ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

23Feb/103

IN THE COURT OF THE CRIMSON KING

Posted by Gee_Spot

Sedam dana nakon kraja prijelaznog roka manje-više znamo sve o ovoj sezoni. Doduše, još je otvoreno nekoliko playoff mjesta, moguće je da se netko pojača ponekim otpisanim veteranom do kraja, ali to finaliziranje rostera teško će biti više od šminke.

Znamo sljedeće – četiri momčadi su pokazale više od svih i sve osim njihovih međusobnih dvoboja u završnici bit će iznenađenje. Sumnjam da ćak i Denver može biti toliko neozbiljan da si dozvoli podcijeniti Dallas ili Oklahomu. Dakle, četvorka koja će se boriti za naslov uključuje Nuggetse, Magic, Lakerse i Cavse. Bez Bostona i bez Spursa, koji ne pokazuju znakove poboljšanja. Svi ostali jednostavno nisu dorasli.

U ovom periodu nagledao sam se utakmica (trudim se držati ritam od barem jedne dnevno, a u nedjelju je ta brojka porasla na četiri u komadu), ali po važnosti susreti Cavsa protiv Nuggetsa i Magica svijet su za sebe – praktički, u pitanju su playoff dvoboji, borba za što bolje startne pozicije, i doslovno i figurativno. Ono, treba se protivniku uvući u glavu. I, nažalost po Cavse, sve miriše na još jednu reprizu lanjske situacije. Gdje nakon dominacije u regularnom djelu slijedi neminovni pad u najvažnijem trenutku.

Sad, obzirom na to da su Cavsi jedini od Izazivača napravili ozbiljnu promjenu za vrijeme prijelaznog roka, dio razloga za ova dva poraza možemo pripisati i aklimatizaciji na Jamisona. Ali, nemojmo se zavaravati, puno ozbiljniji dio krivice leži na nečemu s čim Cavsi već duže vrijeme imaju problem. Nečemu što im visi kao kamen oko vrata i vuče ih prema dolje, znatno otežavajući put prema prvom naslovu. A to su

a) pogrešan trener
b) Jamesova zbunjenost u pogledu vlastitih mogućnosti

Idemo redom. Već smo o tome govorili (a ako Cavsi ne osvoje naslov, govorit će o tome svi, garantiram vam), ali Mike Brown nije dorastao trenutku. Ova momčad ima sve potrebno da osvoji naslov, i priče o lošim suigračima više ne prolaze. Shaq igra iznad svih očekivanja, praktički anulira Howardov učinak. Jamison je sve što im je trebalo, čovjek koji može zabiti lakoćom, čovjek koji će individualnim kvalitetama olakšati muke nečemu što znamo i pod nazivom ''igra u napadu Cavsa''.

Koliko puta smo slušali priče o tome kako Cavsi imaju jedan od kompleksnijih napada u ligi, sve te akcije u kojima se prolazi kroz trostruke blokove, križanja, promjene strana. Ono, Flex na kubik. I onda zadnjih 10 sekundi, nakon sve te muke, lopta završi kod Jamesa na vrhu reketa. Sad, što je to ako ne znak da trener ne zna kako prijeći tu posljednju prepreku, dati završnu glazuru svome projektu?

Gle, Brownu je ovo prvi posao i odradio ga je fantastično. Cavsi su, zahvaljujući upravo njemu, postali jedna od najboljih obrambenih ekipa lige. Obrana donosi naslov, a Cavsi je imaju. Svi koji se boje da Jamison nije profil igrača koji im je potreban, jer nije dobar obrambeni igrač, nek' se ne brinu. Ako je Brown uspio uklopiti Shaqa, Jamison će biti dječja igra.

Brown pada na onome gdje je trener najvažniji. Na pripremi i na odnosu s igračima. Ovo što on radi je posao vrhunskog asistenta. Dakle, ono što u Bostonu radi Tom Thibodeau. A, iako nikad nisam mislio da ću ovako nešto izjaviti, Cavsima fali Rivers. Ne zbog svog briljantnog taktičkog uma, već zbog sposobnosti da manipulira igračima kako bi iz svakoga izvukao ono što je napotrebnije momčadi.

Cijela ova situacija me podsjeća na Pistonse, kada ih je, par sezona prije osvajanja naslova vodio Rick Carlisle. Joe Dumars je hladnokrvno, preko noći, maknuo Carlislea, čovjeka koji je izgradio temelje budućih prvaka svojim fanatičnim pristupom obrani, i doveo iskusnog Larrya Browna. Carlisleu je to bio prvi pravi posao, i to iskustvo mu je pomoglo da kasnije u Pacersima napravi još bolji rezultat. Ali Dumars je znao da, ako misli osvojiti naslov, mora imati čovjeka koji zna kako se to radi, a ne nekoga tko tek uči. Jer s druge strane je, ne zaboravite, čekao Phil Jackson.

Istu stvar moraju napraviti i Cavsi. Pozdravite Mikea Browna i dovedite iskusnog trenera koji se neće:

- bojati Jamesu u facu reći da je pogriješio u obrani (nadam sa da svatko sa zdravim očima zna da James nije materijal za najbolju obrambenu petorku, jer se njegova obrana svodi na trenutke koji završavaju na NBA actionu)

- bojati pozvati time-out nakon isforsirane trice i upozoriti Jamesa da ima boljih opcija na raspolaganju (prvenstveno ulaz, u kojem je nazustavljiv i koji će u 90% slučajeva rezultirati dodatnim slobodnim, te povratna loptu suigračima koji svi redom gađaju trice preko 40%)

- bojati reći Jamesu da je vrijeme da se posveti treniranju post igre jer ovo što sada pruža je ispod svake razine (koliko puta ste ga gledali kako primi loptu u postu protiv potpuno inferiornog igrača i onda ne zna što sa sobom, osim nekakvog poluhoroka za koji mu još treba skok unazad kako bi dobio dodatni prostor)

- bojati ukazati Jamesu da je činjenica kako grize nokte na klupi malo previše, jer nema više 18

- bojati ukazati Jamesu na činjenicu da glupiranje prije tekme ili poslije nekog vrhunskog poteza nema smisla ako ćeš u isto vrijeme, svaki puta kada ti ne ide kako si zamislio, nestati (što se posebice odnosi na padove ili krive doskoke nakon kojih još narednih minutu-dvije radi grimase i pipka zglobove kao da je u najmanju ruku nešto slomio)

Cavsi će biti korak iza protivnika sve dok se apsolutno vrte oko ugađanja Kralju. Mislim, jedan Denver ima, bez premca, najboljeg i najhladnokrvnijeg ubojicu u trenutcima kada se lomi utakmica – Anthonya. I bez obzira na to, momčad nema ništa protiv toga da zadnji šut završi u rukama Billupsa, ili čak Smitha. Orlando ima Lewisa, ali i Nelsona, te čak i Cartera. Lakersi imaju Kobea, ali Phil je napravio takav posao da znamo kako će momčad odigrati svoj maksimum kada je najpotrebnije.

Paradoks je da, usprkos tome, u široj javnosti prevladava slika o Anthonyu i sličnima kao sebičnim igračima, a o Jamesu kao o košarkaškoj Majci Terezi. Međutim, istina je u detaljima. Uočite kako Anthony možda nije takav asistent, ali u stanju je maknuti se i napraviti prostora drugima. James to još ne može, pobjednički šut suigrača mora doći od njegove povratne. Ali nije to ništa što se ne da ispraviti, Kralj će kad-tad naučiti vjerovati suigračima. Međutim, trenutno to još ne zna. A ne zna pomoći ni sebi.

Jer Kralj umjesto ulaza, koji mu je zaštitni znak, bira šut iz vana. U trenutcima kada se utakmica lomi, kada lider mora biti na visini zadatka, on je taj koji čini razliku između pobjede i poraza. Čovjek koji se ne srami dodati ključnu loptu suigračima, i na čemu mu svaka čast, istim tim suigračima uzima kruh iz ruku trošeći nešto što bi trebala biti njihova odgovornost – šut iz vana. Gle, košarka je sport u kojem najbolji pojedinac zaslužuje imati zadnju loptu. Samo kažem da je ne moraš nužno opaliti s osam metara. Jer, ako nećeš ići na ulaz i koristiti snagu i brzinu koje te čine najboljim košarkašem na svijetu, tada automatski daješ prednost jednom Kobeu ili Melu. Jer njima je šut s poludistance razlog postojanja, i kada se upustiš u revolveraški obračun s njima - gubiš. Svoju veličinu možeš dokazati i tako da ideš svojim putem, a ne nužno onim koji su toliki već prošli.

Ja više ne želim slušati o Jamesu kao ultimativnom košarkašu (a to se posebno odnosi na tebe, Simmonse). Ne budite licemjeri. Više nema opravdanja. Pa čak ni u Mikeu Brownu. Kralj ima vrhunske podanike, koji su u ove dvije utakmice dokazali da se bez problema nose s Orlandom i Denverom. Naslove su osvajali i slabiji rosteri od ovoga što ga imaju Cavsi. Momčad ima sve na oba kraja terena. Sada joj samo treba pravo, zrelo vodstvo. Koje se najbolje očituje u zadnje tri minute. Ni u jednom trenutku nemam namjeru reći da je Kralj sebičan namjerno, ili da sabotira momčad jer želi svu slavu za sebe. Ništa tako prizemno nije u pitanju. Samo kažem da Kralj još ne zna što je potrebno za biti na vrhu jer se još nije suočio s vlastitim limitima (a nije očito ni dotaknuo dno, iako se kroz zadnjih nekoliko godina nakupilo bolnih poraza). Za njega je sve do sada bila jedna velika igra. Međutim, ako misli osvajati naslove, onda je vrijeme da se prestane igrati i neka se uhvati posla. A posao najčešće nije zabavan, ali ga treba odraditi.

Osobno navijam za Finale između Denvera i Orlanda. Ne samo zato što bi u pitanju bilo jedno od luđih Finala koje ćemo imati prilike gledati u životu, već i zato što bi taj dvoboj doveo do laganih promjene u pogledu na svijet. Zaboravite na krvave rovovske obrane, zaboravite na komplicirane kontrolirane napade. Sve se svodi na borbenost i požrtvovnost u obrani, odnosno na kreativnost i talent u napadu. Tko može biti pametan i prognozirati išta s ovakve dvije ekipe, koje su u stanju ne samo pobjeđivati dobre i gubiti od loših, već u istoj utakmici pokazati svoje najlošije i najbolje strane?

Zvuči sjajno, zar ne? Tko ne bi uživao u nečemu što možemo smatrati oproštajem od dosadne košarke koje je krasila Spurse, Pistonse i Lakerse. Ali i ne samo oproštajem od racionalnosti, već i od super-zvijezda koje dominiraju nad igrom. Jer i Denver i Orlando imaju (pre)više heroja. Da, Melo i Howard su glavni, oko njihovih talenata izgrađene su momčadi, ali ljudi odluke su i Billups, Smith, Lewis, Nelson pa i Bidrman i Barnes. Bio bi ovo povratak ABA košarke i NBA s kraja sedamdesetih, kada su pobjeđivale momčadi sastavljene od gomile podjednako dobrih košarkaša. Ono, da se ljudi podsjete da nije samo potrebno imati tri zvijezde i sedam statista, već i da momčad s devet igrača u rotaciji ima smisla i da svatko ima svoju ulogu.

Najluđe od svega, promjena paradigme bi dovela i do toga da bi svi sveučilišni tirani i sve Repeše ovog svijeta shvatili kako se svijet ne vrti oko njih. Košarka je sport koji, kao nijedan drugi, ovisi o pojedincu, ali samim time je važnija i uloga najslabije karike. Ako me kužite. U košarci je sreća najmanje važna. U seriji od sedam, uvijek će proći bolji. Ma kako trenirao zonu, i ma kako trenirao šut, ako je protivniku stalo, a talentiraniji je, može vas ubiti pick 'n' rollom. Ne komplicirajte život.

Zato hoću Denver-Orlando. Jer ne želim gledati Kralja, barem dok se još nije pretvorio u pravu legendu i kompletnog igrača, da diže pehar dok svi svršavaju uokolo. Ne želim da se Mike Brown vodi u povijesti kao veliki trener, a da još nije vidio svijet oko sebe otvorenih očiju. Želim da cijelo ljeto imam glupi osmjeh na licu zato što su dvije takve momčadi, van svake pameti, došle do kraja. Na račun originalnosti.

Nešto sam skužio što se tiče Van Gundya. On djeluje kao da nema pojma što radi, ali što ako je baš to tip trenera kakav treba Magicu? Što ako samo on može tolerirati ovakvu momčad sastavljenu od potpunih psihopata, čistu antitezu svega onoga što je do sada donosilo uspjeh u igri? Svaki drugi trener odavno bi Nelsona zakopao na dno klupe, ali ne i Stan. I onda Nelson zabije ključne lopte. I tako svaki put. Ista stvar je s Rashardom. Kažem vam, svaki drugi trener bi pukao (ovi sveučilišni s deset kilograma gela u kosi bi se vjerovatno ubili). Ne i Stan. On mirno kaže svoje, iako je svjestan da ga nitko ne sluša. Igrači naprave po svome, ali dok se onako bore u obrani i u bitnim utakmicama, što im možeš zamjeriti. To što nema logike u tome što rade? Ali funkcionira!

Uglavnom, svjestan sam da su Cavsi i Lakersi na svoj način odlični. I svjestan sam da imamo šanse za Finale između Denvera i Orlanda ne toliko zbog veličine tih ekipa, koliko zbog činjenice kako Kralj nije dosegao svoj vrhunac. I da, na kraju ćemo vrlo vjerovatno gledati Lakerse i Cavse i uživati. Možda ću čak navijati i za Cavse, ako James u međuvremenu zauzda hormone i ako se vrati Big Z (ovo s navodnim stopiranjem njegova povratka od strane lige je obična sprdnja, pravila su jasna a po njima Cavsi imaju pravo vratiti Ilgauskasa, isto kao što su to prije njih napravili mnogi - to što ovakav čin možda nije idealan, e to je nešto s čime se svaki put bavimo par dana a onda zaboravimo do sljedećega puta).

Ali, barem dok se to Finale ne dogodi, uživajmo u mogućnosti svijeta bez centralizma, svijeta koji je u stanju okrenuti fokus od dvoboja pojedinaca na dvoboj momčadi. Oslobodimo se narcisoidnosti 20-og stoljeća i uživajmo u NBA, tom fantastičnom spoju najboljeg i najgoreg što čovjek ima za ponuditi. Drucker vs Friedman, Srića vs Škegro, Kissinger vs Obama, Ghandi vs Bush. Sve to imamo prilike gledati u jednoj od boljih završnica zadnjih godina. OK, možda i ne, ali tko to može dokazati?

Stoga, prije svega, uživajmo u sezoni u kojoj imamo četiri legitimna pretendenta na tron. Svaki ima svoje mane i vrline, svakoga se može simpatizirati zbog ovoga ili onoga. Meni čak i ovo ludilo Denvera i Orlanda zna ići na živce, jer često donosi kontra-efekt, momčad sama sebe upuca u nogu. Ali, zar nije slična stvar i s ovim, nazovimo ih, ozbiljnim momčadima, zar i Cavsi i Lakersi nisu sami sebi najveći neprijatelji?

I zar nije upravo ova kompleksnost košarke, kao sporta u kojem su pojedinci i način kako funkcioniraju pojedinačno i u timu važniji od taktike i bilo kakve teorije igre, nešto što cijelu stvar čini još zanimljivijom? Da ne duljim više, samo želim reći da će ovogodišnja NBA završnica po svemu sudeći biti vrhunska i da je nitko normalan ne smije propustiti. Ovoliku količinu čiste životne energije teško možete naći igdje drugdje a da je sve što vam treba - flat rate.

Stern, lovu očekujem na računu do kraja tjedna.

19Feb/100

WORLD TRADE CENTER

Posted by Gee_Spot

24 sata nakon kraja prijelaznog roka informacije su dovoljno obrađene, sve je sjelo na svoje mjesto, pa je red da kažemo par riječi o svemu što se jeste i nije dogodilo. Prvo, usprkos svim krivim glasinama i izmišljotinama koje ljudi izvlače tko zna od kud, bio je ovo jedan od zanimljivijih prijelaznih rokova zadnjih godina. Na kraju je moglo biti i bolje, ali, ako ćemo se ravnati samo po onih par poteze koje sam neki dan naveo kao minimum koji se mora odraditi, napravilo se dovoljno.

BULLS

Prvo, Bullsi su uspijeli očistiti jedan ugovor, Salmonsov, i još su dobili igrača, Warricka, koji će donekle zamijeniti učinak također zamijenjenog Tyrusa Thomasa. S tim da trade Thomasa baš i nije jasan. Naime, Bullsi su njime pojačali izravnog konkurenta za playoff, osim ako ne vjeruju da je Thomas toliki problem u svačionici da nikome ne može biti pojačanje. Inače, procurilo je i malo više detalja o svim Thomasovim sukobima s Del Negrom, a neki navode i ozbiljne prijetnje fizičke naravi. Tyrusa prema Vinnieu. Na što mogu samo reći – tko mu to može zamjeriti?

Koliko god mi drago bilo što su Bullsi napravili mjesta za kompletiranje vrhunske petorke bez da su se odrekli ikoga iz jezgre Rose-Deng-Noah, toliko mi je bezveze što su pojačali ne samo Bobcatse, već i Buckse. Možda ne bih trebao doživljavati stvari kroz tu prizmu suparništva, obzirom da je prije svega u pitanju biznis, ali nekako mi to baca još veću sjenu na vodstvo ovog kluba. A kao da već dovoljno velika sjena sama po sebi nije boravak Vinniea na klupi u ulozi trenera.

Uglavnom, Bullsi jesu napravili potrebno, ali ostao je gorak okus u ustima. Za Thomasa se moralo dobiti više, a i Salmons, iako je igrao loše, nije bio toliko bezvrijedan da ga tek tako zamijene bezveznjaci poput Flipa Murraya ili Parga (zanimljivo, dva apsolutna trash strijelca s klupe zajedno su u istom klubu u istoj ulozi).

