ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

The fall

Boston je sinoć izgubio od Netsa. U prvoj četvrtini su Celticsi imali 70% šuta i prednost od 2 razlike!!!
Da ponovim sam sebi, Boston je izgubio doma od najgore momčadi lige tako da sada imaju 36-21 te su trenutno treći na istoku i po tome bi išli na Vinnie and the Bulls. Omjer doma je 20-10 a u gostima 16-11 što je najčudniji score od svih momčadi u ligi pošto doma imaju skoro jednako poraza kao u gostima.

Sezona je počela furiozno na krilima bijesa zbog preranog lanjskog ispadanja i sjajnog Paul Piercea (20-5-5 uz najbolju tricašku sezonu karijere). Onda su stige ozljede koje su ih presjekle i od tada ova momčad ne izgleda kao kandidat za naslov. Sada se javlja neka priča kako su oni veterani kojima je dosadila regularna sezona i kako jedva čekaju crunch time, ali je to hrpa sranja jer je realnost drukčija.

Celticsi, kao i Hrvatska imaju previše penzionera i premalo radnog stanovništa. Takav model nije nikada uspio, ni u gospodarstvu ni u sportu pa tako neće ni sada. U Bostonu nema u ovom trenutku igrača koji će ih povuči do kraja i izvuči iz negativne serije kad je najpotrebije. Taj igrač bi po svemu trebao biti Paul Pierce koji je jedini donekle na razini prijašnjih sezona, ali u zadnje vrijeme provodi više vremena u odijelu nego li u dresu. Također, kemija koja je krasila ovu ekipu danas više ne postoji. Kad je zadnji put netko spomenuo Ubuntu? Odlazak zabavnog Eddieja i dolazak ludog patuljka Natea tu neće pomoći. Sad uz Rasheeda samo imaju još jednog genijalca na koga se mora paziti svaku sekundu što će napraviti.
Big Three koje smo do sada poznavali više ne postoje, Ray je sve ostavio u zadnjem play-offu i njegova budućnost je kao Dell Curry u kasnoj fazi karijere, veteranski bek šuter sa klupe za 15-ak minuta. KG je postao bezopasna pričalica koja puca sa vrha reketa, a partner iza trice mu je Rasheed kojem se ustvari ne da igrati ali mora odraditi još par sezona da bi katao ček (cut the check). Da su Big3 ok, onda bi klupa bila solidna, MDaniels je izvrstan vanjski igrač koji u stilu Pankracija Barača ili Marijana Mancea haklerskim potezima može izluditi obranu (ovo se zove inverzna usporedba, porediš bolje sa lošijim ne bi li pokazao da su lošiji u nečemu slični boljima) dok je Glen Davis je solidan skakač i radilica. U ovom kontekstu bi čak i Nate imao smisla, ali kad vidim Piercea u odijelu, ta akvizicija nema opravdanja. Tony Allen ne zaslužuje spomen. Rondo i Perkins su solidni budući temelji ove momčadi. Trenutni problem je da je Rondo još dvije sezone igrački udaljen da bude istinski lider, a i pitanje je koliko su penzioneri, poglavito KG spremni prepustiti ključeve momčadi mladom Đedaju. Dok se to ne dogodi gledat ćemo obrane koje sve manje respektiraju Rayevu tricu, Piercea kako se muči dok ga udvajaju, KG kako puca sa vrha reketa i Perkinsa kako se ljuti. Činjenica je da Celticsi dobro igraju dok Rondo vuče i razbija obrane koje poput Clevelanda nemaju ideje kako bi ga čuvale. Onda dođe zadnja četvrtina (koju su Cs prije uvijek rješavali u svoju korist) kada on nema snage, ostali gube glavu i lopte te pucaju po 10% iz igre.

I za kraj evo šta kaže frend Mike, zagriženi Celtic pomiren sa sudbinom
"KG is the only C w outspoken swagger and it's more bark than bite now. RR is still coming into his own Perk just stares angrily and pp is a quiet leader. Nate can yap and get the crowd hyped. Plus he prob can come up w some cool handshakes like Eddie did!"
Cool handshakes je sve što možemo očekivati od ovog playoffa kada će, ukoliko ih netko ne mazne u prvom krugu, drugi krug biti kraj sezone. I kraj ekipe koja je na kraju krajeva stvorena da osvoji taj jedan naslov

WORLD TRADE CENTER

24 sata nakon kraja prijelaznog roka informacije su dovoljno obrađene, sve je sjelo na svoje mjesto, pa je red da kažemo par riječi o svemu što se jeste i nije dogodilo. Prvo, usprkos svim krivim glasinama i izmišljotinama koje ljudi izvlače tko zna od kud, bio je ovo jedan od zanimljivijih prijelaznih rokova zadnjih godina. Na kraju je moglo biti i bolje, ali, ako ćemo se ravnati samo po onih par poteze koje sam neki dan naveo kao minimum koji se mora odraditi, napravilo se dovoljno.

BULLS

Prvo, Bullsi su uspijeli očistiti jedan ugovor, Salmonsov, i još su dobili igrača, Warricka, koji će donekle zamijeniti učinak također zamijenjenog Tyrusa Thomasa. S tim da trade Thomasa baš i nije jasan. Naime, Bullsi su njime pojačali izravnog konkurenta za playoff, osim ako ne vjeruju da je Thomas toliki problem u svačionici da nikome ne može biti pojačanje. Inače, procurilo je i malo više detalja o svim Thomasovim sukobima s Del Negrom, a neki navode i ozbiljne prijetnje fizičke naravi. Tyrusa prema Vinnieu. Na što mogu samo reći – tko mu to može zamjeriti?

Koliko god mi drago bilo što su Bullsi napravili mjesta za kompletiranje vrhunske petorke bez da su se odrekli ikoga iz jezgre Rose-Deng-Noah, toliko mi je bezveze što su pojačali ne samo Bobcatse, već i Buckse. Možda ne bih trebao doživljavati stvari kroz tu prizmu suparništva, obzirom da je prije svega u pitanju biznis, ali nekako mi to baca još veću sjenu na vodstvo ovog kluba. A kao da već dovoljno velika sjena sama po sebi nije boravak Vinniea na klupi u ulozi trenera.

Uglavnom, Bullsi jesu napravili potrebno, ali ostao je gorak okus u ustima. Za Thomasa se moralo dobiti više, a i Salmons, iako je igrao loše, nije bio toliko bezvrijedan da ga tek tako zamijene bezveznjaci poput Flipa Murraya ili Parga (zanimljivo, dva apsolutna trash strijelca s klupe zajedno su u istom klubu u istoj ulozi).

BUCKS & BOBCATS

Bucksi su dovođenjem Salmonsa pokrili su najslabiju poziciju u momčadi, te vratili na dno klube vječnog no stara Bella. Obzirom da je Redd dogodine važniji u ulozi ugovora nego igrača, dodatna godina Salmonsa ni malo im neće naškoditi. Prostora za prava pojačanja ionako nema, barem ne dok se ne riješe Redda.

Bobcatsi su pak ovim potezom otvorili vrata ne samo petoj poziciji na Istoku, nego i mogućem playoff iznenađenju. Pokaže li se Thomas u pravom svjetlu, a to znači bude li lijepio blokade kao manijak, protiv Bobcatsa neće biti lako nikome. Ja osobno ne vidim zašto bi Celticsi ili Hawksi bili favoriti protiv njih? Jer što se tiče igre unutarnje linije, atletska postava Wallace-Thomas-Chandler, s Diawom koji donosi point-forward dimenziju, može se nositi sa svima, posebice u obrani.

Kvragu, Larry Brown je toliko napaljen na zid pod košem da je pod svoje krilo vratio i jednog Thea Ratliffa, s kojim je 2001. igrao Finale sa Sixersima. Iako se radi više o sentimentalnom nego razumnom potezu, i on u neku ruku govori o odlučnosti ove momčadi da napravi sve što se napraviti da. Right here, right now.

CELTICS

Za njih smo se nadali da će nešto napraviti s Allenovim ugovorom, ali očito nije bilo prave ponude. Što znači da su i dalje ostali ista gerijatrija koja će ovisiti ponajviše o Rondovom, Perkovom i Davisovom raspoloženju, te Pierceovoj sposobnosti da ostane u komadu. Ovo dovođenje Robinsona u zamjenu za Housea totalni je promašaj, praktički u momčad kojoj je kemija u raspadu dovodiš još jednog problematičnog tipa umjesto igrača koji je poznat po tome da više vrijedi u svlačionici nego na parketu. A Houseva sina da ne spominjem, momčad je ostala bez neslužbene maskote.

