QUIET BEFORE THE STORM
Razbijam glavu s najavom NBA sezone već tjednima, ali ovaj vikend počele su prave pripreme koju su kulminirale negdje jučer popodne kada sam dva sata sjedio na balkonu, tupo zurio u laptop dok me sunce nemilosrdno pržilo, pokušavajući smisleno obrazložiti zašto mislim da će Pistonsi biti osmi na Istoku. Nakon što sam ispisao kartice teksta koje me nisu ni najmanje uvjerile u takav scenarij, odlučio sam sutra ujutro definirati konačni poredak pa što bude. Nakon toga krećemo s odbrojavanjem, ali o tom potom kako bi rekao moj bivši šef kad bi ga pitao kada će plaća. Uglavnom, kako prije sutra postoji danas, evo za danas nešto posve drugačije.
Naime, neko vrijeme je živjela ideja kako bi Pot lista uz postojeće rubrike otvorila i novu u kojoj bi se recenzirale knjige. I to, zamisli, čak i one bez slika. Međutim, kako se pokazalo da nitko nema ni vremena ni volje za nečim takvim, od ideje se ubrzo odustalo. Samo, u trenutku inspiracije ja sam ipak napisao jednu poveću recenziju neprikladnu za objavljivanje, a kako sam protiv editiranja, još više protiv toga da recenzija nikad ne ugleda svjetlo dana, to koristim mogućnost da je stavim tu na blog gdje će je prekriti zaborav uz utjehu da je barem imala kratak, ali sladak život. Uostalom, cijeli osmi mjesec smo nabrajali knjige, što smeta da im damo malo prostora i sada.
SREĆKO HORVAT, IGOR ŠTIKS - PRAVO NA POBUNU: UVOD U ANATOMIJU GRAĐANSKOG OTPORA
(Faktura, 2010.)
Obzirom da sam jedan od onih ljudi koji na polici s knjigama imaju oba Štiksova romana i Horvatovu zbirku eseja o filmskoj distopiji, reći da sam oduševljeno dočekao njihov novi uradak, bilo bi – preskromno. Čekao sam ga kao što bih čekao duet Gianne Michaels i Michelle Wild, makar znam da porno zvijezde bolje funkcioniraju u paru nego pisci.
Kako god, jer ''Pravo Na Pobunu'' ionako nije njihov klasični rad, već jedan ozbiljni, discipliniran pokušaj da se nedavni studentski bunt protiv komercijalizacije školstva stavi u širi kontekst koji, osim samih prosvjeda, uključuje i opće stanje našeg društva – u rasponu od licemjerja demokracije, preko sloma financijskog sustava do pukotina koje se sve jasnije vide u ovom oklopu neoliberalnog kapitalizma.
Možda se čini ambiciozno, ali poanta je da im u dobrom dijelu sve to i uspijeva. Točnije, citati i osvrti na opće probleme vrlo su lucidni i jezgroviti. Međutim, stav da su studenti pokrenuli ili, ako hoćete, zacrtali jedan novi put kojim bi se trebali uputiti ako mislimo nešto promijeniti, malo je nategnut.
Iako autori ni u jednom trenutku ne pokušavaju sakriti svoju opredijeljenost i vjeru u svrhu svih tih događanja u kojima su, na kraju krajeva, i sami aktivno sudjelovali te se ne radi ni o kakvom pokušaju da se mudruje iz sigurne udaljenosti, način na koji zastupaju svoje stajalište je, u najmanju ruku, nadobudan.
Naime, u studentskoj buni oni ne vide eventualni pokušaj jedne skupine da izbori prava ili privilegije za koje misli da im pripadaju, već praktički nacrt po kojem se društvo mora oblikovati ako ne želimo da nas proguta Vrli Novi Svijet i ispljune poput prožvakane banane. Točnije, autori smatraju da je taj oblik bunta nadahnuo sve kasnije slične događaje u ovoj smiješnoj zemlji, pa tako valjda i aktualnu borbu sindikata protiv novog zakona o radu.
Iako to nije nužno netočno, tijekom čitanja sam imao osjećaj da momci nedavne događaje smatraju novim Proljećem, s razlikom što se diskurs s nacionalizma pomaknuo na ekonomska pitanja i uopće način života. Dakle, smatraju se nekakvim čuvarima plamena naše generacije, iako, hvala im na tome, ne naginju nužno ulozi mesije koji će dežurati nad našim dušama, ulozi koju je tako dobro patentirao presveti Miljenko Jergović, svećenik jedine Istine.
Tako da se, kad bez problema prokazuju Čička i Banca kao bezlične spodobe izgubljene u vlastitom odrazu u ogledalu, ne možeš oteti dojmu da su možda baš oni budući Čičak i Banac. Ali rade to s odmakom, hladno, na jedan način koji ne susrećeš u banaliziranoj svakodnevici u kojoj su ''my way or the highway'' stavovi jedini oblik komunikacije, od najnižih do najviših razina.
Zato ogroman plus dobivaju na račun prozivanja Tomića i Runjićke kao malograđanskih zabavljača koji su nekim čudom postali glavni prodavači pameti u ovom dijelu svijeta, a nisu u stanju izvući glavu iz vlastite, u udobnu fotelju zavaljene guzice. Još da su našli načina prikazati sav jad jednog Barbierija ili, pak, Galla – nitko sretniji od mene. Nažalost, njih dvojica nisu bitna za temu, ali ja neću propustiti priliku da se osvrnem na Zlatka koji je, valjda, nama na Pot listi ono što je studentima Čičak.
Jebiga, od Leonarda Da Vincia na svijetu nije bilo čovjeka koji je u stanju u isto vrijeme snimati TV emisiju za kućanice, slušati mladi urbano-gerilski bend, secirati sadašnji politički trenutak perom sociološkog genija i sve to dok kuha škampe s integralnom paštom i kopi-pejsta podatke s allmusica ispod kojih se onda potpiše. A što s Barbierijem? Nemam pojma, morao sam na WC čim je počeo govoriti, tako da nisam ni vidio što sprema, ali znam da je pohvalio Gallovu paštu, jer je bila prožeta mirisom povijesti ovih prostora, dakle svim tim smradom tipičnim za zemlju u kojoj sve glazbene nagrade uvijek dobiva Gibo, a književne Miljenko.
Na stranu sva bijeda naše kulturne stvarnosti, ono čime se Igor i Srećko bave, nešto je ozbiljnija tema. Uglavnom, kako su izabrali taj racionalni pristup (u pisanju barem, jer kao što rekosmo, stavovima su se odavno opredijelili), čak i bez previše humora i pop-kulturnih referenci tipičnih za lijeve/mlade autore u svijetu poslije Žižeka (mada je fora s homo suckerom super), te su mene kao fana ostavili bez potrebnog osobnog pečata (Horvat je light Žižek, ali s boljom koncentracijom, a Štiks majstor pripovjedanja u stilu najboljih bosanskih i španjolskih autora), ispada da je knjiga prije svega odličan presjek lijevih misli i skretanja za svakog mislećeg mladog čovjeka.
Napisana sažeto, jasno i glasno, bez skretanja s teme, suvišnog filozofiranja i semantičkih viškova, može poslužiti i kao odličan uvod za kasnije bacanje na djela slične tematike – od Negrija i Hardta i njihova već legendarnog ''Imperija'' te nešto svježijeg ''Mnoštva'', preko neizbježnog Žižeka (posebice sjajne ''O nasilju'' i najnovije, valjda u predahu između igranja playstationa napisane, ''Druga smrt neoliberalizma'') do ''Mržnje demokracije'' Jaquesa Rancierea.
Ova referentnost i aktualnost čine knjigu još zanimljivijom, jer uz davanje širega smisla nedavnim događajima u Hrvatskoj (štrajkovi i prosvjedi na sve strane) i svijetu (ekonomski kolaps, nasilje u Grčkoj) te osvrt na spomenute knjige, nije propušteno spomenuti ni jedan od važnijih globalnih problema nakaradnog sistema u kojem živimo. Od komercijalizacije svega i svačega (jučer telefona i nafte, sutra struje i vode), stvaranja još većih robova o kreditima (jer bez istih, ubuduće više nećeš moći ni studirati, kao što si već danas ne možeš priuštiti ni magisterij) do toga da pola ljudi sjedi besposleno doma i šizi, a pola ih radi i steže remen dok se lova iz proračuna prosljeđuje raznim privatnim osobama po suludim tarifama za nekakve usluge koje su ili nepotrebne ili bi ih, na kraju krajeva, mogli obaviti isti ti nezaposleni. Bez da itko steže remen.
Na kraju, u dijelu koji je posvećen bunama mladih u drugim dijelovima Europe, jasno se precizira razlika između onih u Francuskoj, u kojima mladi protestiraju protiv toga što im se otežava postati dio sistema, a ne protiv sistema sama (ja osobno bih volio malo detaljniju razradu te teme te njenu usporedbu s ovim što se događa u nas; naime, nije li na kraju osnovna razlika samo u tome što su mladi pobunjenici u Francuskoj puno debljih džepova od ovih naših?) od Grčke i njenog otvorenog okretanja lijevome i anarhizmu, tome vječnom bauku.
Kroz sve to, jasna je i poruka o možda najvećem problemu današnjice, a to je nestanak srednje klase. Podatci od prošle godine govore o ogromnom padu prodaje narodnih vozila (da, to su sve one zamjene za fićeke i stojaše koje se danas zovu Punto, Clio, Swift, Corsa) dok je prodaja luksuznih nikada veća, što je jasan pokazatelj da umjesto razvijene demokratske zemlje postajemo banalni neoliberalni poligon za izdrkavanje nekolicine.
Šteta što pažnja nije posvećena svojevrsnom sudaru svjetova, točnije sudaru jednoga društva izgrađenog na hijerarhiji, ali i mediteranskom mentalnom sklopu poput našega, nad koje se tako naglo nadvila protestantska etika i liberalno-kapitalistički nazori, čije stihijsko nametanje u tako kratkom vremenskom razdoblju i nisu mogli drugo nego stvoriti društvo bez ikakvih vrijednosti.
Zanimljivo, nakon pročitane knjige, istu večer samo pogledao nekoliko epizoda serije ''Malcolm u Sredini'' koja se bavi upravo tim padom jedne obitelji iz srednje klase na dno, padom uzrokovanim divljanjem kapitalizma i potpunim slabljenjem državne kontrole. U jednom trenutku majka (fantastična Jane Kaczmarek) hladno objašnjava Malcolmu (očajni Frankie Muniz), netom nakon što je prebačen u razred za napredne, kako mora iskoristi ovu situaciju, jer mu je to prilika da napusti ovaj jadni radnički život i postane netko. I dok sami takvi pokušaji ranoga razvrstavanja djece u napredne i obične razrede izvrsno nadopunjuju jednu od tema ove knjige koja govori baš o tome da je obrazovanje postalo proizvodna traka iskoristivih kadrova te da je onaj humanistički aspekt totalno zanemaren, to nije ono najvažnije što se da iščitati iz ove situacije.
Jer ovaj trenutak prikazuje najveću razliku između nas i onih sličnih nama u zemlji iz koje je neoliberalizam krenuo. Još do nedavno, i jedni i drugi smo imali socijalnu sigurnost (nama ju je garantirala država, njima bogatstvo resursima), a sada kada smo ostali bez nje (jer naša država je smijeh, a njihovi resursi su ili nestali ili su razgrabljeni), nismo se u stanju nositi s tim bez zazivanja promjena i revolucija, nadajući se da nas one mogu održati na površini i standardu na koji smo naviknuti. Samo, dok mi kukamo o gubitku prava čekajući da se nešto promijeni, Amerikanci, pak, iza sebe imaju stotine godina odgoja u sredini koja ne priznaje nikakva prava, osim onih za koja se individualno izboriš te za njih nije tragično pasti u blato. Život je borba u kojoj se sam moraš izboriti za rezultat, a ako izgubiš i to nisi u stanju podnijeti, uvijek možeš uzeti pištolj u ruke i upucati nekoliko slučajnih prolaznika.
Naravno, i taj psihološki motiv tek je dio puno većega ekonomskog kruga. Koji je izgleda zatvoren. Boljitku se u ovim uvjetima ne možemo nadati, nekadašnja srednja klasa može samo očekivati gore. Ili može, kako kaže američka mama, vjerovati da postoji mogućnost prelaska u viši rang. Samo, ako je krug stvarno zatvoren, tada ima sve manje mjesta za nove vlasnike Masserattija, a to onda dovodi u pitanje uopće svrhu obrazovanja i karijere. Posebice među nama, istočnom verzijom generacije x koju autori lucidno nazivaju generacijom 600 eura, jer, naime, tolike su nam prosječne plaće.
Što nas vraća na studentske dugove, koji su se sve glasnije počeli promovirati i u ovoj našoj mini-Alabami (čudi me da još nitko nije ponudio kredite klincima od 5 godina, nekakvog ''kredu-medu'' ili ''Kredosaura'', pod parolom ''Uživajte u djetinjstvu, priuštite si bicikle, konzole, bazene – sve što poželite, ne morate platiti prije nego postanete punoljetni, a godišnja kamata je samo 9 %, promjenjivih naravno''). Dakle, pitaju se s pravom Štiks i Horvat, čemu trošiti novac kojega ionako nemaš na nešto što će ti možda omogućiti karijeru koja će ti, pak, trebati da vratiš taj posuđeni novac, nakon čega bi, kao, bio materijalno osiguran? A što ako ne bude dovoljno karijera? Što ako ti bude trebalo 140 godina rada da se osiguraš? Jesmo sigurni da želimo da Radman pronađe formulu kojom bi produžio život samo kako bismo ga mogli provesti vraćajući još više kredita?
''Skraćivanje obrazovanja i njegova specijalizacija imaju jasan cilj – što brže izbacivanje pojedinaca na tržište rada. Budući posao trebao bi otplatiti nagomilane dugove i, obećavaju, donijeti i puno više, a to je materijalno blagostanje. Iskustvo govori, dakako, da se radi o riskantnoj igri. Mentalitet kockarnice i ovdje je prisutan; iako znamo da banka uvijek pobjeđuje, svi misle da će baš oni dobiti.''
Naravno, ovaj citat se odnosi na situaciju kada tržište rada postoji i kada sistem zna koje kadrove treba. Međutim, što je s činjenicom da je kod nas prisutna poplava studiranja, da fakulteti i više škole niču na sve strane, da neki ljudi drže po 5 katedri i vrlo brzo postaju dio elite – sve kako bi se uzela školarina, a da se pritom onom nesretniku koji je plaća ne nudi ni minimum, nazovimo je tako, usluge? I sve to igrajući se uglavnom snovima roditelja koji odvajaju ogromne svote za svog kretenskog potomka koji uopće ne želi studirati, ali nema alternative, osim da sjedi kući i drka po cijele dane.
