ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

1

Otvorimo šampanjac. Sretna Nova Sezona! Prvi dojam - Cavsi i dalje nemaju pojma što rade u napadu, a Boston djeluje dobro. Osim Garnettovih koljena.

ORLANDO MAGIC (66-16)

PRVIH 5 / 5 ZA KRAJ: Nelson, Carter, Pietrus, Lewis, Howard

Sezona upravo počinje, i moj tip za prvaka je upravo ova momčad. Orlando Magic, the 2010. NBA Champion. Slijedi objašnjenje zašto.

Prošle godine su shvatili da mogu, pa su onako u hodu, pomalo klimavi, dobili Boston, razbili Cleveland, i još se dobro suprostavili Lakersima u Finalu. Sada znaju što im je potrebno, i poduzeli su i više nego je potrebno da u borbu uđu potpuno spremni.

Sve polazi od Dwighta. On je temelj na kojemu grade igru u obrani i napadu. Da, i u napadu, jer sama njegova prisutnost na parketu omogućuje svima ostalima da se posvete samo onome što im leži. Bez presinga i bez pritiska. Dwight radi, a ostali se igraju. Budući MVP.

Magic ima jednu od tri najbolje obrana u ligi, a od ove sezone ima i najbolji napad. Klupa broji 12 iskoristivih igrača. Jedina slabost je možda pozicija back-up playa, ali iako nisu na razini ostalih, čak i Anthony Johnson te povratnik iz mirovine Jason Williams, mogu odigrati poneku minutu.

Uostalom, ako im zatreba play, imaju dovoljno igrača za ponuditi u eventualnom tradeu. Nego, kako nema previše minusa, vratimo se mi promjenama. Nema Hede. Logika nalaže da se momčad koja pobjeđuje ne mjenja, ali ova prilika se nije mogla propustiti.

Hej, Vince nikome nije omiljen. Ne igra obranu, blago rečeno – pičkica je. Hedo je imao muda, ali Hedo je isto bio čovjek koji je svoje minuse mogao sakriti iza činjenice da mu Howard čuva leđa.

Stavi Vincea u tu situaciju, i što dobiješ? Veći talent i boljeg košarkaša od Turčina koji će imati priliku raditi sve ono što je radio i Hedo. Kreirati šut sebi i suigračima do besvijesti, tu i tamo baciti loptu Dwightu pod koš. Prva si opcija, a nemaš nikakve odgovornosti prvog igrača. Ako ovo nije idealna situacija za tipa kao što je Vince, ne znam koja jeste.

Malo smo pretjerali svih ovih godina fokusirajući se samo na njegove loše strane. Zaboravili smo kako čovjek nije bez razloga bio najbliža kopija Jordana sve do pojave Wadea. Wade ima naslov. Wade ima i muda. Vince ima talent, a umjesto muda ima Dwighta. Ne znam, ali ova kombinacija mi miriše na dobitak.

I kada sam se već uhvatio muda, moram spomenuti Jameera Nelson. Neustrašivi play lani je ispao zbog ozljede, usred bolesno dobre sezone. Čovjek je gađao preko 50% iz igre, tricu sa preko 45%. Mislim, to su sulude brojke za igrača kojega smo do jučer doživljavali tek kao solidnog playa velikog srca ali limitiranog talentom.

U postavi sa Carterom, Dwightom, šuterom kakav je Lewis i bilo kime kao petim igračem, Jameer više ne izgleda limitirano. Plus, nije za baciti ni kao kreator, on i Vince u stanju su stvoriti višak igrača kada požele, a kamoli još uz pick igru sa grdosijom kakva je Howard. Jesam već rekao da Magic ima napadačkih opcija na bacanje?

Od vanjskih tu je i Redick, još jedan ubojiti tricaš, ali i dokazani fajter sa iskustvom važnih minuta u lanjskom playoffu. Nedostatak stopera kakav je bio Lee u petorci će nadoknaditi Pietrus. Isto kao što je Vince bolji od Hede u napadu, tako je i Pietrus bolji od Leea kao bočni stoper.

Lee je sjajan momak, ali nikako nije mogao izlaziti na kraj sa većim swingmanima, njegove fizikalije ipak su ga ograničavale na striktno čuvanje bekova. Pietrus može braniti sve, a kao što je pokazao protiv Jamesa, u stanju je smetati i najboljima. Plus, naravno da i on može zabiti tricu.

Kao njegov back-up stigao je Matt Barnes. I on zabija trice, sjajan je u tranziciji, a može odigrati i u obrani. Ako ova dvojka zašteka, Rashard Lewsi se uvijek može vratiti na svoju prirodnu poziciju trojke. Jesam već rekao da je Magic krcat?

Doduše, Lewis je ipak postao igračina tek prelaskom na četvorku. Dovoljno je jak i velik da nije rupa u obrani, a u napadu je glavno oružje za širiti reket i rušenje protivničkih obrana, koje nemaju rješenje za četvorku koja igra kao bek. Uz Howarda, on je sljedeća najvažnija karika koja omogućuje da Orlando bude ovo što jeste. I još je kao dodatni plus postao čovjek koji se ne boji pucati ključne lopte. Ako pitate Vincea, to je sjajno. Pa on ovdje stvarno neće morati raditi ništa osim haklati.

Dovođenje Ryana Andersona krađa je ljetne tržnice. Netsi su se olako riješili fenomenalnog šutera i momka sjajnog karaktera, kojemu neće biti problem raditi što god se bude tražilo od njega. A tražit će se uglavnom da bude zamijena Rashardu, četvorka u obrani i šuter u napadu. Nema problema. Bijeli brat će nas učiniti ponosnima.

Za slučaj da zatreba igrati sa klasičnom visokom postavom, stigao je Brandon Bass, čvrsti krilni centar koji može zabiti koliko god treba. Za onih par minuta kada Howardu zatreba odmor, ostao je Gortat. Izgledalo je kao glup potez dati toliko lovu čovjeku koji će igrati desetak minuta po večeri, ali kada se boriš za naslov lova nije važna. Važno je da će Magic imati ogromno tijelo u reketu čak i kada Dwight sjedne na klupu. Bravo Orlando.

Strašna momčad. Ovolika rotacija neće osjetiti eventualne ozljede ili izostanke. Bez Lewisa su prvih 10 utakmica? Odlična prilika da se istaknu Anderson i Bass. Ma stvoreni su da gaze kroz regularnu sezonu, čak mislim da sam ih malo podcijenio prognozirajući im 66 pobjeda. I još su u lanjskom playoffu pokazali više nego dovoljno da ih nitko ne bi smio podcijeniti, te ih treba smatrati jednako opasnima i nakon uvodne 82 tekme. Respect.

LOS ANGELES LAKERS (62-20)

PRVIH 5: Fisher, Bryant, Artest, Gasol, Bynum
5 ZA KRAJ: Fisher, Bryant, Artest, Odom, Gasol

Prvaci u obranu naslova kreću u skoro istom sastavu, ali ne baš i u istom stanju. Braniti osvojeno nije lako, i iako znamo da ne treba podcijenjivati srce prvaka, Lakersi ne ulijevaju povjerenje kao momčad čije srce kuca kako treba. Mogućnosti aritmije su itekako prisutne.

Kužim da je Jackson mislio kako će Artest biti taj veteran koji će svojom željom za naslovom održati vatru u ekipi. Samo ne kužim kako je mogao riskirati s bilo čime vezanim uz Artesta. Uopće nije bitno što Ron više nije dobar košarkaš, što je usporio i ostao bez obrane, te u napadu osuđen na oduvijek klimav šut. Ron je tu kao klasični dodatni motiv, što samo po sebi niti uvijek pali, niti bi trebalo paliti sa tipom koji se vrlo brzo iz motiva može pretvoriti u smetnju. Stvarno nepotreban rizik.

Iskreno, ja uopće ne volim Lakerse. Oni su jedina NBA ekipa (uz Knickse, ali oni su toliko loši da im ništa ne zamjeram) koja novcem kupuje naslove. Ili barem vezama u očajnim franšizama (tags: Jerry West, Memphis, Gasol). Ali prvi ću priznati da imaju momčad koja puca od talenta.

Lani su osvojili naslov zasluženo, iako su i protiv Denvera i protiv Orlanda pokazali da nisu neranjivi. Ali obzirom da su cijeli playoff odigrali bez playa, te da im je u rotaciji visokih Bynum bio gotovo beskoristan, bili su sjajni.

I iako su Arizu zamijenili Artestom, što definitivno nije bilo pametno bez obzira na motive iza te odluke, te iako nisu doveli nijedno pojačanje, samo da ove sezone dobiju Farmara od pretprošle godine, te zdravog Bynuma (kad već neće nikada biti motiviran i ambiciozan), i opet su na vrhu, i to još opasniji.