Što su dobili? Tipa koji može zabiti u seriji s klupe, ali koji je uglavnom neučinkovit šuter, općenito je veliki potrošač lopti i kao playmaker potpuno limitiran na slash and kick igru, koja podjednako rezultira izgubljenima kao i asistima. Potez očajnika.

CAVS

Oni su za razliku od Celticsa svoje odradili. Jamison nije u potpunosti četvorka koja će raširiti reket, ali je čovjek koji kreira sam sebi šut. Što je za ovu momčad puno važnije jer spot up šutera imaju sasvim dovoljno. Kada se vrati Z, imat će kombinacija koliko požele za dva mjesta pod košem, i to će samo po sebi mnogima dati glavobolje.

Sjajni John Krolik s ''Cavs the Blog'' je rekao sve – nije ovo potez genijalca, ali su ga Cavsi morali napraviti, pogotovo nakon što su lani propustili šansu dovesti dodatnog igrača, što ih je na kraju možda i koštalo puta u Finale. Postavimo stvari ovako. Jamisonov najveći minus je ugovor, obzirom na godine postoji realna opasnost da se raspadne svaki tren. Ali po onome što smo od njega mogli vidjeti sve ove godine znamo da je čovjek ratnik koji će prihvatiti svoju ulogu, ma kakva ona bila, i koji će, usprkos čestim ozljedama, uvijek naći načina za pomoći momčadi.

I znate što je još zanimljivo? Kada pomislim na svu trojicu bivših Wizarda prvo mi na pamet pada riječ ratnik. Ispada da su u Washingtonu imali hrpu karakternih likova čiji je najveći problem bila činjenica kako im je za alfa mužjaka nametnut vječni klinac poput Arenasa.

Uglavnom, ako pogledamo ostale opcije koje su se nudile Cavsima, Jamison je definitivno najbolje rješenje. Amare je kreten i takav Cavsima ne treba. Niti je timski igrač, niti je u stanju preuzeti dio tereta kojega James kao lider nosi (a i pitanje je koliko ga je Globalna Đikona spremna prepustiti, iako se protiv Nuggetsa dalo vidjeti koliko je lakši život Carmelu dok kraj sebe ima jednog Billupsa). Troy Murphy bi previše koštao obranu, a u napad bi donio samo taj šut, što je nešto čega Cavsima ne nedostaje.

Jamison je pak atleta koji može i malo više od toga da bude tek još jedna sporedna persona koja živi od Jamesovih mrvica. Stvar je jednostavna – ako jedan obični atleta poput Hicksona izgleda ovako dobro živeći na račun LBJ-a (i Shaqa), kako će tek izgledati Jamison? Mislim, nema logike da čovjek ne bude pojačanje, jednostavno je predobar realizator.

Plus, zahvaljujući tome što Jamison još bolje može iskoristiti svaki centimetar prostora koji mu ostane nakon pick igre s Jamesom (Hickson je ipak samo ''roll'' igrač, a Jamison može vrtiti i ''pop'' opciju), automatski će lakše biti i samom Jamesu (i Shaqu). Unutarnja linija Cavsa preko noći je postala još opasnija, i kao domino efekt, odmah je olakšala pritisak na vanjsku. Ergo, Cavsi iz cijele priče izlaze kao još bolja momčad, momčad koja je toliko pojačala svoje dobre strane da ih ove loše više i ne mogu doći glave.

Sjetimo se Orlanda. Lani su ih izbacili jer su prevelik pritisak napravili na bekove Cavsa, koji se s tim nisu mogli nositi. Sada to više ne mogu, jer Rashard Lewis će imati pune ruke Jamisona, uokolo će letati i Hickson, a pod košem će biti Shaq. Dakle, Maurice, Delonte, Booby i Parker (koji se šuterski pokazao pojačanjem) neće imati tako važnu ulogu, što će paradoksalno upravo njihov učinak učiniti važnijim.

GRIZZLIES & JAZZ

Memphis je hrabro odlučio iskoristiti prostor ispod granice salary capa kako bi pojačao klupu i održao na životu san zvan playoff. Sad, da li su mogli bolje od Ronniea Brewera? Pa, obzirom da im prevenstveno treba netko tko može zabiti – da. Ali, gledano u nekakvoj široj perspektivi, Brewer je potencijalno riješenje i u slučaju da ostanu bez Gaya, te im kao dokazani starter pruža sigurnost i dodatne opcije u budućnosti.

Što nas pak tjera da se pitamo koji vrag se događa u gradu na slanim jezerima? Očito je da nasljednici pokojnog Millera važu svaki dolar, ali tek tako se riješiti čovjeka koji je tri sezone igrao ulogu startnog beka, malo je smiješno. OK, Brewer nije bio ni š od šutera, nije bio čak ni tako dobar obrambeni igrač kao što se predstavljao. Njegova najveća vrlina je bila atleticizam i potpuno prihvaćanje Sloanove filozofije o stalnom kretanju bez lopte, što ga je praktički pretvorilo u korisnog napadača.

Uglavnom, za njim ne treba previše plakati. Ali jebeni zaštićeni pick sve do 2015? Koji, ako se ne realizira, rezultira novčanom nadoknadom? Pa nisam ni znao da se to može, užas. Shvatiš da su se riješili startera samo zato da uštede nekoliko milijuna. Što je možda s poslovne strane i razumljivo, nije da Korver, Matthews ili čak Gaines ne mogu zamijeniti Brewera, ali sa strane nekoga tko prati tu momčad, sve ovo djeluje zbunjujuće. Pa čovjek je bio starter pobogu!

ROCKETS & KNICKS

Na Rocketse nisam ni računao, a ispalo je da su napravili možda i najbolji posao. Momčad je počela tonuti pod teretom Arizine neučinkovitosti na dvojki, te su ovim potezom ne samo spasili karijeru Kevina Martina, već su opet omogučili Arizi da bude ono što jeste. Na krilima mladih lavova kakvi su Brooks, Martin i Ariza momčad će poletjeti, i bit će ovo jedna sasvim druga košarka od dosadašnje.

Landry je gubitak, ali nije da nemaju Scolu na toj poziciji. Dapače, čak imaju i pick prve runde u liku Jordana Hilla da ga pokazuju uokolo. Ja i dalje vjerujem da je Hill totalni promašaj, ali Rocketsi mogu igrati na kartu da to još uvijek nije potpuno dokazano.

A jednako velik dobitak poput Martina su i dva picka pristigla iz New Yorka. Još jedna godina Jareda Jeffriesa gotovo da je nevažna za sve ono što ti donosi. Mislim, Rocketsi su već sada na rubu playoffa. Sad, zamislite da se dogodine Yao vrati u donekle normalnom izdanju. Yao, Scola, Ariza, Martin i Brooks u petorci, uz Battiera, Andersena i razno razne likove koje će Morey negdje iskopati, na klupi. Momčad za playoff, zar ne?

I onda ta momčad još dvije godine za redom bira pri vrhu drafta, jer su Knicksi i dalje loši. Za što postoje ogromne šanse. Gle, realno je da će Wade ostati u Miamiu, da će James ostati u Cavsima, čak i da će Bosh ostati u Torontu. Svi ovi klubovi što su čistili prostor na salary capu morat će se zadovoljiti Boozerom, Johnsonom ili Amareom. Preplatit će se svaki slobodni osrednji igrač. Dakle, Knicksi će, moguće je, dovesti Amarea i Johnsona u pokušaju D'Antonia da opet na jednom mjestu okupi svoju prvu generaciju Sunsa. Samo, Sergio Rodriguez nije Nash, i tu će san završiti.

Uglavnom, Rocketsi imaju milijun opcija u budućnosti, a Knicksi opet nemaju ništa. McGrady? U najboljem slučaju strijelac s klupe. Realno? Kandidat za prijevremenu mirovinu. Tako da u cijeloj priči New York i dalje ima samo tu nadu da može preko tržišta složiti Dream Team od dva maksimalna ugovora i deset minimalnih. Nadu koja će vrlo brzo umrijeti, nakon čega će im ostati samo saznanje da su četiri sezone za redom ostali bez pickova (dva buduća plus Jordan Hill Rocketsima, a sljedeći Jazzu). Pogledajte oko sebe sve velike momčadi i jedno će vam biti jasno – sve su se složile oko izbora na draftu.

