ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

30Nov/116

SANTA CLAUS IS COMING TO TOWN

Posted by Gee_Spot

Ne znam za vas, ali ja sam dobio jedini božićni poklon koji sam želio (da pomognem onima kojima još nije jasno, taj poklon uključuje desetak mišićavih i vitkih tamnoputih mladića koji trčkaraju za narančastom loptom u šarenim uniformama). Jasno mi je da će on ove godine biti nešto manje glamorozan, realno je očekivati da lockout ostavi posljedice na kvalitetu igre obzirom na nedostatak ozbiljnih priprema i kampova (posebice u najavljenim back to back to back tekmama), ali dobar dio negativnih kretanja bit će prikriven neizbježnom ludnicom na tržnici.

Većina momčadi u ovih manje od mjesec dana do početka nema ni približnu sliku kompletnog rostera, a obzirom na ne baš sjajnu ponudu slobodnih igrača dodatno oslabljenu odlascima u Kinu i Europu, teško da itko može računati na bitnija pojačanja. Dodaj u ovu strku izazvanu slabom ponudom i manjkom vremena još i prigodnu klauzulu kojom će svaka ekipa moći brisati jedan ugovor sa salary capa, zatim midlevel opciju koja je ostala i u novom ugovoru i ispada da će slaganje rostera biti zanimljivije nego ikada.

Obzirom da sam ja svoj poklon dobio, doduše nešto kasnije zbog čega će i ovogodišnja najava NBA sezone biti škrtija nego ikada (nećemo odbrojavati dva tjedna po dvije ekipe dnevno, nego ćemo u tjedan dana prije starta odraditi diviziju po diviziju), red je da zaželim i NBA franšizama sve najbolje u nadi da će barem nešto od nabrojenog završiti ispod njihovog bora.

Braćo i sestre, sretna nam nova sezona!

ATLANTA

Njima želim novog vlasnika jer dok se ne riješi ovo opsadno stanje koje traje godinama i u kojem nekoliko ljudi koji uopće ne žele imati NBA franšizu (ili žele, jer meni tu više ništa nije jasno) traži načina za izaći iz igre, Hawksi neće imati potreban mir za slaganje dugoročno zdravog kluba. Također, želim im da Jeff Teague nastavi s igrama iz playoffa. Odakle se taj momak pojavio nije jasno nikome, ali činjenica je kako je svojim slash 'n' kick majstorijama unio svježinu u umrtvljenu vanjsku liniju Hawksa i na trenutak oživio jedan spor i neinventivan napad. S takvim Teagueom, Atlanta se može nadati nečemu i u novoj sezoni, bez njega još jedan korak unazad je neminovan. Posebice stoga što će sigurno ostati bez Crawforda koji će midlevel sreću pronaći negdje drugdje, a možda i bez Marvina Williamsa (otpis!!!) koji je s preostale tri godine i 23 milje kamen oko vrata momčadi koja već ima tri maksimalna ugovora i nema gazdu voljnog plaćati porez na luksuz. Iako mu u ovom slučaju to nitko i ne može zamjeriti.

BOSTON

Njima pod borom prije svega želim zdravlje za njihova tri veterana. Boston je jedna od onih momčadi kojoj nikakvi kampovi ni ekstra treninzi nisu potrebni (dakle, momčad koje bi Allen Iverson volio biti član) i kojoj će ova kraća sezona donijeti više dobra nego lošega (iako su potencijalne back to back to back tekme uvijek opasne, da ne govorim o mogućim back to back utakmicama u playoffu, koje bi valjda trebale biti zabranjene ustavnim zakonom svake normalne nacije). Osim zdravlja, želim im i produktivnog Jeffa Greena, ma bilo koga od klinaca (Bradley, Moore, Johnson), jer ovom učinkovitom i pametnom napadu kronično nedostaje energije s klupe, a, napusti li ih Big Baby, stanje bi moglo postati kritično.

CHARLOTTE

Jordanu želim prazan roster da ga može popuniti ponekim igračem koji ima NBA talent. Čovjek će barem imati slatku brigu oko toga koga izabrati za otpis, kandidata je više nego dovoljno.

CHICAGO

Bullsima želim beka-šutera koji može ponijeti dio tereta u napadu. Neće do Afflala iz jednostavnog razloga što si Denver u ovoj situaciji kineskog egzodusa ne može dopustiti ostati bez još jednog swingmana, a to znači da se Bullsi moraju nadati kako je Jason Richardson u fazi karijere u kojoj će midlevel biti dovoljan. Ili pak da će Miami biti dovoljno blesav da otpusti Mikea Millera. E, to bi bila priča. Mislim da bi Miller u budućim bitkama protiv Heata valjda po prvi puta u životu prestao biti nesebičan šuter.

CLEVELAND

Obzirom da će se riješiti Barona Davisa, jer ova klauzula o amnestiji praktički postoji samo zbog njega, Arenasa i Rasharda Lewisa (nekako mi je mučno staviti Roya u ovo društvo), njima samo mogu poželjeti još jednu sezonu u kojoj LeBron neće otići do kraja. Uživanje u tuđoj nesreći je jedino što im preostaje, jer rebuilding je tek krenuo - ako su pametni pokušat će nešto izvući za Varejaoa dok još mogu, čekati da Jamison odjaše u suton i istovremeno ne bacati novac (i ono prostora što im ostane nakon odlaska navedenih) uzalud.

DALLAS

Njima želim ponavljanje lanjske sezone, a to uključuje igru najljepše košarke i iskorištavanje spoticanja protivnika o vlastite slabosti. Za tako nešto trebat će ostati na okupu, a to neće biti lako. Između ostalih, Chandler, Butler i Barea slobodni su igrači, a naravno da je Chandler ključ svega. Čovjek je oku ugodnu momčad šuplje obrane pretvorio u čvrstu družinu pod oba koša, a sebe u prvo ime ovogodišnje tržnice. Paradoks toga je da usprkos svemu tome Chandler ima smisla jedino u Dallasu. On u Mavsima ne mora igrati u napadu, dok bi ga eventualni odlazak zbog maksimalne love u Toronto, Denver, Indianu ili Netse doveo u poziciju u kojoj bi se puno veća pozornost davala njegovim slabostima nego plusevima, a to opet znači da bi se preko noći od junaka pretvorio u negativca. I za kraj, iako znam da Cubanu novac nije važan, želim mu da se ne srami iskoristiti mogućnost otpisa groznog Haywoodova ugovora (9 milja godišnje u prosjeku tijekom idućih 5 sezona).

DENVER

Želim im da što manje novca potroše kako bi zadržali Nenea i Afflala, jer iako bez njih ne mogu biti playoff momčad, s njima u preplaćenim ulogama ne mogu prema naprijed. Nene je idealan za Denver, momčadi koje trebaju centra koji može zatvoriti reket s njim ne dobivaju ništa jer on obrambeno igra kao krilo, dok one koje trebaju strijelca pod košem u njemu ne bi dobile kompletan paket jer čovjek nije u stanju raširiti reket. Po svemu radi se o igraču koji treba idealan kontekst da pruži maksimum, a on je upravo Denverov stil – brza tranzicija u kojoj do iražaja dolaze spretnost i agilnost pod košem, a ne šut ili igra leđima u osmišljenim akcijama. Slično je i na drugoj strani, Nene ne može kontrolirati reket na postavljene obrane, ali u bržem ritmu njegove ruke dolaze do izražaja. Također, želim im da očajni Harringtonov ugovor uskoro bude daleko od njih, usprkos nedostatku tijela dugoročno plaćanje takvog igrača nema nikakvog smisla.

DETROIT

Želim im dodatne opcije oprosta kako bi se odjednom mogli riješiti Hamiltona, Gordona i Villanueve, trojice jednako preplaćenih i jednako nebitnih igrača za sadašnjost i budućnost franšize. Stvarno, ovaj niz ugovora koji je podijelio Dumars tjera čovjeka da se pita nije li mu netko držao pištolj nad glavom.

GOLDEN STATE

Želim im da pronađu kristalnu kuglu jer samo uz pomoć nje mogu pronaći odgovor na pitanje što nosi budućnost. Hoće li Curry ikada moći ostati zdrav? Kakav će trener biti Mark Jackson? Što se može dobiti za Ellisa? Ajde, konačno se mogu riješiti najbeskorisnijeg NBA igrača zadnjih 3-4 godine (ako ikoga zanima, dotični se zove Charlie Bell), iako se možete kladiti kako će im, barem na trenutak, na pamet pasti i opcija da se riješe maksimalnog ugovora kojega su iskrcali Davidu Leeu.

HOUSTON

Želim im da se konačno prestanu igrati i skupljati gomile dobrih igrača te da se koncentriraju na dovođenje barem jednog rasnog talenta koji ih može pretvoriti u nešto više od simpatične momčadi koja igra lijepo, ali ne može pobijediti nikoga. Također, želim im da uživaju u eri Kevina McHalea, jer, ako ništa drugo, ove sezone od Rocketsa možemo očekivati da nastave s nesebičnom igrom, da se puno kreću u napadu i rotiraju u obrani i da se puno smiju Kevinovim šalama (a od Scole osobno da pokaže dodatni repertoar post poteza koje je pokupio na treningu).

INDIANA

Želim im da uspiju dovesti barem jednog od slobodnih visokih igrača. Nene, Chandler, West, Gasol, Jordan, pa čak i Oden, kao sin Indiane, u igri su za Pacerse koji će, ako iskoriste klauzulu oprosta na Poseya, imati dovoljno love na salary capu za maksimum. Nitko od navedenih nečega sličnog nije vrijedan, to je jasno, ali Pacersi će morati pretplatiti kako bi i dalje ostali prosječni. Što opet govori da lockout nije riješio ništa bitno jer je srž sistema ostala ista.

LA CLIPPERS

Želim im da jezgra Griffin – Gordon konačno ostane zdrava i odigra jednu sezonu u komadu. Plus, želim im da rupu na malom krilu popune nekim od sjajnih veterana koji bi ovu momčad konačno mogli povesti na pravi put (Grant Hill, Shane Battier ili neki sličan kandidat za budućeg NBA komesara).

LA LAKERS

Svim srcem im želim da pod borom pronađu playmakera, jer ako je u Fisheru i bilo još nešto života, on je nakon ovako stresnog razdoblja lockouta zasigurno ispario (sumnjam da planiraju dati većinu minuta rookieu Dariusu Morrisu). Također, želim im miran početak suživota između Kobea i Mikea Browna. Obzirom na to da Kobea u karijeri praktički nije trenirao nitko osim Phila (eksperiment s Tomjanovichem je brzo prekinut, a u vrijeme Dela Harrisa bio je klinac), bit će zanimljivo vidjeti kako će čovjek reagirati na totalnu suprotnost, trenera koji kao potomak škole Larrya Browna itekako voli držati stvari pod kontrolom, posebice u obrani. Usprkos rezultatima s Cavsima, nad Brownom je još uvijek previše upitnika i pitanje je kako će se postaviti prema ovako iskusnoj ekipi koja je prošla sve i kojoj ne treba teorija koliko motivacija. Kobe u ovim godinama i s novim bioničkim koljenima neće mirno gledati kako mu netko smeta u lovu na Jordanovo prstenje i rekorde.

MEMPHIS

Njima želim hrpu dolara od Knicksa i Lakersa kako bi mogli poplaćati sve što jesu i namjeravaju kupiti (uz Randolpha, Gaya i Conleya uskoro će imati na platnoj listi i Gasola). Također im želim da pronađu kupca za Mayoa, jer za njega definitivno neće ostati dovoljno. Što je možda još važnije, želim da im Gay donese ono što im je lani nedostajalo - talentiranog strijelca koji može uzeti loptu i zabiti kada sistem zakaže (a da pritom ne naruši kemiju koju su stekli u lanjskom playoffu, posebice u obrani). Zanimljivo, ali na ovako škrtom tržištu upravo će povratak Gaya nakon ozljede biti potencijalno najveće pojačanje uopće.