Za kraj, spomenuo bih još da dobar dio knjige otpada na ideje o poboljšanju predstavničke demokracije kakvu znamo, sve dok jednog dana ne bi došlo do konačne pojave direktne demokracije. Kako direktna demokracija na koju bi mogao pokazati prstom i reći ''to je to'' ne postoji, to su autori posegnuli za primjerima, i da, radi se o primjerima koji pomalo bacaju sjenu sumnje na njihov zdrav razum. Jer, meni osobno, hvaliti Venezuelu malo je neozbiljno, kao i svako pozivanje na Kubu. Zašto, na primjer, nisu pohvalili Novu Englesku iz koje su i krenule ideja iskorištene u francuskoj revoluciji (na čije ideale se također pozivaju) i gdje je upravljanje od najmanjih jedinica prema gore bilo barem donekle provedeno i kroz praksu?
Čak se ne moramo referirati na Franklina, Paynea, Emersona i slične pretpotopne velikane, dosta nam je osvrnuti se na nešto moderniji primjer, seriju ''Gilmore Girls'', podcijenjenu na račun svoje blesave sapunične prirode, ali u čijoj pozadini se krije sjajan pogled na te ostatke bolje prošlosti (gradska vijećanja, poštovanje svakoga glasa, osobna inicijativa, Jeffersonovska – makar i neiskrena – tolerancija) i vječni sudar klasnih razlika u kojem jedan šljaker koji voli baseball (Luke) čak ni u toj demokratskoj idili ne može završiti s djetetom kapitala (Lorelai), jer su razlike između njih ogromne i tiču se same suštine njihovih bića preko koje ne mogu prijeći ma kako se trudili, kao ni to da kćer koja se školuje u najboljim privatnim školama (Rory) ne može pobjeći od svoje staleške uloge i gdje, ma kako progresivna bila, uvijek ostaje vezana uz kapital, a ne uz umjetnost ili čak profesionalizam koji joj se nude u vidu veza s pripadnicima niže vrste (jedan od potencijalnih partnera, suočen s stvarnošću, bijeg od radničke sudbine traži u životu umjetnika, u kojem bar može održati nadu da će jednoga dana zahvaljujući možebitnim talentima steći bogatstvo kojim bi ipak nekako došao do svoje ljubljene).
Želim reći da, ma kako nakaradno danas bilo, američko društvo na istočnoj obali i dalje ima korijene u takvom sistemu, što je ipak bolji primjer za proučavanja od Chávezova ili Castrova eksperimenta (ili je možda u našem kontekstu ipak ovaj socijalizam juga bliži?). Ono, svaka ulica bira predstavnika, pa svaki predstavnik svake ulice bira predstavnika kvarta, pa svaki predstavnik svakog kvarta bira predstavnika dijela grada, pa svaki predstavnik dijela grada bira predstvanika grada i tako dalje i tako šire. Nije nemoguće, ali ako se dobro sjećam, sami smo izabrali ovaj predstavnički model u kojem nas profesionalci koje ne poznajemo svakih nekoliko godina uvjeravaju da su tu samo zbog nas, a i tada nam idu na živce, jer nas odvraćaju od uživanja u vlastitom standardu. Optuživati banke i kapitalistički Zapad nije fer, jer krivi smo – mi. Odgovornost je bitna stvar, a nju autori ne potežu, jer se bave budućom potencijalnom pretvorbom ljudi iz promatrača u aktiviste. Pa kad je itko izabrao aktivnost ako baš nije morao?
Uglavnom, da završim, jer stvarno nema smisla baviti se svakim detaljem kojega se ova knjižica dotiče, izdavačka kuća ''Fraktura'' iz Zaprešića i ovim se izdanjem potvrdila kao kuća broj jedan u ovoj Kifli Našoj. Do sada su to bili po beletristici (izdali i Štiksa između ostalih), a sada će to izgleda biti i po publicistici – uz novog Žižeka (koji sve bolje odvaja svoju popularnu personu od one dosadne Kakanovsko-Hegelovske, tako da je novo djelo, iako klasično zbrkano i neozbiljno, barem gušt za čitanje), tu je i knjiga Fareeda Zakarie koja govori da se i stvari u mainstremu radikalno mijenjaju (tko je do jučer mogao zamisliti da će od jednog novinara bliskog vlasti čitati kako bi Amerika bez kineskih kredita propala?), te gomila ljevičarskih izdanja, zbog kojih već pušu za vrat neprikosnovenom Jesenski i Turku, a posebice sve razvodnjenijima Algoritmovoj Facti i Ljevkovom Bookmarkeru. I da, stvarno mislim da trebate znati ove stvari. A sada me ispričajte, vrijeme je da spojima na ESPN. Idem po svoju dozu sportskog fiksa, da isperem ove gluposti iz glave.
NFL POWER RANKINGS, WEEK 3
Neki uporno žele tekst o košarci, ali pitam ja Vas, kakav? Najave sezone kreću za nekoliko dana, a o glupostima poput sapunice oko Carmela nemam namjeru reći išta dok god na svijetu postoje pametnije stvari. Da mi se prate takve trač partije, radije bih, kao svaki pošteni Rvat i katolik, gledao Šeherezadu i posudio u knjižnici ''Tisuću i jednu noć'' ne bi li saznao što će se dogoditi u sljedećim epizodama.
(Smiješan je taj svijet u kojem se danima pišu disertacije na osnovu informacija koje puštaju medijski timovi pojedinih igrača. Melo samo želi napraviti nešto slično što je ovoga ljeta izveo LBJ, zaokupiti pažnju idiotskih američkih medija koji prožvakavaju svaku kvazi-informaciju svaki minut svakoga sata. Jedini problem je što nikoga van košarkaških krugova nije briga što on radi, široj javnosti on uopće nije zanimljiv jer nema pedigre poput LBJ-a. Tako da sve što će mu uspijeti s ovim medijskim provokacijama je otuđiti one prave fanove koji su ga cijenili zbog igre. Chris Paul se na vrijeme povukao iz ovih web 2.0 sranja, ali Melo je ženidbom za nekakvu starleticu jasno dao do znanja gdje mu leže prioriteti. To baš neće pomoći Nuggetsima u borbi za playoff na nikada luđem Zapadu. Naravno, to je jedan od glavnih razloga zašto ih ni ne vidim u njemu, ali o tome više drugom prilikom.)
Samo par riječi o ovogodišnjoj najavi NBA sezone. Krećem ranije s odbrojavanjem (od 15 do 1, dvije ekipe po postu) kako bi imao mogućnosti za povremene pauze, prvenstveno zbog draft vikenda (koji će se vjerovatno dogoditi tamo negdje 23. i 24. idućeg mjeseca), a usput hvala svima koji su pokazali interes za sudjelovanjem na istome. Ove godine igramo s 14 ekipa, a na vikendu će komesar s najbližim suradnicima razgovarati o nekim novim idejama vezanima uz ligu kako bi dogodine uključili još neko novo lice.
U biti, prije nego krenem na dojmove s utakmica NFL-a maskiranima u power rankingse, imam još nešto o košarci. Točnije, o košarkašima. Nastup Kevina Lovea i Jordana Farmara u ''Entourageu'' je za anale, u sceni kada Eminemovi tjelohranitelji mlate Vincea oni su ti koji drže Dramu da ne popije batine, a u jednom trenutku mi se čak učinilo da je Love potegnuo Vincea nogom u rebra dok je ležao na podu. Ono, pretpostavljam da nije, ali ne želim gledati snimku i usporavati je da se uvjerim, već želim ostati u uvjerenju kako je K-Love bed madafaka. I da, ova zadnja sezona ''Entouragea'' je vrhunac, uvijek sam sanjao o tome kako bi trebali uključiti samo poneki dramski element na postojeću formulu kako bi poletjeli u nove visine, a oni su se ove godine lansirali ravno u svemir dramom i naravno Dramom.
Kad sam već kod košarke, nedavno mi je palo na pamet kako je Paul Allen isti Walter White iz ''Breaking Bad''. Evo zašto. Walter je počeo kuhati crystal meth nakon što je saznao da ima rak, kako bi ostavio nešto obitelji kada ga više ne bude. Allen je pak nakon svoje dijagnoze i izlaska u javnost sa zdravstvenim stanjem počeo ludovati s Blazersima, napustivši dotadašnji mudri i strpljivi Pritchardov princip slaganja momčadi. Htjeli su pretplatiti Turkoglua iako uopće nisu imali potrebe za njim (spasio ih Colangelo), da bi kasnije doveli Millera koji im se uopće nije uklapao u stil igre i postojeću rotaciju.
Doveli su Cambya i zadržali ga bahatim ugovorom iako su krcati peticama, a sada su konačno uspijeli i u naumu da nekoga pretplate, dovevši Matthewsa iz Jazza, iako uopće nemaju potrebe za takvim tipom igrača. Mislim, Matthews je zamjena za Fernandeza, istog tog Fernandeza kojega uporno odbijaju trejdati cijelo ljeto. Na kraju je kao žrtva pao samo spomenuti Pritchard, iako je u svemu očito prste imao agresivni Allen željan instant uspjeha. Prema tome, ne ostaje nam ništa drugo nego Blazerse od danas zvati Portland Meth Labom. Svima bi definitivno bilo lakše da Paul nazove Gatesa da mu pošalje nekog mladog stažistu iz Microsofta, kupi kamp kućicu i počne kuhati pravu stvar.
(Na stranu sve, imam dobar osjećaj oko Blazersa ove godine. Prvo, Allen je izgleda riješio svoj problem s rakom i sada bi se opet trebao okrenuti lakšem pristupu, osim ako poput Whitea nije toliko spalio sve mostove sa starim životom da mu ne ostaje ništa drugo nego nastaviti s novim agresivnim životnim stilom. Zatim, iako to govorimo svake godine, sada bi stvarno bilo vrijeme da Blazerse zaobiđu ozbiljnije epidemije ozljeda. I da, valjda će se McMillan iz zbunjene prošlogodišnje faze u kojoj nije imao složenu rotaciju ni na kraju sezone, vratiti u staru formu odlučnog Mr. Sonica koji zna što radi.)
Zabavna je ova košarka, mogao bih češće pisati o njoj. Evo, sada se sjećam kako sam prije nekog vremena baš s Krehom pričao o idealnom načinu za doći na čelo NBA franšize. Recimo, sin dojučerašnjeg vlasnika Nuggetsa Stana Kroenkea dobio je NBA klub u nasljedstvo zato što je otac konačno je postao većinski vlasnik St. Louis Ramsa, a po konzervativnim NFL pravilima ne možeš se baviti ničim drugom nego NFL-om.
I tako je on lijepo prepustio Nuggetse sinu. Na stranu što se radi o smiješnom načinu da se zaobiđu pravila, važno je da smo shvatili kako je jedini način da dođeš na čelo NBA kluba da te netko posvoji. I, vjerujte mi, ima nade. Odaziva se na ime Cuban. Naime, Mark Cuban voli pozornost i slavu, nedavno je čak i plesao sa zvijezdama, a imao je i popriličnu minutažu u ''Entourageu'' (jesam možda već rekao da je zadnja sezona postavila nove vrhunce i da mi dođe plakati kada pročitam da će odraditi još samo jednu uz film).
Uglavnom, kako Cubana uporno ne žele u baseballu, pitanje je dana kada će se okrenuti footballu. Ok, ni tamo neće biti baš poželjan zbog svoje eksponirane persone, ali recimo da se s godinama smiri i uspije nekako doći do Cowboysa (nakon što ih Jerry Jones poželi prodati zato što odluči zadnje dane provesti vozikajući se po pustinji u kamp kućici kuhajući meth u pratnji svog mladog wide receivera koji nije upao na roster tijekom priprema – i da, trebam li uopće dodati da je i Jerry odradio vrhunsku rolu u ''Entourageu'').
Tada će nekome trebati ostaviti Mavse, a obzirom da je tek dobio klinca te da ima dvije kćerkice, nitko ne bi popušio priču kako ih ostavlja njima, pa se Marc koji voli ovakve stvari možda dosjeti da bi bilo dobro napraviti show ''Usvajam Sina'' u kojem bi se desetak kandidata između 18 i 50 godina borilo za njegovu naklonost i mogućnost da upravljaju Mavsima. Mislim, ne kažem da imamo velike šanse uopće biti izabrani među kandidate, kamoli osvojiti glavnu nagradu (posebice pored Simmonsa i Steina koji bi povukli sve veze da upadnu u emisiju), ali prilika postoji. Pa ti reci da kapitalizam nije prekrasan.
1. (3) STEELERS 3-0
Kada čovjek stalno ispaljuje razna mišljenja o svemu i svačemu, vjerovatno ga se nakon nekog vremena i ne shvaća ozbiljno. Hej, takav sam, priznajem, ali to me neće spriječiti da likujem nad činjenicom da Steelersi imaju tri pobjede nakon tri tjedna bez Big Bena te da djeluju odlično. Što samo dodatno učvrščuje uvjerenje da će osvojiti Superbowl. Sad, po kojoj logici sam se odlučio iskazati povjerenje momčadi koju gotovo nitko nije vidio ovako daleko? Pa, zato što imam oči i što sam ih lani gledao barem deset puta, vidjevši na koje su idiotske načine gubili utakmice usput igravši bez najboljeg igrača Polamalua. Sada je vrijeme da im karma vrati uzeto, da Polamalu opet dokaže da je najbolji safety u ligi te da Big Ben potvrdi da je top 5 QB. Naravno, obzirom da do kraja ima još 13 susreta, moguće je da se ovaj izbor pokaže pogrešnim, a ovo djetinje likovanje težim oblikom kretenizma. Ali, obzirom na ogroman broj mišljenja svuda uokolo, tko će se sjetiti? Ako pak bude išlo po planu, budite bez brige, svaki tjedan ću podsjećati na svoju prognozu.
A sada nešto o utakmici. Obrana nosi sve pred sobom, ali u ovom susretu protiv Bucsa nije ni bila potrebna u punom sjaju. Četvrti ovosezonski izbor za poziciju QB-a Batch dodao je tri TD-a, a da ni sam ne zna kako (i to uz tek 17 pasova), mladi WR Wallace je od tri uhvaćene lopte dvije uhvatio u golu (i to nakon što su doslovno prošle obrambenim igračima kroz rukavice), a sjajni RB Mendenhall je odradio svoj posao osvajanjem terena kada god je bilo potrebno. Nećemo nikoga boldati jer Tampa je barem podjednako zaslužna za doživljeno gaženje, ali Steelersi su for real.
2. (4) COLTS 2-1
Prošetali su se kroz Denver, koji im po ničemu nije dorastao. Doduše, početkom drugog poluvremena malo su zaprijetili, ali onda je Manning tek tako uzeo stvar u svoje ruke i dokazao da može doći do protivničkog gola kada god poželi. Ukratko, odrađen posao Manninga i društva uz jednu važnu stvar – nova Paytonova omiljena meta zove se Austin Collie, čovjek je u prve tri utakmice i to u ulozi središnjeg slot receivera osvojio 359 yardi, s čime je prvi hvatač lige. Čisto za orijentaciju, lani je u 16 susreta osvojio 676. Ono, nije loše igrati s tim Manningom.