Osovina je tu. Kobe, Gasol i Odom. Nastave li oni lanjskim igrama, pridodaju li se spomenuti mladi, koga briga što je Artest gori od Arize? Sad, Kobe je počeo pokazivati znakove starenja, činjenica je da više ne može nositi momčad te da je ograničen na jednu ili dvije sjajne utakmice po seriji. Ali još uvijek je dovoljno dobar, i još uvijek je Kobe. Status superstara dobro dođe u ključnim utakmicama, kako kod sudaca, tako i kod statističara koji ti za svako dodavanje pišu asist.

Gasol igra u idealnim uvjetima, slično kao i Carter u Orlandu. Ima prostora da igra, a nitko od njega ne traži da bude čovjek odluke. Odom je postao odličan šljaker, skokovi i obrana potpuno su zasjenili driblanje i nerezonske trice.

Ali Odom je i trenutno puno veći upitnik od Artesta. Sumnjam da je natezanje oko ugovora ostavilo traga, ali koncentraciju bi moglo omesti Hollywoodsko društvo. Naime, čovjek se oženio nekakvom starleticom, navodno se spremaju za vlastiti reality show i u takvom okruženju ne vjerujem da je lako posvetiti se košarci. Pogotovo u momčadi koja ga je nekako uvijek gurala na marginu. E sada ću vam ja pokazati da ipak jesam zvijezda. Jadni Lamar. Bio mi je draži dok je šetao uokolo sa Snickersom i bongom.

Uglavnom, ako sve bude pod kontrolom, njihovi visoki će ih opet držati u igri. Odom, Gasol i Bynum su talentom i na papiru bez premca najkvalitetnija rotacija pod košem u ligi. Josh Powell je nebitan, kao i DJ Mbenga koji je i dalje u klubu, iako su se čule glasine da zajedno sa DJ Strawberryem i DJ Augustinom seli na Zrće.

Trojka je Artestova, ali mislim da ćemo gledati Waltona više nego se itko nada, jer Ron više stvarno nije u naponu snage. Trokut će sakriti dobar dio njegovih nedostataka, bude li gađao tricu relativno pristojno za napad neće biti presudan, ali obrambeno će staviti dodatan pritisak na Kobea. Mislim, zamislite završnicu sa tri penzića, dodatno olovnih nogu nakon 40 minuta bitke. Tko će čuvati najopasnijeg protivničkog vanjskog igrača? Artest? Kobe? Fisher?

Napadački, neće biti problema. Trokut se još uvijek brine da sve klizi kao podmazano. Fisher i Farmar uz pomoć Shannona Browna pokrit će jedinicu, ali ne probudi li se Farmar i ne nastavi li Brown sa razvojem, pozicija playa vrlo lako bi mogla doživjeti promjene tijekom sezone.

Brown i Vujačić isto ne ulijevaju povjerenje kao zamjene Bryantu, a od Adama Morrisona dižem ruke. Super ako nađe svoje mjesto pod suncem, ali dok se to ne dogodi uopće mu ne treba posvećivati prostor. Makar opet pustio brkove.

Znači, pod košem je sve dobro, i može biti samo bolje. Izvana su malo hrđavi, i Kobe doslovno mora biti all-round kao James da ih drži na razini. A u to mi je malo teško povjerovati. Sreća njihova što su ostali toliko lijeni da im se ne da skužiti trokut, jer samo zahvaljujući njemu ova ispdoprosjećna klupa može nešto pružiti.

Svaka im čast na naslovu, ali niti su mi ostavili dojam prvaka, niti ih vidim kako opet igraju Finale. Previše je pitanja. Spursi se čine kao bolja oklada, makar ni oni nemaju dovoljno oružja za suprostaviti se Orlandu na kraju balade.

Kako god, I LOVE THIS GAME! Uživajmo.

2

CLEVELAND CAVALIERS (63-19)

PRVIH 5: Williams, Parker, James, Varejao, O'Neal
5 ZA KRAJ: Williams, West, James, Varejao, Ilgauskas

Prošle godine u ovo doba bio sam uvjeren kako će Cavsi postati novi NBA prvaci. Samo godinu dana kasnije, i više im ne dajem gotovo nikakve šanse. James i društvo tek su treća ekipa Istoka, te peta ukupno u NBA. Tako bar kažu moji predsezonski power rankingsi. Što je dovelo do ovakvog preokreta?

Pa kao prvo, ostale momčadi su se pojačale. Ili su već bile bolje, poput Lakersa i Orlanda. San Antonio i Boston su pokrili slabosti, i iako ih još nismo ovako poboljšane vidjeli u akciji protiv Cavsa, za pretpostaviti je da su otišle korak naprijed.

Sad, i Cavsi su doveli novih lica, trudili su se, ali njihova kupovina nije ih učinila boljima. Evo, Shaq je stigao umjesto Bena Wallacea i to bi već trebalo biti poboljšanje. Ali njima Wallace ionako nije bio bitan, niti je smetao niti koristio, a sada imaju čovjeka koji zahtijeva pažnju i održavanje. Shaq nije došao sijediti na klupi i pomoći, Shaq smatra da je on karika koja nedostaje.

On je taj koji će Jamesu donijeti naslov, kao što je to već napravio Wadeu ili Kobeu. Samo, u ta vremena je još bio pokretan, i uostalom u ligi nije ni izbliza bilo ovako žestoke konkurencije spremne iskoristiti i najmanju ti slabost. A Cleveland sa Shaqom će imati gomilu slabosti.

Shaq više ne može igrati obranu, a u napadu ovisi o pravoj lopti u pravoj poziciji, nije to više onaj Shaq koji razgrće sve sa puta do obruča. I dalje ima masu i snagu, ali čim ga izvučeš na dva metra od koša nemoćan je poput Bilić Boysa na Wembleyu.

Shaq je lani imao dobre brojke jer se momčad podredila njegovim potrebama, posebno za vrijeme Portera. Kriva odluka, jer ti isti Sunsi nisu ušli u playoff. Mike Brown neće napad prilagođavati za njega, dakle i brojke će pasti (zlobnici bi rekli da što to Mike James ima prilagođavati kada Cleveland i nema akcija u napadu, sve se vrti oko Jamesa). James će mu namjestiti dovoljno zicera, ali ono na što želim ukazati je da kada Shaqu makneš brojke, nemaš ništa. Velika nula. Obrana, pomaganje u napadu, kretanje bez lopte, sve one stvari koje se ne vide u statistici, i koje su najvažnije za sporedne igrače, nisu njegova specijalnost.

Uostalom, u kontekstu Cavsa Shaq i nije bio potreban jer njihovi problemi nisu bili pod košem. Cavsi su imali sjajnu sezonu, a od Orlando su ispali jer su ovi imali manje mana od njih. Magic je bio zasluženo bolji, Cleveland nije imao odgovor na Lewisa, bekovi im nisu mogli zabiti ništa, i još je kao šlag na kraju Kralj James totalno podbacio u obrani.

Dakle njima su prije svega potrebna pojačanja na vanjskim pozicijama. Dvojka koja može igrati stopera na bokovima, te jedan vanjski strijelac sposoban sam sebi kreirati šut, da malo rastereti Jamesa u napadu. Na odmet ne bi bila ni pokretna četvorka sposobna čuvati obje krilne pozicije. A ni da ovi igrači koje imaju ne nestanu šuterski kada je najpotrebnije.

Sad, oni su pokušali riješiti neka od tih pitanje, ali nisu baš uspijeli. Kao četvorka stigao je Leon Powe, nažalost sa dva problema. Prvi je ozljeda zbog koje ga neće biti do all-star vikenda, a drugi taj što ne donosi ništa što već nisu imali. Slično kao i Shaq, on je samo još jedno tijelo u već dobroj rotaciji visokih, nikako igrač koji može izaći iz reketa i zaustaviti Rasharda Lewisa.

Kao stoper i dodatni šuter stigao je Anthony Parker. Nažalost po njih, nekoliko sezona prekasno. Čovjek je zagazio u 34-u godinu i više nije ni sjena igraču kakav je bio. Može pogoditi otvoreni šut, ali obrana je u totalnom padu. Stigao je i Jamario Moon, ali ni on nije netko tko može sebi kreirati šut, dapače, i Moon ovisi o pravoj lopti. Dobro, barem je solidan dodatak obrani, dovoljno je iskusan i pokretan da možda može čuvati i protivničke bekove. Ali to je već nategnuto, njegova je ipak pozicija maloga krila, a tu je ipak James. Stoga i Moon može imati važniju ulogu tek u slučaju da Brown odluči češće igrati sa niskom postavom, u kojoj bi James igrao četvorku.

