ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

15Jul/104

SUMMER IS CRAZY SHIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIT!

Posted by Gee_Spot

Ovaj NBA fanatik je na godišnjem. Ono, ako se itko pitao, McGee je napustio zgradu (i slavi LeBrona govoreći o sebi u trećem licu). Skrasio se na fantastičnom otoku na kojem vlada anarhija i na kojem kapitalizam ne samo da se rimuje s minimalizam, već je i sličnog značenja, naime - minimalan je. Neću imenovati taj raj o kojem pričam, ali recimo samo da je na njemu vrlo lako pronaći hladno Kasačko a puno teže hladnu colu. Kreha vrlo dobro zna o kojem otoku pričam. I nabijem ga.

Zašto nabijam Krehu? Zar sam razvio sklonosti kakve imaju igrači koji za manje novca svoj talent dovode na South Beach? Zato što je poslavši mejl u kojem se našlo nekoliko zanimljivih pitanja vezanih uz NBA tržnicu opet natjerao prekuhani um da se počne baviti, budimo iskreni, jedinom stvari na svijetu kojom se isplati baviti svakodnevno. Da, čak i kada nema utakmica. I tako me evo danas pred monitorom, spreman izbaciti nekoliko kartica osvrta na tradeove.

Prije nego krenem na njih, dvije stvari. Naravno, jedna od njih odnosi se na LeBrona, kakav je to post u kojem ne bi nešto rekli o Tri Ami-egosa (jedan od boljih nadimaka izbačenih zadnjih dana, s tim da mi se osobno onaj Nazgul najviše sviđa ali isto tako shvaćam da je pre-dork da bi zaživio). Ova druga će me zato uvaliti u probleme, ali neka, ljeto služi za lude stvari (jedna od njih je i ideja da se jubilarni deseti fantasy draft održi u predvorju jedinog hotela na spomenutom otoku).

Naime, pala je The Decision. Nakon ova tri tjedna godišnjeg kreće se opet s idiotskim radom tijekom ljeta, koji bi da se mene pita trebao biti zakonom zabranjen. Kako me vezanost uz posao automatski veže uz jedno mjesto te mi onemogućuje potpuno življenje anarho-budističkih učenja, to mi ostaje dovoljno vremena između jutra i večeri na ovim pasjim vrućinama da izbacim post dnevno. Već vidim sreću na mnogobrojnim licima. Ali, čekajte da čujete samo o kakvim postovima će se raditi.

Dakle, od 1. do 30. kolovoza svaki dan mi je namjera napisati osvrt na dotadašnji učinak na tržnici jedne NBA ekipe. Od najškrtijeg mjeseca po postovima napravimo najbogatiji. Uz osvrt na roster, što je napravljeno i što još treba napraviti, bit će i nekoliko bonusa. Kako vas većina na odmor ipak ide tijekom kolovoza, svaki dan bit će i jedan savjet u vezi knjige koju treba ponijeti na plažu, albuma koji treba vrtiti u autu dok putuješ do plaže te videa kojega treba imati u pričuvi u slučaju nekakve ljetne oluje koje te prisili da ostaneš u sobi i pogledaš nešto na lejtopu ili ajpadu.

NBA post, tri dojave i sve to i dalje za istu cijenu. Kad već naša vlada nije u stanju napraviti posao i pomoći nam da preko ljeta zgrnemo lovu, moramo sami. Napraviti posao, jer kao što rekoh, cijena pretplate na ispodobruca ostaje ista. Ništa od zgrtanja love. I da, još nije gotovo. Post, savjeti i - sada stiže trenutak koji briše smiješak i pretvara ga u grč kakav se na licu pojavi kada mazneš šest banana, tri kinder pingvina, pizzu s kulenom i sve zaliješ Gatoradeom pa se smijestiš na šolju – baseball.

Balote. NSNPZAMIUOG. Ako netko nije upoznat s ovim nazivom, to vam je akronim za ''najdosadniji sport na planeti Zemlji a možda i u obližnjim galaksijama''. Sport prema kojemu je nogomet napet kao krimić Dennisa Lehanea kojega režira Ben Affleck (i to mislim doslovno, bez ikakvog sarkazma, ma kako se nemogućim činilo bez sarkazma reći išta vezano uz Afflecka). Ali, i sport koji se, jednom kada shvatiti o čemu se uopće na terenu radi, nauči cijeniti. Sport koji popunjava potrebe za sportom ljeti na tolike načine. Najmanje gledanjem tekmi, a puno više sjajnim emisijama koje idu svakodnevno (jer se igra svaki dan, te razne TV emisije i podcasti pokrivaju sve što treba), genijalnim fantasyem (u rangu košarke, možda i zanimljivije, jer za obranu i napad su zaduženi potpuno drugi igrači, dakle svatko pokriva svoje područje) i, što je možda najvažnije, kladionicom.

Ogroman broj ljudi u Hade Zelandu kladi se na MLB a pojma nema ništa o ligi niti o igri. E, pa kako je ovo već druga sezona u kojoj trošim poprilično vremena na taj sport, spreman sam podijeliti mišljenja o svakom od 30 klubova u spomenutih 30 postova kako bi ga približio barem fanaticima kladionice, kad već fanatici sporta baseball uopće ne smatraju sportom.

Sad, vjerni čitatelji zasigurno će pretpostaviti kako je u pitanju obećanje koje neće biti lako održati (bilo je primjera nerealiziranih planova i ranije) ali upravo zato ga ovako javno i izlažem, da se osjetim dužnim ispuniti ga a ne da u jednom trenutku izaberem prženje na suncu umjesto kuhanja u sobi.

Eto, a sada LeBron. Ne znam za vas, ali meni je puna kapa ovoga diskursa u kojem su Cavsi žrtve. Jedina zamjerka LeBronu koja mi se još prvog dana činila logičnom takvom se čini i dalje, a ta je da James nije trebao na onaj način objaviti svoju odluku. Ali, u pitanju je Globalna Đikona, što smo mogli očekivati od njega? Tip nam se popeo na vrh glave svojom dramom i stalnim marketingom, kvragu, čak sam ja bio taj koji je u fantasy ligi morao urgirati da se LBJ ne izbaci s drafta (iako će biti dostupan neće biti izabran u prva dva picka, a možda čak ni u prva četiri). Kao i uvijek, NBA fanatici su debelo predosjetili trend, dok je, eto, tek prije par dana cijeli svijet skužio da se Jamesu ne treba klanjati.

Sad, druga je stvar što mi je osobno Globalna Đikona sada draža nego ikada jer je izabrao ulogu Pippena (mislim, ni jebeni Pippen nije htio biti Pippen!!!), ali svi kuže da tip nije baš zdrav u glavi i da igra jednu pomalo iritantnu, hollywoodsku igru van terena. Uglavnom, sve drugo je potpuno čisto. OK, razumijem razočarenje Clevelanda, definitivno nije bilo u redu raskinuti na ovaj način, ali opet kažem – to je LeVlatka, Globalna Đikona, što očekujete od njega, da se ponaša kao David Robinson?

Ovo što se događa u Miamiu je super i jedva čekam to vidjeti i u pravoj NBA utakmici, a za Cleveland me boli briga. Zato jer su imali sedam godina da slože momčad na pravi način a nisu, već su to radili na najgori mogući, gomilajući skupe ugovore igrača koji su odavno prešišali najbolje godine. Da, LeBron ih je ucjenjivao, ali to je bilo njegovo pravo. Možda nije bilo cool potpisati na tri godine i stalno naglašavati da odlazi ako mu ne slože pravu momčad, ali to je taj globalni đikanizam. Netko te može pokušavati s njim ucjenjivati, ali to ne znači da na ucjene trebaš pristati. Gdje su Gilbertu bila muda proteklih godina? Kakav moron.

Najviše me od svih proteklih dana živcira Simmons (koji je zadnji put ovakva tetkica ispao u onom poglavlju u knjizi kada opisuje kako se susreo s Isaiahom – makni ga iz njegova okružja i frendova koji mu titraju jaja i od duhovitog i pametnog čovjeka dobivaš kmečavo derište). Ne toliko zbog razmišljanja o Miamiu, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Nego zbog patetične vezanosti uz tu Cleveland rodni grad stranu priče. Kako nekoga nije sram uopće uspoređivati prevaru koja je Seattle ostavila bez Sonicsa s najnormalnijim prijelazom čovjeka iz jednog kluba u drugi (koji je, eto, samo nenormalno odrađen što je opet bio sjajan način da vidimo na kojoj razini funkcioniraju današnji mediji, sport, biznis i društvo uopće). Kao navijač Sonicsa bio sam razočaran, ali svjestan da bi klub ostao da je itko s druge strane povukao na stranu Seattlea. Takvih nije bilo dok stvari već nisu bile gotove. Ne, nije bilo pošteno, ali od kada je poštenje uvjet? Ja sam uvijek mislio da je najvažnija borba i upornost.

Ta tuga, bol i slična sranja kakvima se razbacuju navijači Cavsa i svi koji pokušavaju igrati na tu kartu ne bi li Jamesa pokazali papanom (kao da nema drugih argumenata) jadni su. Da, možda Cleveland nije New York isto kao što Sisak ili Šibenik nisu Zagreb, ali to ih ne spriječava da izvuku maksimum iz onoga što imaju. Ah, jadni, njihove momčadi stalno gube, a to depresivno područje treba nešto što bi mu održalo moral. E pa evo vam savjet papci – napravite nešto.

Pogledajte samo Pittsburgh. Isto jedan tužni industrijski grad iz kojega su svi odlazili. A opet, Penguinsi su stalno u vrhu NHL-a, Steelersi su institucija i jedan od najbolje organiziranih i najpopularnijih klubova u cijelom NFL-u. Čak se i grad u zadnje vrijeme okreće novim idejama, pokušavajući zadržati mlade i perspektivu. Što za to vrijeme radi Cleveland? Samo žuga i kuka. Cleveland je jebena Hrvatska. Pa naravno da je čovjek jedva čekao da ode od tamo.

Nego, da kažem nešto i o tradeovima. Nema nikakvoga reda, nego čisto ovako iz glave kako padnu na pamet.

U jednom trenu sam pomislio da je Michael Jordan kao vlasnik na svoju ruku odlučio dovesti Calderona i da klub puca po šavovima, ali razum je izgleda na kraju prevladao. Prvo je sam Jordan izrazio sumnju da trade s Raptorsima ima smisla (tko ga je onda uopće želio, zar je Larry izgubio razum?), a onda je cijela priča pala u vodu. Calderon nije play za Bobcatse. I to ne samo zato što se ne uklapa u Brownov sistem kao dobar obrambeni igrač (što definitivno nije), već zato što je Calderon pročitana knjiga. Mislim, lani ga je praktički iz momčadi izbacio Jarrett Jack.

Calderon ima mirnu ruku, ali njegove playmakerske sposobnosti više ne plaše nikoga, obzirom da nije u stanju stvoriti višak i malo previše voli cariniti loptu za svoje vlastito dobro. Da ne govorim da ima očajan ugovor. Uzeti takvoga igrača koji praktički više nema što za ponuditi te koji je u biti jedna odlična opcija za back-up playa (s ugovorom koji ga iduće tri sezone plaća kao da je u najmanju ruku Tony Parker) nije imalo smisla. Rijetko pametan potez franšize, iako se naravno nije u ovoj situaciji nije ni trebalo naći.

