ISPOD OBRUČA fullcourtpress – basketball lunatics inc.

25Jun/104

BURN YOUR DRAFT CARDS – THE 2010. EDITION, PART TWO

16. CHICAGO

Kao što smo na početku prvog posta već rekli, Bullsi su svoj draft odradili za momčad spremnu uzeti Hinricha s platne liste. Da li će to biti Washington ili netko drugi, nije bitno, bitno je da će fanovi biti zakinuti za potencijal Kevina Seraphina koji bi, ako su priče o novom Ibaki točne, uz Noaha jednog dana vjerovatno činio najbolji obrambeni duo lige pod košem (naravno, pizdekam s ovim procjenama samo da napalim Emira). Draft na stranu, Bullsi su svoj posao odradili odlično.

17. OKLAHOMA CITY

I njih smo već prošli (barem ono bitno), ali nije problem nahvaliti ih još jednom – sve što im je potrebno za iduću sezonu još jedan je čovjek pod košem, a njega su riješili već putem drafta. Sad, možda smo razmaženi pa smo nekako očekivali da će s tri picka u prvoj rundi dobiti nešto više od Aldricha, ali s druge strane zar prava, rasna petica koja zatvara reket i skače nije dovoljna? Kao šlag na kraju, usprkos tome što su dio prostora na salary capu potrošili na Petersonov ugovor koji je stigao iz New Orleansa u paketu s Aldrichem, ostaje im sasvim dovoljno za dovesti još jednog solidnog člana rotacije, plus midlevel opcija. Opet će biti krcati kao šipak. A Durant je već jasno rekao da ga ne zanima budućnost nigdje drugdje. E, tako se to radi.

18. BOSTON

Za momčad koje je igrala Finale, draft nije mogao bolje proći. U obje runde su izabrali igrače koji će im odmah pomoći. Avery Bradley možda nije play (iako je vjerovatno drugi najbolji potencijal ove klase nakon Walla na toj poziciji) ali je combo-bek sjajnih atletskih predispozicija kojega mnogi smatraju najboljim obrambenim igračem generacije. Drugim riječima, Boston dogodine može, uz Ronda, kao drugog beka koristiti jednako eksplozivnog i jednako dugorukog Bradleya kako bi sijao paniku u obrani.

Luke Harangody nije Larry Bird, ali u najgorem slučaju bit će novi Brian Scalabrine, što je i mene i Krehu već natjeralo da Celticse proglasimo pobjednicima ovogodišnjeg drafta. U pitanju je pristojan bijeli momak, sjajnih karakternih osobina, koji je do nedavno na svojim leđima nosio kompletan program Notre Damea, sveučilišta poznatog pod nadimkom Fighting Irish koje se diči s vilenjakom kao maskotom. Trebam li uopće naglasiti da su trenutno Murphysi odvrnuti do kraja?

19. SAN ANTONIO

Čarobnjaci drafta ovaj put su tek odradili posao. James Anderson možda je najbolji igrač od svih preostalih, najkompletnija dvojka u ponudi, ali i igrač koji je dosegao svoj limit. Odličan strijelac, i kao šuter i prilikom ulaza, ali slabašan u obrani. Na sveučilištu se sve vrtilo oko njega i bilo je primjetno da se itekako čuva na drugoj strani terena, te da suigrače ne doživaljava osim kao pokretne blokove koje koristi da dođe do svojih pozicija za zabiti. Sad, da li je to rezultat sistema ili je Anderson stvarno jednodimenzionalni stroj za koševe vidjet ćemo uskoro. Spursi se nadaju da su u njemu dobili nešto kao novog Stephena Jacksona koji će im donijeti dozu svježe krvi, možda čak i kao starter, ali za to će prije svega morati savladati igru u Popovichevoj obrani. Tako da su sve opcije moguće – od totalnog promašaja do totalnog pogotka. Osobno se kladim na ovo prvo.

Izbor nekakvog Engleza koji igra u Švicarskoj u drugoj rundi neću komentirati iz više razloga, a sama kombinacija riječi Englez, Švicarska i košarka otkriva ih sasvim dovoljno.

20. PORTLAND

Smiješno je na kakav način su se Blazersi oprostili od svoga dosadašnjeg GM-a Pritcharda, uručivši mu otkaz na sam dan drafta. Nema baš smisla, kao što uostalom smisla nema ni puno drugih stvari koje Blazersi rade u zadnje vrijeme. OK, priznajem da mi se sviđa trade Webstera u Minnesotu za Babbitta, startna trojka Blazersa mora biti Batum i Webster je ionako postao skupi višak. Babbitt će možda biti dobar igrač, možda neće, ali ima meku ruku i podsjeća na Larry Birda pa ćemo mu dati kredit.

Druga dva igrača me ostavljaju ravnodušnim. Eliott Williams je iznenađenje za prvu rundu, ali navodno se svidio Blazersima prilikom jednog treninga (razlog da se čovjek uzbudi). Bek-šuter koji još mora raditi na šutu, tako nekako ukratko glasi njegov opis. Super. Ovaj Armon Johnson izabran u drugoj rundi totalni je anonimus, opet je u pitanju bek, niti play niti dvojka. Trening kamp Blazersa bar neće biti dosadan, a i super je što su izabrali likove koji se prezivaju Williams i Johnson, da malo poprave krvnu sliku lige. Old school je zakon.

21. ATLANTA

Odrekli su se Damiona Jamesa, solidnog krila s Texasa koji dokazano može zabiti i skakati, za Jordana Crawforda, strijelca bez savjesti u kalupu Bena Gordona. Mislim, nije da Crawforda nisu mogli izabrati tri picka ranije, a opet, da su to napravili ostali bi bez picka druge runde kojeg su zatim trejdali u Oklahomu za šačicu dolara. Ma draft je zakon. A zakon je i to što Hawksi sada imaju dva revolveraša u ekipi s istim inicijalima i istim prezimenom - Jordana i Jamala Crawforda.

Pape Sy, izabran u drugoj rundi, definitivno zaslužuje da se po njemu nazove fantasy ekipa. Oprosti mi Pape, al' nemam pojma tko si.

22. ORLANDO

Zadnja momčad od preostalih 9 koja je birala u prvoj rundi, svoj pick je potrošila na potencijal Daniela Ortona. U pitanju je centar s Kentuckya koji uopće nije igrao kraj Cousinsa i Pattersona te se pitam na osnovu čega je itko mogao zaključiti da je momak spreman za profi košarku. Ja sam se stvarno nagledao Kentuckya i ne sjećam se da sam ga vidio u igri u iti jednom trenutku. U biti, pažnju na njega skrenule se priče nakon NCAA završnice, u kojima se njegovo ime počelo spominjati s onim Walla, Bledsoea, Pattersona i Cousinsa što je, eto, uz centarsku visinu i masu, bilo dovoljno da navuče Magic da mu ponudi garantirani ugovor. Međutim, reći da sada mogu trejdati Gortata jer imaju osiguranje za Howarda bilo bi pretjerivanje, jer Orton je čisti projekt. I to manje košarkaški a više agentsko/marketinški. Kao i uvijek, poanta je ista – ne raditi s djecom na igri, nego raditi visoku djecu. Istezanje klinaca prije će donijeti karijeru nego svi sati driblanja u dvorištu.