Howard, Melo, Wade, LBJ, Deron, CP3, Ming, ma mogu nabrajati do sutra. Draft je smisao i poanta cijele ove igre, ciklus života NBA lige. I ti ga se svjesno odričeš godinama da bi pratio nekakav suludi san, umjesto da čekaš svoju kartu za raj. Da, pickovi su donekle zaštićeni, ali nije poanta samo u najvećim talentima, već u svim mladim, jeftinim i korisnim igračima koji igraju važne uloge, bez obzira bili izabrani treći, šesti ili osmi. Bez svježe krvi putem drafta jednostavno ne možeš složiti konkurentan roster.

KINGS

Martin je bio višak, obzirom da je očito kako će oko Evansa graditi budućnost. Jedna lopta je premalo za dva strijelca na vanjskim pozicijama. Carl Landry je dobar dodatak, čovjek je dokazao kako se radi o rasnoj četvorci koja ima kompletan repertoar i, što je najvažnije, ima puls. Joey Dorsey bi mogao ugodno iznenaditi, ali za njih je najvažnije odlučiti se za buduće poteze. Čeka ih još jedan draft, gdje moraju tražiti ili playa ili centra, nakon čega se moraju odlučiti što s Thompsonom i Hawesom. Udrih i Garcia sa svojim ugovorima i dalje su uteg oko vrata, ali nešto se kreće. Ne previše, doduše, ali dovoljno. Za razliku od Knicksa, bar mogu oko nečega konkretnog razbijati glavu.

MAVS

Cubanu svaka čast jer nikada ne propusti napraviti posao. Ne, nije Dallas odjednom postao ozbiljan izazivač, ali su bolji nego što su bili. Dodali su dva borca na roster koji pati upravo od nedostatka energije, i to praktički ne izgubivši ništa. Štoviše, i Butler i Haywood imaju ugovore koji su potpuno racionalni i ničim ne opterečuju budućnost kluba. Ako ne bude išlo, vrlo brzo se eksperiment može prekinuti.

Međutim, prije će Cuban zadržati obojicu. Haywood je prava petica koja može kontrolirati reket i koja će im biti neophodna obzirom da se era Erica Dampiera konačno približava kraju. Butler je idealan pomoćnik za jednog strijelca kao što je Dirk. Problem je samo što će izgleda od njega tražiti da igra na dvojci, kako se ne bi diralo u Mariona, što automatski dovodi do smanjene učinkovitosti svih.

Jer, valjda do sada svi znaju da je Marion najbolji kao četvorka a da Butler ne može biti ništa drugo nego malo krilo. Ako ih guraš van pozicije, uzimaš im dobar dio vrijednosti. Jasno, tokom susreta će rošade s Terryem omogućavati da Butler igra na svom prirodnom mjestu, ali poanta je da pretpanost i forsiranje ne vode ničemu dobrom.

Možda bi bolje bilo kada bi ili Marion ili Butler ulazili s klupe. A možda to sve i nije važno, jer kako god okrenuli, Dallas nije u istoj rečenici s Lakersima i Denverom, možda čak ni s Thunderom i Jazzom.

WIZARDS

Impuls koji ih je nagnao da potpunu rasprodaju momčad donekle razumijem. Zajedno s dugogodišnjim vlasnikom umro je i san o zadnjem pokušaju ove generacije da napravi rezultat. Arenas je suspendiran, a svi ostali važni igrači zamijenjeni. Da, dobili su premalo za ono što su nudili, ali kada ih usporedimo s jednim Knicksima, koji su potrošili godine da dođu u sličnu situaciju, Washington već od dogodine ima šanse opet biti zdrava momčad.

Uštedjeli su ogromne novce, i iako će Arenasov ugovor visiti nad njima još dugo, s jednim problemom dat će se živjeti. Sada će konačno dobiti šansu snimiti koliko mogu njihove mlade snage, i kada im dodaju par novih lutrijskih pickova, i poneko pojačanje, mogu se nadati brzom oporavku. Pola sezone tuge nije prevelika cijena za tako nešto. Pitajte samo navijače Knicksa.

CLIPPERS & BLAZERS

Clippersi su rentali Cambya Blazersima za par milja, i na kraju će svi biti zadovoljni. Camby će dobiti bonus i priliku da opet igra bitne utakmice, Blazersi će zatvoriti propuh u reketu, a Clippersi mogu pokriti dio minusa na računu. Moram priznati da je Dunleavy napravio vrhunski potez riješivši se Telfaira. Al Thornton je ionako prekrižen kao budućnost kluba, te se mogu smatrati sretni što su Wizardsi očito smatrali da bi ga vrijedilo isprobati zbog čega su jadni Cavsi bili prisiljeni dovesti playa koji im uopće nije potreban. Samo, što vrijedi sav taj prostor na salary capu i solidna jezgra koju čine Gordon, Kaman, Griffin i ovogodišnji pick, kada imaš Barona Davisa i njegov katastrofalni ugovor.

OSTALI

Oklahoma nije žurila, a po svemu viđenom i nema zašto. Imaju slatke brige za ubuduće. Da li da ovo ljeto love nekog krilnog centra tipa Boozer ili Lee? Ili da traže rasnu peticu? Jer ova momčad koju sada imaju, dovoljno je jaka da već sada igra polufinale Zapada.

Minnesota je toliko izbezumljena da pokušava u Darku naći čovjeka koji može malo zatvoriti reket. Najluđe od svega, pristane li Darko na dolazak u Minneapolis, jer spominje se i njegova želja za prekidom NBA karijere, imat će dovoljno prilika da pokaže što ne zna. Reket Wolvesa pust je poput Šibenika u utorak navečer.

Sixersi su napravili totalno nebitni trade s Bucksima, iako treba napomenuti da je Skiles u Iveyu dobio još jednog obrambenog majstora, a Sixersi u Meeksu beka koji može zabiti 50 jednog dana. Problem je samo što ni jedan ni drugi neće igrati.

Phoenix i dalje nastavlja ovu šaradu s Kerrom kao GM-om, iz nekog razloga riskiraju da ostanu bez ičega, umjesto da su prihvatili kakvu god ponudu Heata za Amarea. Ovako, netko od ovih klubova s prostorom za maksimalni ugovor ovo ljeto će istoga pretplatiti, pogotovo nastavi li igrati do kraja sezone ovako kao što to radi sada. Mislim, nema šanse da, ako ćemo računati kako će na tržištu glavi igrači biti on, Boozer i Johnson, netko ne ponudi maksimum. Jasno, ako i Wade i James i Bosh odluče promijeniti sredinu, opcija će biti manje, ali nekako sumnjam da će dogoditi išta tako dramatično.

Zato drame neće nedostajati u zadnjoj trećini NBA sezone. Pripremite se, polijećemo. Kreće prava stvar.

THE 2010. NO-STAR WEEKEND

All-star vikend je pred nama i, kao i obično, eto nam prilike da se na par dana odmorimo od gledanja košarke. Iako, moram priznati, da me čak malo i privlači baciti pogled na glavnu tekmu u nedjelju, jer ipak će se na terenu po prvi put u ulozi zvijezda naći i majstori kao što su Durant, Rose i Rondo, zatim je i jedan Deron konačno dočekao svoj poziv, a da ne govorim da imam osjećaj kao da sam osobno slagao ultimativnu šljakersku ekipu kada vidim na rosteru Horforda i Leea. Naravno, neće biti ništa od gledanja, ali lijepo je primjetiti. Od samog susreta ionako je puno važnije odbrojavanje do kraja prijelaznog roka.

Dok čekamo da se konačno dogodi neki jebeni trade, mogli bi nešto i reći o trenutnoj situaciji. Najsvježije vijesti kažu da Celticsi čak razmišljaju o tradeu Allena za Butlera i Jamisona, ali to mi zvuči previše. Daješ jednog penzića za drugoga, plus Butler i Pierce u istoj petorci? Pa Butler i jeste u neku ruku Pierce made in China, zar ne? Nema smisla. Čak i za glasinu - previše je.