BUCKS & BOBCATS

Bucksi su dovođenjem Salmonsa pokrili su najslabiju poziciju u momčadi, te vratili na dno klube vječnog no stara Bella. Obzirom da je Redd dogodine važniji u ulozi ugovora nego igrača, dodatna godina Salmonsa ni malo im neće naškoditi. Prostora za prava pojačanja ionako nema, barem ne dok se ne riješe Redda.

Bobcatsi su pak ovim potezom otvorili vrata ne samo petoj poziciji na Istoku, nego i mogućem playoff iznenađenju. Pokaže li se Thomas u pravom svjetlu, a to znači bude li lijepio blokade kao manijak, protiv Bobcatsa neće biti lako nikome. Ja osobno ne vidim zašto bi Celticsi ili Hawksi bili favoriti protiv njih? Jer što se tiče igre unutarnje linije, atletska postava Wallace-Thomas-Chandler, s Diawom koji donosi point-forward dimenziju, može se nositi sa svima, posebice u obrani.

Kvragu, Larry Brown je toliko napaljen na zid pod košem da je pod svoje krilo vratio i jednog Thea Ratliffa, s kojim je 2001. igrao Finale sa Sixersima. Iako se radi više o sentimentalnom nego razumnom potezu, i on u neku ruku govori o odlučnosti ove momčadi da napravi sve što se napraviti da. Right here, right now.

CELTICS

Za njih smo se nadali da će nešto napraviti s Allenovim ugovorom, ali očito nije bilo prave ponude. Što znači da su i dalje ostali ista gerijatrija koja će ovisiti ponajviše o Rondovom, Perkovom i Davisovom raspoloženju, te Pierceovoj sposobnosti da ostane u komadu. Ovo dovođenje Robinsona u zamjenu za Housea totalni je promašaj, praktički u momčad kojoj je kemija u raspadu dovodiš još jednog problematičnog tipa umjesto igrača koji je poznat po tome da više vrijedi u svlačionici nego na parketu. A Houseva sina da ne spominjem, momčad je ostala bez neslužbene maskote.

Što su dobili? Tipa koji može zabiti u seriji s klupe, ali koji je uglavnom neučinkovit šuter, općenito je veliki potrošač lopti i kao playmaker potpuno limitiran na slash and kick igru, koja podjednako rezultira izgubljenima kao i asistima. Potez očajnika.

CAVS

Oni su za razliku od Celticsa svoje odradili. Jamison nije u potpunosti četvorka koja će raširiti reket, ali je čovjek koji kreira sam sebi šut. Što je za ovu momčad puno važnije jer spot up šutera imaju sasvim dovoljno. Kada se vrati Z, imat će kombinacija koliko požele za dva mjesta pod košem, i to će samo po sebi mnogima dati glavobolje.

Sjajni John Krolik s ''Cavs the Blog'' je rekao sve – nije ovo potez genijalca, ali su ga Cavsi morali napraviti, pogotovo nakon što su lani propustili šansu dovesti dodatnog igrača, što ih je na kraju možda i koštalo puta u Finale. Postavimo stvari ovako. Jamisonov najveći minus je ugovor, obzirom na godine postoji realna opasnost da se raspadne svaki tren. Ali po onome što smo od njega mogli vidjeti sve ove godine znamo da je čovjek ratnik koji će prihvatiti svoju ulogu, ma kakva ona bila, i koji će, usprkos čestim ozljedama, uvijek naći načina za pomoći momčadi.

I znate što je još zanimljivo? Kada pomislim na svu trojicu bivših Wizarda prvo mi na pamet pada riječ ratnik. Ispada da su u Washingtonu imali hrpu karakternih likova čiji je najveći problem bila činjenica kako im je za alfa mužjaka nametnut vječni klinac poput Arenasa.

Uglavnom, ako pogledamo ostale opcije koje su se nudile Cavsima, Jamison je definitivno najbolje rješenje. Amare je kreten i takav Cavsima ne treba. Niti je timski igrač, niti je u stanju preuzeti dio tereta kojega James kao lider nosi (a i pitanje je koliko ga je Globalna Đikona spremna prepustiti, iako se protiv Nuggetsa dalo vidjeti koliko je lakši život Carmelu dok kraj sebe ima jednog Billupsa). Troy Murphy bi previše koštao obranu, a u napad bi donio samo taj šut, što je nešto čega Cavsima ne nedostaje.

Jamison je pak atleta koji može i malo više od toga da bude tek još jedna sporedna persona koja živi od Jamesovih mrvica. Stvar je jednostavna – ako jedan obični atleta poput Hicksona izgleda ovako dobro živeći na račun LBJ-a (i Shaqa), kako će tek izgledati Jamison? Mislim, nema logike da čovjek ne bude pojačanje, jednostavno je predobar realizator.

Plus, zahvaljujući tome što Jamison još bolje može iskoristiti svaki centimetar prostora koji mu ostane nakon pick igre s Jamesom (Hickson je ipak samo ''roll'' igrač, a Jamison može vrtiti i ''pop'' opciju), automatski će lakše biti i samom Jamesu (i Shaqu). Unutarnja linija Cavsa preko noći je postala još opasnija, i kao domino efekt, odmah je olakšala pritisak na vanjsku. Ergo, Cavsi iz cijele priče izlaze kao još bolja momčad, momčad koja je toliko pojačala svoje dobre strane da ih ove loše više i ne mogu doći glave.

Sjetimo se Orlanda. Lani su ih izbacili jer su prevelik pritisak napravili na bekove Cavsa, koji se s tim nisu mogli nositi. Sada to više ne mogu, jer Rashard Lewis će imati pune ruke Jamisona, uokolo će letati i Hickson, a pod košem će biti Shaq. Dakle, Maurice, Delonte, Booby i Parker (koji se šuterski pokazao pojačanjem) neće imati tako važnu ulogu, što će paradoksalno upravo njihov učinak učiniti važnijim.

GRIZZLIES & JAZZ

Memphis je hrabro odlučio iskoristiti prostor ispod granice salary capa kako bi pojačao klupu i održao na životu san zvan playoff. Sad, da li su mogli bolje od Ronniea Brewera? Pa, obzirom da im prevenstveno treba netko tko može zabiti – da. Ali, gledano u nekakvoj široj perspektivi, Brewer je potencijalno riješenje i u slučaju da ostanu bez Gaya, te im kao dokazani starter pruža sigurnost i dodatne opcije u budućnosti.

Što nas pak tjera da se pitamo koji vrag se događa u gradu na slanim jezerima? Očito je da nasljednici pokojnog Millera važu svaki dolar, ali tek tako se riješiti čovjeka koji je tri sezone igrao ulogu startnog beka, malo je smiješno. OK, Brewer nije bio ni š od šutera, nije bio čak ni tako dobar obrambeni igrač kao što se predstavljao. Njegova najveća vrlina je bila atleticizam i potpuno prihvaćanje Sloanove filozofije o stalnom kretanju bez lopte, što ga je praktički pretvorilo u korisnog napadača.

Uglavnom, za njim ne treba previše plakati. Ali jebeni zaštićeni pick sve do 2015? Koji, ako se ne realizira, rezultira novčanom nadoknadom? Pa nisam ni znao da se to može, užas. Shvatiš da su se riješili startera samo zato da uštede nekoliko milijuna. Što je možda s poslovne strane i razumljivo, nije da Korver, Matthews ili čak Gaines ne mogu zamijeniti Brewera, ali sa strane nekoga tko prati tu momčad, sve ovo djeluje zbunjujuće. Pa čovjek je bio starter pobogu!

ROCKETS & KNICKS

Na Rocketse nisam ni računao, a ispalo je da su napravili možda i najbolji posao. Momčad je počela tonuti pod teretom Arizine neučinkovitosti na dvojki, te su ovim potezom ne samo spasili karijeru Kevina Martina, već su opet omogučili Arizi da bude ono što jeste. Na krilima mladih lavova kakvi su Brooks, Martin i Ariza momčad će poletjeti, i bit će ovo jedna sasvim druga košarka od dosadašnje.

Landry je gubitak, ali nije da nemaju Scolu na toj poziciji. Dapače, čak imaju i pick prve runde u liku Jordana Hilla da ga pokazuju uokolo. Ja i dalje vjerujem da je Hill totalni promašaj, ali Rocketsi mogu igrati na kartu da to još uvijek nije potpuno dokazano.

A jednako velik dobitak poput Martina su i dva picka pristigla iz New Yorka. Još jedna godina Jareda Jeffriesa gotovo da je nevažna za sve ono što ti donosi. Mislim, Rocketsi su već sada na rubu playoffa. Sad, zamislite da se dogodine Yao vrati u donekle normalnom izdanju. Yao, Scola, Ariza, Martin i Brooks u petorci, uz Battiera, Andersena i razno razne likove koje će Morey negdje iskopati, na klupi. Momčad za playoff, zar ne?

I onda ta momčad još dvije godine za redom bira pri vrhu drafta, jer su Knicksi i dalje loši. Za što postoje ogromne šanse. Gle, realno je da će Wade ostati u Miamiu, da će James ostati u Cavsima, čak i da će Bosh ostati u Torontu. Svi ovi klubovi što su čistili prostor na salary capu morat će se zadovoljiti Boozerom, Johnsonom ili Amareom. Preplatit će se svaki slobodni osrednji igrač. Dakle, Knicksi će, moguće je, dovesti Amarea i Johnsona u pokušaju D'Antonia da opet na jednom mjestu okupi svoju prvu generaciju Sunsa. Samo, Sergio Rodriguez nije Nash, i tu će san završiti.

Uglavnom, Rocketsi imaju milijun opcija u budućnosti, a Knicksi opet nemaju ništa. McGrady? U najboljem slučaju strijelac s klupe. Realno? Kandidat za prijevremenu mirovinu. Tako da u cijeloj priči New York i dalje ima samo tu nadu da može preko tržišta složiti Dream Team od dva maksimalna ugovora i deset minimalnih. Nadu koja će vrlo brzo umrijeti, nakon čega će im ostati samo saznanje da su četiri sezone za redom ostali bez pickova (dva buduća plus Jordan Hill Rocketsima, a sljedeći Jazzu). Pogledajte oko sebe sve velike momčadi i jedno će vam biti jasno – sve su se složile oko izbora na draftu.

Howard, Melo, Wade, LBJ, Deron, CP3, Ming, ma mogu nabrajati do sutra. Draft je smisao i poanta cijele ove igre, ciklus života NBA lige. I ti ga se svjesno odričeš godinama da bi pratio nekakav suludi san, umjesto da čekaš svoju kartu za raj. Da, pickovi su donekle zaštićeni, ali nije poanta samo u najvećim talentima, već u svim mladim, jeftinim i korisnim igračima koji igraju važne uloge, bez obzira bili izabrani treći, šesti ili osmi. Bez svježe krvi putem drafta jednostavno ne možeš složiti konkurentan roster.

KINGS

Martin je bio višak, obzirom da je očito kako će oko Evansa graditi budućnost. Jedna lopta je premalo za dva strijelca na vanjskim pozicijama. Carl Landry je dobar dodatak, čovjek je dokazao kako se radi o rasnoj četvorci koja ima kompletan repertoar i, što je najvažnije, ima puls. Joey Dorsey bi mogao ugodno iznenaditi, ali za njih je najvažnije odlučiti se za buduće poteze. Čeka ih još jedan draft, gdje moraju tražiti ili playa ili centra, nakon čega se moraju odlučiti što s Thompsonom i Hawesom. Udrih i Garcia sa svojim ugovorima i dalje su uteg oko vrata, ali nešto se kreće. Ne previše, doduše, ali dovoljno. Za razliku od Knicksa, bar mogu oko nečega konkretnog razbijati glavu.

MAVS

Cubanu svaka čast jer nikada ne propusti napraviti posao. Ne, nije Dallas odjednom postao ozbiljan izazivač, ali su bolji nego što su bili. Dodali su dva borca na roster koji pati upravo od nedostatka energije, i to praktički ne izgubivši ništa. Štoviše, i Butler i Haywood imaju ugovore koji su potpuno racionalni i ničim ne opterečuju budućnost kluba. Ako ne bude išlo, vrlo brzo se eksperiment može prekinuti.

Međutim, prije će Cuban zadržati obojicu. Haywood je prava petica koja može kontrolirati reket i koja će im biti neophodna obzirom da se era Erica Dampiera konačno približava kraju. Butler je idealan pomoćnik za jednog strijelca kao što je Dirk. Problem je samo što će izgleda od njega tražiti da igra na dvojci, kako se ne bi diralo u Mariona, što automatski dovodi do smanjene učinkovitosti svih.

Jer, valjda do sada svi znaju da je Marion najbolji kao četvorka a da Butler ne može biti ništa drugo nego malo krilo. Ako ih guraš van pozicije, uzimaš im dobar dio vrijednosti. Jasno, tokom susreta će rošade s Terryem omogućavati da Butler igra na svom prirodnom mjestu, ali poanta je da pretpanost i forsiranje ne vode ničemu dobrom.

Možda bi bolje bilo kada bi ili Marion ili Butler ulazili s klupe. A možda to sve i nije važno, jer kako god okrenuli, Dallas nije u istoj rečenici s Lakersima i Denverom, možda čak ni s Thunderom i Jazzom.

WIZARDS

Impuls koji ih je nagnao da potpunu rasprodaju momčad donekle razumijem. Zajedno s dugogodišnjim vlasnikom umro je i san o zadnjem pokušaju ove generacije da napravi rezultat. Arenas je suspendiran, a svi ostali važni igrači zamijenjeni. Da, dobili su premalo za ono što su nudili, ali kada ih usporedimo s jednim Knicksima, koji su potrošili godine da dođu u sličnu situaciju, Washington već od dogodine ima šanse opet biti zdrava momčad.

Uštedjeli su ogromne novce, i iako će Arenasov ugovor visiti nad njima još dugo, s jednim problemom dat će se živjeti. Sada će konačno dobiti šansu snimiti koliko mogu njihove mlade snage, i kada im dodaju par novih lutrijskih pickova, i poneko pojačanje, mogu se nadati brzom oporavku. Pola sezone tuge nije prevelika cijena za tako nešto. Pitajte samo navijače Knicksa.

CLIPPERS & BLAZERS

Clippersi su rentali Cambya Blazersima za par milja, i na kraju će svi biti zadovoljni. Camby će dobiti bonus i priliku da opet igra bitne utakmice, Blazersi će zatvoriti propuh u reketu, a Clippersi mogu pokriti dio minusa na računu. Moram priznati da je Dunleavy napravio vrhunski potez riješivši se Telfaira. Al Thornton je ionako prekrižen kao budućnost kluba, te se mogu smatrati sretni što su Wizardsi očito smatrali da bi ga vrijedilo isprobati zbog čega su jadni Cavsi bili prisiljeni dovesti playa koji im uopće nije potreban. Samo, što vrijedi sav taj prostor na salary capu i solidna jezgra koju čine Gordon, Kaman, Griffin i ovogodišnji pick, kada imaš Barona Davisa i njegov katastrofalni ugovor.

OSTALI

Oklahoma nije žurila, a po svemu viđenom i nema zašto. Imaju slatke brige za ubuduće. Da li da ovo ljeto love nekog krilnog centra tipa Boozer ili Lee? Ili da traže rasnu peticu? Jer ova momčad koju sada imaju, dovoljno je jaka da već sada igra polufinale Zapada.

Minnesota je toliko izbezumljena da pokušava u Darku naći čovjeka koji može malo zatvoriti reket. Najluđe od svega, pristane li Darko na dolazak u Minneapolis, jer spominje se i njegova želja za prekidom NBA karijere, imat će dovoljno prilika da pokaže što ne zna. Reket Wolvesa pust je poput Šibenika u utorak navečer.

Sixersi su napravili totalno nebitni trade s Bucksima, iako treba napomenuti da je Skiles u Iveyu dobio još jednog obrambenog majstora, a Sixersi u Meeksu beka koji može zabiti 50 jednog dana. Problem je samo što ni jedan ni drugi neće igrati.

Phoenix i dalje nastavlja ovu šaradu s Kerrom kao GM-om, iz nekog razloga riskiraju da ostanu bez ičega, umjesto da su prihvatili kakvu god ponudu Heata za Amarea. Ovako, netko od ovih klubova s prostorom za maksimalni ugovor ovo ljeto će istoga pretplatiti, pogotovo nastavi li igrati do kraja sezone ovako kao što to radi sada. Mislim, nema šanse da, ako ćemo računati kako će na tržištu glavi igrači biti on, Boozer i Johnson, netko ne ponudi maksimum. Jasno, ako i Wade i James i Bosh odluče promijeniti sredinu, opcija će biti manje, ali nekako sumnjam da će dogoditi išta tako dramatično.

Zato drame neće nedostajati u zadnjoj trećini NBA sezone. Pripremite se, polijećemo. Kreće prava stvar.

Filed under: bball No Comments
12Feb/104

THE 2010. NO-STAR WEEKEND

Posted by Gee_Spot

All-star vikend je pred nama i, kao i obično, eto nam prilike da se na par dana odmorimo od gledanja košarke. Iako, moram priznati, da me čak malo i privlači baciti pogled na glavnu tekmu u nedjelju, jer ipak će se na terenu po prvi put u ulozi zvijezda naći i majstori kao što su Durant, Rose i Rondo, zatim je i jedan Deron konačno dočekao svoj poziv, a da ne govorim da imam osjećaj kao da sam osobno slagao ultimativnu šljakersku ekipu kada vidim na rosteru Horforda i Leea. Naravno, neće biti ništa od gledanja, ali lijepo je primjetiti. Od samog susreta ionako je puno važnije odbrojavanje do kraja prijelaznog roka.

Dok čekamo da se konačno dogodi neki jebeni trade, mogli bi nešto i reći o trenutnoj situaciji. Najsvježije vijesti kažu da Celticsi čak razmišljaju o tradeu Allena za Butlera i Jamisona, ali to mi zvuči previše. Daješ jednog penzića za drugoga, plus Butler i Pierce u istoj petorci? Pa Butler i jeste u neku ruku Pierce made in China, zar ne? Nema smisla. Čak i za glasinu - previše je.