23. MIAMI

Pobjegli su od prve runde u strahu od novih garantiranih ugovora (poslali tricaša bez savjesti Cooka u OKC uz pick prve runde samo da očiste još nekoliko milijuna), a opet su uspijeli upecati najmanje dva provjerena igrača koji imaju NBA budućnost. Prvo su izabrali Dextera Pittmana s Texasa, sirovinu koja ima masu za igrati u NBA ali u čiji potencijal najmanje vjerujem. Ako se pokaže fizički sposobnim za pratiti NBA tempo na 20-ak minuta, u najboljem slučaju mogao bi biti solidan back-up centar. Sljedeći izbori puno su bolji – u klub su stigli Jarvis Varnado i Da'Sean Butler, itekako poznata imena svima koji su gledali NCAA malo pažljivije. Varnado je mašina za blokade u stilu Tyrusa Thomasa, i velike su šanse da nadomjesti sve one dobre stvari koje je u obrani radio Udonis Haslem. Butler je odlično krilo, kompletni veteran s West Virginie koji se nesretno ozljedio na Final Fouru protiv Dukea, i kojega su mnogi preskočili upravo zbog toga. Međutim, ako se pokaže da je ozljeda bila samo epizoda, Heat je dobio trojku koja može zamijeniti učinak svih bezveznjaka koji su zadnjih godina dobivali minutažu na tom mjestu.

Solidan posao Pata Rileya, pokupio je prava na potencijalno korisne igrače koje ionako može potpisati kad ga je volja i čiji ugovori neće smetati prilikom lova na slobodne zvijezde (iako sumnjam da će mu to pomoći da preboli činjenicu da je slušao druge prilikom izbora Beasleya). Inače, Heat je draftao i jednog igrača iz NDBL lige, momka koji je zanimljiv jer nikada nije igrao NCAA košarku, zove se Latavious Williams i sada je član Thundera (koji su uz Aldricha doveli još hrpu anonimaca o kojima mi se uopće ne da pričati jer obzirom na popunjenost rostera Thundera, njihove šanse da se zadrže u NBA su minimalne).

24. NEW YORK

Koliko god mi bio simpatičan izbor Andya Rautinsa na draftu, njegove šanse da se nametne kao NBA bek su mikro-minimalne. Za ovoga drugoga, Fieldsa, nisam nikad ni čuo niti mu vidio ime na nekom popisu. Knicksi valjda imaju pametnijeg posla nego draftati nekoga tko im može pomoći.

25. LA LAKERS

Kad vidiš kako su draftali Boston, Miami i Lakersi, skužiš zašto su neki tipovi sjajni u svom poslu a neki nisu. Kupchak je bez puno razmišljanja u drugoj rundi pokupio Devina Ebanksa, sjajno all-round krilo s West Virginie koji će uz malo sreće biti novi Ariza (što bi cijelu priču oko zamjene originalnog Arize Artestom učinilo potpuno besmislenom). Samo me zanima kako će Kreha sad pomiriti simpatije prema Ebanksu s činjenicom da će mali pobjeđivati u dresu Lakersa.

26. PHOENIX

Ulov Gania Lawala sredinom druge runde nije loš rezultat, iako sam i dalje uvjerenja da je Lawal u najboljem slučaju igrač za 10 do 20 minuta energije s klupe (lošija kopija Millsapa). Možda će dobro doći kao skakač, ali sumnjam da će se baš uklopiti u nesebičnu momčadsku filozofiju Sunsa. Opet, ode li Amare, bit će dovoljno minuta da se dokaže. Ovaj Dwayne Collins, njihov drugi pick, tek je još jedan u nizu sirovih centara koji će jednoga dana možda pomoći u reketu, s tim da Collins niti ima visinu niti eksplozivnost da bude išta više od jednog drugog Collinsa kojeg su Sunsi do nedavno imali na rosteru. Čestitke Sarveru što je još jednu godinu ostavio momčad bez poštenog izbora na draftu.

27. DALLAS

Već smo spomenuli kako se Cuban dočepao svoje nove igračke i kako je jednu drugu poslao u Toronto. Mislim da je to sasvim dovoljno. Čak neću ni napisati njihova prezima još jednom, iako bih možda trebao reda radi.

28, 29, 30. CHARLOTTE, CLEVELAND & DENVER

Nisu imali pick. I hvala im na tome. A sad se samo nadam da će do kraja dana negdje osvanuti torrent snimke drafta kako bi večeras mogao uživati u nebulozama Jaya Wingspana Bilasa. Simmonsov dnevnik sam otišao isprintati kod prijatelja i već sam ga cijelog odradio sjedeći na školjci (mislim, mogao sam čitati i na laptopu ali tradicija je tradicija - što je čovjek bez toga), pošteno se nasmijavši par puta (''I went 6-for-24 in my mock draft. Where's my Finals MVP trophy?'') iako je očito da Bill nije baš uživao u draftu. Uglavnom, uživajmo zato mi u budućim novajlijama dok možemo, jer bojim se da idućih desetak dana nitko normalan neće moći živjeti od glasina koje će se širiti oko LeVlatke i ostalih tetkica.

25Jun/100

BURN YOUR DRAFT CARDS – THE 2010. EDITION, PART ONE

Čovječe, svima se toliko stisnuo sfinkter pred početak trgovine da smo ostali zakinuti za spektakularne tradeove, osim ako u takve ne računate navodnu zamjenu između Bullsa i Wizardsa. Sad, zašto se Washington dobrovoljno odriče prostora na salarya capu zbog picka Bullsa (radi se o Seraphinu o kojem smo se naslušali kao o novom Ibaki, i to prije svih od našeg Joea Forda, koji ne samo da bolje izgleda od Chada nego je i bolji skaut) i Hinricha nije baš najjasnije (ma u biti jeste – dobili su solidnog veterana za rotaciju, još jednu potencijalnu igračinu za budućnost, plus više ne moraju razbijati glavu oko bacanja novca na ovogodišnje slobodne igrače jer su ga pola iskoristili na kapetana Kirka), ali jasno je da ovim potezom Bullsi mogu ispuniti sve svoje želje. Makar se one zvale Chrisica i LeVlatka.

Kako još ništa nije potpisano, moguće da se u ulozi Washingtona nađe neka druga momčad s prostorom na salary capu, voljna uzeti Hinricha besplatno da bi ga pokazivala uokolo kao ulov sa inače nikada bogatijeg tržišta slobodnih igrača (već vidim oduševljene navijače, jeiiii), ali Bullsi su odlučni u lovu na dva mega ugovora. Kako je cijelu priču dojavio Veliki Ric Bucher, to sam siguran da će se nešto od navedenoga dogoditi, bez obzira što je i sam naveo kako su šanse da se stvar raspadne poprilične.

Nego, bolje da ja krenem na draft pa da onda redom kako naiđu spomenem i ostale manje transakcije (a bilo je nekih puno zanimljivijih). Dakle, da bacimo pogled kako je biralo svih 30 momčadi uz neizbježnu podršku sinova Bostona, Dropkick Murphysa te uz napomenu da pregled opet ide u dva dijela jer imam neke neodgodive poslove (kako stvari stoje drugi dio bi mogao osvanuti tek sutra ujutro):

1. WASHINGTON

John Wall je novi lider u gradu, dolazi u idealnu situaciju i mislim da ga bez problema odmah možemo proglasiti top 10 playom u ligi. Gledajte to ovako – ako je jedan Jennings odigrao onako koje je odigrao uz pravu priliku, što može poći krivo u slučaju Walla koji je sličan ali bolji igrač i kojega čekaju sve prilike svijeta?

Izbor Čovjeka Zvanog Lazar na kraju prve runde mi je simpatičan, Hayward se pokazao profesionalcem i radnikom te iako nije talent za prvu rundu možda postane solidno all-round krilo te specijalist za šutiranje trica. Izbor Nemanje Bjelice u drugoj rundi nije ni bitan, obzirom da jedan od najvećih srpksih talenata ostaje u Europi, ali je indikativan – do jučer bi ovakav profil igrača definitivno planuo u prvoj rundi. Uglavnom, ako se ikada odluči za NBA, Washington ima prava na zanimljivog igrača koji bi, ako popravi šut iz vana, možda mogao i opravdati etiketu ultra-light Kukoča.