Naravno, da bi ipak napravili svoj glupi trade samo tradea radi, Bobcatsi su nakon toga poslali Chandlera u Dallas za Dampiera. Totalno van pameti. Ni jedan ni drugi nisu u stanju krpati poziciju centra više od 20 minuta. Imaju identične ugovore, s tim da je Chandlerov ipak garantiran za ovu sezonu. Dampierov nije, ali ne iz razloga na koje smo inače navikli, dakle da klub ili igrač imaju nekakvu opciju ranijeg prekida. Dampierov ugovor u zadnjoj godini nije garantiran zato što u prethodnim sezonama nije sakupio dovoljan broj minuta, odnosno utakmica. Znači, praktički se radi o slobodnom prostoru na salary capu. Zašto je Dallas takav adut potrošio na Chandlera, manje je bitno. Cuban se ne boji paliti novac, a na kraju krajeva Chandler će tu biti ionako samo jednu sezonu (ili manje, ako ga odluče trejdati tijekom sezone za nečiji drugi grozni ugovor).

Plus, riješili su se Najere koji je zadnjih par godina postao potpuno beskoristan ali koji sa svojih par godina i par milja nije toliki problem. Problem je što su vratili nazad u Charlotte jednog Matta Carolla i njegov očajni ugovor, umjesto da slave što su uopće našli nekoga toliko blesavog kao Cuban da ga uzme prije nekoliko sezona. Carroll ima još tri sezone s prosjećno 4 milje što je suluda svota za igrača koji je po svemu sudeći loša kopija Jasona Kapona.

Dakle, Dallas je ovdje mogao i bolje, ali ako će Chandler biti zdrav, mogao bi im možda pružiti i solidne minute kao zamjena Haywoodu (koji je također svježe preplaćen, ali kao što smo rekli, novac nije nešto što će u Dallasu smanjiti mogućnost slaganja rostera). Plus, riješili su se Najere i Carolla. OK, to je dovoljno. Vratimo se sada Bobcatsima.

Jordanov klub pak nije dobio ništa. Ako i otpuste Dampiera i dalje su iznad salary capa a dovevši očajne ugovore Carrolla i Najere nisu ništa ni uštedili. Eventualni trade negdje? Očita opcija. Zadnja godina Chandlerova ugovora mogla je poslužiti u tradeu s nekim tko želi osloboditi prostor na salary capu ubuduće, ali zasigurno nije ovako privlačna. Znači, da bi imali Dampierov ugovor koji će nekoga eventualno spustiti ispod salary capa te njima dovesti nekakvo ''pojačanje'', praktički da bi imali bolje mogućnosti za trade, Bobcatsi su progutali dodatnih 5 milja (recimo da im je Cuban i platio dio toga u kešu, opet nije dovoljno da pokrije sve minuse koje donosi to što imaš dva mrtva igrača na rosteru s garantiranim novcem).

Sve ovo samo da bi i dalje mogao trejdati Dampiera? Sva ova muka samo zato da bi se mogao igrati GM-a jer si ostao bez žetona? Nekada stvarno ne kužim NBA. Ali kužim da će netko dobiti Dampiera, uredno ga otpustiti otplativši mu par milijuna, osloboditi prostor na salary capu dok će Bobcatsi slaviti svoj novi preplaćeni ulov kojega se netko jedva dočekao riještiti. I koji im neće garantirati ni zadnju playoff poziciju dogodine na Istoku (bili su sedmi, a valjda se svi slažemo da ih je Chicago preskočio, što ih stavlja u poziciju osme momčadi a za vratom pušu mnogi).

Dovođenje Big Ala bi mogao biti strašan potez za Jazz, ali naglašavam ovo ''bi mogao''. Naime, najvažniji problem Jazza, obrana reketa, i dalje ostaje neriješena a bez čvrstine pod košem nema ni košarke na najvišoj razini. Kako je Millsap u zadnjem playoffu definitivno dokazao da je potpuno spreman zamijeniti Boozera u pick igri s Williamsom, Jefferson, koji voli primiti loptu i vagati svojom post igrom, bi mogao dati novu dimenziju napadu. Ono, Big Al je prava petica u tijelu četvorke i to neće škoditi igri u tom segmentu. Na drugoj strani pak opet je u pitanju premekan igrač koji se ne kreće dobro.

I to nije sve. Obzirom da Jerry Sloan sve češće radi one zbunjene face dok ga nadigrava Frodo Jackson, postoji opasnost da Ala ubaci u sistem kao zamjenu Boozeru što on nije. Dakle, da nastavi koristiti Millsapa kao energiju s klupe. Što bi bila katastrofa jer Big Al nije pick & pop tip igrača, a ni nema smisla krpati peticu nekakvim izmišljenim centrima ili Okurom (koji će tko zna kakav biti nakon ozljede). Jefferson je post igrač i kao takvoga ga nema smisla pretvarati u Malonea ili Boozera. To je Millsap, mkay? Jer, inače, bilo bi bolje da je Big Al završio u Chicagu a da je Boozer ostao.

Big Al je sebi stvorio ime u sezoni kada se igrao preko njega u McHaleovom sistemu. Stigla je ozljeda ali i novi trener s vizijom igre u kojoj nema mjesta za nekoga tko prima loptu leđima košu i zaustavlja napad. Od igrača koji se birao u prvoj rundi fantasya Big Al se pretvorio u prosjek. Da li je limitiran ili je samo u pitanju gomila krivih stvari koja se dogodila u krivo vrijeme? Pa, i jedno i drugo. Jer, ako ne može igrati obranu i ovisi o sistemu koji podilazi njegovim plusevima, onda je očito limitiran. Ali, definitivno nije netko tko bi ti trebao tek tako upasti u krilo.

Zato, Jerry, pobrini se da ga iskoristiš. U tvom sistemu uvijek ima mjesta za peticu koja će biti na pravom mjestu u pravo vrijeme i koja će uvijek dobiti loptu u nesebičnom stilu igre Jazza. Jefferson na par metara od koša s pravom loptom mogao bi biti toliko efikasan da nadoknadi sve nedostatke koje će donositi u obrani. Samo ga nemoj uključivati u sistem u ulozi Malonea-Boozera. Jer time nećeš dobiti ništa a već imaš igrača koji je doktorirao tu ulogu i igra iznad svih očekivanja kada mu se da prilika. Big Al može biti novi Okur, bez trice ali s fenomenalnom igrom pod košem. Možda će tako zatvarati prostor za Williamsa i Millsapa, ali zašto ne bi bilo moguće vrtiti dva na dva s tri igrača? Par napada za Millsapa, par podvaljivanja Jeffersonu. Uglavnom, jasno vam je da treba obratiti pažnju na to kako će ovo izgledati jer borba za playoff pozicije na Zapadu bit će suluda.

Ostanimo na Jazzu i povratku Raje Bella u klub u kojem je odigrao dvije solidne sezone prije dolaska u Sunse. On je ok igrač za 20 minuta u ovoj fazi karijere, ali ne može nadoknaditi Matthesovu energiju, a po prvim informacijama upravo to bi trebao. Da imaš Matthewsa 28 minutu i Raju 20, onda bi ti čestitao i rekao da imaš rotaciju za ozbiljne stvari. Ako mi kažeš da je potpisivanje Bella zamjena za Matthewsa, onda nemaš ništa. Sve ovo skupa znači da će vrlo vjerovatno Jazz morati vratiti Ronniea Brewera. Ako ovaj prije toga ne završu u Chicagu jer znamo da tamo ionako završavaju svi Jazzeri. Sad, zar to neće biti malo ironično? I zar ne dopušta da pitamo, isto kao što smo se usudili sumnjati u Sloana, da je možda nakon smrti Larrya Millera jedan od najuzornije vođenih klubova u ligi pomalo izgubljen?

A ako je Utah izgubljena, što je s Denverom? Oteli su ih vanzemaljci? Denver i Harrington? Ima smisla, luda ekipa puna egoističnih, nezrelih mulaca dovela je još jednoga istoga takvoga. Jedini muškarac tamo je Carmelo, obzirom da je Chauncey preminuo u playoffu. Dakle, imamo jednog muškarca, duh nekadašnjeg muškarca i gomilu pijetlića. Harrington neće popraviti krvnu sliku, ali će dati solidnu napadačku opciju da se još jednom uhvati playoff i probije granica od 50 pobjeda. Šteta što dolazi lockout, ovako Carmelu ne preostaje nego da potpiše produženje ugovora. Ali, kada bi znali da će sve biti u redu s ligom, definitivno bi mu bilo bolje napraviti ono što su ovoga ljeta izveli LBJ i kompanija. Čekati da postojeći istekne i onda izabrati najbolju opciju. Jer, Denver se sve više zabija u kut lošim ugovorima umjesto da žrtvuje jednu sezonu i napravi radikalniji rez. Ne nešto u stilu Rileya, to je neponovljivo (hellouuuuu, car Riles je krenuo od nule), ali da barem čekaju da poneki loš ugovor istekne prije nego potpišu novi. Samo toliko.

Sunsi su se također priključili plesu pijanih bogataša. Hrabro, košarkaški će ovakvo prikupljanje raznovrsnih krila možda i uspijeti održati momčad u playoffu (ja sam ih ove godine opet bio spreman otpisati), ali ogromne su mogućnosti da na kraju sve ispadne jako, jako glupo. Prvo, zato što su praktički zamijenili jedan potencijalno očajni ugovor kojega su mogli dati Stoudemireu za onaj koji već ima Turkoglu.

Turkoglu i Steve malo su drugačiji par nego smo navikli, ali očito je skretanje prema radikalnom Nellieballu (ili smallballu). Sunsi su čak i u najluđim danima imali barem dva krilna centra u postavi (odnosno, Matrix je igrao kao krilni centar), a sada će im u petorci jedini visoki biti netko od dvojca Lopez/Frye? Već dvije godine gledamo kako se Sunsi lagano pretvaraju u Warriorse, a ovom prilikom su ih čak i nadmašili. Steve Nash u ulozi Barona Davisa i dalje ima vatre da napravi poneko iznenađenje u playoffu, ali zar bi bilo iznenađenje da ova momčad i ne vidi playoff? Meni ne. Osloniti se na J Richa, Hedoa i posebice Childressa da pokrivaju dvije pozicije u momčadi malo mi je previše.

Dovođenje Childress također je posebna priča. Nagledao sam ga se u Olympiakosu i nakon par godina jasno je da ima iste boljke koje su bile vidljive i u Atlanti. Solidan je all-round igrač koji daje od svega po malo ali od ničega dovoljno. Član rotacije koji teško da vrijedi višegodišnjeg ugovora koji mu je ponudio Poenix. A opet, Childress je nebitan u cijeloj priči jer šanse da odigra solidno za solidnu plaću su poprilične (s tim da i njegova zurka vrijedi barem pola ugovora, takvih likova nam treba što više, plus zamislite samo kontru njega i Lopeza, urnebes - a ako imate problema zamisliti kontru baš njih dvoje, zamislite ih kako si međusobno dodaju bong). Problem je Hedo.

