ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

22Nov/0913

FREE WILLIES

Posted by Gee_Spot

Priče o sljedećoj sezoni uvijek su jedan od zanimljivijih djelova NBA lige. Ove godine pogotovo. Jer kao što valjda već i komentatori Sportkluba znaju (dobro, možda pretjerujem), dogodine nas čeka neviđena ponuda superzvijezda na slobodnom tržištu za koje će se otimati pola lige. Naravno, kenjam. Kako to obično biva, za usluge nekolicine superzvijezda borit će se nekoliko klubova, s tim da su najveće šanse kako nitko neće mijenjati mjesto boravka.

Zašto?

Obzirom na gotovo sigurno smanjenje salary capa, najrealnija opcija bi bila da slobodni igrači poput Wadea, Jamesa, Bosha i Johnsona (Joea naravno) ostanu u sadašnjim klubovima koji im po NBA pravilima mogu ponuditi najbolje uvjete, odnosno godinu više ugovora, što prevedeno znači barem nekih 20 milja više.

Zašto ne?

Ova generacija se pokazala stvarno posebnom po pitanju vođenja vlastite karijere. Dok bi nekada igrač odmah prihvatio najveću moguću ponudu, iz spomenute generacije tako je reagirao samo Carmelo Anthony prihvativši maksimalnu ponudu Denvera. James, Wade i Bosh su pak izabrali kraći ugovor sa opcijom koja ih ovoga ljeta stavlja u poziciju slobodnih igrača. Rizik koji su uzeli bio je jedino onaj ozljede, ali kada je gotovo 18 milijuna u pitanju taj rizik nije mali. Odbivši tu dodatnu godinu pokazali su da im novac definitivno nije najvažniji, odnosno barem ne onaj zarađen lakšim putem.

Stoga priče o eventualnim udruženim snagama u budućnosti nikako nisu besmislene. Opcija da James zaigra sa nekom od spomenutih superzvijezda u novom klubu realna je, jer ovi igrači itekako paze na svaki aspekt svoje karijere, pa tako i na to kako će ih se gledati nakon što završe sa igračkim danima. Dakle, trebaju im naslovi, a do njih će lakše zajedničkim snagama.

Jedina kombinacija koja mi nikako nema smisla je zajednički život Wadea i Jamesa. Obzirom da se doživljavaju kao brandovi više nego kao igrači, sumnjam da bi bili spremni srušiti si uloge neprikosnovenih lidera, i dovesti se u situaciju da se o jednom ili drugom razmišlja kao o drugoj violini. Svaka čast Rileyu što je doveo Jordana i Pippena na tribine dok je Cleveland gostovao u Miamiu, ne bi li pokazao Jamesu i Wadeau da dva vrhunska igrača ipak mogu funkcionirati zajedno. Samo, bojim se kako ova dvojica ne bi baš tek tako donijela odluku koji će od njih biti Pippen.


''Ma ne boj se, barem neće biti Kukoča da te zasjeni''

Ali svaka druga kombinacija ima itekako smisla. Bosh i Joe Johnson su ljudi koji se čine spremnima prihvatiti sporednu ulogu, te bi eventualni dodatak jednog od njih Wadeu ili Jamesu u nekom klubu mogao biti temelj šampionske ekipe. Obzirom da su Celticsi i Lakersi na zalazu, vrata za nove izazivače su širom otvorena. Pokušajmo sada vidjeti koji klub i koja kombinacija najviše obećavaju.

Najviše vremena potrošit ćemo logično na klubove koji će nakon ove sezone imati manevarskog prostora za napraviti ozbiljan posao. I dok svi pričaju o Netsima i Knicksima, činjenica je kako je najbolju pripremu odradio a tko drugi nego Pat Riley. U biti, zadržimo se malo na tome zašto svi i dalje pričaju o Knicksima.

Evo sinoć, za vrijeme tekme između Netsa i Knicksa, pojavila se grafika koja pokazuje kako baš te dvije ekipe imaju najviše prostora na salary capu dogodine. Samo zato jer Wade ima opciju koja mu nudi mogućnost da dogodine igra za Heat. Kako ta opcija iznosi 18 milja, ispada da Heat dogodine ima i taj ugovor na platnoj listi, a svi dobro znamo da to nije istina. Em je Wade jasno rekao da neće iskoristiti opciju produženja, em to na kraju krajeva i nije plaća, već opcija.

Naravno, i među opcijama treba raditi razliku. Jedno je Wadeova igračka opcija, a nešto drugo Reddova. Jer Wade zna da iduće ljeto može potpisati novi ugovor gdje izabere za maksimalan iznos, te ne mora iskoristiti opciju. Ali Redd će itekako odigrati na svojih 18 milja, jer nema teoretske šanse da mu itko na tržištu ponudi slične novce. Redd je, ako se pokaže zdravim, u najboljem slučaju igrač za midlevel. Tako da njegov ugovor itekako treba računati pod garantirane.

Dakle, iako izbjegavam pisati ove klasične novinarske postove, ta grafika me ponukala da se prihvatim posla. Uf, sad bih rado pisao razne misli o Durantu i Jenningsu, ili pak o tome kako je očajan trener Doc Rivers, ali moram ovo odraditi jer me boli pomisao da redovni čitatelj ispodobruca.com ne zna sve potrebne detalje idućeg revolucionarnog ljeta. Jebiga, koliko mi je poznato čitatelji ispodobruca.com, svih sedam, su totalni fanatici NBA košarke i nikako ih ne može zadovoljiti površnost kakva je nažalost prisutna u ne-hard-core oblicima praćenja najdraže lige.

A kad sam već kod površnosti, moram spomenuti još jedan gaf. Dok se za ove grafike još i može naći objašnjenje, iako ne kužim zašto je toliko teško istaknuti razliku između garantiranog ugovora i opcije, nikako mi nije jasno da tri sportska insidera kao što su Steve Nash te dva voditelja emisije zvane PTI na ESPN-u, ne znaju da dogodine na pick Knicksa pravo ima Utah Jazz, već se slažu oko toga da će ubuduće D'Antoniu biti lakše jer će Knicksi uz pomoć prostora na salary capu i drafta složiti vrhunsku momčad. Steve, manje gledaj Ćorluku, Kranjčara i Modrića a više NBA.

Uglavnom, ajmo stavit točku na spekulacije i jasno iscrtati što dogodine čeka svaku momčad kada je u pitanju tržište slobodnih igrača. Idemo redom, od onih u najpovoljnijoj situaciji prema onima unaprijed ukopanima u porez na luksuz.

Prije nego se bacimo na momčadi i razvrstamo ''igrače'' od ''promatrača'', spomenuo bih i uopće koji su to slobodni igrači na tržištu. Uz Wadea, Jamesa, Bosha, Boozera, Johnsona i Stoudemirea, koji su definitivno vrh ponude, opcije da postanu slobodni (koje neće iskoristiti) imaju i Nowitzki, Ming, Pierce, Redd, Chandler i Martin (da spomenemo samo najbahatije ugovore), s tim da ova zadnja trojica svoje neće iskoristiti mada im momčadi svaku večer pale svijeće ne bi li pali pod utjecaj neke droge i odlučili se dogodine izaći na tržište kao slobodni igrači.

Od igrača niže klase, na raspolaganju će biti Harrington, Haslem, Camby, Miller, Bell, dakle sve igrači koji mogu pomoći ozbiljnim ekipama da ojačaju klupu u vidu nekakvog veteranskog ugovora ili minimalca. Ali, zar su oni uopće važni za momčadi o kojima ćemo mi danas govoriti?

IGRAČI:

MIAMI

Heat doslovno kreće od nule. Predviđanja za salary cap dogodine se kreću od gornje granice od 53 milje do donje od 50. Kako god bilo, Miami ima dovoljno prostora da iskoristi sve opcije. Naime, Riley dogodine ima samo 7 milijuna garantiranih ugovora, i to 5 za Michaela Beasleya, te još 2 za Deaquana Cooka. Dva mlada korisna igrača kojima će sigurno pridružiti i Maria Chalmersa, kojega imaju opciju zadržati za smiješnih 800 000 dolara. Pa ti budi izabran u drugom krugu.

Wade neće iskoristiti svoju opciju tešku 18 milja, Riley sigurno neće iskoristiti opciju da zadrži Jamesa Jonesa za 5 milja, i ispada da umjesto 30 milijuna koliko se vodi da Heat dogodine odvaja za plaće, klub ostaje sa tek 8 garantiranih milja. Dodaj još plaću predviđenu za prvi pick drafta koji će kretati negdje oko sredine prve runde (ako se Wade ne ozljedi i ako uđu u playoff), i, ako ćemo zaokružiti salary cap na 50, ispada da će imati skoro 40 milijuna na raspolaganju za trošenje.

U najgorem slučaju ostat će bez Wadea, ali će ga zamijeniti barem Johnsonom i Boozerom. U najboljem slučaju Wadeu će dodati Bosha, te još par veterana tipa Camby ili Miller. Uostalom, ako slože dvojac Wade-Bosh, mogu očekivati priljev veterana željnih prstena sa svih strana. Nije nemoguće da dogodine u finalu Istoka istrči postava Chalmers, Wade, Bell, Bosh, Camby, uz Beasleya, Cooka i Harringtona na klupi. Zamisli još situaciju da se Wade ozljedi, Riley odluči odigrati na još jedno tankiranje, te Miami upadne u lutriju, gdje ih dočeka jedan od tri prva picka na draftu?

Kombinacijama nema kraja, ali kako god okrenuli možemo se kladiti da dogodine nitko neće Miami u prognozama stavljati među lutrijske momčadi. Dodaj svemu blage poreze na Floridi, savršenu klimu i činjenicu da većina igrača želi igrati u gradu poput Miamia, i ispada da nitko ni blizu nema savršene uvjete za instant rebuilding poput Heata.

NEW YORK

8 milijuna koji će nestati iz salary capa njih će itekako koštati, obzirom da su cijeli plan bazirali na dovođenju dva superstara. Sa manjim salary capom, prostora za dva maksimalna ugovora jednostavno nema. Knicksi poput Heata imaju tek nešto više od 8 milja garantiranog novca, za rookie ugovore Galinariu, Hillu, Chandleru i Douglasu. Kvragu, oni čak ne moraju računati ni na novi rookie ugovor (he he).

Ali, zajeb je što u biti imaju čak 27 garantiranih milja, jer ne postoji taj slučaj koji će navesti dva bezveznjaka kakvi su Eddie Curry i Jared Jeffries da se odreknu svojih ugovora, teških redom 11 i 7 milja. Osim ako ih ne plate ispod stola, na što bi NBA za razliku od slučaja Minnesote vjerovatno progledala kroz prste.

Znači, Walsh i D'Antoni na raspolaganju će imati tek 23 milje, što ih stavlja u poziciju da dovedu jednog superstara i jednog igrača srednje klase. U najboljem slučaju zadržat će Davida Leea i dovesti Jamesa, a u najgorem zadovoljit će se Joe Johnsonom. Sada je jasno zašto zadnjih dana svi mediji spinaju javnost pričama kako Eddie Curry samo svojom masom može napraviti razliku na parketu. Kada bi se riješili njegova ugovora, plan o ujedinjenju Jamesa i Bosha u New Yorku opet bi oživio. Samo se nadam da svatko tko ima oči i mozak, te je vidio Currya barem na minutu, zna da od te gomile sala nikada neće biti koristi.