Čekaj, što je sada ovo? Na telefonu je David Kahn, genijalni GM Wolvesa koji nudi svoje pickove za ova dva igrača? Dakle, Hayward i Bjelica idu sa svojim upitnim potencijalom put Minnesote (Darko je oduševljen, a Rubia nije ni briga jer ne želi smrzavati svoj baby look u nekakvoj tamo Minnesoti), dok u Washington kreću Trevor Booker (igrač tipa Haywarda, veći fajter ali slabijeg šuta) i izvjesni Hamadi N'diaye, koji je navodno oduševio na kampovima svojom visinom, pojavom i blokerskim sposobnostima. Oduševljen sam, novi DJ Mbenga je baš ono što je trebalo Wizardsima (šalu na stranu, druga runda i služi da se kockaš s potencijalnim centrima koji ne znaju što s loptom ali mogu zatvoriti reket, uostalom zar nije Memphis jednoga takvoga izabrao još lani kao drugoga ukupno?).

2. PHILADELPHIA

U Turneru dobivaju igrača koji ih odmah može dignuti na novu razinu, a obzirom kako je dobre rezultate Collinsa stvarao s mladim igračima poput Michaela Jordana i Granta Hilla, koji također nisu imali playmakere već su od prvoga dana morali igrati glavnu ulogu u momčadi, ne sumnjam da će Evan na kraju sezone biti novi ROY (i da, mislim to u oba značenja riječi).

3. NEW JERSEY

Nakon svih priča ipak su se odlučili za Favorsa i to je pametan potez. Pusti ti to što bi npr. s Wesom Johnsonom i Carlosom Boozerom složili respekta vrijednu petorku i što bi već od ove sezone krenuli u lov na playoff, s Favorsom bi se jednoga dana mogli boriti za naslov.

Preostala dva picka Netsi su poslali u Atlantu za Damiona Jamesa. Sad, James je igrač koji bi čak možda mogao uskočiti na poziciju krila i pomoći, ali mi nikada nije bilo jasno zašto su npr. Hawksi tri picka ranije izabrali njega da bi ga onda nakon 15 minuta trejdali za Jordana Crawforda? Ima li boljeg trenutka za biti NBA GM od drafta?

4. MINNESOTA

Kakvo olakšanje za Kahna, Wes Johnson je ostao slobodan i čovjek si je kupio priliku za još malo mira. Sad je riješio pitanje jednog bočnog igrača, a i sumnjam da će žaliti za Cousinsom koji je sve samo ne sigurna oklada. Iako, na sve sam bio spreman kada su Wolvesi u pitanju, jedna od luđih glasina koja se pojavila zadnjih dana bila je trade Jeffersona u Memphis za Randolpha i pick. E, u tom slučaju morali bi izabrati Cousinsa jer Zach bi mu bio idealan mentor.

Kahn je nakon lanjske fiksacije na playmakere ove godine odlučio pokupiti sva razpoloživa krila, pa je tako draftao još i odličnog strijelca sa Nevade Lukea Babbitta, koji je ubrzo završio u Portlandu u zamjenu za dokazanog člana rotacije kakav je Martell Webster (bravo i za jedne i za druge, Webster je postao višak u Blazersima a Wolvesima dobro dođe svaki korisni igrač). Kad dodaš već spomenuti trade s Wizardsima, te činjenicu da su još jedan pick druge runde potrošili na izvjesnog Paulaoa Prestasa, brazilskog centra koji igra u Španjolskoj, ispada da su se Wolvesi stvarno naradili. Bit će tu zanimljivog materijala a okrenutost Europi izgleda postaje Kahnov zaštitni znak.

5. SACRAMENTO

Njihov draft može se pokazati totalnim promašajem, ali i totalnom krađom. Praktički, nisu se imali što misliti u oba slučaja – u Cousinsu u pokupili najboljeg preostalog igrača i uz malo sreće riješili su probleme pod košem za idućih 10 godina (a možda im problemi tek počinju – Cousinsa sam gledao u desetak utakmica i ni u jednoj momak nije odigrao istu partiju, jednom bi izgledao kao najtalentiraniji centar s fantastičnim rukama, drugi put ne bi mogao zabiti zicer, ali barem u par stvari mogu biti sigurni – mali će biti stroj za skokove i promašena slobodna), a izbor Hassana Whitesidea u drugoj rundi trebao bi se smatrati krađom. Mislim, Hassan je do nedavno bio smatran lutrijskim pickom na račun potencijala, kada su krenuli kampovi ljudi su vidjeli da osim fizikalija tu i nema previše talenta, ali Kingsima i dalje ostaje ogromna potencijalna petica sposobna blokirati sa svih strana, trčati po terenu, i što je najluđe – čak i zabijati. Potencijal kombinacije njega uokolo koša i Cousinsa pod košem zasigurno je bio ključan prilikom izbora i ako se pokaže točnim, Kingsi bi jednim draftom mogli riješiti pitanje unutarnje linije za dogledno vrijeme.

6. GOLDEN STATE

Uf, pick koji sam očekivao s najviše strepnje, naime po pričama izgledalo je gotovo sigurno kako će Warriorsi izabrati Grega Monroea, jednog od dražih mi igrača na ovom draftu, a to bi praktički značilo da se možemo pozdraviti s njegovim razvojem. Srećom, klub koji je po defaultu u rasulu odlučio se za Ekpea Udoha. Udoh je sjajan igrač koji može funkcionirati čak i u momčadi bez sistema jer je sposoban pomoći na razne načine, a i za razliku od Monroea već je gotov košarkaški proizvod. Dobro, logično je pitati što će sada biti sa svim onim visokim talentima koje se Warriorsi ranijih godina spremili na klupu, ali za Udoha se nekako ne bojim, mislim da će snaći i da će postati rasni NBA igrač.

7. DETROIT

Pitanje je koliko je Detroit zdravija sredina za Monroea, obzirom da ni oni nemaju ništa što bi mogli okarakterizirati kao prepoznatljivu igru. Pistonsi su šuplji pod košem, ali ne znam koliko će im izbor jednog igrača finese pomoći, Monroe pored sebe treba pravu ratničku četvorku a takve u Detroitu baš i nema. A opet, nije da im je i ostalo previše izbora, jednostavno su morali uzeti Grega. Sad nam se samo ostaje nadati da će u hodu skužiti što je najbolje za sve uključene.

U drugoj rundi izabrali su Terrico Whitea, combo-beka s Mississippia, valjda kako bi pravio društvo Benu Gordonu i Rodneyu Stuckeyu. Vidio sam ga jednom i momak je upravo to, još jedan bek koji ne zna igrati bez lopte, upitne učinkovitosti čak i za svoje godine.

8. LA CLIPPERS

Aminu je logičan izbor, posegnuvši za super atletom s Wake Foresta Clippersi su kompletirali svoju petorku za iduću sezonu (Davis, Gordon, Aminu, Griffin, Kaman) a da se nisu dirnuli u salary cap. Sad se još samo treba suzdržati i dati šansu klincima da stasaju, usput nekako istrpiti ugovor Barona Davisa te za nekih tri-četiri sezone postati velesila na Zapadu. Jer, pokaže li se Aminu sposobnim razviti šut koji bi mogao pratiti fantastične atletske predispozicije, Clippersi bi vrlo lako mogli imati po top 10 igrača na svim pozicijama osim jedinice. A jedna pozicija, makar se radilo o onoj najvažnijoj, da se puno lakše srediti nego njih pet. Ako ništa drugo, Aminu će barem biti odličan obrambeni igrač i četvorka od koje boli glava ala Josh Smith.