Zato mi se i ne da previše razglabati o svim mogućim scenarijima koji se spominju, a ni o onima koje sam samcat pronalazim ne trade machineu. Ionako će se na kraju odigrati nešto skroz deseto. Ali nešto se mora dogoditi. Mora. Evo nekoliko poteza koji se moraju povući, bez obzira na koji način:

- Bullsi moraju očistiti još jedan ugovor, bilo Salmonsov bilo Hinrichov, da bi imali love ne samo za dovesti npr. Wadea, već i dovoljno pojačanja kako bi složili novu veliku ekipu, a to je prilika kakva ti se ne pruža svaki dan

- Celticsi moraju nešto napraviti s Allenovim ugovorom, jer kad na ljeto istekne, sve što mogu je opet potpisati Raya – obzirom da su iznad salary capa do pojačanja na ljeto mogu samo preko midlevela ili novih tradeova, a ovo im je idealna šansa da, makar po cijenu novih povećanja troškova, produže rok trajanja trenutnoj momčadi

- Cavsi su u istoj situaciji, možda i ne moraju ništa napraviti da osvoje naslov, jer stvarno djeluju kao daleko najbolja momčad u ovome trenutku, ali ne zamjene li Ilgauskasov ugovor (ili ne iskoriste prava na Szczerbiaka), ostaju bez mogućnosti da se ozbiljnije pojačaju preko ljeta

- Memphis više nije nepoznanica i protivnici lakše pronalaze načina da ih pobjede, te im treba jedno pravo pojačanje na klupi, makar to značilo da se odriču dva od tri picka koja imaju u prvoj rundi budućeg drafta

- Oklahoma bi trebala ugovor Ethana Thomasa, višak prostora na salary capu i pick viška u prvoj rundi također pretvoriti u jednog veterana koji će pomoći pod košem, ako zbog ničega a ono da budu još opasniji u ovogodišnjem playoffu

Spursi trebaju svježe krvi, Lakersi trebaju čovjeka na vanjskim pozicijama, Denveru bi dobro došlo još jedno tijelo pod košem, a polovina lige bi imala koristi od blokera kakav je Tyrus Thomas. Možda bi i Jazz mogao s Boozerovim ugovorom do pojačanja na sličan način kao i Celticsi i Cavsi, jer na ljeto će zbog salary capa imati jako malo prostora za dovođenje ozbiljnijih rješenja. Opcija je milijun, ali za dodatnu komplikaciju ove i iduće sezone, realizacija ovih pet izdvojenih bit će više nego dovoljna.

A možda najzanimljiviji novi razvoj događaja uopće nema veze s zamjenama. Naime, Chris Bosh je izgleda jasno rekao kako nema namjeru biti druga banana i kako je igrač oko kojega se može slagati momčad. Dakle, priče o njemu kao dodatku Wadeu ili Jamesu negdje mogu prestati. Odlično, ja osobno sam uvijek za poštenu raspodjelu talenta. Uostalom, Bullsi s Roseom i Boshom više mi se sviđaju nego Bullsi s Roseom i Wadeom, ako kužite što hoću reći.

Uglavnom, all-star vikend je i vrijeme kada biram no-star sastav dosadašnjeg dijela sezone. U pitanju je 12 igrača koji su ostavili najgori dojam kroz dosadašnji dio sezone, prvo igrom a zatim i općim dojmom. Prednost imaju oni koji za puno minuta naprave malo toga korisnog, a posebice oni koji ničim ne opravdavaju svoje goleme ugovore.

I moram priznati, ove godine mi nije bilo lako izabrati samo dvanaestoricu. Do sada je kroz ovaj izbor prošlo svakakvih likova, ali nikada postava nije bila ovako krcata takozvanim zvijezdama.

A takozvanih očito ima svuda. Dame i gospodo,

THE 2010. NO-STARS

STARTNA PETORKA:

PG – BARON DAVIS (LAC)

Čovjek je navodno cijelo ljeto radio na sebi, a i dalje ne može igrati više od par tekmi mjesečno. Mislim, kakva bi mu kondicija bila da se nije pripremao? Bez nogu nema obrane, ali nema ni ulaza, driblinga i svih onih sjajnih poteza kojima nas je Davis u prošlosti tjerao da zaboravimo na sve one glupe i sebične.

Nikada nije bio dobar šuter, ali ove sezone je dodirnuo nova dna, a kako mu je šut ostao jedino oružje, ispada da je praktički beskoristan. OK, i dalje sakupi dovoljno asista, ali obzirom da ima monopol na loptu to je onaj minimum koji bilo tko na poziciji playa mora napraviti. Pravi pokazatelj kvalitete su ionako izgubljene lopte, s tim da je i ta brojka, ma kako visoka bila, u biti mala, jer po meni je izgubljena lopta i svaki onaj očajni šut koji Davis uzme, a takvih je barem 5 po utakmici.

Bilo koji jednodimenzionalni šuter bi odavno sjedio na klupi da pogađa njegovim postotkom. Davis se pak još uvijek vodi kao startni play i lider momčadi. Potrošnja lopti nije smanjena, što je bolno ne samo zato što ih troši uzalud, već zato što ih uskraćuje puno boljim opcijama poput Erica Gordona i Chrisa Kamana.

Ukratko, Dunleavy je bio problem, ali ništa manji nije ni Davis. S ovakvim generalom na parketu ne možeš imati nego gubitničku vojsku.

SG – TRACY MCGRADY (HOU)

Dugo sam se mislio između njega i rođaka mu Vincea. Vince je imao užasan mjesec iza sebe, ali i dalje je barem ostavljao solidan dojam kao suigrač. OK, kenjam, Vince Carter ne može ostaviti dobar dojam ni da se izjasni kao fan country glazbe, ali jedan mjesec nije dovoljan da se prekriži čovjek koji i dalje ima noge te ne čini momčad gorom barem u obrani.

T-Mac više nema noge, ali ga to ne sprječava da se u pola sezone postavi kao razmažena zvijezda i traži trade ako ga ne žele u petorci. Znam da nije on kriv što je svo ovo vrijeme ozljeđen, ali u tome traženju da igra još jednom je pokazao svoj najveći problem. McGrady je uvijek bio taj koji bira sam kada će igrati i kada će se oporavljati.

Igrao ili ne, on za ovaj Houston ionako više nije bitan, ali sam podatak da je ove godine najskuplje plaćeni igrač u ligi, po meni je dovoljna da mu se nađe mjesto u no-star teamu.

SF – TYSHAUN PRINCE (DET)

Reći da je on najveći krivac za očajno stanje u Detroitu bilo bi pretjerano. Ali da je dijelom odgovoran, jeste. Iako je dobar dio sezone proveo ozljeđen, ono što je igrao Prince je proveo stalno sijući razdor između suigrača i trenera.

Kužim da je nezadovoljan situacijom i klubom koji je pod Dumarsovim vodstvom potpuno izgubio kurs, ali ovo nije Prince na kojega smo navikli. Da, nije lako trpiti što nitko ne zna što bi trebao raditi, međutim, nema potrebe glumiti razmaženu zvijezdu i stavljati se iznad situacije.

Evo zašto sam u biti najviše ljut na njega. Čovjek je u najboljim godinama, umjesto najbolje igra najgoru košarku života, za što je, puno više od situacije u kojoj je, kriv on sam. Umjesto da poput kolege Hamiltona šuti i radi, te se još jednom dokaže kao košarkaš koji može koristiti nekoj boljoj momčadi, ruši si vrijednost do te mjere da se praktički osuđuje na ostanak u ovom Detroitu.

Život je pun paradoksa, a nažalost naš dobri Ty kao da toga nije svjestan. Stoga bi ga i ovaj, po kojem je od jednom obožavanog igrača spao na izbor u no-star, vjerovatno isto iznenadio.

PF – AMARE STOUDEMIRE (PHO) * C

Iako po brojkama, posebice u zadnje vrijeme kada si nabija tržišnu vrijednost, Amare teško može upasti u skupinu nebitnih, nikako se ne može prijeći preko njegova pristupa. Jer ovog čovjeka za ništa i nikoga nije briga.

Da je barem retardiran, pa da znamo da nije u stanju igrati obranu i skakati. Bilo bi lakše. Ovako, gledati ga iz sezone u sezonu kako trati talent, stvarno postaje mučno. I da, ova zvjezdica mu pripada zbog činjenice što je jedini na ovogodišnjem rosteru s prijašnjim nastupom na no-staru. A ovo C mu je kapetanska oznaka, i da, dijelom je do nje došao i zbog staža, ali dijelom i zbog legendarne izjave da što se on ima brinuti za to kako momčad igra jer da nije kapetan.