3. (1) SAINTS 2-1
Opet su se zamalo provukli, kao i kolo ranije u San Franu. Samo, ovaj put kicker Hartley nije bio junak nego tragičar. Čovjek je promašio zicer, praktički slobodno bacanje s manje od 30 yardi, i to nakon što je obrana Saintsa uspijela spriječiti Falconse da u prvom napadu u produžetku dođu do pozicije za udarac. Zamalo im je to uspijelo i nakon Hartleyeva promašaja, ali kicker Falconsa Bryant je zabio s 46 čistu dijagonalu kroz ona nesretna vrata. Zašto onda neću opet Hartleya staviti u kurziv ili boldati Bryanta? Zato što je totalno nepošteno prema ovom sportu toliku pažnju davati kickerima koji očito nemaju nikakvu konstantu (Hartley je nekoliko minuta ranije iz teže situacije izborio produžetak). Mislim, možete sutra dovesti Pletikosu u New Orleans i sumnjam da bi nakon dva treninga nabijao onu smiješnu loptu išta gore nego što to čini Hartley ili bilo koji drugi kicker ove sezone.
Saintsi su izgubili usprkos tome što im je Atlanta dala dovoljno šansi da se izvuku, a to prije svega govori da napad nije imao svoju večer. Brees njie odigrao na razini na koju nas je navikao, bez Busha trka nije bila dovoljno raznovrsna, a imaju sreću što prilikom jednog opakog rušenja drugom backu Thomasa nije stradala noga (u prvi tren je izgledalo kao da su mu je iščupali) jer tek tada bi bili u problemima. Ovako se izvukao bez posljedica, ali da se od nikuda nije stvorio četvrti receiver Lance Moore i odigrao briljantnu partiju, Falconsi bi ih dobili puno prije. Obrana jednostavno nije dovoljno dobra u prednjih sedam, a kako je i secondary odigrao nešto lošije nego što smo navikli, to je bilo dovoljno da se Falconsi ne samo drže u igri, već i da dominiraju dobar dio utakmice.
4. (2) PACKERS 2-1
Bacam ih dva mjesta unazad jer nema šanse da dobiju bitnu utakmicu dok im tackleove igraju dvije rupe poput Cliftona i Marka Tauschera (trenutno vodeći u poretku za LVP-a lige). Usprkos svim problemima s napadačkom linijom uspijeli su odigrati više nego dobro i u trci i u pas igri, ali ih je koštala očajna večer specijalaca koji su kiksali na sve strane, osobito kod onog povrata ispucane lopte kojim je Chicago stigao do drugog TD-a večeri. O najviše skupljenih penala u povijesti kluba da ne govorim, praktički su sami dovodili Bearse do prilike za zabiti. Dakle, kako je moguće da su uništili sami sebe, a da su u isto vrijeme izgubili razlikom od samo jednog udarca iz polja? Aaron Rodgers, eto kako.
Rodgers je protiv Bearsa bio one man show, čovjek je razigravao, trčao, osvajao teren i zabijao touchdowne kao da pleše natripan na glazbu iz ''Kose''. Iako na kraju to brojke neće pokazati, dvoboj dva QB-a bio je apsolutni gušt za gledanje. Football je zakon, to je jasno pokazala i ova utakmica sa svom svojom dramom i nebrojenim junacima, ali ono što su odigrali Cutler i Rodgers zaslužuje divljenje, baš zbog otežanih okolnosti u kojima su igrali. Rodgersova razigranost, stil i očiti gušt s kojim ovaj čovjek igra traže vašu pozornost, nemojte slučajno propustiti pogledati ga u akciji barem jednom ako se smatrate ljubiteljem sporta (mislim, da Rodgers ima kvalitetnije receivere i bolju liniju ispred sebe, nema te momčadi kojoj ne bi svaki tjedan zabio barem TD po četvrtini).
5. (6) JETS 2-1
U utakmici koja je više podsjećala na ovaj naš nogomet nego na football izvukli su se protiv Dolphinsa na račun para katastrofalnih grešaka pojedinaca u Miamiu. Dvije stvari treba istaknuti da se dobije dojam koliko čudna je bila utakmica. U trenutcima kada je Miami briljirao, Braylon Edwards jedno alibi dodavanje pretvorio je u TD kada se njegov pratitelj poskliznuo, zaradivši tako lagane poene (na to mislim kad kažem da je podsjećalo na nogomet – jedan protivnik stalno napada, dominira, ima šanse, a onda ovaj drugi zabije iz kontre prvi krumpir koji opali u gol), a Mark Sanchez je skoro poklonio dvije lopte Dolphinsima koje su nekim čudom ispale obrambenim igračima iz ruku. Secondary im je opet bio kriminalan, što je prisililo Ryana da odustane od blicanja, što je pak dovelo do toga da obrana nije napravila ništa posebno. Jedan čovjek ipak zaslužuje da se spomene kao MVP. Dobri stari LaDainian Tomlinson u ključnim je trenutcima i trčao i hvatao i jednostavno držao napad na životu. Kad dodamo da je i Greene po prvi puta ove sezone pokazao znakove života, eto dobre vijesti za Jetse – vraća im se trka.
6. (5) TEXANS 2-1
Cowboysi su ih potpuno nadigrali u situaciji u kojoj si jednostavno nisu mogli dozvoliti ništa manje, ali bez obzira na ružan poraz i ovom prilikom Texansi su pokazali zašto ih treba shvatiti ozbiljno – u napadu opasnost prijeti sa svih strana (uz RB-a Fostera kao novo oružje nametnuo se i treći WR Walter), a obrana je jednog ekstra igrača udaljena od vrhunske kvalitete. I da, taj ekstra igrač (Cushing) uskoro se vraća nakon suspenzije pa će i to biti riješeno. Ako mislite pak da jedan igrač ne može značiti toliku razliku, zamislite samo da Clay Matthews iz Packersa pređe u Texanse. E, pa ukratko to je Cushing. Dodaj još lagani raspored idućih nekoliko tjedana i jasno je kako su Texansi tu da ostanu.
7. (7) PATRIOTS 2-1
Napad je opet funkcionirao kao sat, zabili su 38. Ali, primiti 30 od Billsa? I to doma? Izgleda da ipak nešto ozbiljno ne štima s tom obranom, posebice u secondaryu koji je kriminalan i koji, očito je to nakon tri kola, ne može zaustaviti nikakav pas. A ne pomaže im ni nedostatak rushera u prednjih sedam, svaki QB se protiv Patriotsa osjeća kao na pikniku. U cijeloj obrani nema igrača kojega bi istakli kao pojedinca sposobnog uništiti protivnika, dok s druge strane u napadu imaš Bradya koji od svojih rookie tight endova već radi zvijezde. Dokle će sjajni napad moći pokrivati propuste obrane? Pravi odgovor dobivamo već idući tjedan u Miamiu, nakon ćega ćemo Patse ili zadržati u ovoj poziciji, ili ih pak spustiti puno, puno niže.
8. (10) FALCONS 2-1
Zamalo su se upucali u nogu kada je trener odlučio, umjesto napucavanja lopte što dalje, s centra pokušati četvrti down pretvoriti u novi napad. Nije im se osvetilo jer su se izvukli u produžetku, ali da su izgubili, izgubili bi zbog tog nepotrebnog pokazivanja mišića. Jer, sve što treba su već pokazali ranije – imaju kompletan napad koji je sjajno nosio neumorni i neuništivi RB Michael Turner (protivnici mu ne mogu ništa, ali može ga doći glave vlastiti trener, ovoliko raubanje je nepotrebno kraj tolikih drugih opcija), Matt Ryan i receiveri su ga solidno pratili, a posebice se iskazao dobri stari Tony Gonzalez koji je hvatao svaku Ryanovu loptu bez obzira na težinu situacije. Obrana je odradila vrlo dobar posao u svim segmentima, osobito na crti. Falconsi su rasna momčad koje samo treba skupiti dovoljno iskustva u ovakvim utakmicama da postane velika (možda je to rano za reći, ali imam neki osjećaj da će se o treneru Mikeu Smithu još čuti tijekom sezone, i to uglavnom negativno, ne čini mi se kao materijal za velike stvari).
9. (8) RAVENS 2-1
Opet je briljirao Anquan Boldin (koji zbog toga zaslužuje i boldanje koje ga stavlja uz bok Rodgersu u trci za MVP-a sezone), Flacco je odigrao dobro nakon prošlotjednog sramoćenja, dok su trka i obrana odradili standardan posao. Jedino što se treba zapitati je gdje su ti toliko najavljivani moćni Ravensi, jer osim povremenih bljeskova Raya Lewisa i sjajne Boldinove igre nakon hvatanja, ništa u ovoj momčadi ne miriše na šampionsku godinu ili nešto specijalno, iznadprosjećno. Dapače, sve izgleda kao još jednu klasična borbena i uporna sezona u kojoj će Ravensi do wild carda i poraza u prvom kolu playoffa.
10. (9) DOLPHINS 2-1
Chad Henne je odigrao odličnu utakmicu, ali i ovaj put ga nominacije košta mlaka igra na samome kraju, kada se utakmica lomila. Gdje su nestale one lopte koje su u drugoj i trećoj četvrtini osvajale prostor kao od šale? Ali, ne treba biti prekritičan, on i Marshall pronašli su vezu o kakvoj su u Miamiu sanjali kada su doveli skupog WR-a iz Denvera, a to je najvažnije. Također, gledati njihov napad sa stalnim wildcat šemama i trikovima dodatno zabavlja i čini utakmicu zanimljivijom, obrana je bila već standardno dobra, posebice u sredini, ali poraza ih je koštala katastrofalna partija back-up cornerbacka Jason Allen koji je osim spomenutog proklizavanja koje je Edwardsu omogučilo TD, nešto kasnje dozvolio istom igrača osvajanje ogromnog komada prostora i hvatanje u situacija kada je bio udvojen i kada je Sanchez bacio očajničku loptu koju bi svatko iole koncentriran presjekao, a onda je još faulirao (opet Edwardsa) u golu prilikom hvatanja, zbog čega su Jetsi dobili šansu krenuti s jedne yarde u realizaciju. Čovjek je doslovno sam samcat uništio sav trud inače odlične zadnje četvorke svakim svojim izlaskom na teren. Apsolunti tragičar, nije čak uspio zadržati u rukama ni onu jednu loptu koju je presjekao i koja bi Miamiu donijela priliku zaključiti susret puno ranije.
11. (14) BEARS 3-0
Prvo, treba skinuti Cutleru kapu na tome što je drugu utakmicu za redom izdržao na streljani. Rušili su ga i ubijali sa svih strana, ali opet je odradio solidan posao, posebice u nečemu što je inače Rodgersov specijalitet, trci. Vidi se da čovjek ima ruku koja može sve i da nema savjest, možemo samo sanjati o tome kako bi igrao kada bi ispred njega bila poštena linija. Dok u onoj Packersa vrlo lako možemo uočiti da su problem tackleovi koji ne mogu braniti vrhunske pass rushere, kod Bearsa su problem sva petorica. Niti pomažu u trci, niti su u stanju pružiti konstantnu zaštitu QB-u. Pa, kako je to onda Chicago dobio? Osim već spomenutog spoticanja noge samima sebi od strane Packersa, Bearsi su se izvukli zato jer se Cutler nakon svakog udarca dizao još odlučniji da odigra sljedeći potez, zato jer imaju sjajnog Devina Hestera zaduženog za povrat ispucanih lopti i zato što imaju dva obrambena asa koja trenutno nose ovu momčad.
Bearsi su praktički ista momčad kao i lani. Na stranu sve promjene trenera, ali talent na terenu je praktički isti. I lani su mogli zabiti, ali problem je bila obrana. Kako su onda od jedne više loše nego dobre momčadi odjednom skočili u rang playoff izazivača koji će namučiti Vikingse u borbi za wild card? Dva ''nova'' imena mijenjaju sve. Prvo, klupska legenda Brian Urlacher se vratio nakon što je pauzirao prethodnu sezonu zbog ozljede i donio potpunu kontrolu u sredinu obrane kao centralni LB. Drugo, doveli su Juliusa Peppersa iz Caroline i automatski postali ekipa koja može zaprijetiti svakom QB-u direktno s crte. Ova dva diva, osim što su u svakom trenutku u stanju izbaciti iz igre pola napada (i osim što ih definitivno ne želite sresti u mraku jer radi se o pravim monstrumima), odigrala su i dva ključna poteza na utakmici. Peppers je blokirao udarac iz polja bacivši se u zrak kao da skače u bazen (šteta što u NFL-u kraj svih ovih statistika ne broje i banane), a Urlacher je u sličnom letu izbio loptu iz naručja igraču Packersa, loptu koja je donijela Bearsima priliku za zadnji napad.
Dokle će moći računati na ovakvu herojsku igru nekolicine igrača ne znam, ali znam da Bearsi definitivno nisu ekipa za vrh. Međutim, u ovom spletu okolnosti, kada svaki tjedan imaš vrhunsko izdanje nekolicine uz odlične igre obrane i specijalaca, uvijek se mogu nadati pobjedi (dok netko jednog od ovih dana doslovno ne ubije jadnog Cutlera). Iako po brojkama nisu bili ravnopravni Packersima, po potezima jesu. A to je ono najvažnjie i zato i imaju ovoliko nominiranih.
12. (15) COWBOYS 1-2
Romo je konačno spojio odličnu utakmicu s vrhunskim izdanjem obrane, osobito fenomenalnog DeMarcusa Warea koji je ove nedjelje okrunio sjajne igre prethodnih tjedana s tri sacksa. Za razliku od do sada raštimanih Cowboysa, ovaj put smo imali prilike gledati nadahnutu verziju. Sada samo treba saznati koje je ona prava.
13. (12) BENGALS 2-1
Prošetali su se kraj slabašnog protivnika bez da su dobili išta od napada, osim upornog Bensonova probijanja. Ne izgledaju dobro, ali obrana je dovoljno budna i spremna ih držati u sredini. Međutim, sve miriše na kolaps protiv prve ozbiljnije momčadi na koju nalete (što se srećom po njih neće dogoditi sve do sedmog kola i gostovanja u Atlanti).
14. (11) CHARGERS 1-2
Drugi sramotni poraz, opet na sličan način kao i protiv Chiefsa. Dva duga trka koja su prošla kroz cijelu obranu i koštala ih poraza u prvom kolu, ovaj put su bila još duža, Seattle im je praktički pretrčao dva puta cijeli teren bez da je itko pošteno zaprijetio trkaču. Jadni Rivers, ostavlja sličan dojam kao Kobe nakon odlaska Shaqa, u onim limitiranim Lakersima sa Smushom Parkerom i Radmanovićem. Da nemaju običaj zaigrati bolje u drugom dijelu sezone, sada bi već mogli dizati paniku na račun toga što nemaju ni jednog jedinog nadahnutog pojedinca sposobnog pomoći Riversu, posebice u obrani.
15. (18) TITANS 2-1
Sjajna obrana koja je namučila čak i Steelerse prošli tjedan, ovaj put ubila je Giantse. Ona će ih održati u sredini odnosa snaga u ligi, ali sam Chris Johnson jednostavno nije dovoljan za dobiti kvalitetnije momčadi. Posebice ako će ga raubati dosadašnjim tempom, on je praktički jedini igrač koji ima loptu i više mu ne ostaje snage za one karakteristične duge bjegove.