Uglavnom, reći da su Cavsi bolji nego lani nije utemeljena izjava. Nema razloga očekivati da će napad biti išta bolji i raznovrsniji, te će i dalje sve nade polagati u obranu i timsku igru. Shaq bi mogao naškoditi u oba segmenta, ali prije će jednostavno postati nevažan. I na kraju se sve svodi na to da jednostavno više ne vjerujem kako ih obrana može odvesti dalje od polufinala konferencije.

A i nije to neka fantastična obrana. Billo je trenutaka prošle sezone kada me svojom borbenošću, upornošću i sjajnom statistikom James uvjerio da je odličan obrambeni igrač. I onda dođe playoff, i vidiš da čovjek dobro izgleda u onim highlightsima, blokade, zakucavanja nakon ukradene lopte, bacanje za loptom. Ali gledaš ga protiv Magica i ne vjeruješ kako pliva u preuzimanjima, kako kasni nazad svome igraču nakon udvajanja. Sad, možda mu je oslabila koncentracija zbog toga svega što radi u napadu, a možda jednostavno nije svemoguć.

Mike Brown je posložio pokretnu, agresivnu ekipu koja pritiska cijelo vrijeme, i koja živi od polukontri. Napad u stilu ''daj loptu Jamesu pa što napravi'' može funkcionirati protiv slabijih ekipa, i dok izvana zabijaju West i Williams. Čak je i onaj legendarni pick 'n' pop sa Ilgauskasom sve manje dio njihove igre, jer i Big Z lagano posustaje pod teretom godina.

Jako važno je i saznati odgovor na pitanje kako je Delonte West? Priznao je da ima psihičke probleme i da je na antidepresivima, pa je uhvaćen sa arsenalom oružja, i sada je po svježim vjestima prijavljen policiji zbog maltretiranja supruge. Nešto mi govori da ovaj tip neće baš biti u stanju igrati košarku na potrebnoj razini. A lani se nametnuo kao praktički drugi igrač, i jedini uz Jamesa koji može sam sebi kreirati šut.

Maurice Williams i Daniel Gibson zabijat će svoje trice u nebitnim utakmicama. West, jedini bek sa mudima, vjerovatno je van fokusa. Parker nije toliko dobar. I sada vi meni recite da je ovo vanjska linija na razini rotacija preostalih 5 ekipa koje će se boriti za naslov?

Unutarnja linija je bolja, James, Moon, Ilgauskas, Shaq, lanjski rookie Hickson, te legenda Varejao solidna su rotacija. Centri su malo prestari, ali su barem pravi centri. Varejao bi bio idealan u lanjskoj ulozi, kao zadnji čovjek obrane na petici, ali praktički je jedini pokretni visoki i morat će trčati uokolo za četvorkama. Ma on će uvijek odraditi svoje kao smetalo u obrani. Samo, ako maknemo Jamesa, vidite li i ovdje igrača za kojega bi stavili ruku u vatru? Tko su igrači broj dva i broj tri? Nema ih. Tu je samo broj 1.

Bojim se da ne mogu ponoviti lanjsku kemiju, strah od sljedećeg ljeta koje može donijeti potpuni raspad sistema mora ostaviti traga i donijeti pritisak. James je na izlaznim vratima, ili bi barem trebao biti. Sve ove godine vjerovao sam kako će ostati, ipak je ovo njegov grad. Ali možeš biti i NBA legenda u nekom novom klubu. Jer Cavsi imaju previše mana, previše toga treba popraviti, a vrijeme prolazi. Tko zna, možda Brown i nije kriv što se svih ovih godina nije složila prepoznatljiva napadačka igra. Možda sa ovim rosterom i ne može bolje. Ako ništa drugo, barem smo se još jednom uvjerili da jedan igrač ne može sam. Lanac je čvrst koliko i najslabija karika. Košarka ne laže.

DENVER NUGGETS (58-24)

PRVIH 5: Billups, Afflalo, Anthony, Martin, Nene
5 ZA KRAJ: Billups, Smith, Anthony, Nene, Andersen

Lani najugodnije iznenađenje lige nastavlja u sličnom stilu. I prošle godine smo se bojali za ozljedama sklone visoke, bojali smo se da Billups polagano blijedi, ali ispalo je savršeno, poklopilo se sve što se moglo. Obično nakon takvog razvoja situacije, stvari odu nagore, ali ako nećemo pretpostavljati, ako ćemo gledati na papir i igre koje su lani prikazali, Nuggetsi se opet moraju shvatiti ozbiljno.

Imaju odličan balans vanjske i unutrašnje igre, dobru obranu i još bolji napad, širinu, te, kao zadnje ali ne i najmanje važno, Carmela Anthonya, najraznovrsnijeg strijelca lige i najboljeg strijelca u završnicama (njegova herojstva u zadnjim sekundama donesu im godišnje barem 5-6 pobjeda viška).

Kužim da je lako pogledati ovaj roster i vidjeti masu potencijalnih problema. Evo, nabrojimo neke – Karl je dokazani trener gubitnik, Billups je sve stariji, Carmelo još nije dokazao da može biti velik cijelu seriju, Smith je problematičan karakter, Birdman sklon uzimanju ilegalnih supstanci, Martin se može raspasti svakoga trena, Nene još nije spojio dvije dobre sezone bez problema sa ozljedama.

Ono, glava boli kada vidiš o kakvoj se ekipi radi. Pravo čudo je da funkcioniraju. Ali funkcioniraju, i to je ono bitno. Sigurno je da ove sezone sve neće biti savršeno. Uostalom, već na početku bit će bez Smitha prvih 7 utakmica, suspendiran je od strane lige zbog nekakvih prekršaja, mislim da je u pitanju vožnja pod utjecajem alkohola, tko će ih sve popamtiti. Netko će se ozljediti. Netko će se sam izbaciti. Ali ostat će im dovoljno oružja, jer ova ekipa ima ono potrebno, ima glad.

Ja ih iskreno nisam ozbiljno shvaćao sve dok ih nisam vidio u polufinalu protiv Lakersa. Tada sam prvi puta shvatio da ovaj stil igre u kojem su sami sebi najveći neprijatelji u njihovoj izvedbi ima smisla. Nekim čudom sva ova hrpa čudnih košarkaša koji bi u nekoj drugoj ekipi bili problem, ili bi se suočavali sa problemima, ovdje diše kao jedan.

Što će nam bolji primjer od Billupsa. Čovjek je u Detroitu plivao u obrani, postajao je sve manje bitan u napadu, rekli bi potrošen igrač. I onda dođe u ovaj Karlov sistem bez sistema, koji je samo trebao lidera na parketu, i jednostavno se pomladi. OK, nije mu se odjednom vratila eksplozivnost, ali njegova loša obrana više nije bila toliko važna obzirom da su pod košem čekali Martin i Birdman. To što više nije imao noge za ulaze također se manje isticalo obzirom da je počeo ispaljivati nerezonske trice kao i svi ostali.

Savršena simbioza i kemija koju ima ovaj roster gotovo je apstraktna. Uz Billupsa, koji donosi red i disciplinu, a ujedno sudjeluje i u kaosu, glavni motor na vanjskim pozicijama je Smith, šuter-ubojica i Ben Gordon ove ekipe. U bilo kojoj drugoj ekipi Smitha bi vjerovatno prezirao, ali u Denveru sam ga čak i zavolio. Njegovi ulazi, trice preko ruke, uopće energija koju donosi sa klupe su zarazni.

Carmelo je stroj za koševe, pod košem imaju strijelca u Neneu, razbijača u Martinu i blokera u Birdmanu. Svi su puni energije, lete parketom (dobro, osim Martina koji je medicinsko čudo obzirom na operacije oba koljena), svi su željni uspjeha, nečega što ih je do sada u karijeri uglavnom zaobilazilo.

Karl je sjajno iskoristio taj povratnički motiv, sami protiv svih spiku. Dvanaest žigosanih, otpisani. Problematični tipovi, ozljeđeni tipovi, podcijenjeni tipovi. Pitanje je samo može li i ove sezone igrati na istu kartu, obzirom da je iza njih uspjeh. Ja očito mislim da može, jer svi su ih opet podcijenili. Svi govore kako je prošla sezona bila slučaj. Ostali su se pojačali, Denver nije doveo nikoga. Slijedi pad. Možeš mislit'. Birdman je tek raširio krila.