Ako pak netko pošalje zadnju godinu ugovora u New York za Currya, jasno je da se nešto dogovorilo ispod stola. Ali kao i u slučaju Gasola i Lakersa, NBA neće poduzeti ništa jer New York i LA su New York i LA.

NEW JERSEY

Netsi imaju sjajnu situaciju. Doduše, i njih pad salary capa svodi na dovođenje tek jednog superstara, ali obzirom kakve mlade talente su skupili, više im i ne treba. Njihov problem je puno širi – oni jednostavno više nemaju navijačku bazu i pod hitno moraju zamijeniti New Jersey nekim drugim gradom. Klub na sve načina pokušava ispuniti dvoranu, smiješno je kada pomisliš da upad na tekmu Netsa, makar i u one svemirske redove, košta manje nego upad na npr. susret Šibenika i Međimurja u HNL-u.

Idealna situacija za njih uz dovođenje igrača tipa Bosh ili James dakle uključuje i konačno definiranu vlasničku situaciju, te finalizirano preseljenje u novu dvoranu. Jedno bez drugoga neće imati smisla.

Jamesa teško da mogu privući samo mladi talenti, te nesigurna situacija sa dvoranom (koja na kraju krajeva utječe i na preuzimanje kluba od strane ruskog tajkuna). Igrački to i nije toliko važno, jer već imaju dva temelja u Lopezu i Harrisu, te im treba tek još jedan all-star igrač kako bi složili ozbiljnu playoff momčad.

Netsi imaju garantirano čak 25 milja, od čega 9 otpada na Harrisa, 2,5 na Lopeza te još 3,5 na mlade i korisne igrače Williamsa i Leea. Gotovo sigurno će iskoristiti i opciju od 800 000 za CDR-a (pa ti budu izabran u drugome krugu), i eto vam sjajne rotacije kojoj fali samo još jedna prava četvorka da bi preko noći postala konkurentna.

Sigurno neće iskoristiti opcije da zadrže Seana Williamsa i Josha Boonea, te bi sa preostalih 25 milja mogli dovesti potrebna pojačanja, recimo kombinaciju Johnson – David Lee, ili pak Bosha - Mike Miller. Dodaj još činjenicu kako će za razliku od Miamia i Knicksa sigurno imati visoki pick na draftu, i teško je naći nekakav propust u njihovom planu. Jedini minus su 7 milja koje duguju dvojcu Najera – Dooling, i koji su im veći teret od smanjenja salary capa.

Kada bi se nekako tijekom sezone riješili ovog tereta, iako mi nije jasno tko bi uzeo dva potpuno beskorisna igrača, onda bi i ona opcija o mladoj super momčadi pojačanoj Jamesom i Boshom opet držala vodu. Doduše, King James i CB4 trebali bi uzeti barem milju manje, te bi mogli zaboraviti na dodavanje ikakvih drugih pojačanja, ali možda bi sigurno preseljenje u New York, plus mlada jezgra Harris-Lopez-Lee-Williams-CDR-rookie, bili više nego dovoljni razlozi da se odluče na takav potez.

KVAZI IGRAČI:

CLEVELAND

O njima se ne priča puno jer svi ih gledaju kroz jedan jedini kut, a to je onaj Jamesov. Međutim, Cavsi uopće nisu nikakvi taoci Kralja (ili su barem manji taoci od Knicksa). U slučaju da ih ovaj napusti, mogu krenuti iz početka jer praktički odjednom brišu tri najveća ugovora iz knjiga - Jamesov, Shaqov i Ilgauskasov. Što ih ostavlja sa solidnih 15-ak milja ispod salary capa, te sa opcijom da dovedu jednog vrhunskog igrača i slože novu ekipu.

OK, definitivno se može i bolje nego imati garantirano 35 milja na likove poput Varejaoa, Williamsa, Westa, Parkera i Gibsona, ali može se i gore. Recimo, da iskoriste zadnje godine ugovora Ilgauskasa ili Shaqa kako bi opet Jamesu doveli skupe igračke koje se brzo pokvare.

Ako i dalje ostanu razumni te odbiju dovođenje novih dugova, što im je uspijelo napraviti sa Stephenom Jacksonom, imaju dvije buduće opcije. Jedna je da James ostane u svome gradu sa postojećom ekipom, te da pokušavaju i dalje osvježavati ekipu tradeovima. Druga uključuje Jamesov odlazak, potonuće u osrednjost, ali s barem čistim računima.

Obzirom na stanje u NBA i totalnu financijsku neizvjesnost, ovo drugu uopće se ne čini toliko lošijom mogućnosti. Bitno je nekako preživjeti. Zamislite još da ponude ugovor npr. Boozeru kao Jamesovom nasljedniku. U takvoj ludnici vijesti i priča, tko bi još razmišljao o svim lijepim stvarima koje su mogli napraviti da su od prvoga dana bili pametniji u raspolaganju sa sredstvima. Ili da Boozer nije izabrao Jazz umjesto igranja sa Jamesom.

MINNESOTA

Nije da im ovih 15-ak milja nešto puno znači, ali oni su ionako tek na prvom koraku svoga rebuildinga. S tim da iduće godine ipak nešto treba dobiti na draftu, za razliku od ovogodišnje gomile pickova koja im je donijela tek zujalicu upitne NBA budućnosti kao što je Flynn. Dobar je momak, ali definitivno nije materijal za startnoga playa.

Wolvesi bi mogli teoretski uhvatiti jednog rasnog igrača, ali koga? Treba im bek, a na raspolaganju je tek Johnson, s tim da će i on teško izabrati Minnesotu kada isti novac može dobiti od Atlante. Wolvesi po meni trebaju ići putem Oklahome – jednostavno iduće sezone preskočiti trošenje.

Jefferson im je temelj, Love i Flynn dodatci, a Rubio vrijednost koju uvijek mogu pretvoriti makar u novi pick. Iduće ljeto trebaju se fokusirati na draft, razvoj mladih i eventualni dolazak Rubia, jer ionako prije 2013. neće imati potrebnu fleskibilnost za ozbiljniji rebuilding.

Što je tu je, trebaju graditi oko ove jezgre i budućih izbora na draftu, te se nadati da će klasa slobodnih igrača za dvije godine nuditi tip igrača kakav im odgovara i kojega mogu dobiti za 15-ak milja koliko će opet imati na raspolaganju.

OKLAHOMA

Slično kao što su i ovo ljeto imali mjesta za dovesti nekakvoga Millsapa ili Leea, slično mogu ponoviti i iduće. Ali kao što već znamo, na čelu ovoga kluba je izvjesni genijalac imenom Sam Presti koji vrlo dobra zna što mu je raditi. Stoga ne treba očekivati da će dogodine Thunder pod svaku cijenu dovesti nekoga samo zato da potroši lovu na salary capu poput izvjesnih Blazersa.

Idućeg ljeta ostaju bez ugovora Ethana Thomasa koji je, vjerovali ili ne, trenutno najskuplji igrač na rosteru sa nešto više od 7 milja skupom gažom. Jasno vam je da nekakvi veliki troškovi ne dolaze u obzir, jer će kada krene potpisivanje Duranta i ostalih klinaca na nove ugovore, salary cap Oklahome vrlo brzo preskočiti dopuštenu visinu.

Kada bi nekim čudom Chris Bosh izjavio kako mu je jedina želja u životu igrati sa Durantom, i kada bi pristao na ugovor od 10 milja godišnje, mogli bi očekivati da Presti potroši sav novac, dođe na granicu salary capa i pristane na budućnost koja neminovno donosi porez na luksuz.

Ovako, ovaj prostor koji imaju možemo slobodno smatrati i fiktivnim. OKC se neće razbacivati bez veze, već će radije čekati da mladost stasa. A kako je krenulo, to stasavanje bi moglo početi ranije nego je itko očekivao. Osim naravno nas NBA fanatika hr korijena.

PROMATRAČI:

LA CLIPPERS

Iako će imati nešto prostora kada istekne ugovor Marcusu Cambyu, teško da se mogu nadati ulovu većem od npr. Ala Harringtona. U biti, gotovo sam spreman okladiti se da će Harrington završiti u Clippersima, ako Dunleavy dočeka i iduću sezonu na čelu kluba.

CHICAGO

Navijači Bullsa se nadaju Wadeu, ali činjenica je da do njega mogu samo ako tijekom ove sezone nekako zamijene Hinricha ili Denga za zadnju godinu nečijeg ugovora. Jer kada na kraju godine isteknu ugovori Jerome Jamesu (bez brige, nakon njega ostaje nam Eddie Curry kao predebeli, pretplaćeni, beskorisni centar) te Bradu Milleru, Bullsima i dalje ostaje skoro 38 milja garantiranih ugovora (u to nije uračunato kako će morati dati barem još 6 milja Thomasu ako ga ne misle izgubiti za ništa).

Da salary cap ostane na ovogodišnjoj razini, to bi možda bilo dovoljno za lov na jednu od zvijezda. Ovako, sa predviđenom optimističnom gornjom granicom od 53 milje i po postojećem kolektivnom ugovoru, Chicago se u najboljem slučaju može nadati kako će Boozer očajnim igrama sam sebi torpedirati cijenu do te mjere da ga mogu potpisati za manje od 10 milja godišnje (pitanje je dakle nije li pametnije jednostavno zadržati Thomasa i nadati se nečemu većem idućih ljeta).

SACRAMENTO

Zahvaljujući očajnim ugovorima njihov rebuilding nikako da završi, barem ne do idućeg ljeta. Kada konačno izbrišu iz knjiga ugovore Kennya Thomasa i Shareef Abdur-Rahima (!!!!!) dogodine konačno padaju ispod salary capa, te ostaju sa dovoljno novca da potpišu pickove i par veterana za na klupu bez da pređu zamišljenu granicu od 50-ak milja.

Zaboravite na velike poteze, potrošnju, ili uzimanje novih ugovora. Kingsi iduće ljeto kreću naprijed i ne smiju riskirati budućnost radi sumnjivih kratkoročnih dobitaka.

PHOENIX

Phoenix je u takvoj situaciji da može ili
1) produžiti sa Stoudemireom i ostati ista momčad na rubu playoffa
2) pustiti ga da odšeta i krenuti u rebuilding

Amare je taj koji je imao sve u svojim rukama (jeste skužili da se Amare sada piše sa apostrofom nakon r, kao Amar'e. Kada se to dogodilo?). Ima opciju za još jednu sezonu, ali kao i većina odlučio ju je ne iskoristiti te iskušati sreću na tržištu. Sunsi mu mogu ponuditi najviše i nekako vjerujem da će ' prihvatiti bogatu ponudu Sunsa. Ako je uopće bude. Što ako škrti Sunsi odluče naći novog strijelca na sličan način kako su pronašli Fryea? Tada Amare mora čekati dok tržište namiri Jamesa, Wadea i Bosha. Nakon njih na red dolazi Johnson, te tek zatim Boozer i '.

U slučaju da recimo Miami potpiše Wadea i Bosha, NY Jamesa, a Netsi Johnsona, ostaje mu samo nada kako će se Cavsi odlučiti za njega prije nego za Boozera (niste mi maloprije vjerovali da bi Boozer mogao opet završiti u Clevelandu? A što je s onim NBA – where amazing happens?).