MIAMI

Oni su svoj poklon već dobili time što će se održati sezona, jer to vrlo vjerojatno znači gomile dolara, vagone pozornosti i prvi prsten. Opet, kako se ne bi osjećali zakinuti za dobre želje, nadam se kako će upecati barem jednog veterana, bio to Samuel Dalambert za pod koš ili Baron Davis za na vanjske pozicije, te da usput neće morati otpisati nikoga.

MILWAUKEE

Njima želim novi lakat za Boguta i novi mozak za Jenningsa jer inače ih čeka još jedna sezona puna razočaranja.

MINNESOTA

Nadam se da će Rubio ipak biti nešto više od totalnog promašaja kakvim se trenutno čini nakon dvije očajne godine u Europi. Podbaci li Ricky, uzalud im trener poput Adelmana i sva ona talentirana krila uokolo, miris razočaranja i frustracija još jednom će nadjačati sve, usprkos hladnim zimama na sjeveru.

NEW JERSEY

Želim im dolazak bilo kakvog talenta ne bi li zadržali Williamsa, a ako je moguće i nekoga tko bi mogao zatvoriti ogromnu rupu pod košem kojoj Brook Lopez nije dorastao. I pri tome ne mislim na Howarda. Fascinantno je da u novom kolektivnom taj nesretni sign & trade nije u potpunosti ukinut, jer to znači ne samo da su vlasnici popustili u borbi ega, već i da su nam još jednom priuštili gomilu iritantne i nepotrebna drame primjerenije sapunicama nego sportu. Gdje će Dwight? Hoće li Paul u New York? Kad će Dwyane zaprositi LeBrona? Bla bla. Tek je počelo i već je gadljivo.

NEW ORLEANS

Želim im da Paul ostane u gradu doživotno, jer bez njega NBA u New Orleansu nema šanse. Liga ne može pronaći kupca koji bi ostavio franšizu gdje jeste, a ovih koji računaju na preseljenje navodno ima na bacanje. Taj New Orleans stvarno nema sreće, čak je i druga sezona Treme bila dosadna poput napada Hornetsa kad je CP3 na klupi.

NEW YORK

Želim im barem jedan pick prve runde u idućih deset godina kad je već sistem bez salary capa još jednom ostao pusti san.

OKLAHOMA

Nadam se da je ono što je Harden pokazao u playoffu (i na što je Brooks nabasao slučajno, da naglasim) riješenje svih problema, jer osloniti se na Westbrookov mozak i Durantovu muškost, barem za sada, ne čini se najboljim putem u budućnost.

ORLANDO

Želim im pronalazak magične formule kojom će zadržati Howarda sad kad su se već riješili Arenasa (jednadžbe koje treba uzeti u obzir su dovođenje vrhunskog igrača, a možda čak i promjena trenera jer Van Gundyev Orlando je pročitana knjiga). Također im želim da se ne moraju više oslanjati na Turkogluove playmakerske sposobnosti.

PHILADELPHIA

Želim im da nova uprava biti pametnija od stare, što prevedeno znači da neće dati suludi ugovor Youngu kako bi gradili na lanjskim solidnim igrama. Da Božić stvarno bude vrijeme darivanja pobrinut će se i opcija kojom se mogu riješiti Branda dvije godine ranije.

PHOENIX

Sunsima želim da ih Robert Sarver odluči prodati nekome tko ih zaslužuje, s tim da usput pošalje Nasha u momčad koja se može boriti za naslov. Čovjek zaslužuje zadnju šansu nakon svega što je dao klubu, a svi znamo da je predobar i preponosan da je sam zatraži.

PORTLAND

Nadam se da ih karma neće uništiti zato što će škartati Brandona Roya. Obzirom da su do sada ionako naj-nesretniji klub u ligi, možete misliti što će se tek dogoditi nakon tog poteza.

SACRAMENTO

Želim im da konačno krene izgradnja te nove dvorane, po mogućnosti s novim vlasnicima i s manje sumnjivih tipova na rosteru.

SAN ANTONIO

Želim im što bezbolnije buđenje u ovom penzionerskom dobu, da više nalikuje na ugodni san nego na noćnu moru (trejdanje Parkera dok još ima vrijednost i otpis Jeffersona dobar su način za krenuti u novo doba).

TORONTO

Želim im da novi trener Casey bude u stanju prenijeti obrambenu čaroliju na sjever pa da najgora obrambena momčad lige postane samo jedna od najgorih. Također, od sveg srca im želim da Andrea Bargnani uhvati skok u napadu barem jednom u karijeri.

UTAH

Nadam se da je netko od dvojca Favors – Kantner pravi temelj za budućnost.

WASHINGTON

Nadam se da Flip Saunders neće još dugo maltretirati Johna Walla i kompaniju.

23Nov/110

PODCAST – NCAA EDITION NO.1

Posted by ispdcom

Gdje pronaći košarkaški fix u nedostatku NBA akcije? Tko je veće leglo Zla, Kentucky, Duke ili Iran? Da li je Ivica Burić košarkaški Ivo Sanader? Sanjaju li androidi električne ovce? Odgovore na ova i slična pitanja saznajte u (nadamo se) redovnom podcastu posvećenom NCAA košarci kojega, samo za vas, pripremaju Branimir Bilić Jr. i Drago Celizić III.

21Nov/112

GOING BACK TO COLLEGE

Posted by Gee_Spot

Ako je itko išta dobio ovim nesretnim NBA lockoutom, onda je to definitivno NCAA košarka koja je, zbog još lani potencirane opasnosti od zamrzavanja sezone, zadržala neke igrače koji bi u normalnim okolnostima definitivno izašli na draft. Sad, nije da će to ovu jedva gledljivu verziju košarkaške igre učiniti išta ugodnijom za oči (čast svima vama koji u ovome uživate, ali ja ne mogu mirno gledati ni Euroligu, toliko sam razmažen NBA iskustvom), međutim definitivno je čini zanimljivijom za um (za razliku od Eurolige koja je čak i za um zbunjujuća - objasnite mi kakva je svrha imati Tya Lawsona na rosteru i onda ga pretvoriti u vodonošu). Naime, dodatna godina skautiranja potencijala Harrisona Barnesa, Jareda Sullingera, Perrya Jonesa, Terrencea Jonesa i Johna Hensona, da spomenem samo naj-istaknutija imena, iskustvo je u kojem se itekako može uživati.

Dodaj na to još i dolazak fantastičnih brucoša poput Andrea Drummonda (potencijalni novi Admiral), Bradleya Beala (potencijalni novi Jesus), Anthonya Davisa (novi all-round dugonja u stilu Antohnya Randolpha, dakle još pretanak i nedovoljno definiran da bi ga se usporedilo s nekim zbog čega je još slađe maštati o njegovim dometima), LeBryana Nasha (u ovoj fantastičnoj kombinaciji imena koja djeluje kao da je stvorena za igricu, svojim all-round kvalitetama i fizikalijama, a i uopće pozicijom koju igra, podsjeća najviše na LeBrona) ili Austina Riversa (novi combo-bek više u Iverson nego Seth Curry modu) i ispada da bi ovo mogla biti sezona za pamćenje koju se isplati gledati čak i prije nego počne ludilo ožujka.

I tako sam u utorak, dok je većina vas gledala DeBilić Boyse kako slave plasman na EP u nebitnoj utakmici (nemojte me krivo razumjeti, sretan sam plasmanom, repka je jedina momčad za koju iskreno navijam, ali oduševljavati se ičim što počiva na stoperskom paru Šifo-Joe čini mi se jednakim očekivanju da Jakov Sedlar jednog dana osvoji Oscara), s oba oka odgledao neformalni početak NCAA sezone (formalno je počela nekoliko dana ranije) u ESPN-ovom maratonu. Naravno, uz masu loše košarke, dalo se vidjeti i nekoliko zanimljivih ekipa, otkriti nekoliko zanimljivih igrača, ali ono što mi se najviše urezalo u pamćenje ipak je komentar utakmice između Texasa i neke drugoligaške ekipe koji su odrađivali veliki Mike Breen i Jeff Van Gundy. Nisam znao tko je tužniji, oni koji moraju ovako zarađivati za život ili ja koji ih moram slušati dok komentiraju nešto što nije NBA. Mislim da su tekle i suze u jednom trenutku, a i sada samo što ne krenu opet.

Uglavnom, dva tjedna NCAA akcije su iza nas, neke momčadi imaju već i po tri ili više odigranih utakmica i krajnje je vrijeme za jednu pravu najavu onoga što nas čeka tijekom ove tzv. regularne sveučilišne sezone. U ovom osvrtu nabrojit ću točno 68 ekipa u čast March Madnessa, pa, iako se ne radi o nekom pokušaju pogađanja konačnog izgleda završnog turnira već više o svojevrsnim power rankingsima, činjenica je da će veliku večinu nabrojenih momčadi na kraju balade biti moguće gledati i u ožujku.

Uvodno par osnovnih natuknica za one koji nisu pretjerano upoznati s NCAA formatom natjecanja. Division 1, dakle prvu ligu NCAA košarke, čine 32 lige ili konferencije, od kojih 31 daje predstavnika za turnir automatski (GWC kao najmlađa liga nema osigurano mjesto za svog prvaka). 37 preostalih momčadi bira stručna komisija koja na kraju sastavlja bracket, odnosno dodjeljuje startne pozicije i određuje nositelje.

Naravno, većinu od tih 37 momčadi činit će one iz 6 velikih konferencija – ACC, Big 12, Big East, Big Ten, SEC, Pac-12. Iskreno, barem 12 ovih tzv. liga ne zaslužuje uopće naslov Division 1 predstavnika, a kamoli automatsko mjesto u turniru, ali to je dio toga NCAA licemjerja na kojega se čovjek jednostavno mora naviknuti. Znate ono, mlate lovu, a kažnjavaju jadne studente ako uzmu nešto ispod stola. Pa onda se kao zalažu za jednaku šansu svim školama da bi lani otvorili mjesta za još 4 predstavnika iz 6 vrhunskih konferencija izmišljanjem lani uvedenog proširenje na 68 predstavnika kako bi se tzv. pred-turnirom riješili 4 bezvezne škole (što je svakako plus, ali ubija smisao i ljepotu bracketa od 64 - ako već ne želiš predstavnike malih konferencija na turniru, organiziraj im posebno natjecanje).

Dakle, u ovom svojevrsnom power rankings nabrajanju držat ćemo se 68 najboljih momčadi bez obzira na zastupljenost konferencija i potencijalni izgled turnirskog bracketa, a u osvrtima na svaku, pored igrača vrijednih spomena, navest ću i poziciju koju mu na nekom od budućih draftova dodjeljuje Draft Express. Kako lani nisam gledao NCAA košarku do samog turnira, dojmovi koje vučem dobrim dijelom su bazirani na prethodnim godinama kada sam je gutao u puno većim količinama tijekom cijele godine (što ne igra pretjerano bitnu ulogu obzirom na činjenicu da danas rijetko koja generacija traje četiri godine) i posebice na pročitanom materijalu, točnije gutanju svega dostupnoga u zadnja dva tjedna na ESPN-u, BP-u i spomenutom DX-u. Stoga, krenimo na posao.