Ne znam, možda previše romantiziram, ali ova ekipa je jednostavno preuzbudljiva i predobra. Nemaju mozga, to se više puta dokazalo, međutim kada ih krene onda samo možeš stati i gledati. I nije istina da se ništa nije promijenilo, na par stvari će trebati obratiti pažnju.

Back-up Billupsu i dalje će biti pouzdani veteran Carter, ali sada je tu i rookie Ty Lawson, koji bi mogao postati prvi sitni play klimava šuta nakon Damona Stoudemirea kojega čeka solidna NBA karijera. Njegova brzina daje novu dimenziju vanjskoj liniji. Smith je prva dvojka, ali će ga Karl i dalje uvoditi sa klupe radi podizanja adrenalina. Uloga startera rezervirana je za Afflala, solidnog i čvrstog beka koji će zabiti svoje trice i igrati obranu.

Čovjek nije talent, nema niti onu atraktivnost kakvu je povremeno lani znao pokazati Dahntay Jones, ali donosi stabilnost i biti će važniji nego je to lani bio prethodnik. Jer Jones je lani igrao tu ulogu stopera, ali ju je doslovno igrao – i njemu je u krvi bilo potezanje nerezonskih šuteva i atraktivni ulazi u reket. Tako da se njegova obrana svodila na guranje, udaranje i izazivanje. Mislim, kao da Nuggetsi nemaju dovoljno glasnih tipova. Afflalo je baš ono što im treba, igrač strogo definirane uloge koji donosi nešto novo - igrača koji igra u skladu sa ograničenjima, ne iznad njih.

Umjesto Kleize, koji je tu i tamo mogao ponuditi seriju koševa i ništa više, kao zamjena Carmelu priliku će dobiti Balkman. Nije opasan u napadu, ali radi se o još jednom tipu koji ima energije na bacanje i koji će svojom pokretljivošću, upornošću i trkom odigrati svaku minutu kao da mu je zadnja. Ni Joey Graham, stigao iz Toronta, nije za baciti, radi se o fizikalcu koji nema ruku ni talent, ali zna kako snagom doći do poena.

Sjajna trojka pod obručima nije dobila bitnih pojačanja, Malik Allen još uvijek može zabiti sa poludistance ali teško da će itko kraj ovoliko oružja vrtiti pick igru radi njega. Ako ne skačeš, ne igraš obranu, u ovoj unutarnjoj liniji nisi potreban.

A ta obrana je posebna priča, i možda i glavni razlog zašto je Denver od nikuda postao opasan. Carmelo i Smith odjednom su počeli čuvati svoga čovjeka, Birdman, Nene i Martin blokiraju svakoga tko uđe pod koš, plus je dobri stari Kenyon još uvijek u stanju ukrasti loptu i dobro faulirati.

Uglavnom, koliko god se trudio ne vidim kako Denver može imati išta slabiji napad od lanjskoga, a niti vidim razloga, kako sam naveo, zašto bi imali slabiji pristup obrani. Njihov jedini problem mogu biti ozljede, ali istu sudbinu dijele i ostale momčadi. Spursi su ih pretekli talentom, ali Nuggetsi će i dalje čuvati gnijezdo u obrani, te bombardirati u napadu. Dovoljno za još jedan visok let.

3

BOSTON CELTICS (62-20)

PRVIH 5: Rondo, Allen, Pierce, Garnett, Perkins
5 ZA KRAJ: Rondo, Allen, Pierce, Garnett, Wallace

Danny Ainge je opet napravio posao. Ovu i dvije iduće sezone, koliko je ostalo ugovora Garnettu i koliko će sigurno produžiti Pierceu, on mora održati momčad dovoljno živom da se bori za naslov. KG je prošle sezone imao prvu ozbiljnu ozljedu u karijeri, i obzirom da je i prije nje od neumornog skakača i borca lagano postao šuter s poludistance, jasno je da kako više ništa neće biti isto.

Pad kvalitete Ainge je nadoknadio kvantitetom. Big Baby Davis u playoffu je pokazao da se na njega može računati, te je zaradio novi ugovor da uskače umjesto Garnetta, a za svaki slučaj doveden je i Rasheed Wallace. Dok će Big Baby biti striktno zamjena za KG-a, Sheed donosi osiguranje iza Perkinsa. Na papiru, Boston ima najbolju rotaciju visokih od kada se okupila Velika Trojka, a možda i uopće u ligi. Bez obzira što su KG i Sheed veterani. Davisova sposobnost realizacije i osjećaj za skok, uz Perkinsovu fizičku snagu i kvalitetnu obranu sve pokrivaju.

Unutarnja linija je šampionska, te im daje šansu i u slučaju ozljede. Sljedeći problem, rupu na pozicijama swingmana koja bi nastala svaki put kada bi se put klupe zaputili Ray Allen i PP, Ainge je riješio dovođenjem Marquisea Danielsa. Čovjek je godinama bio zaboravljen u Indiani, ali radi se o all-round igraču koji zna igrati, i koji će svojim ulaskom na parket napad držati na razini. Tony Allen sada se vraća iz uloge šestog igrača u prirodniji mu položaj dodavača ručnika te smetala u obrani. Eventualni pad kvalitete na ovim pozicijama pod utjecajem godina (Ray zagazio u 35-u) ili ozljeda nije kompenziran kvantitetom, ali bolji su nego lani.

Jedini posao koji Ainge nije odradio je produživanje ugovora s Rondom. To što su i dalje ostali samo s Houseom, koji je šuter s klupe a ne play, kao zamjenom Rondu, i nije toliko važno. Em Rondo može igrati 40 minuta bez napora, em Pierce i sada Daniels mogu odigrati kao point-forwardi.

Ne kužim zašto se toliko razmišlja oko zadržavanja, budimo iskreni, najvažnijeg igrača. Jer Rondo će imati karijeru i bez Bostona, ali ova momčad bez njega ne ide nigdje. Čak ni s Velikom Trojkom. Još u sezoni kada su bili prvaci bilo je jasno kako je mladi play x-faktor, ako on igra dobro Boston je nepobjediv. Lani se pokazalo da Rondo ne samo da je x-faktor, već i temelj ekipe. Bez njegovih all-round brojki, luđačke energije i fanatične obrane, ni Pierce ni Allen ne bi dolazili u šanse riješavati utakmice.

Stoga će zanimljivije od borbe za što višu playoff poziciju biti gledati kako se razvija ova situacija. OK, Rondo ima očajan šut, i sklon je krivim odlukama, možda je i malo težak karakter, ali sve to ni blizu ne prelazi ono pozitivno što donosi momčadi.

Odugovlačenje mi jedino ima smisla u slučaju da ne misle produžiti ugovor sa Ray Allenom, pa da bi zadržali privid ugodne atmosfere u kojoj novac dolazi tek nakon rezultata, čekaju kraj sezone kako bi riješili pitanje ugovora. Opet, ako već planiraju nakon sezone misliti o budućnosti, zašto Rivers uporno nabraja Rondove minuse, i zašto ga Ainge cijelo ljeto drži u izlogu? Da li su to neki novi načini jačanja karaktera? Ono, ako preživi sva ova sranja koja smo bacili pred njega, i ne pukne, mali je pravi. Stvarno bezveze.

Boston dakle ima sva potrebna oružja za još jedan lov na naslov. Barem na parketu. Sad samo treba vidjeti što je sa onim najvažnijim oružjem, kemijom. Jer Celticsi su mentalno još veći nasilnici nego fizički (a ne bježe ni od kavge), njihova samouvjerenost ide na živce, zbog čega svi i vjerujemo kako bi lani opet osvojili naslov da je Garnett bio zdrav. Ni Orlando ni Lakersi nisu u stanju igrati toliko fizičku košarku da im se suprostave u punom sastavu.

Iako su šanse male da ovakvu veteransku ekipu uzdrma ovoljetna situacija sa Rondom, dovoljna je mala rupa u odnosima, pojava nepovjerenja između playa i ostatka momčadi, da Boston ostane bez te šampionske energije i postane tek još jedna ranjiva playoff momčad.

Boston se nikada ne predaje, ali Boston je igrao 7 utamica u prvom krugu playoffa dvije godine za redom. Dakle, daleko od toga da su savršeni. Na kraju krajeva, Doc Rivers možda jeste osvojio naslov, možda je sjajan motivator, ali uvijek će biti sklon krivim procjenama. Ta posebna kemija, koja dovede do toga da jedan Scalabrine uđe sa dna klupe i bude koristan, njihovo je glavno oružje i ako je izgube, gube i položaj favorita.