Recimo da James ostane u Clevelandu, tada se NY automatski baca na ', iako nisam baš siguran da D'Antoni jedva čeka da se opet udruže. Uglavnom, da je uzeo opciju na još sezonu u Sunsima, mogao je čak biti glavni igrač na tržištu nakon iduće sezone. Ovako je tek peta ili šesta opcija za maksimalan ugovor, u situaciji kada više nitko ne može dati maksimalan ugovor tek tako, i kada se prostor za davanje takvih ugovora prepolovio.

Zamislite da ' igra dogodine za 10 milja u Oklahomi? Bi li to bilo loše ili dobro? Da li je to uopće moguće? Ispada da je trade tijekom sezone (u Warriorse za par mladih talenata) najbolje što Phoenix može napraviti. Naravno, to bi bilo prvi put da Sunsi naprave nešto dobro od kada je Steve Kerr u ulozi GM-a. Riječima Ivice Prasićka pred susret Luksemburga i Hrvatske o mogućnosti da Luskemburg izbjegne golijadu - nisu neke šanse da do toga dođe.


''Ne priznajem ugovor manji od mog' ega''

HOUSTON

Kada konačno izbrišu T-Maca iz knjiga, neće im ostati previše. Tek nekoliko milja da potpišu jednog igrača srednje klase. Također, dolazi vrijeme kada će morati odlučiti što s Mingom – da li mu ponuditi novi ugovor ili čekati da postojeći istekne? Kakvu vrijednost uopće danas ima Ming i kakve opcije su mu na raspolaganju? Može li tek tako odbaciti opciju za još jednom godinom za 17 milja, i iskušati tržište dogodine zajedno sa ostalima? Puno pitanja, čak i previše za Houston koji će očito idućih nekoliko sezona pričekati da vidi u kojem smjeru se stvari razvijaju. Ako ništa drugo, pametnim radom barem su se pozicionirali kao momčad koja u svakom trenutku može napraviti trade jer imaju korisnih igrača na bacanje.

PUŠIONIČARI:

TORONTO

Ne odluči li Bosh potpisati novi ugovor, ostaju sa ekipom koja i bez njega teži skoro 50 milja. Bravo, Colangelo. Uživaj sa Bargnaniem, Calderonom i Turkogluom. Šteta jedino što si fulao kontinent. Ali nisi jedini, isto se dogodilo i Kolumbu. Ne inspektoru, već onom drugom, pomorcu.

ATLANTA

Ista stvar, ne zadrže li Johnsona ostaju kao i Toronto bez najboljeg igrača, te bez mogućnosti da ga zamijene. Jedina utjeha? Smith i Horford su bolji od Turkoglua i Bargnania, plus Crawford ima još samo jednu godinu ugovora nakon ove. I da, Crawford je bolji od Calderona.

NEBITNI:

Sve ostale franšize. Nitko nema opcije da si olakša ne nekakav način, osim eventualnim tradeom s Cavsima koji jedini raspolažu visokim ugovorima u zadnjoj godini. Ono, da recimo Warriorsi pošalju Ellisa i Biedrinsa za zadnju godinu Shaqova ugovora. Jasno, Cavsi bi to napravili samo da totalno izgube razum. Što nije isključeno, ali je ipak svakim danom sve manje vjerovatno.

Boston bi čak i da Pierce ne iskoristi opciju dodatne godine i prihvati igrati za minimalac, i dalje bio u zoni luxury taxa. Milwaukee se može nadati trampiti Reddovu dodatnu godinu za recimo Ilgauskasa, ali opet – zašto bi Cavsi poduzeli čak i tako nešto (iako je ovo od svih mogućih scenarija najmanje bolan po budućnost Cavsa, pokaže li Redd barem donekle staru formu).

Svi drugi imaju manje više uloženu budućnost u postojeće jezgre, uz časnu iznimku Jazza koji dogodine dobiva visoki pick kao zamjenu za Boozera, za kojega pak već imaju spremnu rezervu na klupi u Millsapu (zamislite da Knicksi potpišu Boozera – praktički bi Walsh mogao uvjeriti prosjećne fanove da su trejdali pick na draftu za dlakavu četvorku koja izbjegava kontakt, što bi mu i uspjelo da je na čelu kluba tipa Memphis ili Minnesota - fanovi Knicksa ipak gledaju košarku).

Dallas je jedini od klubova u ovoj kategoriji nebitnih u situaciji da si može olakšati financijsku situaciju. Naime, imaju opciju raskinuti sa Joshom Howardom, ali obzirom da su ionako debelo iznad salary capa, te da bi tako bez ikakve naknade ostali bez solidnog, mada vječno ozljeđenog igrača, teško da će Cuban izabrati tako radikalno rješenje samo radi uštede. Barem kod njega nema recesije.

Kako god, promijene li igrači klubove, ili pak ostanu gdje jesu, ništa ne mijenja činjenicu da će tržište slobodnih igrača biti stvarno zanimljivo i potencijalno itekako važno za budućnost cijele lige. To nije mala stvar i iskreno, nešto je čemu se treba veseliti. Stoga što reći nego – I LOVE THIS GAME!

Filed under: bball 13 Comments
19Nov/093

VLAD AND MIKKI – A REQUIEM FOR A LEAGUE

Posted by Gee_Spot

Drug Sickre je odlično završio zadnji post – ''tko preživi ovu godinu, najebo je sljedeću''. Naime, ta naizgled olaka opaska u sebi krije bit budućnosti NBA lige. Kao i većina fanova živimo u mjehuru od sapunice, fokusiramo se na pozitivne stvari, zanemarujemo negativne. Život je dovoljno siv, te nema smisla da i zabavu kvarimo crnim mislima. Samo, čak i pod ružičastim naočalama stvari u jednom trenutku prestaju biti idealne. Taj trenutak možemo opisati i kao konačni gubitak potrebnog minimuma da bi se nastavilo pretvarati kako se ništa ne mijenja.

Jasno vam je o čemu pričam. Ljudi, dvorane su poluprazne. Gdje je publika? Kako misle klubovi i igrači dijeliti profit, kada nitko ne troši novac na ulaznice? Prije nego se potpuno bacim na seciranje stanja, jedna mala digresija. Sorry, ali moram to spomenuti. Sinoć su odigrane dodatne kvalifikacije za SP u nogometu. Kao što znamo, Bosna je nažalost ispala, ali nemamo im što zamjeriti – nastupili su bez pola ekipe zbog čega su preskakali igru, presjeklo ih je u glavama, plus teren je bio nikakav i njima kao i Portugalu (ako su na račun igranja na livadi mislili steći nekakvu prednost, malo su se prevarili).

Naravno, kako se ništa ne prepušta slučaju Platini, Blatter i kompanija poslali su u Bosnu Roberta Rosettia, čovjeka za specijalne zadatke. O čemu pričam? Pa recimo samo da je on nogometni ekvivalent Bennettu Salvatoreu, čovjeku od povjerenja Davida Sterna. Nego, da se vratim ''igri''.

Grčka je naravno budući prvak svijeta, a njihov herr Otto zaslužuje da mu poklone Akropolu. Plasman susjeda na SP neću ni komentirati, srce me boli. Ne zato što su Janezi u pitanju, nego zato što su ispali Rusi koji igraju jednu od gledljivijih verzija nogometa. Ono pak čemu želim posvetiti trenutak pažnje je sramotan način na koji su Francuzi prošli dalje. Uopće ništa ne zamjeram Henryu, u prirodi je ljudi da varaju i kradu, te ne mislim da su sportaši izuzeti od toga pravila. Ali da tri sudca na terenu nisu vidjela onakvo igranje rukom malo mi je teže povjerovati. Čovjek je doslovno spustio sebi loptu na nogu. Dlanom. I nitko ništa. Čak ni Irci nisu našli snage da nekoga nokautiraju.

Naravno, već sam donio odluku kako iduće ljeto bojkotiram SP. Imam baseball preko ljeta, gledat ću reprizno ''Wire'' i ''Entourage'', sve samo da ne sudjelujem u slavljenju nečega tako pokvarenoga kao što je FIFA-ino prvenstvo. Jutros sam naravno promijenio mišljenje. Ma ne mogu bojkotirat SP, kako se odreći televizije, druženja i klađenja, ali ću svim srcem navijati protiv Francuske. Uostalom kao i uvijek svim srcem protiv bogatih i privilegiranih, kojima to kao nije dovoljno pa još moraju krasti.

Ako imate kakve prijatelje Francuze koji ljetuju na Jadranu, slobodno im recite da zaobiđu šibensku rivijeru. Jer njome će se šetati bijesni tip u dresu Minnesota Timberwolvesa sa brojem 42, koji će redom bušiti gume na svim autima sa FR registracijom. Upozoreni ste. Neka samo čujem Pepe Le Fuj naglasak i, cap, srednji prst je vani, spreman, uspravan i usmjeren ravno u tamno srce imeprijalizma. Liberte, egalite, fraternite, pompunfe, fonfunfe, šljonfunfe.

Eh, sad možemo opet na temu dana. Nova NBA sezona je krenula sjajno. U prvih nekoliko dana par fantastičnih utakmica, gotovo pa na playoff razini. Nismo mogli vjerovati i već smo se počeli pitati – čime smo ovo zaslužili? Par tjedana kasnije i jasno je kako se stvari kreću unazad. I to ne prema nekakvoj normali, osrednjosti na kakvu smo navikli u ovo doba godine, već debelo prema nazad.

Da, ima odličnih stvari na koje se možemo fokusirati. Thunder igra bolje nego je itko predviđao (osim naravno ispodobruca.com). Jennings je fantastičan i već sada jedini ozbiljni kandidat za rookiea godine. Naravno, ni sa njima nije sve idealno, ali o tome ćemo više za koji dan, u novom postu posvećenom najugodnijim iznenađenjima sezone.

Jer jedan ogroman crni oblak se nadvio nad sve ostalo, a taj oblak zove se publika. Dvorane su poluprazne svugdje, bez obzira na protivnika. Čast iznimkama poput Oklahoma Citya, Chicaga, Portlanda ili Bostona, ali žalosno je da jedna Atlanta, ili Miami i Milwaukee, da spomenem samo klubove koji zaslužuju posjet, djeluju kao prizori sa koncerta Simple Mindsa.

Najgore od svega, ne možemo sve pripisati ni recesiji. NBA već nekoliko godina zatvara oči pred rušenjem standarda svoga proizvoda kojega prvenstveno izazivaju disfunkcionalne franšize. Recesija je samo ubrzala otuđenje publike od sporta koji se taman oporavio od problematične situacije s početka milenija. Došli su nove generacije svjesnijih i boljih ljudi i igrača, ali loši klubovi, popustljiva liga i financijska nestabilnost opet su dozvolile povratak likova koja odbijaju od sporta.

To što većina tekmi izgleda kao revija a ne prava utakmica nekako se uvijek pripisivalo početku sezone, ali ove sezone revija bi moglo biti više nego itko očekuje. Jer imamo 7 katastrofalnih klubova, te još barem 6 loših s tendencijom pada razine kvalitete. Previše. Sredina kao da se izgubila, odnosno razvodnila. I da, u ove pozitivne ubrajam i momčadi koje nemaju nužno dobar score, ali barem idu u smjeru nekakvoga rebuildinga. Praktički, ostajemo na desetak ozbiljnih franšiza. Premalo.