C – SHEED WALLACE(BOS)

Od legende koja nikada nije ispunila potencijal do debeljka van forme koji još nije vidio restoran brze prehrane koji nije vrijedno posjetiti. Kad smo vidjeli da stiže u Boston, pretpostavljali smo da neće imati veliku ulogu, ali da će ipak pomoći kao prvi visoki s klupe.

Nažalost, ovo što on igra nije pomoć. Kad god istrči na teren Sheed je uvjerljivo najlošiji obrambeni igrač na terenu, a malo mu fali da to bude i u napadu, obzirom da više nije u stanju ni okrenuti se za skok-šut unazad. Dijelom zbog loše forme, ali dijelom i zato što ga je vrijeme pregazilo, Sheed je najgori igrač Bostona, sjena nekadašnjeg talenta koja forsira taj šut iz vana ne bi li barem na neki način opravdao svoje prisustvo u ligi.

Iz početka sam bio ljut, a danas, danas sam samo tužan.

KLUPA

G – GILBERT ARENAS (WAS)

Jednako brz na potezanju loših šuteva kao i pištolja, Arenas je bio predodređen za brzo sagorijevanje, ali da će se to desiti ovako preko noći, malo je tko mogao znati. Pričajući o njegovoj suspenziji i budućnosti, zaboravljamo da je tip upravo preskočio svoju treću sezonu za redom, u godinama kada njegova brzina još i može nešto značiti.

Dodaj ozljede, tri bačene godine bez pravog ritma i činjenicu da će uskoro biti s krive strane broja 30, i dolaziš do zaključka kako je njegova karijera gotova. Na stolu su milijuni koje će uredno pokupiti, ali čak i da ga nekim ludim slučajem Wizardsi i uspiju negdje prodati, sve što od njega možete očekivati su loši šutevi, jer bez eksplozivnosti, Gil je tek duhovitiji Jannero Pargo.

G – MO PETERSON (NOH)

Njegov izbor niti je zanimljiv, niti je fora, ali što mogu.Čudo kako jedan dobar šuter može, nakon što ga izdaju noge, potpuno nestati s lica zemlje. Nikada nije bio kreator, ali nije da je ikada previše ovisio o atleticizmu. I onda jednog dana samo – puf, više ne može pogoditi ništa. Dvije godine su prošle, a ja i dalje ne kužim. Mislim, vidio sam na snimkama s paraolimpijskih igara da ljudi u kolicima igraju košarku. Nemaju noge, a opet mogu ubaciti loptu kroz obruč. Ne kužim.

F – TERRENCE WILLIAMS (NJN)

Iako su svi swingmani Netsa zaslužili izbor u ovu momčad, rookie je ipak dobio prednost zbog jezika koji ga je već na početku sezone doveo više puta u sukobe kako s trenerom, tako i s zdravim razumom. Znao sam da je očajan šuter, ali sam i popušio priče da bi jednog dana mogao biti dobar stoper i koristan all-round igrač. Kakva greška. Za takve role moraš biti nesebičan i voljeti igrati za ekipu, a Williams ipak voli samo sebe.

F – VLAD RADMANOVIĆ (GSW)

Znam, on je najmanje kriv za toliku minutažu, sve je zasluga Nelsonova mazohizma. Ali, što on, koji je karijeru izgradio na trici, danas radi u ligi? Njegovim postotkom trice može gađati i jedan Terrence Williams. Ergo, Vlad je danas očajan šuter. Šalji ga nazad u Black Mountain.

C – YI JIANLIAN (NJN)

Za mene on je vječni dokaz da je lova važnija od svega. Čovjek igra i uporno dobiva šansu samo zato što je Kinez, iako je odavno dokazao da nema što raditi u profesionalnoj košarci. Do sada je mogao pogoditi otvoreni šut, što može svatko tko ima koš u dvorištu. Ove sezone počeo je sakupljati i nešto skokova, ali čak i jedan Bargnani može za 30 minuta sakupiti 7 skokova. OK, možda ne svaku večer, ali može. To što nema igru leđima, što nema ulaz, pregled igre, a niti zna dodati ili voditi loptu, nije dovoljno da ga se sjedne na dno klupe. Mislim, nije da se ne trudi, ove godine čak je po prvi puta pokazao da mu je stalo, ali uvijek toliko buke nizašto oko njega - jednostavno me živcira.

UT – CHRIS DUHON (NYK)

Kad bolje razmislim, ipak je on najgori starter u ligi. Sve što ima je trica, a i to je navučeno obzirom da se kotrlja po parketu više od 30 minuta. Pokušaj da od njega napravi igrača, najveći je D'Antoniev promašaj, jer umjesto da glumi čarobnjaka, Mike je puno ranije trebao shvatiti da su neke stvari jednostavo takve kakve jesu. Spoj ovakve dvije suprotnosti navijači Knicksa pokušat će zaboraviti na sve moguće načine, jer radi se o perverziji ravnoj kombinaciji Williama Dafoea i bilo koje žene.

UT – T.J. FORD (IND)

Godine prolaze a T.J. je i dalje isti brzanac bez šuta. Štoviše, ove sezone kao da je izgubio i na brzini, zbog čega je ostao bez svoje slash n kick igra, što je dovelo do gubitka pozicije u momčadi. I to Indiane. Ajme. Svaki put kad bi ga vidio pitao sam se koja je njegova uloga. Ne razigrava, nije u stanju ništa zabiti. Samo se mota po terenu i pukne više lopti nego što treba. Mislim, jel mogu ja dobiti par milja za to? Larry?

I na kraju, tek da se nađe, evo 24 pozivnice koje bi osobno poslao za all-star. Naravno, igrači iz ekipa koje se ne bore za playoff nemaju pravo nastupa.

EAST: Rondo, Johnson, James, Bosh, Howard + Rose, Wade, Captain Jack, Varejao, Bogut + Crawford, Rashard Lewis

WEST: Deron, Roy, Durant, Dirk, Marc Gasol + Chauncey, Kobe, Melo, Pau Gasol, Timmy + Steve, CP3

OK, da vidimo. ESPN, refresh. Ništa. Ej, jel može više nekakav trejd?

POWER RANKINGS – ”THE HYPERBOWL” EDITION

Zadnji dio ''poretka moći'' bit će brz jer, a) treba ga završit prije all-stara, te, b) bavi se momčadima koje ne ostavljaju nikakav specijalan dojam i čije gledanje manje-više treba izbjegavati u ovo doba godine kada počinju prave stvari. Iskreno, nema među njima novog Thundera kojega se isplati pratiti kako se razvija. Eventualno bi to mogli biti Wolvesi, ali obzirom da nisu složili ni poštenu jezgru za budućnost, upitno je koliko ima smisla pokloniti im previše vremena. Slično vrijedi i za Kingse, teško da su finalizirali svoju jezgru za ubuduće. Možda bi to bili Pacersi da su malo talentiraniji, ili Warriorsi, da su malo normalniji. Ovako, svi ostaju bez preporuka. Fuck it.

Naravno, kako to obično biva na ovom blogu, prije bacanja na posao, slijedi mali osvrt na posljednja, napominjem izvrsna, sportska 24 sata.

Sve je počelo s Bostonom i Orlandom, a kako smo rekli, susreti velikih više se ne propuštaju. Sad, jedino je pitanje koliko još dugo možemo Boston smatrati velikim. Jedan Orlando, koji ima svojih problema, jednostavno je zaigrao na višoj razini kada je bilo najpotrebnija a Boston nije imao sličan odgovor. Ono, Magic je ubacio u šestu brzinu, Boston pak šestom brzinom smatra rikverc. Sve što mogu u takvom trenutku je pognuti glave i gledati ispred sebe kako im brže vozilo zvano Magic odmiče.

Glavni problem s Orlandom je izgleda taj što oni još nisu mentalno spremni za ozbiljan, šljakerski pristup poslu i ulogu favorita. Stoga je gledati ih pomalo iritirajuć osjećaj, jer znaš da mogu biti puno bolji. Ali oni jednostavno uživaju u svom poigravanju i neozbiljnosti, imaš osjećaj da trpe Van Gundya ne zato što je veliki učitelj, već zato što im je smiješan. Ono, smiješan u George Costanza stilu. Toliko da mu opraštaju to što previše priča, viče i gestikulira bez potrebe.