SAN ANTONIO SPURS (57-25)

PRVIH 5: Parker, Mason, Jefferson, McDyess, Duncan
5 ZA KRAJ: Parker, Ginobili, Jefferson, McDyess, Duncan

Spursi su još jedan primjer momčadi koja uvijek napravi ono što je potrebno. Poput Bostona, i njihova Velika Trojka treba pomoć da ostane konkurentna. Ovoga ljeta GM dvojac Popovich – Buford stoga se uhvatio posla, i kao da je to najlakša stvar na svijetu, opet složio momčad koja će se boriti za naslov.

Spurse u ovim najavama nisam stavio na prvo mjesto samo zato jer znamo da njima regularna sezona nije najvažnija stvar na svijetu. Umjesto par pobjeda više, Pop će uvijek radije izabrati redovitu rotaciju, te odmor veterana, posebice u tekmama koje se igraju dan za dan. I u tom segmentu može se uočiti sličnost Bostona i Spursa, ni jedna ni druga momčad ne reagira dobro na back to back utakmice (kladioničari, obratite pažnju). Ali takvih situacija nema u playoffu, i time je sve rečeno.

Prva stvar koju je trebalo POP-raviti je rotacija pod košem. Lani su pali bez ispaljenog metka upravo zato što su osim Duncana praktički ostali bez doprinosa visokih igrača. Oberto i Thomas otišli su na vječna lovišta, a Pop se u nedostatku opcija hvatao za Goodena i Bonnera. Sada je stigao dobri stari McDyess, koji bi u ulozi petog igrača trebao biti sve što im treba. Blair, do kojega su došli čistom srećom, ili bolje reći glupošću ostalih 29 ekipa koje su ga preskočile na draftu, tu je da sa klupe donese potrebnu energiju veteranima.

Timmy u Diceu i Blairu ponovno ima dostojne pomoćnike, a tu su još i Matt Bonner, u ulozi koja mu odgovara, umjesto startera sada je igrač za par minuta ako zatreba raširiti reket, te bloker Ratliff, kao osiguranje u važnim playoff tekmama. Kako se veteranska momčad lani raspala i na krilima, gdje Finley i Bowen također više nisu bili u stanju dati dovoljno, Spursi su povukli potez godine – doveli su Richarda Jeffersona.

Velika Trojka dobila je kao četvrtoga igrača tipa koji iza sebe ima nastup u dva Finala, igrača koji zna sve o košarci i koji može zabiti koliko treba, te odigrati što god se od njega traži. Bude li osovina Parker – Duncan – Ginobili zdrava, u Jeffersonu imaju najboljeg četvrtog igrača u ligi. Takve stvari odlučuju prvaka.

Za uskočiti na malo krilo tu je i dalje Finley, sada u prikladnijoj mu ulozi tricaša sa klupe, te Bogans kao novi specijalist za obranu. Od 12 igrača svaki ima svoju rolu, ni jedan nije tu tek tako. Zašto mijenjati sistem koji toliko godina funkcionira, kada možeš istrošene dijelove zamijeniti novima? Spursi za predsjednika.

Na vanjskim pozicijama najveći je teret. Timmy je temelj, ali Timmy je dogurao do 34 godine i iako će uvijek imati odlične brojke, više nije taj koji može sam momčad odvesti do kraja. Uz njegovu solidnost potreban je i učinak Parkera u koševima, te Ginobilia u kreaciji igre i zabijanju ključnih koševa kada kao jedini izlaz preostane samo 1 na 5 igra.

Parker je u najboljim godinama, te će njegova brzina, ulazi i šut sa poludistance i dalje biti prva napadačka opcija. Ginobili je nažalost proteklu sezonu proveo ozljeđen, godine ga ne čine eksplozivnijim, te postoji mogućnost da više neće biti onaj x-faktor koji je radio razliku između pobjede i poraza.

Roger Mason solidan je strijelac, ali playoff je pokazao kako njegova nesposobnost da si kreira šut, Spurse previše košta. Kada dodaš tome da je i Parker playmaker prije svega oslonjen na slash 'n' kick igru, bez kreacije i osjećaja za igru kakav ima Manu, ispada da je Ginobili i dalje najvažniji kako bi motor Spursa radio kao podmazan. Srećom po Spurse, njihov nos za talent možda je još jednom napravio posao.

Naime, Manuov pad kvalitete mogao bi nadoknaditi George Hill, combo-bek i Parkerova zamjena na jedinici. Čovjek nema problema sa stvaranjem viška igrača, može zabiti, i iako nije rasni playmaker, priključi li se on dvojcu Parker-Ginobili kao dodatna napadačka opcija, Spursi bi imali dovoljno širine da nadoknade eventualne slabosti idealne rotacije.

U biti, ove sezone napad Spursa djeluje čak ubojitije od obrane. Imaju širinu da odmore glavne igrače, imaju dovoljno oružja u oba smjera. Sa dodatkom Jeffersona postali bi možda i najbolja ekipa Spursa u povijesti, da nije Duncanovih i Ginobilievih godina koje ipak zovu na oprez. Ali da su spremni za povratak u Finale, jesu. Uz sve navedeno, moram spomenuti kako na klupi imaju Popa koji će u 99% slučajeve donijeti pravu odluku. Njegov košarkaški nos, odnos sa igračima i uopće karakter ove momčadi, garancija su da sa njihove strane neće biti propusta. Sve što trebaju je malo sreće. Zaobiđu li ih plantarni fašisti, izvrnuti gležnjevi i slične gluposti – Lakersi su prošlost.

4

ATLANTA HAWKS (53-29)

PRVIH 5: Bibby, Johnson, Williams, Smith, Horford
5 ZA KRAJ: Bibby, Crawford, Johnson, Smith, Horford

Ne tako davno bili su na dnu, a danas su na korak do borbe za naslov. Samo, taj zadnji korak teško će napraviti, jer više nema prostora kako da se ova jezgra ojača. Ovo ljeto su napravili sve što su mogli, a već iduće ih čeka teška odluka – zadržati Johnsona i ostati sa ovom ekipom, ili pokušati dovesti novu zvijezdu.

Hawksi su konačno riješili probleme sa vlasnicima, i čim se stabilizirala situacija u uredima, postalo je bolje i na parketu. Ovo ljeto povukli su sjajne poteze da ojačaju roster, dovevši igrače kakvi im trebaju. Ali. Johnson kao glavni igrač garancija je da će uvijek ostati korak do. Čista matematika – peti igrač ti je dobar kao svaki drugi, četvrti također, ista stvar sa trećim i drugim, i onda dođeš do prvoga. Ti imaš Johnsona, a sa druge strane su James, Pierce ili Howard.

Još jedan razlog zašto će Hawksi ostati na korak do velike trojke na Istoku je i nedostatak dominantnog post igrača. Al Horford može odigrati na visokom postu, ali on je prije svega radnik i klasična četvorka, nikako igrač koji bi svojom leđnom tehnikom pritisnuo protivnika. Horford igra iznad svih očekivanja u obrani, čudo je kako može dovoljno dobro zatvoriti reket igrajući van pozicije.

I tako su Hawksi u toj nezgodnoj poziciji, da iako znaju da su dobri, čak bolji od dvije trećine lige, nemaju prostora za napredak. Tu su gdje jesu, zapeli ispod favorita, a iznad ostalih ekipa koje se nadaju boljoj budućnosti. Možda je glupo za momčad koja će se prošetati do playoffa, koja će napadački biti bolja nego ikada, i koja će igrati još bolju obranu nego lani, reći da treba razmišljati o budućnosti, ali to je ta ultimativna ironija NBA lige. Zaglaviti u sredini manje je poželjno od životarenja na dnu.

Hawksi srećom imaju potencijalno dobru mladu jezgru u Horfordu, Williamsu, Smithu i Teagueu, te bi i nakon Johnsonsa mogli računati na uspješna vremena. S njim teško, jer nastave li ga plaćati kao prvu violinu, nikada neće imati dovoljno manevarskog prostora za dovođenje igrača koji ih može odvesti korak naprijed. A ova rotacije je dobro posložena, fali im samo taj jedan Howard, James ili Wade da se bore za naslov.

Odbijaju produžiti ugovor sa Mikeom Woodsonom, valjda računajući da će im u budućnosti barem promjena trenera donijeti nekakav vjetar u leđa. U svakom slučaju, treba obratiti pažnju na njihove poteze, sljedeće ljeto važno je i njima, kao i polovini lige. Ove sezone pak treba se samo nadati kako će u playoffu pružiti otpor sličniji onome što su prikazali protiv Bostona prije dvije godine, nego onome što su ovoga proljeća odigrali protiv Cavsa, ispavši bez ispaljena metka.