Postavlja se pitanje zašto bi itko plaćao pedesetak dolara da gleda momčad poput Grizzliesa? Čak ako na stranu i maknemo financijske probleme, ima dovoljno razloga da nitko ne troši na slične ekipe. Evo primjer. Počela je NCAA košarka. Igrači u tom natjecanju nisu ni upola dobri kao profesionalci. Ekipe zabijaju jedva 60 koševa, dijelom zbog čvrstih obrana, ali dobrim dijelom i zato što nitko nije u stanju zabiti dva šuta za redom. Ali dvorane su pune, navijači luduju, treneri čupaju kose, a igrači na terenu se ubijaju. Stari je jučer gledao Michigan State - Gonzaga i pita me ''Šta se ovi ovako deru? Šta je ovo nekakvo finale?''. Kao dodatni plus, obrana se igra 40 minuta, a u napadu lopta u 90% slučajeva prođe kroz ruke većine suigrača.

Pogledajmo sad NBA. Kada to žele, profesionalci su u svemu bolji. I u obrani, i u organizaciji napada, i u djeljenju, i u ubijanju. Ali, to se rijetko događa. Tu i tamo, kada se susretnu dvije vrhunske momčadi, želja se probudi. Ako se pak susretnu ekipa iz gornjeg i donjeg doma, nitko se ne uzbuđuje. Navijača nema, a nema ih jer su ih zamijenili šminkeri koji su nestali čim je prestalo biti cool ići na NBA utakmice. Ljudi željni zabave paze gdje će potrošiti teško zarađeni novac. NBA im mora ponuditi više od 5 minuta obrane i angažirane igre, više od toga da 9 od 10 situacija završe tako da jedan igrač dribla 15 sekundi i onda krene 1 na 5.

Da, jedna od najvećih grešaka Sternova doba je pretjerana komercijalizacija lige. Super je što su zaradili maksimum, što su izmuzli koliko se dalo, ali u svoj toj trci za zaradom zaboravili su ostaviti prostor pravim fanovima. Ima nas fanatika koji će gutati svakakva govna radi onoga jednog trenutka koji vrijedi pamtiti, bilo da se radi o Wadeovom zakucavanju, Jennigsovoj seriji koševa, ili LeBronovoj blokadi. Ali očito nas nema dovoljno.

U ovakvoj situaciji gafovi sa igračima nimalo ne pomažu. Recimo, situacija sa Iversonom. Memphis ga je prodao navijačima kao pojačanje. Prodavali su sezonske karte s njim na naslovnicama paketa. Da bi ga par dana nakon početka sezone jednostavno odbacili. Mislim, lako je svu krivnju baciti na Iversona, i on definitivno u ovoj priči nije čist, ali zar nije klub taj koji je svjesno prodavao priču o pojačanju samo da proda karte, iako im je bilo jasno da Iverson neće igrati za nekakve Grizzliese kao šesti igrač?

Pa onda slučaj Jackson. Ljepota NBA lige je upravo ta reguliranost, te posebice strogost glede poštovanja ugovora. Ne, nitko se tu previše ne ponaša kao humanista, ali svi se drže nekakvih pravila, kakva god smiješna bila. I onda Jackson, kao kakav razmaženi europski nogometaš, traži transfer jer mu se više ne sviđa situacija u klubu. Čekaj, gdje je tu karakter? Kome treba još jedan sport pun talenata koji nemaju ni zrnce poštovanja prema ljudima koji ih prate? Koga briga što Barcelona igra lijep nogomet, kada za tu momčad igraju dokazani šljamovi poput Ibrahimovića i Henrya?

Drugim riječima, zašto je dozvoljeno Memphisu i Jacksonu da rade to što rade? Zašto liga dozvoljava promašenim klubovima i pojedincima da ruše svakodnevnicu svih ostalih? Zašto Stern mirno gleda kako se blatom nabacuje na sav trud poduzet ne bi li se liga oporavila od svih trauma 70-ih, 80-ih, te posebice nakon Jordanova odlaska?

Pa, bojim se da odgovor leži u tome da lige više nema pojma što da radi.

Stern je izgubio kompas u slučaju Sonicsa. To je bio očiti znak da je situacija kritična, te da novac više nema alternativu. Ni u etici, ni u legendama. Takvom porukom Stern je jasno poručio vlasnicima da mogu raditi što hoće, a publici da kreće vrijeme kada će se svaki čovjek boriti za vlastitu egzistenciju, u kojem više neće biti važno biti dostojanstven, već u kojem je samo važno biti.

NBA čekaju turbulentna vremena, ali sama si može pomoći jednostavnim potezom. Vrijeme je da se sreže broj klubova. Kratko i jasno. Memphis, Charlotte, Minnesota, New Orleans ne zaslužuju franšize. Kao ni postojeći vlasnici Warriorsa, Clippersa i Kingsa. U situaciji gdje je smanjenje salary capa neminovno, a samim time neminovan je i štrajk oko novoga ugovora između igrača i vlasnika koji se treba donijeti pred sezonu 2011/2012, nešto treba poduzeti.

Ljudi neće preko noći opet početi plaćati skupe ulaznice, niti će igrači tek tako pristati na smanjenje standarda. Može Derek Fisher pričati u ime sindikata igrača koliko hoće kako su svi oni svjesni da je situacija teška i da je dogovor u interesu svima ''jer nitko ne želi da biznis pati'', ali ne tako davno njegov prethodnik Patrick Ewing izjavio je kako ''igrači puno zarađuju, ali puno i troše''.

Po defaultu se ovakve dvije skupine ljudi ne mogu samo tako jednostavno dogovoriti. Igrači nisu sudci pa da ih se tek tako zamijeni štrajkbrejkerima. I iako će svakako pristati na smanjenje ugovora, poanta je u tome da će vlasnici htjeti smanjiti više nego što će ovi željeti pristati. I obrnuto. Nitko ne osporava da je moguće da će i jedni i drugi u priču ući s najboljim namjerama, ali nešto smo naučili o pločniku koji vodi u pakao. Za kompromis potrebno je vrijeme. Stoga, nisam optimist što se tiče izbjegavanja štrajka.

Čeka nas dakle novo NBA doba. Isto kao što običan život više neće biti isti nakon ove recesije, jer naš konzumerizam je dosegao vrh nakon kojega slijedi neminovni pad, ni NBA se više neće vratiti u Zlatno Doba. Nema sumnje da će liga opet biti odlična, ali morat će promijeniti kontekst. Od zarađivanja morat će opet pažnju usmjeriti na kvalitetu. A za to je, kako sam već rekao, neophodno srezati asocijaciju na barem 24 kluba.

Jer stvar je u principu jednostavna. Kada ljudi imaju višak, ne razbijaju previše glavu oko toga kako ga rasipaju. Čitaj – ne smeta im što većinu večeri gledaju bezvezne momčadi kako se nabacuju loptom bez ikakvog smisla, niti imaju ambicije postati bolje. Ali kako višak nestaje, to se ona preostala sredstva pametnije ulažu. Čitaj – ljudi će opet ići na NBA utakmice kada regularna sezona bude nešto nudila. Za smisao više nije dovoljna jedna zvijezda, dobar spin i milijuni u marketingu. Treba ti kvaliteta. Nešto veće od iluzije života. Treba ti stvarnost. A nju može prezentirati samo prava momčad koja zna što radi, koja daje sve od sebe svaku večer i koja je iskreno zahvalna na prilici da na taj način zarađuje za život.

Ukratko, treba nam 100 igrača manje. Inače će najpametnija i najravnopravnija liga na svijetu, a kao takvu je poznajemo od kada je David Stern na čelu, ispasti iz raspodjele tržišnog kolača, jer i kolač je sve manji.

Najžalosnije od svega, malo tko se uopće trudi promijeniti status quo. Iako je Stern kreditima i otpuštanjima već pokazao put, većina klubova i medija pravi se blesava. Tako smo došli u situaciju da će dobri stari Simmons, kojega kolege i većina NBA insidera smatraju piscem-šaljiviđijom, dogodine vjerovatno jedini pisati o potencijalnim problemima koji su na putu, dok će ovi nazovi ozbiljni novinari glave razbijati nekakvim power-rankingsima, fokusirajući se na danas umjesto da bace pogled i na sutra.

Bude li Stern inzistirao na 30 klubova, budu li dvije strane inzistirale na svojim pravima, te nastave li gledatelji i dalje izbjegavati NBA dvorane, sljedećih nekoliko sezone neće biti lijepe. Naravno, mi fanovi uvijek možemo živjeti u iluziji da su stvari dovoljno dobre. Tema za pratiti ima koliko hoćete. Slobodni igrači, Jennings, Thunder, samo su neke od njih, i uskoro će biti na tapetu i na ovim stranicama.

Ali u ovo doba, u kojem Don Nelson na klupi drži Randolpha a starta sa Mikkiem i Vladom u petorci, možemo se povremeno i podsjetiti kako ništa nije savršeno, te da jedna kriva odluka uglavnom vodi drugoj. Osim ako ne zastaneš, razmisliš i pripremiš se za okretanje nove stranice. Nadam se svakako da David Stern još uvijek ima snage za povući pravi potez, umjesto da se zadovolji čekanjem i maštanjem o nekakvoj euro diviziji.

Filed under: bball 3 Comments
15Nov/091

Prva i zadnja petorka

Posted by ispdcom

Prošlo je prvih dvadesetak dana najbitnije sportske lige (bar za nas pacijente) pa evo izbora po pet dobrih i loših stvari za sada.

PRVA PETORKA

Steve Nash
Nash je trenutni MVP. Ekipa koju smo nekad silno voljeli, pa nakon gubitka identiteta i dovođenja Shaqa zaboravili, trenutno je uz Hawkse vodeća momčad Lige, a sve zasluge idu najboljem playu ove ere, Steve Nashu. Odjednom Channing Fry postaje opasan tricaš, Amare ponovno vidi (djelomično), a Jason Richardson je onaj stari strijelac. Uz to, Sunsi općenito bolje skaču (check Hill), a Jared Dudley, ljubimac ovog bloga, ima najbolje brojke karijere.

Shefolosha
Vlasnik OKC-a nije baš simpatičan lik, pogotovo nakon što pogledate Sonicsgate. Ali Thunder je sjajno složena momčad koja igra iznad svih očekivanja za što je najzaslužniji izuzetan napredak u obrani. Thabo Shefolosha, under the radar potpis sezone, je glavni razlog tome. U dva sudara Thundera sa divovima Lakersima i Spursima, čovjek je izludio Kobea, Jeffersona i Parkera. Još da se malo pojačaju pod košem i dogodine imamo ozbiljnog kandidata za top 4 zapada.

Denver vanjska linija
Nitko nema bolju vanjsku liniju od Denvera. Melo, Chauncey, JR, Afflalo i sada Ty Lawson nude bezbroj kombinacija Georgeu Karlu te im u ligi nema premca. Za vanjski šut, to se već zna - Melo, Chauncey i JR. Za ulaze pod koš, tu su JR i Ty Lawson koji osim što je ultrabrz, ima nevjerovatno jak gornji dio tijela kojima razbija jače i više igrače na putu za polaganje. Afflalo daje završni touch nužno potrebnog obrambenog specijalca. Denver izgleda spreman za finale sa Lakersima.

The Jennings experience
Repeša i D’Antoni su izgrizli nokte gledajući kako mali zabija 55icu. Da li će biti novi Iverson ili Nash nije ni bitno, bitno je da se košarka opet vratila u Wisconsin. Tko je ono bio prvi pick ovogodišnjeg drafta?