16. (16) VIKINGS 1-2
Obrana i trka bili su dovoljni za dobiti nesretni Detroit koji je opet pružio solidan otpor. Adrianu Petersonu svaka čast na do sada pokazanome, ali ako misle išta izvući od ove sezone (barem Petersonovu živu glavu za ubuduće), Favre bi konačno trebao nešto i odigrati.
17. (19) EAGLES 2-1
Teško je reći koliko su dobri ili loši s Michaelom Vickom obzirom na zadnja dva protivnika, ali činjenica je da Vicka bilo svugdje i da zaslužuje posebnu pažnju za sve što je pokazao u ova dva i pol kola. Makar su Jaguarsi gori nego se itko nadao, imponira kako dobro funkcionira njegova veza s dva receivera, a zabrinjava obrana i nedostatak trke. Treba ih vidjeti protiv momčadi s vrha, mada već idući tjedan i susret s Redskinsima može pokazati puno više nego što smo do sada imali prilike vidjeti (odnosno, možda pokaže da su Redskinsi gori nego je itko mogao sanjati).
18. (13) REDSKINS 1-2
McNabb odigrao loše, a nigdje nikoga drugoga da ponese teret protiv jedne od najgorih ekipa zadnjih pet godina. Više od poraza boli činjenica da su ih Ramsi jednostavno nadigrali.
19. (21) CHIEFS 3-0
Nije čudo što su pred svojom sjajnom publikom dobili 49erse. Trka Charlesa i Jonesa uz povremeni bljesak obrane, posebice sjajnog specijaliste za rušenje QB-a, linebackera Tambe Halia koji briljira u ova prva tri kola, za to su dovoljni. Ali, čudo je što su ih zgazili uz nadahnutu partiju nesretnog Matta Cassela koji je kraj šuplje obrane San Frana bacio čak tri TD-a. Boljeg dokaza da nešto ozbiljno smrdi u 49-ersima od toga ne treba.
20. (17) GIANTS 1-2
Lanjska nervoza u svlačionici koja ih je koštala sezone očito još uvijek nije prošlost, nakon ispada RB-a Jacobsa s bacanjem kacige i reakcije nekih obrambenih igrača tijekom i nakon poraza od Coltsa, sada su skinuli gaće i pred Titansima doma. Bez čiste glave nemoguće je igrati obranu na NFL razini, a bez obrane nema ni ozbiljnog footballa. To je ukratko trenutni opis Giantsa. Dodaj na sve još i očajnu partiju specijalaca i eto ružnog poraza u kojem je opet bilo vidljivo da mlađi Manning s ovom napadačkom linijom i ovim krilima može napraviti nešto, ali da ipak nije Brady i da njegovi receiveri nisu takve klase koje mogu uvijek više zabiti nego primiti.
21. (28) SEAHAWKS 2-1
Svaka čast na trudu i borbenosti koju iskazuju na domaćem terenu. Mislim, nemaju talenta i ne mogu zabiti TD na klasičan način, ali zato to rade povratima lopte u suludim dužinama. Nadrealno, pogledajte samo ova dva trka Leona Washingtona protiv beskrvnih Chargersa. Nastave li gomilati ovakve poteze, možda i osvoje diviziju. Kvragu, nastave li gomilati ovakve poteze možda osvoje i Superbowl. Bolesno.
22. (24) BRONCOS 1-2
Tekma protiv Coltsa jasno je pokazala njihove limite, ali i snagu. Kyle Orton uzima sve veći prostor u napadu i baca sve dulje i bolje, a ima i sasvim dovoljno oružja na krilima. To su pozitivni pomaci. Međutim, taj njegov korak naprijed nije dovoljan da anulira nedostatak trke i barem jednog obrambenog playmakera.
23. (20) 49ERS 0-3
Katastrofa, obrana koje je tjedan ranije držala Saintse na konopcima nije napravila ništa, kao ni napad koji je tjedan ranije pokazao znakove buđenja. Jedan Gore ne čini proljeće, pogotovo ne kada i on služi češće kao receiver nego kao trkač. Šanse za playoffom su sve manje, ako idući tjedan upadnu u rupu od 0-4 (a hoće jer idu u goste Atlanti) neće im biti lako, posebice kada nekim čudom i Ramsi i Cardinalsi i Seahawksi nalaze načina za pobjediti. 49ersi pak nalaze načine za izgubiti, ne djeluju kao netko sposoban iz teške situacije izaći bolji. Dapače, djeluju kao da će se potpuno raspasti svakoga trena.
24. (23) LIONS 0-3
Prijetili su Minnesoti neko vrijeme, nisu se raspali ni u jednom trenutku i usprkos svim limitima jasno je kako ova momčad raste iz tjedna u tjedan. Netko će uskoro na njima slomiti zube.
25. (30) RAMS 1-2
Evo što ti znači pravi QB – ni krivi ni dužni Ramsi su u utakmici bez obrana nadigrali Redskinse jer je Bradford u ključnim trenutcima reagirao kao veteran dok je McNabb igrao kao rookie. Još ga nećemo boldati, ali klinac je na najboljem putu da već u pola prve sezone dokaže da je prava stvar.
26. (26) CARDINALS 2-1
Gdje je ta obrana? Nevjerojatna je lakoća kojom su se Raidersi šetali kroz nju, jedini razlog zašto su ispred njih u poretku je taj što su imali više sreće na kraju i što su se dokopali pobjede. Arizona se muči s osvajanjem yardi, usprkos tome što su u utakmicu ušli sa sedam poena prednosti jer su na samom početku zabili TD nakon povrata preko cijelog terena, Raidersi su ih imali na konopcima cijelo vrijeme. U biti, da je kicker Raiders bio standardan sada bi bili na obrnutim pozicijama.
27. (29) RAIDERS 1-2
Ok, ni njihova obrana nije bila sjajna, ali prema Cardinalsima djelovali su kao Steelersi. Lakoćom su dolazili u šanse za pogodak i to igrom, a ne samo potezima pojedinaca u trci. Da je Janikowski, jedan od standardnijih kickera u NFL-u zadnjih godina, imao normalan dan, danas bi slavili drugu pobjedu sezone. Znam, rekao sam da neću uopće obraćati pažnju na ove likove, ali kada netko fula tri udarca iz polja u jednoj utakmici, dakle zapuca 9 poena, i to tako da promaši zicer za pobjedu u zadnjim sekundama, e onda ga se ipak mora prozvati.
28. (22) BUCCANEERS 2-1
Ne samo da su Steelersi prokazali njihovu obranu kao mit, QB Freeman je toliko izmaltretiran da su ga povukli s terena prije kraja da ne doživi živčani slom pored obrane Steelersa. Srećom, imat će dovoljno prilike protiv jednako loših ekipa dokazati da su - manje loši.
29. (25) JAGUARS 1-2
Jones–Drew nije u top formi i oni se ne mogu spojiti s poštenom akcijom. To je dovoljno da iz skupina skoro pa očajnih momčadi upadnu u sam talog na dnu rankingsa.
30. (31) BROWNS 0-3
Svaka čast na borbenosti protiv Ravensa, a posebice Joshu Cribbsu ne još jednom odličnom izdanju. Zaslužuje respekt jer je i dalje ne samo dobar returner, već se nametnuo kao prvi receiver, a i prvi trkač. Da imaju lagan raspored kao Seahawksi, Chiefsi, Cardinalsi i slične ekipe, tko zna gdje bi im bio kraj (znamo, oko 20-e pozicije, ali i to je bolje od ovoga gdje su sada).
31. (27) PANTHERS 0-3
U svojoj prvoj pravoj tekmi rookie Clausen je bio – katastrofalan. Dobra stvar je što bi i bez njega bilo isto, tako da se barem mogu veseliti tome što skuplja iskustvo. Obrana je raštimana, talent je minimalan, ali nestanak backova je tema za Dosje X. Jadni Steve Smith je jedina igračina na rosteru koji je trebao sadržavati barem još dva potencijalna playmakera u napadu. Gdje su Williams i Stewart, zašto ih se ignorira nauštrb pas igre kao da je QB Brady, to je jedno od pitanja dosadašnje sezone. Mislim, nije da bi njihov učinak sam po sebi donio neke revolucionarne pomake, ali da se fokusiraju samo na probijanje po zemlji umjesto da siju lopte uokolo, sada bi imali barem jednu pobjedu.
32. (32) BILLS 0-3
C.J. Spiller je zvijer i vjerovatno jedini Bills kojega ćemo boldati ove sezone. U prvoj pravoj prilici zabio je Patsima dva TD-a, od čega jednoga pogodite kako? Naravno, čovjek je pretrčao cijeli teren nakon kickoffa. Uglavnom, imaju svog RB-a budućnosti i returnera sadašnjosti, još im samo treba izabrati QB-a na sljedećem draftu, pa još po jednog rasnog igrača za svaku liniju na sljedećih pet i eto Billsa u borbi za playoff.
NFL POWER RANKINGS, WEEK 2
Drugi tjedan, drugi power rankingsi. Uz niz novih detalja koje nam omogućuje napredna tehonologija – u zagradama imamo prošlotjednu poziciju, a uz ime kluba čak piše i score. Yeah bejbe yeah. Football je zakon, ali još veći zakon je što za nešto više od mjesec dana starta nova NBA sezona. Čitam danas kako Rondo izjavljuje da je naslov tamo nekog svjetskog prvaka ništa prema prstenu. Mislim, ako Rondo ove sezone ne ostvari triple-double prosjek, onda nitko neće. A tekme protiv Westbrooka i Rosea se ne smiju propustiti.
1. (2) SAINTS 2-0
Odradili su posao protiv napaljenih 49ersa. U svim segmentima igre bili su daleko od briljantnoga, ali su se otkotrljali do pobjede na račun uvijek solidnog Breesa i nekoliko dobrih reakcija secondarya (prije svih safetya Harpera) koji se još jednom potvrdio kao bolji dio obrane i koji odlično funkcionira i bez lidera Sharpera. Ako nekoga treba istaknuti, to je kicker Garrett Hartley koji se s tri pogotka iz polja iskupio za kikseve iz prethodnog kola. Ta hladnokrvnost koju je iskazao kompletni napad kada su na minutu do kraja, taman nakon što su 49ersi izjednačili, bez problema stigli do pozicije za udarac i pobjedu, čini razliku između velikih i onih koji to žele biti.
2. (4) PACKERS 2-0
Clay Matthews nastavlja s fenomenalnim igrama u obrani, rušeći sve pred sobom (posebice QB-a, i u ovom kolu pišu mu se tri rušenja, ukupno šest za sezonu), ali junak dana ipak je sjajni Aaron Rodgers s dva dodana TD-a i jednim kojega je sam realizirao pretrčavši obranu Billsa. Iako je u pitanju očajan protivnik, ozbiljnost kojom su Packersi odigrali utakmicu i lakoća kojom su nabili ovih 27 razlike zaslužuju respekt (Billsi ne bi zabili ni ovaj počasni TD da nije bilo kaznenih yardi obrani Packersa koje su ih dovele pred sam gol). Billsi su toliko slabašni da Rodgers nije trčao pred progoniteljima (obrambena linija je ovaj put izdržavala), već zato što je mogao. Taj aspekt njegove igre, čitanje i osvajanje prostora, u kombinaciji s rukom čine ga najubojitijim QB-om u ligi, ako čemo gledati čisto gomilanje poena. Zato, evo mu prva ovogodišnja nominacija usprkos, po njegovim mjerilima, tek solidnoj utakmici.
3. (3) STEELERS 2-0
Steelersi su doslovno uništili Titanse, samo na račun obrane držali su ih na konopcima cijelu utakmicu. Iako je obrana bila odlična u svakom pogledu, neke pojedince treba izdvojiti i nominirati. Polamalu je presjekao jednu loptu i zaslužan je za nekoliko potencijalnih play of the day poteza, ali i on je ostao u sjeni nevjerojatnog posla kojega je odradio veteranskih dvojac vanjskih linebackera. David Harrison i LaMarr Woodley bili su doslovno svugdje, stalnim presingom na pas igru i loptu najzaslužniji su za čak sedam izgubljenih lopti Titansa. Kapa do poda i centralnom LB-u Lawrenceu Timmonsu koji je uporno pomagao na liniji postavivši zid koji je Chrisa Johnsona ostavio na 34 yarde, time zaustavivši niz od 12 utakmica za redom u kojem je čovjek osvojio preko 100 yardi. Iako je obrana apsolunti broj 1 u NFL-u, ne mogu ih staviti više od treće pozicije zato što praktički igraju bez napada. Sada im se ozljedio treći QB Dixon, drugoga su otpustili zbog ozljede (da bi ga sada opet potpisali zbog manjka QB-a na rosteru), što znači da će u sljedećem kolu vrlo vjerovatno igrati s četvrtom opcijom Charliem Batchom. Da nije bilo one fenomenalne akcije na samom početku kada su povrat početnog udarca pretvorili u TD, odnosno da su se morali osloniti samo na skupljanje tri po tri poena cijeli susret, možda bi i izgubili na račun zadnjih nekoliko lucidnih minuta napada Titansa. Ali, kada se vrati Big Ben, ne gine im skok na jedinicu.
4. (6) COLTS 1-1
Pregazili su Giantse, napaljeni i na krilima sjajnih endova Roberta Mathisa i Dwighta Freeneya koji su zaustavili mlađeg Manninga. Napad je funkcionirao kao sat u svakom pogledu, a uz klasični učinak pas igre može ih radovati i buđenje trke – i Addai i Brown letjeli su kroz raštimanu obranu Giantsa.
5. (7) TEXANS 2-0
Došli su do pobjede u utakmici u kojoj u ničemu nisu briljirali protiv čvrstog protivnika, što je karakteristika pravih momčadi. Ovaj put ni obrana ni trka nisu oduševili, ali zato je svoje odradila ona temeljna veza između QB-a Schauba i WR-a Andrea Johnsona koji je pokazao zašto ga mnogi smatraju najboljim receiverom u NFL-u. Opasna momčad, iako sam od prvoga dana bio uvjeren da mogu daleko, ovakvu kvalitetu i mentalnu čvrstinu nisam očekivao.
6. (9) JETS 1-1
Ukratko, Mark Sanchez je odigrao partiju života i nadigrao Bradya. U nešto malo dužoj verziji, Ryan je sjajno pripremio momčad, prilagodio obranu pas igri Patriotsa pokazavši da Jetsi mogu gaziti na crti, ali odigrati i jednako čvrsto u pozadini. Prošlotjedni tragičari Cromartie i Wilson odigrali su bez greška, a najgori u secondaryu bio je Revis koji je zbog propuštenih priprema daleko od prave forme.
7. (1) PATRIOTS 1-1
Brady i Belichik totalno su podbacili, propustivši u drugom poluvremenu završiti utakmicu uporno igrajući protiv jedne verzije Jetsa koje te večeri nije bilo na terenu. Forsirali su dugi pas na krila iako je sredina Jetsa bila mekanija nego ikada zbog tolike pažnje posvećene pokrivanju terena. Obrana se posvetila zaustavljanju trke, a glave ih je koštao nadahnuti Sanchez koji je pogađao svoje mete netipičnom preciznošću. Svaliti krivnju na Bradya ili secondary nije rješenje, Jetsi su ih nadigrali kao momčad u svakom pogledu. Jedini plus iz ove utakmice je što se pokazalo da su njihovi rookie tight endovi Hernandez i Gronkowski igračine.