Čovjek je plaćen kao drugi igrač. I to sve tamo do 2013. Colangelo ni sam još ne vjeruje da je uspio ispraviti ogromnu grešku koju je napravio kada mu je ponudio taj ugovor, ali jeste i još je kao nagradu za to dobio Barbosu koji je, kada je zdrav, još uvijek prava opasnost po koš. Mislim, mogu Sunsi i iz ovih igrača što su ih doveli izvući maksimum i opet nas ugodno iznenaditi, ali previše je tu nelogičnosti. Možda je najveća da će novi GM biti dojučerašnji agent svih navedenih igrača. Lon Babby čovjek je koji je Childressa odveo u Grčku (Sarver mu nudi posao GM a njegov uvjet je – zaposli Josha), koji je Hedi sredio ovaj suludi ugovor u Torontu a trenutno zastupa i Granta Hilla. Može li to biti slučajno? I da li je to dovoljan razlog da okupiš ovakav roster? Ludnica.

U biti, da je uspio Calderona poslati u Charlotte, Colangelo bi ispao junak ovih zadnjih nekoliko dana. Ovako, i dalje ima dva očajna ugovora za igrače broj dva i tri koji to nisu (Calderon i Bargnani) a nigdje na vidiku nema prvoga. Uf, skoro sam zaboravio onaj ugovor Amiru Johnsonu. Međutim, čak i s Barbosom, Toronto ima pristojnu situaciju na salary capu. Da je tu Hedo s trećim velikim ugovorom, mogli bi zaboraviti na bližu budućnost. Ovako, već nakon lockouta Raptorsi mogu krenuti s laganim rebuildingom. A ako Calderon ipak pronađe kupca, onda su praktički već pola posla obavili.

Da ne bi sada prošetao po svim momčadima a već sam najavio da ću to uskoro napraviti, možda je bolje da završim za danas. Uz još dvije zanimljivosti za kraj.

Prva se odnosi na način na koji su Hornetsi stopirali ponuđeni ugovor Lutheru Headu nakon što su dali otkaz dosadašnjem GM-u Boweru. Bilo je i vrijeme da se znojni debeljko nakon svih očajnih poteza makne. Možda to znači da su u tom klubu konačno razriješili probleme oko vlasničke strukture. Ali, probleme izaziva način na koji su Hornetsi odlučili stopirati zadnji Bowerov posao – bacili su Heada na tjelesnom pregledu. Ne znam baš kako ovaki potezi inače prolaze, ali možemo računati na tužbu, upletanje lige i definitivno još jednu negativno konotaciju koju CP3 može vezati uz svoj dosadašnji klub. Nije valjda da nije bilo drugoga načina za otkazati trade koji se još nije završio od bacanja na pregledu. Ludnica.

Druga zanimljivost je dovođenja Billya Kinga za GM-a u New Jersey. Još jedan dokaz da je Prokhorov totalni rookie i da nema pojma o poslu. U biti, kada bolje razmisliš, tip je kao stvoren za NBA. Šalu na stranu, ugovori Outlawu i Farmaru su totalno nepotrebni, dovođenje Petra također (zar mislite otpustiti Zoubeka???), a jedino bi Morrow sa svojim tricaškim serijama mogao opravdati trogodišnju plaću. I onda kraj slobodnog Kevina Pritcharda, koji se u Blazersima potvrdio kao član novog vala managera koji radi stvari na pravi način vodeći računa o salary capu, dovodiš Kinga koji je ustajali NBA kadar spreman preplatiti igrača dok kažeš votka? Zar će odoljeti tome dok mu leđa čuva ruski mafijozo koji stoticama pali cigare? Ludnica.

A nisam ni riječi rekao o Mikeu Milleru i Haslemu.

Svatko tko misli i napiše idućih dana da je Mike Miller zadnje tri godine gotov igrač i da je ovaj potpis nebitan, taj ne gleda NBA. Miller je to vrijeme proveo u očajnim klubovima u kojima je igrao van pameti praktički bivajući lider na parketu. Jedini problem bi mogao biti taj što se Miller toliko navikao skakati i asistirati da bi mogao propustiti sve one trice koje mu namjeste Dwyane i LeScottie. Ali, Mike je pametan momak i vrlo brzo će shvatiti da u ovoj momčadi ne treba glumiti trenera. Samo treba čekati povratne i zabijati. Haslem se pak odrekao eventualne love koju je Harrington dobio u Denveru (prelogičan potez za Denver, takav igrač bi im odlično došao i logično da se nisu borili za njega) da bi ostao u Miamiu gdje će i dalje služiti kao povremeni centar i back-up Boshu. Nastavi li Riley ovim tempom, možda lockout i neće biti neki problem. Igrala se sezona nakon ove ili ne, dajte trofej Miamiu i imate cijelu godinu za dogovor.

9Jul/103

GEL MASTER

Posted by Gee_Spot

LeVlatkin nastup na ESRTL-u čak i nije bio toliko očajan program. Navijao sam da tip zaplače, ali ipak je izdržao. U biti, u skladu s mogućnostima – dakle, kao netko ne pretjerano obrazovan, ali inteligentan, te kao netko tko u životu nije srcu primio kritiku te je u isto vrijeme egoističan i apsolutno nesiguran – LBJ je objasnio zašto je izabrao Miami. I opet kao i sinoć kažem – nije uopće problem u njegovom izboru, već samo u načinu. Ali da ne vrtimo uvijek isto, mediji su cijelu priču stvorili, ljudi je puše a LBJ je samo dovoljno mlad i blesav da stalno nadolijeva gorivo u ovu zahuktalu mašineriju.

Da nije bilo cijele ove strke zadnjih godina i da se nije stvorila tolika loša krv između njega i dojučerašnjeg mu kluba, bio bi ovo prelazak koji bi definitivno trebalo okarakterizirati kao pozitivan. Iz nekoliko razloga, koji svi potvrđuju da, usprkos nedostatcima, ovi momci ipak imaju posložen dobar sistem vrijednosti.

Prvo, LBJ je odbio ogromnu lovu da zaigra sa svoja dva prijatelja (slobodno ubacite gay konotacije, toliku mušku ljubav i to u Miamiu nismo vidjeli nikada). A kao što nam godine u srednjoj školi i u Cavaliersima mogu dokazati, a i njegova okruženost prijateljima u privatnom životu, James uživa biti dio ekipe. Drugo, James svjesno prihvaća doći u Wadeov klub i očito gleda na starijeg suigrača kao na lidera (taj Wadeov naslov ima puno veće značenje nego smo na početku svega ovoga percipirali) te nema nikakvih problema biti Pippen njegovom Jordanu. Čekaj, kako se sada tu uklapaju priče o egu, narcizmu i sličnome?

Sada ću pokušati stati na kraj ovome jednom za svagda, barem da sebi pokušam predočiti nekakav logičan slijed događaja koji bi cijelu priču iz sfere apsurda prebacio u racionalni svijet. Dakle, James obožava igrati košarku i obožava svoje suigrače. Problemi nastaju kada od njega tražiš da na parketu bude ubojica i prvak, što on nije u stanju. Dodaj tome nezrelost u glavi i uopće taj mjehur u kojem živi i u kojemu je on centar svemira, mjehur u koji se povlači čim nešto nije po njegovome (sjetite se samo komentara nakon ispadanja iz playoffa – umjesto da se usredotoči na zbivanja na parketu, on je već tražio razloge za napustiti klub koji je od njega tražio nemoguće), i dobivaš igrača koji bi da je ostao u Clevelandu definitivno ostao gubitnik – nikada ne bi osvojio naslov, a i nikada ne bi popravio odnose sa navijačima toliko da budu na razini na kojoj bi bili da nikada nije bilo ove priče oko istraživanja opcija. Koju je mudro otvorio još prije tri sezone.

Međutim, zašto bi Cavsi u svemu ovome bili žrtve? Mislim, zašto ne bi i oni snosili dio odgovornosti. Prvo, jer su potpisali taj trogodišnji ugovor pristavši dijelom na sve ovo, cijelo vrijeme slijepo služeći kralja umjesto da bar u jednom trenutku zauzmu stav i pokažu zube. Danas je kasno kukati dragi moj Gilbertu, imao si šanse pokazati zube ranije. Uglavnom, već tri godine se znalo da ovaj trenutak dolazi i da nije bilo cijelog cirkusa sumnjam da bi ičija reakcija bila išta drugo osim pozitivne. Jebote, pa upravo su dva od tri najbolja košarkaša na svijetu završila u istom klubu, zar ne bi trebali sada svu pažnju usmjeriti prvenstveno na to kako će izgledati to njihovo zajedničko igranje?

Znači, na stranu što bi ostanak u Clevelandu od njega napravio idealnog holivudskog junaka (i definitivno bi sinoćnju ljigu pretvorio u pravu epizodu Oprah showa – btw, moram reći da su sinoć veći ego od Jamesa imali svi ljigavci s ESPN-a, od mrtvog Graya koji je očito dignut iz groba nekakvom zombie tehnikom samo da moderira jedan očajan razgovor, do patetičnog Wilbona i do neba umišljenog Scotta koji ima sposobnost da ti uđe u šupak jednim svojim tupim pogledom, i da, upravo su oni najveći zlikovci od svih), ili što bi odlazak u Knickse bio idealan spoj dviju nepostojećih veličina (Knicksi nisu relevantan klub već više od desetljeća, a James bi izgubio barem 8 od 10 serija protiv Magica i Celticsa, dakle o kakvoj veličini točno pričamo), košarkaški gledano samo su dvije opcije imale smisla – Bullsi i Heat.

Heat je ponudio dva bolja suigrača, što jasno govori da LBJ nema problema s time da bude gazda. Ili ima, ali to ćemo tek vidjeti kada stvar krene, za sada ovako teoretski razglabajući možemo se s tim složiti. Očito je i da su Wade i Bosh itekako izrazili želju da im se pridruži dok nekako sumnjam da su Rose (i posebno Noah) visili na telefonima da ga anagažiraju. A, kao što znamo, James voli pažnju.

Također, Miami je osvojio naslov 2006. dok su Bullsi tek zadnje dvije godine opet relevantni. Rose će jednoga dana biti veliki igrač, Wade je već sada jedan od najvećih. Micky Arison nema problema sa trošenjem novca kada je rezultat u pitanju, Jerry Reinsdorf je po tome pitanju ipak malo konzervativniji (opet, ne dovoljno konzervativan da u susretu s Jamesom otvoreno kaže čovjeku da prestane zajebavati sve oko sebe i neka izabere klub). Pat Riley je jedan od najvećih košarkaških umova svih vremena, Gar Forman je anonimus kojim ionako upravlja John Paxson, čovjek koji je htio tući trenera kojega je sam doveo. Spoelstra je možda upitan kao trener, ali ništa više od Thibodeaua.

Izbor Miamia je tako najlogičniji mogući košarkaški potez ako stvarno želite osvojiti naslov. Znam, treba okupiti ostatak momčadi, ali nakon svega tko ima pravo sumnjati u Rileya (Mike Miller je navodno već pristao doći na Floridu)? Uglavnom, svaka čast LeBronu što je ostao dosljedan u izjavama da mu je stalo samo do naslova. Ostaviti novac, prošlost, pa čak i budućnost, samo zbog toga da bi bio najbolji u tome što radiš, to se ne viđa svaki dan. Bravo.