Funny
Humor nije glavna značajka NBA, ali ga ima, nekad na najčudnijim mjestima. Ovaj put smo odabrali detalj sa utakmice Charlottea i Portlanda. “Why Can’t We Be Friends” svira dok suigrači i suci razdvajaju pobješnjele Raja Bella i La Marcus Aldridgea. Zašto bi bili prijatelji? Humor a la USA.

ZADNJA PETORKA

Kraj Nellie Balla
Don Nelson u karijeri ima više od 1300 pobjeda, a uz Wilkensa i Pat Rileya je jedini ostvario više od 1000 pobjeda. Ove gole brojke su impresivne, ali Nelson je više od samih brojki. On je vizionar, D’Antoni prije D’Antonija. Small-ball često nazivamo i Nellie-ball, a point forward je njegov izum. Upravo iz tih razloga, žalosno je gledati talentirani Golden State kako se raspada iznutra i kako mladi talenti poput Stephona Curryja i Anthony Randolpha ne mogu doći do izražaja zbog nelogičnih rotacija koje su posljedica očajnog odnosa trenera i igrača, a koji je opet uzrokovan i kaosom u trenerovoj glavi. Nakon 46 godina NBA karijere, vrijeme je za zasluženu mirovinu jednog velikog, često neshvaćenog genija.

Portland agony
Alert! Alert! Niz pobjeda koji trenutno imaju je samo privid. Ova ekipa ne štima, vrijeme prolazi, a oni su još uvijek mladi. Kako je to moguće? Za jednu mladu ekipu igraju jebeno penzionersku košarku, a da stvar bude gora zadnjih par utakmica su izmješali petorku kako bi udovoljili Millerovom egu i potrebi za isticanjem. Priznajem, početkom sezone sam se nadao i vjerovao da će se Miller prilagoditi ekipi i dodati joj još jedno oružje u napadu kako bi rasteretili Roya. Miller je trebao biti ta prevaga i korak naprijed, a sada je postao uteg. Miller nije netko kome se momčad poput Portlanda treba prilagoditi. Dovoljno je usporediti kako Blazersi igraju s njim na parketu i na klupi. Kad je Miller u igri, napad je statičan, spor i bezidejan, a Roy beskoristan. Bez njega, fokus napada je na Royu koji kao i uvijek razigra sebe i sve ostale. Najgore od svega jest da prelaskom Roya na nisko krilo, mjesto gube Webster i Outlaw, a Roy je prisiljen braniti puno više i jače igrače. Npr. Geralda Wallacea u subotu, samo najboljeg skakača lige. Na ovaj način, Blazersi su osuđeni biti vječno četvrta momčad Zapada, što obzirom na potencijal nikako ne smije biti rezulatat ovog višegodišnjeg rebuildinga.

Chemical Brothers, Shaq & VC
Za Shaqa se moglo i očekivati da neće isprva sve leći kako treba. Nije da su on i LBJ generacija pa da će biti frendovi, ali Ferry očito ne gleda na kemiju momčadi na taj način. Jer da gleda, ne bi najboljeg igrača današnjice okružio ovakvim negledljivim sastavom. Ups, pa ovo sam već pisao i prošle i pretprošle sezone. Cavsi su kilavo počeli, sad su u laganom usponu, a twin towersi (Big Z i shaq) nekako istovremeno uspijevaju pronaći mjesta u reketu. Vince je došao u super situaciju gdje se od njega očekuje da igra na dvojci i da pomogne u nošenju momčadi, nikako da bude vođa što bi na papiru trebalo biti idealno okruženje za ovog čudnog superstara. Magic u zadnje vrijeme ne izgleda dobro, a Van Gundy već nakon deset utakmica mora buditi svog prvog šutera iz zimskog sna. Vince iz coasting je već puno puta viđen film.

Vujačić i Sharapova
Nova potencijalna celebrity veza u LA! Hoće li onda Sale i Lamar ići na double dateove? Kobe je proveo ljeto učeći post igru od Hakeema, vjerovatno uvidjevši da će ove sezone imati manje pomoći od prošle. Gasol je ozlijeđen, Fisher i Farmar više nisu od koristi, Lamar je prešao svoj vrhunac. Ostaju Ron-Ron (ha ha ha) i Bynum, koji je otpustio Kareema jer je valjda sve naučio do sada. Jel ovo zvuči kao okosnica šampionske momčadi?

Prazne tribine
Tko preživi ovu godinu, najebo je sljedeću.

Filed under: bball 1 Comment
9Nov/092

TRADE AGAINST THE MACHINE

Posted by Gee_Spot

Ovaj post posvećen je imaginarnim tradeovima koji bi ionako dobru sezonu učinili još zanimljivijom. Jer zbog recesije i mogućnosti da salary cap sljedeće godine bude niži od očekivanoga, ekipe kojima bi promjene dobro došle sve teže će se odlučivati na financijski rizik. Znači da bi dobrim dijelom mogli ostati bez jedne od najljepših karakteristika NBA lige, a to su baš zamjene usred sezone, koje donose dodatno uzbuđenje, tjeraju na nova razmišljanja, nude nove scenarije.

Ali ovaj post iskoristit ću i za jedan osvrt na MVP-a dosadašnjeg dijela sezone. Ne, ne radi se o Carmelu Anthonyu. Radi se o čovjeku kojega svi volimo ne voljeti, ali kojemu treba skinuti kapu za sve što je napravio u karijeri. Početak ove sezone samo je još jedna potvrda njegovih kvaliteta. Pa prije nego se posvetimo tradeovima koji se nikada neće dogoditi, THE KOBE BRYANT EXPERIENCE.

NBA košarkaši, barem ovi najveći, treniraju non-stop. Za vrijeme sezone, nakon sezone, prije sezone. Sve je košarka, priprema, trening. Jer to je jedini način za ostati na vrhu. Kobe Bryant je ultimativni fanatik pripreme. Osim što je ovo ljeto radio na fizikalijama da bi izdržao još jednu dugu sezonu, četrnaestu (14!!!) u nizu, Kobe je trenirao i sa Haakemom Olajuwonom kako bi doradio svoju post igru. Ponavljam, trenirao je sa Olajuwonom.

Pazi, jedan Bynum ne želi više raditi sa Jabbarom jer misli da je dovoljno dobar, a Kobe, jedan od najvećih igrača svih vremena, koristi dio ljeta u svojoj 31-oj godini da radi na svojoj leđnoj tehnici, jer uvijek ima nešto što se da popraviti. Gle, možete misliti o njemu što hoćete, ali čovjek nije slučajno igračina.

Osim tih njegovih karakternih osobina i upornosti koja graniči sa nenormalnim, sada prije svega želim ukazati na igre u prvih 6 utakmica. Dakle Kobe zabija skoro 35 koševa, pritom trošeći bahatih 26 lopti po susretu. Naravno, prvo što pomisliš pri pogledu na ove brojke je kako Bryant jeste velik košarkaš prije svega zbog tolike potrošnje. Kome treba još jedna priča o tome kako dotični u neku ruku predstavlja i ono najbolje što košarka nudi, ali i ono najgore.

Samo, ovo nije takva priča. Žao mi je što ću razočarati prije svega samog sebe, ali ovo je pohvala tome što Kobe radi i kako igra. Jer isticati ove konkretne brojke kao nešto negativno nema smisla, obzirom da čovjek njima dolazi do onoga najbitnijega - uspjeha. Ne sebe, već cijele momčadi. Govoriti o nekakvoj estetici malo je pretenciozno i miriše na fašizam.

Kobe je to što je, i više jednostavno ne želim biti licemjer kada je on u pitanju. Niti ga želim gledati kroz posebne naočale. Jer svi košarkaši imaju svoje pluseve i minuse. Košarka je najljepši i najzanimljiviji sport baš zato što u njoj ne dolaziš do vrha time što si u nečemu bolji, već time što bolje uspiješ sakriti vlastite nedostatke. Ali oni su uvijek tu, vidljivi, samo je razlika u tome što su ponekad manje a ponekad više eksploatirani.

Kobe troši previše lopti. Kobe nije čovjek sa kojim bi želio popiti kavu i pričati o vremenu. Ali Kobe je lider. Možda ponekad treba biti blaži prema suigračima, ali obzirom da nije blag ni prema sebi, nema mu se što zamjeriti. Kada je najteže na sebe će preuzeti sav teret i odgovornost. Možda je to pomalo arogantno razmišljanje, ali te lopte viška koje potroši ne završe kod suigrača zato jer on misli da je njegov šut bolja opcija. Nije uvijek u pravu, ali većinom jeste. Uostalom, možemo biti sigurni da će kada se Pau vrati u momčad potrošnja pasti na racionalnije brojke.

Ono što želim istaknuti je sljedeće. U ovih 6 tekmi Lakersi su uz osrednju igru svih prisutnih, držeći se poprilično labavo trokuta i svjesni da trenutno nemaju nikakvu klupu, stigli do scorea 5-1 (noćašnjim gaženjem Hornetsa već su na 6-1). I to ubijajući se, trošeći se maksimalno, čak dvije utakmice su jedva izvukli u produžetku. Sad, možda se pobjede protiv Houstona i Thundera ne čine velikom stvari, obzirom da se radi o momčadima koje većina ne vidi u playoffu. Ali činjenica je da se radi o ekipama koje igraju svaku utakmicu kao da im je zadnja, dakle u pitanju su gostovanja na kojima će se dogoditi mnoga iznenađenja. Doći od njih sa dvije pobjede, veliki je uspjeh i pokazatelj karaktera.

Poraz od Dallasa možemo pak smatrati pokazateljem slabosti, ili samo laganim iznenađenjem, koje se dogodilo jer momčad još nije bila svjesna da su kao prvaci poseban motiv svima ostalima, i da moraju u svaku utakmicu ući sa 100 posto. Što je naravno nemoguće u ovako dugoj sezoni, ali misle li do očekivanih 60-ak pobjeda, morat će igrati većinu utakmica kao protiv Rocketsa i Oklahome, dakle maksimalno. Kako će se to odraziti na veterane teško je reći. Ali kao i uvijek, neće biti važno to koliko su oni izraubani, već koliko će onaj drugi moći sakriti svoje mane.

Očito je da će imati problema sa obranom na perimetru, i da će morati nešto poduzeti. Trokut će se još nekako i pobrinuti da se nedostatak pravog playa ne osjeti u napadu, ali sa obranom neće ići tako lako. Trebaju igrača koji može pratiti najopasnijeg protivničkog vanjskog strijelca. Artest je još uvijek dovoljno žilav za braniti trojku, Kobe i dalje radi solidan posao, posebice u pritisku na loptu, ali pitanje je do kada može ovakav teret nositi na oba kraja terena.

Jer ovo što Kobe radi u napadu je jednostavno sjajno. Lani je imao svoju prvu sezonu u, nazovimo ih tako, post-najboljim godinama. Nakon 14 sezona krivulja kvalitete je počela ići prema dolje. Mislim, ništa strašno, ali osjetno. Pogotovo po broju slobodnih bacanja, niti 7 po utakmici. A prosjek je do jučer bio oko 10. Međutim, ako to pokazuje pad, smanjene izgubljene pokazuju prilagodbu. Manje ideš na ulaz, manje iznuđuješ slobodna, ali i manje riskiraš izgubiti loptu.