Međutim, ono gdje su Clippersi uboli jackpot je zamjena s Thunderom, koji je svoj pick prve runde poslao u LA za budući, zaštićeni izbor. Za OKC to ionako nije važno, oni su svoga igrača dobili na drugoj strani, iako me malo iznenađuje da se nisu potrudili isčačkati nešto više za potencijal kakav ima Eric Bledsoe. Uglavnom, Clippersi su dobili i šestog igrača, combo-beka koji može biti i taj play budućnosti, ali za početak prije svega donose koševe s klupe, sjajan šut za tri i mogućnost odmora starterima na obje bekovske pozicije.

Izbor druge runde također je za svaku pohvalu. Iako je Willie Warren slabija verzija Bledsoea, još prošle godine je smatran lutrijskim potencijalom i mogao bi također ponuditi solidne minute s klupe na pozicijama jedan i dva. A dodatni plus (vjerovatno i glavni razlog zašto su posegnuli za njim) je i taj što je Warren odličan prijatelj s Griffinom te je upravo on play koji je namještao sva ona zakucavanja Blakeu dok je igrao na Oklahomi.

Mislim, nije da ovo imamo često prilike reći zato da naglasim još jednom – bravo Clippersi!

9. UTAH

Cole Aldrich je ostao na stolu a oni biraju Gordona Haywarda, koji možda i ne bude najbolji Hayward na draftu? Stvarno? Mislim, da je Aldrich tamnoput još bih ovo razumio, ali ovako – ništa mi nije jasno. Hayward će proći težak put dok postane solidan NBA igrač, dok bi Aldrich već sutra bio starter pod košem i ogroman korak naprijed nakon Fesenka i Kupusa. Hayward čak ne može biti ni zamjena za Korvera, obzirom da je ispodprosječan šuter za poziciju i prije svega za boju kože. Pretplatnici u Salt Lake Cityu dobili su novog heroja (barem za jednu sezonu), ali očito je strah od draftanja novog Ostertaga nadjačao razum.

Tko zna, možda će izbor druge runde popraviti dojam, iako sumnjam da je itko vidio izvjesnog Jeremya Evansa kao draft izbor. Radi se o solidnom sveučilišnom igraču profila Millsapa, dakle šljakeru koji će uvijek odigrati iznad očekivanja. Iako mu manjka centimetara i pedigrea (čak nije bio ni dominantan skakač na svojoj razini), nekako sam spremniji kladiti se na njega da će uspijeti nego na Haywarda. Uf.

10. INDIANA

Iako je Larry odlučno rekao da će mijenjati pick, očito ili nije bilo zainteresiranih ili su promijenili mišljenje. U krilo im je tako pao Paul George, momak koji si je najviše digao cijenu igrama na kampovima, praktički od nikuda sletivši u lutriju. Navodno se radi o all-round krilu McGradyevskih sposobnosti (za sada samo znam da izgleda pospano kao Tracy) koje bez problema može igrati i dvojku obzirom na lakoću kojom zabija iz vana. Hm. Igrao je na nikakvom sveučilištu, nije privlačio pažnju dvije sezone usprkos fenomenalnim predispozicijama i sada bi kao trebao popušiti da se radi o novom McGradyu nakon par treninga? Malo ćemo pričekati, ali stoji da, ako je samo pola toga što se priča točno, onda je Larry izgradio novu momčad s dva kasna picka, Grangerom i Georgeom. Svaka čast.

U drugoj rundi su izabrali dva igrača. Prvo izvjesnog Stephensona koji je još jedno solidno krilo (što je s Larryem i tim vječnim kockanjem s potencijalnim all-round krilima?), te zatim nekog anonimusa koji vjerovatno neće dočekati ni kamp, pa su ga trejdali za nekog drugog anonimusa koji se barem cool zove – Magnum. Iskreno nemam pojma što bih o tome rekao osim da bi bilo super imati igrača u najdražoj ligi kojega možeš osloviti s Manjum.

11. NEW ORLEANS

Živci Chrisa Paula mora da su jako, jako debeli. Njegov nesretni klub kao da sve radi da ga otjera, pa su evo sada izabrali najboljeg preostalog visokog igrača na draftu, dakle čovjeka koji bi im itekako dobro došao pod koš gdje su najtanji, da bi ga onda ekspresno zamijenili u Oklahomu za njihova preostala dva picka prve runde, solidnog atletu i stvarno prosjećnu trojku Quincya Pondextera (koji je to što jeste) te prosjećnu sveučilišnu četvorku Craiga Brackinsa (koji je također to što jeste i pomalo podsjeća na one nesretne izbore Simmonsa i Armstronga prije nekoliko godina).

Dakle, umjesto da si osiguraju startnu peticu, Hornetsi su si nabavili dva igrača za dno klupe. Naravno da takav potez moraš povući svaki put kad ti se pruži prilika. Sve što je Thunder trebao prihvatiti zauzvrat nesretni je ugovor Mo Petersona, ali obzirom da je radi o zadnjoj godini i da OKC ima prostora na salary capu, radi se o minimalnim izdatcima za igrača koji će im dati idealnu kombinaciju za pod koš s Ibakom.

12. MEMPHIS

Tri picka u prvoj rundi, tri sumnjiva izbora. Xavier Henry definitivno izlazi prerano na draft, ali šuterski potencijal postoji. Još samo mora dokazati da je u stanju odigrati sve ostalo što se očekuje od NBA beka-šutera. Dominiquea Jonesa, eksplozivnog combo-beka za kojega nisam nikada čuo i koji se od nikuda pojavio u prvoj rundi prodali su Dallasu (Cuban je očito zaljubljen u te strijelce Beauboisova profila) iako je definitivno najintrigantniji izbor od svih koje su imali, a treći pick su potrošili na Greivisa Vasqueza kojeg od milja zovem Planina jer me stilom igre podsjeća na našeg Zokija Planinića.

13. TORONTO

Igrač koji je najviše pao na draft listama u proteklih nekoliko dana definitivno je Ed Davis s North Caroline. Naravno, tko će drugi posegnuti za jednim mekanim post igračom nego Toronto. Posjeduje li Davis kvalitete kojima bi mogao zamijeniti Bosha? Možda. Ono što sigurno znam je da ne posjeduje muda, te će bar u tom segmentu igra Raptorsa ostati vjerna tradiciji. Davis ima fizikalije i sve potrebno za biti veliki igrač, ali nagledao sam se toliko mlakih napada na koš i neuspijelih polaganja da bi u svakom trenu radije za npr. idućih 10 godina izabrao imati Big Babya nego njega.

Kupnja Alabia od Dallasa također ne predstavlja iznenađenje. Doduše, čudi me što se Cuban tek tako odrekao ogromnog, drvenog centra za šaku dolara i budući izbor druge runde, ali Toronto treba ovakve projekte ne bi li bar ostavio živom nadu da će jednog dana, valjda negdje 2016., u reketu imati igrača kojega će protivnici respektirati.

14. HOUSTON

Sjajan izbor Rocketsa, najbolji preostali visoki igrač pridružuje se ionako krcatom rosteru. Patrick Patterson nije zvijezda niti će od njega itko u Houstonu očekivati da to bude – čovjek je pokretna četvorka, dobar skakač, potencijalna napast u obrani, te netko u stanju zabiti bez da se igra na njega ali i iz pick 'n' pop situacija. Uglavnom, pravi klupski igrač, prvi visoki s klupe koji donosi energiju i zrelost.