8. (5) RAVENS 1-1
Nisu Bengalsi bili bolji u obrani od Jetsa prošlog tjedna, Joe Flacco je jednostavno griješio kada god je mogao. Obrana na čelu s Lewisom opet sjajna, svela Bengalse samo na udarce iz polja, ali sa sramotnom partijom QB-a bolje se nije moglo. Rice je bio pouzdan kao i uvijek te je možda vrijeme da se Ravensi malo više posvete trci obzirom da Joe ne sazrijeve kako su se nadali.
9. (10) DOLPHINS 2-0
Napad Dolphinsa očito ima svoje limite, ali, u skladu s njima, Henne i Marshall u pas igri te backovi u trci, u stanju su odraditi posao. Međutim, ono što Dolphinse trenutno približava skupini momčadi sposobnih doći do kraja je obrana koja jednostavno briljira. Iako je skupljena tek ovoga ljeta, treba priznati da su pogodili sa svim promjenama, a osobito vjerom u mladi secondary. Protiv Vikingsa su svi odradili posao, od ekipe na liniji predvođene sjajnim Dansbyem, do spomenute zadnje linije. Vontae Davis zaslužuje nominaciju za MVP-a ne samo zbog sjajnog čuvanja receivera i jedne presječene lopte, već i zbog pomoći u zaustavljanju probijanja u zadnjih 5 minuta kada su Vikingsi imali nekoliko šansi doslovno s jedne yarde ušetati u gol. Jednostavno su zaustavili i tenka poput Patersona kad god je trebalo, a mučenje koje su priuštili Favreu ovaj teško da će tako brzo zaboraviti.
10. (11) FALCONS 1-1
Gaženje ovako loše momčadi Cardinalsa nije pokazatelj, ali može ih radovati što su i bez opet ozljeđenog RB-a Turnera dobar dio posla odradili po zemlji zahvaljujući trećem RB-u Jasonu Snellingu.
11. (12) CHARGERS 1-1
Nakon prošlotjednog poraza u Kansasu, slabašni Jaguarsi su došli kao naručeni. Frustracije su dobrim dijelom izlječene i bez pomoći trke, tijekom utakmice lakše se ozljedio RB Matthews, ali Rivers je bio više nego spreman uposliti sva raspoloživa oružja.
12. (17) BENGALS 1-1
Nakon sramotnog izdanja iz prošlog kola, obrana Bengalsa pokazala se u punom sjaju. Sve linije su funkcionirale besprijekorno, ali posebno treba istaknuti dvojicu CB-a koji su iskoristili indisponiranu Flaccovu partiju preuzevši uloge obrambenih playmakera. Leon Hall i Johnathan Joseph tako su junaci pobjede, ali za još veći uspon Bengalsima treba nešto i od pas igre koja je još jednom podbacila. Na leđima neumornog RB-a Cedrica Bensona osvojili su dovoljno yardi da se proslavi kicker Mike Nugent koji je pospremio svih pet udaraca, ali to jednostavno nije dovoljno za ozbiljniju playoff borbu.
13. (16) REDSKINS 1-1
Usprkos klasičnom izdanju Donovana McNabba nisu uspjeli zaustaviti Texanse. Razlog je jednostavan, jedan McNabb ne čini proljeće – usprkos svim sjajnim pasovima, njegovi limitirani receiveri nisu mogli bolje, kao uostalom ni trka ili obrana. Prejednostavno bi bilo svu krivnju svaliti na junaka prošlog kola, kickera Grahama Ganoa, koji je zapucao dva udarca koja su mogla riješiti susret, ali istina je kako je ovo momčad za 8-8 koja će se boriti s Giantsima i Cowboysima za playoff poziciju dok god Donovan igra na vrhunskoj razini.
14. (23) BEARS 2-0
Solidna obrana na čelu s energičnima Urlacherom koji je dominirao u sredini, razigranim Peppersom koji je prijetio Romou te odlučni Jay Cutler, to je recept kojim su Bearsi dobili favorizirani Dallas u gostima. Iako su Cowboysi talentiraniji u svim linijama, Bearsi su greške sveli na minimum i tako parirali, dok je Cutlerova fenomenalna večer donijela prevagu. Iako je dobio nebrojene batine zbog propusne obrambene linije, Cutler se nije predavao te je razigrao kompletnu momčad, od receivera Knoxa i Hestera, do tight enda Olsena i ovaj put u trci rezerviranoga RB-a Fortea. Kad sve staviš na vagu, u pravoj ravnopravnoj bitci, Chicago je imao svog lidera koji je nadigrao protivničkog generala. I to je - usprkos svim nijansama, sreći, mentalnim greškama - glavni razlog. Puno bolje izdanje nego u prvom kolu zbog čega se javlja i nada da bi druga pozicija preko Vikingsa i nastup u playoffu mogli biti i dostižni, osobito ako Cutler i obrana nastave biti ovako solidni. I pojača li se barem malo napadačka linija koja niti čuva QB-a niti pomaže backovima u probijanju.
15. (13) COWBOYS 0-2
Jadni Boysi, s dva poraza sada ih čekaju dani dani nervoze i optužbi, a činjenica je da su uz malo sreće i više koncentracije pojedinaca mogli i dobiti Bearse. U utakmici koja je oduzimala dah i koja je bila krcata vrhunskim potezima, bili su u igri sve do 5 minuta prije kraja kada je nesretni kicker David Buehler promašio udarac s 44 yarde koji bi rezultat poravnao na 20-20. Nakon toga su u još jednoj u nizu mentalnih blokada dozvolili Bearsima da se prošetaju do novog TD-a. Međutim, kada makneš te nesretne crne rupe, ostaje momčad s dovoljno talenta na oba kraja terena koja je definitivno bolja od rezultata. U obrani je Ware bio sveprisutan, u napadu su Austin i Bryant pokazali da su sjajni receiveri. Trka je doduše podbacila, Barber je odradio svoju limitiranu rolu, ali Felix Jones već drugi tjedan za redom nije pokazao ništa. Očito je kako nisu ekipa za naslov, ali očekivani playoff i score od 9 ili 10 pobjeda je još uvijek realan, osim ako se nervoza dodatno ne uvuče u momčad i nagrize ju do kraja. Tony Romo nije briljirao, ali odigrao je solidno usprkos svemu te je dao momčadi šansu. Cutler je jednostavno bio bolji i tu je šansu realizirao.
16. (8) VIKINGS 0-2
Dobra obrana i drugi tjedan za redom sjajni Peterson ovaj put nisu bili dovoljni za preskočiti prepreku zvanu obrana Miamia. Sad, možda će to i dalje biti dovoljno za izboriti wild card na kraju sezone, ali Bearsi su se pojavili kao ozbiljna prijetnja u diviziji, a Brett Favre je još daleko od prave forme. Secondary Dolphinsa je odigrao briljantnu utakmicu, ali za jednu od najgorih utakmica u karijeri dobrim dijelom kriv je i sam Favre koji niti mentalno niti fizički nije spreman za još jedan juriš na naslov.
17. (14) GIANTS 1-1
Sada znamo zašto su onako pregazili Pantherse s ovako osrednjom ekipom. Ne zato što su naglo postali sjajni, već zato što su Panthersi očajni. Giantsi su jedna momčad iz sredine sa solidnim talentom, ali bez vrhunskog učinka ijedne linije. Obrana je imala šansu protiv Coltsa dokazati da je opet u punoj snazi, nije ju iskoristila, ergo - i ona je tek solidna. Kao i sve drugo u ovoj momčadi kao stvorenoj za 8-8 iz godine u godinu.
18. (15) TITANS 1-1
Dobili smo odgovor na pitanju vezano uz igru Vincea Younga u prvom kolu. Da li je postao kompletan QB? Nije, odigrao je tako loše protiv Steelersa da je krajem utakmice u momčad ubačen veteran Kerry Collins, koji je s bržim donošenjem odluka pored već lagano umorna obrane Steelersa skoro doveo momčad do prilike za izjednačenje. Obrana solidna, što je dobra vijest jer Johnson neće svaki tjedan nailaziti na bedem poput ovoga Pittsburga koji će ga potpuno zaustaviti. Kombinacija ove dvije dobre strane dat će im dovoljno da se održe u sredini, ali za više će im trebati pas igra. Young jednostavno nije rješenje.
19. (19) EAGLES 1-1
Svaka čast na pobjedi protiv nesretnih Lionsa, koji su uz malo više iskustva i možda zdravog Stafforda sada mogli imati i 2-0. Michael Vick je drugu utakmicu za redom pokazao da može odraditi posao, LeSean McCoy se rastrčao do tri TD-a, ali obrana je bila jednako šuplja kao i protiv Packersa. Kada dodaš povratak Kolba koji će Vicka opet poslati na klupu iako je očito kako momčad puno bolje reagira na njega u ulozi playa, jasno je da su Eaglesi na samom rubu da se iz skupine ovih 8-8 ekipa iz sredine prebace u zadnju skupinu očajnika.
20. (22) 49ERS 0-2
Bili su u igri protiv Saintsa do zadnje minute, što je najvažnija stvar pred ostatak sezone. Probleme koje su imali u svlačionici rasčistili su do daljnjega, opet se ukazala ona sjajna obrana na čelu s Patrickom Willisom, a u napadu ih je na svojim leđima nosio razbijač Frank Gore. Doduše, Alex Smith je i dalje, blago rečeno, klimav, ali ovaj put je imao i dobrih poteza, posebice u zadnjih 15 minuta. Uglavnom, za sada su ispred Cardinalsa samo u ovim rankingsima, ali nema sumnje da će, izbjegnu li nove probleme sa slušalicama, i u stvarnom životu zasjesti na čelo ove nesretne divizije i tu ostati do kraja.
21. (20) CHIEFS 2-0
Kako je moguće da momčad koja ima 2-0 score i pobjedu protiv Chargersa padne za jedno mjesto u rankingsima, usprkos tome što su došli do pobjede na strani uz očajnu partiju? Zato što su trebali izgubiti po svakoj logici. Obrana mekana, QB Matt Cassel ispod svake razine (što ga nije sprječavalo da potroši većinu lopti), najbolji igrač Charles zapostavljen na račun veterana Jonesa koji je potrošio ogroman broj nošenja za prosjećan učinak protiv nikakvog protivnika. Sljedeće kolo im u goste dolaze 49ersi i ta utakmica će pokazati kolika je stvarna razlika između ove dvije ekipe te će se konačno razotkriti tko je for real, a tko je tek full of shit.
22. (26) BUCCANEERS 2-0
Sezona je počela iznad svih očekivanja, iako su im oba dosadašnja protivnika bile momčadi s dna, Buccaneersi imaju dovoljno za odraditi posao. Obrana igra aktivno i kao da im je stalo, što je ogroman plus, a QB Josh Freeman zaslužuje da ga se bolda zbog druge solidne partije za redom. Ionako će mu to vjerovatno biti prvi i zadnji put ove godine.
23. (27) LIONS 0-2
U obje utakmice bili su u igri, napad očito ima strašan potencijal, a rookie Jahvid Best zaslužuje poseban spomen na račun 4 TD-a u prve dvije utakmice. Još više fascinira da su u oba susreta bili u igri bez startnog QB-a Stafforda koji će zbog ozljede ramena propustiti barem još par kola. Obrana usprkos gomili poena koje su im zabili Bearsi i Eaglesi nije loša, osobito u prvoj liniji u kojoj ordiniraju odlični rookie Suh i veteran Vanden Bosch. Nažalost, preostale dvije linije, linebackeri i secondary, su kriminalne, ali sav ovaj talent trebao bi im donijeti pobjede protiv ostalih ekipa s dna i približiti ih još bliže čistilištu.
24. (28) BRONCOS 1-1
Uvjerljiva pobjeda doma uz još jedno dobro izdanje Ortona i solidnu igru u svim linijama. Lionsi i oni borit će se za titulu najmanje loše loše momčadi NFL-a.
25. (24) JAGUARS 1-1
U očajnom nastupu u San Diegu, u kojem su podbacili apsolutno svi, ulogu tragičara zaslužuje David Garrard s jednom od najgorih partija u karijeri.
26. (21) CARDINALS 1-1
Sramotna partija protiv Atlante - ma kako Derek Anderson bio loš QB, napad ima dovoljno potencijala da odradi solidan posao uz podršku vrhunske obrane. Kada su ovo ljeto odradili sve one promjene, u Arizoni su očekivali da će obrana nositi najveći dio tereta, kad ono – šetalište. Očito je kako u ovoj svlačionici sve ne štima kako treba jer pristup kakav su oni pokazali nakon što je Anderson posijao prvu loptu ne pripada u NFL.
27. (18) PANTHERS 0-2
Sve promjene u obrani rezultirale su zbrkom u tom dijelu igre, a dodatno ih je ubilo i vjerovanje u to da je Matt Moore dobar QB. Sada barem znaju da nije i mogu momčad prepustiti rookieu Clausenu. Međutim, glavni razlog zašto su ovako loši je činjenica da dva RB-a u prva dva kola nisu pokazala ništa, a upravo su Stewart i Williams trebali nositi ovu momčad.
28. (25) SEAHAWKS 1-1
Izdanje protiv Denvera bilo je bliže stvarnosti od onoga protiv 49ersa. Nisu pokazali ništa vrijedno spomena, a Hasselbeck je junačku partiju iz prethodnog kola potpuno upropastio očajnim izdanjem na prvom gostovanju.
29. (32) RAIDERS 1-1
Jedva su se izvukli doma od momčadi koja je zadnje dvije sezone bila uvjerljivo najgora u ligi. Ali, usprkos tome što će junak pobjede biti QB Gradkowski koji je ušao u igru umjesto očajnog Campbella, činjenica je da Raidersi imaju puno više talenta nego što će to rezultat na kraju pokazati (čak je i rookie LB McClain protiv Ramsa djelovao dobro u potpuno raštimanoj obrani), a to bi im trebalo biti dovoljno za izbjeći zadnje tri pozicije ostatak sezone.
30. (29) RAMS 0-2
Druga solidna partija Bradforda za redom raduje. Drugi poraz za redom (i to protiv loših ekipa) baš i ne. Ali, u oba susreta su imali šansu, što je dovoljno da ih gurnemo ispred sljedećih momčadi.
31. (31) BROWNS 0-2
Uspijeli su izgubiti od Chiefsa koji su odigrali ispodprosječnu utakmicu i to usprkos tome što je Seneca Wallace odradio nešto bolju partiju kao QB od prošlotjednog tragičara Dellhommea. Ukratko, Brownsi su trenutno očajna football momčad u svim segmentima igre. Riječ očajno se nešto previše koristi u ovih zadnjih nekoliko pasusa.
32. (30) BILLS 0-2
Užasnim izdanjem protiv Packersa u kojem nisu pokazali ništa, izbili su na začelje s kojega će se teško maknuti u dogledno vrijeme obzirom da su im sljedeće dvije utakmice protiv Patsa i Jetsa.