Sve ovo je skroz logično, u godinama u kojima je i nakon svih utakmica iza sebe, Kobe se čuva i prilagođava. Pametno. Uostalom, i nakon finala smo isticali da više njemu vrijede Gasol i Odom nego on njima, jer oni svojim učinkom i plusevima debelo nadoknade sve njegove minuse. Istina je u tome da se radi o savršenoj simbiozi, i da govoreći tako o Kobeu dozvoljavam antipatiji da prevlada pred razumom. Ovim putem se ispričavam i istićem da su Gasol i Odom bili vrijedni Kobeu koliko i on njima. A to je gospodo definicija košarkaške momčadi. Ma bilo kakvog tima.

Opet sam skrenuo sa onoga što želim naglasiti. Dakle, Kobe je u padu, ali bez Gasola, ova momčad je ranjiva i morao je na nekoliko dana opet postati Kobe iz najboljih dana, Kobe koji troši enormno mnogo lopti, koji napada obruč i iznuđuje slobodna, jer je to jedini način da ova momčad pobjeđuje. Bi li mogao tako cijelu sezonu? Vjerovatno ne. Ali sama činjenica da još uvijek u serijama može biti najbolji košarkaš na svijetu kada je najpotrebnije, da može zaustaviti starenje na nekoliko tjedana kako bi pomogao momčadi, govori da su Lakersi i dalje dovoljno jaki za obraniti naslov. Nikad ne podcjenju srce prvaka.

To što imaju tanku klupu i što previše raubaju ovu tanku rotaciju i nije toliko tragično kada vidiš kako se Spursi muče stvoriti bilo kakav ritam, kada vidiš kako je Cleveland izgubljen kada god James nije na parketu, kada vidiš koliko su sva tri igrača Celticsa ipak vidljivo ostarjela. Stoga ovakav početak sezone nije ništa drugo nego izjava da usprkos svim sumnjama, ova momčad kreće u obranu naslova punom snagom, i iako ih netko želi skinuti, morat će se dobro potruditi.

Zbog toga, i zbog te upornosti i ozbiljnosti u pristupu, jedino Bryant zaslužuje titulu MVP-a dosadašnjeg dijela sezone. Eto, i to sam rekao. Još uvijek sam živ, ali za svaki slučaj neću nekoliko dana izaći iz kuće. A vrijeme ću kratiti igrajući se trade machineom.
Dakle, evo par primjera tradeova koji bi možda pomogli svima uključenima. U glavnim ulogama su naravno igrači koji su odavno u izlogu.

BOOZER za HASLEM + WRIGHT

Utah se mora riješiti Boozera koji šteti kemiji i Millsapovu razvoju. Već imaju lutrijski pick Knicksa, te ne moraju nužno dobiti previše. Ali u Haslemu bi dobili poštenog obrambenog igrača, te zamjenu Millsapu. Wrighta mogu odmah otpustiti. Miami pak dobiva šansu probati Boozera, te se na ljeto upustiti u pravi lov na njegove usluge, ostanu li zainteresirani. Jedina otežavajuća okolnost je što Miami nema potrebe za trejdom Haslema, jer stvari funkcioniraju dobro, u lovu su na playoff. Tko zna, možda se Boozer i ne uklapa u njihove buduće planove. Ako bi se ipak odlučili za ovako nešto, njihov dobitak ne bi bio ništa prema onome Jazza, posebice zato jer bi Boozer samo dodatno zatvorio prostor Beasleyu. Ali obzirom da ne zatvara budući prostor koji će Miami imati na salary capu, opcija je. Za razliku od bilo kojeg drugog tradea u kojem bi Miami doveo igrača čiji se ugovor proteže nakon ove sezone. Na to zaboravite. Osim ako Cavsi ne ponude Jamesa, Heat ostaje ne putu da dogodine gradi momčad od nule.

HAMILTON za BOOZER

Boozer teško da se uklapa u novu ekipu koju slaže Dumars, ali Pistonsi bi ovim putem ponovili slučaj Iverson. Riješili se legende sa novim, dugim ugovorom, te doveli zvijezdu u zadnjoj godini. Ako i podbaci, odnosno ako na ljeto ode u neki drugi klub, opet im ostaje prostora na salary capu. Jazz pak u Ripu nakon dugo godina dobiva pravu dvojku, imam neki osjećaj da bi Williams i Hamilton bili dobra kombinacija. Jedini problem je što se u tom slučaju vežu za postojeći roster još nekoliko sezona, iako smo vidjeli da stvari baš ne funkcioniraju. Ali ako Rip ima još goriva, uz Derona, Millsapa, Kirilenka i sve ove klince, plus lottery pick dogodine, Jazz i dalje ostaje momčad za vrh.

HAMILTON za PETERSON + SONGAILA

Rip bi mogao produžiti karijeru sa Paulovim loptama, jer radi se o drugom tipu igrača od Poseya, Stojakovića ili Petersona. Hamilton je atleta i netko sličniji Allenu i Reggieu Milleru, dakle netko čije karijera će trajati i trajati. Detroit pak ovu dvojicu može sjesti na dno klupe i čekati da za dvije sezone očiste dodatnih 10 milja, plus još 30 milja nakon toga koje su dužni isplatiti Hamiltonu. Kako imaju Gordona i Stuckeya, bez obzira što ne dobivaju pretjeranu elastičnost salary capa, čisto sa financijske strane ima smisla. Istina, sa financijske strane nema smisla za Hornetse, ali oni su ionako u očajnoj situaciji koja zahtijeva adekvatno očajne mjere.

JACKSON za PETERSON + THORNTON

Nellie se rješava problema i očajnog ugovora, a dobiva mladog potencijalnog strijelca i Petersona, kojemu ugovor ističe dvije godine ranije, te je lakši za više od 20 milja. Warriorsi u ovakvom slučaju nemaju što razmišljati, a sa Hornetsima je ista priča kao i maloprije - imaju toliku gomilu očajnih ugovora te im ovaj dodatni ne bi predstavljao ništa nova, a pod hitno im treba netko tko može zabiti koš. Doduše, sa Jacksonom riskiraju da se ponove slučajevi sa Poseyom, Pejom i Petersonom, ali obzirom da jednoga mrtvoga mijenjaju za drugoga koji tek treba umrijeti, nemaju što razmišljati. Sami su krivi jer su na brzinu gomilali stare kante da održe privid konkurentnosti, i nitko ih nije tjerao da preplate sve uključene, plus Westa i Chandlera.

JACKSON za BELL + AJINCA

Raji istiće ugovor, a Ajinca je više mamac za Warriorse koji vole prospekte za držati na klupi. S tim da se u ovom slučaju nitko ne bi živcirao, za razliku od situacije sa Randolphom. Jackson Bobcatsima donosi koševe sa vanjskih pozicija, a obzirom da Bell ionako igra ozljeđen te je pitanje dana kada će zaključiti sezonu, nemaju se što misliti. Osim naravno zbog financija. Ako one budu ključne, mogu umjesto Bella u trade uključiti Diawa, ali tada bi nastala rupa u rotaciji visokih, dok bi Warriorsi dodatno zatvorili vrata Randolphu. To definitivno nije najbolji scenarij za sve uključene.

MILLER + WEBSTER + OUTLAW za CONLEY + GAY + JARIĆ

Trade nije ostvariv prije sredine dvanaestog mjeseca zbog toga što je Miller stigao kao free agent, te se ne može provjeriti u trade machineu, ali po osnovnim brojkama odgovara.

Gle, Miller očito ne odgovara u Portlandu, samo dovodi ekipu u čudne situacije, u kojima se eksperimentira sa nečim što već funkcionira. Zamijenio bi ga Odenovim frendom iz koleđa, koji je očajan play, ali je postao dobar šuter i kao takav bolje odgovara igri Blazersa. Tko zna, možda u ovom sistemu i Conley pokaže da ima smisla kao košarkaš.

Webster je ok šuter, dobar u obrani, ima dugogodišnji ugovor i nudi stabilnost kakva je Memphisu neophodna. Ne mogu svi biti zvijezde, stoga je Webster idealna nadopuna Mayou. Gay pak dolazi u Portland gdje ima priliku pokazati što zna na velikoj sceni. Pokaže li se kao idealan partner Royu, Blazersi više nemaju što tražiti. Nakon što potpišu i njega imaju jezgru za idućih 5 sezona.

Što se tiče Websterove uloge, Batum je u stanju nadoknaditi sve što je ovaj mogao pružiti. Jarićev ugovor je ključ, Memphis se riješava tereta, Blazersi ga pak otkupe i strpe se još dvije sezone dok ne istekne. To si mogu priuštiti, za razliku od Grizzliesa. Outlaw pak nije neophodan, dobar košarkaš, ali ne vidim ga u nekoj ulozi u budućnosti Blazersa. Memphisu bi donio širinu na klupu i odličnu zamjenu na krilnim pozicijama, a na ljeto ga ionako mogu pustiti da odšeta.

Miller Memphisu daje lidera na parketu, od kojega bi Mayo i cijela ekipa imali koristi. Bez Gaya ostaje više lopti za ostale, a Miller je konačno čovjek koji ih može distribuirati. Webster radi svoj posao, Outlaw je energija sa klupe, i bez obzira na Iversona ovo je već bolja momčad. Plus, svi spomenuti imaju ionako solidne ugovore, koji su adekvatni onome što pružaju na parketu.

Portland je do jučer bio u koži Memphisa i zna da nije lako biti mlad. Malo su požurili, ovako bi mogli ispraviti grešku, reći hvala Milleru, te se opet okrenuti rastu. Gay se možda pokaže vrijedan čekanja. Memphis bi pak ionako imao problema zadržati ga, sada se mirno mogu okrenuti Mayou kao licu franšize.

MILLER u SIXERSE

Bilo bi idealno jer je play viška i otišao bi u momčad koja nema playa. Jer može Iguodala biti sjajan playmaker, i može Jordanov sistem funkcionirati i bez klasičnog organizatora, ali ne igraš uvijek u idealnim situacijama. Kada te napadnu presingom, kada napad za napadom igraš sporim ritmom na postavljene obrane, moraš imati odgovor. Kojega ti može dati samo pravi play sposoban dodati loptu bez previše razmišljanja. Nažalost, povratak Millera u Sixerse nije ostvariv jer bi svi uključeni time morali priznati greške, a i Philly jednostavno nema što ponuditi Blazersima.

Filed under: bball 2 Comments
1Nov/092

POWER RANKINGS, THE LIGHT EDITION

Posted by Gee_Spot

Nisam planirao ovako rano napraviti pregled dojmova, ali što mogu kada je sezona krenula fantastično i kada sam zahvaljujući ljepoti zvanoj League Pass pogledao gomilu tekmi. Ipak, prvi pravi ovogodišnji power rankings bit će početkom prosinca. Ovo je više radi druženja. Uglavnom, od svih zapažanja koja ću iznijeti ispod, najvažnije je ono klasično kojega ponavljam kad god i kome god mogu – NBA je najbolja liga na svijetu, a košarka je igra bez premca. Stavi dvije odlične NBA momčadi na parket i u 90% slučajeva dobit ćeš vrhunsku utakmicu, krcatu svih onim stvarima zbog kojih volimo sport. Nijedan drugi sport ne nudi takav omjer. Niti blizu. 9 od 10, a dobrih kombinacija ima svaki dan. Drugim riječima, NBA je zakon.

Što se tiče ovog posta, zamišljen je kao nešto klasičniji poredak snaga kroz koji se može brzo proći u nedjelju ujutro, bez velike priče. To je nešto novo na ovim stranicama, ali nisam mogao izdržati još tjedan dana dok se nakupi materijal za skribomaniju. Također, umjesto klasičnog poretka od 1 do 30 složio sam ekipe po konferencijama od 1 do 15, čisto da mogu usporediti koliko sam nakon tek par utakmica svake momčadi odstupio od prvotnih prognoza, odnosno koliko je koja ekipa ostavila dobar ili loš prvi dojam. U zagradama je naravno pozicija u ukupnom poretku.