01. UNC TAR HEELS (ACC)

Gledajući samo imena radi se o neprikosnovenim favoritima za osvajanje naslova. Pod košem imaju fantastični dvojac John Henson (7. pick prve runde) – Tyler Zeller (11. pick prve runde), a na bokovima NBA klasu u Harrisonu Barnesu (3. pick prve runde). Henson i Zeller funkcioniraju također kao NBA kombinacija, prvi u stilu Marcusa Cambya patrolira reketom, kupi skokove i lijepi banane, dok Zeller živi na bloku, hvata lobove i sjajnim repertoarom poteza oko koša zabija zicere. Dok za Hensona nema sumnje kako će biti koristan NBA igrač, oko Zellera se javljaju tipične stvari vezane za bijelu braću – nije dovoljno eksplozivan, snažan, pokretan bla bla bla. Ono što ne treba zanemariti je da momak jednostavno zna zabijati, ima taj fantastični polu-horok koji ne promašuje i s ovom visinom (213 cm) nesumnjivo će za sebe pronaći rolu u NBA. O Barnesu pak ne treba trošiti riječi, da je izašao na draft možda bi bio i prvi pick, ovako će dogodine pasti iza nove skupine brucoških fenomena, ali to ne mijenja činjenicu da je u pitanju potencijalni all-round majstor s šuterskim rasponom u rangu jednog Stojakovića. Mali nije atleta od kojega vam cure sline, ali elegancijom i rukom mene podsjeća na velikog Glena Ricea, još jedno krilo koje je živjelo na račun sjajnog šuta i činjenice da ga može upotrijebiti uvijek i protiv svih (pa tako i protiv Sarah Palin ili ženinog ljubavnika skrivenog u ormaru).

Taj šut je ujedno i ključ njihove sezone, naime jedino u slučaju da Barnes potpuno zakaže iz vana, UNC djeluje ranjivo zbog činjenice da u rotaciji nemaju pouzdane tricaše što često zna biti presudno u ovoj verziji košarke. Takav rasplet nije nezamisliv u kontekstu turnirskog sistema. Da se šokovi ne dogode trebali bi se pobrinuti brucoš P.J. Hairston (9. pick prve runde 2013.), bek-šuter NBA tijela i preciznosti, koji za sada ne dobiva startne minute, ali koji bi zahvaljujući svom savršenom šutu i činjenici da će se sve obrane fokusirati na Barnesa mogao biti ključ sezone (regrutiranje ovakvog tipa igrača, pored svih drugih razvikanijih bekova koji su bili na raspolaganju po izlasku iz srednje škole, jasno govori da u North Carolini itekako dobro znaju što rade) i igrač druge godine Reggie Bullock (20. pick prve runde 2013.), nešto manje precizan šuter (ali bolji all-round igrač od specijalista Hairstona) koji se u prvoj godini nije uspio nametnuti zbog problema s ozljedama.

Jasno, trenutno su obojica van planova, minute u ovih prvih nekoliko utakmica dobiva iskusniji Dexter Strickland, ali do turnira bi posebice Hairston morao biti spreman kažnjavati rupe u obrani. Navedeni Strickland jednostavno nije dobar šuter, a to nažalost nije ni playmaker Tar Heelsa Kendall Marshall (21. pick prve runde). U Marshallovu nesebičnost i sjajan pregled igre lako se zaljubiti, čovjek igra poput iskusnog generala i uvijek pronalazi Barnesa i Zellera u idealnim situacijama. Ta lakoća kojom vodi ovu momčad, pogađa Barnesa na krilu ili Zellera pravovremenim lobom, govori u prilog njegovom NBA potencijalu, ali ono zbog čega su skauti s pravom skeptični njegova je očajna šuterska statistika. Ne samo da nije dobar šuter iz vana, već je izrazito klimav sa slobodnih (barem kada su bekovi u pitanju), a dodatni prigovori idu na nedostatak brzine i sklonost izgubljenim loptama. Dok se šut da dignuti na podnošljivu razinu i dok se broj izgubljenih lopti može smanjiti, teško ga je zamisliti kako u NBA driblingom lomi obrane ili čuva puno eksplozivnije playmakere i upravo bi taj dio njegove igre mogao biti najveća zapreka njegovoj NBA karijeri.

I dok su bekovi i igra iz vana ti koji će odrediti sudbinu ove ekipe, za obranu i igru pod košem ne treba se brinuti. Već smo naglasili kakva je zvijer u reketu Henson, a sama dužina njega, Barnesa i Zellera dovoljna je da prestraši većinu konkurencije na ovoj razini. Ali, rotacija visokih s njima ne staje. Brucoš James Michael McAdoo (2. pick prve runde 2013.) u većini ostalih ekipa bio bi starter od prvog dana. Sin legendarnog strijelca i MVP-a sezone 1975. te osvajača dva naslova s Lakersima (1982. i 1985.) Boba McAdooa već sada fizički izgleda spremnim za borbu s profesionalcima, a brojke iz srednje govore da se radi o kompletnom igraču i prototipu NBA krilnog centra kojem je jedini trenutni problem nedostatak nekoliko centimetara. To pak u kontekstu prvog visokog s klupe Tar Heelsa ne predstavlja nikakvu prepreku.

Sve u svemu, sve osim dominantnog osvajanja ACC konferencije i nastupa na Final Fouru bilo bi šokantno iznenađenje. A na Final Fouru će biti itekako bitno u kojem stanju je igra vanjske linije. Onda opet, zatvori li Henson reket s 7-8 blokada i bude li Barnes gađao 12-20 iz igre, ništa drugo nije bitno.

02. KENTUCKY WILDCATS (SEC)

Calipari je opet nakrcao momčad NBA prospektima, njegov sistem po kojem sveučilište služi samo kao pripremna stanica za NBA očito funkcionira. I to ne samo kao mamac za privući igrače, nego i na parketu jer njegove momčadi su pretplaćene na Final Four. Tako bi trebalo biti i ove sezone, s jednom bitnom razlikom – zbog mogućeg lockuota, dvije potencijalne zvijezde lanjske klase odlučile su ostati dodatnu godinu na Kentuckyu. Radi se o beku-šuteru Doronu Lambu (10. pick druge runde) i krilu Terrenceu Jonesu (9. pick prve runde).

Zlobnici bi rekli da ova dva igrača nisu preskočila draft zbog lockouta, već zbog činjenice da su prilagođeniji NCAA košarci nego NBA i zlobnici bi u ovom slučaju bili u pravu. Ali, samo djelomično, jer iako su obojici po NBA standardima van pozicija (Lamb je prenizak i osuđen na combo rolu, Jones je tweener koji bi bio prisiljen igru iz posta preseliti na perimetar), radi se o igračima koji su fenomenalni u onome što rade – Lamb u zabijanju iz vana, Jones u skakanju i igri pod obručima. Kada si tako dobar u nečemu, nesumnjivo ti se otvara prilika za pronaći sebi mjesto pod suncem u profesionalcima. Ne radi se o budućim zvijezdama, ali obojica su potencijalno korisni igrači na koje treba obratiti pozornost.

Sad, iako će njihov ostanak na sveučilištu pomoći Wildcatsima da od samog starta zaigraju na vrhunskoj razini (Caliparieve momčadi krcate brucošima obično bi se zahuktale tek u vrijeme turnira), ključ ove sezone opet su brucoši. Po mnogima Calipari se dokopao još jednog budućeg prvog picka u Anthonyu Davisu (1. pick prve runde), fenomenalnom all-round atleti koji ima potencijal svojom skočnošću i osjećajem za banane doslovno zatvoriti reket na ovoj razini, usprkos činjenici da se radi o klincu koji tek treba popuniti svoj 208 cm visoki okvir. Osim atletskih sposobnosti, kod Davisa fascinira lakoća kojom kontrolira loptu i uopće to što igra kao malo krilo. Ta njegova eksplozivnost trebala bi se sjajno uklopiti u run and gun stil igre kojem Calipari pribjegava kako bi svoje igrače što prije naviknuo na NBA ritam.

Naravno, za to mu je neophodan sjajan playmaker, a ove godine nakon niza koji uključuje Derricka Rosea, Johna Walla i Brandona Knighta, Calipari se odlučio za Marquisa Teaguea (19. pick prve runde), mlađeg brata Atlantinog Jeffa. Teague je navodno čudo od slash 'n' kick igrača, dovoljno eksplozivan da probije obranu kad god poželi, ujedno i dovoljno fizički jak da već od prvog dana može igrati sjajan presing u obrani. Ono što ga odvaja od imena koja su bila prije njega je činjenica da nije sjajan strijelac, osobito iz vana, i da nije pravi playmaker. Opet, obzirom da su neki i dan-danas spremni nešto slično prigovoriti jednom Roseu, za Teaguea se ne treba brinuti. Njegova brzina s loptom ionako će biti najvažnija u Caliparievom stilu igre.

Ovu nikada bolje talentom i iskustvom balansiranu Caliparievu petorku zaokružuje još jedan brucoš, Michael Kidd-Gilchrist (10. pick prve runde), klasično malo krilo all-round kvaliteta čiji je najveći adut u ovom trenutku borbenost i volja za obavljanjem prljavih poslova. Dodaj na sve ovo klupu krcatu potencijalnim NBA pickovima, ponekim iskusnijim igračem poput Dariusa Millera (solidan krilni igrač koji donosi stabilnost i vanjski šut u rotaciju) i još jednu godinu za redom imaš razloga za očekivati Caliparia i Kentucky na Final Fouru. Naravno, tada ti ostaje za vidjeti mogu li čiste fizikalije konačno odnijeti pobjedu nad nešto klasičnijim NCAA stilovima igre.

03. OHIO STATE BUCKEYES (Big Ten)

Momčad koja je lani ubijala kombinacijom unutar-van igre ove sezone vraća se s najboljim igračem u postu, ali i s pitanjem tko će nadomjestiti odlazak dva ključna vanjska igrača. Jared Sullinger (4. pick prve runde) dobro je poznata kombinacija nezaustavljive mase i meke ruke. Ovo ljeto je radio na tome da smanji one ogromne guzice, ali zbog toga ga neće biti ništa lakše braniti obzirom na gomilu poteza u postu i meku ruku s poludistance. Kada na sve ovo dodaš izuzetne radne navike i skakačke sposobnosti, jasno je kako je Sullinger prototip NBA četvorke koji sutra u profesionalcima minimalno može biti koristan član petorke sa učinkom negdje između Carla Landrya i Ala Horforda.

Odlazaka Jona Dieblera (danas u Panioniosu uživu u Grčkoj stvarnosti) i Davida Lightya (danas u Cantuu uživa u činjenici da je Italija potiho postala EU verzija Argentine) nije značajan po tome što su dva NBA nebitna košarkaša ekonomsko sivilo Amerike zamijenila Europskim, već ponajviše zbog činjenice da je Ohio njihovim odlaskom izgubio startni bekovski dvojac. Posebice će teško biti nadoknaditi Dieblerov snajperski učinak, dok će Ligtyevu all-round ulogu ove godine morati dodatno krpati još jedan 'veteran', pouzdani William Buford (3. pick druge runde). Buford je uživao u sporednoj ulozi u kojoj se mogao posvetiti obrani i šutu iz vani, ali ove godine morat će uzimati puno veću odgovornost u napadu kako bi rasteretio Sullingera. Time bi mogla patiti njegova učinkovitost jer Buford je tipični sistemski NCAA igrač bez individualnih kvalieta, dakle talent za drugu rundu koji će u budućoj karijeri biti ovisniji o kontekstu nego o vlastitoj igri.

I dok se od Bufforda očekuje da bude lider i prvi vanjski igrač, preostale dvije role na bokovima ispunit će dva lanjska brucoša. Aaron Craft je Dieblerov nasljednik po svemu, od boje kože do činjenice da mu je playmakerski domet prenošenje lopte. Nije ubojit šuter kao prethodnik mu, ali je pokazao da može zabiti otvoreni šut, a to je u ovom napadu najvažnije. Deshaun Thomas ne djeluje kao all-round swingman u kalupu Lightya ili Buforda, ali dokazano je dobar tricaš spreman kazniti svako udvajanje Sullingera.

Uglavnom, Buckeyesi za razliku od Tar Heelsa ili Wildcatsa ne ostavljaju dojam potencijalne NBA franšize, ali radi se o itekako dobrom NCAA predstavniku. Posloženi oko dominantnog strijelca u reketu, u stanju su igrati s četiri vanjska šutera i kažnjavati svaku krivu rotaciju obrane. Neće juriti zbog manjka dubine i čistog atletskog talenta, ali će kontrolirati ritam i gristi u obrani. To će biti više nego dovoljno da namlate slabiju konkurenciju, ali protiv ekipa koje se oslanjaju na talent jednostavna unutar-van formula nije garancija velikih stvari.