15. MILWAUKEE

Ekipa koja se prije drafta već bacila u razne mutne poslove imala je pune ruke posla i noćas. Novi članovi Bucksa tako nisu samo jednodimenzionalni hakleri poput Maggettea i CDR-a, već i izbor prve runde Sanders (četvorka ogromna potencijala ali daleko od igrača koji može pomoći odmah), te čak tri igrača iz druge runde. Hobson s New Mexica je solidan igrač, prije svega šuter, ali znamo kako završavaju igrači iz druge runde koji nemaju potencijal već su to što jesu – via Europe. Jerome Jordan je rođen na Jamajci te ga definitivno želimo u NBA, ali činjenica je kako su Bucksi potrošili pick na njega samo zato što se radi o ogromnom čovjeku koji će potencijalno postati centar, a ne o igraču koji zna igrati košarku. Keith Gallon je momak o kojem nadimak Tiny sve govori – riječ je o dvojniku Big Babya, koji je skupio solidne brojke kao nasljednik Blakea Griffina u Oklahomi. Definitivno vrijedan rizika, jer ako bude upola dobar kao Davis, Bucksi su napravili sjajan posao. Jedva čekam dvoboje Tinya i Big Babya u playoffu.

23Jun/105

DRAFT FRENZY

Uf, može li se objasniti nekome tko nije fanatik da je ovaj period bez utakmica između Finala i početka nove sezone jednako uzbudljiv kao i igra sama? Već sutra je draft, pa počinje prijelazni rok, a o stalnom preslagivanju rostera u glavi da ne pričam. Kvragu, taman sam sjeo pisati nekakvu najavu drafta i posta posvećenog njemu koji spremam za petak ujutro i koji će se tradicionalno pozabaviti izborima svih 30 ekipa, kad eto ti Emira na mobitelu, krenemo o svemu i svačemu a najviše o – fantasy sezoni. I oko toga ima novosti, broj ekipa povećan je na 12, s tim da postoji šansa da ih bude čak 14. Drugim riječima, više će ljudi igrati fantasy nego što blog ima čitatelja.

Uglavnom, za sada prije drafta nema tradea tipa kao što je lani bio Carter u Orlando, ili onaj Bostonov za Raya Allena prije dvije sezone, ali to ne znači da ga neće biti u sljedećim satima. Obzirom da se svi slažu kako je pet najboljih igrača ove godine predodređeno za velike stvari, ne bi trebalo čuditi ni ako Netsima uspije trećim pickom natjerati Hor-Netse da stvarno trejdaju Chrisa Paula.

Šanse su naravno minimalne, jer zašto bi itko normalan trejdao najboljeg playmakera na svijetu koji uz to ima tek 25 godina. Ali, nije da su Hornetsi oličenje stabilnosti. Za sada je Paul miran i igra ulogu dobrog vojnika, ali da je kojim slučajem nešto razmaženiji i glasniji u izražavanju svojeg nezadovoljstva (momčad nema mogućnosti za dovesti pojačanja te se mogu nadati samo razvoju svojih mladih snaga koje će uskoro uz Collisona i Thorntona uključivati i 11. pick drafta; umjesto trenera koji zna što radi doveli su jeftinog početnika; dosadašnji vlasnik je otkrio Boga i okreće se humanitarnom radu te prodaje većinski paket a nikada ne znaš kakav će biti novi vlasnik), Hornetsi ne bi imali izbora.

Ovako, Paul ostaje u Big Easyu bez obzira na upornost Netsa koji pod vodstvom agresivnog Prokhorova žele na brzinu prema vrhu. Njihov izbor trećeg picka bit će izuzetno zanimljiv, jer po svemu što se do sada dalo čuti, redom su ih oduševili i Favors i Cousins i Johnson. Iako bi im, barem po meni, Favors najbolje legao kao rasna četvorka koja bi u paru s Lopezom dominirala pod obručima (da se ne ponavljam, evo link na mock draft nakon završetka NCAA turnira u kojem Favorsa uspoređujem s Amareom i Duncanom, te i dalje, makar na osnovu ono malo što sam vidio na sveučilištu, vjerujem kako će za 10 godina upravo Favors biti najbolji igrač ove generacije), ako bi se kojim slučajem odlučili za Johnsona (jer na bokovima su još i najtanji i jedan pravi swingman bi im odlično došao, plus nekako je logičnije očekivati da će s prostorom za max ugovor lakše potpisati četvorku kraj slobodnih Boozera i Amarea, nego Jamesa) tada bi u nezgodnu situaciju doveli Wolvese kojima treba baš igrač poput Johnsona.

Jer, ako bi kraj Lovea i Jeffersona doveli ili Cousinsa ili Favorsa, jasno je kako ih u tom slučaju čeka novi trade. Mislim, nije da je u pitanju momčad koja može trpiti da im bilo koji talent sjedi na klupi, a niti ima smisla Lovea i dalje koristiti kao šestog igrača u ekipi koja ne ide nigdje. Uglavnom, vrlo lako bi se moglo dogoditi da netko s tek solidnom ponudom dođe ili do Lovea ili Jeffersona, ako Netsi izaberu Johnsona. A možda je, obzirom na činjenicu da su i ove sezone dokazali da ne mogu zajedno pod košem, taj trade ionako neminovan.

Inače, dok ovo pišem Wolvesi imaju tri picka u prvoj rundi, uz 4. tu su i 16. i 23., s tim da još nije potvrđeno kako su se dogovorili s Memphisom oko zamjene 16. za 25. i 28. Čak četiri igrača u prvoj rundi govore ili o tome da se spremaju izabrati nekoga u Europi tko nema namjeru doći ove sezone u NBA, ili da dogodine opet žele imati preko 60 poraza. Mislim, kad je vrijeme da se prestane prikupljati talent i počne pobjeđivati? I koliko jedan Love (od malih nogu rođeni pobjednik u svim uzrastima) ili Jefferson (od rookie sezone nije zaigrao u playoffu, a već se nakupilo 6 godina staža) još mogu trpiti apsolutno nekonkurentnost u zamjenu za nekakve buduće apstraktne rezultate?

Kad već spominjem trejdanje pickova, za sada je još jedino Larry Bird otvoreno rekao da mu je dosta drafta i da je 10. pick Pacersa dostupan svima koji su u stanju ponuditi dobrog veterana. Mudro, jer Indiana mora ove sezone udariti temelj ozbiljnoj momčadi koja bi onda dogodine, nakon što se riješi ugovora Dunleavya i Murphya, zauzvrat nešto lakše pronašla pojačanja.

A kad smo već kod pojačanja, da bacimo pogleda na dosadašnje trejdove. Ništa spektakularno, ali čovjeka veseli.

- Dalambert za Hawesa i Nocionia

Obzirom da je Dalambert već godinama na tržištu i da nitko nije htio zagristi jer su Sixersi uvijek tražili previše, malo me čudi što su ga se riješili u zadnjoj godini ugovora kada im praktički više ne predstavlja nikakav teret. A obzirom kako Sixersi imaju itekako zagušen prostor na salary capu s ugovorima Branda i Iguodale, Nocioni i njegova dodatna godina ugovora tek nemaju smisla.

Što me navodi da pomislim kako iza svega ovoga nije u pitanju novac (iako su Sixersi u principu za ovu godinu uštedjeli minimalno 2 milijuna, kolika je razlika između Dalambertova ugovora i zajedničke cifre koju treba platiti Hawesu i Nocioniu), već prije svega košarka. Naime, izgleda da je Doug Collins od prvoga dana uzeo stvar u svoje ruke i da misli kako vrlo brzo može Sixerse vratiti na pravi put (obzirom koliko je Collins oprezan, siguran sam kako nikada ne bi prihvatio posao da misli suprotno).

Phila je bila u playoffu pretprošle godine, a lani su se raspali u, kako se pokazalo, neprirodnoj kombinaciji Eddiea Jordana i postojećeg rostera. Doduše, ni to što nisu imali playa nije pomoglo. Uglavnom, sada ti isti igrači, većina s iskustvom playoffa, imaju novog trenera (iako nisam nikada bio fan – Collins nema rezultata vrijednog spomena i više je stekao ulogu stručnjaka komentatorskim poslom i dobrim PR-om nego rezultatima s Bullsima prije Jacksona ili s Pistonsima u eri Granta Hilla), koji će pak potencijalno vrhunskom obrambenom playu (Holliday) dodati light Brandona Roya (Evan Turner), a već se pojačao dodavši provjerenog fajtera (Nocioni) i legitimnog centra (Hawes).