EAST POWER RANKINGS – LIGHT EDITION

1. (1) BOSTON – PP je car, closer kakvoga druge ekipe mogu sanjati. Sjajna forma i kvaliteta u završnici za divljenje. Tek je počelo, a dobro izgleda i Ray Allen. Ma dobro izgledaju svi, Rondo je zvijer kao i uvijek, a Sheed i Daniels prava pojačanja. Sve izgleda sjajno osim Garnetta, vidi se da nema eksplozivnost na koju smo navikli. Ali ova momčad je toliko duboka, da je njegovih 16-8 sasvim dovoljno. Ionako je samo važno da ih svojom karizmom drži na okupu.

2. (3) ORLANDO – Nema Lewisa, ozljedio se Carter, ali koga briga. Imaju dovoljno igrača za okružiti Dwighta i šetati se kroz susrete sa slabijim ekipama dvoznamenkastom razlikom, samo na račun trice. Jedva čekam sudar sa nekom od 5 velikih momčadi. 11.11. igraju sa Cavsima doma, ali obzirom na formu Clevelanda, mislim da je dvoboj 9 dana kasnije u Bostonu puno zanimljiviji. Kad će taj petak...

3. (4) ATLANTA – Zamijeni Johnsona Wadeom i imaš ekipu koja preskače Cavse, te se ravnopravno bori sa Bostonom i Orlandom za vrh Istoka. Da ne ispadne kako imam nešto protiv Johnsona – on je sjajan igrač, ali nije franchise player. Ali zato je Horford radni konj prve klase, klupa je duboka i dobra, rotacija posložena. Ozbiljni su i dobro vođeni, i stvarno više ne znam što misliti o Mikeu Woodsonu. Možda ga svi pomalo podcjenjujemo? Mislim, Mike Brown, Avery Johnson i Sam Mitchell su tri najbezveznija stručnjaka koja su se pojavila zadnjih godina, a sva trojica su osvojila naslov trenera godine. Woodson radi u miru, dalje od ičijeg interesa, klub mu nije ni ugovor produžio, a momčad mu je svake godine sve bolja i bolja. Mora u tome biti i nešto njegova udjela.

4. (7) CHICAGO - Bullsi su u sezonu ušli napaljeni, odnosi u momčadi djeluju idilično, imaju sjajnu rotaciju, a posebice su dobri visoki. Startna petorka je dobra, ali kada sa klupe uđu igračine kao Miller i Hinrich, momčad dobiva novu dimenziju. Ruku na srce, Boston ih je rasturio, ali ipak su imali dan odmora više. Početak sezone nije vrijeme za velike zaključke, momčadi tek hvataju formu, ali recimo samo da su plusevi pokazani protiv Spursa debelo iznad minusa prikazanih protiv Bostona. Ovo je ipak mlada ekipa. Zbog čega će trebati paziti na sljedeće - izgleda da Bullsi imaju najviše back to back tekmi ove sezone, tako je barem Hubie Brown naglasio u prijenosu. Prebrojio sam ih i ispada da bez ove sa Bostonom imaju još 17 tekmi večer nakon. Previše da ne bi bilo važno za konačnu sliku, pogotovo u kontekstu borbe za što bolju playoff poziciju. Da Bullsi nemaju idealnu situaciju govori i nešto što sam uočio prije početka sezone gledajući rasporede, naime imaju najveću seriju gostovanja. Prvo niz od 6 tekmi, a onda krajem prvog mjeseca i niz od 7 gostovanja, najduži u ligi ove sezone. I za kraj jedna anegdotica. Tekmu sam pogledao na league passu, ali sam gledajući Arsenal – Tottenham i vrteći kanale na poluvremenu, prebacio na Sportklub. Koji je baš davao snimku Bostona i Chicaga. Naravno, prenosili su Lolek i Bolek, koje od danas zovem NEPD i MDTUI (Nba Enciklopedija Paralelne Dimenzije i Mladen Delić Tin Ujević Iskustvo). Kojima nije bilo jasno da kako je Boston ovako dobar, te su odmah počeli iznositi teorije kako je rekord Chicaga od 72 pobjede u opasnosti. Onog Chicaga u kojem je Kukoč bio treći igrač, nisu propustili naglasiti. NEPD je zatim rekao kako je Garnett nikada bolji iako je iza njega operacije koljena, mada je svatko sa očima u tom trenutku mogao vidjeti kako jadni Garnett ne može uhvatiti ni alley-oop u čistoj kontri. Zatim je Perkins zabio koš, znaš već da će dvojac reći nešto u stilu kako je Perk jak i da je jedini čovjek u ligi koji sam može čuvati Howarda, samo što je NEPD još dodao ''i Shaqa, to su dva najbolja centra u NBA''. Čekaj, od kada je Shaq u istoj rečenici sa Howardom? Ljudi, prvo desetljeće milenija je pred zalaskom, probudite se. U tih minutu što sam gledao još se dalo osjetiti kako im noćno bdijenje baš ne leži, MDTUI se žalio da zašto je utakmica riješena, zašto time-out, a NEPD se čudio da kako ovi Bullsi nisu dobri kao oni zadnji koje je gledao valjda 1998. Uf, žao mi je što sam toliki ovisnik o vlastitoj ugodi, inače bi tu i tamo pogledao dvojac samo da se mogu sutradan s njima sprdati. Ali ako netko čuje kakav biser ubuduće, molim neka ga odmah podijeli sa ostatkom svijeta. Moglo bi ovo biti jedno dodatno fino NBA iskustvo.

5. (12) MIAMI – Wade je ozbiljan. Spoelstra je ozbiljan.Riley ima novi paklenski plan. Beasley nije ozbiljan, nema nikakav plan, i da, Beasley definitivno nije trojka. Chalmers, Haslem donose pristup prvaka, O'Neal još može povremeno pomoći. Dok su čvrsti u obrani i glavi, i dok su na okupu, definitivno su playoff momčad. Dwyane, oprosti što sam sumnjao. Ti i 11 kriplova niste niša lošiji od LBJ-a i 11 kriplova. Dapače.

6. (13) CLEVELAND – Čim James sjedne na klupu, Cavsi postaju bezidejna lutrijska momčad. Shaq je grozan, s tim da ga je deset puta veće mučenje gledati kako baca kamena s ramena polu-horok, nego kako se znoji na liniji slobodnih. Gledati ga kako pliva u obrani pak poprilično je smiješno. Mike Brown je gotov, mislim, mora biti. Tip je izgubljen slučaj. Uostalom, evo najbolji mogući opis svega što ne štima u Clevelandu.

7. (14) WASHINGTON - Gilbert izgleda dobro, laganije na nogama nego ikad, šuti, uozbiljio se čovjek i na parketu i van njega, te se potpuno koncentrirao na košarku. Cool. Klupa je odmah pokazala snagu, pogotovo Blatche koji donosi neophodnu all-round vještinu, pogotovo sada kada je Jamison opet van stroja. Kako je izgleda i Butler otpao na neko vrijeme, ta klupa će biti ključ kako bi uopće ostali u igri. Ali na ozljede su navikli, najgore što im se dogodilo je Mike Miller. Mislim, igra sjajno, Saunders ga je odmah uvalio u petorku jer igrača koji mogu sve a ne traže ništa nema previše. Ali ta frizura i brkovi, stvarno su previše.

8. (18) PHILADELPHIA – Jaki, atlete, fizikalci, imaju dužinu a posebice širinu. Ali i sa Millerom su se mučili organizirati igru, bez njega djeluju bezidejno. Sve je OK dok se trči, ali čim se naiđe na postavljenu obranu, ili ne daj Bože presing, slijedi raspad sistema. Drugim riječima, slabije momčadi bi trebali uredno dobijati, pogotovo ako nemaju mesa pod košem. Ali protiv stvarno dobrih ekipa nemaju što tražiti. Brand se još vuče, bez pravog playa i bez sistema nije mu lako. Dalambert je katastrofa, ali je ogroman i jak, kao i Speights i Smith, koji su dobra doza energije s klupe. Obzirom da je Indiana totalno ispuhana i puna rupa, te da je Toronto i dalje mekan i jednodimenzionalan, a oni djeluje kao momčad spremna svaku večer raditi do krvi, put do osme pozicije im je otvoren. Plus, novi/stari dresovi su fantastični.

9. (19) TORONTO – Mekani, samo šutiraju. Istina, na dvojci se iskoristivima pokazuju i DeRozan i Belineli, ali puno više od toga treba ih brinuti što Calderon djeluju previše klimavo i kilavo. Bargnani napunio koš preko Shaqa? Ha ha. Javite kada uhvati poneki skok, to će biti vijest.

10. (21) DETROIT - Mogu zabiti i bez playa i bez koncepta, to je očito. Također, očito je i da ne mogu ništa braniti. Vanjska linija za sada ne pokazuje veće znakove smetnji uzrokovanih pretrpanošću. Ali definitivno im ne bi škodilo pokoje tijelo pod košem. Obzirom da su izvan svih kombinacija za velike promjene ubuduće, najzanimljvije će biti vidjeti što će napraviti sa Princeom i Ripom. Što se prinova tiče, Gordon se bolje snašao od Charliea, valjda zato jer Gordonu ne treba nikakav sistem da igra svoju igru. Gledati Big Bena opet pod košem gotovo je neprocijenjivo iskustvo. I da, ovo definitivno nije playoff momčad.

11. (22) INDIANA - Ne samo da je obrana i dalje jedno veliko šetalište, već je i napad ostao bez one lanjske kemije i svježine. Granger djeluje užasno potežući kada i koliko poželi, kod ostalih nema nikakva žara, Ford je jedini play i nije u bajnoj formi, a mladi pokazuju potencijal, ali ne dovoljan za pozitivan score. Sve skupa ne obećava, dapače, mogla bi ovo biti duga, duga, duga sezona.

12. (23) CHARLOTTE – Za sada je više nego dobra vijest to što se i dalje svi trude, od trenera do igrača, kako bi ovu momčad učinili respektabilnom. Što nije lako obzirom na situaciju u klubu i činjenicu kako je taj trener Larry Brown. Dobri su i novi dresovi. Ali talenta je stvarno malo, jedan totalni prolaznik poput Stephana Grahama starta zbog ozljede Bella, a Tyson Chandler djeluje izgubljeno u ulozi sidruna, kao da ne zna što treba raditi bez onih Paulovih alley-oopova.

13. (24) MILWAUKEE – Osim što treba pratiti razvoj situacije sa Reddom, vrijedi ih gledati i zbog Jenningsa, momak je stvarno dobar. U NBA prvijencu skoro je ulovio triple-double, ostavlja dojam pravog floor generala, a ujedno je i malo lud. Tu je i naša maskota Roko, želimo mu sreću i zdravlje jer je dobar momak, i što manje minuta na parketu jer je loš košarkaš. Bogut pak ulazi u stadij karijere kada bi se svi trebali zapitati da li ga smatramo boljim nego što stvarno jeste samo zbog korijena? Jer usprkos njima, i usprkos činjenici da je bio prvi pick, može biti sretan ako postane pola igrača kakav je Brad Miller. Koji je jednako spor, ali sve nadoknađuje šutom i osjećajem za igru. Bogut ostavlja dojam nekoga tko ne voli košarku, odnosno nekoga tko nije mentalno dovoljno jak da pređe preko situacije koja mu ne odgovara. Čekaj, mislim da sam upravo opisao prosječnog Hrvata. Uglavnom, nisu Bucksi dosadni kao što se da pomisliti. Skiles forsira tu dosadnu, kontroliranu, obrambenu košarku, u kojoj igrači zadatka imaju važne role, te bi na račun toga mogli skinuti poneki skalp više, posebice među svojom bratijom s dna.