Tu kemiju koja odiše opuštenošću pronašli su lani tijekom sezone, te nemaju namjeru ostati bez nje. Osnovni izvor tolike pozitivne energije je vječno nasmijani Dwight, kojega čak ni Stanovo stalno zanovijetanje, ni Garnettovo smiješno busanje u prse, ne izbacuju iz takta. Dok je on miran, ni ostali ne osjećaju pritisak, te mogu u miru igrati svoju hipijevsku igru. Tako nečim nitko nikada nije osvojio naslov, ali u Orlandu nemaju namjeru odustati od toga. Jer, kao što smo rekli milijun puta, Magic je jedini ekipa u povijesti, osim Cedevite, koja može ispaliti 30 trica a da to nije samoubojstvo već najlakši put do pobjede.

Uglavnom, Celticsi su izgledali dobro, posebice druga postava s povratnikom Danilesom. Marquis je pokazao da je ono što im treba, drugi razigravač, ali i sjajan igrač bez lopte, pametan košarkaš svjestan svojih ograničenja u stanju u trenu reagirati na situaciju. Čim je ušao u igru, tri puta za redom se spustio Reddicku u post, i lagano zabio. Tome služe oči i glava. Big Baby aktivan i koristan, iako očito nije na istoj valjnoj duljini s ostatkom momčadi. OK je biti ljut što prednost pred tobom imaju beskorisni Sheed i oronuli KG, ali trebao bi to malo dostojanstvenije podnositi ako ne želi da ga cijelu karijeru zovemo Big Baby.

PP beskorisniji nego inače zbog ozljede, odlično se uklopio u stil koji njeguju ostali veterani. Do te utakmice sam se još i mislio – možda Bostonu i ne treba trejdati Raya, možda će biti dovoljno dovesti nekoga na klupu (Nocioni?) u zamjenu za zadnje mjesece ugovora Tonya Allena, Scala i Sheldena Williamsa, ali sada sam u potpunosti za sljedeću ideju – trejdajte Raya za Ellisa i Maggettea, ako su Warriorsi dovoljno ludi da se odreknu takvih strijelaca za financijsku sigurnost.

Sheed je tolika nula pod koševima, da više uopće nisam ljut na njega jer ne igra dobro. Naime, shvatio sam da bolje ne može. Pa ne visi on na trici zato da bi svima oko sebe dizao živce, već zato što je taj šut jedino što ga još uvijek čini košarkašem. Doduše, pogodio je jednu dvicu, kad je nagazio na liniju za tri. A jadni KG, više nije u stanju ni zakucati zicer, bez ikoga ispred sebe. Doslovno više nema snage u nogama za pošteni odraz. Tako nešto bolno nisam vidio još od zadnjeg puta kada sam prebacio na Animal Planet na emisiju o nemoćnim kućnim ljubimcima.

S druge strane pak imate Dwighta koji je u jednom trenutku samo odlučio - idem zatvoriti reket, i suigrače koji su počeli igrati pravu obranu. I čim je još počela upadati trica, eto nam starog Orlanda. Čak je i Rashard, kao i lani, zabio svaku ključnu loptu koju je trebalo. Ukratko, za njih nema zime dok igraju obranu i dok trica upada. Imaju stopera, imaju closera. I samo čekaju playoff.

Nakon NBA, na red je stigao Superbowl, koji je dokazao (osim da je negledljiv, s duplo više prekida nego inače) kako se rizik isplati. Barem kada ti sve što zamisliš uspije. Jer danas bi drugačije pričali da par poteza Saintsa nisu završili kako su završili (prije svega ono ludo ispucavanje kojim su praktički Coltsima oduzeli napad).

Oba napada bila su relativno konzervatitvna i oslonjena na probijanje i kratke pasove. I jedan i drugi QB prije svega su pazili na loptu, a onda na eventualni potez kojim bi matirali protivnika. Brees opet nije bio spektakularan, ali je nastavio niz playoff nastupa bez greške. Ipak, isticati njegovu ulogu nije fer prema ostalima, obzirom da je ovo čista momčadska pobjeda u kojoj je svatko odradio svoj dio posla.

Ovaj put je klimaviji bio Manning, koji je ipak važniji za svoju momčad od Breesa koji se ima na koga osloniti. Dio krivice za neuvjerljiv nastup Manninga dobrim dijelom snose i njegovi hvatači, kojima su lopte uglavnom ispadale iz ruku. Pa smo gledali Coltse oslonjene na, za njih, netipičnu trku (sreća što je RB Addai bio raspoložen), a sam Manning je prema kraju doveden do toga da uglavnom baca svom omiljenom TE-u Clarku kroz sredinu.

Uglavnom, dvije momčadi su se nadmudrivale cijeli susret, s tim da su Saintsi spomenutim rizicima okretali momentum u svoju korist, na što Coltsi nisu imali odgovor. Naime, jedini veći rizik koji su poduzeli bio je onaj udarac skoro s centra, što u biti nije rizik nego glupost obzirom koje su šanse da pogodiš s te daljine. Ako si već htio riskirati, mogao si pokušati osvojiti te jarde u četvrtom pokušaju, jer bez obzira što se radilo o dvoznamenkastoj daljini, nije Manning bilo tko, zar ne? A uvijek ti ostaje i izbijanje. Ovako, omogučili su Breesu i ekipi da napadnu s centra i za čas dođu do situacije za pogodak.

Obrane su bile čvrste, konkretne, bez previše poteza pojedinaca. U biti, dok Saintsi nisu presjekli ono dodavanja i zaključili susret, obrembeni potez utakmice bio je način na koji je Dwight Freeney jednostavno raznio svog protivnika na osnovnoj liniji i probio se do Breesa. Sad, zašto sudci povlačenje za dres nisu okarakterizirali kao prekršaj, ne znam. Ali da je u pitanju bio sjajan potez, jeste.

I napad i obrana Saintsa bili su na razini, imali su sreće da ostvare sve što zamisle, napad je imao par trkačih bljeskova (sjajni Thomas potpuno zasjenio Busha, koji je čak bio oslobođen većine dužnosti prilikom povrata ispucanih lopti da bi bio što spremniji za igru u napadačkoj postavi), obrana tu spomenutu presječenu loptu kao svoj vrhunac, a da ne kažem kako je pucać zabio i sve što je morao i sve što nije. Savršena večer.

To je jednostavno bilo previše za Coltse u ovoj, ruku na srce, prosjećnoj tekmi. Posebice jer su im hvatači previše griješili, iako se može povući teza da su trkači to nadoknadili. Ali pravog poteza nije bilo od nikuda, niti je Manning izveo neko čudesno dodavanje, niti je obrana prekinula neki napad Saintsa. U biti, osim naslova Saintsa, sve što je važno zapamtiti od ove večeri je činjenica kako sve priče o Manningu kao najvećem svih vremena konačno staju. Da su Coltsi došli do naslova, vjerovatno bi morao bojkotirati ESPN u svakom obliku, što sam i radio zadnja tri dana. Obožavam sport, ali priglupi tipovi koji satima govore o jednoj te istoj tezi bez da išta kažu nisu obavezna lektira. Ovako, Manning postaje tek jedan od boljih QB zadnjih deset godina, u rangu s Bradyem, Warnerom, Favreom te od sada Breesom. Sve je opet normalno, život se vraća u kolotečinu, a društvo, posebice marketinški dio njega, ostaje bez oružja za glorificiranje i beatifikaciju pojedinca.

I da, The Who su bili očajni. Da još uvijek imam majicu na njih, ozbiljno bih razmislio da je ikada više obučem. Kakvi beskrvni penzići, Stonesi prema njima djeluju kao Clash naspram Whama. Imao sam osjećaj da su u sandalama i bermudama, te da se valjaju negdje po pijesku svojih floridskih vila, a ne da praše rock. Od praotaca punka do biznismena koji su se sveli na Trio Gušt zabavljaće (set sveli na spajanje pjesama iskorištenih kao teme za CSI franžise, a zanimljivo kako je CSI proizvod iste kuća koja je radila Superbowl) kratak je put – tek nekoliko desetljeća i nekoliko desetaka milijuna dolara.

Uz ove dvije dobre tekme, dogodila se i jedna savršena, da nas podsjeti kako je u sportu ipak najvažnija – igra. Capitalsi protiv Penguinsa, Ovechkin protiv Crosbya. NHL inače ne pratim do playoffa, ali obzirom da sam lud za Ovechkinom ovo sam morao gledati, posebice stoga što se radi o dvije ekipe koje su se lani klale u playoffu, a vjerovatno će se klati i narednih deset godina. Šteta jedino što su u istoj konferenciji pa će se susretati u Finalima prije Finala.