Zato mi se i ne da previše razglabati o svim mogućim scenarijima koji se spominju, a ni o onima koje sam samcat pronalazim ne trade machineu. Ionako će se na kraju odigrati nešto skroz deseto. Ali nešto se mora dogoditi. Mora. Evo nekoliko poteza koji se moraju povući, bez obzira na koji način:

- Bullsi moraju očistiti još jedan ugovor, bilo Salmonsov bilo Hinrichov, da bi imali love ne samo za dovesti npr. Wadea, već i dovoljno pojačanja kako bi složili novu veliku ekipu, a to je prilika kakva ti se ne pruža svaki dan

- Celticsi moraju nešto napraviti s Allenovim ugovorom, jer kad na ljeto istekne, sve što mogu je opet potpisati Raya – obzirom da su iznad salary capa do pojačanja na ljeto mogu samo preko midlevela ili novih tradeova, a ovo im je idealna šansa da, makar po cijenu novih povećanja troškova, produže rok trajanja trenutnoj momčadi

- Cavsi su u istoj situaciji, možda i ne moraju ništa napraviti da osvoje naslov, jer stvarno djeluju kao daleko najbolja momčad u ovome trenutku, ali ne zamjene li Ilgauskasov ugovor (ili ne iskoriste prava na Szczerbiaka), ostaju bez mogućnosti da se ozbiljnije pojačaju preko ljeta

- Memphis više nije nepoznanica i protivnici lakše pronalaze načina da ih pobjede, te im treba jedno pravo pojačanje na klupi, makar to značilo da se odriču dva od tri picka koja imaju u prvoj rundi budućeg drafta

- Oklahoma bi trebala ugovor Ethana Thomasa, višak prostora na salary capu i pick viška u prvoj rundi također pretvoriti u jednog veterana koji će pomoći pod košem, ako zbog ničega a ono da budu još opasniji u ovogodišnjem playoffu

Spursi trebaju svježe krvi, Lakersi trebaju čovjeka na vanjskim pozicijama, Denveru bi dobro došlo još jedno tijelo pod košem, a polovina lige bi imala koristi od blokera kakav je Tyrus Thomas. Možda bi i Jazz mogao s Boozerovim ugovorom do pojačanja na sličan način kao i Celticsi i Cavsi, jer na ljeto će zbog salary capa imati jako malo prostora za dovođenje ozbiljnijih rješenja. Opcija je milijun, ali za dodatnu komplikaciju ove i iduće sezone, realizacija ovih pet izdvojenih bit će više nego dovoljna.

A možda najzanimljiviji novi razvoj događaja uopće nema veze s zamjenama. Naime, Chris Bosh je izgleda jasno rekao kako nema namjeru biti druga banana i kako je igrač oko kojega se može slagati momčad. Dakle, priče o njemu kao dodatku Wadeu ili Jamesu negdje mogu prestati. Odlično, ja osobno sam uvijek za poštenu raspodjelu talenta. Uostalom, Bullsi s Roseom i Boshom više mi se sviđaju nego Bullsi s Roseom i Wadeom, ako kužite što hoću reći.

Uglavnom, all-star vikend je i vrijeme kada biram no-star sastav dosadašnjeg dijela sezone. U pitanju je 12 igrača koji su ostavili najgori dojam kroz dosadašnji dio sezone, prvo igrom a zatim i općim dojmom. Prednost imaju oni koji za puno minuta naprave malo toga korisnog, a posebice oni koji ničim ne opravdavaju svoje goleme ugovore.

I moram priznati, ove godine mi nije bilo lako izabrati samo dvanaestoricu. Do sada je kroz ovaj izbor prošlo svakakvih likova, ali nikada postava nije bila ovako krcata takozvanim zvijezdama.

A takozvanih očito ima svuda. Dame i gospodo,

THE 2010. NO-STARS

STARTNA PETORKA:

PG – BARON DAVIS (LAC)

Čovjek je navodno cijelo ljeto radio na sebi, a i dalje ne može igrati više od par tekmi mjesečno. Mislim, kakva bi mu kondicija bila da se nije pripremao? Bez nogu nema obrane, ali nema ni ulaza, driblinga i svih onih sjajnih poteza kojima nas je Davis u prošlosti tjerao da zaboravimo na sve one glupe i sebične.

Nikada nije bio dobar šuter, ali ove sezone je dodirnuo nova dna, a kako mu je šut ostao jedino oružje, ispada da je praktički beskoristan. OK, i dalje sakupi dovoljno asista, ali obzirom da ima monopol na loptu to je onaj minimum koji bilo tko na poziciji playa mora napraviti. Pravi pokazatelj kvalitete su ionako izgubljene lopte, s tim da je i ta brojka, ma kako visoka bila, u biti mala, jer po meni je izgubljena lopta i svaki onaj očajni šut koji Davis uzme, a takvih je barem 5 po utakmici.

Bilo koji jednodimenzionalni šuter bi odavno sjedio na klupi da pogađa njegovim postotkom. Davis se pak još uvijek vodi kao startni play i lider momčadi. Potrošnja lopti nije smanjena, što je bolno ne samo zato što ih troši uzalud, već zato što ih uskraćuje puno boljim opcijama poput Erica Gordona i Chrisa Kamana.

Ukratko, Dunleavy je bio problem, ali ništa manji nije ni Davis. S ovakvim generalom na parketu ne možeš imati nego gubitničku vojsku.

SG – TRACY MCGRADY (HOU)

Dugo sam se mislio između njega i rođaka mu Vincea. Vince je imao užasan mjesec iza sebe, ali i dalje je barem ostavljao solidan dojam kao suigrač. OK, kenjam, Vince Carter ne može ostaviti dobar dojam ni da se izjasni kao fan country glazbe, ali jedan mjesec nije dovoljan da se prekriži čovjek koji i dalje ima noge te ne čini momčad gorom barem u obrani.

T-Mac više nema noge, ali ga to ne sprječava da se u pola sezone postavi kao razmažena zvijezda i traži trade ako ga ne žele u petorci. Znam da nije on kriv što je svo ovo vrijeme ozljeđen, ali u tome traženju da igra još jednom je pokazao svoj najveći problem. McGrady je uvijek bio taj koji bira sam kada će igrati i kada će se oporavljati.

Igrao ili ne, on za ovaj Houston ionako više nije bitan, ali sam podatak da je ove godine najskuplje plaćeni igrač u ligi, po meni je dovoljna da mu se nađe mjesto u no-star teamu.

SF – TYSHAUN PRINCE (DET)

Reći da je on najveći krivac za očajno stanje u Detroitu bilo bi pretjerano. Ali da je dijelom odgovoran, jeste. Iako je dobar dio sezone proveo ozljeđen, ono što je igrao Prince je proveo stalno sijući razdor između suigrača i trenera.

Kužim da je nezadovoljan situacijom i klubom koji je pod Dumarsovim vodstvom potpuno izgubio kurs, ali ovo nije Prince na kojega smo navikli. Da, nije lako trpiti što nitko ne zna što bi trebao raditi, međutim, nema potrebe glumiti razmaženu zvijezdu i stavljati se iznad situacije.

Evo zašto sam u biti najviše ljut na njega. Čovjek je u najboljim godinama, umjesto najbolje igra najgoru košarku života, za što je, puno više od situacije u kojoj je, kriv on sam. Umjesto da poput kolege Hamiltona šuti i radi, te se još jednom dokaže kao košarkaš koji može koristiti nekoj boljoj momčadi, ruši si vrijednost do te mjere da se praktički osuđuje na ostanak u ovom Detroitu.

Život je pun paradoksa, a nažalost naš dobri Ty kao da toga nije svjestan. Stoga bi ga i ovaj, po kojem je od jednom obožavanog igrača spao na izbor u no-star, vjerovatno isto iznenadio.

PF – AMARE STOUDEMIRE (PHO) * C

Iako po brojkama, posebice u zadnje vrijeme kada si nabija tržišnu vrijednost, Amare teško može upasti u skupinu nebitnih, nikako se ne može prijeći preko njegova pristupa. Jer ovog čovjeka za ništa i nikoga nije briga.

Da je barem retardiran, pa da znamo da nije u stanju igrati obranu i skakati. Bilo bi lakše. Ovako, gledati ga iz sezone u sezonu kako trati talent, stvarno postaje mučno. I da, ova zvjezdica mu pripada zbog činjenice što je jedini na ovogodišnjem rosteru s prijašnjim nastupom na no-staru. A ovo C mu je kapetanska oznaka, i da, dijelom je do nje došao i zbog staža, ali dijelom i zbog legendarne izjave da što se on ima brinuti za to kako momčad igra jer da nije kapetan.

C – SHEED WALLACE(BOS)

Od legende koja nikada nije ispunila potencijal do debeljka van forme koji još nije vidio restoran brze prehrane koji nije vrijedno posjetiti. Kad smo vidjeli da stiže u Boston, pretpostavljali smo da neće imati veliku ulogu, ali da će ipak pomoći kao prvi visoki s klupe.

Nažalost, ovo što on igra nije pomoć. Kad god istrči na teren Sheed je uvjerljivo najlošiji obrambeni igrač na terenu, a malo mu fali da to bude i u napadu, obzirom da više nije u stanju ni okrenuti se za skok-šut unazad. Dijelom zbog loše forme, ali dijelom i zato što ga je vrijeme pregazilo, Sheed je najgori igrač Bostona, sjena nekadašnjeg talenta koja forsira taj šut iz vana ne bi li barem na neki način opravdao svoje prisustvo u ligi.

Iz početka sam bio ljut, a danas, danas sam samo tužan.

KLUPA

G – GILBERT ARENAS (WAS)

Jednako brz na potezanju loših šuteva kao i pištolja, Arenas je bio predodređen za brzo sagorijevanje, ali da će se to desiti ovako preko noći, malo je tko mogao znati. Pričajući o njegovoj suspenziji i budućnosti, zaboravljamo da je tip upravo preskočio svoju treću sezonu za redom, u godinama kada njegova brzina još i može nešto značiti.

Dodaj ozljede, tri bačene godine bez pravog ritma i činjenicu da će uskoro biti s krive strane broja 30, i dolaziš do zaključka kako je njegova karijera gotova. Na stolu su milijuni koje će uredno pokupiti, ali čak i da ga nekim ludim slučajem Wizardsi i uspiju negdje prodati, sve što od njega možete očekivati su loši šutevi, jer bez eksplozivnosti, Gil je tek duhovitiji Jannero Pargo.

G – MO PETERSON (NOH)

Njegov izbor niti je zanimljiv, niti je fora, ali što mogu.Čudo kako jedan dobar šuter može, nakon što ga izdaju noge, potpuno nestati s lica zemlje. Nikada nije bio kreator, ali nije da je ikada previše ovisio o atleticizmu. I onda jednog dana samo – puf, više ne može pogoditi ništa. Dvije godine su prošle, a ja i dalje ne kužim. Mislim, vidio sam na snimkama s paraolimpijskih igara da ljudi u kolicima igraju košarku. Nemaju noge, a opet mogu ubaciti loptu kroz obruč. Ne kužim.

F – TERRENCE WILLIAMS (NJN)

Iako su svi swingmani Netsa zaslužili izbor u ovu momčad, rookie je ipak dobio prednost zbog jezika koji ga je već na početku sezone doveo više puta u sukobe kako s trenerom, tako i s zdravim razumom. Znao sam da je očajan šuter, ali sam i popušio priče da bi jednog dana mogao biti dobar stoper i koristan all-round igrač. Kakva greška. Za takve role moraš biti nesebičan i voljeti igrati za ekipu, a Williams ipak voli samo sebe.

F – VLAD RADMANOVIĆ (GSW)

Znam, on je najmanje kriv za toliku minutažu, sve je zasluga Nelsonova mazohizma. Ali, što on, koji je karijeru izgradio na trici, danas radi u ligi? Njegovim postotkom trice može gađati i jedan Terrence Williams. Ergo, Vlad je danas očajan šuter. Šalji ga nazad u Black Mountain.

C – YI JIANLIAN (NJN)

Za mene on je vječni dokaz da je lova važnija od svega. Čovjek igra i uporno dobiva šansu samo zato što je Kinez, iako je odavno dokazao da nema što raditi u profesionalnoj košarci. Do sada je mogao pogoditi otvoreni šut, što može svatko tko ima koš u dvorištu. Ove sezone počeo je sakupljati i nešto skokova, ali čak i jedan Bargnani može za 30 minuta sakupiti 7 skokova. OK, možda ne svaku večer, ali može. To što nema igru leđima, što nema ulaz, pregled igre, a niti zna dodati ili voditi loptu, nije dovoljno da ga se sjedne na dno klupe. Mislim, nije da se ne trudi, ove godine čak je po prvi puta pokazao da mu je stalo, ali uvijek toliko buke nizašto oko njega - jednostavno me živcira.

UT – CHRIS DUHON (NYK)

Kad bolje razmislim, ipak je on najgori starter u ligi. Sve što ima je trica, a i to je navučeno obzirom da se kotrlja po parketu više od 30 minuta. Pokušaj da od njega napravi igrača, najveći je D'Antoniev promašaj, jer umjesto da glumi čarobnjaka, Mike je puno ranije trebao shvatiti da su neke stvari jednostavo takve kakve jesu. Spoj ovakve dvije suprotnosti navijači Knicksa pokušat će zaboraviti na sve moguće načine, jer radi se o perverziji ravnoj kombinaciji Williama Dafoea i bilo koje žene.

UT – T.J. FORD (IND)

Godine prolaze a T.J. je i dalje isti brzanac bez šuta. Štoviše, ove sezone kao da je izgubio i na brzini, zbog čega je ostao bez svoje slash n kick igra, što je dovelo do gubitka pozicije u momčadi. I to Indiane. Ajme. Svaki put kad bi ga vidio pitao sam se koja je njegova uloga. Ne razigrava, nije u stanju ništa zabiti. Samo se mota po terenu i pukne više lopti nego što treba. Mislim, jel mogu ja dobiti par milja za to? Larry?

I na kraju, tek da se nađe, evo 24 pozivnice koje bi osobno poslao za all-star. Naravno, igrači iz ekipa koje se ne bore za playoff nemaju pravo nastupa.

EAST: Rondo, Johnson, James, Bosh, Howard + Rose, Wade, Captain Jack, Varejao, Bogut + Crawford, Rashard Lewis

WEST: Deron, Roy, Durant, Dirk, Marc Gasol + Chauncey, Kobe, Melo, Pau Gasol, Timmy + Steve, CP3

OK, da vidimo. ESPN, refresh. Ništa. Ej, jel može više nekakav trejd?

Filed under: bball 4 Comments
9Feb/100

POWER RANKINGS – ”THE HYPERBOWL” EDITION

Posted by Gee_Spot

Zadnji dio ''poretka moći'' bit će brz jer, a) treba ga završit prije all-stara, te, b) bavi se momčadima koje ne ostavljaju nikakav specijalan dojam i čije gledanje manje-više treba izbjegavati u ovo doba godine kada počinju prave stvari. Iskreno, nema među njima novog Thundera kojega se isplati pratiti kako se razvija. Eventualno bi to mogli biti Wolvesi, ali obzirom da nisu složili ni poštenu jezgru za budućnost, upitno je koliko ima smisla pokloniti im previše vremena. Slično vrijedi i za Kingse, teško da su finalizirali svoju jezgru za ubuduće. Možda bi to bili Pacersi da su malo talentiraniji, ili Warriorsi, da su malo normalniji. Ovako, svi ostaju bez preporuka. Fuck it.

Naravno, kako to obično biva na ovom blogu, prije bacanja na posao, slijedi mali osvrt na posljednja, napominjem izvrsna, sportska 24 sata.

Sve je počelo s Bostonom i Orlandom, a kako smo rekli, susreti velikih više se ne propuštaju. Sad, jedino je pitanje koliko još dugo možemo Boston smatrati velikim. Jedan Orlando, koji ima svojih problema, jednostavno je zaigrao na višoj razini kada je bilo najpotrebnija a Boston nije imao sličan odgovor. Ono, Magic je ubacio u šestu brzinu, Boston pak šestom brzinom smatra rikverc. Sve što mogu u takvom trenutku je pognuti glave i gledati ispred sebe kako im brže vozilo zvano Magic odmiče.

Glavni problem s Orlandom je izgleda taj što oni još nisu mentalno spremni za ozbiljan, šljakerski pristup poslu i ulogu favorita. Stoga je gledati ih pomalo iritirajuć osjećaj, jer znaš da mogu biti puno bolji. Ali oni jednostavno uživaju u svom poigravanju i neozbiljnosti, imaš osjećaj da trpe Van Gundya ne zato što je veliki učitelj, već zato što im je smiješan. Ono, smiješan u George Costanza stilu. Toliko da mu opraštaju to što previše priča, viče i gestikulira bez potrebe.

Tu kemiju koja odiše opuštenošću pronašli su lani tijekom sezone, te nemaju namjeru ostati bez nje. Osnovni izvor tolike pozitivne energije je vječno nasmijani Dwight, kojega čak ni Stanovo stalno zanovijetanje, ni Garnettovo smiješno busanje u prse, ne izbacuju iz takta. Dok je on miran, ni ostali ne osjećaju pritisak, te mogu u miru igrati svoju hipijevsku igru. Tako nečim nitko nikada nije osvojio naslov, ali u Orlandu nemaju namjeru odustati od toga. Jer, kao što smo rekli milijun puta, Magic je jedini ekipa u povijesti, osim Cedevite, koja može ispaliti 30 trica a da to nije samoubojstvo već najlakši put do pobjede.

Uglavnom, Celticsi su izgledali dobro, posebice druga postava s povratnikom Danilesom. Marquis je pokazao da je ono što im treba, drugi razigravač, ali i sjajan igrač bez lopte, pametan košarkaš svjestan svojih ograničenja u stanju u trenu reagirati na situaciju. Čim je ušao u igru, tri puta za redom se spustio Reddicku u post, i lagano zabio. Tome služe oči i glava. Big Baby aktivan i koristan, iako očito nije na istoj valjnoj duljini s ostatkom momčadi. OK je biti ljut što prednost pred tobom imaju beskorisni Sheed i oronuli KG, ali trebao bi to malo dostojanstvenije podnositi ako ne želi da ga cijelu karijeru zovemo Big Baby.