04. UCONN HUSKIES (Big East)

Lanjsko suludo izdanje Huskiesa bit će teško ponoviti, ali bez obzira što su ostali bez lidera i čovjeka najzaslužnijeg za sve one dramatične pobjede u zadnjim trenutcima, ne smije ih se zanemariti. Čak i bez Kembe Walkera ove sezone djeluju kao prva momčad u Big Eastu, ponajviše zbog činjenice da su imali najbolji ulov među brucošima u konkurenciji rivala Syracusea i Louisvillea.

Novi dijamant je centar Andre Drummond (2. pick prve runde), 210 cm visoki i 125 kg mišića teški centar koji djeluje nestvarno dok leti po parketu. Kad još dodaš da je momak 1993. godište i da djeluje kao veći all-round talent nego je to jedan Greg Oden ikada bio, jasno je gdje leži većina nada koja se polaže ove godine u program Jima Calhouna. Iako će mu definitivno trebati vremena da izraste u igrača koji može nositi momčad u napadu, njegove sirove fizičke predispozicije trebale bi ga već od samog starta učiniti ključnim obrambenim igračem ove momčadi.

S njim iza leđa puno lakše će biti igrati odličnom Jeremyu Lambu (12. pick prve runde), beku koji će ove godine imati slične ovlasti u napadu kakve je lani imao Walker. Lamb nije playmaker, ali sve će vrtiti oko njega i njegove sposobnosti da zabija iz vana ili nakon ulaza. Uloga playmakera pripast će Shabazzu Napieru, Walkerovom pouzdanom back-upu koji iskazuje slične kvalitete kao prethodnik mu, dakle izuzetnu sklonost slash 'n' kick igri, solidan šut koji ima tendenciju da upada kada je najvažnije i nejvjerojatno mali broj izgubljenih lopti obzirom na agresivni stil igre.

Idealnu petorku će popuniti vrijedni šljaker pod obručima Alex Oriakhi (4. pick druge runde), tipični igrač zadatka pod obručima, te brucoš DeAndre Daniels, ne toliko razvikan, ali po svim izvorima solidan all-round igrač koji posjeduje sve potrebno za biti dobro malo krilo, posebice u ovako fizikalijama orijentiranoj momčadi. Klupa je popunjena atletama koji su izvrsni u kontrama i ulazima pod obruč, te je jasno da će UConn imati problema sa svima koji ih uspore i navedu na forsiranje vanjskog šuta. Opet, kraj slasherskog talenta Lamba i Napiera te atletskih predispozicija visokih, nije nemoguće da prevladaju i takve teškoće. Njihovi konferencijskih dvoboji protiv zone Syracusea ne smiju se propustiti.

05. SYRACUSE ORANGE (Big East)

Narančaste uvijek treba uzeti u obzir zbog te famozne 2-3 zone koju je Jim Boeheim doveo do savršenstva, a ove godine dodatno i zbog činjenice da su složili fantastičnu rotaciju u kojoj nema zvijezda, ali ono čega ima su dvije podjednake petorke koje su u stanju 40 minuta gristi, trčati i skakati i tako nadoknaditi dobar dio individualnih nedostataka.

Glavni igrači su dva veterana, seniori Scoop Jardine i Kris Joseph (18. pick druge runde). Iako su obojica u najboljem slučaju budući solidni Euroligaški igrači, u ovom konceptu funkcioniraju odlično. Jardine je tipični NCAA play bez vizije, pretjeranog talenta i fizikalija, ali čvrst u obrani i sposoban potegnuti iz vana. Joseph je malo krilo i najveći talent na rosteru i kao takav zadužen je za šut ili ulaz kada sve druge opcije nestanu.

Vanjsku rotaciju još čine Dion Waiters kao nešto mlađi combo-bek koji je u stanju nadomjestiti Jardineov manjak eksplozivnosti, Brandon Triche kao šuterski specijalist te brucoš Micheal Carter-Williams koji u miks donosi i dozu atleticizma i energije. Unutarnju liniju uz Josepha čine šljakeri James Southerland i C.J. Fair (4. pick druge runde 2013.) te brucoš Rakeem Christmas koji svojim fizikalijama i dugim rukama obećava spomenutu zonu učiniti još težom za probiti. Na centru su slične dugonje, Baye Moussa-Keita (već po imenu vam je jasno da se radi o sirovom igraču čija jedina opipljiva kvaliteta je raspon ruku i blokerski instinkt) i Fab Melo (14. pick prve runde), ogromni brazilski centar drvene ruke.

Jasno je kako navođenje većine ovih imena nema smisla po standardima NBA potencijala, ali ima kako bi istaknuli da je upravo brojnost glavna snaga Narančastih. Neće biti ugodno gledati ih kako se muče zabiti bez playa i zvijezdanog talenta, ali isto tako je jasno da će, protiv njihove širine rotacije i dužine koju su u stanju imati u postavi tijekom cijelog susreta, protivnicima biti još teže.

06. DUKE BLUE DEVILS (ACC)

Coach K. je ostao bez pola momčadi koja je zadnje dvije godine briljirala, a novu jezgru čini gomila brucoša i preostali igrači koji se iz uloga promatrača moraju prešaltati u uloge nositelja. Dubina klupe je neosporna, ali isto tako među svim tim talentima nema ni jednoga za kojega bi čovjek stavio ruku u vatru da će postati ozbiljan NBA igrač. Brucoš Austin Rivers (14. pick prve runde), Docov sin, jedina je neosporna klasa, ali zbog revolveraškog stila igre i nedefinirane pozicije, za sada se i njegova budući učinak čini nejasnim čak i na ovoj razini. Momak nije play, nema all-round kvalitete kojima može nadoknaditi manjak visine, te se u najbolju ruku čini kao još jedan instant offense combo-bek s klupe (gledajući moguću ulogu u NBA).

Duke nastavlja igrati s niskom vanjskom dvojkom, jer nakon kombinacija između Nolana Smitha, Kyriea Irvinga i Jona Scheyera, novu udarnu postavu čine Rivers i Seth Curry (16. pick druge runde 2013.), mlađi brat Stepha i sin Della. Već po ovim draft predviđanjima jasno vam je o kakvom se igraču radi, combo beku bez izrazite kvalitete, ali slično kao i njegovi prethodnici Smith i Reddick, Curry ima muda i srce te prije svega fenomenalnu ruku, što bi moglo biti dovoljno da se nametne kao tipični lider još jedne uporne Duke momčadi.

Ta upornost i srce bit će vidljivi i pod košem gdje će glavnu ulogu nositi braća Plumlee, Miles (27. pick druge runde) i Mason (15. pick prve runde) kojima se od ove sezone pridružio i treći, Marshall. Od tri Plumleea najmanje drvo je Mason, ali za Duke njihov napadački učinak ionako nije ni upola važan kao njihova borbenost pod koševima. Još jedan fajter pod košem bit će startna četvorka Ryan Kelly (18. pick druge runde 2013.), tipični bijeli brat kojem nije strano gurati se u obrani, ali koji u napadu preferira igrati licem košu i zabijati skok-šut za skok-šutom (zbog prezimena Kelly neosporno će postati ljubimac ispodobruca.com uđe li u NBA).

Rotaciju zaokružuju specijalist za tricu Andre Dawkins (3. pick druge runde 2013.), back-up combo-bek bez šuta Tyler Thornton, te gomila brucoša koji su po izlasku iz srednje bili rangirani i traženi, ali čiji potencijal i utjecaj na rezultate Dukea još nikako ne možemo znati. Međutim, obzirom na sve što smo do sada imali prilike vidjeti od čovjeka s najviše pobjeda u povijesti NCAA košarke, jasno je da se protiv Krzyzewskog i njegovih ekipa nikada nije dobro kladiti. Kako god se posložila rotacija ove nove generacije, Duke zasigurno neće imati lošu sezonu. S druge strane, jednostavno su premladi i pretanki s talentom da bi ih se uopće moglo smatrati ozbiljnim izazivačima pored Tar Heelsa u konferenciji.

07. FLORIDA GATORS (SEC)

Slično kao i Duke protiv North Caroline, ni Gatorsi nemaju velike šanse protiv Kentuckya, posebice ne nakon što su ostali bez cijele unutarnje linije (Vernona Macklina, svojevrsnog light-Amarea, draftali su Pistonsi u drugoj rundi, šljaker Alex Tyus završio je u nekakvom trećerazrednom Izraelskom klubu, ali najveći problem bit će nadoknaditi all-round učinak Chandlera Parsonsa, draftanog od Houstona, koji trenutno za kruh zarađuje u Francuskoj, bijelog brata koji je igrao sve, od centra do malog krila). Da stvar bude luđa, preostali dio lanjske ekipe, sitna vanjska linija, najpoznatiji je po notornom silovanju lopte i lansiranju loših šuteva (još uvijek se naježim kada se sjetim igre bekovskog dvojca koja ih je koštala poraza od Butlera).

Ove godine će se, srećom, manje toga vrtiti oko 1 na 5 pokušaja sitnog Kenya Boyntona (26. pick druge runde 2013.) i minijaturnog Ervinga Walkera, jer je na vanjske pozicije pristigao novi Ray Allen, Brad Beal (3. pick prve runde 2013.). Nominalno prvi bek-šuter po izlasku iz srednje, Bealu nedostaje samo par centimetara da ga se proglasi sigurnom stvari na NBA razini. U ovoj sveučilišnoj sve osim slaganja momčadi oko njegova učinka bilo bi pogrešno. Kako Billy Donovan dokazano zna prilagoditi igru talentu kojega ima (zbog čega je bio i ostao poželjan NBA trener za razliku od velike većine sveučilišnih tirana koji ne odustaju od svoje filozofije čak ni pod prijetnjom otkaza), za očekivati je da Beal od prvog dana bude novi nositelj igre na vanjskim pozicijama.

Pod košem će pak novi oslonci biti dva lanjska igrača s klupe, Erik Murphy, koji bi trebao preuzeti Chandlerovu rolu u pick igri, te Patrick Young (13. pick prve runde), koji bi trebao zaključati reket i zakucati sve u blizini u Macklinovom stilu. Naravno da je očekivati previše od igrača koji su po prvi puta u ulozi nositelja često kontraproduktivno, ali obzirom na talent Beala i Younga, te Donovanovu sposobnost da izvuče maksimum iz napadačkog talenta na raspolaganju uz uvijek kvalitetnu obranu, podcijeniti Gatorse nije pametan potez.

08. PITT PANTHERS (Big East)

Momčad Pittsburgha lako je zanemariti ako tražite NBA talente, ali u NCAA kontekstu s razlogom su već godinama među favoritima za nastup na Final Fouru. Krcati su solidnim igračima, igraju agresivno u obrani, a u napadu siluju sat i čekaju priliku za šut kojega može uzeti bilo koji od desetak podjednako osrednjih pojedinaca. Iako nisu ni najviši ni najjači, uvijek nađu načina za biti među najboljim obranama i u skoku, za što je definitivno zaslužan i trener Jamie Dixon, koji, iako pripada mlađoj generaciji godinama, pristupom ostaje vjeran sveučilišnoj košarci u kojoj je nepoštivanje trenerovih zamisli najveći zločin.

Naravno, činjenica da godinama ispadaju prije vremena i da ulogu favorita nisu u stanju pretvoriti u stvarni nastupu na Final Fouru dijelom je i rezultat te osrednjosti talenta. Može sistem biti ne znam kako idealan, ali ako ga pokušavaju realizirati limitirani tipovi, logično je da se sruši pred ozbiljnijom preprekom. Mislim, smiješno mi je kada se o Woodenu ili Smithu priča kao o nekakvim vanzemaljcima, a ljudi su osvajali naslove s Jabbarom, Waltonom i Jordanom. Veliki trener nije na odmet, dapače, ali igrači su ispred svega.

