava nad nesretnim stanovnicima ove planete. Prvo kolonijalizmom, zatim brit-popom, danas Premiershipom. Vi ćete napadati Dudua, majku li vam vašu licemjernu. Propalica Gerard, retardirani Lampard, kreten Rooney koji je upravo odglumio takav penal protiv Slovenije, prema kojem je ono Duduovo bacanje čista umjetnost. Spalite šalove Liverpoola, ploče Blura i pljunite istini u oči, braćo! A ako već ne istini, onda barem prvom pjegavom huliganu kojega sretnete.
Jer čeka nas srijeda. Da barem nisam zadrti ateist, sutra bi uplatio misu samo da dobijemo gamad na Wembleyu. Dolje Imperij! Padaj Silo i Nepravdo! Ozbiljno, ako dobijemo u srijedu, mislim da ću prvi puta u životu svršiti bez ruke na nježnom mi Daliboru.
Ali ajmo sada prvo dobit omiljeno piće Jeffa Lebowskog, da ta srijeda nešto i znači. A ne da bude beznačajna poput, recimo, EP-a u košarci.

Filed under: bball 23 Comments