PP beskorisniji nego inače zbog ozljede, odlično se uklopio u stil koji njeguju ostali veterani. Do te utakmice sam se još i mislio – možda Bostonu i ne treba trejdati Raya, možda će biti dovoljno dovesti nekoga na klupu (Nocioni?) u zamjenu za zadnje mjesece ugovora Tonya Allena, Scala i Sheldena Williamsa, ali sada sam u potpunosti za sljedeću ideju – trejdajte Raya za Ellisa i Maggettea, ako su Warriorsi dovoljno ludi da se odreknu takvih strijelaca za financijsku sigurnost.

Sheed je tolika nula pod koševima, da više uopće nisam ljut na njega jer ne igra dobro. Naime, shvatio sam da bolje ne može. Pa ne visi on na trici zato da bi svima oko sebe dizao živce, već zato što je taj šut jedino što ga još uvijek čini košarkašem. Doduše, pogodio je jednu dvicu, kad je nagazio na liniju za tri. A jadni KG, više nije u stanju ni zakucati zicer, bez ikoga ispred sebe. Doslovno više nema snage u nogama za pošteni odraz. Tako nešto bolno nisam vidio još od zadnjeg puta kada sam prebacio na Animal Planet na emisiju o nemoćnim kućnim ljubimcima.

S druge strane pak imate Dwighta koji je u jednom trenutku samo odlučio - idem zatvoriti reket, i suigrače koji su počeli igrati pravu obranu. I čim je još počela upadati trica, eto nam starog Orlanda. Čak je i Rashard, kao i lani, zabio svaku ključnu loptu koju je trebalo. Ukratko, za njih nema zime dok igraju obranu i dok trica upada. Imaju stopera, imaju closera. I samo čekaju playoff.

Nakon NBA, na red je stigao Superbowl, koji je dokazao (osim da je negledljiv, s duplo više prekida nego inače) kako se rizik isplati. Barem kada ti sve što zamisliš uspije. Jer danas bi drugačije pričali da par poteza Saintsa nisu završili kako su završili (prije svega ono ludo ispucavanje kojim su praktički Coltsima oduzeli napad).

Oba napada bila su relativno konzervatitvna i oslonjena na probijanje i kratke pasove. I jedan i drugi QB prije svega su pazili na loptu, a onda na eventualni potez kojim bi matirali protivnika. Brees opet nije bio spektakularan, ali je nastavio niz playoff nastupa bez greške. Ipak, isticati njegovu ulogu nije fer prema ostalima, obzirom da je ovo čista momčadska pobjeda u kojoj je svatko odradio svoj dio posla.

Ovaj put je klimaviji bio Manning, koji je ipak važniji za svoju momčad od Breesa koji se ima na koga osloniti. Dio krivice za neuvjerljiv nastup Manninga dobrim dijelom snose i njegovi hvatači, kojima su lopte uglavnom ispadale iz ruku. Pa smo gledali Coltse oslonjene na, za njih, netipičnu trku (sreća što je RB Addai bio raspoložen), a sam Manning je prema kraju doveden do toga da uglavnom baca svom omiljenom TE-u Clarku kroz sredinu.

Uglavnom, dvije momčadi su se nadmudrivale cijeli susret, s tim da su Saintsi spomenutim rizicima okretali momentum u svoju korist, na što Coltsi nisu imali odgovor. Naime, jedini veći rizik koji su poduzeli bio je onaj udarac skoro s centra, što u biti nije rizik nego glupost obzirom koje su šanse da pogodiš s te daljine. Ako si već htio riskirati, mogao si pokušati osvojiti te jarde u četvrtom pokušaju, jer bez obzira što se radilo o dvoznamenkastoj daljini, nije Manning bilo tko, zar ne? A uvijek ti ostaje i izbijanje. Ovako, omogučili su Breesu i ekipi da napadnu s centra i za čas dođu do situacije za pogodak.

Obrane su bile čvrste, konkretne, bez previše poteza pojedinaca. U biti, dok Saintsi nisu presjekli ono dodavanja i zaključili susret, obrembeni potez utakmice bio je način na koji je Dwight Freeney jednostavno raznio svog protivnika na osnovnoj liniji i probio se do Breesa. Sad, zašto sudci povlačenje za dres nisu okarakterizirali kao prekršaj, ne znam. Ali da je u pitanju bio sjajan potez, jeste.

I napad i obrana Saintsa bili su na razini, imali su sreće da ostvare sve što zamisle, napad je imao par trkačih bljeskova (sjajni Thomas potpuno zasjenio Busha, koji je čak bio oslobođen većine dužnosti prilikom povrata ispucanih lopti da bi bio što spremniji za igru u napadačkoj postavi), obrana tu spomenutu presječenu loptu kao svoj vrhunac, a da ne kažem kako je pucać zabio i sve što je morao i sve što nije. Savršena večer.

To je jednostavno bilo previše za Coltse u ovoj, ruku na srce, prosjećnoj tekmi. Posebice jer su im hvatači previše griješili, iako se može povući teza da su trkači to nadoknadili. Ali pravog poteza nije bilo od nikuda, niti je Manning izveo neko čudesno dodavanje, niti je obrana prekinula neki napad Saintsa. U biti, osim naslova Saintsa, sve što je važno zapamtiti od ove večeri je činjenica kako sve priče o Manningu kao najvećem svih vremena konačno staju. Da su Coltsi došli do naslova, vjerovatno bi morao bojkotirati ESPN u svakom obliku, što sam i radio zadnja tri dana. Obožavam sport, ali priglupi tipovi koji satima govore o jednoj te istoj tezi bez da išta kažu nisu obavezna lektira. Ovako, Manning postaje tek jedan od boljih QB zadnjih deset godina, u rangu s Bradyem, Warnerom, Favreom te od sada Breesom. Sve je opet normalno, život se vraća u kolotečinu, a društvo, posebice marketinški dio njega, ostaje bez oružja za glorificiranje i beatifikaciju pojedinca.

I da, The Who su bili očajni. Da još uvijek imam majicu na njih, ozbiljno bih razmislio da je ikada više obučem. Kakvi beskrvni penzići, Stonesi prema njima djeluju kao Clash naspram Whama. Imao sam osjećaj da su u sandalama i bermudama, te da se valjaju negdje po pijesku svojih floridskih vila, a ne da praše rock. Od praotaca punka do biznismena koji su se sveli na Trio Gušt zabavljaće (set sveli na spajanje pjesama iskorištenih kao teme za CSI franžise, a zanimljivo kako je CSI proizvod iste kuća koja je radila Superbowl) kratak je put – tek nekoliko desetljeća i nekoliko desetaka milijuna dolara.

Uz ove dvije dobre tekme, dogodila se i jedna savršena, da nas podsjeti kako je u sportu ipak najvažnija – igra. Capitalsi protiv Penguinsa, Ovechkin protiv Crosbya. NHL inače ne pratim do playoffa, ali obzirom da sam lud za Ovechkinom ovo sam morao gledati, posebice stoga što se radi o dvije ekipe koje su se lani klale u playoffu, a vjerovatno će se klati i narednih deset godina. Šteta jedino što su u istoj konferenciji pa će se susretati u Finalima prije Finala.

Uglavnom, Crosby je brzo goste doveo u kontrolu nad utakmicom, bilo je 4-1 negdje do pred kraj druge. Capitalsi su sretno smanjili na 4-2, a onda u trećoj slijedi Alex show. Lakoćom koju običan smrtnik pokazuje dok jede juhu (uzeo je za primjer jer se ne treba ni žvakati), Ovechkin je zabio dva projektila, i to jednoga na čisti refleks, okrenut leđima golu. I onda u produžetku još jedna bomba, koja se od one minijaturne stative odbila do sretnog suigrača koji je pak imao samo gurnuti golmanu, koji je već mislio da je gol, kroz noge.

Klasična priča – imate sportaše i imate superzvijezde. Ovi drugi su likovi koji su u stanju igrati na razini iznad svih ostalih, pa tako i u jednom ludom, brzom i nasilnom sportu kao što je hokej, jednostavno dominirati. Takav je Ovechkin, a takav je i Crosby (iako, ne treba zanemariti da Crosby ima puno bolju pratnju). Ja bolje pozivnice za pratiti hokejaški turnir na Olimpijadi nisam mogao dobiti. Jedva čekam to Finale između Rusije i Kanade. A kad smo već kod Kanade...

18. RAPTORS

+

Mogu zabijati cijelu noć, posebice preko dva visoka koji igraju kao bekovi. Klupa solidna, donosi dozu energije. U svakom slučaju, činjenica da je Istok ovako loš njima dođe kao naručena, jer svaka momčad koja zna igrati obranu i ima tri uvježbane napadačke akcije može ih razbiti. Na istoku ih nema previše, jel.

-

Nisu u stanju obraniti ništa, iako se Jack u petorci umjesto propalog Calderona pokazao dobrim potezom, barem su u pritisku na protivničkog playa počeli ličiti na ozbiljnu momčad. Za razliku od Bosha, koji će svoju igru licem prema košu opravdati skokovima, Bargnani svoje šuterske serije ne opravdava ničim. I dalje ne donosi ni skok ni obranu. Ali barem je toliko dobar šuterski da učinak drži oko nule, ne nužno u minusu.

X

Ostanak Bosha. Odluče li se za trade sada, teško će u playoff. Pričekaju li ljeto, produžit će si život cijele četiri utakmice, koliko će trebati Magicu ili Cavsima da ih pometu. Nažalost, nemaju na čemu graditi budućnost bez Bosha, te će se pretvoriti u tipičnu skupu momčad koja nema rezultate, za što je kriv GM Colangelo, koji je trošio novac na jednodimenzionalne igrače pokušavajući stvoriti nove Sunse bez Nasha i bez D'Antonia.
Očekivati da će Bosh produžiti ugovor s ovakvom momčadi, osuđenom na borbu za playoff, suludo je obzirom na opcije koje mu se nude, te se mogu nadati barem da zauzvrat dobiju jednog mladog potencijalnog all-star igrača kako bi rebuilding počeo što prije. Svoju šansu su propustili, a nije da nisu imali 4-5 sezona u kojima se dalo napraviti pravu ekipu.

19. HEAT

+

Iskreno, nema ih. Obrana im je pročitana knjiga, napad klasično nikakav. Sve se vrti oko Wadea, te je jedini razlog zašto im dajem prednost pred Bucksima taj što sam rekao sam sebi da više nikada neću momčad u kojoj igra Wade ostaviti van playoffa.

-

Gdje početi. Wade igra veteranski, pomalo čak i pod kočnicom, vjerovatno se čuvajući za sezone koje dolaze i koje će imati nekakav značaj, bilo u Miamiu, bilo u Chicagu. Treba li uopće spominjati da u slučaju njegove ozljede ova momčad neće do kraja dobiti ni Netse?

Beasley je, valjda to nakon dvije sezone možemo reći, potpuni promašaj. Ako bi se uspijelo od njega napraviti nekakvog strijelca s klupe u rangu Ala Harringtona, to bi bilo dobro, a očekivati od njega da se razvije u nekoga tipa Jamison danas se čini iluzornim.

x

Meni osobno pak najviše smeta činjenica da ova ekipa nema domaći teren (a mislim da smeta i njima, obzirom da bolje igraju vani). To što imaju dva i pol dobra igrača još se da razumijeti, ali da ovi ljudi u Miamiu nisu u stanju napuniti dvoranu niti kada u grad dođu James, Kobe ili Nash, ne kužim. Zar takav grad zaslužuje NBA klub i jednog igrača kakav je Wade? Pa nema ni 5 godina da su osvojili naslov, pobogu.

20. BUCKS

+

Skiles je složio solidnu obranu, a napad živi od pick igre Jennings i Boguta, uz povremene bljeskove, pokazalo se, široke i šarolike klupe. U biti, smatram ih boljima i od Raptorsa i od Heata, te me uopće ne bi čudilo da uđu u playoff. Ali kao što sam rekao, Heatu dajem prednost zbog Wadea, a Raptorsima jer su u stanju više zabiti.

-

Bucksi pak u tom segmentu igre imaju poprilično problema. Zatvoriš li Boguta, što se može ako imaš pravog obrambenog centra, te prisiliš li Jenningsa da uzima vanjski šut, napravio si posao. A u neku ruku i navijam za njihov ostanak u lutriji. Još jedno jeftino pojačanje putem drafta dobro bi im došlo.

X

Pokriveni su na najvažnijim pozicijama, playa i centra. Ovo između se da ispuniti, ali treba biti pametan. Dobar draft, te dobar ulov za zadnju godinu Reddova ugovora, i eto nam momčadi za vrh Istoka već za godinu-dvije.

21. SIXERS

+

Obzirom da nemaju pravog playa te da su im bekovi Iverson i Williams, igrači koji ne poznaju loš šut, to kako se bore cijelu sezonu i dalje pokušavajući uhvatiti playoff, vrijedno je respekta. Teško je reći da su se igrači navikli na stil košarke Eddiea Jordana, jer uglavnom ne igraju nikakvim stilom, ali čvrsti su, jaki pod košem i na krilima, te dobri u tranziciji.

-

Više nisu momčad koje se gradi, već momčad koja se razbija da bi se gradila jedna potpuno nova, što je razvoj situacije kojem je prije svega vodilo potpisivanje ogromnih ugovora s Brandom i Iguodalom kao nositeljima. Nisu pošteno ni zaigrali skupa, i priča je već gotova. Tko odgovara za ovo? Nitko, naravno.

X

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se odlučiti riješiti dobrog dijela financijskog tereta tradeovima najboljih igrača. Iako, pojma nemam zašto bi Sunsi dovodili Iguodalu i njegov užasni ugovor, kad im takav profil igrača ne donosi ništa bitnoga? Ili zašto bi se Rocketsi vezali uz Iggya kada već imaju Arizu i Battiera? Tako da mi te priče u biti govore kako je Philadelphia osuđena na ovu momčad, te da bi im bolje bilo da si nađu pravoga playa te dogodine izvuku što se da izvući iz ove jezgre.

22. CLIPPERS

+

Treba li isticati da je odlazak Dunleavya rezultirao rundom za ekipu? Naravno, nisam im rekao razlog svog naglog razbacivanja novcem, jer ga ne bi razumjeli. Ali, kako god, bila je to prava situacija u kojoj svi pobjeđuju.

I da, saznali su da u Kamanu i Gordonu imaju igrače na koje mogu računati. Dodaj još Griffina i novi pick, i eto solidne momčadi. Iako imaju par stvari za odraditi.

-

Riješiti se ostalih gubitnika, prije svih Davisa. Barona, ne Rickya (mada i njega ne treba držati blizu). Dunleavy više nije trener, ali bit će lutrijska momčad sve dok ih vodi ostarjeli play koji nije u stanju igrati više od tekme tjedno, i koji je usprkos svim napadačkim oružjima koji ga okružuju i dalje najveći potrošač lopti, s katastrofalnim omjerom od valjda pola poena po ispucanoj lopti. O omjeru asista i izgubljenih da ne pričam, obzirom da je svakim danom sve sporiji Baron je postao meta svake normalne obrane.

X

Sada se treba samo riješiti Dunleavya kao GM-a i Sterlinga kao vlasnika. Što, nemoguće? Sve sam rekao. To što je Gordon u stanju razvit se u pravog, rasnog all-round beka, i što je Kaman jedna od rijetkih pravih petica na planeti, ima manje važnosti od toga. Nažalost.

23. KNICKS

+

Ova momčad je čistilište za D'Antonia. Jednu večer igraju kao playoff ekipa, drugu kao najgora NBDL momčad. Iz ovog vrtloga emocija i ludila, Mike će izaći ili kao bolji trener ili kao pacijent psihijatrije. To su jedine alternative.

David Lee se razvio u igračinu i... To je u biti to što se tiče igrača. Mike D'Antoni zaslužuje jedini plus što je iz ove skupine plaćenika na trenutke bio u stanju izvući dovoljno smislene igre u obrani da ne budu najgora momčad lige.

-

Gdje početi? Galinari je jednodimenzionalni šuter, ali barem je dobar u tome što radi. Harrington je solidan 1 na 5 strijelac, Robinson nešto manje solidan 1 na 5 strijelac. Mislim, prisiljeni su dati minutažu Jaredu Jeffriesu, ne toliko da bi ga prodali (nitko nije toliko nenormalan da u njemu vidi kariku koja nedostaje, a to je jedini preduvjet da bi itko posegnuo za njegovim ugovorom), već zato što im treba netko tko stvarno igra obranu. Roster je očajan, a tek promašaj s drafiranjem Hillom koji je mogao biti Jennings?

X

Iduća sezona. Jednostavno moraju zadržati Leea, i dovesti ili Jamesa ili Wadea. Ako to ne naprave, era D'Antoni – Walsh bi mogla završiti prije nego je pravo i počela. Mislim da nitko nema živaca još jednu sezonu prolaziti kroz sve ovo, posebice stoga jer namaš ni taj nesretni pick na draftu da ti barem malo probudi nadu.

24. KINGS

+

Paul Westphal je napravio dobar posao, izvukao je iz mlade i limitirane momčadi maksimum u ranoj fazi natjecanja. Naravno, čim je ostatak lige stigao njihov pristup utakmicama (drugim riječima - probudio se) i malo ih bolje skautirao, stigli su porazi. Ali borbenost, pošteni pristup igri, te raznovrsna napadačka rješenja i dalje stanuju u Sacramentu. Jedino što više ne donose pobjede.

Dobra vijest je što su izgleda pogodili na draftu, i Evans i Casspi bit će dobri igrači, a Westphal je maksimum izvukao i iz Hawesa, Udriha, čak i Greenea.

-

Nemaju s kim igrati obranu, nemaju playa sposobnog nositi momčad u ključnim trenutcima. Ali u sve su boljoj financijskoj situaciji, čeka ih još jedan draft, te se čini da ni jedan minus nije nepremostiv. Opet, u svoj gomili solidnih igrača koji su ove godine nešto pokazali, za koga bi stavili ruku u vatru da će imati sjajnu karijeru?