Glavna snaga Pitta ove godine tako će biti lanjski back-up play Travon Woodall, 180 cm sitni senior koji je sveučilišnu karijeru proveo u sjeni i koji je usprkos limitiranoj roli ostavljao dojam najboljeg playmakera u momčadi, zatim revolveraš Ashton Gibbs (28. pick druge runde), jednodimenzionalni strijelac iz vana zarobljen u 188 cm visokom tijelu, te Nasir Robinson, borac pod koševima visok 196 cm. Gomila na slične načine fizikalijama ili talentom limitiranih igrača čini rotaciju Pitta i, iako ih definitivno nećete zapamtiti nakon što ih vidite, možete se kladiti da nikome neće biti lako protiv njih, pa tako ni ovim najboljim momčadima.

09. WISCONSIN BADGERS (Big Ten)

Wisconsin mi je oduvijek jedna od naj-antipatičnijih NCAA ekipa zbog tipičnog sveučilišnog stila igre koji uključuje silovanje lopte dok vrijeme curi i gomile ispaljenih trica od strane ne pretjerano talentiranih igrača. Ipak, zadnji niz godina Badgersi imaju jedan plus, a taj je činjenica da ih predvodi jedan od boljih generala u NCAA, iskusni i pouzdani Jordan Taylor (20. pick druge runde).

Taylor nema ni visinu ni brzinu za biti NBA igrač, ali ima mozak, muda i ruku za tri kakvih smo se nagledali u NCAA zadnjih godina, od Taureana Greena (danas Gran Canaria, nekad prvak s Gatorsima), preko Aciea Lawa (nekad Texas A&M, danas Partizan), do Kalina Lucasa (još lani Michigan State, danas Olympiacos). Iako je bez premca najbolji igrač u ekipi, Taylor je pravi play koji prvo gleda suigrače, a šut uzima kao zadnju opciju. Najbolje od svega, usprkos tome trica mu je sjajna, a broj izgubljenih lopti minimalan.

Obzirom da igra zadnju godinu na sveučilištu, od Taylora možemo očekivati još jednu profesorsku epizodu, ali nije da će opet imati nekakvu veliku podršku suigrača. Odlaskom bijelog drveta Jona Leuera (Bucksi ga draftali u drugoj rundi kao lokalnog favorita, a danas se lopta pod obručima u Frankfurtu) ostao je bez desne ruke, a na rosteru nema talenta za koji sa sigurnošću možemo reći da će mu pomoći. Ipak, ima tu dovoljno balvana za gurati se pod košem i dovoljno šutera koji mogu iskoristiti kvalitetnu povratnu loptu, što u kombinaciji sa sistemom trenera Boa Ryana znači da će momčad iz Wisconsina biti jedan od tvrđih oraha u NCAA.

10. BAYLOR BEARS (Big 12)

Vrijeme je da Bearsi skinu dosadni Kansas unutar konferencije, a, ako im to ne uspije ove sezone s budućom NBA unutarnjom linijom, onda neće nikada. Iako su ostali bez zaštitnog znaka posljednjih nekoliko godina, beka-šutera LaceDariusa Dunna (danas negdje u Izraelu) oko kojega se vrtio napad, trojac pod koševima kojega su okupili na papiru djeluje zastrašujuće.

Perry Jones (5. pick prve runde) bi danas bio u NBA usprkos klimavoj prvoj godini da ga strah od lockouta nije natjerao na povratak među Medvjede, gdje ga sada čeka uloga prvog imena. Jones je u stanju dominirati u reketu zbog visine i snage, ali očekivanja prilikom dolaska na sveučilište su ipak bila puno veća i bazirana na fenomenalnim fizikalijama. Međutim, Jones se nije nametnuo kao skakač i bloker, što je odmah upalilo alarm kod skauta u svezi njegova pristupa igri.

Quincy Miller (8. pick prve runde) buduće je NBA all-round krilo, sjajan atleta idealnog tijela koji je već u prve tri utakmice ove sezone pokazao svu raskoš talenta nametnuvši se kao legitimni nositelj (čemu je pomogla i Jonesova suspenzija zbog tipično smiješnih NCAA optužbi u svezi uzimanja mita prilikom izbora sveučilišta), a Quincy Acy (11. pick druge runde) vrhunski je šljaker pod obručima koji nedostatak cm nadoknađuje borbenošću i voljom kojom se baca na prljavi posao.

Pristupe li Jones i Miller poslu ozbiljno, Baylor može računati na najviše domete, ali manjak ikakve kvalitete na vanjskim pozicijama mogao bi se pokazati prevelikim kamenom oko vrata. Obzirom da su i na klupi krcati visokim igračima (posebice je bitan neumorni šljaker Anthony Jones, senior koji krpa sve rupe pod košem nastale ležernim Perryevim pristupom), šteta je što ne mogu jednoga od njih trejdati za poštenog beka, jer ovako su previše ovisni o učinku vanjskih igrača koji do sada ničim nisu pokazali da su dorasli ulogama startera na ovoj razini.

11. KANSAS JAYHAWKS (Big 12)

Dosadni Kansas odlaskom braće Morris ostao je bez pogonskog goriva, ali nema sumnje da će Bill Self opet pronaći formulu kako izvući maksimum iz ovoga što ima na raspolaganju. Doduše, odlasci su bili mnogobrojni, osim braće Morris još je cijeli niz bitnih igrača završio sveučilišne karijere, tako da je teško očekivati da će opet igrati na onoj lanjskoj razini zbog koje ih se smatralo prvim favoritima turnira, ali možete se kladiti kako će teško prodati kožu vladara Big 12 konferencije.

Nova uzdanica pod košem zove se Thomas Robinson (6. pick prve runde), lani prvi visoki s klupe, momak koji je u ono malo minuta što ih je dobivao pored braće Morris ostavljao dojam fenomenalnog blokera, neumornog skakača i agresivnog zakucavača. Prvi asistent Robinsonu bit će iskusni Tyshawn Taylor (9. pick druge runde), solidni combo-bek nedefinirane sadašnje i buduće role. Osim njih, obzirom na nedostatak vrhunskih brucoša, Self će se morati osloniti na cijeli niz iskusnih grijača klupe koji do ove sezone nisu imali zahtjevnije role u momčadi.

12. LOUISVILLE CARDINALS (Big East)

Pitinove momčadi uvijek su pobjeđivale presingom i širinom rotacije, sličan slučaj bio je i prošle godine, ali očekivanja velikih stvari brzo su se raspala kada je počeo turnir i kada je postalo jasno da nositelji igre Cardinalsa nisu pretjerano dobri košarkaši. Problem su bili minijaturni bekovi, play Peyton Siva (13. pick druge runde), oko čijeg slash 'n' kick stila igre se vrtio napad, te šuter Preston Knowles koji je imao neobičnu tendenciju da nestane svaki puta kada bi trebalo zabiti koš.

Knowles je završio svoju sveučilišnu, a valjda i košarkašku karijeru, što znači da će Siva i dalje biti motor momčadi. Svaka čast njegovoj brzini, driblinzima i potezima za NBA action, ali momak nema šut, nije u stanju mijenjati ritam niti izbjeći greške. Pitino pak nema izbora, bez Sivine penetracije napad Louisvillea bio bi potpuno predvidljiv i mlak. Ovako, ostaje im samo živjeti i umrijeti sa svojim playmakerom.

Od preostalih lanjskih igrača treba istaknuti još jedino šutera Kylea Kurica koji je nešto slabija verzija Kapono – Korver malih krila (vrhunski šut, rupa u obrani, beton u tenisicama), možda i blokera Gorgui Dienga koji, kako mu i prezime govori, nije ništa drugo nego sirovina koja skače i lijepi banane, ali sve ovogodišnje i buduće nade Pitino će graditi na izdašnoj generaciji brucoša među kojima treba istaknuti Chanea Behanana, post strijelca i skakača kakav im je lani nedostajao pod košem da malo promijene ritam.

13. VANDERBILT COMMODORES (SEC)

Vandy je momčad koja ne spada u vrh, ali koje su se lani svi bojali iz jednog jedinog razloga – kada bi im krenule upadati trice, niste imali šanse. Iako su se osramotili u turniru ispavši u prvom kolu, ni ove godine se ništa nije promijenilo. Vandy je gotovo siguran sudionik turnira usprkos tome što igra u konferenciji krcatoj punoj poznatijim sveučilištima, a u napadu im se i dalje sve vrti oko trice i fenomenalnih šutera. U obrani se pak oslanjaju na tvrdu igru na perimetru i kontrolu reketa za koju se brinu dva odlična (nažalost, i jedina) visoka igrača.

Dvojac pod košem čine centar Festus Ezeli (16. pick prve runde), odličan bloker i solidan napadač, i Lance Goulborne, klasični šljaker i fajter pod koševima, a oko njih su poslagani John Jenkins (28. pick prve runde), sjajni bek-šuter koji će u najgorem slučaju biti solidan tricaški specijalist u NBA, Jeff Taylor (20. pick prve runde), solidno all-round krilo koje je u stanju šuterske serije razbiti i povremenim ulazima, te Brad Tinsley, nominalno playmaker, a u biti tek još jedan dežurni tricaš.

Obzirom da sezonu počinju bez Ezelia koji će zbog ozljede koljena zaigrati tek oko Nove Godine, moguće je da na startu Vandy ne ostavi dojam opasne momčadi, ali kada se kompletiraju, s ovako dobro posloženom petorkom i jasnom vizijom vlastite igre, odnosno svojih minusa i pluseva, Commodoresi će opet biti protivnik kojega ni jedan favorit neće željeti vidjeti u svom dijelu ždrijeba.

14. GONZAGA BULLDOGS (WCC)

Gonzaga godinama vlada ovom osrednjom konferencijom sa Zapadne obale, a nema razloga da tako ne bude i ove sezone (i to usprkos tome što se konkurencija pojačala prelaskom Brigham Younga iz Mountain West konferencije). Iako su neki od dugogodišnjih nositelja polako napustili sveučilište, ostali su čvrsti (čitaj drveni) centar Robert Sacre (24. pick druge runde) i solidno all-round krilo i Dirkov suigrač u repki Elias Harris (12. pick druge runde 2013.). Međutim, najveći dobitak je mladi kanadski play Kevin Pangos, koji je već u prvih nekoliko utakmica najavio moguću novu senzaciju NCAA košarke. Prvo, momak je rasni general na parketu što u kombinaciji s kanadskom putovnicom znači da su usporedbe sa Steveom Nashom neizbježne, a, kao drugo, u drugoj utakmici u sveučilišnoj karijeri kao od šale je zabio 33 koša čime je podsjetio na, ni manje ni više nego - Jimmera. Treba li uopće napominjati da će Gonzaga biti visoko među ekipama čiji se susreti ne smiju propustiti? Kao dodatni bonus, Pangosov back-up zove se David Stockton, i da, radi se o sinu najvećeg proizvoda ovog sveučilišta ikada. David je daleko od Johnovih kvaliteta, ali simbolika je neodoljiva.

15. PURDUE BOILERMAKERS (Big Ten)

Nesuđeni sudionici Final Foura nisu uspijeli iskoristiti sjajnu generaciju, ozljedom šutera Robbiea Hummela (17. pick druge runde) na početku prošle sezone sva očekivanja pala su u vodu. Što je dovelo do toga da je preostali dio momčadi, okupljen oko budućih Celticsa JaJuana Johnsona i E'Twuna Moorea, nadmašio očekivanja. Slično bi se trebalo ponoviti i ove godine – odlaskom sjajnog dvojca u NBA, od Purduea nitko ne očekuje ništa. Međutim, Hummel je konačno zdrav i spreman, što u prijevodu znači da ćemo imati prilike gledati sjajnu kopiju Larrya Birda, kako likom, tako i šutom (kojega može zabiti od kuda god poželi, iako se očito ne radi o tako kompletnom košarkašu kakav je bio Larry), a sjajni trener Matt Painter pobrinut će sa da obrana još jednom bude među najboljima u NCAA. Iako osim Hummela nema izrazitog strijelca na rosteru, Painter na raspolaganju ima skoro cijelu lanjsku momčad što će itekako pomoći da defenzivni učinak ostane na razini, a kakvu-takvu pomoć Hummelu u napadu trebali bi pružiti bekovi (play Lewis Jackson i šuter Ryne Smith). Nažalost, rupa pod košem i nedostatak centimetara u rotaciji ostavljaju previše upitnika.