Hawes je ključ cijele priče. Iako Kingsi očito ne drže previše do njega, vjerovatno razočarani nesposobnošću mu da zatvori reket i pomogne petoj najgoroj obrani u ligi, činjenica je kako Hawes ima tek 22 godine, i kako je sasvim solidan skakač i bloker za svoju poziciju. Ono što mu pak garantira sjajnu i dugu karijeru je fantastičan šut i sposobnost igre licem prema košu (osim opcije s vrha reketa, možda postane čak i specijalist za razvlačenje reketa do linije za tri jer, iako gledamo mali uzorak, pokazao je da mu zabiti tricu nije nikakav problem).

Sad, Hawes je sve što Dalambert nije, i pitanje je samo što je vrijednije – Dalambertova obrana ili Hawesov napad? I jedna i druga momčad poželjele su pokušati nešto drugo, a ja se ne mogu oteti dojmu da su Sixersi prošli bolje. Jer, Dalambert je toliko bezopasan u napadu da teško može igrati značajnije minute u ekipi s dna koja treba koševe sa svih strana, te se praktički njegova prava vrijednost krije u ugovoru. Kingsi ga rentaju na sezonu, usput su uštedjeli desetak milijuna koje bi morali dogodine plaćati dvojcu koji je otišao u Sixerse, a u isto vrijeme ga mogu poslati dalje nekoj ekipi koja se bori za playoff, kojoj treba petica za 20-ak minuta i koja zauzvrat može poslati poneki pick ili mladog igrača.

Opet, premalo je to za Hawesa, ali tko zna, možda u Sacramentu znaju o njemu nešto što mi nismo imali prilike vidjeti. Za sada u njemu i Nocioniu Sixersi imaju dvije nove napadačke opcije koje im mogu donijeti ono što im najviše nedostaje već nekoliko sezona – šut iz vana. Kako su ionako krcati pod košem i imaju i više nego dovoljno radnika, Sixersi su ovim potezom praktički već bolje pozicionirani za lov na playoff poziciju. A kako imaju barem jednog krilnog igrača viška (umjesto Iggya ja bih se radije riješio sve većeg razočaranja Younga koji nema ni pozicije ni minuta u ovoj momčadi), koji bi im u tradeu možda pomogao da se malo pojačaju na jedinici, do početka sezone mogu izgledati samo još bolje.

Kad sam već spomenuo Collinsa, kratko bih se osvrnuo na nove trenere Hornetsa, Bullsa i Netsa. Avery Johnson me možda osobno iritira (iako, to što mi se ne sviđa čovjekov glas baš i nije neki argument), ali rezultate s Mavsima mu ne možemo osporiti. Međutim, odluka Hornetsa da dovedu početnika zasigurno nije oduševila veterane u ekipi New Orleansa, Paula najmanje, a izbor Bullsa bit će itekako zanimljivo pratiti. O čovjeku s imenom kao stvorenim za rad u New Orleansu smo se toliko naslušali zadnjih nekoliko godina da jedva čekam vidjeti može li najbolji obrambeni trener u NBA biti i odličan motivator i lider. Ili je s razlogom sve ove godine proveo kao asistent. Kako god, era Thibodeau u Chicagu počinje.

- Maggette za Bella i Gadzurica

Kužim da se Bucksi nisu praktički nisu odrekli ničega jer ova dvojica su ionako više smetala nego koristila (čovjek koji je Gadzuricu dao ugovor zasigurno više nikada neće raditi u NBA, a Bell je, ako se ne varam, barem dva puta bio član našeg no-star teama), ali Maggette sa sobom donosi dvije poprilično problematične stvari.

Prvo, njegov ugovor je katastrofalan – čak i kada bi uspio ostati zdrav (a kako nije ni dok je bio u naponu snage, zašto očekivati da izdrži sezonu sada kada je prevalio 30) i odigrati najbolje što može, ne vrijedi tih 30 milja koliko su mu Bucksi dužni platiti za ovu i iduće dvije sezone. Sve što ćete od njega dobiti su koševi – iako nije dobar šuter, Maggette se uvijek znao snaći za poen jer se odlično snalazi pod košem i obožava kontakt što rezultira gomilama slobodnih.

Dakle, druga stvar koje je problematična njegova je igra. Obrana mu je svake godine sve gora, a ostali aspekti igre praktički više i ne postoje. Tako da jednog jednodimenzionalnog strijelca dovodiš u ekipu punu radnika, ekipu izgrađenu na nesebičnoj etici trenera Skilesa koji je i dan danas NBA rekorder po broju asista na jednoj utakmici (da, da, ma kakvi Magic, Big O i Kidd, Skiles je jedini u povijesti kojemu je uspijelo podijeliti 30 lopti za jednu večer). Kako ne može igrati dvojku, Maggette će samo uzimati minute puno korisnijima Mbah a Mouteu, Delfinu i Ilyasovi, a zauzvrat će dati isto ono što im je npr. pružio Jerry Stackhouse za vrijeme lanjskog kratkog boravka u Milwaukeeu – veteranske koševe s klupe i stabilnost u napadu druge postave.

S tim da je, obzirom na opće poznatu sklonost Maggettea carinjenju lopte, reći da je išta vezano uz njega stabilno poprilično ironično. Grozan potez Bucksa, jer ako su mislili da će ovime nadoknaditi ono što im je pružao Salmons – prevarili su se. Sve to otvara mogućnost da Maggette postane problem u svlačionici, a to bi se moglo pokazati većim problemom nego što itko misli. Jer, koliko smo sigurni da je Jennings sazrio? Nisu li dva igrača sklona ekscesima previše za jednu krhku momčad kao što su Bucksi? Kažem opet, Maggette će biti tek nešto bolja verzija Stackhousea, te stvarno mislim da nema smisla toliko plaćati osmog ili devetog igrača.

Mislim, ako već želiš riskirati s desetak milijuna godišnje, zar nije pametnije dati ugovor na 5 godina i 50 milijuna Salmonsu? Ako ovaj i ne želi pristati odmah, hoće nakon što skuži da mu nitko nije voljan dati više od toga.

Ukratko, svaka čast Warriorsima koji kreću s pozitivnim promjenama. Gadzurica će vrlo vjerovatno isplatiti odmah i škartati ga prije početka sezone, da se njegova nesposobnost slučajno ne pokaže zaraznom (previše je mladih koje treba čuvati, uključujući i budući prvi pick koji će po svemu sudeći ipak biti Greg Monroe), a Bella se da istrpiti još dvije sezone, makar i njegovih 4 milijuna godišnje djeluju astronomski za ono što pruža. Sve je to sitnica obzirom kakvog albatrosa od ugovora su riješili poslavši Maggettea iz grada. Još da isto naprave i s Nelsonom te kompletnom upravom i eto ih na pravom putu (puno toga ovisi o novom vlasniku, koji još nije poznat, ali ovakvo čišćenje loših stavki iz knjiga ne može odmoći u potrazi za pravim kupcem).

I to bi bilo to do petka ujutro, kada me uz pratnju Dropkick Murphysa čeka analiza drafta. Glasine izbjegavam i spominjati a kamoli se osvrtati na njih, gadljivo je kako se ESPN praktički pretvorio u 24 sata. Ova sranja koja se smišljaju oko Jamesa i njegovih transfera gora su od nove reklamne kampanje za Karlovačko (koje btw zbog iste bojkotiram iako sam mu bio vjeran godinama – nabijem te čepom, Karlo), a to konstantno maltretiranje s Jamesom u stilu RTL-a koji stalno davi s npr. vjestima o Vlatki Pokos navodi me da ubuduće, odnosno barem tijekom ljeta, ESPN i Jamesa oslovljavam s ESTL i LeVlatka Pokes. Čisto da se netko ne iznenadi u petak. Možda smo ludi, ali nismo glupi.