X

Kevin Martin. Njegov ugovor nije toliko očajan kao neki, ali obzirom na povijest ozljeda visi im oko vrata kao teret. Pitanje je mogu li dobiti nešto za uzvrat, ili će se zadovoljiti otpremninom u vidu ugovora koji ističe? Naime, Martin je solidan strijelac za momčad koja uz njega ima još barem tri prava igrača u petorci, ali za ekipu koja se tek slaže, njegovi talenti nisu neophodni. Posebice jer je očito kako je Evans strijelac, a na play. Pretvore li ga u pick ili barem dobrog veterana pod košem, napravili su posao.

25. WIZARDS

???

Pitanje je hoće li ikoga biti briga nakon prijelaznog roka? Mislim, trenutno se trude i igraju, posebice od kada nema Arenasa a veću ulogu imaju pravi košarkaši kao Miller, Butler i Jamison. Međutim, odu li i Butler i Jamison, što je realno očekivati, kakva će ovo biti momčad? Euroliga? Liga Ožujsko? Liga Velebitsko? Šteta samo Millera, koji između sivh ozljeda i poraza još jednom stigne pokazati kako je spreman napraviti sve za momčad, pa makar zbog toga uopće ne šutirao.

26. PACERS

???

Tu i tamo bljesnu napadački, kada se spoje šuterske forme Grangera, Dunleavya i Murphya. Osim toga nemaju ništa – ni obranu, ni mlade talente, ni konstantnu napadačku igru. Dobra vijest je što će mladi dobiti šasnu, ali tko je od tih mladih sposoban jednoga dana biti starter? I Rush, i Hibbert, i Hansbrough, i Price, prije svega su materijal za sporedne uloga. Možda je vrijeme da Larry Bird odleprša? S druge strane, mislim da bi John Wall odlično legao baš Pacersima – bila bi to najbolja opcija i za njih i za njega. Došao bi u franšizu koja ima povijest i koja je solidna u svakom pogledu, te koja se taman oporavlja od najtežih dana ikada. Publici nedostaje samo mamac poput njega da se vrati i da Indiana opet bude na vrhu. Držim fige.

27. PISTONS

???

Dumarsov eksperiment s gomilanjem jednodimenzionalnih stijelaca, bez da pokrije postojeće rupe, nije uspio. Što je bilo očekivano. Nije bilo očekivano da će biti baš ovako loši, za što ne treba toliko kriviti ozljede koliko nemoć svih uključenih u pokušaju spajanja u smislenu cijelinu starosjedilaca i pridošlica. Dok su Prince i Hamilton tu, u ulogama u kojima su danas, ova momčad neće nigdje s dna. A put prema gore se ne nazire nigdje.

28. WOLVES

???

Osobno ću ovu zadnju trećinu sezone dobrim dijelom posvetiti njima, jer me zanima koliki je napredak Rambis napravio, a i stoga što ih uporno pokušavam prisvojiti u ovoj fazi u kojoj još tražim novu momčad nakon Sonicsa (zanimljivo, i Blazersi i Thunder, koji su logični nasljednici, su mi draži i gledam ih non-stop, a opet, sve me nekako vuče Minnesoti). Očajna obrana malo je poboljšana selidbom Lovea na klupu, kako bi se izbjeglo previše igrati s njim i Jeffersonom zajedno. Moglo bi funkcionirati, posebice stoga što su obojica konačno shvatili svoje uloge u napadu. Brewer je živ, traži se još startni centar, play i dvojka ili trojka koja može zabiti nekoliko trica. Neki dan sam sanjao da će dobiti prvi pick, i cijelo vrijeme me prati osjećaj da će Wall baš dopasti njih. Što bi riješilo mnoge dvojbe, cijelu Rubio sapunicu učinilo ogromnim gubljenjem vremena te GM-a Kahna prokazalo kao čovjeka koji ima više sreće nego pameti. Po svemu prikazanome do sada, Kahn ne zaslužuje da ga se smatra pozitivcem po bilo čemu, pa ni po tome što dobro prolazi na lutriji.

29. WARRIORS

???

Imaju dokazanog talenta u Ellisu, Biedrinsu i Curryu, te potencijalnog u Randolphu i Wrightu. Čak i nekoliko solidnih veterana, prije svega Turiafa i Maggettea (možete misliti što hoćete o njemu, ali nema šanse da svojim sposobnostima strijelca ne bi pomogao pravoj momčadi). Ali dok je klub Nelsonova igračka, bolje od dna i ne zaslužuju.

30. NETS

???

Igrati pod ovakvim pritiskom definitivno ne olakšava stvari. Simpatična momčad postala je duplo gora onoga trenutka kada je izgubila vjeru u sebe, što se dogodilo čim su počele priče o najgoroj sezoni ikada. Čim povedeš protiv njih, makar i s par koševa, gotovo je. Problematični tipovi poput Williamsa i CDR-a ne pomažu, kao ni beskorisni veterani poptu Hayesa i Hassella. Yia neću ni spominjati, osim što smatram da je poetska pravda što je takav tip član možda i najgore NBA momčadi u povijesti. Jedina dobra vijest je Brook Lopez, ako ga ova sezona ne ubije samo će ga ojačati. Također, mogu se tješiti da je Harris puno lošiji nego lani zbog stalnih ozljeda koje ga muče, te da će kada bude zdrav sve opet biti sjajno. Ja samo znam da izbor njega kao trećeg picka na fantasy draftu smatram vrhuncem očajne fantasy sezone koju treba što prije zaboraviti. Za one koji ne znaju ništa o ovogodišnjim igrama moje momčadi, samo mogu reći da su u rangu Netsa. I to još bez Yia.

Filed under: bball No Comments
6Feb/100

POWER RANKINGS – ”UP IN THE AIR” EDITION

Posted by Gee_Spot

13. BULLS

+

Bullsi prije Spursa i Sunsa? Da, i to zato što sam uvjeren da bi Chicago u seriji od 7 razbio obje ekipe. A to je naime najvažniji uvjet u ovim power rankingsima. Jer za razliku od spomenutih momčadi, Bullsi igraju odličnu obranu. Ne uvijek, ali ona im je defintivno najveći plus. Ona i Derrick Rose koji je, čim je ušao u ritam, pokazao da je franchise player i one man offense. I može biti samo bolji.

Samo na njegovoj dva na dva igri možete bazirati napad, ali ove godine je odličan i u onome u čemu su odlični samo najveći od najvećih – igri s poludistance. Slično kao i Paul, Rose je najopasniji kada uđe u sredinu, malo iznad vrha reketa, odakle je šuterski vrlo solidan za razliku od još uvijek očajne trice. Osim toga, na tom položaju ima otvorene obje strane terena za pas, ili povratnu Milleru ako je on taj koji postavlja blok, ili naprijed Noahu ako je pick njegov.

Uglavnom, nije Del Negro preko noći naučio trenirati, već je Rose zdrav. A kada je zdrav u stanju je u tri koraka prijeći cijeli teren. Pa ti to brani. Pogonjeni Roseovom eksplozivnošću, Bullsi konačno koriste bogomdani atleticizam, te je netko uvijek u pokretu spreman pokupiti Roseov asist.

Kada na terenu imaš četiri atlete kakve su Rose, Deng, Thomas i Noah, te ako im dodaš solidne obrambene igrače kao što su Hinrich i Salmons, nije nužno potrebno igrati postavljenju obranu i kontroliranu košarku. Ova postava može pritiskati linije dodavanja, igrati na kontre i polukontre te koristiti činjenicu da će u svakom susretu imati prednost u brzini na barem dvije pozicije u momčadi. Ovakva igra će rezultirati blokadama i ukradenima iznad prosjeka, a to može pokriti nešto propusniji reket u kojem praktički igraš s dva izvrsna libera, ali bez pravog stopera. I sad još zamislite umjesto Salmonsa u petorci jednog Sefoloshu? Bila bi to možda jedina momčad u ligi sposobna dobiti susret samo na kontre.

Hinrich u petorci daje Roseu priliku za odmor, prenijet će loptu, odigrati obranu na opasnijem beku, organizirati rani napad, iako i dalje ostaje nejasno kako Bullsi nisu u staju vrtiti bar jednu poštenu akciju za njegov šut. Ali tu već dolazimo do minusa.

-

Del Negro je i dalje najveći, čudo je kako momčad s trenerom koji očito nije dorastao poslu ne gubi više gustih završnica. Iz gore navedenog očito je kako se muče na postavljene obrane, jedina opcija ako se oduzme prostor Roseu je dati loptu Dengu da igra 1 na 1 na lijevoj strani reketa.

Također, da bi eventualno nekome zaprijetili u playoffu, a imaju oružja za skinuti sve osim Cavsa, moraju biti zdravi jer imaju pre-tanku rotaciju. Čim im pojedini igrač podbaci u svojoj roli, pa makar se tu radilo o 20 minuta, ostali moraju povući. Ne, nije lako imati 7 igrača, a ako trejdaju Hinricha za salary cap prostor, imat će ih i manje.

X

Očito je kako klub cilja na što veći prostor za dovođenje novih imena dogodine, te trejdanje Salmonsa ili Hinricha za zadnju godinu ugovora djeluje kao neizbježno. Eventualna zamjena zadnje godine Millerova ugovora se ne spominje, što vrlo vjerovatno znači da se u klubu ne žele žuriti, te riskirati budućnost radi lova na što bolji rezultat ove godine.

Samo što će, u slučaju da ostanu bez Salmonsa i Hinricha, od momčadi koja je u stanju iznenaditi u prvom krugu postaju najobičniji prolaznik. Dakle, kako god okrenuli priču s ugovorima, Bullsi iz nje neće izaći bolji za ovu sezonu. Ali zato se ona priča o dovođenju Wadea svakim danom čini sve bližom. Iako, obzirom na razvoj Rosea, jedan igrač pod košem poput Bosha bi puno bolje legao.

14. SUNS

+

Neka ovo simbolično hvatanje zadnje pozicije za playoff na Zapadu bude nagrada za sve pretrpljene boli ovih godina. Da stvar bude slađa, neka se dogodi pred očima Spursa. Jer obje ove veteranske momčadi igraju točno toliko da se nađu u playoffu, ali tu staje njihova priča. Naime, oružja za otpor boljima jednostavno nema.

Plus Sunsa uvijek je Nash i taj nesebični stil igre koji je gušt gledati. Iako, budimo realni, ovi Sunsi nemaju baš puno veze s onim što smo navikli gledati, više su kao neka lošija generacija Warriorsa s Nashom umjesto Davisa. Dakle, uvijek će zabiti dovoljno. Šuterski su solidni (da imaju bolje opcije od Richardsona i Hilla vjerovatno bi imali poneku pobjedu više), s Barbosom na parketu imaju i čovjeka koji lakoćom stvara višak igrača (šteta što Barbosa više vremena provodi kod doktora nego na terenu), a imaju i nikada više fajtera. Nije da većina njih može puno, ali ostavljaju dobar dojam.

-

Obrana je standardno užasna. Dudley nije Marion, a Hill i Nash se više ne mogu sakriti iza nekakvog momčadskog koncepta, obzirom da pod Gentryem obranu vjerovatno ni ne treniraju.

Najveći minus pak odnos je Stoudemirea prema igri košarke. Umjesto da sada, kada nitko od njega ne traži da igra obranu, uživa u životu, rastura koševe i skače u napadu, on se cijelu sezonu zadovoljava šutem s poludistance i apsolutnom nebrigom za ikakve momčadske obveze.

A i zanimljivo je kako je baš pred all-star i zadnje dane prijelaznog roka odjednom počeo sakupljati double-doublove i igrati punom snagom. Kakvo derište. Da je Nash malo manji budist, u Phoenixu bi bilo mrtvih.

X

Nash je taj u svakom slučaju, makni ga i ostaje ti momčad koja bi muku mučila dobiti i Netse u seriji od sedam. Međutim, u ovom trenutku to je prije svega Amareov ugovor. Moraju ga se riješiti, jer svaki dan s njim je izgubljen. Mislim, to su već trebali napraviti prošle sezone, ali nisu htjeli ostati bez playoffa. I što se ono dogodilo?

Ako ga se riješe i zauzvrat dobiju visokog igrača koji nije alergičan na guranje pod koševima, i dalje će ostati potencijalni playoff sudionik. Ako ostane, vjerovatno će i dalje igrati na razini, jer ipak treba zaraditi novi ugovor. Ali kao što rekoh, to nije nužno dobra vijest za suigrače.

Na Zapadu više nema šest loših ekipa koje će Nash rastaviti i sam pobijediti, konkurencija je malo bolja, a Memphis i OKC djeluju kvalitetnije. Rebuilding je neizbježan, a to otvara niz zanimljivih pitanja pred ljeto. Može li Nash u nekom drugom sistemu biti upola koristan (recimo, da završi u Blazersima gdje play služi prvenstveno kao šuter), ili je samo u Sunsima, prilagođenim njegovim dobrim stranama, u stanju gomilati brojke i pobjede? Može li se za Amarea dobiti išta više od zadnje godine lošeg ugovora?

15. SPURS

+

Za plus stvarno nemam što reći osim - iskustvo. Nisu toliko očajni, uglavnom će pobjeđivati slabije ekipe, ali nisu u stanju ovima boljima zaprijetiti ni pod razno.

-

Obrana je šuplja, a što se napada tiče, čim nalete na iole kvalitetniju obrane pretvaraju se u autiste. Nemaju kako stvoriti višak, šuterski su ispod razine na koju su navikli, moraju naučiti nove trikove, a znate kako to ide sa starim psima.

Ne samo da je Manu kao glavni kreator izgubio korak, već je i Tony, navodno pod utjecajem ovoljetne ozljede s repkom, ostao bez svoje brzine. Znači, bez Parkera nemaju prvu napadačku opciju, njegov ulaz, a bez Manua nemaju prvog razigravača kada je najvažnije.

Kako Manu više ne može stvoriti višak, sve korisno što napravi šutom ili asistom poništi izgubljenima i postotkom šuta, jer je slobodna i ulaze zamjenio uglavnom tricama. Ovakav napad otežava život Duncanu jer ne širi reket, a jadni Timmy, iako više nije u stanju igrati obranu na najvišoj razini, ne samo da nema nikoga da mu čuva leđa, nego mora nositi veći obrambeni teret nego ikada.

Sporedni igrači nisu na razini potrebnoj da nadoknade ovoliki pad u igri nositelja. Redom su to solidni igrači, ali u limitiranim ulogama. Čim ih tražiš nešto više, dobiješ ono što ove godine pružaju Hill, Bogans i Mason.

Jefferson nije Bowen, i to ne samo u obrani, već čak ni u napadu. McDyees i Blair su i dalje korisni kao prvi visoki s klupe, ali problem je što jedan od njim mora biti starter, zbog čega se potpuno gubi sve ono dobro što su u stanju napraviti.

Fali im prava petica u obrani, fali im stoper na vanjskim pozicijama, a bez obrane ovaj njihov sistem ne može funkcionirati. Kad dodaš da su i glavne napadačke poluge van forme, dobiješ momčad koja na dane ponosa i slave može podsjetiti samo protiv lošeg protivnika. I to samo ako i taj ima izrazito loš dan.

Srećom, barem im Bonner ne mora nužno igrati 20 ili više minuta te time obranu činiti još gorom.

X

Vremenski stroj. I to ne nužno da ih sve vrati u prošlost, već barem Parkera do ljeta kako bi promjenio odluku o igranju za repku. Ta prvenstva su ih stajala barem jednog naslova. A u novom desetljeću mogla bi ih stajati čak i skromnog nastupa u playoffu.

16. HORNETS

+

Šteta zbog ozljede Paula jer taman su počeli igrati dobro. GM Jeff Bower se spustio na trenersku klupu, i iako je očito da mu tu nije baš ugodno i da nije pravi trener, uostalom zato je i doveo Tima Floyda, odmah je napravio ključan potez – dao je šansu mladima. Marcus Thornton na dvojci je sjajan, momak još nije vidio šut koji ne vrijedi opaliti put koša, ali bar ima puls za razliku od mrtvaca Pettersona. Peja je zdrav, a to je jedino bitno, jer dok god će moći hodati neće mu biti problem zabiti tricu. Uglavnom, spremni Peja i nabrijani Thornton donijeli su momčadi šutersku dimenziju, što je odmah otvorilo prostora Paulu i Westu za već patentiranu dva na pet igru.

Drugi klinac koji je dobio šansu je Collison, i malo je reći kako ju je iskoristio. Statistika mu je odlična, te pokazuje izrazitu sklonos gomilanja asista protiv momčadi koje igraju labavu obranu. Kao prvo, to je dokaz sjajnog rada na treninzima i odlične pripreme, jer momak je očito u svakom trenu spreman upasti u sistem Hornetsa izgrađen oko pick igre i podređenosti potrebama playa. Collison je slasher, i po tome ima sličan stil Paulu, iako je uspoređivati njih dvojicu smiješno.

Preostala četiri Horneta poprilično su limitarana što se tiče razigravačkog dijela igre. I Okafor, i Peja, a posebice Thornton i West, su onaj tip igrača koji puca čim dobije loptu. Zanimljivo, ni jedan od njih nije u stanju stvoriti višak driblingom, a čak i voditi je bez problema nije im jača strana. Uostalom, nisu slučajno Hornetsi često igrali prije s Pargom na dvojci, lani s Bobbyem Brownom, a ove sezone s Collisonom. Žrtvovali su obranu na vanjskim linijama samo da bi tu i tamo imali još jednog kreatora uz Paula u igri.

Uglavnom, Collison za sada uspješno glumi Paula u toj fazi pronalaska suigrača u pravim pozicijama, ali ono gdje će ipak pasti na ispitu je zabijanje koševa. Collison je loš šuter, i taj mizerni učinak iz vana koštat će ga uloge startera u budućnosti. Također, kao i svaki dobar sveučilišni igrač, Collison se u tranziciji na NBA igru najviše muči s pronalaskom igre između linije za tri i ulaza. Obzirom kakva je Paul zvijer s poludistance, jasno je da rookie neće moći nadoknaditi niti dio njegova učinka.

Još jedan problem koji će Hornetse mučiti je činjenica kako jednog od najboljih igrača s loptom u povijesti igre (a Paul stvarno gubi nenormalno malo lopti) mijenja prosjećni play s standardnom razinom izgubljenih. Opet, moglo je biti puno gore, stoga je cijela ova priča ipak više plus – kada se CP3 vrati, Collison će imati manje posla oko lopte te će se moći posvetiti onome u čemu je najbolji – jurnjavi.