Uglavnom, Crosby je brzo goste doveo u kontrolu nad utakmicom, bilo je 4-1 negdje do pred kraj druge. Capitalsi su sretno smanjili na 4-2, a onda u trećoj slijedi Alex show. Lakoćom koju običan smrtnik pokazuje dok jede juhu (uzeo je za primjer jer se ne treba ni žvakati), Ovechkin je zabio dva projektila, i to jednoga na čisti refleks, okrenut leđima golu. I onda u produžetku još jedna bomba, koja se od one minijaturne stative odbila do sretnog suigrača koji je pak imao samo gurnuti golmanu, koji je već mislio da je gol, kroz noge.

Klasična priča – imate sportaše i imate superzvijezde. Ovi drugi su likovi koji su u stanju igrati na razini iznad svih ostalih, pa tako i u jednom ludom, brzom i nasilnom sportu kao što je hokej, jednostavno dominirati. Takav je Ovechkin, a takav je i Crosby (iako, ne treba zanemariti da Crosby ima puno bolju pratnju). Ja bolje pozivnice za pratiti hokejaški turnir na Olimpijadi nisam mogao dobiti. Jedva čekam to Finale između Rusije i Kanade. A kad smo već kod Kanade...

18. RAPTORS

+

Mogu zabijati cijelu noć, posebice preko dva visoka koji igraju kao bekovi. Klupa solidna, donosi dozu energije. U svakom slučaju, činjenica da je Istok ovako loš njima dođe kao naručena, jer svaka momčad koja zna igrati obranu i ima tri uvježbane napadačke akcije može ih razbiti. Na istoku ih nema previše, jel.

-

Nisu u stanju obraniti ništa, iako se Jack u petorci umjesto propalog Calderona pokazao dobrim potezom, barem su u pritisku na protivničkog playa počeli ličiti na ozbiljnu momčad. Za razliku od Bosha, koji će svoju igru licem prema košu opravdati skokovima, Bargnani svoje šuterske serije ne opravdava ničim. I dalje ne donosi ni skok ni obranu. Ali barem je toliko dobar šuterski da učinak drži oko nule, ne nužno u minusu.

X

Ostanak Bosha. Odluče li se za trade sada, teško će u playoff. Pričekaju li ljeto, produžit će si život cijele četiri utakmice, koliko će trebati Magicu ili Cavsima da ih pometu. Nažalost, nemaju na čemu graditi budućnost bez Bosha, te će se pretvoriti u tipičnu skupu momčad koja nema rezultate, za što je kriv GM Colangelo, koji je trošio novac na jednodimenzionalne igrače pokušavajući stvoriti nove Sunse bez Nasha i bez D'Antonia.
Očekivati da će Bosh produžiti ugovor s ovakvom momčadi, osuđenom na borbu za playoff, suludo je obzirom na opcije koje mu se nude, te se mogu nadati barem da zauzvrat dobiju jednog mladog potencijalnog all-star igrača kako bi rebuilding počeo što prije. Svoju šansu su propustili, a nije da nisu imali 4-5 sezona u kojima se dalo napraviti pravu ekipu.

19. HEAT

+

Iskreno, nema ih. Obrana im je pročitana knjiga, napad klasično nikakav. Sve se vrti oko Wadea, te je jedini razlog zašto im dajem prednost pred Bucksima taj što sam rekao sam sebi da više nikada neću momčad u kojoj igra Wade ostaviti van playoffa.

-

Gdje početi. Wade igra veteranski, pomalo čak i pod kočnicom, vjerovatno se čuvajući za sezone koje dolaze i koje će imati nekakav značaj, bilo u Miamiu, bilo u Chicagu. Treba li uopće spominjati da u slučaju njegove ozljede ova momčad neće do kraja dobiti ni Netse?

Beasley je, valjda to nakon dvije sezone možemo reći, potpuni promašaj. Ako bi se uspijelo od njega napraviti nekakvog strijelca s klupe u rangu Ala Harringtona, to bi bilo dobro, a očekivati od njega da se razvije u nekoga tipa Jamison danas se čini iluzornim.

x

Meni osobno pak najviše smeta činjenica da ova ekipa nema domaći teren (a mislim da smeta i njima, obzirom da bolje igraju vani). To što imaju dva i pol dobra igrača još se da razumijeti, ali da ovi ljudi u Miamiu nisu u stanju napuniti dvoranu niti kada u grad dođu James, Kobe ili Nash, ne kužim. Zar takav grad zaslužuje NBA klub i jednog igrača kakav je Wade? Pa nema ni 5 godina da su osvojili naslov, pobogu.

20. BUCKS

+

Skiles je složio solidnu obranu, a napad živi od pick igre Jennings i Boguta, uz povremene bljeskove, pokazalo se, široke i šarolike klupe. U biti, smatram ih boljima i od Raptorsa i od Heata, te me uopće ne bi čudilo da uđu u playoff. Ali kao što sam rekao, Heatu dajem prednost zbog Wadea, a Raptorsima jer su u stanju više zabiti.

-

Bucksi pak u tom segmentu igre imaju poprilično problema. Zatvoriš li Boguta, što se može ako imaš pravog obrambenog centra, te prisiliš li Jenningsa da uzima vanjski šut, napravio si posao. A u neku ruku i navijam za njihov ostanak u lutriji. Još jedno jeftino pojačanje putem drafta dobro bi im došlo.

X

Pokriveni su na najvažnijim pozicijama, playa i centra. Ovo između se da ispuniti, ali treba biti pametan. Dobar draft, te dobar ulov za zadnju godinu Reddova ugovora, i eto nam momčadi za vrh Istoka već za godinu-dvije.

21. SIXERS

+

Obzirom da nemaju pravog playa te da su im bekovi Iverson i Williams, igrači koji ne poznaju loš šut, to kako se bore cijelu sezonu i dalje pokušavajući uhvatiti playoff, vrijedno je respekta. Teško je reći da su se igrači navikli na stil košarke Eddiea Jordana, jer uglavnom ne igraju nikakvim stilom, ali čvrsti su, jaki pod košem i na krilima, te dobri u tranziciji.

-

Više nisu momčad koje se gradi, već momčad koja se razbija da bi se gradila jedna potpuno nova, što je razvoj situacije kojem je prije svega vodilo potpisivanje ogromnih ugovora s Brandom i Iguodalom kao nositeljima. Nisu pošteno ni zaigrali skupa, i priča je već gotova. Tko odgovara za ovo? Nitko, naravno.

X

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se odlučiti riješiti dobrog dijela financijskog tereta tradeovima najboljih igrača. Iako, pojma nemam zašto bi Sunsi dovodili Iguodalu i njegov užasni ugovor, kad im takav profil igrača ne donosi ništa bitnoga? Ili zašto bi se Rocketsi vezali uz Iggya kada već imaju Arizu i Battiera? Tako da mi te priče u biti govore kako je Philadelphia osuđena na ovu momčad, te da bi im bolje bilo da si nađu pravoga playa te dogodine izvuku što se da izvući iz ove jezgre.

22. CLIPPERS

+

Treba li isticati da je odlazak Dunleavya rezultirao rundom za ekipu? Naravno, nisam im rekao razlog svog naglog razbacivanja novcem, jer ga ne bi razumjeli. Ali, kako god, bila je to prava situacija u kojoj svi pobjeđuju.

I da, saznali su da u Kamanu i Gordonu imaju igrače na koje mogu računati. Dodaj još Griffina i novi pick, i eto solidne momčadi. Iako imaju par stvari za odraditi.

-

Riješiti se ostalih gubitnika, prije svih Davisa. Barona, ne Rickya (mada i njega ne treba držati blizu). Dunleavy više nije trener, ali bit će lutrijska momčad sve dok ih vodi ostarjeli play koji nije u stanju igrati više od tekme tjedno, i koji je usprkos svim napadačkim oružjima koji ga okružuju i dalje najveći potrošač lopti, s katastrofalnim omjerom od valjda pola poena po ispucanoj lopti. O omjeru asista i izgubljenih da ne pričam, obzirom da je svakim danom sve sporiji Baron je postao meta svake normalne obrane.

X

Sada se treba samo riješiti Dunleavya kao GM-a i Sterlinga kao vlasnika. Što, nemoguće? Sve sam rekao. To što je Gordon u stanju razvit se u pravog, rasnog all-round beka, i što je Kaman jedna od rijetkih pravih petica na planeti, ima manje važnosti od toga. Nažalost.