U Miamiu čak ima i šansu sazrijeti kao osoba. Dok su u Clevelandu svi plesali oko njega, ovo je klub u kojem je on definitivno Pippen. Druga banana. Ako osvoje naslov, tko će biti MVP Finala? Wade, nema uopće sumnje. Znači, trebat će podnijeti takav stil igre, nešto drugačije nego što je navikao (a i druženje s Rileyem definitivno bi moglo pomoći da se spusti na zemlju, možda da i shvati da ovo što on i društvo rade, pretvarajući ga u medijsku lutku, baš i nije najbolje za karijeru). Ali, iako sam jučer pisao da možda ova nova generacija nije tako karakterna kao što smo mislili, što ako jesu? Saznat ćemo u idućih pet sezona, zar ne (tijekom kojih bi se mogli negledati sličnih situacija – Celticsi su započeli trend, a društvo iz Miamia je postavilo nova pravila igre – više ne moraš čekati da ti prođu najbolje godine kako bi se podredio momčadi, već to možeš napraviti i u naponu snage).

I tako imamo novi poredak snaga na Istoku. Imamo novu momčad čije utakmice ne smijemo propustiti. Uz sve to, imamo i novog LeBrona. Brand Globalne Đikone odlazi u povijest, a dobijamo uber-Pippena. Definitivno se ne radi o nečemu što se da podjednako eksploatirati (iako, bez brige, ESPN će se zadovoljiti praćenjem Globalne Momčadi što je Miami upravo postao). Taj segment promjene Jamesa van terena, pomaka s njega kao superzvijezde na jednoga od jednakih, bit će jednako zanimljiv kao i sve ono što budemo imali prilike gledati na terenu.

Postoji uvijek šansa da tranzicija u Pippena ne uspije. Postoji šansa da ostane vjeran svojoj skupini van terena i izoliran od ostatka ekipe na parketu. Ali, ako itko ima šansu razbiti tu katastrofalno vođenu kraljevsku farsu, onda su to Wade i Riley. A, ako smo išta naučili i ovoga ljeta, to je da se protiv nekih ljudi nikada ne smiješ kladiti. Stoga, Riley, nemoj čekati da stvari krenu loše da se riješiš Spoelstre. Preuzmi kormilo odmah i kreni u lov na Phila. Jer, jedino je tvoj bimbo dovoljno velik da se ukrsti s Philovim.

Gel-master vs Zen-master.

Može ovo biti novo doba twittera, specijalnih emisija, marketinga, žutila, ludila, ali svi i dalje poštuju Velikane. Uostalom, iz svakoga LeBronova pokreta i iz svake riječi je bilo jasno da, iako ima nesumnjivo veliki ego, ni u jednom trenutku ne misli da Riley ne zaslužuje apsolutni respekt. Momak možda nije obrazovan, ali nije glup. Možda ne živi u stvarnom svijetu, ali poznaje prave vrijednosti. I možda mu košarka nije sve na jedan radnički način na kojem je Durantu, ali definitivno je na jedan malo više buržujski. Where amazing happened. Again.

p.s.

Možda na prvi pogleda prelaz Davida Leea u Zaljev i nije naročito dobra vijest, ali ja sam zadovoljan. Mali odlazi iz dvorane s drugom najboljom publikom u ligi u dvoranu s najboljom. Dakle, isti tren će svojim stilom igre osvojiti sve simpatije i za deset godina će mu umiroviti dres. On, Curry i Monta definitivno su najbolja kombinacija do sada koja je posložena u Oaklandu, dodaj još Biedrinsa pod košem i imaš momčad na koju treba obratiti pozornost. Kada riješe pitanje trenera i vlasnika, naravno, jer do tada će i dalje sve biti u kaosu. Također, ne treba zanemariti ni činjenicu da je Lee bio jedan od najproduktivnijih igrača lige ako ćemo gledati samo brojke (a i mudro je izabrao ekipu u kojoj mu slabosti opet neće dolaziti do izražaja – prije svega mislim na slabašnu igru u obrani), i nema sumnje da će to nastaviti biti u sličnom, slobodnom (nepostojećem) sistemu Warriorsa. Samo napominjem, ako netko slučajno igra fantasy i pita se da li je vrijedan draftanja u drugoj rundi. Jeste.

8Jul/100

BATMAN MANDRAK FANTOM

Posted by Gee_Spot

Smiriti me neces ni tim sjajnim dijamantom
Jer prijatelji moji jesu Batman, Mandrak, Fantom !

Hoće li Pat Riley ovo pjevati Jacksonovom bimbi (naime, taj sjajni dijamant u stihu odnosi se na prsten specijalno napravljen da obujmi Philovo spolovilo) za nekih 6 sati? Tko se boji tvoga prstenja kada su tu Batman (Wade), Mandrak (Bosh - ipak je Mandrak najmanje cool) i Fantom (doduše, možda je Bosh bolja opcija za Fantoma od Jamesa, jer s onim purpurnim trikoićem Fantom je nekako ženskast).

Odmah na početku da odradim ovaj ne-košarkaški dio. Da, navit ću alarm noćas u tri sata, kao da je u pitanju playoff tekma. Dignut ću se i probati nekako pogledati taj jedan sat ničega/nečega. Ne toliko zato što me zanima gdje će LeBron, ne – to mogu saznati i nekoliko sati kasnije, nakon doručka i pozdrava suncu, uz toplu šalicu kave, zavaljen u svoju fotelju pred monitorom. Već samo zato što moram vidjeti kako će to izgledati. Mislim, kužite li vi da je ovo najveće dno na koje će i ESPN i LeBron ikada spustiti (a nije da je mala konkurencija dnovitih trenutaka – mislim da sam upravo i riječ izmislio, dnovito).

Najluđe od svega, sumnjam da i jedni i drugi imaju na umu kako su urnebesno komični. LeBron i ekipa ionako misle kako su svemogući (a na tome im ne možemo ni zamjeriti, sve im se nudi na pladnju pa tako i sat vremena udarnog programa), a ESPN-u je ionako samo do gledanosti. Sve je to u redu, iako mi je malo čak i jadno kako jedan sportaš postavlja uvjete tako moćnoj korporaciji. Ali hej, oni su ga i stvorili zar ne?

Mislim, sumnjam da su LBJ i ekipa oko njega, sve redom prijatelji iz školskih dana od početka imali ovakav plan. Ali s vremenom, kada su skužili da i sportsko novinarstvo u biti nije ništa drugo nego jedan oblik žutog novinarstva, te da se samo žutilo prodaje, zaigrali su igru s namjerom da jednog običnog đikana pretvore u Globalnu Đikonu. Definitivno su u svemu tome zaplivali na jednoj razini kojoj nisu dorasli, što su pokazali svi propusti ovih godina (da spomenem samo onaj najbitniji – mislim, koliko dugo možete reklamirati nekoga kao najboljeg košarkaša na svijetu a da tip nije u stanju dobiti playoff seriju?).

Još tamo u doba dok je LBJ igrao Finale protiv Spursa, ovaj moment nije bio tako izražen, ali kako je vrijeme odmicalo očito su on i društvo počeli slagati cijelu priču koja kulminaciju ima noćas u spomenutom prijenosu. Čak mi je i simpatično da su uspijeli u tome bez pomoći svemoćnih korporacija i skupih savjetnika (iako, tko zna, možda se iza svega ipak krije nekakav vrhunski PR), ekipa iz kvarta koja je na koljena bacila zapadnu civilizaciju. Ludnica.

I ne, stvarno me nije briga gdje će Kralj na kraju otići. Kažem, nije me briga što će reći, niti mi se da secirati razloge zašto bi jedan scenarij imao više smisla od drugoga. Vrijeme je tržnice i normalno je da ljudi mijenjaju klubove. Onda poslije mi fanatici lijepo sjednemo i pričamo o tome kako će u novim sredinama funkcionirati. To je zakon. A to kako će to izvesti i zašto na ovaj način, kažem, to je prije svega vrhunski moment da se čovjek podsjeti u kakvom svijetu živi.

Mislim, noćas ćemo saznati koliko su LeBron i ekipa limitirani. Možda je izbor Jima Graya za voditelja (ja sam mislio da je taj tip odavno negdje u mirovini) namjeran, jer, kao, ipak se radi o čovjeku koji je odradio hrpu ekskluzivnih intervjua, posebice s Kobeom Bryantom, od onih vezanih uz optužbe za silovanje do prijetnji o odlasku iz Lakersa prilikom Kobeove slične avanture kao slobodnog igrača. Ja bih na njihovom mjestu Graya zvao samo ako imam problema sa spavanjem. Sad, možda je Bron fasciniran Kobeom i želi nadmašiti njegove ispade. Možda ne zna bolje, a možda je u pitanju interna šala. Ma ovo zadnje nije sigurno, bit će to toliko patetično da ću za svaki slučaj pripremiti kantu za riganje. Kvragu, ako bude previše dosadno vraćam se odmah u krevet. U biti, najprije ću zaspati u fotelj, zahvaljujući Jimu Grayu.

Ali, okvirno mislim ovo, u vezi LeBronove odluke i nastupa. Jedini način da donekle sačuva obraz nakon svih ovih sranja koja je odradio je da ostane u Clevelandu. S tim da bih ja osobno, da sam navijač Clevelanda, želio da ode jer je, prvo s ucjenama kluba, zatim s odbijanjem potpisa ugovora i sada s ovim cirkusom, uništio svaki normalni odnos koji je imao s navijačima.

Ali, kako nisam navijač Cavsa već NBA lige i u interesu mi je da svih 30 klubova bude donekle kompetitivno, smatram da je ostanak u Clevelandu jedino ispravan. Sve drugo samo će se nadovezati na sve ove loše stvari kojima nas je zatrpao zadnjih mjeseci – od očajnih partija u playoffu, do očajnih PR poteza i globalne đikanije kojom nas zabavlja. Hoću reći da ga uopće više neću moći ozbiljno smatrati košarkašem koji može osvojiti naslov već prelazi u onu skupinu predmeta sprdnje ili prezira, koji su vremenom, zasluženo ili nezasluženo postali Carter, Iverson i ostali.

S tim da je to doba sebičnosti i marketinga, koje je skoro upropastilo ligu, danas u LeBronu dobilo svog ultimativnog predstavnika. Iako smo mislili da je najgore iza nas i da je ova nova generacija vrijedna respekta, zaboravilo smo da respekt treba zaslužiti. A za to treba godina i godina prakse. Još nije kasno. Ali, kažem opet, ako izabere bilo koji drugi put osim Clevelanda bit će prekasno. Dok je u Cavsima, za mene će i dalje biti košarkaš koji sazrijeva i koji možda jednoga dana shvati što je potrebno za biti lider. Sve drugo obećave tek još jednu dugu, bolnu karijeru punu frustracija. Ozbiljno to mislim. Nitko nije takav talent da može samo tako nadići karakter.