16. UNLV REBELS (Mountain West)

Rebelsi odavno nisu imali rezultate kakve su ostvarivali u vrijeme Jerrya Tarkaniana, zbog čega su se odlučili na promjene. Legendarni trener Lon Kruger, koji je vrhunac karijere ostvario '90-ih i početkom novog milenija kada je nakon solidnih rezultata s Gatorsima i Illinoisom pozvan u NBA gdje je tri sezone trenirao Hawkse, nakon 8 sezona i ne baš sjajnih rezultata napustio je Las Vegas, a kao zamjena doveden je Dave Rice, nekadašnji član Tarkanianovih Runnin' Rebelsa i dojučerašnji asistent na Brigham Youngu.

Rice je odmah po dolasko obećao povratak nekadašnjeg run 'n' guna što bi itekako trebalo pomoći momčadi građenoj oko sjajnih bekova i dubine pod košem. Svi najvažniji igrači su itekako iskusni veterani koji iza sebe već imaju jedan ili dva nastupa na završnom turniru, što također nije zanemarivo. Pokretač svega je bek-šuter Oscar Bellfield, koji je ujedno i prvi razigravač dok se ne pronađe rješenje koji bi mu omogućilo da više igra bez lopte, a glavni igrač pod košem je čvrsto krilo Chace Stanback. Ugodno iznenađenje na početku sezone je igra combo-beka Justina Hawkinsa, te skakačka dominacija Mikea Mosera pristiglog s UCLA-e. Ako uzmemo u obzir još cijeli niz solidnih i iskusnih košarkaša koje Rice ima na raspolaganju, očito je kako će trkom i ritmom ovi Rebelsi lomiti protivnike i kako će nakon dugo godina opet moći dodati ono Runnin' ispred imena.

17. XAVIER MUSKETEERS (Atlantic 10)

Atlantic 10 je tipična osrednja koferencija, ali Xavier, predvođen s dva revolveraša na vanjskim pozicijama, definitivno nije tipična osrednja momčad. Solidne obrane, s nizom zanimljivih mladih i nedokazanih igrača, bez pravih visokih pod košem, ali zato s solidnom rotacijom šljakera, Xavier se čini kao tek još jedna po ničem posebna ekipa, dok vas ne počnu rešetati play Tu Holloway (8. pick druge runde) i šuter Mark Lyons. Imaju sve ovlasti i nose ovu momčad svojim ulazima (u čemu Holloway podsjeća na lanjskog junaka NCAA sezone Kembu) i šuterskim serijama, što u prijevodu znači da ih je bolje izbjegavati kada imaju večer. U turnirskom sistemu ovakav protivnik definitivno nije nešto što želite vidjeti. A opet, obzirom kako inače prolaze momčadi bazirane isključivo na igri dva beka (sjetimo se samo zadnjih nekoliko izdanja Kansas Statea), ne bi nas trebalo čuditi ni ako ne opet ispadnu u prvom krugu kao lani.

18. MISSOURI TIGERS (Big 12)

Uvijek građeni oko gomile sjajnih atleta pod košem sposobnih trčati gore-dolje cijeli dan, Tigersi su odmah na početku ove sezone doživjeli šok kada su zbog ozljede zarađene na haklu ostali bez najboljeg visokog igrača Laurencea Bowersa (15. pick druge runde). Novi trener Frank Haith zbog toga je dodatno ubrzao igru, stavivši sve karte u ruke trojice vanjskih igrača. Za sada stvari djeluju briljantno. Naravno, donositi sud na osnovu tri utakmice nije mudro, ali činjenica je kako Tigersi godinama imaju jednog od kompletnijih bekova šutera u NCAA u Marcusu Denmonu, sjajnom all-round igraču kojega će NBA karijere koštati manjak centimetara. Tu su još dva izuzetna tricaša, play Phil Pressey i šuter Kim English (28. pick druge runde), specijalist za trice koji u ovoj momčadi glumi malo krilo. Dok im upada šut iz vana, Tigersi poput mnogih sličnih ekipa mogu biti ugodno iznenađenje, kako završnog tako i konferencijskog turnira. Ili obrnuto, u slučaju da trica ne sluša.

19. MICHIGAN WOLVERINES (Big Ten)

Još jedna ekipa koja sve bazira na čvrstoj obrani i sposobnosti da zabija gomilu trica. Lani su bili ugodno iznenađenje u Big Tenu, kao momčad u kojoj su glavnu riječ vodili uglavnom brucoši, stoga su očekivanja ove sezone i nešto veća. Doduše, ostali su bez glavnog igrača, sjajnog playmakera Dariusa Morrisa kojega su nakon odlične druge sezone draftirali Lakersi. Učinak takvog igrača neće biti lako nadoknaditi, ali brucoš Trey Burke trebao bi preuzeti ulogu playa, dok će ključne uloge preuzeti sada za godinu iskusniji trojac predvođen Timom Hardawayom Juniorom (17. pick druge runde 2013.).

Hardaway izrasta u solidnog swingmana koji može zabiti iz vana i poslužiti kao point-forward, dok su njegove lanjske kolege Evan Smotrycz i Jordan Morgan zaduženi za igru pod košem. Smotrycz je lažna četvorka sjajnog šuta koja se u napadu Wolverinesa pretvara u dodatnog vanjskog igrača, dok je Morgan jedini igrač pod košem u napadu zadužen za trpanje zicera u situacijama kada vanjski šut rastegne obrane. Na rosteru Michigana nalazi se još cijeli niz solidnih šutera što je plus, minus je što im kao i mnogim drugim osrednjim ekipama nedostaje mesa i mišića pod košem, ali uspiju li ekipno nadoknaditi Morrisov učinak, nema razloga za smatrati kako ne pripadaju u 20 najboljih ekipa u ligi.

20. TEXAS LONGHORNS (Big 12)

Lanjski egzodus igrača iz Texasa neće biti lako nadoknaditi, usprkos opasnosti od lockouta Tristan Thompson, Cory Joseph i Jordan Hamilton kao da su jedva dočekali pobjeći od trenera Ricka Barnesa. Kroz Barnesov Texas prošao je cijeli niz fenomenalnih igrača od kojih ovaj light-Calipari nije izvukao ništa, očito samo obećavajući minute i odriješene ruke u napadu. Ovaj put na raspolaganju mu je niz preostalih igrača koji nisu bili zanimljivi NBA klubovima, te nova doza sjajnih brucoša. Ove prve predvodi combo revolveraš J'Covan Brown, koji će dojučerašnju ulogu instant strijelca s klupe zamijeniti onom prvog strijelca momčadi. Ove druge predvodi sjajni Myck Kabongo (5. pick prve runde 2013.), play kojega je tražilo pola NCAA ekipa, između ostalih i Calipari za Kentucky, ali očito su Barnesova obećanja bila presudna. U Texasu se ne mora brinuti za minute ili za to da će ga netko sjesti na klupu zato što ne igra obranu. Jezgru momčadi zaokružuju brucoši Julien Lewis i Sheldon McClellan (dva atletska swingmana), a još jedan brucoš Jonathan Holmes predstavlja jedinu potencijalnu opasnost pod košem. Uglavnom, možete očekivati puno run 'n' gun igre i petorku u kojoj će često boraviti čak i po četiri igrača prve godine.

21. MEMPHIS TIGERS (Conference USA)

Odlaskom Caliparia iz Memphisa, ova momčad iz osrednje konferencije začudo nije prestala privlačiti sjajne regrute, za što je zaslužan Calov nasljednik na mjestu trenera Josh Pastner. Čovjek je odlučio njegovati isti stil kao prethodnik, dakle forsirati ritam bliži NBA nego NCAA košarci, a odriješene ruke u napadu privukle su ogroman broj igrača. Razlika je ipak vidljiva – iako Memphis ima nekoliko potencijalnih NBA igrača, samo dvojica su potencijal za prvu rundu. Bez prvoklasnog talenta, ovakvo regrutiranje gubi smisao jer se, umjesto jednom ili dvojici igrača, momčad povjerava cijelom nizu solidnih košarkaša koji uglavnom vjeruju da su bolji nego jesu. Iz toga razloga Memphis ne kotira toliko visoko koliko bi trebao s obzirom na ono što nudi na papiru.

Tigersi igraju brzo zahvaljujući dubini i atletskim sposobnostima, ali ta brzina ujedno ne znači i učinkovitost obzirom na osrednje šutere, nedovoljno dobru kontrolu lopte i ogroman broj grešaka na oba kraja terena kojima su skloni obzirom na nedostatak sistema. Njihov stil igre više podsjeća na hokejaške izmjene u kojima je važnije na parketu imati trenutno svježije trkače, nego igrače koji znaju što se od njih očekuje. Naravno, dodatno iskustvo svakako može utjecati da se poboljša selekcija šuta i smanji broj izgubljenih lopti, ali problem je ipak u sistemu, odnosno stavljanju čiste atletike ispred košarke (uostalom, izvlačenje na mladost nema smisla obzirom na rezultate koje Calipari ostvaruje, očito nije stvar u godinama nego, kao i uvijek, u kvaliteti). Memphis će širinom i fizikalijama pregaziti slabije ekipe, ali protiv ovih najboljih jednostavno nema nikakve šanse.

Najvažniji igrači su all-round swingman bez vanjskog šuta Will Barton (12. pick druge runde), tweener Wes Whiterspoon (27. pick druge runde) i combo-bek Joe Jackson, koji sjajno koriste stil igre bez velikih obveza da bi nabili brojke, dok jedno oko definitivno treba držati na mladim potencijalima Adonisu Thomasu (4. pick prve runde 2013.), swingmanu navodno fenomenalnih all-round kvaliteta i Tariku Blacku (14. pick prve runde 2013.), sjajnom skakaču i fizikalcu pod koševima.

22. FLORIDA STATE SEMINOLES (ACC)

Talentom limitirana momčad koja je svoj identitet izgradila oko čvrste obrane i niza igrača koje nitko drugi nije želio. Bazirajući se na krvi, znoju i suzama, Seminolesi nisu momčad koju je poželjno previše gledati, ali itekako su sposobni zagorčati život svakom protivniku, što su dokazali i lani došavši među 16 najboljih.

Takav rezultat neminovno je u orbitu izbacio neka imena poput 26 godina starog Bernarda Jamesa (24. pick druge runde), sjajnog skakača i blokera koji kontrolira njihov reket i koji se tek lani kao 25 godina star igrač prebacio na sveučilište da bi odradio svoje zadnje dvije godine 'školovanja'. Jasno da je u ovoj konkurenciji James u prednosti samo zbog fizikalija, ali Seminolesi su inače skloni traženju upravo takvih 'studenata' po raznim višim školama.

Gomila visokih i jakih igrača pod košem njihova je najveća snaga, a nedostatak rasnih bekova najveći minus. Ipak, uspiju li nadmoć u skoku i kontrolu reketa balansirati sa šutom iz vana, možda ponove lanjski rezultat. Ne nametne li se pak neki od bekova i ostane li sve samo na upornosti unutarnje linije, moguće je da ih netko izrešeta već u prvom krugu.