-

Šteta zbog te ozljede jer sam navijao da Hornetsi uđu kao osmi u playoff i izbace ove mumije iz Phoenixa i San Antonia iz igre. Prevelik je ovo teret za Westa kao prvog igrača, jednog rookiea koji treba zamijeniti superzvijezdu, te drugoga koji nosi šuterski teret. Čak ni Okafor, koji je taman počeo pokazivati da se privikava na novu ulogu i novi stil igre, više neće lagodno čekati na zicer, nego će se morati znojiti i u napadu. Ali stvar je jasna. Svaki protivnik samo treba udvajati Westa i pustiti rukije da se izgube u zahtjevnim ulogama.

Tužno je i što u ovoj najezdi mladih koja je spasila jednu praktički mrtvu franšizu, svoju priliku nije iskoristio Julian Wright. All-round krilo od čije su svestranosti Hornetsi mnogo očekivali i koji bi izvrsno legao u ovu momčad s jednim playom kako nekakva light verzija point-forwarda, čini se neće tako skoro pronaći smisao života. Jasno je kako su ga mnogi, uključujući i mene, precijenili, ali isto tako je jasno kako mu je Byron Scott uništio ono malo samopouzdanja što je imao.

Ovom prilikom nećemo previše o gerijatriji na klupi. Posey je još nešto i igrao dok se nije opet ozljedio, Peja je jedva podnošljiv, obzirom da ništa drugo ne radi osim što puca trice. Songaila je isti kao i Peja, samo što je još manje podnošljiv jer puca duge dvice, a Mo Pete je toliko mrtav da su osnovali novu CSI franšizu u New Orelansu samo zbog njega. Koju stvar od The Who će koristiti, još nisam uspio saznati.

X

Paulov što brži povratak. Izdrži li momčad na nekih 50% do povratka Paula, sve je moguće. Naravno, tako nešto očekivati je nerealno obzirom da su tek nedavno doveli napad do pristojne razine. Bez najboljeg igrača pasti će opet na razinu na kojoj će im trebati puno bolja obrana, koju je nemoguće imati obzirom na nedostatak klupe i takvu rupu poput Peje.

Čak ni trade ne dolazi u obzir, jer nemaju što ponuditi. Riješivši se Armstronga i oba Browna barem su pali ispod granice poreza na luksuz, te se čini kako im silazak u lutriju ne bi previše škodio. Dobili bi još jednog mladog igrača, što im je i jedini način da se pojačaju. Uz malo sreće, možda pomoć pod košem u vidu Patricka Pattersona, ili uz još malo više sreće, all-round krilo poput Wesleya Johnsona ili Evana Turnera. Uz postojeću jezgru, dogodine bi opet imali šansu za playoff, što obzirom na to kako su se crnima stvari činile u jednom trenutku, uopće nije loša budućnost.

17. ROCKETS

+

Sezona bez obveza iskorištena je kako bi se ispitala kvaliteta pojedinaca. Sada znaju da je Brooks prava stvar, da je Landry sjajan u ulozi trećeg visokog, a da su u manjim rolama iskoristivi i Budinger i Anderson.

Scola je potpuno savladao Adelmanov stil igre, Ariza se navikava i na momčad i svoju ulogu u svemiru, i sve u svemu ovogodišnji trening kamp u dužini cijele sezone donio je nešto korisnoga. Sada još samo trebaju Minga i pametno potrošen McGradyev ugovor.

-

Pokazalo se da je NBA ritam ipak previše za momčad bez jasne prve igračke opcije. Također, igrači stvoreni za uloge trećeg ili četvrtog člana petorke, poput Scole i Arize, djelovali su pomalo nemoćno u ulogama prvih strijelaca. Osim Brooksa, momčad je praktički bila bez igrača sposobnog stvoriti višak. Ariza je pokazao napadački potencijal u koji su mnogi sumnjali, osobito u ulazima i razigravanja suigrača, ali uz ogromnu količinu potrošenih lopti i loših šuteva. Međutim, u pravoj ulozi njegove all-round kvalitete doći će do izražaja.

Napad još nekako gura, ali ogromno razočaranje njihova je obrana. Uz tolike fajtere, očekivalo se kako će Rocketsi do zadnjeg dana samo na račun borbenosti i obrane biti u igri za zadnju playoff poziciju. Međutim, bez pravog centra u sredini, sva dobra dijela koja odrade Battier, Ariza i Hayes nisu imala pravog učinka.

X

McGrady. Bio Ming dogodine pravi ili ne, Houston već sada s McGradyevim ugovorom može puno toga. Mogu se uključiti u borbu za playoff ako npr. Washingtonu daju par mladih potencijala i McGradyev ugovor za Haywooda i Butlera. Ili još bolje, kada bi nekako doveli Kevina Martina ili Iguodalu, koji su ipak u stanju bolje pokriti poziciju dvojke na kojoj su najtanji. Za razliku od momčadi koje trebaju prostor na salary capu dogodine, Houston nema što čekati. Imaju previše talenta, te u budućnosti uvijek mogu igrati na kartu tradea. Ako se neki dio koji pokaže lošim, uvijek ga možeš zamijeniti kad imaš nešto za ponuditi.

Alternativa potrošnji odmah je dovesti Bosha, na bilo koji način, na ljeto kada mu istekne ugovor. Obzirom na potražnju, radi se o prerizičnom potezu. Houston je previše dobro posložen da bi propustio priliku dovesti par pravih igrača, bez obzira na težine njihova ugovora. Butler, Iggy, Martin, svejedno. Samo da ova 23 Tracyeva milijuna pretvore u nešto.

Filed under: bball No Comments
2Feb/105

POWER RANKINGS – ”ADVENTURELAND” EDITION

Posted by Gee_Spot

7. JAZZ

+

Deron Williams u tišini, daleko od pažnje vječno usmjerene na Kobea ili Brona, ima još jednu fenomenalnu sezonu. Treću za redom, s tim da ove godine ima jedna novost. Ne, ne mislim pri tome na činjenicu da je konačno izabran na all-star, o takvim glupostima ne vrijedi razbijati glavu. Mislim, prije dvije godine brojke su bile iste, a i Jazz je bolje kotirao. Ne, ovdje govorim o stavu.

Deron je uvijek ostavljao dojam nekoga tko ima muda i tko se ne boji preuzeti odgovornost. Ali od ove sezone on ne preuzima samo odgovornost, već doslovno kontrolu nad utakmicom, u maniri najvećih. Da li je stvar u bradi, ne znam. Ali znam da Deron Williams ove godine igra kao prava zvijezda i da je njegova novopronađena sposobnost da digne igru na veću razinu kada je najpotrebnije glavni razlog zašto Jazz, u sezoni koju smo svi unaprijed smatrali izgubljenom, po prvi puta u eri Derona i Boozera uspijeva pobjeđivati na strani.

Drugi plus je onaj već pomalo klasični i dosadni. Sloan. Da, Utah opet ima šest igrača sa dvoznamenkastim brojem koševa u prosjeku, predvodi ligu po broju asistiranih koševa i opet od nikuda izvlači bezimene likove koji doprinose. Ali nije u pitanju nikakva čarolija, već najobičniji sistem. Sloanov sistem donosi rezultat, iz svakoga izvlači maksimum. Svi vi koji sada pomislite – kakav maksimum, a Williams ne zabije nego 19 koševa u prosjeku – istog trenutka prekinite čitanje, napustite blog i ne vraćajte se. Jer vi ne kužite ništa.

Treća stvar koju ne smijemo zanemariti su ozljede. Po prvi puta, nakon tko zna koliko sezona, Jazz nema problema s ozljedama. Istina, Korver se tek vratio na parket, ali osim sitnih problema poput trenutnog Boozerova, raznih istegnuća i uganuća koja se riješe nakon par utakmica, Jazz uglavnom igra punom snagom.

Svi ovi faktori zajedno uspijeli su potpuno u stranu staviti sve eventualne probleme oko kemije i činjenice da Boozer neće još dugo biti član ove momčadi. Osjećaj besciljnosti, pojačan i time što klubom nakon smrti dugogodišnjeg vlasnika Millera zasigurno dominira manje obiteljska a više poslovna atmosfera, ipak nije prevladao. Jerry Sloan je preozbiljan čovjek da bi mislio na sutra, a dobra vijest je što istu takvu osobnost danas ima Deron. Navijači Jazza, sretnici, mogu u miru uživati u još jednom desetljeću pobjeda i uspjeha.

-

Obzirom da je momčad profesionalna i potpuno fokusirana na ovu sezonu, neće dobiti minus zbog toga što Boozer uzima minute Millsapu. U biti jedini nedostatci su na parketu, i svima su već dobro znani. Na cijeloj toj odličnoj i dugoj klupi nema poštenog blokera koji bi zatvorio reket. Napad je fantastičan, obrana će uvijek biti borbena i uporna, ali kada nemaš pravu peticu, posebice u obrani, jednostavno se ne možeš braniti protiv Howarda i Bynuma ovoga svijeta.

X

Dugo vremena sam mislio da je to Boozerov ugovor, ali sada više ne znam. Mislim, ako ostane do kraja sezone, Jazz ostaje jedina ekipa na Zapadu koja može zaprijetiti Nuggetsima. Protiv Lakersa i dalje nemaju šanse, ali polufinale Zapada s Nuggetsima moglo bi biti pravi spektakl. Ako ga trejdaju, što mogu dobiti zauzvrat? Koji igrač na tržištu je dostupan, te u isto vrijeme garantira korak naprijed?

Kopao sam po trade machineu i našao sam samo jednu opciju. Brandon Haywood i Caron Butler za Boozera i Fesenka. Naravno, trade otpada jer bi Washington sigurno tražio i prvi pick drafta, a Jazz to neće dati. Sve što bi Wizardsi dobili u ovom slučaju je brisanje zadnje godine Butlerova ugovora iz knjiga, a za takvog igrača i takav ugovor mogu dobiti mnogo više. Jazz bi pak posudio pravog centra do kraja sezone, te na ljeto imao Butlerov ugovor kao mamac za novi trade.

Ali, kao što sam rekao, svako eventualno pojačanje pasti će na razgovoru oko picka na ovoljetnom draftu. Stoga, jasno je koji je x-faktor za ovu momčad. Kako Knicksi stoje solidno, vjerovatno će imati tek par posto šanse za dobiti jedan od prva tri picka. Obzirom da je D'Antoniu poraza na vrh glave, ne treba očekivati ni da će Knicki pasti niže od pozicije gdje su danas. Dakle, Jazz čeka izbor negdje oko osmog, devetog picka. I uz malo sreće čeka ih Cole Aldrich.

Recimo da Kansas, kojega biram za budućeg NCAA prvaka, nekim čudom ispadne prije Final Foura i to baš zbog lošijih partija Aldricha. Momku padnu akcije, i Jazz ga doda svome rosteru. Preko noći si riješio pitanje prave petice koja može zatvoriti reket. Da se razumijemo, nije Aldrich novi Lopez ili Kaman, prije je Przybilla s ponekim napadačkim potezom, ali je legitimna petica koja kontrolira skok i blokira svakog naivca koji ušeta u reket s namjerom da položi loptu u koš.

Draft je inače krcat pravim centrima, ali ni Monroe a posebno ne Pittman nisu takve klase u obrani. Donose mogućnost igre s pravim centrom, ali Aldrich je skakački i blokerski za klasu iznad. Opet, moje mišljenje je da, u slučaju da ne bude Aldricha, Jazz ne smije propustiti ni Monroea. Iako je na svim draft listama Monroe pao ispod lutrijskih pickova, te se uglavnom kreće oko 20-e pozicije, pitam ja vas zašto propustiti pravu peticu radi nekakvih atleta kakvih danas ima na svakom koraku? Monroe je možda više old-school tip igrača, nešto kao Hibbert, ali zna sve. Jazzu ne treba letač za NBA action, treba im centar.

Budite mudri, Jazzeri.

8. BLAZERS

+

Slično kao i Jazz, i oni su izbjegli sve potencijale smetnje u svlačionici. Doduše, nisu to riješili ozbiljnim pristupom već čistim slučajem. Naime, Blazersi su djelovali poprilično smušeno, kao ekipa koja ne zna kako napraviti korak naprijed, dok nisu počeli otpadati redom Batum, Outlaw, Fernandez, Blake, Oden i Przybilla. Nakon toga više nije bilo problema – McMillan se nije imao što misliti kome dati minute, već su priliku dobili oni zdravi.

Sudbina je tako zaslužnija za sve što se dogodilo od ikakvog McMillanovog genijalnog plana. Čim su se stvari ogolile, i čim je nestalo prilike za mudrovanje, mr. Sonic je jednostavno sve vratio na staro. Daj loptu Royu i makni se. I eto Blazersa opet na vrhu. Najluđe od svega, tamo su i dalje iako je Roy bio sljedeća žrtva epidemije ozljeda.

Da se razumijemo, nije McMillan preko noći postao negativac, obrana i dalje funkcionira zahvaljujući njemu. Ali greška mu je što na početku sezone nije bio vjeran onome što je do sada bilo dobro, što nije ostao postojan, već se strašljivo priklonio eksperimentima. Čim je, zbog ozljeda, nestalo pritiska rezultata, i McMillan je nekako živnuo, te je pravi gušt gledati ga kako s ovim rosterom dolazi do pobjeda.

Naravno, bez svojih centara Blazersi su pod košem šupljiji od Jazza. Ali bore se 48 minuta, izvlače maksimum i vrati li se Roy uskoro, ne samo da im neće pobjeći playoff, već bi konačno mogli i do drugog kruga.

-

Pitanje je koliko dugo će trebati protivnicima da shvate kako se kroz njihov reket lakše šetati nego prosjećnim hrvatskim trgom u nedjelju ujutro. Također, kada se Roy vrati, a Blazersi neće žuriti obzirom da su svjesni kako je ova sezona ionako tek uvod u prave stvari koje ih čekaju u novom desetljeću, pitanje je koliko će opet proći do nove ozljede.

X

Brandon Haywood je ono što im treba, imaju čak i mladih talenata koje mogu ponuditi, a tko zna, možda se u jednadžbu uključi i Steve Blake. Obzirom da ima kuću u Portlandu, ionako će se dogodine sigurno vratiti. Manje je važno misle li da je grijeh dati Rudya ili Batuma za par mjeseci rentanja Haywooda, jer izbora gotovo da i nema. Ili to, ili će do kraja sezone gledati Juwana Howarda kako glumi žestokog momka pod obručima.

Jasno je kako od planova o uključenju u borbu za vrh nema ništa dok je Oden out, te je krpanje ovogodišnjeg sastava kako bi se nešto izvuklo iz ove tužne sezone glavni prioritet. Ali, ako čemo gledati širu sliku, onda je Oden definitivno najvažniji x-faktor ove momčadi. Može li biti zdrav i dati im zatvoreni reket i dodatnu napadačku opciju? Sve ovisi o tome, doslovno svaki budući trade. Ostati pri deset igrača dubokoj klupi, ili trejdati sve mladiće za nekoliko pravih veterana, sve to nije bitno dok ne znamo odgovor na glavno pitanje. Može li Oden biti treći uz Roya i Aldridgea? Samo su dva potencijalna odgovora na to pitanje, a jedan mi tjera suze na oči. I još je realniji.

9. THUNDER

+

Nevjerojatno dobra obrana za ovako mladu ekipu. U mogućnosti su na terenu imati petorku dugorukih obrambenih napasti, što uz njih mogu još samo Bullsi, te u nekoliko minuta preokrenuti susret.

Durant je sve što smo željeli, čudesan igrač i fantastičan suigrač, ali ne zaboravimo da je još uvijek klinac koji ni sam nije svjestan koliko je dobar. Dobra vijest je što će jednog dana skužiti, a onda – spašavaj se tko može. Ne vidim ekipu koja će moći dobiti Thunder u gustoj završnici.

-

A porazi u gustim završnicama su nešto što im se danas uglavnom događa. Previše griješe u napadu, posebice u važnim trenutcima. Koliko god obrana bila nevjerojatno dobra za ovako mladu momčad, toliko je napad očekivano klimav.

Nagledao sam ih se, i iako ih stavljam visoko što je očiti znak da im vjerujem, ništa me još nije natjeralo da promijenim mišljenje koje sam formulirao još lani. Durant, Sefolosha i Westbrook su jedini sigurni kao članovi jezgre, Harden dobar kao šesti igrač, Ibaka obećava kao bloker i skakač, ali Green mi nikako ne paše u ovu momčad.

S Durantom nemaš potrebe slagati nekakvu ludu momčad, jer Durant je sam po sebi noćna mora za sve obrane. Westbrook je brzanac koji će biti čudo kada sazrije, već je ove sezone pokazao napredak u čitanju i uopće shvaćanju igre. Sefolosha je stoper, Harden all-round zamjena za svu trojicu, te im pod košem trebaju još dva visoka od kojih će jedan zatvarati a drugi širiti reket. Green se ne uklapa ni u jednu kategoriju. A odličan je igrač, i imao bi vrijednost u nekom drugom sistemu.

Da, momci su sjajna klapa i lako je zaboraviti koliko su mladi. Šteta ih je razdvajati. Ali Presti je pametniji od toga i nema sumnje da će napraviti sve što treba da se momčad razvija kako treba.

X

Nikakav trade ih ne bi dignuo na veću razinu, iako nam je još svjež lanjski propali pokušaj dovođenja Tysona Chandlera. Očito je da traže pravu peticu, nekoga tko bi držao sredinu dok Ibaka ne stasa. Krstić je sjajan u napadu, i dok njegov pick 'n' pop s Westbrookom funkcionira, i Thunder se lakše kotrlja. Ali, reket je i njima slaba točka, i mogu zahvaliti samo toj rastrčanosti i borbenosti što protivnici to teže koriste nego protiv Jazza ili Blazersa.

10. GRIZZLIES

+

Čekaj, gdje su Spursi, Sunsi i Mavsi? Kakav je ovo bezobrazluk, staviti ekipe poput Memphisa ili Oklahoma Citya, koje cijelo vrijeme vise na granici plasmana u playoff, ispred? Ma to uopće nije bezobrazluk, već najobičnije nepoznavanje i nepoštivanje materije!