18Jun/1017

G7

Kakav sam navijački raspoloženi seronja, najbolje govori to što mi je prije početka utakmice na pameti bilo samo kako je šteta što se nisam imao gdje okladiti da će Gasol pasti na dupe više od 10 puta. Opet, to što sam skakao od sreće na svaki promašaj Kobea Salmonsa, neće me spriječiti da čestitam Lakersima na zasluženom naslovu. Bili su bolja momčad i to je to, serija od 7 nikada ne laže.

(A da je Boston nekako uspio zadržati koncentraciju i da je imao snage završiti kako je počeo, nitko ne bi mogao reći drugačije ni za njih - obje momčadi zaslužile su naslov, Boston je jedino do svoga imao puno teži put)

Uglavnom, na samom početku oduševio me oltar u svlačionici Bostona, Perkinsov dres je visio sa strane dok su svi u miru kontemplirali o situaciji u kojoj se nalaze kao da je jadni Perk u najmanju ruku umro. Ta mirnoća i dostojanstvenost iz svlačionice prenijeli su se na parket, Boston je igrao odlučno, koncentrirano i pametno, možda i svoje najbolje poluvrijeme u seriji. Obrana odlična - odsjekli su Kobea i Gasola pa nek ih pokušaju dobiti ostali. Sudci na razini, odlučili dozvoliti da se igra muški.

I tu je udaren temelj točno onakvoj utakmici kakva im je bila potrebna, ali Lakersi su usprkos svemu uvijek bili u blizini. Ponajviše zbog skokova u napadu, strašna je količina drugih prilika koju su imali - praktički, hvatali su svaki promašaj, a nije da ih nije bilo obzirom da su gađali ispod 30 posto. Osim toga, Boston je trebao konačno jednu veliku partiju ako ne svih, a ono barem jednoga od glavna četiri igrača.

Lakersi su bili vidljivo nervozni, kako je vrijeme odmicalo sve više i više, frustrirani što ne mogu razviti igru, ali se nisu predavali - kontrola skoka u obrani bila je fantastična a borbenost u napadu za svaku pohvalu. Posebice je nervozan bio Kobe Johnson, i u jednom trenutku se činilo da će njegova nadrkanost zbog toga što promašuje isforsirane šuteve (Boston mu je dozvolio možda dva donekle otvorena šuta) potpuno ubiti momčad u pojam.

Sad, početkom drugog poluvremena Lakersi su i dalje bili nervozni, Boston je i dalje bio sjajan u egzekuciji, bez serija grešaka na koje su nas navikli. Ali, i dalje se ni jedan pojedinac nije uspio nametnuti, te je bilo samo pitanje vremena kada će dozvoliti Lakersima da se vrate u igru.

A to se dogodilo negdje polovinom treće, Boston je prestao igrati racionalno, nekoliko napada za redom krenulo je soliranje i akcije u kojima pola momčadi ne vidi loptu, te su Lakersi lagano stigli u potpuni egal, na leđima skoka i Artesta koji ih je držao u igri ne samo energijom već i koševima. Praktički, zamijenio je Kobea Jacksona po količini tih trenutaka koji dižu moral, svaki puta kada je trebalo ubio bi Boston u pojam.

Netko je nešto slično trebao napraviti kod Bostona ali nije. Mislim, ne možeš dobiti ovakvu utakmicu ako si nadigran u apsolutno svim dvobojima. Rondo je iz nekog razloga, možda zbog umora a možda i mentalne nezrelosti (ili jesi lider ili nisi) te igračkih nedostataka (ako reket nije otvoren, njegov skok-šut je igrač manje), propustio kapitalizirati prednost pred Fisherom. Lakersi su ga zatvarali odlično s Artestom i Bryantom, ali bez obzira, u ovakvoj utakmici morao je potegnuti više.

Ray se pošteno borio u obrani, najzaslužniji je za očajnu partiju Kobea Richardsona, ali nije ništa napravio na drugoj strani, nije bilo serije koja bi pokrenula momčad ali je zato bilo nepotrebnih šuteva koji bi razbili ritam.
Visoki Lakersa su jednostavno bolji - talentom to nikada nije bilo upitno, ali ono što je važno je da su parirali u voljnom momentu, povremeno čak i nadmašivši onaj Bostona. Klupe su se pokazale nebitnima, uglavnom igrajući dobro na domaćem parketu, tako da njih neću ni uzimati u obzir.

Što nam ostavlja peti, kjučni dvoboj. Dvoboj koji je Bostonu morao donijeti prednost. Nije, jer se Pierce gotovo kroz cijelu seriju nije nametnuo kao korisniji igrač od Artesta, osim u dvije utakmice. Premalo. Pogotovo ako ćemo uzeti u obzir noćašnju, u kojoj je bio potpuno nadigran.

Nije li Bostonu nedostajao Perkins? Ne, već sam rekao da je jedino pošteno da se ovako završilo, Bynum ionako opet nije bio faktor, igrao je tek da istrči (navodno su ga doktori limitirali na 10 minuta po poluvremenu i točno toliko je i odigrao). Problem uopće nije bila obrana, Boston ju je odradio fantastično, a čak možemo reći da je napad bio puno bolji bez njega i da je upravo Sheedovo prisustvo, posebice nakon par brzih koševa na početku (njegov neobranjivi skok-šuta unazad od table, uvijek premalo korišteno oružje), donijelo probleme Lakersima koji su morali paziti na pet legitimnih napadačkih opcija. Doduše, povremeno je bilo problema kada bi i Sheed i Garnett izašli van reketa jer su očito ovisni o igri licem košu i vanjskom šutu, ali reći da je Boston izgubio zato što ima dva centra koji vole glumiti bekove bilo bi pretjerivanje. Ne, Boston je izgubio jer nitko nije povukao kada je bilo potrebno. Nije imao lidera koji bi na sebe preuzeo svu odgovornost.

I tako je na kraju pobijedila šira momčad s više talenta, i to usprkos

15% šuta Kobea Arenasa
50% sa slobodnih do zadnjih nekoliko minuta (u samoj završnici sudci su odlučili svirati svaki faul, čime su definitivno naškodili Bostonu, ali s druge strane Boston nije imao noge za izboriti svoju kvotu slobodnih pa im nitko nije kriv, kriterij je bio takav kakav je ali pošten)
32% šuta iz igre ukupno

Nevjerojatno.

Ovakve brojke mogu zavarati, pa će netko reći da su Lakersi više željeli pobjedu. Ali, to ne bi bilo fer prema Bostonu, jer skokovi nisu bili rezultat veće želje, samo činjenice da Boston pod košem ima kratkog Davisa i dva penzića koji nemaju dovoljno baruta u nogama.

Uglavnom, Artestova glad bila je ključ, on je napravio onu najvažniju razliku. Nosio je momčad kroz očajno razdoblje u kojem nisu imali nikakvih rješenja. I ne samo da je osvojio toliko željeni prsten za sebe, već sada i naš Phil ima nešto da si natakne na bimba.

Sad je samo pitanje gdje će staviti sljedećega? Ne pada mi ništa na pamet, a ako imate kakvu ideju, samo naprijed.

16Jun/100

no-cast (no)G6

Bit će ovo kratak osvrt jer ionako se nema što reći, barem ne o G6. Bila je to čista rasturačina. Lakersi su bili bolja ekipa od prve do zadnje sekunde i razbili su Boston na način kakav još nismo gledali u ovom Finalu. A nije da nismo vidjeli svega. Sad, reći da smo očekivali svašta i da nas ništa ne smije iznenaditi, u ovoj prilici bilo bi krivo - nitko nije mogao očekivati da će Boston djelovati nemoćno i staro kao npr. zadnja linija Australije protiv Njemačke navale. A onda opet, još bi gluplje bilo pokušati izvući neke zaključke iz svega ovoga jer, kao što smo do sada imali prilike naučiti, taman kad pomislimo da nešto znamo, pokaže se da znamo kitu.