A to je ono što imaš ili nemaš. Durant ga ima. Momak je jednostavno produžio sa svojim klubom, bez puno pompe. Zašto i ne bi, ljudi rade odličan posao da slože pobjedničku ekipu. Nitko ne može osporiti da su i u Clevelandu pokušavali isto. Zar to nije jedino važno? Dati sve od sebe? Zar nije važno biti dobar suigrač? Odan prijatelj? John Wooden srećom ne mora gledati što je postao sport koji je dobrim dijelom upravo on ustrojio svojim radom.

Dok James planira osvojiti svijet, znate što radi Durant? Gleda utakmice ljetne lige svoje momčadi. I kladim se da bi dao sve da može zaigrati u njima. Možda bi čak odbio snimati i jednosatni specijal da negdje zahakla. Vidite, zato me sve ovo skupa previše ne frustrira. Jer, postoji LBJ ali postoji i Durant. Samo treba izabrati stranu, ništa više. Zaboravite na idealno. Držite se svojih vrijednosti i zanemarite ono što vas frustrira.

Svi ljudi koje cijenim i s kojima pričam o ovoj temi misle isto. Svi ljudi koje cijenim u NBA ligi misle isto. Svi novinari koje pratim misle isto. Zanimljivo, senzacionalizmom se bave upravo oni nešto kreće pameti, koji nikada nisu u stanju složiti zanimljivo, originalno i dobro argumentirano mišljenje. Nije ni čudo da najviše minuta na ESPN-u ima jedan Broussard dok pravi novinari poput Steina ili Buchera miruju.

Čak se i Bill, inače sklon glupiranju, odmaknuo od cijele priče. Doduše, prije nekoliko sati izašla je i njegova kolumna, ipak treba prehraniti obitelj, ali odradio je to dobro. Praktički, njegova kolumna i sjajni osvrt Wojnarowskog su sve što čovjek treba pročitati da shvati što se događa. Ako je u stanju, naravno. Ako je Broussard, onda neka i dalje izvlači nepostojeće priče na račun neprovjerenih citata nebitnih izvora.

Uglavnom, od sutra će (nadam se) iza nas biti jedan od napornijih prijelaznih rokova ikada i tada se možemo vratiti u normalu. Razmišljanjima o igri i tome tko je bolji na parketu a ne u marketingu.

Dakle, tradeovi.

Riley je odradio očekivano, možda i iznad očekivanoga. Iako se vjerovatno i on malo usrao nakon što su zaredale priče o Chicagu (obitelj i djeca ipak nisu stvari s kojima se zajebava, tako da ne vjerujem baš da je Wade time htio samo skrenuti pažnju na sebe), ovakav scenarij ipak je odavno očekivan. Wade je na kraju sezone rekao da ostaje i da će pokušati sve da dovede barem još jednoga vrhunskog igrača u klub. Misija uspjela.

Bosh je najbolje rješenje na tržištu. LeBron mora imati loptu da bi iskoristio svoje talente, Wade također, tako da spoj njih dvojice ne bi nužno rezultirao maksimalnim učinkom (iako mi je glupo govoriti u prošlom vremenu obzirom da je stvarno sve moguće s Kraljem, pa tako i da uzme manje novca da zaigra u Miamiu – mislim, zar itko ima pojma što je tome čovjeku u glavi?). Boozer bi ipak bio preplaćeni nabijač brojki, Amare niti to (navodno je i sam Wade stavio veto na njegov dolazak, i to još tamo na kraju prijelaznog roka tijekom sezone kada je Steve Kerr opet bio nudio Amarea na sve strane).

Bosh je ubojitiji od ubojice, a to mišljenje temeljim prije svega na kilometraži. Boozer je svoje najbolje godine ostavio iza sebe, a i Amare iza sebe ima već toliku povijest bolesti da je uopće besmisleno uspoređivati ga s Boshem. Drugo, Bosh je sam samcat izborio svoju poziciju all-stara, dok su za karijere Amarea i Boozera dobrim dijelom zaslužni Nash i Williams. Ćovjek je vrhunski talent, tu nema spora.

Imamo i dosta dokaza da je Bosh poprilično mekan igrač, ali zar su Boozer i Amare oličenja čvrstoće? Pazite, govorimo o ovogodišnjoj ponudi, dakle tu nema rasprave da je Bosh definitivno nešto posebno među visokim igračima. Makar ne bio ništa više nego mlađa verzija Boozera (odličan šuter iz vana nakon povratne, solidan skakač kojemu treba prava petica iza leđa), ipak je – mlađa. Dovoljno.

Uglavnom, ne sumnjam da će s igračem Wadeovih kvaliteta odigrati najbolju sezonu karijere. Njihova igra dva na dva odlična je osnova za slagati momčad, i u biti tek nas sada čeka prava poslastica, treba pratiti kako će dobri stari Riley oko ovakvoga temelja složiti ostatak rostera (ne zaboravite da je samo on mogao izvesti ono što je napravio Heat 2006. – nitko od nas smrtnika nije očekivao da će Jason Williams, Gary Payton, Toine Walker i James Posey biti tako dobra pratnja Shaqu i Wadeu).

Wade i Bosh doduše tek trebaju dokazati da su najbolja 1-2 kombinacija u ligi. To su još uvijek Kobe i Gasol, ali Wade i Bosh definitivno imaju potencijal da ih prestignu. Kvragu, čak i stilovima igre liče jedni na druge – Wade je kompletna dvojka, all-round monstrum koji sam samcat može nositi momčad poput Kobea, dok je Bosh super-talentirani visoki igrač koji zna sve o košarci osim kako pobjeđivati. E, tu na scenu stupa Kobe/Wade i preuzima taj teret na sebe, s tim da će i Bosh vjerovatno, poput Gasola, iz svakoga poraza izađi jači. Ne zaboravite da smo još prije dvije sezone Gasola smatrali tetkicom. Tko mu to može reći danas nakon 67 skokova u napadu u sedmoj utakmici Finala?

Uglavnom, Riley ima svoga Kobea i Paua. Sad još samo treba negdje izmisliti Rona, Bynuma, Odoma, Fisha. I Blakea. Ono, želim reći da neće biti lako i neće biti ekspresno, ali i najteži put započinje prvim korakom. Miamiev prvi korak je poprilično velik, i to je ono najvažnije ovoga ljeta. Ovo je projekt, nikako nešto za jednokratnu upotrebu.

Još bih se malo zadržao na Boshu. Prvo, gomila izjava, i to njegovih a ne samo iz nekakvih anonimnih izvora, govorila je o tome kako Bosh želi maksimalnu lovu. I to iz dva razloga, kako bi nešto ostavio Raptorsima i kako bi nešto više dolara donio sebi. Oba razloga su razumna. Međutim, Raptorsi su očito bili spremni pristati na trade u Houston koji bi im donio nekoliko zanimljivih igrača, a Bosh je uporno odbijao svaku pomisao na povratak u Teksas. Mislim, stvarno me zanima zašto tip ne želi doma. Da li se ipak boji pritiska? Da li je to razlog zašto je pristao uz Wadea? Što je s onim pričama da želi svoju momčad?

Ispada da je Bosh ipak razumniji nego što smo mislili. Ili je totalni mekušac koji se nakon nekoliko večera s Wadeom prepustio struji, što samo potvrđuje teorije onih koji ga smatraju gubitnikom. Kakogod, bio razuman ili gubitnik, našao sa u najboljoj mogućoj situaciji. Očito da nema problema s tima da bude Robin Wadeovom Batmanu, a to je jedino bitno. Naravno, sada je idealan trenutak da spomenem fantastični Shaqov komentar na evenutalno udruživanje Bosha, Wadea i LeBrona u Miamiu. Naime, tko je u tom slučaju Robin? Shaq je to na svoj specifičan način lijepo rekao – Wade je Batman, James je Robin a Bosh je – Bat Girl.

I da, ako dođe u Miami LBJ je definitivno Robin. Kako se to uklapa u brand Globalne Đikone? Vladaš svijetom a nisi u stanju kontrolirati ni vlastitu momčad? Mislim, biti nasljednik Scottiea Pippena nije ni približno ravno kraljevskoj tituli.

Ispada da su jedini gubitnici u cijeloj ovoj situaciji Bullsi. Knicksi su ionako propalice, tako da dolazak Stoudemirea i ne-dolazak LeBrona ne znači previše (iako, kad čovjek dobro razmisli, za Đikonu jedino Velika Jabuka može biti dovoljno velika), osim što bolno podsjeća na dane kada je u NYC sletila jedna druga eksplozivna četvorka sklona ozljedama iza koje su bili najbolji dani i koja je također napustila Arizonu radi Gothama. Da, dobri stari McDyess je poput Amarea želi u New York bez obzira na sve, da bi na kraju postao tek jedna u nizu propalih investicija Knicksa u eri poslije Rileya i Ewinga.

Ali Bullsi, oni su se odrekli dobrog dijela momčadi ne bi li nekako napravili prostora za potpisati barem jednog slobodnog igrača (može li se ikako vratiti Kapetana Kirka i potencijalnog novog Ibaku?). Kako su im svi izgleda zbrisali (po meni su se od prvog dana trebali koncentrirati samo i isključivo na Bosha, koji im igrački savršeno odgovara, umjesto da plešu oko LBJ-a), ostao im je Boozer i to po poprilično povoljnim uvjetima (nije valjda pristao na manje samo da bi ostalo dovoljno i za LBJ-a? – odgovor na to i slična pitanja slijedi uskoro na ESRTL-u). Što nikako nije loše rješenje, ali kada pogledaš koliko su svih ovih godina igrača Bullsi uokolo posijali pripremajući se za ovaj trenutak (Sefolosha i Salmons dobro bi došli za zakrpati tu rupu na dvojci, posebice sada kada se i Ray Allen odlučio vratiti u Boston), definitivno ne možemo reći da su napravili posao. Odradili su taman za prolaznu ocjenu.

Kako je Utah Jazz nakon smrti Millera u štedljivom raspoloženju (otpustili Brewera, čekaju s Korverom i Matthewsom), sign & trade očito ne dolazi u obzir. Bolje po Bullse, u svakom slučaju, koji sada ostaju sa solidnom momčadi, spremni za korak naprijed. Boozer je, na kraju krajeva, upravo onakav igrač pod koševima kakvoga čekaju već godinama, netko tko može zabiti i rasteretiti vanjske igrače.

Znači, manje-više sve je ispalo očekivano, neke ekipe su se poboljšale, ali nije se desilo ništa revolucionarno. Hm. Obzirom na ovoliku dramu, cijela ova priča definitivno zaslužuje eksplozivan kraj. Kvragu, koliko god mi se to gadi priznati, James u Miamiu definitivno bi promijenio sve. Em bi se po prvi put dogodilo da tri tako mlada igrača odustanu od stalnog busanja u prsa kako bi igrala zajedno košarku. Em bi se svi odrekli novca (nije da ga nema dovoljno, ali malo je tko do sada ostavio na stolu 20-ak milja). U biti, ispada kako cijela ova priča oko Miamia donosi svima iskupljenje za sva maltretiranja koja su nam priuštili.

Baš zato nekako mislim da ništa od toga. Ne želim floridske Celticse, tri velikana koja to još nisu, okupljena oko svetog cilja. Ne želim ni LeBrona vjernog svome gradu kao što je to Durant. Ma ne želim da itko od njih ispadne pozitivac.