Mike Bibby je ostao na playu, iako je u ovim veteranskim godinama prije svega šuter iz vana. Johnson je glavni playmaker, popuz Roya ili poput Wadea, a Bibby je njegov Blake, odnosno Chalmers. Bibbyeva trica i posebice sposobnost zabijanja ključnih šuteva u stanju su nadoknaditi nedostatak pokretljivosti, dok obrambene propuste ionako ispravljaju Horford i Smith. Na draftu su uhvatili možda i krađu generacije, Jeffa Teguea, kojega će lagano pripremati za Bibbyeva nasljednika u petorci. Momak nije u stanju igrati konstantno dobro, što vrlo dobro znamo svi mi koji smo mislili da je Wake Forrest glavni favorit za NCAA naslov, ali kada zaigra kako zna, nema sumnje da je NBA materijal.

Johnson je na boku, kao bek ili nisko krilo, svejedno. On je taj oko kojega se sve vrti. Dolaskom Jamala Crawforda dobili su odličnog strijelca s klupe, ali i igrača koji može odraditi posao u petorci u slučaju da zbog ozljede otpadnu Bibby ili Johnson. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Jamal uklopiti u igru ozbiljne, pobjedničke momčadi, obzirom da je karijeru proveo u simbolima gubitništva poput Knicksa, Bullsa nakon Jordana a prije Skilesa, te Warriorsima. Rolu strijelca sa klupe idealna je za haklera poput njega, i uspije li drzati postotak šuta na pristojnoj razini, Hawksi se nema oko čega brinuti vezano uz vanjske pozicije.

Tu je još i Maurice Evans, solidni šuter i prije svega stoper, koji može čuvati obje bočne pozicije. Na krilu će startati Marvin Williams, koji je šutu iz vana dodao i igru u obrani, a kao zamjene uskakat će Evans, Johnson te Josh Smith. Smith je također pomalo problematičan, na papiru on je drugi igrač ekipa, ali prečesto nestane. Iza sebe ima već 5 sezona i slobodno možemo zaključiti kako se radi o igraču koji nije dovoljno dobar da ga se smatra nositeljem, ali koji je fantastična opcija iz pozadine. Nažalost, Atlanta si ne može dozvoliti luksuz držati ga u pozadini, odakle bi samo svojim dugim rukama, kontrama i blokadama bio u stanju napraviti razliku.

Smith bi bio idealna trojka da ima bolji šut, ovako je osuđen na igru pod košem. Dok se može sakriti iza skočnosti i eksplozivnosti sve je ok, ali upitno je kakva ga budućnost čeka kada te vještine počnu slabiti. Horford je savršena opcija za krilnog centra, ali prisiljen je igrati na petici u nedostatku boljega. Hawksi su pod košem slični Bullsima, imaju dva mlada igrača koji blokadama i aktivnošću zatvaraju reket bolje nego što se itko mogao nadati, ali tu istu energiju puno teže koriste u napadu, gdje igranje van pozicije više odmaže nego pomaže.

Doveli su veterane Joea Smitha, solidnu opciju na obje strane terena, Jasona Collinsa, čovjeka koji zna kako se igra obrana pod košem, zadržali su Pachuliu kao podizača energije, i ukupno imaju dobru rotaciju u reketu. Kako god okreneš teško ćeš im naći slabost, sve je posloženo po pravilima. Osim temalja, koji su u startu krivo postavljeni. Drugim riječima, Johnson nije prvi igrač, Smith malo jeste pa malo nije drugi, a Horford nije centar. Kuda god krenuo sa analizom, uvijek se vratiš na to. Ne može se protiv vlastite prirode.

PORTLAND TRAIL BLAZERS (56-26)

PRVIH 5: Miller, Roy, Batum, Aldridge, Oden
5 ZA KRAJ: Blake, Roy, Outlaw, Aldridge, Oden

Blazersi su prije ljeta bili ekipa budućnosti, sa talentom, mladošću i financijskom fleksibilnošću u idealnom omjeru. Međutim, dio nervoze izazvane porazom od Houstona u prvom krugu playoffa, kao da se prenio na sve strukture u klubu, tako da su danas bliže još jednoj franšizi sklonoj panici i lošim odlukama. Iako, ako imaš tri igrača kakva su Roy, Oden i Aldridge, daljnje filozofiranje je nepotrebno. Sve što trebaš je zadržati ih, te slagati momčad oko njih. Roy je dokazani nositelj, igračina koja 40 minuta može biti ultimativni timski igrač, da bi preostalih 8 postao 1 na 5 zvijer. Aldridge je ubojiti strijelac u reketu, a Oden petica koja može zatvoriti prilaze košu. Sve što treba dodati na ovakvu trojku su malo krilo koje igra obranu i može zabiti tricu iz kuta, play istih kvaliteta, dakle tricaš i stoper, te malo strpljenja.

A što oni naprave? Prvo, odugovlače sa novim ugovorima Royu i Aldridgeu, da bi na kraju pristali na sve uvjete. Pa čemu onda dugi pregovori, ako ni malo nisi srušio cijenu? Na kraju se samo stvorila dodatna nervoza u mladoj i sve nesigurnijoj svlačionici. Puno gore pak bilo je na ovoljetnoj tržnici. Umjesto da jednostavno sačuvaju novac i prostor na salary capu za ubuduće, kada već nije bilo igrača kakav im je potreban, oni se ponašaju poput kluba iz New Yorka, a ne Oregona. Prvo imaju sreće što Turkoglu odbija ponudu kako bi otišao u Toronto, jer bi zaglavili sa skupim igračem koji ne donosi ništa više od onoga što već pružaju Fernandez i Outlaw.

Zatim nude ogroman novac Millsapu, za ulogu prvog visokog s klupe. Nakon što je Utah ipak odlučila zadržati svoga double-double majstora, čisto da nekoga dovedu Blazersi potpisuju Millera. Koji iza sebe ima dvije najbolje sezone u karijeri, ali u Philadelphiji gdje je imao sve ovlasti. U Portlandu se od njega očekuje epizodna uloga, za koju on jednostavno nema kvalitetu. Možda zvuči glupo, ali Miller je igrač koji treba sve ovlasti u igri da bi mogao biti koristan. Niti je dobar u obrani, niti može zabiti tricu, a to je ono što Portlandu treba.

Ispada da je Blake i dalje najbolje što imaju na jedinici, iako ni njegova obrana nije adekvatna za ozbiljnu momčad, čovjek bar može zabiti tricu nakon Royevih povratnih lopti. Mislim, situacija je smiješna. Ili će mijenjati cijeli koncept igre, koji sjajno funkcionira, samo da bi Milleru omogučili uvjete u kojima može biti koristan, ili će sve ostati kao do sada. Odgovor je očit, što nas opet tjera da se pitamo - ćemu dovođenje Millera?

Bez ikakve potrebe razbili su kemiju koja se razvila između Roya, Blakea i Fernandeza. Na kraju ispada da bi im Millsap bio još najbolji ulov, obzirom da na četvorci nemaju pravu zamjenu. Samo, zašto onda nisu posegnuli za Davidom Leeom, kojega bi Knicksi sigurno pustili da su Blazersi ponudili višegodišnji ugovor? Odlaskom Fryea u Phoenix više nemaju alternaciju za Aldridgea, Juwan Howard je ipak penzioner, a dva rookiea, Pendergraph i Cunningham, imaju šut, kuže igru, ali nemaju fizikalije za pomoći pod košem. Tako da po tom pitanju sve i dalje ostaje na leđima Przybille i Odena.

McMillan će tako morati koristiti ili nisku postavu sa Outlawom na četvorki, ili čak igrati povremeno zaigrati sa dva tornja. Oden i Przybilla drže skok i obranu pod kontrolom, te zabijaju zicere u napadu, i uz Roya glavni su oslonac momčadi. Zamislite da još mogu nešto i zabiti? Uglavnom, pod košem su čvrsti, na dvojci su sjajni jer Roy i Fernandez garantiraju 48 minuta sjajne košarke svaku večer, i problemi ostaju i dalje samo na trojki i jedinici.

Batum starta ne zato što je bolji, već zato što igra obranu i pokazuje želju da pomogne momčadi na sve moguće načine, samo trebat će čekati da vide može li izrasti u all-round zvijer, za što definitivno ima predispozicije. Travis Outlaw je napadački puno raznovrsniji, ali ni upola koristan. Ima slične atletske kvalitete kao i Francuz, ali umjesto da skače i igra obranu, Outlaw se uglavnom koncentrira na trpanje koševa.