23. TEXAS A&M AGGIES (Big 12)

Zanimljiva momčad koja bi mogla zagorčati život favoritima u Big 12 konferenciji, prvenstveno zbog sjajnog dvojca krilnih igrača. David Loubeau je odličan skakač s dobrim šutom s poludistance i nizom poteza oko koša kojima nadoknađuje nedostatak vrhunskih fizikalija, dok je Khris Middleton (26. pick prve runde) all-round krilo koje odlično igra u oba smjera. Novi trener Billy Kennedy odmah im je dodao brucoša visoke klase u playu Jamalu Branchu, te odličnog šutera iz vana u iz Washingtona transferiranog Elstona Turnera. Preko noći dodavši rasnog tricaša i talentiranog playa već etabliranoj igri pod košem, Kennedy je udario temelje možda i opasnijoj verziji Aggiesa od one predvođene Aciem Lawom. Svakako ih treba držati na oku.

24. CALIFORNIA GOLDEN BEARS (Pac-12)

Ovogodišnji favoriti za osvajanje najslabije od 6 glavnih konferencija. Predvođeni trenerom Mikeom Montgomeryem, legendom Stanforda, koji se nakon epizode u NBA na čelu Warriorsa skrasio u Berkeleyu, Golden Bearsi za razliku od konkurencije vraćaju cijelu momčad. Najveći teret nose vanjski igrači, playmaker Brandon Smith (nema ulaz), combo-bek Jorge Gutierrez (nema visinu za swingmana) i šuter Alan Crabbe, dok ih fino nadopunjavaju dva borca pod koševima, drveni Richard Solomon kao centar i jednako spori Harper Kamp kao visoko krilo mekane ruke. Nema među njima ni jednog pojedinca koji nema barem jednu ogromnu manu, jedino Crabbe možda ima profi budućnost kao specijalist za tri, ali kao momčad imaju dovoljno pluseva i dobro se nadopunjavaju. To neće biti dovoljno da se sakriju slabosti u atletskom dijelu igre niti da se izazove u NCAA turniru, ali osvajanje konferencije itekako je realno.

25. MICHIGAN STATE SPARTANS (Big Ten)

Odlazak Kalina Lucasa obilježio je kraj jedne generacije od koje je danas ostao samo Draymond Green, solidno all-round krilo oko kojega će se sve vrtiti u igri momčadi Toma Izzoa. Izzo pak počinje s građenjem nove ekipe oko combo-beka Keitha Applinga (5. pick druge runde 2013.) koji bi trebao preuzeti vođenje momčadi u svoje ruke nakon što je lani služio kao zamjena Lucasu. U ovoj sezoni rebuildinga važnu ulogu igrat će još i brucoš Branden Dawson kao novi atleta na krilu, te igrač druge godine Adreian Payne (6. pick druge runde 2013.) koji će u novoj postavi Spartansa biti zadužen za kontrolu reketa. Za očekivati je da cijeli niz zanimljivih brucoša dobije priliku da se dokaže, a to znači da će rezultati ove sezone biti u drugom planu. Ipak, od Izzovih momčadi nikada ne možete očekivati išta manje od bitke, stoga će svi oni koji ih podcijene kao neiskusnu ekipu itekako platiti.

26. ST. MARY'S GAELS (WCC)

Momčad koja je svijetu podarila Omara Samhana ostala je i bez neumornog beka Mickeya McConnella, ali ostatak ekipe koja je prije dvije godine osvježila turnir i dalje je na okupu. Iako im je konkurenciju u konferenciji pojačalo priključivanje Brigham Younga, gomila odličnih šutera i duboka rotacija trebali bi biti dovoljni za izboriti nastup na završnom turniru. Momčad predvodi dobro poznati combo-bek sjajnog šuta Matthew Dellavedova, a glavni pomoćnici bit će mu šuter baršunaste ruke Clint Steindl i tipična sveučilišna četvorka s manjkom centimetara, ali i sjajnim šutom s poludistance, Rob Jones. Iako nemaju post igrača kakav je bio Samhan, rotacija visokih je zavidna, osobito za slabiju konferenciju.

27. MARQUETTE GOLDEN EAGLES (Big East)

Dobar dio lanjske ekipe koja je završila među 16 najboljih je i dalje na okupu, što znači da od Golden Eaglesa opet treba očekivati pozitivne rezultate. Jedina razlika je što ovaj put nemaju titulu autsajdera, što, uzevši u obzir netipično osrednju obranu koju igraju obzirom na to da su momčad iz velike konferencije, znači da će protivnici biti itekako dobro upoznati s njihovim manama i vrilinama. Odlaskom Jimmya Butlera u Bullse ostali su i bez glavnog oslonca u napadu, a to znači da će veće uloge morati preuzeti Darius Johnson-Odom (27. pick prve runde), rasni NCAA play all-round kvaliteta, Vander Blue (25. pick prve runde), rasni šuter koji je lanjsku prvu sezonu proveo kao back-up Butleru na bokovima, te Jae Crowder, tipični NCAA tweener koji ratuje pod košem i usput ubacuje svoju porciju trica izuzetnim postotkom. Tanki su u rotaciji, posebice pod košem, ali s ovako dobrim napadom u kojem su jasno posložene prva, druga i treća opcija, jednostavno ne mogu izbjeći još jedan nastup na turniru.

28. ALABAMA CRIMSON TIDE (SEC)

Momčad koja ja lani na krilima fenomenalne obrane dogurala do finala NIT turnira (utješni turnir za sve one koji ne izbore glavnu NCAA nagradu) ovaj put dolazi u nešto tanjem izdanju pod obručima, ali s tri sjajna igrača iza kojih je dodatna godina iskustva. U Alabami će se sve vrtiti oko pouzdanog skakača i strijelca u postu JaMychala Greena (14. pick druge runde), tweenera i izuzetnog šljakera pod košem sklonog vanjskom šutu Tonya Mitchella (19. pick druge runde 2013.), te čvrstog i pouzdanog playmakera Trevora Releforda. Drugi nastup u NIT-u za redom za ovakvu jezgru bio bi ogromno razočaranje, posebice ako nastave s tvrdim pristupom u obrani. Uračunajte ih u budući bracket.

29. NOTRE DAME FIGHTING IRISH (Big East)

Momčad s najboljim nadimkom u cijeloj NCAA košarci (ako ne i uopće u sportu) vraća se oslabljena za odlazak najboljeg igrača, šutera Bena Hansbrougha (koji se nakon što nije izabran na draftu skrasio u Bundesligi), što znači da će prvo ime ove sezone biti centar meke ruke i drvenih nogu Tim Abromaitis (suspendiran prve 4 utakmice sezone zbog toga što je igrao nekakve pripremne utakmice u sezoni kada to nije trebao jer je bio stavljen van momčadi kako bi mogao ostati duže na sveučilištu – ako vam ništa nije jasno, ne zamarajte se, to je samo još jedan u nizu licemjernih poteza NCAA u kojoj igrač ima pravo igrati 4 sezone, ali isto tako ga momčad može bez problema zamrznuti jednu godinu kako bi ga koristila u petoj sezoni kada posloži bolji roster ili što već). Bez obzira na to tko bio prvo ime, igra Notre Dame će se standardno bazirati na tricama koje će dolaziti sa svih strana, bilo od bekova Erica Atkinsa i Jeriana Granta, bilo od krila Scotta Martina i Patta Connaughtona. Među svim tim šuterima naći će se i dovoljno tijela za skakanje, a na raspolaganju je i dovoljno centimetara za kvalitetnu rotaciju. Bude li upadala trica, sve je moguće, ali obzirom na nedostatak pedigrea, ponavljanje lanjskog ulaza među 32 ekipe bio bi uspjeh, nikako ne razočaranje.

30. WEST VIRGINIA MOUNTAINEERS (Big East)

Bob Huggins je pravi trener, i to ne samo zato što se ne skida iz trenerke. Njegove momčadi uvijek će igrati nesebično i borbeno, ali problem će ove sezone biti uklopiti gomilu brucoša sa ostatcima prošle generacije nesuđenih NCAA prvaka (što su Mountaineersi talentom i igrama bili). Glavni oslonac momčadi bit će veteran Kevin Jones (23. pick druge runde), već godinama glavni igrač pod košem, momak koji u ovoj konkurenciji talentom i iskustvom može do brojki kakve skupljaju najbolje NBA četvorke. Dugogodišnji play Darryl Bryant morat će preuzeti puno veću ulogu u napadu nego što je navikao, a to obzirom na njegov očajan šut nije dobro, dok će do jučer back-up centar, turčin Deniz Kilicli, morati odrađivati puno veći dio posla u reketu nego što je ikada trebao. Od cijelog niza zanimljivih brucoša najviše se očekuje od combo-beka Jabariea Hindsa koji bi energijom i stilom igre mogao vrlo brzo postati glavni igrač u napadu. Sve u svemu, Huggins ima od čega slagati buduću kvalitetnu momčad, ali očekivati ponavljanje nedavnih vrhunskih rezultata s ovom kombinacijom nije realno.

31. MIAMI (FL) HURRICANES (ACC)

Floridski Miami bi konačno trebao zasjeniti onaj iz Ohia, ponajviše na račun iskusne jezgre i nekoliko mlađih NBA potencijala. Novi trener Jim Larranaga dokazani je majstor obrane i uspije li napadački talent na rosteru prilagoditi defanzivnim zahtjevima igre u top 6 konferenciji, Canesi bi trebali izboriti nastup na završnom turniru. U napadu će se opet sve vrtiti oko vanjske linije koju čine dva combo beka koja uvijek prvo gledaju vlastiti šut, Durand Scott (28. pick druge runde 2013.) i Malcolm Grant. Dok čekaju da im se nakon ozljede koljena vrati krupni centar Reggie Johnson (7. pick druge runde 2013.), pod košem će većinu posla morati odrađivati s Floride doveden Kenny Kadji, dugonja izuzetnog blokerskog instinkta i drvenih ruku koji je preselio iz Gatorsa u Canese svjestan da pored Patricka Younga neće doći do previše minuta.

32. NEW MEXICO LOBOS (Mountain West)

Nakon što je Jimmer ludilo završilo, New Mexico je ostao s možda najboljim igračem u konferenciji, fenomenalnim skakačem Drewom Gordonom. Što dovoljno govori i o konferenciji, obzirom da Gordon ima ozbiljnih problema s rukama i u napadu je osuđen na kupljenje odbijanaca i poneki zicer. Međutim, čovjek fizički dominira u reketu, a dva beka, play Kendall Williams i šuter Tony Snell, trebali bi ga nadopunjavati igrom iz vana. Sve skupa trebalo bi biti dovoljno za osvojiti konferenciju i osigurati si još jedan nastup na završnom turniru.

33. TEMPLE OWLS (Atlantic 10)

Temple je najveći i praktički jedini izazivač Xavieru za naslov prvaka ove konferencije, iako ni ona ekipa koja izvuće kraći kraj vrlo vjerojatno neće izostati sa završnog turnira. Sove su slabe pod košem gdje imaju samo jednog pravog visokog igrača u centru Michaelu Ericu, dugonji iz Nigerije čiji učinak u kontroli skoka i reketa će biti ključan. Međutim, za ono uokolo nema brige. Glavni strijelci i dalje će biti bekovi, play Juan Fernandez (22. pick druge runde) koji je sjajnim igrama na lanjskom turniru skrenuo i pažnju NBA skauta na sebe, te šuter Ramone Moore. Oba su nesebični all-round igrači koji igraju kontroliranu košarku i njihov učinak još jednom će biti presudan ako misle ne samo ući u turnir, nego i ponoviti plasman među 32 ekipe.

34. CINCINATTI BEARCATS (Big East)

Prolazak u drugi krug trebao bi biti realni cilj i ove godine obzirom da Bearcatsi vraćaju sve najvažnije igrače, ali isto tako nerealno je očekivati išta više. Ovo je momčad solidne obrane i nešto manje solidnog napada koji u ovom prvom segmentu previše ovisi o učinku Yancya Gatesa (25. pick druge runde), kompletne četvorke koja u ovoj momčadi kontrolira skok i reket, dok u ovom drugom živi od poteza slash 'n' kick playmakera Cashmerea Wrighta i serija koševa combo-beka Diona Dixona. Nedostatak rasnog šutera nadoknađuju atletskim kvalitetama, ali činjenica je kako bez pouzdane trice u ovoj konkurenciji nemate velike šanse, ma kako atraktivno ponekad izgledali vaši bekovi.