LeBron u New Yorku. E to ima smisla – budući najomraženiji košarkaš na svijetu u najarogantnijem gradu na svijetu. Kao stvoreni su jedno za drugo. Može, to je opcija za koju navijam. I još jedan dodatni razlog da se dignem u tri.

5Jul/102

MAXIMUS FOR LIMITUS

Posted by Gee_Spot

Svi smo očekivali da će Kralj James biti taj koji će prvi potpisati novi ugovor nakon čega će se sve ostalo odigrati lančanom reakcijom. Pokazalo se pak da je prvi potez povukao Joe Johnson i time postavio nova pravila igre. Mjesecima se priča u prazno kako će Joe za LeBronom ili za naslovom ili za Wadeom, bla bla, a nitko nije uzeo u obzir činjenicu da Johnson ide za lovom. To je ona vječna priča – ako se glasa kao patka i hoda kao patka, onda je – patka. Joe je napustio Sunse, nekada momčad budućnosti, kako bi uzeo novac u Atlanti. Zašto bi itko očekivao da ostavi novac na stolu kako bi išao u New York? Ili kako bi možda osvojio naslov u nečijoj sjeni, iako je drugi razlog prelaska u Atlantu iz Sunsa bio i taj što je htio momčad samo za sebe?

Evo zašto je bilo očekivano da ostavi novac na stolu - zato jer je bilo logično pretpostaviti da ga neće ni biti. Osobno sam mislio da će se Hawksi okrenuti nekakvim promjenama i da ni u ludilu neće Johnsonu ponuditi maksimum, te ga na taj način natjerati da potraži utjehu u Chicagu ili New Yorku. Međutim, u Atlanti su se odlučili vjerovati kako je bolje imati vrabca u ruci nego goluba na grani – čemu slagati novu momčad kad već imaš na okupu četvrtu ekipu na Istoku te ti ostaje nada da će u idućih 3-4 sezone u nju na neki način sletiti taj jedan igrač koji će napraviti razliku. Hawksi imaju mlade krvi koje itakako obećava (Teague, od ove sezone i Crawford mlađi) ali njih dvoje u najboljem slučaju zamijenit će Bibbya i Crawforda starijeg. Taj igrač koji bi mogao napraviti razliku mora biti centar koji će stići u nekakvom sign'n'tradeu, obzirom da su pretrpani garantiranim ugovorima. Dok ga čekaju, ostaje im se samo nadati da će Johnson opravdati barem mali dio ugovora. Ja mu tu lovu ne bih dao nikada, ali razumijem da je strah od ponovnog pada na dno jači. Ima nešto smirujuće u osrednjosti. Ali, ima i nešto uznemirujuće u tome što je limitirani igrač kao Joe, granični all-star i potencijalna sjajna druga banana, kroz karijeru uredno dobivao maksimalne ugovore te ih potpisivao. Što je s pričama o pobjeđivanju? Zar je i danas, kada su najbolje godine iza tebe, važnija lova i status od mogućnosti da za pišljivih 20 milja manje igraš u Bullsima i boriš se za naslov? Je, kada si Joe i kada si očito svjestan toga da u biti nisi u stanju napraviti razliku nigdje. Da je završio u Bullsima, Johnson bi morao opravdati ugovor sjajnim partijama u playoffu protiv ne samo Salmonsa, već i protiv Piercea, Redicka i Jamesa. Ovako, može mirno ostati u Atlanti, te bez pritisak i dalje biti ono što je. Limitirani igrač vrijedan maksimalnog ugovora (čisto da spomenem, Johnson će zaraditi 80 milja više od Salmonsa za godinu više - zar to nije malo suludo ako ćemo se sjetiti kako su igrali jedan protiv drugoga u nedavnom playoffu?).

Međutim, najbitnija stvar u cijeloj priči je ta što je, uzevši maksimum, Johnson jasno zacrtao put ostalima. Lova se ne ostavlja. Svatko tko misli da će LeBron, Bosh, Boozer i Amare uzeti manje novca da bi se borili za naslov je naivac u rangu najvećih Hlebinaca. Doduše, Amare i Knicksi su se izgleda već dogovorili oko maksimuma, te je perverzna medijska mašinerija Gothama već krenula u proizvodnju novih dimnih zavjesa za iduću sezonu, s pričama o Parkeru i Anthonyu, da se skrene pažnja s još jednog poraza Knicksa, koji očito nikada neće shvatiti da se momčad gradi vremenom i pickovima a ne arogancijom i glupošću.

Kad sam se već dotakao New Yorka, ono što želim da im se dogodi je Tony Parker. Naime, još dok sam slagao potencijalne tradeove u ESPN-ovom Trade Predictoru, najteže mi se bilo odlučiti kamo bi poslao Davida Leea. Kako su Spursi prisiljeni na promjene ne bi li ostali pri vrhu, a svi znamo da Tony Longoria neće produživati ugovor jer je uškopljen u najboljem Beckhamovom stilu i ide tamo kamo Evica kaže, jedino što im ostaje je trejdati Parkera što prije kako bi dobili nešto zauzvrat. New York je zasigurno grad u kojem bi Eva radije sjedila uz parket od San Antonia, pa zašto onda Knicksi i Spursi ne bi jednostavno zamijenili Leea i Parkera? Iz onih podataka koje sam pronašao, ovakav trade nije vjerojatan jer Spursi nisu mišljenja da Lee vrijedi svotu koju bi mu morali plaćati, a osobito ne u Popovom sistemu. Štogod. Neke stvari su prelogične da bi se dogodile - Parker bi dao D'Antoniu potrebnog playa, Knicksi bi si kupili godinu mira te bi dobili priliku ipak složiti respekta vrijednu ekipu dogodine kada se riješe Currya, a David Lee bi Spursima dao double-double mašinu pod košem kojoj leđa i dalje može čuvati Timmy, dok bi Parkera zamijenio George Hill. Plus, ne sumnjam da bi Knicksi bili spremni dati nekoliko pickova prve runde, tamo negdje oko 2020.

Kad sam već počeo s nagađanjima, da kažem zašto mislim da će na kraju u Dallasu završiti i Ray Allen i Shaq. Zato što je Dallas poput groblja slonova, svi veterani tamo odlaze umrijeti. Ne znam kako će to izvesti, možda će Rayu dati midlevel a Shaqu veteranski minimum ili bi-annual, možda neće, ali iako mi je Ray najdraži igrač ikada, ne želim ga više gledati u Bostonu. A kad sam već kod toga, ne želim ga gledati ni u jednoj momčadi koja ima budućnost, dakle ni u Bullsima, Thunderu (iako znamo da mu Presti nikada ne bi dao lovu), Clippersima, Rocketsima i tako dalje.

Boston se mora pojačati a za to mu ostaje samo midlevel opcija i mora je mudro iskoristiti. Pogledajte što nam ostaje na tržištu i recite mi ima li boljeg igrača za Celticse od bijelog Raya poznatog i pod imenom J.J. Redick? 30 milja za njega imaju puno više smisla nego za Allena, i iako će Orlando odgovoriti na svaku ponudu, ako bi Redick izrazio želju za odlaskom sumnjam da bi ga itko pokušao zadržati na silu. Naravno, sad već pričam gluposti, iz svega što znamo logičan je Redickov ostanak u Orlandu – em se vlasnici Magica ne boje trošiti, em se J.J. pokazao kao ultimativni suigrač i pametan momak koji neće tek tako napustiti klub. Nije da želi pobjeći iz momčadi prikovane na dno, zar ne? Kvragu, izgleda da Ray ipak ostaje Celtic.

A po novim glasinama čak bi i Sheed i dalje ostao Celtic, sada kada su svi ostali odlučili da se vraćaju. Jadni Ainge, taman se ponadao da bi mu njegov ugovor mogao donijeti neko dodatno pojačanje sa strane (već su poslali upit Sunsima za Barbosu čijega ugovora bi se Sarver riješio dok kažeš Nash). Ovako će izgleda morati produžiti ili s Tonyem Allenom ili s Robinsonom, uz eventualno dovođenje Rajabelle, Brada Millera ili Kurta Thomasa. Navodim ove veterane tek tako, iako je Brad navodno bio na razgovoru u Bostonu, jer ne mogu dočekat vidjeti gdje će se skrasiti.

Kad sam već kod toga, evo liste top 5 ljubimaca ispodobruca.com koji su potpuno slobodni igrači i samo čekaju da im netko omogući da prehrane obitelj:

1. Brian Scalabrine (valjda će netko tko slaže novu ekipu shvatiti njegovu vrijednost u svlačionici, u pretežno crnom svijetu on je komični predah, ekvivalent onome što su u pretežno bijelom svijetu Chris Tucker ili Chris Rock)

2. Craig Smith (kad će više završiti u momčadi koja je važna kako bi svi vidjeli o kakvom se borcu pod koševima radi?)

3. Adam Morrison (tko će se upecati na mogućnost da ipak ima nešto u njemu?)

4. Steve Blake (čekaj, njega su već zakaparili Lakersi, što reći nego da Kupchak zna posao)

5. Mike Miller (ako je istina da ga interesira ponuda Clippersa, onda ga se odričemo te ovdje upisujemo Udonisa Haslema u kojem ima još dovoljno vatre i kvaliteta za pomoći pravoj ekipi)

Prije nego se pogubim u ovim kombinacijama, koju su da istaknem puno slađe od nagađanja gdje će završiti LeBron, još par riječi o - LeBronu. I tako je Kralj prekršio obećanje da će do danas donijeti odluku, sada čeka do četvrtka, točnije do službenog početka potpisivanja kada ćemo doznati i iznos salary capa dogodine. Tko zna, možda čeka da se sve druge pozicije popune pa da mu ne preostane ništa drugo osim ostanka u Clevelandu.

Ionako su se u razvoju stvari oko superzvijezda javila dva puno važnija motiva od LeBronove neodlučnosti aka maksimalnog iskorištavanja medijske pažnje kako bi si dodatno pojačao brand. Naime, Wadea smo svi uzeli zdravo za gotovo u Miamiu, međutim zbog obiteljskih razloga Bulls se opet vraćaju u prvi plan. Prva misao - Wade i Rose nisu idealna kombinacija, ali su svakako bolja od Jamesa i Rosea. Ali, razmislimo, hoće li Dwyane imati snage ostaviti iza sebe klub u kojem je doslovno sve kako bi bio bliže djeci i kako bi se skrasio u rodnom gradu? Ili je i ovdje u pitanju stvaranje nečega iz ničega? Naime, Wade je odavno odlučio da između sezona živi u Chicagu, i već odavno je kupovinom nove kuće krenula priča o njegovom mogućem prelasku u Bullse. Međutim, kako je vremenom pokazivao da nema namjeru napuštati Miami, logično da su se lešinari okrenuli tajnovitom Jamesu koji puno bolje manipulira s njima. Sad je taj novi motiv razvoda i djece u igri, ali, ako se ne varam, Wade je dobio skrbništvo nad djecom te će ona ionako biti s njim, bilo u Miamiu bilo u Chicagu. Mislim, definitivno ima najviše razloga od svih razmisliti o preseljenju (LeBron ostaje doma, Bosh se vraća doma, pa što ne bi i on, kad je takav trend) ali sve su to nagađanja bez činjenica koja bi ukazale na mogući rasplet. Ipak, sama mogućnost nas tjera da se pitamo što ako Heat ostane bez ičega, da li će Riley otići u mirovinu ili će ostati na čelu momčadi koja će muku mučiti da skupi 13 pobjeda?