Uglavnom, ako ništa drugo, znamo da u sedmoj više nema isprika. Ni jedna momčad nema prednost, nema ništa ćime bi ublažila pad. Jedna utakmica, jedan pobjednik, jedan prvak. Gladnija momčad, agresivnija momčad, osvojit će trofej. I to je sve. Ma koliko ovi Lakersi kad igraju najbolju igru djeluju moćno, još ih nikad nismo vidjeli da igraju protiv najmoćnijeg izdanja Bostona. Ili jesmo, samo tko će ga znati. Kvragu, ovo kao da nije Finale već vremeplov - te je Boston tren u 2008. pa su onda Lakersi u 2008. pa se opet vrate u 2010. Where amazing happens je opet potvrdio da nije tek slogan već - istina.

Mislim da se ništa bolje nije moglo dogoditi pravim fanovima košarke od suočenja s vanzemaljskom snagom karaktera i nevjerojatnim pritiscima koje ovi igrači podnose. Dok se ove pičkice na SP-u žale zbog lopte, vuvuzela, suigrača, hladnoće, tlaka, smoga i čega sve ne, NBA fajteri samo šute i rade. Nakon stotina utakmica, sada u seriji o kojoj im ovisi psihički mir, od nekuda moraju izvući snagu i kvalitetu a da nitko ne zna do koje krajnosti moraju iće jer protivnik je u svemu spreman odgovoriti. Strašno. Ultimativni strojevi, najbolji sportaši na svijetu u najboljem sportu. Ako to netko ne kuži, onda je, oprostite mi na otvorenosti - idiot.

Ozljeda Perkinsa, barem se to meni čini, najbolje je što se moglo dogoditi seriji. Lakersi imaju svoga šepavoga centra, Celticsi sada imaju svoga. Lakersi su izgubili dio moći bez Bynuma, red je da sada i Boston izgubi dio svoje. Jer ništa mi gore ne bi bilo nego da sutra nad eventualnom pobjedom Bostona stoji ta mrlja, da su je ostvarili na račun Bynumova izostanka.

A ni jedan ni drugi igrač nisu toliko važni (ako bi se već morao odlučiti, rekao bih da je Bynum malo važniji svojoj momčadi jer je, kad je u formi, puno opasniji po koš od Perka) da bi se od njihovih stanja radila drama. Kao što smo rekli, više nema isprika. U sedmoj pobjeđuje bolji i to je to. Potpuno nova utakmica, potpuno odvojena od serije. Zaboravite na ritam, na ikakva predviđanja. Sve što treba je dignuti dupe i pogledati to u izravnom prijenosu. Kao ni za njih, ni za vas nema isprike ako to propustite.

Sinoć je, pak, onaj tko je ostao spavati postupio vrlo lukavo. Iako nakon ovih utakmica koje počinju u 3 sata ni ne idem nazad u krevet, jer završavaju u 6 kada se ionako otprilike dižem, sinoć sam šmugnuo nazad u krpe čim je Boston početkom drugog poluvremena nastavio fulavati zicere - iako je agresivnost Lakersa vidljivo padala, umjesto da odgovore, Celticsi su se već bili predali. Pa što bih ja to gledao kad se ni njima nije igralo?

Uglavnom, nezgodna je to situacija za svaku momčad. Da li potrošiti energiju (koju ionako nemaš) ne bi li pokušao stići zaostatak stvoren u toj jednoj nesretnoj četvrtini (drugoj, u kojoj su ubacili 11 koševa) ili se pomiriti s porazom i sačuvati noge za sljedeći dvoboj? Boston je očito, svjesno ili nesvjeno, izabrao ovo drugo, samo sad ostaje pitanje psihe i povratka nazad nakon takvoga poraza. Jer, da su se odlučili na borbu, možda bi imali isti onaj poticaj kakav su sebi stvorili Lakersi kada su u prethodnoj utakmici iz slične izgubljene utakmice na kraju došli u poziciju da možda i pobijede. Uglavnom, nisu uspijeli, ali su uhvatili nekakav momentum, emociju, adrenalinsku inekciju za sljedeći put. Boston ima samo saznanje da su zgaženi.

Da neće ići dobro dalo se naslutiti već na početku, osobno nikada nisam čuo glasniju publiku od sinoćnje u Staplesu. Sve je gorilo, kao da se igra u Oklahomi i kao da svi imaju po dvije vuvuzele u dupetu. A kad je krenulo klasično mučenje Bostona u napadu, vrlo brzo je sve postalo jasno. Lakersi će uvijek lakše zabiti, a to Boston mora nekako anulirati obranom, skokom i pametnijim napadima.

Samo što sinoć ničega toga nije bilo. Obrana Lakersa bila je jednostavno fantastična, od kretanja do kontrole skoka. Od onoga što treniraš do onoga što te nitko ne može naučiti, a to je pristup. Za suprostaviti se fantastičnoj momčadi treba ti isto takvo izdanje, prosjek ne vodi nigdje. I dok se Boston još nekako držao, stigla je ozljeda Perkinsa nakon koje je momčad jednostavno već počela razmišljati o sedmoj. Ono, umjesto da sa par trica Raya Allena ili Piercea (kojega je sinoć Artest potpuno nadigrao) dobiju nekakav pozitivan podražaj, dobili su naj-negativniji mogući.

Boston nije nemoćan bez Perkinsa, ali mislim da će svatko radije uvijek izabrati 20 minuta onih njegovih širokih ramena i drvenih ruku od Sheedovih isforsiranih trica i natezanja sa sudcima. Takva gluma dobro dođe na desetak minuta, ne više. Mislim, Perk je pokazao da se može kontrolirati i izbjeći tehničku, a za Sheeda znamo da ne može. Eto mu sada šansa da dokaže da nije samo lajavac već da ga se isplatilo trpiti cijelu sezonu.

Uglavnom, obzirom da je Boston govorom tijela jasno dao do znanja da je tekma gotova već nakon 18 minuta, zanimalo me samo hoće li Doc uspijeti izvući jednu sjajnu četvrtinu iz svoje momčadi, čisto da pokaže da mogu. Kako je ikakva reakcija u nastavku izostala, to se samo pitam da li je to bio dio dogovora ili čiste nemoći kraj ovakvih Lakersa. Jer, ne samo da su ih ubili gledajući brojke, već su to napravili u svim dvobojima - čak su Farmar i Brown potpuno zasjenili Ronda svojim zakucavanjima. O ostalim dvobojima ne treba trošiti riječi.

A kad sam već spomenuo brojke, mislim da je dosta zapisati kako je taj 31 koš za poluvrijeme - sramota. Ajde, zaostajati 20 na poluvremenu i nije tako strašno, ljudi su se vraćali i nakon gorih iskustava. Ali imati -17 u skoku nakon 24 minute, e to sve govori. Uostalom, kakva sprdačina je postala utakmica, najbolje govore tweetovi novinara koji su pratili tekmu - u svima su glavne zvijezde bili likovi poput Farmara, Browna, Powella i Mbenge.

Ako ništa drugo, Doc ovaj put bar neće imati problema s motivacijom. Boston je najbolji kada se treba dignuti s dna. To je priča ove njihove sezone. I kad bolje razmisliš, jedino je pravo da je tako i završe. U svom zadnjem povratku prema vrhu, pa ma kako on završio.

p.s.

Eh, da, skoro sam zaboravio - znate kako je Demokratska Narodna Republika Koreja završila na SP-u? Pa zato što ju nije trenirao Slaven Bilić, naravno.