NFL POWER RANKINGS, WEEK 1
Smišljao sam na koji način bi dao najbolji osvrt na utakmice od kola ranije i shvatio da boljeg načina od rangiranja od prve do trideset i druge momčadi jednostavno nema. O svakoj po rečenicu-dvije, uz poneki dojam i eto finog načina za voditi svojevrsni dnevnik sezone. Dakle, prvi i na ovim prostorima jedinstveni NFL power rankingsi. Uz to, palo mi je na pamet izabrati i MVP-a i LVP-a sezone. Jednostavno, igrače koji su oduševili ću boldati, a one koji su razočarali staviti u italic i na kraju sezone samo zbrojiti količinu spominjanja te tako doći do laureata. Jedini minus je što ne stignem pogledati svih 16 tekmi (ovaj tjedan vidio sam ih tek osam) zbog čega će se poneki pozitivac ili negativac provući bez zaslužene pažnje. Ali, kada uskoro dam otkaz, ionako ih stignem pogledati sve. Football je zakon.
1. PATRIOTS
Lakoća kojom Tom Brady igra zadivljuje, a još više fascinira podatak da i bez dva igrača iz idealne petorke linija Patsa nije dozvolila nikakva ometanja pas igre. Da je kojim slučajem još pogodio i poneku od sjajno bačenih bombi, Brady bi odigrao za pet plus, ovako je tek na čvrstoj petici – njegova mirnoća, stil igre i talent u kombinaciji s Belichikovim trikovima (fantastično rotiranje backova i receivera), od ove momčadi čine izazivača i ove godine. Brige oko obrane su očito pretjerane, iako možda nemaju briljantnih pojedinaca, kao cjelina ovi novi klinci Patsa su itekako sposobni i voljni igrati mušku obranu (Mayo i Guyton sjajni kao središnji par linebackera, a posebno ugodno je iznenadio rookie McCourty kao novi startni CB). Doduše, Bengalsi su djelovali toliko nemoćno da je pitanje koliko su i oni pripomogli ovom izdanju, ali, obzirom na viđeno, New England je trenutno ekipa broj jedan.
2. SAINTS
Napad je u startu funkcionirao iznad svih očekivanja, a posebice je oduševila napadačka linija koja je odradili ogroman posao i u zaštiti trke i Breesa. Obrana vrlo dobra, osobito pozitivan dojam ostavlja zadnja linija koja i bez Sharpera funkcionira solidno. Ako išta zabrinjava, to su promašaji Garretta Hartleya. Posao kickera je stvarno nezahvalan, o njima se priča samo kada promaše zicere. Hartley je jedan od rijetkih koji je osjetio slavu, lani je briljirao u playoffu iz ozbiljnih daljina, ali to mu ne garantira vječno mjesto u momčadi, osobito nastavi li promašivati sigurnih 6 poena svakoga tjedna.
3. STELLERS
Svaka čast za solidnu partiju trećeg QB-a Dixona, to je sve što im treba obzirom da ostatak ekipe funkcionira sjajno. Rashard Mendenhall prijeti postati top 5 RB već kroz nekoliko kola, njegov trk za pobjedu potez je utakmice, a obrana je zaustavila Falconse svaki puta kada je trebalo, osobito u trci. Ključni čovjek ipak je bio, a tko drugi nego, Troy Polamalu koji je s 5 ubitačnih tackleova i presječenom loptom u zadnjim minutama uništavao nadu Falconsa u osvajanje terena na bilo koji način i to uvijek baš kada je bilo najpotrebnije.
4. PACKERS
Očekivali smo raspjevani orkestar, a dobili solista koji je dobar dio utakmice bježao glavom bez obzira. Nažalost, Packersi opet ponavljaju istu boljku kao i lani, zaštita Rodgersa je kriminalna (Eaglesi su ga ubili tri puta u samom startu tekme). Srećom po njih, Rodgers je takva klasa da može baciti savršeni pas i u punom sprintu. Ostali su bez startnog RB-a Granta do kraja sezone, ali to će ih u široj slici ionako manje koštati od ovako loše zaštite QB-a (dva veterana Chad Clifton i Mark Tauscher očito više ne mogu krpati pozicije tackleova). Jedina nada da se prognoza o njima kao osvjačima NFC-a održi je da sjajni mladi LB Clay Matthews nastavi igrati kao ubojica, čovjek je poslao u bolnicu barem 3 igrača Eaglesa, a da ne govorim kako je eru Kolba završio i prije nego je počela, skucavši ga tako u pod da je do daljnjega out zbog potresa mozga.
5. RAVENS
Flacco je u startu djelovao zbunjeno kao i uvijek, ali je do kraja utakmice pronašao sjajnu vezu s Anquanom Boldinom koja bi se mogla pokazati ključnim oružjem Ravensa kroz sezonu. Jer, Rice je čak i protiv fantastičnog zida Jetsa napravio solidan posao trkom, a obrana na čelu s liderom i glavnim motorom Rayem Lewisom nije bila ništa lošija od razvikane Ryanove momčadi. Sredina u kojoj je div Haloti Ngata nosio sve pred sobom dok je Lewis zaustavljao sve što je pokušalo proći kroz sredinu kao da ima 25 a ne 35 godina (Jetsi nisu pokazali ništa od svoje razvikane trke) djeluje sjajno, a ni zadnja linija nije podbacila, iako je teško reći koliko su oni bili dobri, a koliko su Jetsi u tom dijelu igre – očajni.
6. COLTS
Payton Manning i receiveri su odigrali na razini, ali što im to vrijedi kada su ih obrana i trka potpuno iznevjerili. Doduše, očito je kako su se spremili za zauzdati pas igru Texansa, što su odradili više nego dobro ostavivši Schauba na jedva 100 osvojenih yardi i Johnsona na za njega mizernih 33. Posebice je u tom dijelu briljirao Antoine Bethea, samo uzalud - toliku pažnju obrane usmjerenu na jedan aspekt igre iskoristio je sjajni RB Foster koji se tako već u prvoj utakmici nametnuo kao novo oružje Texansa. Coltsi nastavljaju po starome, da bi ih ubuduće stavili na višu poziciju morat će pokazati kako su barem solidni u dijelovima igre koji se ne tiču pasa.
7. TEXANS
Ovako visoko nisu na račun jedne utakmice, nego na račun talenta. Bili su dobri i dok su bili jednodimenzionalna momčad, a sada su pravi pravcati 3D. Arian Foster donosi toliku potrebnu ravnotežu u napad, a obrana će ionako biti sve bolja kada joj se priključi Cushing i kada s druge strane bude netko manje kvalitetan od Coltsa. Ipak, možda je i najveći plus što su konačno razbili to prokletstvo mentalnih blokada uzrokovanih porazima u zadnjim minutama upravo od strane Manninga i kompanije.
8. VIKINGS
Usprkos svim problemima s Favreom, receiverima i zadnjom linijom, ostavili su dobar dojam na gostovanju u New Orleansu. Razigrane Saintse zaustavili su koliko se dalo, još jednom pokazavši da se mogu osloniti na prednju obrambenu sedmorku i Petersonovu trku dok pas igre ne dođe na svoje (veliki plus za Petersona zbog pokazanog napretka u receiverskoj ulozi). Odnosno, dok Favre ne odluči da je još netko osim Shiancoea vrijedan njegovih lopti (Berrian to izgleda nikada neće biti).
9. JETS
Znali smo da nemaju pas igru, ali očajni nastup Shonna Greenea alarm je za uzbunu i u trkačkom dijelu. Iako je rano suditi po jednoj utakmici, Greenove drvene ruke i totalna dekoncentracija tjeraju nas da se još jednom pitamo zašto su morali otpustiti provjerenog RB-a kakav je bio Jones. Doduše, dobri stari Tomlinson donekle je nadoknadio Greenov učinak, ali to nije nešto na što mogu računati svaki tjedan. Obrana ih drži u igri, a držat će ih i dalje, bez obzira što se u prvoj tekmi opet ozljedio Jenkins – otpao je za cijelu sezonu nakon što je lani također propustio više od pola utakmica. Dakle, navikli su igrati bez njega, u Ryanovim shemama u kojima svi jurišaju naprijed, igra trojke na crti nije ključna. Ali, ključno bi mogli biti slabašno izdanje zadnje linije – Revis je odigrao dobro iako je propustio kompletne pripreme, međutim pridošlica Antonio Cromartie i rezervni rookie cornerback Kyle Wilson praktički su ih svojim greškama koštali utakmice. Sada ih napadaju sa svih strana isti oni koji su ih do jučer dizali u nebesa, ali razloga za paniku nema. Ovo su isti stari Jetsi, usprkos očajnom napadu i kilavoj zadnjoj liniji (koja u njihovom riskantnom stilu igre mora biti besprijekorna) svejedno su izgubili samo sa jednim poenom razlike. Ryanovi jurišnici u prvoj obrambenoj sedmorki čuda rade stalnim blitzanjem i dok je tako, Jetsi ostaju bliži vrhu nego dnu.
10. DOLPHINS
Njihov susret protiv Vikingsa bit će savršeni test za obje momčadi. Iako protiv Billsa nisu briljirali, pokazalo se da je obrana na čelu s novim playmakerom Karlosom Dansbyem bolji dio momčadi. Učinak napada, bez obzira na solidnu zadnju liniju Billsa, nije oduševio. Nova osovina pas igre Henne-Marshall nije ponudio previše, sve se i dalje vrti oko solidnih izdanja trkačkog dvojca, a to već protiv Vikingsa neće biti dovoljno.
11. FALCONS
Protiv Steelersa držala ih je čvrsta obrana na čelu s Curtisom Loftonom koji je zaključao sredinu sve do onog bijega Mendenhalla na kraju. Napad pak nije briljirao, Ryan i White nisu uspijeli odigrati ništa bolje od trećeg QB-a Steelersa Dixona i njegovih krila, a Turner nije imao ni jedan zapaženiji bijeg kroz bedem Pittsburgha. Potencijala ima, ali stavljati ih u istu rečenicu s velikim momčadima još uvijek nema smisla.
12. CHARGERS
Zanimljivo kakav odnos sam izgradio s ovom ekipom. Lani sam se pred playoff divio Riversovim mudima i Kaedingovoj preciznosti, da bi dva tjedna kasnije u utakmici doigravanja obojica odigrala katastrofalno. Prije tjedan dana sam u najavi sezone istaknuo njihov specijalni tim kao dobar u zaustavljanju trke, čisto da ukažem da se taj dio momčadi ne sastoji samo od returnera, kickera ili puntera. I što se desi? Returner Chiefsa Dexter McCluster zabije im TD nakon što je pretrčao cijeli teren. Imali su šanse za pobjedu, nisu djelovali loše, ali očito je da njihovi trenutni wide receiveri nisu klasa Jacksona koji i dalje sjedi i čeka novi ugovor.
13. COWBOYS
Očajne igre iz predsezone su se nastavile i u otvaranju sezone. Nadaju se da će povratak tacklea Colomba ojačati napadačku liniju, ali više od svega treba im koncentracija kao grupi. Od Roma do Warea, svi igrači su djelovali jednostavno nedovoljno energično, što je za ovakav sport najgora moguća optužba. Jedini koji nije iznevjerio bio je sjajni Miles Austin, a i rookie Dez Bryant pokazao se već u prvoj utakmici kao puno bolja opcija od još jednom beskorisnog Roya Williamsa (koji je zamalo postao junak utakmice, ali mu je poništen TD zbog guranja na liniji očajne Colombove zamjene Alexa Barrona). Nema razloga za paniku, talent je tu, treba ''samo'' malo čvrstine.
14. GIANTS
U biti, jedini razlog za paniku Cowboysima može biti vrlo dobro izdanje divizijskog rivala Giantsa. Mlađi Manning i ekipa su odigrali dobro u svim linijama, a posebice raduje živa obrana, nakon lanjskog kolapsa energično izdanje Osia Umenyiora i suigrača dobra je vijest za budućnost ove ekipe. Puno važnija od toga što su trkači i krila imali šetnju u drugom poluvremenu protiv klimavih Panthersa.
15. TITANS
Možda je rano za velike hvalospjeve, pogotovo nakon utakmice s očajnim Raidersima, ali Vince Young je u prvoj tekmi sezone djelovao kao pravi rasni QB, a ne tek trkač i šljaker koji dodaje prvom do sebe. Johnson je standardno odradio svoje, ali nastavi li Young pogađati duge lopte i nastavi li obrana na ovoj razini, Coltsi i Texansi bi mogli dobiti ozbiljnu konkurenciju u diviziji. Uostalom, nedjeljno gostovanje kod Steelersa reći će nam puno više.
16. REDSKINS
Dobri stari McNabb donio je toliko potrebnu mirnoću u napad, u onom ratu s Dallasom njegovi pasovi kroz sredinu za Cooleya i Mossa za stabilno osvajanje terena bili su prevaga. Naravno, u onakvoj bitci odlučuju sitnice te se ne smije zanemariti ni učinak obrane, posebice zadnje linije – CB DeAngelo Hall pokupio je izgubljenu loptu i zabio TD, ali sve rupe je krpao sjajni safety LaRon Landry. Kicker Graham Gano odigrao je jednu od zapaženijih kickerskih rola u prvom tjednu, dva hladnokrvna pogotka (jedan zicer i jedan junački skoro s pola terena) su točno ono što treba ekipi poput Redskinsa koja je inače naučila gubiti glupim greškama.
17. BENGALS
Nije sramota izgubiti od Patriotsa, ali biti onako pregažen uz navodno neprobojnu obranu (ok, nije navodno, lani su stvarno bili dobri, ali sada očito više nisu) neoprostivo je. Carson Palmer je očito gotov, nije dobro da QB koji više nije ekstra klasa i dalje na terenu odrađuje istu količinu posla kao da jeste. Benson je bio dobar, receiveri solidni (posebice je dobar dojam ostavio rookie TE Gresham), ali uz ovako šuplju obranu, kroz koju se šetaju backovi Patsa, poznati po tome što su daleko čak i od kvalitete prosječnog RB-a, nemaju se čemu nadati.
18. PANTHERS
Jedno od veći razočaranje prvog tjedna. Nade da će Matt Moore odigrati solidnu sezonu kao playmaker pale su u vodu već u prvoj utakmici, čovjek je posijao tri lopte, a usput je zaradio i potres mozga, što će vjerovatno rezultirati promocijom rookiea Clausena u startnog QB-a. Ono što još više treba zabrinuti je loša igra backova, iako je obzirom na čvrstinu Giantsa rano reći da ih taj dio igre neće moći nositi u napadu (Stewart se doduše tek vraća nakon ozljede). Međutim, način na koji se obrana raspala u drugom dijelu jasan je pokazatelj da su promjene i pomlađivanje uzele danak te da Panthersi plešu na tankoj liniji između osrednje i očajne ekipe.