I znate što, možda i jeste. Ali kao čovjek koji koristi svaki slobodan trenutak da gleda NBA, pa makar i samo zadnju ili prvu četvrtinu, imam pravo na svoje dojmove i mišljenja. Mišljenje je ionako jedna poprilično nebitna stvar, jer većina ljudi ga ima. Još se samo nazadni pojedinci poput Hrvata, zaglavljeni u nekoj vremenskoj anomaliji, uzbuđuju kada netko ne misli poput ''njih''. Ja taj pojam ionako ne poznam. Cilj mojih dojmova nije biti u pravu, već izraziti se. Ako se netko pritom zabavi, nitko sretniji od mene. A kad bi se još netko složio, pa to bi već bilo ravno orgazmu, znači da postoji još netko pametan na svijetu. (Hrvat će sada pomisliti - kakav arogantni seronja, a normalna osoba - kakav seronja. Razlika je ogromna.)

Gle, znam da brojke po ničemu ne favoriziraju ove dvije mlade momčadi, te su veterani s razlogom ispred. Logično bi bilo očekivati da će baš veterani biti ti koji će lakše podnijeti teret i pritisak važnih utakmica koje dolaze u ovo doba godine. Jer netko će morati ranije na odmor. Ali ja ne mogu protiv svojih očiju, a ono što su one vidjele u zadnjih mjesec dana govori kako su ove dvije momčadi jednostavno bolje od konkurencije.

Sigurno sam i pod utjecajem smjene genracija, oduševljava me pomisao kako ćemo idućih deset godina Jazz, Blazerse, Thunder i Grizzliese gledati kao što smo to radili proteklo desetljeće s Spursima, Sunsima, Mavsima i Lakersima. Međutim, ne mogu protiv sebe.

Memphis i OKC su možda momčadi s najboljom kemijom trenutno u ligi. Thunder nije nikome iznenađenje, ali Memphis? Sa Zachom Randolphom, Rudyem Gayom i OJ Mayom? Tinsleyem? Tolika skupina sebičnih gubitnika odjednom je postala nesebična i ozbiljna košarkaška skupina?

Gle, budite sigurni da će Mayo, Gay i Zach i dalje potrošiti svoju kvotu lopti, te da Memphis nikada neće biti Jazz ili Boston gdje svi gledaju da jedan drugome namjeste zicer. Ali po prvi put u životu ovi igrači shvaćaju kako ne treba silovati šut, već da je dobro dati loptu suigraču ako se nalazi u boljoj poziciji. Shvaćaju da ne mogu samo uzimati te da nešto moraju i dati momčadi. Kako je Lionel Hollins uspio prodati duh svojih Blazersa ovoj skupini, ne znam. Samo znam da funkcionira.

Randolph je u prilici pokazati sav svoj napadački talent, meku ruku, lakoću igre leđima košu, a sve što zauzvrat treba je koristiti svoju snagu i masu u obrani i skupljati skokove. Mayo može pucati iz vana koliko želi, a sve što zauzvrat treba je biti stoper i uznojiti se pokušavajući uštopati najboljeg protivničkog swingmana. Gay pak samo treba biti Gay, all-round atleta.

Imati tri igrača koji su u stanju 1 na 1 zabijati cijelu noć nema previše momčadi. Još ako su sva trojica fokusirana na pobjeđivanje, imaš opasnu ekipu. Ali da bi ona dosegla potencijal, treba ti identitet. A u slučaju Memphisa on se zove Marc Gasol.

Sam sebi sam dosadio hvaleći Gasola, ali pogledajte samo jednu utakmicu i sve će vam biti jasno. Svaka kretnja ovoga čovjeka vodi samo koristi. U obrani drži reket i dirigira, i iako nikada neće biti atleta koji će kupiti svaku loptu ili blokirati svaki nesmotreni ulaz, barem će smetati. Napad se ionako vrti oko njega, bilo da igra licem ili leđima košu, bilo da asistira ili postavlja blok.

Sad, znam da Marc definitivno nije Walton, ali obzirom da Hollins dolazi iz Blazersa u kojima se sve vrtilo oko centra, zašto bi bilo nemoguće da je zamislio nešto slično u Memphisu? Opet, sumnjam da je mogao i sanjati da će Gasolova nesebičnost ovako utjecati na sve, a prvenstveno na Randolpha koji očito vrlo dobro zna tko mu omogućuje ovaj preporod kroz koji prolazi, i koji svaku priliku koristi da iskaže ljubav prema svom centru.

Problem očito nikada i nije bio u ovim klincima, nego u našim očekivanjima. Sve što je njima trebalo bio je trener koji će vjerovati u njih, a ne netko poput Iavaronia tko je vrtio očima svaki put kada bi napravili grešku. Hollins je trener godine, i tu uopće nema rasprave. I ne samo trener, već i čovjek godine, jer je doslovno spasio karijere a možda i mentalno zdravlje nekolicine mladih ljudi.

-

Nedostatak playa nije problem, obzirom da Gasol služi kao pokretač te da imaju dovoljno igrača sposobnih samih sebi kreirati izgledne situacije. Kada imaš talenta, košarka uopće nije toliko komplicirana igra. Problem je taj što na toj poziciji nemaju ni približno kvalitetna igrača koji bi nadopunjavao ovu četvorku.

Momčad bolje funkcionira s Tinsleyem na parketu, što je još jedna priča za ne vjerovati, to kako je jedan sebični play koji uživa u carinjenju lopte odjednom otkrio smisao života i postao radnik koji prenosi loptu, pazi je i gleda da uvijek završi u pravim rukama. Conley pak nije ni približno tako siguran s loptom, te svaki put kada mu se i pruži prilika da nešto odigra uglavnom će zeznuti, jer jednostavno nema talenta za igrati na ovoj razini. Conley je i dalje jedan solidan NCAA play, s dobrim šutom iz vana i igrom od linije za tri do linije za tri. Na bilo što između koša i spomenute linije zaboravite. Kako mu je ovo treća sezona i kako je dogurao do respektabilne 22 godine, mislim da s popriličnom sigurnošću možemo reći kako nikada neće biti ništa više od prosjećnog back-up playa.

Tu je i pitanje obrane. Ova momčad je na početku sezone bila užasna u tom segmentu, ali nakon što su shvatili da je pobjeđivanje cool, te da ga nema bez obrane, trud je očit. Samo, činjenica je da osim Mayoa nemaju igrača stoperskog potencijala. Gasol i Zach mogu se gurati u reketu, Gay, Mayo i Conley neće tek tako dopustiti da ih se pretrči, ali teško da mogu računati na pojedinačni bljesak u trenutcima kada se utakmica lomi.

Kako se još nisu uigrali dovoljno da timski zaustave protivnika, a kažem, obzirom na neke navike teško je očekivati da će Gay ili Zach ikada u potpunosti shvatiti principe kretanja i pokrivanja u obrani, tu bi im dobro došao jedan pravi razbijač. Ili kada bi Randolph dio snage koju koristi u napadu iskoristio na suprotnoj strani. Ovako protivnik uvijek može računati da će zabiti više.

Također, osim Tinsleya i nemaju pretjeranu podršku s klupe. Carroll, Young, pa čak i Hasheem donose zdravu dozu energije na parket, ali često bez učinka. Zuje, ali meda nigdje.

X

San ili java? Mislim, ova momčad, može li opstati? Ili će se sve raspasti pred prvim problemom? Odgovor na ovo pitanje dobit ćemo ovog ljeta, kada će mlada momčad biti pred izazovom. Što s Gayom? Zadržati ga i nastaviti započeto, ili ga pretvoriti u veterana. I ako da, u kakvog veterana? Gasol, Zach i Mayo su nedodirljivi, ali jedna jedinica tipa Fishera dobro bi došla. A ni pojačati klupu ne bi bilo loše.

Ušli u playoff ili ne, Grizzliesi su već debelo nadmašili sva očekivanja. Za ostati na ovom kursu, kako bi nam ponudili zanimljivu playoff seriju, sve što trebaju je držati se nesebične igre koja je do sada donosila rezultat. Previše su kvalitetni da ne uspiju. Kako prije ljeta ne bi trebalo biti nikakvih zahvata na rosteru, ne vidim razloga da san ne potraje do kraja sezone.

11. MAVS

+

Ja i dalje ne kužim ovu momčad, ali kužim da imaju neviđenu sreću u završnicama. Da nisu dobili desetak tijesnih utakmica s par koševa, dojam o sezoni do sada bio bi potpuno drugačiji. U normalnim uvjetima, momčad pola takvih utakmica izgubi, pola dobije, a Mavsi nikako da izgube. Valjda im se vraća za sve teške poraze ovih godina, tko zna. Ali znam da u pravoj playoff seriji nemaju što tražiti.

Terry i Dirk su i dalje glavni nositelji i pravi razlozi zašto tako često napuštaju guste završnice kao pobjednici. Napad je standardno bezidejan, kada Kidd ne pronađe nekoga u ranoj fazi napada, sve se svodi na izolacije za Dirka ili Terrya. Kada njima upada, ostaje više prostora drugima. Obrana je pak druga priča, Rick Carlisle uspijeva iz njih izvući maksimum, te im nitko ne može osporiti da se ne trude. Samo, rezultati su upitni, ponekad ta aktivnost donese rezultat, ali uglavnom ne.

-

Mavsi nemaju pravoga stopera. Marion igra dobro i još uvijek može braniti sve igrače na terenu osim centara. Ali ostali su u igri 1 na 1 ispodprosjećni. Carlisle je majstor za složiti pravu timsku obranu, ali što ti vrijedi biti u pravo vrijeme na pravom mjestu kada često nemaš kako zaustaviti protivnika? Terry i Dirk su premekani za svoje pozicije, Dampier kao jedino pravo prisustvo u reketu previše uzima napadu povećanom minutažom, a o tome da kraj Kidda može protrčati i Zdravko Škender više neću govoriti. Ta klupa koju je Cuban ovoga ljeta natrpao nije loša kada treba zabiti, ali za obraniti se od nje nema velike koristi.

X

Mavsi su napadački potentniji od Spursa, a obrambeno od Sunsa. Što je dovoljno da u ligi dinosaura budu prvi. U NBA ligi pak očekuje ih utješni playoff nastup i častan poraz. O x-faktorima smo mogli pričati ovoga ljeta, dok smo mogli nagađati hoće li ovoliko pridošlica učiniti napad Mavsa toliko eksplozivnim da im omogući da preskoče Denver.

Sada znamo da se tako nešto neće dogoditi. Usprkos svim novim imenima, ovo je i dalje ista ekipa. Možda, da je Mike D'Antoni tu, možda bi tada napad bio dovoljan. Ovako, imaš dojam da se Carlisle muči da složi obranu koja je spremna srušiti se svakog trena, a da zanemaruje napad koji se nije bitnije mjenjao još od Nashova odlaska.

Cuban bi mogao stvari učiniti zanimljvijima kada bi ugovor Josha Howarda zajedno s njegovim vječno ozljeđenim gležnjevima poslao npr. u Sixerse zajedno s Dampierom za Iguodalu i Dalamberta. Tada bi Carlisle u trojki Marion-Iggy-Dalambert imao nekoga s kim može slagati svoju obranu, dok se Kidd, Terry i Dirk brinu za napad. Samo, čini se kako je Cuban uvjeren kako ovo ljeto ima šanse za dovesti barem Chrisa Bosha u Dallas te da se ne želi igrati s salary capom. Šteta. Svijet je ljepše mjesto kada se Mark Cuban igra.

12. BOBCATS

+

Larry Brown je složio momčad po svom ukusu, naučio ih igrati obranu te pametno u napadu, a dovođenjem Captain Jacka dobili su i onu napadačku iskru koja im je toliko nedostajala. Dok Jackson nije došao, Bobcatsi su bili momčad bez strijelca koju je bilo jednostavno zatvoriti, sada kada imaju prvu napadačku opciju ostaje dovoljno prostora Diawu, Feltonu i posebice Wallaceu da igraju svoju igru.

-

Upravo ta prevelika ovisnost o Jacksonu. Wallace je čudo od igrača, ali realno Gerald će uvijek skupiti više ukradenih i blokada nego što će zabiti skok-šuteva. Čovjek je previše ovisan o fizikalijama i iako zaslužuje respekt zbog svih tih skokova, ulaza i obrane, činjenica je kako on nije zvijezda. Bobcatsi idu onoliko daleko koliko ih Jackson odvede. Playoff svakako, moguća je i borba u prvom krugu s bolje postavljenom ekipom. Ali to je to, ulaskom u playoff ova momčad doseže svoj vrhunac. Što tada?

X

Brown više nema što mijenjati, osim da još jednom zavrti iste ove igrače koje je doveo. Gerald Wallace bi sjajno legao ekipama poput Memphisa ili Portlanda, te bi se u tom smjeru nešto trebalo napraviti, obzirom da ovakva momčad nema previše smisla. Sve je puno veterana s ogromnim ugovorima, a ni jedan ne garantira bolje dane.

Uglavnom, dok Jackson zabija i dok napad funkcionira, Brown će znati voditi ovu momčad prema playoffu. Iduće sezone pak imat će istu momčad, možda bez Feltona. U jednom trenutku Brown će shvatiti da se bolje ne može, da nisu nova Atlanta, jer nemaju mlade igrače koje treba čekati već islužene veterane iza kojih su najbolji dani. U tom trenutku navijači Bobcatsa shvatit će da bi ova fantastična sezona i ove sjajne igre mogle dugo vremena biti jedina lijepa uspomena koja im ostaje.

Filed under: bball 5 Comments
1Feb/100

POWER RANKINGS – ”LET THE RIGHT SEASON IN” EDITION

Posted by Gee_Spot

U nekoliko dana prolazimo svih 30 ekipa, s tim da poseban i nešto detaljniji osvrt zaslužuju ove najbolje. Po svemu sudeći ovih 6 momčadi jedine su koje možemo smatrati pravim izazivačima ili kvazi-izazivačima. Također, svaka njihova međusobna utakmica je po defaultu obavezna lektira za oči.

1. CAVS

+

Ostane li Shaq u formi koju pokazuje zadnjih mjesec dana, ispada da su Cavsi jedini Izazivači koji su se pojačali u odnosu na prošlu sezonu. Zajedništvo lanjske ekipe i dalje je nedirnuto, Anthony Parker donio je dodatnog šutera iz vana i pokrio sve trenutne i buduće probleme koje može izazvati nedefinirani mentalni status Delontea Westa (da li je tip stvarno lud ili samo glup?). LBJ je još jednom MVP lige, Varejao bolji nego ikada, a Shaq donosi pravu napadačku opciju u postu te masu koja se može gurati s Dwightom.

Uz sve što donosi na parketu, Shaq ima vrijednost i van njega. Zamislite da Cavsi osvoje naslov. To bi značilo da je Shaq pomogao Kobeu, Wadeu i sada Jamesu da dođu do prstena. Nije važno u kolikom omjeru, ali hajde dokaži da nije bio bitan za Cavse kao nekada za Heat? Kobe se riješio svoga tereta, Wade još nije, a zamislite Jamesa s tim upitnikom iznad glave? Taman kada je valjda svima dokazao da je najbolji igrač lige i da su usporedbe s Kobeom smiješne, opet bi morao u novo dokazivanje, da može osvojiti naslov bez Shaqa. A činjenica da bi nakon naslova LBJ gotovo sigurno ostao u Clevelandu ne treba se ni spominjati. I za sve ovo može biti zaslužan Diesel. Go figure.

-

Od kada su uklopili Shaqa u obranu, pravih minusa nema. U napadu imaju Jamesa, bekove koji zabijaju otvorene trice (Parker, Williams i Gibson svi pogađaju debelo iznad 40%), a sada i Shaqa koji zabija ne samo pored raznih patuljaka, već i preko Bynuma, Howarda i Perkinsa. Varejao i James možda su najbolji pomoćni obrambeni igrači u ligi, s njima Cavsi imaju najatletskiju i najenergičniju drugu liniju obrane. Jedan na jedan nisu neranjivi, ali koja momčad u ligi ima dovoljno oružja da ih eksploatira istovremeno na svim frontama? Samo Magic, s tim da Shaq može držati Dwighta 1 na 1, a Cleveland ima asa u rukavu kojim bi mogao i ovu seriju okrenuti u svoju korist. Boston za njih nema rješenja u nijednoj fazi igre, Lakersi ih mogu dobiti samo ako Shaq otpadne zbog ozljede te Varejao ostane sam protiv Gasola, Bynuma i Odoma.

X

Spomenuti as u rukavu i ključ za prvi naslov leži u Ilgauskasovom ugovoru. Ako žele biti sigurni da ih Orlando neće opet iznenaditi, moraju dodati jednu pokretnu četvorku na roster. Iako mi ideja o dovođenju Troya Murphya ne zvuči loši, Murphy je očajan obrambeni igrač kojega bi Rashard Lewis rastavio na komade. Iako bi tricama donio Cavsima dodatno oružje u napadu, obrambeno bi ovoj momčadi bio teret kao što su to svojima Bonner ili Bargnani. Troy je dobar skakač, ali nije da ovom Clevelandu toga nedostaje.

Stoga je najbolje rješenje – Jamison. Obzirom da bi u Clevelandu bio tek treća ili čak četvrta opcija, nema sumnje da bi dodatno produžio karijeru i poboljšao učinak. Kao skakač Jamison je sjajan, može se uklopiti i u obranu, ali što je najvažnije anulira prednost koju Magic ima u Rashardu Lewisu. Ne samo što ga Jamison može pratiti na vanjskim pozicijama, već može na drugoj strani stvoriti isti problem Orlandu, obzirom da je i on više vanjski nego post igrač.

Pitanje je samo zašto bi Washington napravio ovu uslugu Clevelandu? Pogotovo zato što znamo da se radi o jednom od rijetkih pravih suparništva zadnjih godina u ligi. Sve što Cavsi mogu ponuditi je Ilgauskasov ugovor, uz Jawada Williamsa da donekle nadoknadi Jamisonov učinka, barem u šutu iz vana. Ali realno, radi se tek o čistom brisanju zadnje dvije godine Jamisonova ugovora iz knjiga. Pitanje je koliko su Wizardsi očajni i željni okrenuti novi list, obzirom da su Jamisonu ionako dali ovoliko ugovor samo zato jer je Arenas inzistirao da jezgra momčadi ostane netaknuta.