Njegova je uloga stoga prije svega vezana uz klupu, odakle može uskočiti na obje krilne pozicije. Dodajmo da se i nakon što je zbog ozljede propustio cijelu sezonu vraća Martell Webster, igrač kojega su planirali kao startno krilo. Iako ima tek 22 godine, Webster iza sebe ima već popriličnu povijest ozljeda, i pitanje je da li je više u stanju biti išta više od specijalista za tricu. Mislim, nije to loše, ali Portland treba i obranu, a to mu trenutno na krilu može pružiti samo Batum.

Ovolika prekrcanost swingmanima nije nužno dobra, postoji opcija da netko počne plakati za minutama, a i bezveze je da igrač poput Fernandeza igra 15-ak minuta. Također, i dalje nemaju riješeno pitanje playa, te će veći posao pasti na leđa centrima koji će morati zatvarati sve rupe nastale iza Millera, Blakea ili Baylessa. Bayless je posebna priča, combo strijelac koji trune na klupi jer za njim jednostavno nema potrebe - strijelaca i šutera ima dovoljno, a njegove playmakerske kvalitete nisu na razini profi košarke.

Uglavnom, vjerovatno će startati sa Millerom da zadrže mir u kući, a završavati sa Blakeom koji poznaje sistem. Već i ta činjenica, da će morati umjesto igre pažnju posvećivati i nejgovanju ega pojedinih igrača, govori da vodstvo kluba baš i nije napravili sjajan posao kako bi omogučili McMillanu da nastavi gdje je stao. A to je korak prema veličini Spursa i Lakersa, koji neće napraviti dok god ne steknu samopouzdanje i vjeru u to što imaju. Bez vjere u sebe, teško možeš očekivati bolji rezultat od lanjskoga ispadanja u prvom krugu.

Ovo je mlada momčad koja vrlo brzo može ispasti s tračnica, ako ne bude imala pravo vodstvo. A ono nije nužno samo u liku trenera ili suigrača veterana, već i u liku uprave. Dakle, svako dotjerivanje mora biti smisleno, a ne stihijsko kao ovoga ljeta. Nadajmo se da ništa nije nepovratno oštećeno, i da će nastaviti gdje su stali. Roy i McMillan držat će ih u ravnoteži, a za korak naprijed možda i ne trebaju pojačanja sa strane. Ključ ove sezone, a i budućih, je u Odenu - ako on postane ono što od nega očekuju, centar na čija leđa se može staviti budućnost franšize, sve ovoljetne neprilike više nisu bitne. Roy je lider, Aldridge je sjajna druga opcija u napadu, a Oden onaj koji sve zaokružuje. Bez njegova učinka u reketu, i to na obje strane parketa, cijela priča o novim Blazersima mogla bi završiti i prije nego je započela.

5

Denis Mujagić. Kakva legenda. Šarlija, taj bi vjerovatno i danas bio prvi strijelac domaće nam nesretne lige. Da, košarka je definitivno sport koji više ne postoji na ovim prostorima. Fuck it, let's go bowling. Točno tri dana su do početka. Nastavimo sa odbrojavanjem.

CHICAGO BULLS (45-37)

PRVIH 5: Rose, Salmons, Deng, Thomas, Noah
5 ZA KRAJ: Rose, Hinrich, Salmons, Thomas, Miller

Bullsi su lani ugodno iznenadili. Ne samo igrama, već najviše činjenicom kako su iza sebe imali 41 pobjedu plus onu nezaboravnu seriju sa Bostonom, usprkos tome što ih trenira Vinnie Del Negro. Pisati o tome koliko je Vinnie nesposoban, nema smisla. Tko zna, možda je lani bio tek nervozan zbog statusa trenera rookiea. Možda se u njemu krije pravi stručnjak. Ali čovjek koji ne poznaje pojam time-outa, koji ni nakon 80 utakmica ne zna idealnu rotaciju, te kojemu otac pomaže u pripremi tekme, mora biti malo sumnjiv.

Srećom po Bullse, ma koliko Vinnie vukao ekipu prema dolje, Derrick Rose je tu da ih vuče naprijed. Lani također rookie, Rose je usprkos nedostatku šuta, klimavoj obrani te često bezidejnoj organizacija napada, samo na račun svoje eksplozivnosti, ulaza i slash 'n' kick igre Bullse gotovo vodio do pobjede protiv Celticsa. Ako ove godine napravi samo mali korak naprijed, Chicago je miran.

Momčad je okrenula novu stranicu i time što se odrekla Bena Gordona, zaštitnog znaka post-Jordanovskih dana. Učinak najluđeg revolveraša lige i najboljeg strijelca s klupe kojega sam ikada vidio dat će se nadoknaditi. Neka Rose poboljša šut, neka Deng bude dobar sa poludistance kao nekada, neka Pargo i Salmons ubace poneku seriju koševa, te neka Hinrich sa klupe preuzme ulogu strijelca, i Gordona se ubrzo nitko neće ni sjećati. Mislim, sjećat ćemo ga se, ali nitko za njim neće žaliti.

Navijači Bullsa svjesno žele da ova momčad ne ponovi lanjske rezultate, kako bi dogodine krenuli u lov na Wadea. Samo, zašto se zamarati snovima kada je budućnost u vidu Rosea već poprilično smirujuća? Nije ovo momčad od prije nekoliko sezona, koja se pod Skilesovim vodstvom digla do vrha, i preko noći srušila. Ovo je ekipa budućnosti posložena na solidnim temeljima. Njih ni Vinnie ne može uzdrmati.

Rose je dovoljno dobar da nosi napad. Salmons je solidan all-round igrač koji također na trenutke može izgledati kao all-star strijelac. Kada dodaš da je na klupi Hinrich, koji u novoj ulozi briljira jer konačno na njemu nije teret organizacije igre i odgovornost donošenja ključnih odluka, te se može posvetiti onome za što je stvoren – šutu, ispada da Bullsi na vanjskim pozicijama imaju sve što im treba.

Stigao je i Pargo, koji će svojim 1 na 5 pristupom igri donijeti onu Gordonovsku dimenziju momčadi, i možete se kladiti da će sam samcat donijeti pobjedu u jednoj budućoj playoff utakmici. Solidnu rotaciju upotpunjuje urenebesni veteran Lindsay Hunter, koji na parketu nema nikakvu vrijednost, ali očito je potreban Del Negru kao nekakav mentor Roseu. Plus, Hunter je toliko širok da sam gledajući ga u predsezoni pomislio kako su Bullsi doveli Sofoklisa Schortsanitisa za trećeg playa. Najgore od svega, to me uopće nije začudilo. Obzirom na Vinniea mislim.

Na trojki je Deng, nekada dobar all-round sjajne igre leđima i sa poludistance, dakle upravo sa onim oružjima kakve svaka momčad treba da posloži što raznovrsniji napad. U slučaju Bullsa, koji nikako da dovedu igrača sa post napadačkom igrom, Deng ima dodatnu vrijednost. Samo, nakon dvije sezone stalnih ozljeda, za njega je najbitnije ostati zdrav. Mlad je i nema sumnje da u slučaju pune sezone opet može do vrhunske forme. Ali i ovakav, tek u traženju iste nakon ozljeda, solidan je igrač za petorku.

Iza njega može uskočiti Salmons, a i rookie James Johnson pokazuje da može poslužiti na obje krilne pozicije. Doduše, zbog snage i pokretljivosti bolje mu leži pozicija pod košem, međutim ima dovoljno vrlina i za uskočiti na trojku. Nedostatak šuta iz vana spriječit će veću minutažu, ali ovdje govorimo o petom članu rotacije na krilima, igraču druge runde koji može pomoći. Osiguranje bez rizika.

Pod košem su Bullsi to što jesu. Nemaju strijelca, mogućnost da se napadački rastereti vanjska linija svodi se na igru preko Brada Millera na visokom postu. Ali u kombinaciji ovih igrača imaju dovoljno. Spomenuti Miller donosi agresivnost, čvrstinu, razvućeni reket, te mogućnost pick 'n' pop igre. Noah donosi borbenost, skok i blokade. Uglavnom, usprkos tome što Noah ne može zabiti niti zicer, i što se Brad jedva kreće po parketu, ne petici imaju dovoljno za ravnopravnu borbu.

Drugi visoki je Thomas, koji je praktički izrastao u jednodimenzionalnog blokera. Zabiti, dodati, ma uopće igrati nekakav oblik organizirane košarke njemu je totalno strano, ali čovjek skače, trči, krade lopte i blokira u tolikoj mjeri da momčad čini boljom. I samo to je važno. Zvuči smješno reći tako nešto za dva limitirana igrača, ali Noah i Thomas su u stanju potpuno zatvoriti reket. Time su napravili sve što se od njih očekuje.