19. EAGLES
Kevin Kolb se pokazao totalno nespremnim za voditi momčad, njegova nesigurnost na početku obilježila je prvu utakmicu EAglesa. Doduše, teško da mu je pomoglo i to što se stalno izmjenjivao s Michealom Vickom u ulozi QB-a, ali razumljivo je zašto mu nitko ne vjeruje – čovjek je totalno van forme. Sad, kako su Eaglesi još od McNabbova odlaska najavljivali kako je Kolb njihova budućnost, njegov potres mozga došao im je kao naručen. Mogu mirno momčad prepustiti Vicku, koji je pokazao da barem može osvajati yarde trkom, i nadati se kako će obrana izdržati kroz ovaj prvi dio sezone koji im donosi nešto lakši raspored. Međutim, obzirom na neku čudnu vibru koja se širi oko ove ekipe (da li se stvarno misle boriti za playoff ili kreću u rebuilding?), vibru koja se dala osjetiti i u utakmici s Packersima punoj ozljeda i bizarnih trenutaka (povratak u igru LB-a Bradleya nekoliko minuta nakon što je praktički pao u nesvjest, kasnije se potvrdio potres mozga), puno sam bliži vjerovati da su osuđeni na dno nego na sredinu. Vrh? Ovi orlovi definitivno ne lete, ne s ovakvim QB-ovima. McNabb za sada vodi 1-0.
20. CHIEFS
Iako im je nedvojbeno pomogla kiša i ne baš sjajni uvjeti za igru koji su finesi sklone Chargerse dodatno opteretili, Chiefsi su svoju pobjedu zaslužili. Njihova obrana ne ulijeva veliko povjerenje, očit je nedostatak moći koji će ekipe s boljom trkom znati iskoristiti, ali borbenost im nitko ne može osporiti. Doduše, gostovanje protiv Brownsa ponudit će puno bolji odgovor o njihovoj čvrstini, za sada znamo da su doma skloni eksplodirati. Protiv Chargersa dogodilo se to dva puta – prvo je bljesnuo genijalni Jamaal Charles, zabivši TD nakon što je pretrčao pola terena izbjegavši sve obrambene igrače San Diega, a onda je i returner Dexter McCluster zabio povratnu ispucanu loptu pretrčavši cijeli teren. Charles je dijelio nošenja s Jonesom u identičnom omjeru, Cassell je forsirao pas, ali dobra vijest za Chiefse je što će ovako minimalno korištenje Charlesu barem donijeti svježinu u završnicama i smanjiti mogućnost ozljede. Čovjek ionako napravi svoje, s 10 ili 20 nošenja, svejedno.
21. CARDINALS
Jadna pobjeda protiv Ramsa jasno je pokazala da Derek Anderson nije rješenje na poziciji QB-a. S ovakvim receiverima zabiti jedva 17 poena protiv najgore momčadi zadnjih pet godina stvarno je pothvat, a impotentnom napadu nije pomoglo ni što je zbog lakše ozljede koljena prvu utakmicu propustio startni RB Wells. Ipak, obnovljena obrana djeluje solidno što je dovoljno da im dam prednost u ovim rankingsima pred groznim 49ersima.
22. 49ERS
Katastrofa, to je jedini način za opisati poraz od Seattlea. Momčad u totalnom rebuildingu ne samo što im je zabila 4 TD-a, već ih je i potpuno zaustavila u svim segmentima napadačke igre. Na poluvremenu su se 49ersi jednostavno raspali, po svemu sudeći stanje u svlačionici je katastrofalno. Iako je odigrao očajno, QB Alex Smith prozvao je trenera Mikea Singletarya za loše vođenje utakmice, a svi zajedno se izvlače na probleme sa slušalicama u kacigama. Svašta. Mislim, znamo kome trebaju isprike. Luzeri ostaju luzeri, bez obzira što su im se ni krivima ni dužnima ove godine širom otvorila vrata playoffa.
23. BEARS
Jedva dobili nesretne Lionse u otvaranju pred svojom publikom. I to zahvaljujući sudcima, koji su poništili čisti TD receiveru Lionsa Johnsonu, iz totalno glupih razloga vezanih uz kontrolu lopte nakon primanja u end zoneu. Pogledajte snimku, sve će vam biti jasno. Ukratko, jedna utakmica nije mjerilo, ali pas igra i dalje je puna rupa. Sve se vrti oko Cutlera koji nije imao problema s pass rusherima Lionsa, ali jeste s pronalaženjem svojih krila. Izvukla ih je suluda partija Matta Fortea, koji je uz 17 nošenja u ulozi startnog RB-a, uspio skupiti i 150 yardi u pas igri, zabiti dva TD-a i uopće biti one man show. Obrana solidna, ali protiv Dallasa pokazat će da li je iskazano (samo)zadovoljstvo partijom pruženom u prvom kolu opravdano.
24. JAGUARS
Jedva dobili desetkovani Denver u otvaranju sezone pred svojom publikom. Jones-Drew standardno dobar, Garrard solidan, ali teško da se može izvući neki pametniji zaključak iz ovih derbija s dna. Osim da je im je obrana poprilično loša, obzirom da je Denver do samoga kraja bio u igri.
25. SEAHAWKS
Od loših ekipa pokazali su se najmanje loši. Na stranu to što su 49ersi očito u jednom posebnom mentalnom stanju, Matt Hasselbeck odigrao je dobro što je znak da je zdrav i spreman. Obrana pouzdana i dobro posložena, a sve to je već debelo iznad očekivanoga. Iako je stvarno nevjerojatno da ovakav napad kakav su skrpali zabije 31 poen obrani koja se do jučer smatrala top 5 obranom lige, izgleda kako postoji šansa da umjesto negdje između 30-og i 32-og mjesta na kraju završe između 25-og i 29-og.
26. BUCCANEERS
Susret njih i Brownsa ipak je bio pravi derbi dna, a Tampa je zaslužila pobjedu na krilima razigranog mladog QB-a Josha Freemana. Što je definitivno dobra vijest, osobito ako uzmemo u obzir da drugih praktički i nema.
27. LIONS
Kakvu šansu su propustili, da je Johnson bio samo malo smireniji i prisebniji sada bi bili barem 4-5 pozicija više. Tragedija dolazi u paketu – ostali su i bez QB-a Stafforda koji je dobro krenuo u utakmicu. Štoviše, njihova pas igra funkcionirala je čak i bolje od one Bearsa sve dok Stafford nije sredio rame. Bez njega su do daljnjega, a uz razigrana krila plus je i solidna igra novog RB-a Besta – rookie nije pokazao previše, ali zabio je dva TD-a.
28. BRONCOS
Tijekom tjedna doveli su od Patriotsa odbačenog RB-a Laurencea Maroneya zbog straha od ozljede Knowshona Morena koju ovaj vuče još od predsezone. Moreno je usprkos problemima odigrao sasvim solidno, što dovoljno govori o obrani Jaguarsa. Doduše, još više o njoj govori to što su skoro dopustili Ortonu da ih dobije dodavanjima prema kojem god receiveru je poželio. Bit će zanimljivo vidjeti kako će ispasti derbi začelja između njih i Seattlea, obzirom da su od svih loših momčadi najviše pokazali u prvom kolu, posebice u obrambenom dijelu.
29. RAMS
Nova sezona, stara priča. Ranjivost u obrani, nedostatak talenta na svim pozicijama, poraz od Cardinalsa. Ali, Sam Bradford je dodao na konto svoj prvi TD u karijeri, iako je teško reći da je oduševio u svojoj prvoj profi utakmici. Međutim, dobro je barem to što su ga od prve minute bacili u vatru, sve se vrti oko njega, što će malo odmoriti i već godinama raubanog Jacksona. S više nošenja bi možda i dobili Arizonu, ali čemu ubijati čovjeka kada je za budućnost ionako važno samo da Bradford baca što više. Imali na kraju 3 ili 5 pobjeda, isto im je.
30. BILLS
Solidna zadnja linija smetala je Miamiu, ali prednji dio obrane i napad nisu pokazali apsolutno ništa. Zato je pomalo i zbunjujuć podatak da su im Dolphinsi zabili samo 15 poena.
31. BROWNS
Jedno je kada te dobiju Flacco ili Big Ben, čak i Palmer, ali kada dopustiš da te nadigra Josh Freeman? Obzirom na probleme u napadu, obrana je njihov glavni oslonac, a sudeći po prvoj utakmici – od oslanjanja na nju neće biti ništa ni ove sezone. Imali su prednost od 14-3, prije nego je na scenu stupio QB Jake Delhomme i u svom stilu prodao utakmicu. Dobra vijest za susret protiv Kansasa? Jake the Snake je izgleda out zbog ozljede.
32. RAIDERS
U idućem kolu gostuju u St. Louisu te će se možda i popeti s dna. Ako pak izgube, dodatno će zacementirati poziciju. Sav taj spominjani mladi talent predao se već na početku utakmice protiv Titansa, nakon što im je napadačka linija raznesena po kratkom postupku. Jadni Campbell je još dobro i odigrao obzirom na sve, a RB McFadden vjerovatno je jedino ugodno iznenađenje s odigranom utakmicom života. Međutim, rasturanje kakvo su im priuštili Titansi da se usporediti samo s onim što su doživjeli Bengalsi i 49ersi. Iako je cijela ekipa odigrala očajno, posebno je žalosno bilo gledati obranu koja nije izgledala dorasla Titansima. Nesretni rookie Jared Veldheer bačen je u vatru kao centar i (ne)učinkom upada u oči kao glavni negativac, ali potpuni nedostatak energije i koncentracije dobrim dijelom je zasluga igre zadnje četvorke, dijela momčadi u koji su polagali najveće nade.
THE JOKE IS ON US
Krenuo sam pisati prvi NFL power ranking u povijesti ispodobruca.com, a prije toga sam se u par rečenica htio osvrnuti i na SP. Međutim, predviđenih par rečenica pretvorilo se u post za sebe. Stoga, fenomenalni početak NFL-a biti će na tapetu sutra, danas osvrt na košarku.
Iako su mi utakmice SP-a bile zadnje na listi prioriteta u proteklih par tjedana, odgledao sam pristojan broj minuta. Za razliku od mojih dragih prijatelja koji su uglavnom zadovoljni i puni pozitivnih dojmova, meni osobno prvenstvo je bilo ispodprosječno. Bilo je drame, ali ne i kvalitete.
Uostalom, zar svojevrsni pokazatelj stanja na turniru nije podatak da sam, bacivši jedan pogled na reprezentacije prije početka, u Finalu vidio USA i Tursku? USA zato što kraj svih izostanaka kod ostalih ekipa jednostavno nemaju konkurenciju, a Tursku zbog domaćinstva. Čak sam ih i precijenio, računao sam na puno bolji turnir od Ilyasove, a na kraju se pokazalo da im je najveće oružje balans između Turkogluova ega i Tanjevićeve ruke, odnosno spremnost jedne zvijezde i deset suigrača da poginu na terenu.
Slično poput Turaka bili su posloženi i Argentinci, u sistemu svi za jednoga – jedan za sve, s tim da njihov izbornik ipak nije takav stručnjak. U ulozi asa Scola je briljirao, ali u napadu drugi su uglavnom promatrali (jedan Delfino bio je žrtva totalnog nedostatka koncepcije). To nije bio recept za uspjeh, jer, kao što završni raspored pokazuje, u polufinale su se plasirale četiri momčadi koje su obilovale upravo tim momčadskim duhom, ali i brojnim epizodistima.
Nažalost, izgleda da Argentina nema mladih igrača koji će moći naslijediti ovu veliku generaciju koja je stasavala nakon što se u košarku zaljubila gledajući legendarni SP u Argentini 1990. na kojem su briljirali igrači bivše države pod komandom upravo, a koga drugoga, Dule Ivkovića (Dražen, Toni MVP turnira Kukoč, Zdovc, Peras aka jedini inteligentni hr trener, Vlade I love Serbia Divac, Paspalj, Čuturis aka najbolji naš košarkaški novinar, Zec-u- Komi - samo su neka od imena na tom rosteru).
Zašto neki novi klinci nisu našli inspiraciju u Ginobiliu, Scoli, Obertu ili Nocioniu kao što su oni pronašli inspiraciju u najboljem SP-u ikada (digresija – znate tko je trenirao Mourninga i Laettnera u zadnjem sveučilišnom izdanju USA repke? Coach K.) ne znam, ali znam da recimo Litva i Srbija nemaju problema s inspiracijom. Što nas indirektno dovodi i do glavne teme – hrvatske košarke.
Gle, kada su Srbi i Litvanci upali u seriju neuspjeha, točnije kada im se dogodila smjena generacija, mi koji smo naučili da to stasavanje novih snaga traje 16 godina, pomislili smo da su Litva i Srbija negdje u rangu s nama, da se traže i da nemaju što tražiti ni na ovom prvenstvu, ni na barem dva iduća natjecanja. Kad, pazi čuda, kako te zemlje poznaju nešto što se zove sistem i posjeduju škole košarke u kojima se djecu čak i uči igrati ovaj sport, bili su u stanju izbaciti novu ekipu već nakon dva turnira. Dakle, četiri godine kasnije imate Srbe i Litvance s fantastičnim ekipama koje će harati idućih 8 godina. Minimalno.
Zašto kod nas ta obnova nikada ne završava? Zar oni stvarno imaju bolje pojedince? Ili pak imaju sistem u kojem se odgajaju i stvaraju košarkaši, dok se kod nas stvara magla. Dok u te dvije repke sada imate deset budućih vrhunskih košarkaša, koji znaju sve na terenu, u našoj prevladavaju revolveraši, 1 na 5 hakleri koji ne poznaju pojam efektivne igre. Dok kod nas centri pimplaju loptu deset sekundi i pucaju trice preko ruke, kod njih lopta ne stoji na mjestu i svi pucaju iz izrađenih situacija. Doduše, da kažeš našim stručnjacima kako nam je u svakom napadu lopta mrtva 15 sekundi, oni bi vjerovatno rekli da kako je mrtva kada odskače cijelo vrijeme.
Ne pravim se da znam kako naš sistem ili što god to bilo funkcionira. Ali, imam oči i vidim da ljudi udaljeni nekoliko stotina kilometara od nas iz svojih škola košarke izbacuju košarkaše. Mi izbacujemo kadetske i juniorske zvijezde, potpuno zanemarujući preostalih 11 uloga/igrača. I onda, što je najgore, niti imaš te igrače zadatka, niti imaš tu zvijezdu – jednom kada dođe u seniorsku konkurenciju, naš mladi as, navikao da sve rješava 1 na 5, više nije u prednosti pred suparnicima jer na terenu nisu igrači njegovog godišta već veterani. U sudaru s kvalitetom, njegovo pimplanje u mjestu ne donosi ništa.
(Zato i dalje ne mislim da su priče oko malog Šarića važne. Klinac dolazi iz pustoši, gomila talenta prije njega je jednostavno nestala u sudaru s ozbiljnom košarkom - nagledao sam se Zemljića, Sesara, Drezge, Vrkića, Šundova. Ne kažem da ne može razbiti trend, ali, ako to napravi, bit će to rezultat apsolutnog talenta kakav se rađa jednom u pet generacija, nikako zasluga trenera - da išta valjaju, onda bi uz povremenu zvijezdu stvorili i ponekog šljakera, zar ne)
Ukić, Planinić, Popović, ali i Lončar, Banić, svi pate od iste boljke. Vjeruju da su bolji nego što jesu. A kad shvate da nemaju tu kvalitetu, kao što je naš Roko shvatio za vrijeme NBA izleta, jednostavno se nemaju na što dočekati pošto nisu razvili zaštitnu mrežu, u njihovom slučaju - temelje košarkaške igre. Šut, prvi pas bez vođenja, igru leđima. Sve što imaju je pimplanje u mjestu.