Cavsi jesu sentimentalno vezani uz Big Z-a, ali u svakom scenariju on se vraća nakon 30 dana da osvoji svoj prsten kao klupska legenda. Mislim, kome treba ogromni, spori centar koji se pretvorio u jednodimenzionalnog šutera iz vana? Ako dođe do tradea, on će u sebi imati nepisanu klauzulu po kojoj se Ilgauskasa mora odmah isplatiti i osloboditi ugovora, kako bi ga Cavsi mogli vratiti nazad. Koliko god se to ludo činilo, mislim da Cleveland neće povući nikakav potez dok im to ne bude garantirano. Što je još jedan razlog zašto bi bilo cool da baš oni osvoje naslov. To, te činjenica da je sve bolje od toga da Lakersi obrane naslov.

Cavsi ovu šansu ne smiju propustiti. Lani su propustili šansu, dobrim dijelom i zato što nisu Sczerbiakov ugovor pretvorili u korisnog igrača. Ovaj put su valjda naučili lekciju.

2. LAKERS

+

Kobe je fenomen, dok se drugi veterani raspadaju, ili barem iz glavnih prelaze u sporedne glumce, on je i dalje neprikosnoveni lider ove momčadi. OK, već smo apsolvirali da mu igranje definitivno olakšava činjenica kako je okružen talentima poput Odoma, Bynuma ili Gasola. Nije za baciti ni to što je na klupi jedan Phil Jackson, samo najveći trener modernih dana u kojima je filozofija i psihologija važnija od otkrivanja tople vode što se igre tiče (sve je već otkriveno). Ali Kobeu treba skinuti kapu na načinu kako je svoju igru prilagodio godinama, a opet nije izgubio visoku učinkovitost.

Nakon svih ovih godina Bryant točno zna na kojim pozicijama treba dobiti loptu kako bi iskoristio sve blagodati trokuta, a njegov novopronađeni talent u igri leđima košu zaslužuje respekt. Ima li igrača koji bolje izvodi skok-šut unazad od njega?

-

Opet Kobe. Jer ova momčad je previše ovisna o njemu. I to ne kao nekada, dok su svi stajali uokolo i čekali da Kobe nešto napravi. Već u čisto specifičnim zadatcima. Kobe će zabiti svoju kvotu, ali obzirom da uglavnom zabija iz reketa njegovi koševi više nisu primarni. Gasol, Bynum, čak i Odom, u tom slučaju bolje su opcije. Kobe u ovim Lakersima mora biti glavni kreator, jer nema drugog beka koji može stvoriti višak igrača. Kobe mora biti i glavni stoper, jer na vanjskim pozicijama doslovno nema beka koji može odigrati solidnu obranu. Da ne spominjem da bi najviše pomogao ekipi kada bi popravio šut za tri, jer je praktički ostao jedina ozbiljna šuterska opcija.

Drugim riječima, iz nekadašnje situacije u kojoj su svi ostali šljakali da bi Kobe mogao briljirati, sada je Kobe taj koji mora šljakati da bi iskoristio snagu koju Lakersi imaju pod košem. Na njemu je teret playa, tricaša i stopera. Mora biti Bowen, Finley i Manu da bi Lakersi osvojili naslov. Obzirom što je sve pokazao do sada u karijeri, ne bi se kladio protiv toga da on to ne može. Ali dodaj svemu teret godina, napornu sezonu, činjenicu da nije imao pošteni odmor već godinama te potrebu da zabije svoja kvotu koševa bez obzira na sve, i rekao bih da su izgledi da on ovo iznese na svojim leđima minimalni.

Što se tiče Artesta, konačno je postalo očito što su Lakersi htjeli njegovim dovođenjem. Ron ima jedan jedini zadatak, a taj je igrati ulogu nasilnika, koji će silom odgovoriti na silu, koji će voditi bitke umjesto Kobea, i koji će Lakersima dati nekoga tko može zastrašiti ekipe bez takvog profila igrača. Međutim, obzirom da Ron više ne igra obranu osim rukama (noge mu otkazuju), te da više ne može zabiti ništa osim otvorena šuta, vrlo je vjerovatno kako će im u playoffu nedostajati Arizina svježina i rastrčanost. I ne, uopće im ne zamjeram, jer tko zna koji su sve razlozi bili za takav potez (možda je Ariza stvarno umislio da je zvijezda kojoj sporedna uloga u Lakersima koči razvoj), samo zaključujem kako Artestovi mišići nisu ono što im treba.

X

Jer ono što im treba je čovjek koji može trčati, igrati obranu i driblingom stvoriti višak igrača. Devin Harris bi bio idealan, ali jasno je kako je ta priča znanstvena fantastika. Sve što Lakersi imaju je nesretni ugovor Adama Morrisona. Zamjena Dereka Fishera, ma kako Fish bio sve veća rupa, teško će se dogoditi jer s njim bar znaš na čemu si. Morrison nema nikakvu vrijednost, jer ta zadnja godina rookie ugovora ne može ti dovesti bog zna kako dobrog igrača, ali Lakersi moraju dodati još jednog beka.

Bi li Bullsi bili voljni, sve kako bi otvorili prostor na salary capu za dogodine, dati npr. Salmonsa direktno za Morrisona? Ili, možda logičnije, kako bi dodali i par iskoristivih igrača za završnicu ove sezone, dati Hinricha za Morrisona te Powella i Farmara? Mogu li Lakersi naći neku momčad koja će sumnjivim tradeom ala Memphis pomoći njihov novi pohod na titulu? Ili pak nekog naivca koji vjeruje da Morrison možda u pravoj situaciji ipak može biti koristan igrač, te je spreman dati veterana za potencijal?

3. MAGIC

+

Negdje ispod svih ovih loših igara i dalje se krije lanjska ekipa sposobna dobiti svakoga nespremnoga odgovoriti na igru s četiri mala. Dwight možda nikada neće biti Hakeem ali snagom i pokretljivošću uvijek će kontrolirati skok i obranu, te će zabiti svaki zicer koji mu padne u ruke na metar od koša. Lewis će uvijek zabiti svoje, Barnes i Peitrus iskoristit će prostor koji im se ostavi i usput dosađivati najboljem protivničkom strijelcu iz vana. Reddick i Anderson zabit će svoju kvotu trica.

Kako sezona odmiče, Magic igra sve bolju obranu, Van Gundy sve manje priča i dramatizira, a napad će uvijek zabiti dovoljno. Biti treća ekipa lige koju čini 30 klubova nije mala stvar, a opet za njih to mora biti korak nazad. Jer nastup u Finalu čini se sve daljim. Barem s jezgrom okupljenom ovoga ljeta. Postaje bolno očito kako im treba jedan pravi all-star vanjski igrač ako misle s Howardom osvojiti naslov.

-

Nelson šuterski ne briljira, te je jasno da kada ne zabija fantastičnim postotkom, nije dovoljno kvalitetan da organizacijski nosi vrhunsku momčad. Ne možeš cijelo vrijeme oslanjati se samo na pick igru, ulaze i povratne lopte. Playmaker treba znati spustiti loptu, promijeniti ritam, čuvati loptu i donositi korisne odluke bez obzira na svoje brojke. Nelson jednostavno nema taj kvalitet, te će uvijek griješiti u tolikoj mjeri da sve ono pozitivno što napravi nije važno.

Mislim, nisu slučajno Dwight i društvo prošle sezone došli do Finala bez njega. Nelson jednostavno nije toliko važan, a još je manje važan dok vjeruje da je lider ove ekipe. Magic treba playa koji igra obranu, ne troši lopte i kontrolira ritam. Ne treba im tip koji vjeruje da je reinkarnacija Chaunceya Billupsa već solidna Billupsova kopija.

Međutim, dok se Nelsona još i može nekako sakriti, Vince Carter je rak ove ekipe. Bolno je očito kako ekipa bolje funkcionira s Reddickom, iz jednostavnog razloga što Reddick pogađa svoje šuteve iz vana prosjekom profesionalnog košarkaša, dok Vince drži razinu šuta amaterske košarkašice.

To što nije prihvatio ulogu Turkoglua, te što ne razigrava momčad još se nekako i da sakriti. Mislim, i to je problem, pogotovo za Dwightovu ulogu u napadu, ali Magic ima dovoljno oružja da to nekako podnese. Obrana ne pati od njegove neaktivnosti jer ni Hedo nije bio ništa bolji. Ali to da Carter nije u stanju zabiti 15 koševa bez da potroši kvotu lopti kakvu je trošio dok je bio jedina napadačka opcija, nevjerojatno je.

Najluđe od svega, čak i ne izgleda loše, fizički nije toliko propao da bi rekli kako je preko noći doživio sudbinu tipičnu za all-star strijelce iz vana, tipa Richmonda, Houstona, Sprewella. Ti igrači su jednostavno propali, nisu mogli ni trčati a kamoli zabijati preko ruke. Ali Vince krene na ulaz, stvori si prostor, i onda baci – ciglu. Ne znam, možda nije u stanju shvatiti sistem, obzirom da je cijeli život bio taj oko kojega se sve vrtilo. Možda je stvarno toliko tetkica da ga nekakva minorna ozljeda toliko muči da bi radije sjedio nego igrao. Ali stvari stoje ovako – da ga Orlando sutra otpusti, nitko to ne bi ni primjetio. Ludo.

X

Dovesti playa koji zna što radi ili beka koji može zabiti tricu i razigrati suigrače bilo bi idealno. Samo, tko bi posegnuo za ugovorima kakve imaju Carter ili Nelson? Očito je da su osuđeni na njih, i da Van Gundy mora pronaći načina kako da ih iskoristi a da pritom ne štete momčadi.

Imaju ugovore Gortata i Bassa koji nešto vrijede na tržištu i bez kojih se može. Jedan im treba kao osigurač za slučaj da Howard upadne u probleme s osobnima, ali drugoga moraju pokušati pretvoriti u ozbiljnog beka ili krilo koje može dati ekipi ono što joj je pružao Hedo a što Carter očito ne može.

Naravno, u slučaju da se Nelson uozbilji te da Carter proigra, nikakav trade neće biti potreban. Ma kako se svakim danom šanse za nečim takvim čine sve manjima, nije nemoguće. Samo, koliko god da im se popravi forma, i koliko god dobroga donio novi trade, radi se o sitnim kozmetičkim zahvatima. Dwight treba i zaslužuje rasnog suigrača kako bi odveo ovu momčad korak dalje. Priča o 12 opasnih i kvalitetnih igrača nije loša, ali ponekad su dovoljna samo dva vrhunska i hrpa pomoćnih.

4. NUGGETS

+

Jedini imaju šansu skinuti Lakerse na Zapadu. Ako odigraju savršenu seriju. Billups, Anthony i Smith u kombinaciji nezaustavljivi su. Ako ih krene, naravno. Pod košem bi dobro došao još jedan igrač, ali i nešto aktivniji Birdman bi pomogao. Afflalo je sjajno rješenje – dok je lani bilo nemoguće zamisliti Jonesa kao člana petorke koja bi mogla osvojiti naslov, Afflalo se u toj ulozi čini sasvim prihvatljivim.

-

Koliko je realno očekivati da sve funkcionira kao podmazano na vanjskim pozicijama? Koliko je realno očekivati da visoki igrači izdrže pritisak protivnika? George Karl za sada djeluje mirno, usprkos povremenim lošim serijama može se reći kako Denver cijelu sezonu posjeduje zavidnu razinu kvalitete. Ali, i lani su djelovali nezaustavljivi u napadu, imali su dobru obranu, da bi onda praktički sami sebe zaustavili poklonivši Lakersima sve one lopte u ključnim trenutcima. Usprkos svom talentu, još nisam vidio da mogu nadmudriti protivnika kada zagusti.

X

Jeff Foster kao eventualno pojačanje pod koševima definitivno otpada nakon ozljede, iako mi je bilo teško zamisliti da bi Nuggetsi plaćali porez na luksuz zbog njega. Foster bi donio tek mišiće, ali tko garantira da je to dovoljno? Zar im je toliko potreban još jedan visoki igrač u rotaciji?

Nije. Trojka Martin, Nene i Birdman je solidna, iako im ne bi škodilo da Birdman malo bolje štiti gnijezdo. Za Denver bi puno važniji faktor od ikakvog pojačanja bio domaći teren. Kada bi kojim slučajem prestigli Lakerse i imali utakmicu doma viška, prije bi povjerovao da ih mogu srušiti. Sva prednost Lakersa pod košem može se anulirati paljbom s vanjskih pozicija Nuggetsa. Artest ne može zaustaviti Carmela, a Kobe ne može u isto vrijeme paziti na Afflala, Smitha i Billupsa. Chauncey zna kako se pobjeđuju Lakersi, a Afflalo bi mogao postati novi ljubimac NBA fanatika u rangu Bowena ili Bella oteža li život Kobeu.

Šansu u svakom slučaju imaju.

5. HAWKS

+

Crawford briljira u ulozi šutera bez savjesti, te je donio potrebnu dozu živosti u njihov napad. Svaki onaj koji misli da Jamal ne donosi ništa više od onoga što je lani pružao Flip Murray neka se isti tren polije benzinom i zapali. Svatko može potrošiti 20 lopti da zabije 20, ali ne može svatko serijom koševa razbiti duh protivnika, odvojiti momčad u par minuta ili riješiti utakmicu kada se lomi.

Josh Smith igra najbolju sezonu u životu, Horfod je čvrst kao stijena, Johnson standardan. U stanju su razbiti Celticse kada se sjete, igraju dobru obranu, u napadu su opasni sa svih strana. Mogu trčati, igrati poziciono, šutirati, driblati.

-

Crawford je trebao biti šesti igrač, ali obzirom da je Bibby sveden na povremenog šutera za tri, ispada da Hawksi i dalje imaju minimalnu rotaciju. Energijom i mladošću mogu pregaziti Celticse, ali protiv Cavsa i Magica njihova unutarnja linija nema što raditi.

X

Horford. Preko njega se vrti napad, u tom dijelu igre pravi je centar. Kada on zabija s poludistance, svima drugima život je olakšan. Problem je samo što on, ovaj, nije centar. Nema lakih koševa, nema igre leđima. U obrani nema što raditi protiv pravih teških petica. Kada on igra i kada nitko ne ometa njegov učinak, Hawksi rade kao sat. Čim ga se zaustavi, ili čim se iskoristi njegova igra van pozicije, Atlanta škripi. U biti, uz Marca Gasola on je možda najpodcijenjeniji visoki igrač u ligi. Izabran je za all-star, a reakcija većine je bila – gdje je Josh Smith. Bez Horforda nema Smitha, isto kao što bez Gasola nema Randolpha. Jedina razlika među njima je što Gasol masom, visinom i post igrom jeste prava petica, dok Al to nije. Ali dok mu uspijeva glumiti centra, Atlanta se može nadati ulasku barem u finale konferencije.

6. CELTICS

+

Nesebični napad koji ih je krasio u eri Velike Trojke i dalje funkcionira. Perkins, Rondo, pa čak i Big Baby, svakim danom su sve bolji i korisniji. Povratkom Marquisea Danielsa dobit će toliko potrebnog dodatnog bočnog igrača u rotaciji, koji će olakšati život Allenu i Pierceu te smanjiti ovisnost o tome hoće li Tony Allen imati dobru ili lošu večer.

Pierce, koji je uvijek igrao veteranski, odlično se prilagodio godinama, te šuterski briljira. KG i dalje ima sjajan pregled igre, a Perk i Rondo sve bolje podnose veću odgovornost.

-

Obrana više nikada neće biti na šampionskoj razini. Perkins je usamljen u reketu, KG više nema pokretljivost koja mu je do jučer omogućavala da brani i bekove, a Sheed je potpuno beskoristan. Čak i u napadu njegova povremena trica dolazi uz preveliku cijenu – rupa je u obrani, ne skače i narušava tečnost kretanja lopte, jedinog preostalog zaštitnog znaka Celticsa.

Boston djeluje kao nekakva veteranska momčad koja poslije utakmice ide na roštilj, što s razlogom sve više živcira mladiće u naponu snage koji nisu zadovoljni napravljenim, već žele više. Perkins i Rondo dobra su osnova za novo desetljeće, a Big Baby u svojih par minuta, ma koliko god bezglavo dijelovao, više napravi nego KG cijelu utakmicu. Da je korisniji od Sheeda čak i dok sjedi na klupi ne treba ni govoriti.

X

Boston je trenutno najveći neprijatelj sam sebi. Zaboravimo na novi naslov, jer očito je da ova momčad čak ni da svi budu zdravi više nema dovoljno oružja da se suprostavi jednom Clevelandu, Lakersima, čak ni Orlandu (Hawkse neću ni spominjati, i kad su bili na vrhuncu jedva su ih zaustavljali). Nisu u stanju obraniti se kada je najpotrebnije, a ni sami ne znaju što napraviti s napadom da bi to nadoknadili.

Moraju promijeniti stil igre. Ako patiš u skoku i obrani zbog Sheeda i KG-a, limitiraj im minute i daj ih Perku i Big Babyu. Sheeda treba svesti na drugu četvrtinu, a Big Baby treba dobiti svoju lanjsku playoff minutažu.

Ako se mučiš u organizaciji napada, zato jer Pierce i Allen više nisu u stanju igrati 1 na 1, daj loptu Rondu i skloni se. Pierce je pokazao da šuterski dio posla nije problem, a Allen ako ne može nek sjedne na klupu i prepusti minute Danielsu i prezimenjaku Tonyu. Obojica su sklona greškama, ali barem su aktivni.

Celticsi gube previše lopti u tim svojim pokušajima da dođu do što bolje situacije u napadu, nepotrebno kompliciraju. Shvaćam da u trenutcima dok Rondo igra 1 na 5 pati nesebični duh Celticsa, ali trenutno nemaš bolje opcije. Daj Rondu loptu, okruži ga s dva šutera, stavi dva visoka koji su u stanju boriti se i trčati, i eto ti momčadi koji može napraviti isti rezultat kao i ova, ali koja nudi i budućnost. A ne samo otužne pokušaje oživljavanja boljih dana.

Filed under: bball No Comments