Da stvar bude još pozitivnija, čak i rookie Gibson pokazuje da bi mogao biti koristan. Slično spomenutoj dvojici, ni on nije netko koga bi okarakterizirali znalcem, ali čovjek je skočan, na sveučilištu je pokazivao fantastičan osjećaj za blokade, te bi mogao biti idealna zamjena za Thomasa. Mislim, koja još momčad u ligi može svih 48 minuta imati zatvoren reket? Čak i ultra-spori te trenutno ozljeđeni Aaron Gray odradi svoju rolu, njegov faul itekako boli.

Chicago ima dobar omjer mladosti i iskustva, talenta i šljake, all-round igre i specijaliziranih vještina. Balans obrane i napada, unutarnje i vanjske linije. Nisu savršeni, ali su svoji. I sad, zamislite samo da imaju trenera koji im može pomoći da ovaj identitet dovedu na sljedeću razinu, koji im može pomoći kanalizirati dobre i loše strane u momčadsku igru. Zamislite da igraju organiziranu obranu, te da imaju nekoliko napadačkih šablona koje uvijek vrte.

Ne znam, možda su fanovi koji sanjaju lošu sezonu stvarno u pravu. Ne toliko zbog Wadea, sumnjam da će on ikamo iz Miamia, gdje se također slaže prvak. Nego čisto zato jer će još jedna dobra sezona ostaviti Del Negra u sedlu. Sad, postoji šansa da Vinnie izraste u dobrog trenera, ali postoji i šansa da na Marsu ima života. Ja osobno, mislim da su osuđeni na život sa Vinniem jer ne vidim načina da Rose i društvo, osim u slučaju epidemije ozljeda, ne nastave tamo gdje su prošle godine stali. Jednostavno, dobri su. Jer da nisu, ne bi nam pružili NAJBOLJU PLAYOFF SERIJU IKADA.

DALLAS MAVERICKS (48-34)

PRVIH 5: Kidd, Howard, Marion, Dirk, Dampier
5 ZA KRAJ: Kidd, Terry, Howard, Marion, Dirk

Mark Cuban ne poznaje recesiju. Troši i troši, iako ne vjerujem da dokazano sposoban i inteligentan čovjek poput njega misli kako ova momčad ima šanse za naslov. U biti, cijenim ga još više zato što je dao otkaz onome smiješnom tipu kojega smo spominjali, ''stručnjaku'' koji tvrdi da ne bi uzeo Duranta ni besplatno, da će Galinari biti prvi igrač Knicksa ove sezone i slično.

Pa i da ne vjeruje u uspjeh, što je drugo mogao, raspustiti momčad? Kad je već osuđen na njih, barem neka im pruži idealne uvjete. E tome služi vlasnik. Ima Dirka, još uvijek u vrhunskoj formi. Ima Kidda koji se nekim čudom svake godine uspije postaviti u ulogu u kojoj još uvijek koristi. Obzirom da je Dirk tu još barem dvije sezone, tijekom kojih teško da će kvalitetom previše pasti, sve osim produženje ugovora Kiddu bilo bi glupo. Eto, rekao sam. Iako i dalje smatram da je Kidd gotov, boljega na tržištu nema. Ekipa je lani pokazala da još uvijek može biti konkurentna, i Cuban je razumno odlučio tu konkurentnost podržati barem još dvije sezone. A onda se kreće u rebuilding.

Cuban želi naslov, ali prije svega on je uspješan poslovni čovjek, koji zna da mora imati dobar proizvod. Razbiti momčad, eksperimentirati, nije imalo smisla. Ili se ide u pravi rebuilding, ili se drži postojećega. Po onome što smo lani vidjeli, osovina Kidd-Dirk opet će biti glavna pokretačka snaga. Koševi Johna Terrya sa klupe treći su važan sastojak. Za skok naprijed bilo bi dobro kada bi Josh Howard konačno ostao zdrav, ali kladiti se na to nije pametno. Momak je izgleda staklen, pa će biti zanimljivo vidjeti, odigra li još jednu ozljedama obilježenu sezonu, kakve će korake Cuban povući. Nekakav trade (za Redda, ili možda čak Jacksona), ili pak otkaz ugovora nakon ove sezone. Opcija postoji, stoga se Howard mora potruditi zaraditi produženje. Ili bar da ostavi dojam korisnog igrača, jer u ovim vremenima više mu nitko neće ponuditi 10 milja po sezoni.

Krenimo nekakvim redom. Uz Kidda, koji još drži ritam, predvodi kontre i pronalazi suigrače, te povremeno zabije tricu, na klupi su ne jedan, nego dva mini slashera koji su u stanju serijom koševa izluditi protivnika. Barea možda nije back-up play iz snova, ali njegova haklerska vještina neupitna je. I sada su još na draftu pokupili izvjesnog francuza Beauboisa, super-brzog, sitnog strijelca istih pluseva i minusa kao Barea.

Više nema potrebe da pouzdani Terry glumi playa, njegova rola je jasna. Trice, koševi sa klupe i koševi u završnici. Howard će vjerovatno počinjati na dvojki, ali njegova prava rola je na krilu. Međutim, s godinama je njegova all-round vrijednost poprilično isparila, te je i on danas prije svega strijelac. Da uskoči kao stoper doveden je Quinton Ross, kao specijalist za trice tu je Matt Carroll, ali njihove uloge bit će minorne.

Na trojki će većinu vremena ordinirati kombinacija Howard-Marion, s tim da je već odavno poznato kako klimavi Marionov šut u kombinaciji sa lošim vođenjem lopte leži samo u određenim situacijama i određenim ulogama. Ova momčad najbolje igre pružat će u run and gun igri, sa Matrixom na krilnom centru, te Dirkom pod košem.

Klasična postava, sa teškom peticom u vidu Dampiera, te stoperom poput Rossa, služit će samo na startu utakmice, kako bi kasnije prebacivanje na nižu postavu izazvalo što veći šok, ili povremeno tijekom susreta radi razbijanja monotonije. Sa tom mišlju su i dovedni svi ovi pokretni visoki ovoga ljeta. Tim Thomas je specijalist za trice i širenje reketa, Drew Gooden pravi post strijelac sa osjećajem za koš, a Kris Humphries osiguranje za slučaj ozljede. Čovjek je igrama u Raptorsima pokazao da zna zabiti, ali i da nema problema sa guranjem pod obručima, što bi ovakvom Dallasu moglo dobro doći.

Još jedan igrač zadužen za energiju sa klupe je James Singleton, iskoristiv u obrani na obje krilne pozicije. Uglavnom, ovako široka rotacija omogućuje trku u svim smjerovima, i skoro pa ništa drugo. Za pozicionu košarku sposobni su tek Dirk, Terry i Howard, a obrambeno u svakom pogledu puštaju na sve strane. Naravno, Carlisle će kao majstor obrane stvari zamaskirati što je bolje moguće, ali protiv kvalitetnijih ekipa nemaju što tražiti. Klasika, ne mogu toliko zabiti koliko mogu primiti.

Opet, ovo je toliko iskusna momčad, u svakom pogledu i na svim razinama, da nema šanse kako će ih itko dobiti bez punog angažmana. Cuban je omogučio svim sudionicima da iz ove situacije izvuku maksimum - Carlisle će se pobrinuti da nitko ne odstupi od zacrtanoga, a igrači znaju što je potrebno za pobjeđivati.

Dallas je lani izgledao kao ekipa koja tone prema dnu, a sada su opet sigurni playoff sudionici i momčad koja je sama sebi dala šansu. Za usporedbu, to je nešto što se ne može reći za Phoenix, koji je bio u istoj početnoj situaciji, ali nije reagirao kako treba na promjene koje donosi vrijeme. Uglavnom, dogodine ćemo sigurno dobiti nekoliko novih ekipa koje će uključiti u borbu za vrh, ekipa koje će postati ono što su svih godina bili Mavsi, Sunsi, Spursi ili Lakersi. Smjena generacija je neminovna.

Ali Dallas će ostati u tom društvu, jer kada za dvije godine završi Dirkova era, otvara im se mogućnost izgradnje potpuno nove momčadi. Tko zna, možda Cuban već idućeg ljeta iskemija način za dovesti teksašanina Bosha u klub. Kada bolje pogledaš, uopće nije bitno što ovogodišnja ekipa nije u samome vrhu, ili što su one ranije momčadi gubile ključne utakmice. Mavsi uvijek igraju dobru košarku, lijepo ih je gledati, više dobivaju nego gube, a tako će biti i ubuduće. Jer njihov najbolji igrač je vlasnik. Ne volim ga, ide mi na živce, ali skidam kapu do poda. Da barem svaki klub ima jednog Cubana, gdje bi nam bio kraj.