23. KNICKS

+

Ova momčad je čistilište za D'Antonia. Jednu večer igraju kao playoff ekipa, drugu kao najgora NBDL momčad. Iz ovog vrtloga emocija i ludila, Mike će izaći ili kao bolji trener ili kao pacijent psihijatrije. To su jedine alternative.

David Lee se razvio u igračinu i... To je u biti to što se tiče igrača. Mike D'Antoni zaslužuje jedini plus što je iz ove skupine plaćenika na trenutke bio u stanju izvući dovoljno smislene igre u obrani da ne budu najgora momčad lige.

-

Gdje početi? Galinari je jednodimenzionalni šuter, ali barem je dobar u tome što radi. Harrington je solidan 1 na 5 strijelac, Robinson nešto manje solidan 1 na 5 strijelac. Mislim, prisiljeni su dati minutažu Jaredu Jeffriesu, ne toliko da bi ga prodali (nitko nije toliko nenormalan da u njemu vidi kariku koja nedostaje, a to je jedini preduvjet da bi itko posegnuo za njegovim ugovorom), već zato što im treba netko tko stvarno igra obranu. Roster je očajan, a tek promašaj s drafiranjem Hillom koji je mogao biti Jennings?

X

Iduća sezona. Jednostavno moraju zadržati Leea, i dovesti ili Jamesa ili Wadea. Ako to ne naprave, era D'Antoni – Walsh bi mogla završiti prije nego je pravo i počela. Mislim da nitko nema živaca još jednu sezonu prolaziti kroz sve ovo, posebice stoga jer namaš ni taj nesretni pick na draftu da ti barem malo probudi nadu.

24. KINGS

+

Paul Westphal je napravio dobar posao, izvukao je iz mlade i limitirane momčadi maksimum u ranoj fazi natjecanja. Naravno, čim je ostatak lige stigao njihov pristup utakmicama (drugim riječima - probudio se) i malo ih bolje skautirao, stigli su porazi. Ali borbenost, pošteni pristup igri, te raznovrsna napadačka rješenja i dalje stanuju u Sacramentu. Jedino što više ne donose pobjede.

Dobra vijest je što su izgleda pogodili na draftu, i Evans i Casspi bit će dobri igrači, a Westphal je maksimum izvukao i iz Hawesa, Udriha, čak i Greenea.

-

Nemaju s kim igrati obranu, nemaju playa sposobnog nositi momčad u ključnim trenutcima. Ali u sve su boljoj financijskoj situaciji, čeka ih još jedan draft, te se čini da ni jedan minus nije nepremostiv. Opet, u svoj gomili solidnih igrača koji su ove godine nešto pokazali, za koga bi stavili ruku u vatru da će imati sjajnu karijeru?

X

Kevin Martin. Njegov ugovor nije toliko očajan kao neki, ali obzirom na povijest ozljeda visi im oko vrata kao teret. Pitanje je mogu li dobiti nešto za uzvrat, ili će se zadovoljiti otpremninom u vidu ugovora koji ističe? Naime, Martin je solidan strijelac za momčad koja uz njega ima još barem tri prava igrača u petorci, ali za ekipu koja se tek slaže, njegovi talenti nisu neophodni. Posebice jer je očito kako je Evans strijelac, a na play. Pretvore li ga u pick ili barem dobrog veterana pod košem, napravili su posao.

25. WIZARDS

???

Pitanje je hoće li ikoga biti briga nakon prijelaznog roka? Mislim, trenutno se trude i igraju, posebice od kada nema Arenasa a veću ulogu imaju pravi košarkaši kao Miller, Butler i Jamison. Međutim, odu li i Butler i Jamison, što je realno očekivati, kakva će ovo biti momčad? Euroliga? Liga Ožujsko? Liga Velebitsko? Šteta samo Millera, koji između sivh ozljeda i poraza još jednom stigne pokazati kako je spreman napraviti sve za momčad, pa makar zbog toga uopće ne šutirao.

26. PACERS

???

Tu i tamo bljesnu napadački, kada se spoje šuterske forme Grangera, Dunleavya i Murphya. Osim toga nemaju ništa – ni obranu, ni mlade talente, ni konstantnu napadačku igru. Dobra vijest je što će mladi dobiti šasnu, ali tko je od tih mladih sposoban jednoga dana biti starter? I Rush, i Hibbert, i Hansbrough, i Price, prije svega su materijal za sporedne uloga. Možda je vrijeme da Larry Bird odleprša? S druge strane, mislim da bi John Wall odlično legao baš Pacersima – bila bi to najbolja opcija i za njih i za njega. Došao bi u franšizu koja ima povijest i koja je solidna u svakom pogledu, te koja se taman oporavlja od najtežih dana ikada. Publici nedostaje samo mamac poput njega da se vrati i da Indiana opet bude na vrhu. Držim fige.

27. PISTONS

???

Dumarsov eksperiment s gomilanjem jednodimenzionalnih stijelaca, bez da pokrije postojeće rupe, nije uspio. Što je bilo očekivano. Nije bilo očekivano da će biti baš ovako loši, za što ne treba toliko kriviti ozljede koliko nemoć svih uključenih u pokušaju spajanja u smislenu cijelinu starosjedilaca i pridošlica. Dok su Prince i Hamilton tu, u ulogama u kojima su danas, ova momčad neće nigdje s dna. A put prema gore se ne nazire nigdje.

28. WOLVES

???

Osobno ću ovu zadnju trećinu sezone dobrim dijelom posvetiti njima, jer me zanima koliki je napredak Rambis napravio, a i stoga što ih uporno pokušavam prisvojiti u ovoj fazi u kojoj još tražim novu momčad nakon Sonicsa (zanimljivo, i Blazersi i Thunder, koji su logični nasljednici, su mi draži i gledam ih non-stop, a opet, sve me nekako vuče Minnesoti). Očajna obrana malo je poboljšana selidbom Lovea na klupu, kako bi se izbjeglo previše igrati s njim i Jeffersonom zajedno. Moglo bi funkcionirati, posebice stoga što su obojica konačno shvatili svoje uloge u napadu. Brewer je živ, traži se još startni centar, play i dvojka ili trojka koja može zabiti nekoliko trica. Neki dan sam sanjao da će dobiti prvi pick, i cijelo vrijeme me prati osjećaj da će Wall baš dopasti njih. Što bi riješilo mnoge dvojbe, cijelu Rubio sapunicu učinilo ogromnim gubljenjem vremena te GM-a Kahna prokazalo kao čovjeka koji ima više sreće nego pameti. Po svemu prikazanome do sada, Kahn ne zaslužuje da ga se smatra pozitivcem po bilo čemu, pa ni po tome što dobro prolazi na lutriji.

29. WARRIORS

???

Imaju dokazanog talenta u Ellisu, Biedrinsu i Curryu, te potencijalnog u Randolphu i Wrightu. Čak i nekoliko solidnih veterana, prije svega Turiafa i Maggettea (možete misliti što hoćete o njemu, ali nema šanse da svojim sposobnostima strijelca ne bi pomogao pravoj momčadi). Ali dok je klub Nelsonova igračka, bolje od dna i ne zaslužuju.

30. NETS

???

Igrati pod ovakvim pritiskom definitivno ne olakšava stvari. Simpatična momčad postala je duplo gora onoga trenutka kada je izgubila vjeru u sebe, što se dogodilo čim su počele priče o najgoroj sezoni ikada. Čim povedeš protiv njih, makar i s par koševa, gotovo je. Problematični tipovi poput Williamsa i CDR-a ne pomažu, kao ni beskorisni veterani poptu Hayesa i Hassella. Yia neću ni spominjati, osim što smatram da je poetska pravda što je takav tip član možda i najgore NBA momčadi u povijesti. Jedina dobra vijest je Brook Lopez, ako ga ova sezona ne ubije samo će ga ojačati. Također, mogu se tješiti da je Harris puno lošiji nego lani zbog stalnih ozljeda koje ga muče, te da će kada bude zdrav sve opet biti sjajno. Ja samo znam da izbor njega kao trećeg picka na fantasy draftu smatram vrhuncem očajne fantasy sezone koju treba što prije zaboraviti. Za one koji ne znaju ništa o ovogodišnjim igrama moje momčadi, samo mogu reći da su u rangu Netsa. I to još bez Yia.