(Pop, Planina i Ukić, naša tri playmakera imaju u nogometu svoj ekvivalent u Modriću, Kranjčaru i Rakitiću - svi su glavni, svi dave loptu, svi bi razigravali - naš sport je pun veličine, desetki i playeva, a nigdje šljakera, za poštenog defanzivca bi ubili - i sad ti meni reci da je to samo produkt mentaliteta, a ne nedostatka poštenih škola i učitelja)
Obzirom da kod nas košarka ionako zanima deset idiota koji nemaju pametnijeg posla, jasno je da Noćko Radić i rodijaci mogu drmati savezom kako hoće. Na kraju krajeva, pogledajte nam nogomet – svi ga prate, svi se interesiraju, a nikakav pritisak ne može maknuti onu mumiju Markovića ili kradljivaca olovaka Srebrića. Ali, bježim dalje od nogometa da se slučajno ne dotaknem DeBilića, najveće tetkice ikada, čovjeka koji je počeo kao muškarac pun energije da bi par žena i nekoliko očajnih utakmica kasnije postao klinički depresivac koji ćelavi u stilu Ginobilia.
Umjesto njega, rekao bih par riječi o ovom drugom izborniku, Joki. Njegova prva izjava nakon prvenstva rekla je sve, usprkos dvije pobjede protiv ekipa koje nemaju što raditi na SP-u i 4 poraza protiv momčadi koje imaju pedigre, on izjavljuje kako je - zadovoljan igrom. Nismo imali sreće, mladi smo, bla bla. Hej Joke, gle čuda – nismo mladi. Ovi naši imaju više iskustva nego Srbi i Litvanci zajedno (malo karikiram, ali, stvarno, obzirom na sastave na SP-u pravdati nas mladošću nema smisla).
Sreća? Ona prati hrabre, mislim da sam time sve rekao. Treba je izazvati. Uostalom, kakva je to igra kada te protiv Slovenije i Srbije drži isti čovjek koji to radi već godinama bez obzira na izbornika, Marko Popović, tipičnom made in cro 1 na 5 simultankom. Jebote, koliko stvaramo tih 1 na 5 zvijezda, čovjek bi pomislio da smo najveći izvoznici košarkaša u NBA. A u najboljoj ligi na svijetu imamo, koliko ono igrača? Ne pada mi trenutno nitko na pamet. Ako se netko sjeti nek javi.
Neodstatak ikakve samokritike je frapantan, ali i jasan pokazatelj stanja u našoj košarci. Joke je Radićev čovjek, stoga kakvu samokritiku od njega možemo očekivati? U nedjelju je bio gost u studiju tijekom prijenosa Finala. Na pitanjce Mirne Zidarić, dobre ženice koju je, eto, dopalo voditi košarkaški studio jer se nitko od onih kolega šminkera ne želi baviti tim trećerazrednim sportom, o tome jel obrana mogla bit bolja, Joki se oči napuniše suzama i krene objašnjavati kako nije. Jer da se obrana prilagođava protivniku i igračima koji je igraju. Drugim riječima, bar sam ja tako nešto isčitao, obrana je loša jer su takvi igrači.
Ok, tu se i slažem s izbornikom, očajna igra = očajni igrači, baš lijepo od njega što je bacio cijelu repku pred jureći vlak samo kako bi i dalje ostao perspektivan trener u svojim očima. Ali, možda je trener muške košarkaške repke, ali nije muško. I pri tome ne mislim da muškarci ne smiju imati suze u očima - plakanje prilikom gledanja Pixarovih crtića, vrhunske utakmice ili da bi umirio ženu i uvjerio je kako si emotivno zreo je skroz ok.
Ne, Joke nije muško zbog toga jer ne prolazi ni jedan test muškosti. Točnije, pada na dva osnovna životna pravila – pravilu Brucea Willisa i pravilu Clinta Eastwooda. Za one koji redovno prate blog, previše objašnjenja ne treba, ali zbog eventualnog osmog čitatelja samo da ukratko ponovim – pravilo Brucea Willisa svojevrsna je macho Ockhamova britva koja kaže da ako nešto hoda kao patka i glasa se kao patka, onda može biti svašta, ali velike su šanse da je patka. Pravilo Clinta Eastwooda kaže, kratko i jasno, da muškarac mora biti svjestan svojih ograničenja.
Dakle, naša momčad je imala najgoru obranu na turniru, izgubili smo sve utakmice (srećom, protiv Irana i sličnih još ne igramo utakmice - s naglaskom na riječ još), nismo pokazali ništa ni u napadu osim povremenih individualnih bljeskova. Joke je za to vrijeme izgubljeno gledao pred sebe. Naša repka je patka i Joke je patka, to je očito. Ali, Joke to uporno negira, po njemu mi smo igrali dobro u svim segmentima. Ergo, pravilo Brucea Willisa kaže da Joke nije muško.
Joke tvrdi da su igrači limitirani, ali nigdje ne spominje svoje limite. Joke smatra da smo ostvarili dobar rezultat i da zbog toga i dalje treba ostati trener. Nitko drugi tako ne misli (jedini pozitivni komentar njegova rada vrti se oko teze kako nema smisla trošiti trenere svako natjecanje, kad smo već upropastili ovaj turnir onda barem ostavimo čovjeka u nadi da će mu ovo iskustvo pomoći - logika koja me iritira jer po njoj bi mogli dati i doživotni mandat Kosorici, sada je iskusna u dizanju kredita). Uglavnom, Joke misli da je sposoban biti izbornik, a da usput može i izbjeći snošenje ikakve odgovornost. To se zove biti nesvjestan svojih limita. Ergo, pravilo Clinta Eastwooda kaže da Joke nije muško.
Sada kada znamo da nemamo savez ni sistem, da nikoga nije briga te da nam je izbornik kastrat, sve što imamo je saznanje da smo na putu da za nekih četiri do osam godina izgubimo i od Irana. Ozbiljno. Jer, Iran će dovesti još drugorazrednih stručnjaka, dati im da rade i da razvijaju igrače. Uz malo sreće, stvorit će sistem koji će uz dva talenta u rangu Haddadia izbaciti još 5-6 igrača zadatka. Kako Hrvatska za osam godina neće imati ništa (nakon što je i kriket prestigne po uspjesima na međunarodnoj sceni, razina ulaganja u košarku bit će ravna nuli zbog čega će Radić morati iz ureda sići na parket kako bi opet sudio, ovaj put pred praznim dvoranama uz dnevnice od kojih boli glava i koje isplaćuju klubovi od članarine ubrane od jadnih roditelja), odnosno kako će naša košarka biti u silaznoj putanji naspram uzlazne Iranske, promjena odnosa snaga je neminovna. Jedino što se neće promijeniti bit će isprike - izbornik Bajramović će nakon poraza od Irana reći kako su svi dali sve od sebe, ali da su Iranci imali više sreće, njima bi lopta ušla u koš, a naše su uporno ispadale.
Nego, da se vratim na medije. Poslije remija protiv Grčke, Bilić je javno prozvan za kukavičluk. Dobar dio medija je ostao neutralan, jalov kao i uvijek, ali dobar dio je bio i glasan i lijepo je rekao što misli. Kako košarku ne prati nitko, tu su veće kritike izbjegnute (npr. Slobodna Dalmacija koja je izbacila gomilu sjajnih košarkaških novinara kroz svoju povijest nije ni imala čovjeka na prvenstvu već su ga pratili preko TV-a uz katastrofalne tekstove izvjesnog tipa koji uopće ne voli košarku), ali jednu zanimljivu stvar sam čuo tijekom jednog od prijenosa. Naime, dok je Slavko bio zaokupljen proučavanjem NBA rostera iz 1998. koje mu je ostavio Bertičević (žalosno je da profi novinar tjednima radi prijenose s podatkom po kojem je Chandler član Bobcatsa, a Curry se lopta pod obručima u Oklahomi s Duranom), jednom prilikom mu je gost bio izvjesni Faruk Kulenović.
Kaže Faruk, u pola glasa, ali ponovivši to više puta, kako je došlo vrijeme da se kod nas mijenjaju strukture. Da nije dovoljno samo mijenjati trenere ili par igrača, nego da je cijela piramida krivo posložena. Jebote, pomislim, pa ovaj zove na revoluciju. Nije ni čudo da više ne može naći posao u Hrvatskoj kada ovako nešto govori. Mislim, nakon par rečenica je jasno kako je pametniji od Vanjka, za razliku od Bajramovića i Brajkovića učio je i upijao košarku i van balkanskog sfinktera, pa zašto ga nema u nekom klubu ili u savezu?
Možda zato što govori nešto pametno. A možda ga nema zato što se zove Faruk. Jer, nema sumnje da nikoga u Lijepoj Našoj njegove kritike neće previše dirati. Nas nekoliko koji smo ih čuli potvrdno smo kimnuli glavom, ali dežurni rodijak se ne uzrujava previše za to što tamo govori nekakav Bosanac. Pih, da se barem zove Vlado ili Danko. Ili Mirko. Ili Slavko. Ali, ionako će doći vrijeme kada ćemo morati uvoziti i nogometne i košarkaške stručnjake (pomirite se s tim - tek kada nam jedan Srbin postane izbornik ili predsjednik saveza možda se kolo okrene). Jer, ovi naši su se toliko izolirali zbog straha za svoje guzice da će neminovno propasti - bez želje za profesionalnim i ljudskim napredovanjem, osuđeni na život u ovako skučenim prostorima koje su si sami nametnuli, postali su ljudožderi koji se jedu međusobno, potpuno izgubivši sposobnost mozga za funkcioniranjem u višim civilizacijskim sferama. Svi su neprijatelji, svi žele moj beznačajni dio svemira. Svi su Srbi. Eh, da bar jesu, barem bi svi znali igrati košarku.
I prije kraja, rekao bih još par riječi o Team USA. Uz nas, vjerovatno najgore vođenu košarkašku skupinu na turniru. To je to 1 na 5 haklanje koje bi kompletna Španjolska (s Gasolom i Calderonom) ili Argentina (s Manuom i Nocioniem) savladali bez obzira na Duranta. Coach K. je doveo najgori sastav od kada se okupljaju profesionalci, ali obzirom na pad razine talenta ostalih, praktički im nitko nije zaprijetio.
Na stranu sjajnog Duranta, njegovu veličinu je nemoguće osporiti. Govorim o žalosnoj činjenici da su Ameri došli na turnir uzdajući se u jednog igrača da im donese zlato. Nigdje te toliko spominjane obrane, agresije, presinga, trke. Nigdje tih kontri, polukontri, spektakularnih napada. Samo stajanje i mučenje dok Durant zabija tricu za tricom kao da igra NBA Live. Tek povremeni veteranski bljesak Billupsa i Odoma, da nas podsjeti da postoje i drugi.
Američka igra bila je čisti užas. I da se razumijemo, uopće ne krivim igrače. Ovaj roster je sastavljen od klinaca od kojih većina u životu nije odigrala playoff utakmicu. Klinaca naviknutih na poraze, koji stižu iz gubitničkih programa u kojima im je sve dozvoljeno. Clippersi, Grizzliesi, Wolvesi, Warriorsi, baš društvo za izabrati repku, zar ne. Međutim, ako si ih već izabrao, čemu toliko nepovjerenje? Zar će im gledanje u Duranta pomoći da postanu bolji igrači?
Jer, nije da ne znaju, koliko god očajno bili selekcionirani, u ono malo minuta na raspolaganju da znaju pokazali su i Love i Curry i Gordon. Ali, nisu imali šanse. Coach K. je tek jednom reagirao kao trener, kada je u Finalu krajem druge dao šansu ultra niskoj postavi s Durantom na centru, što je odmah rezultiralo s laganom serijom koševa. Inače, uporno je jahao pet najiskusnijih, strahujući od poraza kao da vodi Duke. Takav trofejni trener, a takva kukavica. Međutim, osim što mi je drago da su svi vidjeli da su USA mladi talenti zakon i da zbog njih vrijedi voljeti NBA (Kevin Love je čisti genije i čovjek s kojim bi svi uživali igrati 3 na 3) i da je Krzyzewski klaun, još mi je draže da se još jednom moglo vidjeti kakva je prevara Iguodala. Sjajan atleta, može vjerovatno igrati svaki sport koji poželi (football pogotovo). Ali, kao košarkaš? Oduzmi mu 20 lopti i priliku da siluje igru i imaš običnog šljakera koji nije u stanju zabiti otvoreni šut niti odigrati obranu. Eto vama Iggy, ja biram Duška Savanovića svaki put.
Andrew Bynum
Boston Celtics
Carmelo Anthony
Chicago Bulls
Chris Bosh
Chris Paul
Dallas Mavericks
Denver Nuggets
Derrick Rose
Dirk Nowitzki
Dwight Howard
Dwyane Wade
Golden State Warriors
Indiana Pacers
James Harden
Joe Johnson
John Wall
Kevin Durant
Kevin Garnett
Kevin Love
Kobe Bryant
LeBron James
Los Angeles Clippers
Los Angeles Lakers
Manu Ginobili
Marc Gasol
Memphis Grizzlies
Miami Heat
Minnesota Timberwolves
NBA
New York Knicks
Oklahoma City Thunder
Orlando Magic
Pau Gasol
Paul Pierce
Phoenix Suns
Rajon Rondo
Ricky Rubio
Rudy Gay
Russell Westbrook
San Antonio Spurs
Tony Parker
Tyson Chandler
Utah Jazz
Zach Randolph
Lektiros
- 6 Degrees Of Separation
- 82games
- Ball Don't Lie
- Basketball Reference
- DraftExpress
- Hoopdata
- LeBatard Show Podcast
- Locked On Jazz
- Lowe
- NBA Contracts Info
- NBA.com Stats
- Pomeroy
- Schuhmann
- Simmons
- Synergy
- TBJ
- Tjarks
- Trade Machine
- Ziller
Arhivos
- May 2013
- April 2013
- March 2013
- February 2013
- January 2013
- December 2012
- November 2012
- October 2012
- September 2012
- August 2012
- July 2012
- June 2012
- May 2012
- April 2012
- March 2012
- February 2012
- January 2012
- December 2011
- November 2011
- October 2011
- September 2011
- August 2011
- June 2011
- May 2011
- April 2011
- March 2011
- February 2011
- January 2011
- December 2010
- November 2010
- October 2010
- September 2010
- August 2010
- July 2010
- June 2010
- May 2010
- April 2010
- March 2010
- February 2010
- January 2010
- December 2009
- November 2009
- October 2009
- September 2009
- August 2009
- July 2009
- June 2009
- May 2009
- April 2009
- March 2009
- February 2009
- January 2009
- December 2008
- November 2008
- October 2008
- September 2008
- August 2008
- July 2008
- June 2008
- May 2008
- April 2008
- March 2008
- February 2008
- December 2007
- November 2007
- October 2007
- September 2007
- June 2007
Wall Of Fame