Druga stvar oko koje se šuška je nestrpljenje Raptorsa da zaključe posao i dobiju nešto zauzvrat prilikom Bosheva odlaska. U pitanju su vjerovatno sitni pritisci na Bosha kojima mu se daje do znanja da pristane na povratak u Teksas, ako misli dobiti maksimalan ugovor koji želi. Kako postoji već popriličan broj situacija koje potvrđuju da Bosh baš i nije lud za povratkom doma, možda cijela priča o sign'n'tradeu pukne zbog nemogućnosti dogovora. Ali, obzirom da Houston stvarno ima sve potrebno da zadovolji i Toronto (igrače, talent i ugovore) i Bosha (jedina momčad u kojoj bi definitivno bio prva opcija, a da ga već čekaju spremni igrač broj 2 i broj 3 – Ming i Martin), njegov ostanak na Istoku za manje novca i u goroj situaciji bio bi pravo iznenađenje. Kao što je Joe Johnson pokazao, igrači svjesni vlastitih limita uvijek će pokušati zgrabiti maksimum. Bosh nije glup momak, tako da je valjda svjestan da nije u rangu s Wadeom i Jamesom. Zašto bi pristao na manje i život u sjeni kada može imati (skoro) sve?

U ovom čekanju do konkretnih događaja, da ne bi pričali samo u prazno, evo i nekoliko činjenica.

Trent Plaisted, drvo koje je upravo odigralo sezonu u Zadru, pokušat će upasti u NBA na ljetnoj ligi, i to u dresu Sixersa. Obzirom na ono što smo vidjeli u dresu Zadra, šanse za tim su jedno 598 puta manje nego da Urugvaj osvoji SP.

Jedno pak drugo drvo potpisalo je za Netse. Šokiralo me da nitko nije izabrao Briana Zoubeka na draftu, mislim da kraj svakakvih igrača čija imena su pročitana u drugoj rundi prava petica koja je upravo osvojila naslov s Dukeom, koja fizičkom igrom pod košem podsjeća na Brada Millera i koja je odličan skakač, nije smijela biti zaobiđena. Tu grešku su ispravili Netsi, potpisavši ga za nekakvu siću. Eto ti drafta – pola igrača izabranih u drugoj rundi nikada neće vidjeti ligu, a Zoubek je oklonim putem već započeo svoj profesionalni put za kojega ne sumnjam da će trajati dok god koljena dozvoljavaju. A Netsi su bez puno muke riješili pitanje back-up Lopezu.

Samo me čudi jedno – Jazz je tako dozvolio da im pobjegne još jedan potencijalni igrač koji može zatvoriti reket, bijelac uz sve, te me baš zanima na koji način misle zakrpati rupu koja će nastati kada ode Boozer? Plaisted u Jazzu, koji je koeficijent?

Možda će se ugledati na Sunse, koji su u tipičnom Sarverovom škrtom stilu Amarea brzinski zamijenili Hakimom Warrickom. Ono, ni on ne igra obranu niti skače, a može zabiti s poludistance kao i Amare. Praktički, sve ostaje isto, samo što umjesto čovjeka koji može zabiti 40 u playoff utakmici sada imate drugoga koji će zabijati 10 (možda i nešto više uz Nasha). Ono što je Sunsima ipak najvažnije je da će umjesto 20 i nešto imati 4 i nešto milje plaće. Jeiii.

I još za kraj da spomenemo kako je jedan od ljubimaca bloga, Sergio Rodriguez, mudro odlučio vratiti se u Španjolsku. Mali ima talenta, ali kada se nije u drugom dijelu sezone uspio nametnuti kao play u Knicksima, i to u sistemu koji je kako stvoren za njega, očito je da niti mentalno a niti fizički nije NBA materijal. Šteta, njegovo trčkaranje, asisti i povremena luda trica od prvog dana u Portlandu napravili su od mene fana, ali nije sve ni u stilu, treba malo i sadržaja. Pa gdje ćeš onda boljeg kraja još jednog posta o tržnici nego sa Sergiom, jer i tržnica je na kraju poput njega – puno se zuji a meda nigdje.

2Jul/102

GAY IS M’KAY

Posted by Gee_Spot

Paliti novac uvijek je bila specijalnost NBA klubova, a početak ovogodišnjeg tržišta slobodnih igrača ničim to nije opovrgnuo. Dok čekamo da tijekom vikenda LeBron donese odluku gdje će, nakon čega će se lančanom reakcijom i sve ostale uloge podijeliti, imamo prilike gledati jedan od najurnebesnijih početaka prijelaznih rokova ikada.

Rudy Gay je u konkurenciji Amira Johnsona, Drewa Goodena i ostalih koji su preko noći postali midlevel igrači, jedina klasa. U biti, kad bi realno sagledali stvar, Gay je baš jedan midlevel igrač, sredina kvalitete. Ne možemo osporiti da će jednog dana možda biti i all-star, ali ako su danas LBJ, Durant i Carmelo vhu ponude na njegovoj poziciji, Gay je definitivno nekoliko stepenica ispod.

Samo što u perverznom NBA svemiru, u kojem se novac mora okretati i u kojem je važnije biti na pravom mjestu u pravo vrijeme nego posjedovati određene kvalitete, nema dovoljno vrhunske klase te će oni klubovi koji si ne mogu priuštiti nešto slično morati preplatiti osrednjeg igrača. Da je kojim slučajem Memphis odlučio čekati s ponudom ugovora Gayu, našlo bi se više nego dovoljno klubova koji bi mu ponudili brdo novca. Sad, kako su u Memphisu očito bili spremni izjednačiti svaku ponudu, pitanje je čemu žurba?

Reći da mi se ovaj ugovor sviđa bilo bi pretjerano, ali je jedini od svih do sada kojega razumijem. Memphis je mali, nebitni klub koji muku muči s publikom ali još više s imidžom kojega ima u zajednici. Mislim, nakon onoga trade s Lakersima u kojem su se odrekli Gasola praktički su sprdnja cijele lige i fanova uopće. Da su se odlučili kockati s Gayem, odnosno da su čekali nečiju ponudu da postavi uvjete igre, ne bi dobili ništa. Tržište je takvo da bi Gayu netko sigurno ponudio maksimum, stoga zašto sve ne riješiti odmah na početku te uz maksimalan ugovor ne poslati i poruku potencijalnim fanovima – mislimo ozbiljno.

Sam Gay ionako nema izbora. Iako je prošle sezone bio poprilično nezadovoljan ponuđenim ugovorom (koji je bio puno realniji za igrača njegova ranga) te je odbio potpisati produženje mudro se odlučivši za istek rookie ugovora, dok je god Memphis spreman platiti maksimum on nema kamo. Osim da radi probleme i spali mostove za sobom tražeći trade, ali očito u pitanju nije takav tip. Što u neku ruku možda znači da je Memphis ipak dobio igrača koji može puno bolje i koji će, ako ništa drugo, barem pošteno odrađivati svoj posao.

Dok je Memphis napravio ono što je morao, uloživši novac u momka koji je već dobar i može biti samo bolji, potezi ostalih potrošača nisu ni najmanje jasni. Zašto je već prvi dan prijelaznog roka odrađeno ovoliko midlevel poslova nije mi jasno, ali sezona pojačanja za Milwaukee i Toronto je već gotova. Osim ako ne bude kakvih tradeova, oni su svoje midlevele potrošili, te im praktički ostaje još taman toliko mjesta na salary capu da potpišu svoje draft pickove i dovedu poneku popunu za dno klupe.

Naravno, i dalje imaju prava na Bosha odnosno Salmonsa te ih mogu potpisati preko salary capa, ali to sada nije ni bitno. Bitno je pokušati shvatiti zašto su tu midlevel iznimku koja se obično koristi pri kraju prijelaznog roka, kada si već složio momčad te ti možda nedostaje još jedan solidan igrač za rotaciju, odlučili potrošiti ovako rano.

U slučaju Bucksa mi se čini da je njihov GM John Hammond odlučio krenuti stopama svoga učitelja Dumarsa. Iako nam praksa pokazuje da je ako već nemaš šampionsku momčad, drugi najbolji izbor imati momčad koja se tek gradi i koju ne opterečuju loši ugovori, Dumars je uvijek vjerovao da je najvažnije izvući maksimum sada pa makar ulagao u osrednjost. Nekim čudom mu je jednom uspijelo takvom taktikom doći do naslova, te godinama biti na vrhu. Lanjski pokušaj s Gordonom i Villanuevom pokazao je pak da se takve odluke ne isplate uvijek, te su Pistonsi sada zatočeni ne čak ni u donjem dijelu playoffa već u lutriji.

Bucksi s pravom smatraju da su playoff momčad, ali sva nova pojačanja teško da će ih dignuti s razine na kojoj jesu već po defaultu samo zato što imaju Boguta, Skilesa, Jenningsa, Ilyasovu, Delfina i Mbah a Moutea. S tradeom za Maggettea te potpisom Goodena samo su malo pojačali klupu, a kad potpišu Salmonsa (a hoće ako sam u pravu za Hammonda kao Dumarsova učenika koji će iskoristiti sve što se nudi u datom trenutku da bude bolji danas a ne sutra) praktički su zacementirani za idućih pet-šest godina u ulogu nove Atlante. Momčadi koja će pobjeđivati slabije, gubiti od boljih, i koja nema nikakve mogućnosti napretka u tom kontekstu kojega si je sama izgradila.

A o Goodenu se nema što previše pričati, čovjek je promijenio toliko klubova da imaš osjeća da je u ligi već 20 sezona. Talent nikada nije bio upitan, ali danas mislim da isto tako nije upitno da će uvijek ostati neiskorišteni potencijal koji može bljesnuti te uglavnom služi za solidnih 20-ak minuta s klupe pod košem. Vrijedi li tih 20-ak minuta midlevela? Da, ali opet sve ovisi o situaciji. Midlevel za veterana koji može pomoći momčadi koja se bori za naslov, nešto kao što je Boston lani napravio sa Sheedom, to ima smisla. Midlevel za veterana u momčadi koja se već zakočila u razvoju a da nije ni krenula, to baš i nema. Osim ako Hammond ne zna nešto što mi ne znamo, da ipak u rukama ima ekipu koja se može boriti za naslov.

Raptorse također ne treba previše komentirati, mogu samo reći da mlada i eksplozivna četvorka poput Johnsona na ovakvom tržištu, ogromne potražnje a nedovoljne ponude, zasigurno može tražiti puni iznos midlevela. Međutim, ako ćemo čisto o igračkim kvalitetama, pitam vas po čemu je Johnson u ovih 5 sezona pokazao da zaslužuje uopće ugovor a kamoli malo bogatstvo? Tip je obični atleta, može trčati i skakati, ali što je s košarkom? Samo, opet kažem, kako je u pitanju Toronto nema se tu što previše dodati. Ta momčad nas je već navikla na krive poteze.