14. (26) NJETZ – Harris je van forme i lagano ozljeđen, što nije dobra vijest za moju fantasy momčad. Sve drugo je ružičasto. Koga briga što su izgubili dobivenu tekmu od Minnesote, mlada su momčad i takve stvari su normalne. Bitno je da Lopez potvrđuje klasu, da su i CDR i Williams iskoristivi. Temelji za supermomčad svakim danom sve se više slažu.

15. (29) NEW YORK – Ni lani nisu imali glavu i rep, ali barem su bili vatreni. Ali isto kako je uprava prekrižila ovu sezonu, prekrižili su je i igrači. Jedni čekaju prostor na salary capu, drugi istek ugovora. Hrpa plaćenika koja se niti ne trudi pokazati nešto budućim poslodavcima, e to je rijetkost. Za sada na njima uglavnom protivnici dižu cijenu. Inače, prvi prizor ove sezone koji sam ugledao vezan uz Knickse bio je spuštanje lopta pod koš Milićiću, što je bilo dovoljno da isti tren prebacim na drugu tekmu, i više ih ne poželim gledati. Darko se igra Olajuwona, Talijan ispaljuje trice kao Denis Mujagić. To je sve što imaju, ti individualni bljeskovi, serija koševa ovoga ili onoga. Malo, premalo da bi sa kriminalnim pristupom mogli očekivati išta više od dna. Što je sjajna vijest za Jazz, naravno. Zamislite da Knicksi dobiju prvi pick, te da dogodine uz svu hrpu sjajnih momčadi još dobijemo i Utah pojačanu najvećim talentom navodno sjajne generacije sveučilištaraca?

WEST POWER RANKINGS – LIGHT EDITION

1. (2) DENVER - Denver gladan, strastven, razigran. Sezona nije ni počela, a oni pucaju energijom. I to pozitivnom, prava su klapa. Lawson je pojačanje, donosi dozu brzine koju jedva čekam vidjeti u kombinaciji sa J.R. Smithom. Kemija između ovih igrača je čudo, govor tijela, opuštenost, srdačnost, ma sve odiše samouvjerenošću i stavom. Melo MVP kampanja je već počela, ali ako ovako nastavi Melo zaslužuje nagradu za totalnog team playera. Chauncey je otac, Kenyon je majka - da si birao, ne bi ih bolje posložio. Čekaj, pa njih i je netko izabrao. GM Nuggetsa – kapa dolje. Čak i George Karl izgleda sretno.

2. (5) SAN ANTONIO - Spursi se lagano kotrljaju, veterani bi najradije preskočili ove 82 uvodne tekme. Dobra stvar je što će do playoffa sve biti uigrano, a i mladi će dobiti šansu. Super za budućnost, a Blair, Hill definitivno imaju budućnost. Ironija ? Tanka unutrašnja linija bolje djeluje od krcate vanjske. Loš znak je da Bonner i dalje starta, znači da Pop još ne vjeruje ni Dyceu ni Blairu. Nadajmo se radi toga što još ne poznaju sistem, ili možda jer mu treba energija s klupe, a ne zato što misli kako nisu dovoljno dobri.

3. (6) LAKERS – Mislim da će ih Phil lagano kroz sezonu držati u Spurs modu, obzirom na godine. Nema smisla da jure na 60 i nešto pobjeda. Polako, ovo je playoff momčad, spremna na nadigravanje kroz dugu seriju, a ne nabrijana momčad koja gazi sve pred sobom. Zasad je itekako uočljivo ono što smo znali – koliko god da su dobri pod košem, toliko su jadni na vanjskim pozicijama. Posebice u obrani. Ne kužim kako ih je većina ljudi na početku proglasila favoritima. Zbog Kobea? Kobe je izrauban kao Renault 4 u dalmatinskoj zagori. Aha, nikad ne podcjenjuj... kužim, kužim.

4. (8) PORTLAND - Aldridge je zvijer, čeka ga sjajna sezona, barem što se koševa tiče. Svi izgledaju fizički savršeno pripremljeni, ozbiljni, prave atlete. Radi se u Portlandu, ali u svom tom inženjeringu, zaboravili su na čiste glave. Rudy zaslužuje igrati dvojku, Roy je play, barem za završnice. Jer oba nominalna playa su u nekoj čudnoj fazi durenja, u biti cijela momčad je nekako nesimpatična. Oden je totalno dijete, frustriran je non-stop, ili time što ne zabije zicer, zato što fula slobodno, nakon što napravi faul, ma bilo kakvu pogrešku. Neugodno ti je gledati koliko je ova ekipa napeta. Tako mladi, a ponašaju se kao čangrizavi starci. Ne kužim, umjesto da uživaju u mladosti i talentu. Pritisak je očito prevelik, a McMillan ne pomaže kako bi ga momčad što manje osjetila. A uostalom, tko ih šiša, već su dovoljno u ligi da bi trebali znati kako se nositi sa obvezama.

5. (9) OKLAHOMA – Igraju mudro kao veterani, polako kada treba, ne gube loptu i znaju svoju uloge. Imaju tri sjajne opcije u napadu kojih se drže, imaju pokretnu obranu. Ja i dalje ostajem pri tome da upadaju u playoff, makar bio jedini čovjek na planeti koji to misli. Klupa nije jaka talentom, ali je iskusna i zna što radi, a klinci u petorci napreduju svakim danom. Nije Sefolosha slučajno jedan od rijetkih igrača svoje generacije koji je dobio garantirani višegodišnji ugovor. Uglavnom, imaš Duranta, imaš Greena koji je postao njihova verzija Rasharda Lewisa, imaš Westbrooka u pick igri sa Krstićem. Pa ti zatvori sve to. I onda još prođi kroz onu dugoruku zonu. Odlični su, jednostavno odlični.

6. (10) UTAH - Utah kao i uvijek premekana, Deron nema dovoljno muda za sve. Boozer djeluje nezainteresirano i poprilično je iritantan svojim šutevima sa poludistance. Trebali bi napraviti trade što prije, da si daju mali vjetar u leđa.

7. (11) DALLAS - Dallas je obična banda run and gunnera, preovisna o Dirku. Nakon glupog poraza, luda pobjeda. Očekujte takvu cijelu sezonu. I to su mi neki veterani koji znaju što rade. Klinici iz Oklahome za njih su organizirani kao mafija.

8. (15) PHOENIX – Imaju lagan ždrijeb u početku, ali treba priznati da Nash još uvijek može od svih igrača na terenu izvući maksimum. Dobro, osim iz Jasona Richardsona. Frye briljira sa poludistance, Hill i Barbosa uživaju u igri sa Nashom, te posjetima toplicama nakon tekme. Svaka čast Gentryu što ne forsira Leandra sa klupe. Njemu treba minutaža. Amare je izgleda u gorem stanju nakon operacije oka nego što je bio nakon problema sa koljenom. Uglavnom, ove najgore ekipe u ligi su toliko loše, a 3 su čak sa njima u diviziji što je već u startu 12 laganih pobjeda, da Sunsi svojim brzim napadima mogu računati na gomilanje pobjeda. Još kad vidiš u kakvom su paklu od divizija New Orleans i Houston, to bi moglo biti presudno.

9. (16) NEW ORLEANS – Jednostavno, nemaju dovoljno oružja za boriti se za dobrim ekipama, a moraju dati maksimum da ih ne iznenade ove loše. Dovoljno je da malo pukne atmosfera, koja ni ovako nije bajna, nek se Paul naduri na trenera, neka se West ozljedi, i u stanju su pasti vrlo, vrlo bolno.

10. (17) HOUSTON - Rocketsi imaju širinu, ali Brooks i Scola ipak neće moći iznijeti teret lidera. Netko treba nositi hlače, a to definitivno nije ni Ariza koji se malo previše uživio u ulogu revolveraša. Puno je solidnih, ali bez alfa mužjaka ovo je lutrijska momčad u nastajanju.

11. (20) CLIPPERS – Žao mi je Griffina, ali bilo je očekivano. Ako svi oko tebe govore da si proklet, nakon nekog vremena i sam povjeruješ u to. I kada izađeš na parket pomisliš, htio ne htio, možda je ovo dan kada ću se slomiti. Kako nas uči sve što znamo o životu, negativne misle prizivaju negativne situacije. Kaman i Camby igraju van pameti, ali što im vrijedi kad je Davis izgleda umro. Nikada bolja forma, radio cijelo ljeto bla bla bla. Tip je gotov. Ima tek 30, ali iza njega je gomila ozljeda i neozbiljnog rada. Baron je uvijek igrao na snagu, sada je tek streaky šuter iz vani. Nije dobro.

12. (25) GOLDEN STATE – Ono malo što su stvorili kroz predsezonu, Nelson je razbio preko noći. Ubio je samopouzdanje Randolpha stavljanjem na klupu. Počeo sezonu sa Turiafom u petorci, iako nikada nisu igrali sa dva visoka. I od kada to Nellie prilagođava svoj sistem protivniku? Nije valjda u 98-oj godini odlučio postati trener. Cijelo vrijeme govore da Curry nije još spreman za ulogu lidera, onda ga bace ne parket sa svim ovlastima. A tu je i Stephen Jackson. Bar imamo trade o kojem vrijedi mozgati. Definitivno je sreća što Denver nema načina da ga dovede jer stvarno im nije potreban, čemu riskirati sa onom kemijom. Cavsi navodno ne žele dati Z-a, ali prije mislim da se ne žele vezati za još jedan loš ugovor. Po meni Hornetsi su jedina ekipa koja bi od Captain Jacka imala koristi. Njima strijelac treba pod hitno, a ionako su u banani sa ugovorima, jedan više ne bi ni osjetili. Mogu dati nešto od ove mladosti, ili Collisona ili Wrihgta, plus ugovor Petersona. Warriorsi dobiju potencijalnog igrača koji može biti od koristi, plus dvije godine manje za plaćati jer Peterson ima ovu plus jednu a Jack ovu plus 3. Mislim, nije to nikakav revolucionarni potez, ali barem bi i jedni i drugi dobro prošli.

13. (27) MINNESOTA – Talentom bi se namučili osvojiti i Euroligu, ali imaju srce. Big Al mora iz večeri u večer igrati protiv ne udvajanja nego utrajanja, što je odlično – konačno će početi dodavati loptu. Kurt Rambis i njegova trenerska ekipa čine se kao pun pogodak. Flynn je lider. Ja zadovoljan.

14. (28) SACRAMENTO – Tuga, Evans hakla i radi što želi, Martin također, ostali su sretni ako vide loptu. Jadni Thompson nema nikakvu ulogu, Hawes također. Barem May i Casspi pokazuju da su NBA igrači. Za razliku od ovih ispod, Kingsi se barem trude.

15. (30) MEMPHIS - Od groblja na terenu veće je samo ono na tribinama. A Seattle nema klub. Žasu.

Filed under: bball 2 Comments