Mislim, doveli su P.J. Carlesima za pomoćnog trenera (kladim se da će tokom sezone Carlesimo uskočit na mjesto Tiriana nakon što ovaj dobije otkaz), odlučili su ohrabriti Turkoglua koji je počeo tražiti trade time što su se postavili kao da je Toronto sada njegova momčad (da li bi Turkoglu kao lider bio u stanju osvojiti Euroligu?), a sve što eventualno dobiju u sign'n'tradeu za Bosha (koji je sve izvjesniji) kao i obično u tim slučajevima bit će osrednji igrači. Tako da Johnson kao preplaćeni prvi visoki s klupe više uopće ne djeluje katastrofalno, već više kao dio momčadi.

Moram još spomenuti velikog Davida Kahna. Džingis Kan je mala beba za njega. Khan Noonien Singh sa svim svojim genetskim poboljšanjima nije dostojan da stane uz njega. Gee Khan, ma jadno ga je uopće staviti u istu rečenicu. Kahn je ultimativni Kahn. Mislim, u Minnesoti počinje nova balvan revolucija. Klub koji nosi ime po državi zato jer cilja na građane dva praktički spojena grada, Minneapolisa i St. Paula, koje od milja nazivaju blizancima (zato i baseball ekipa nosi ime Twins), sada ima svoj ekvivalent na košarkaškom parketu. Twin balvans.

Da će Darko dobiti novu priliku to je bilo jasno svima nakon lanjske završnice, kao i da će Peković konačno doći u klub koji ga je draftao. Uopće, razbijati glavu oko njihove cijene nema smisla – Darko je milijun puta dokazao da je beskoristan, a za Pekovića tek možemo nagađati (imamo puno više dokaza za stranu koja bi tvrdila da će biti drvo nego za one koji bi rekli da će biti koristan igrač). Praktički, svaki dolar koji se potroši na ovakve igrače je bačen i nikada neće dobiti svoju protuvrijednost na parketu.

Od finaliziranih ugovora imamo još Chaninga Fryea koji se odrekao svoje druge godine i odmah potpisao za iznos midlevela Sunsa. Obzirom na ulogu koju igra to se čini razumnim, tako da barem tu nemamo što previše dodati. Osim da je puno bolje izgledalo po Phoenix dok su ga imali za skoro pa minimalac.

Uglavnom, kad još dodamo da su iz svojih sigurnih ugovora izišli i Pierce, i Jefferson, i Dirk, moramo postaviti pitanje – zašto toliko iskorištenih opcija ranijeg prekida? I kroz ova tri primjera, iako svaki ima svoju priču, u biti vidimo najveći problem s kojim se ovogodišnja hrpa slobodnih igrača ali i klubova suočava.

Lockout.

Dirk može pričati koliko god hoće da mu je u ovoj fazi karijere stalo do prstena, ali svi znamo da je Dirk dobar momak koji Dallas može napustiti samo ako između njega i Cubana započne nekakav rat. Dok Mark okolo priča kako je Dirk najveći Maverick ikada, razlaza nema. Isto kao i Pierce, i Dirk je prije svega odustao od ogromnog novca kako bi zaradio još više.

Pierce je već dogovorio ugovor na 4 godine, za nekih 15 milja po sezoni. Kad gledaš, to je tek par milijuna više nego što će dogodine imati jedan Gay. I znatno manje nego što je Pierce mogao imati da je ostao pri starome. Igrači to inače ne rade. Sad, istina je kako je Pierce odavno rekao da će potpisati za manje novca kako bi omogućio klubu nešto fleksibilniju financijsku situaciju. Ne pomaže previše, ali računajte da je sa tih 6 milja kojih se odrekao, Pierce klubu uštedio najmanje 12 kad uzmeš u obzir porez na luksuz. Ono, Celtic for life.

Ali, nemojte misliti da ne sve skupa nije utjecao i lockout. Znajući da će nakon sljedećih pregovora i nakon novog kolektivnog ugovora stvari možda izgledati znatno drugačije, svi koji mogu potpisuju dugoročne ugovore. Dirk možda neće kao Pierce dati popust Dallasu, Cuban može preživjeti i bez tih desetak milja, ali će isto potpisati na nekih 4 ili 5 godina.

Jefferson definitivno ne spada u ovu skupinu, ali ni on ne može izgubiti. Na prvi pogled, kada se takav igrač, iza kojega je katastrofalna sezona, odrekne 15 milja, čovjek se odmah sjeti Bonziea Wellsa ili Latrella Sprewella, koji su također odšetali od milijuna vjerujući da vrijede više. Međutim, na ovakvom tržištu, gdje novaca ima na sve strane, čak se i Jefferson može nadati punom midlevelu na nekih 4-5 godina, dakle ugovoru sličnome onome što su potpisali Gooden, Frye i Johnson. Kvragu, obzirom da je u pitanju granični all-star igrač, možda dobije i više. Suludo.

Možda prvu godinu gubi 7 milja, ali za ubuduće dobiva dodatnih 15-ak, a tome se nakon lockouta možda neće moći nadati. Tko zna, možda su mu baš Spursi obećali midlevel samo da ih oslobodi svog očajnog ugovora. Možda i nisu. Ali, kako god bilo, Jeffersenova obitelj neće biti gladna.

Ključno pitanje je čemu toliki strah od lockouta? Pa samo zbog jednog razloga. Naime, to što će se vjerovatno odigrati 30 utakmica manje (to je najbolja moguća opcija) te što će igračima za toliki iznos biti umanjene plaće, nije veliki problem. Problem je ako se u novi ugovor unesu promjene koje će smanjiti moć igrača, posebice kod garantiranih ugovora. Sjećate se onog legendarnog Sternovog poteza, tzv. pravila Allana Houstona, koje je u sezoni 2005. omogućilo svakoj momčadi da otpusti jednog igrača s očajnim ugovorom bez posljedica po salary cap (iako su ga, naravno, i dalje morali plaćati)?

E, pa takvo pravilo je nešto najnormalnije u NFL-u, gdje praktički ni jedan ugovor nije garantiran duže od sezone. U slučaju ozljeda igrači i klubovi su naravno osigurani, ali ugovori se ne računaju u salary cap te ne postoji mogućnost da se godinama po rosterima vuku razni LaFrentzovi koji imaju vrijednost jedino kao komadi papira. Jedno još povoljnije pravilo po vlasnike je da igrač može potpisati na 5 godina, ali ako vlasnik nije zadovoljan njegovim učinkom, već nakon prve sezone može ga otpustiti bez ikakvih penala. Zamislite takav odnos snaga u NBA?

Naravno, nemam ništa protiv toga da moć imaju igrači jer oni su ipak ti koji donose zaradu. Također, nemoguće je usporediti NFL u kojem trećina klubova ima više igrača nego kompletna NBA. Ali, neke promjene će se morati dogoditi jer sistem ne funkcionira kako je zamišljeno. A ovoljetna situacija, sa svim ovim suludim trošenjem novca i neracionalnim gospodarenjem salary capom (Washington je okolo poklanjao Jamisona i Butlera da bi mogao dovesti Hinricha ?!?!), samo je još jedan dokaz toj tvrdnji.

Zato svi koji mogu troše novac, jer nitko ne zna što budućnost nosi. Svi u strahu hvataju makar milijun više, godinu više, jer ma kakve se promjene unijele u ugovor, one zasigurno neće biti retroaktivne. Tko je u igri po starim pravilima, taj je miran.

Naravno, čak ni to nije natjeralo Eddiea Currya da se odrekne svoje zadnje godine, a to sve govori. Umro sam od smijeha neku večer, kada je u očajnoj ESPN-ovoj emisiji posvećenoj tržnici, iritantni Chris Broussard prodao tezu da Knicksi nisu bez igrača na rosteru, jer će čak i Eddie Curry biti u formi obzirom da se mora boriti za ugovor. Dokle idu te potrebe tih ljudi da izmišljaju samo kako bi imali nešto za puknuti na twitter? Što dobivaju bonus za glupost?

I u svoj ovoj priči nisam spomenuo ni jedno od ključnih imena. Naime, u svojoj ovoj umjetnoj strci nije se previše pričalo o jednoj jako bitnoj stvari, a koju je danas još jednom istaknuo John Hollinger. Na tržištu je šest igrača vrijednih maksimalnog ugovora, a desteci klubova su čistili prostor. Naravno, znamo da je većina to koristila kao ispriku za loše rezultate, ali neki su stvarno sve nade položili u ovoljetnu tržnicu, prije svih New York i Miami.

Dok Miami bar može računati na Wadeov ostanak, New York nema ništa te će morati zadovoljiti Amareom ili Joem Johnsonom kao utješnim nagradama. S tim da će Joe vrlo vjerovatno ostati u Atlanti koja se tiho uključila u igru ponudivši mu maksimum kakav ti može dati samo matični klub. Drugim riječima, kako znamo da je Johnson prije svega tvrdi profesionalac, on će iz Atlante samo u sign'n'tradeu koji mu garantira maksimum, a za tako nešto ti treba klub koji ima što dati zauzvrat.

Sad je pitanje i za Knickse i za Bullse - nije li im bolje zadržati Leea ili Denga nego dati ovakve sulude svote Johnsonu? Ne znam, ali kako dani sve više odmiču to mi se sve realnijim čini ostanak najvećih u svojim dosadašnjim klubovima. Jer, kako smo ranije naveli, svi žele dodatnu godinu i dodatni milijun. I sad će se jedan Bosh toga odreći samo da bi mogao igrati s Jamesom u Chicagu (a da ne spominjem da se i James mora odreći dijela kolača, osim ako ne bi stigao u zamjeni za npr. Denga), a npr. zamjenom u Houston mogu profitirati svi – i Bosh, koji bi dobio maksimum i još završio u odličnoj momčadi, i Houston koji bi dobio svog superstara, i Toronto koji bi dobio nekoliko dobrih igrača (Scola, Ariza, tkogod, Houston ima što za ponuditi, kao nitko drugi).

James jedino u Miamiu može zaigrati sa superstarom, samo kako Miami nema ništa za ponuditi Cavsima, trade ne dolazi u obzir. Znači, sada se James nečega mora odreći da bi igrao s Wadeom, glumio Pippena njegovom Jordanu, dok ih s klupe gleda sedam pickova druge runde? Kakve gluposti. LBJ ostaje doma, to je najrealnije.

I sad, ako će svi ovi igrači ostati gdje jesu, praktički na tržištu imaš Amarea, Boozera i Leea, s tim da ova potonja dvojica još nisu odbacila mogućnost da ostanu gdje jesu. Jedino je Amare odbio ponudu Sunsa, te praktički postao pravi slobodni igrač, znači netko tko se jasno odrekao onih dodatnih milijuna koje ti može dati samo vlastiti klub.

New York i Mike D'Antoni ili Miami i Pat Riley, to je ono između čega Amare ima birati.

Sve u svemu, dobri stari Ray Allen ne mora odmah prihvatiti midlevel Bostona. Bit će dovoljno dolara na raspolaganju da to udvostruči ako poželi. A možda i utrostruči.