35. MARYLAND TERRAPINS (ACC)

Maryland je ekipa u kojoj se sve vrti oko učinka jednog čovjeka, playmakera Terrella Stoglina oko čijih ulaza i šuta je izgrađen cijeli napad. Solidna rotacija s dovoljnim brojem visokih za gurati se pod košem i dovoljno swingmana koji mogu zabiti iz vana pomoći će, iako bi sjajni trener Gary Williams, koji je do završnog turnira dolazio i s puno manje talenta, zasigurno mijenjao dubinu klupe za još barem jednog rasnog košarkaša koji bi malo olakšao posao Stoglinu.

36. CLEMSON TIGERS (ACC)

Slično kao i konferencijski suparnici Terrapinsi, i Tigersi ovise o učinku svoga brzog i sitnog beka Andrea Younga. Iako Young nije rasni play nego tipični combo-bek, lakoća kojom zabija temelj je igre Clemsona. Glavni pomagaći su mu atletski krilni igrači Milton Jennings, Devin Booker i Tanner Smith, koji, iako nedefiniranih pozicija, rade sve ostalo – skaču, zabijaju trice i igraju obranu.

37. MINNESOTA GOLDEN GOPHERS (Big Ten)

Nakon dugo godina Minnesota ima šanse za ostaviti traga u završnici, ako se prvo provuče kroz pakao vlastite konferencije. Njihov problem je nedostatak poštenog vanjskog igrača, a najveća snaga odlična unutarnja linija koja počinje s budućim NBA igračem Trevorom Mbakweom (5. pick druge runde). Mbakwe je nekoliko turnirskih utakmica udaljen od toga da ga se smatra sigurnom stvari, radi se o šljakeru pod košem koji manjak centimetara nadoknađuje snagom, pristupom i sjajnim osjećajem za skok. Ralph Sampson, sin legendarnog centra Rocketsa istog imena, centar je meke ruke koji s Mbakweom čini dominantan duo u reketu, dok se od krila Rodneya Williamsa (27. pick druge runde) ove sezone očekuje da, uz fenomenalne atletske sposobnosti, iskaže i poneku košarkašku kvalitetu.

38. OKLAHOMA STATE COWBOYS (Big 12)

Kod njih se sve vrti oko brucoša LeBryana Nasha (17. pick prve runde), odnosno oko očekivanja može li dotični opravdati ime. Iako je srednjoškolski hype nešto splasnuo nakon što se momak odlučio za Oklahomu i nakon što su krenule priče da više podsjeća na Artesta nego na Jamesa (pri tome mislim prvenstveno na fizički izgled), jasno je kako je Nash rasni atleta koji fizikalijama pripada u NBA. Sada je samo pitanje koliko treba brusiti njegovu igru i ima li uopće potrebnu kvalitetu za biti all-round zvijer u profesionalcima. Na ovoj razini sve će se vrtiti oko njega, što je i logično obzirom da ostatak momčadi čine klimavi bekovi, Keiton Page (play upitna šuta koji ne prestaje šutirati) i Markel Brown (combo-bek-koji ne može zabiti tricu, ali je zato najbolji skakač i uopće obrambeni igrač u momčadi), te all-round krilo Jean-Paul Olekumi (do dolaska Nasha najbolji igrač u napadu). Odličan posao obavljen u regrutiranju ne uključuje samo Nasha, tu je još nekoliko brucoša koji mogu odmah pomoći, prije svih latino playmaker Cezar Guerrero koji u startu djeluje kao najkompletniji vanjski igrač, a budu li Nash i Guerrero od starta na razini, mogla bi ovo biti opasna momčad vrati li se u rotaciju sjajni skakač Darrell Williams koji je suspendiran do daljnjega zbog optužbi za silovanje. Ostanu li pak bez Williamsa do kraja sezone, najveći teret pod košem past će na mršavog, ali talentiranog brucoša Michaela Cobbinsa u kojem vide četvorku budućnosti. Iako se nositi momčad čini prevelikim teretom za tri igrača prve godine, obzirom na razinu talenta ostalih, Cowboysi nemaju izbora nego dati se njima u ruke.

39. BRIGHAM YOUNG COUGARS (WCC)

Život bez Jimmera počinje u novoj konferenciji, ali neće zbog toga biti ništa lakši. Jer, nisu ostali samo bez Jimmera, momčad je napustio i drugi bek Jackson Emery, što praktički znači da od lanjskih nositelja ostaju samo na Brandonu Daviesu, sjajnom skakaču i prvom strijelcu u postu kojega se najviše sjećamo po lanjskoj suspenziji koju je zaradio nakon što je priznao da konzumira djevojke s kojima nije u braku. Novih bekova nema na vidiku, posebice ne kvaliteta kakve su iskazivali Jimmer i Emery, ali cijela rotacija pod košem je ista, što znači da će uz Daviesa imati još gomilu centimetara na raspolaganju. Tako da možemo očekivati potpuno drugačiji Brigham Young, ovaj put baziran oko koševa iz reketa. Dakle, nimalo zanimljiv.

40. NORTHWESTERN WILDCATS (Big Ten)

Nade za plasmanom na završni turnir polažu u dva odlična all-round igrača, bijelog brata Johna Shurnu (21. pick druge runde), sjajnog strijelca i fajtera, te swingmana Drewa Crawforda. Obojica su prisiljena često igrati van pozicija i krpati sve što treba, umjesto da se posvete onom što rade najbolje – šutiranju. Playa koji bi im olakšao život nemaju, osim ako se ne nametne brucoš Dave Sobolewski, a ni pod košem nema čovjeka koji bi Shurni omogučio da više boravi na perimetru i igra ulogu lažne četvorke koja mu najviše leži, osim možda visokog i aktivnog Luke Mirkovića, od čijih ruku su jedino drvenije njegove noge.

41. VILLANOVA WILDCATS (Big East)

Villanova je zadnjih par godina ostala bez skoro cijele momčadi koja je ne tako davno predstavljala vrh Big Easta. Borba za novi nastup na završnom turniru bit će teška, ali predvođeni trojicom igrača treće godine na koje ovom prilikom pada najveći teret nisu bez šanse. Mouphtaou Yarou (23. pick prve runde) je, kako mu i samo ime kaže, skakač i bloker rodom iz Benina zadužen za kontrolu reketa, Maalik Wayns (13. pick druge runde 2013.) solidni je NCAA slash 'n' kick playmaker upitna šuta, a Dominic Cheek (20. pick druge runde 2013.) dežurni je strijelac oko čijega šuta za tri je koncipiran napad. Solidna osnova, ali nema prostora za napredak, kako zbog poznatih limita nositelja, tako i zbog nedostatka rotacije.

42. WASHINGTON HUSKIES (Pac-12)

Solidna momčad u kojoj se lani sve naizgled vrtilo oko Isaiaha Thomasa, minijaturnog combo-beka kojemu se na draftu smilovao Sacramento i pokupio ga u drugoj rundi. Međutim, činjenice su nešto drugačije – Thomas je dobio ključeve momčadi u ruke tek nakon što se ozljedio prvi play Abdul Gaddy (17. pick prve runde), rasni razigravač kojemu čak ni ozbiljna ozljeda koljena i činjenica da je propustio većinu druge sezone nije umanjila ugled ozbiljnog NBA potencijala. Igra Huskiesa će se graditi oko sjajnog šutera Terrencea Rossa (18. pick prve runde) kojem je uglavnom svejedno odigrava li mu povratne Thomas ili Gaddy. Pratnja ovoj odličnoj vanjskoj liniji bit će još jedan stroj za trice C.J. Wilcox kojega čeka pozicija drugog swingmana uz Rossa, brucoš Tony Wroten (26. pick prve runde 2013.), combo-bek koji će mijenjati svu trojicu vanjskih igrača, i dvojac pod košem koji čine Aziz N'Diaye (kao što mu ime kaže, radi se o dugonji specijaliziranom za blokade) i Darnell Grant (skupljač skokova koji posjeduje i solidan šut iz vana). Huskiesi dakle nisu ništa lošiji nego lani kada su došli među 32 najbolje ekipe u NCAA. Nikako ih nemojte zanemariti.

43. INDIANA HOOSIERS (Big Ten)

Legendarni Hoosiersi nakon dugo vremena imaju razloga za optimizam, obzirom da su doveli jednog od najtraženijih brucoša u zemlji, Codya Zellera. Mlađi brat Carolininog Tylera šokirao je sve oko sebe izabravši nekoć najbolji program u NCAA, natovarivši usput sebi na leđa ogromna očekivanja. Mlađi Zeller je navodno veći talent od brata kada je riječ o zabijanju u postu i jasno je kako će se od prvog dana sve graditi oko njegove visine i meke ruke. Dobra vijest za maloga je što će pored sebe ipak imati nešto iskusnije suigrače obzirom da se vraća gotovo cijela ekipa od lani, a loša je što svi oni skupa nisu nešto naročito dobri. Osim možda Christiana Watforda (28. pick prve runde 2013.), krilnog centra meke ruke čiji stil igre će biti teško uklopiti pored Zellera koji ipak zahtijeva partnera sposobnog odrađivati prljavi posao pod košem.

44. BELMONT BRUINS (Atlantic Sun)

Belmont ne bi trebao imati većih problema osvojiti svoju osrednju konferenciju, ali njihov posao ionako počinje tijekom turnira. Lani su ispali ekspresno u prvoj rundi, međutim ovako dobro posloženu momčad ne smije se uzeti olako. Formula je jednostavna – rotacija je duboka, s tim da svi bekovi koji dobiju minute moraju moći zabiti tricu, a svi visoki koji uđu u igru samo moraju kupiti skokove. Nema tu NBA potencijala, ali Ian Clark je bek-šuter kojega treba zapamtiti za potrebe March Madnessa.

45. UTAH STATE AGGIES (WAC)

Bez premca u svojoj konferenciji, Aggiesi sve nade u eventualno iznenađenje na završnom turniru polažu u sjajnog playmakera Brockeitha Panea s čijim odlukama ova momčad živi i umire.

46. UCLA BRUINS (Pac-12)

Ben Howland u zadnje vrijeme nikako da dođe do NBA talenta, ali zato uvijek možete računati da će s onim što ima sastaviti odličnu obranu. Ovogodišnja momčad Bruinsa krcata je šljakerima pod košem, ali u vanjskoj liniji nema ni jednog igrača vrijednog spomena. Lani razvikani šuter Tyler Lamb nije u stanju zabiti iz vana, a pokušaji traženja playmakera završili su dovođenjem Larrya Drewa koji je tijekom dvije godine u North Carolini dokazao da nije u stanju igrati košarku na potrebnoj razini. Sin trenera Hawksa tako će pauzirati ovu sezonu u nadi da će se jednoga dana pridružiti ocu u NBA, ali, ono što smo imali prilike vidjeti do trenutka kada ga je Kendall Marshall izbacio iz petorke (a na kraju i momčadi), jasan je pokazatelj da Drew nije rješenje. Pod košem pak ima imena koliko hoćete. Tu je bucmasti Joshua Smith (13. pick prve runde 2013.) kojemu je očiti NBA uzor Big Baby, zatim bijeli brat Reeves Nelson (24. pick druge runde 2013.), žilava četvorka solidna u svim aspektima igre (s druge strane, ni u čemu posebna), te braća Wear kao svojevrsni odgovori Zapadne obale na braću Plumlee. Najluđe od svega, sudeći po prvim utakmicama, Howland ne odustaje od ideje da na parketu drži najbolje igrače bez obzira na poziciju, što znači da Bruinse treba pratiti samo zbog rijetke prilike da u isto vrijeme na parketu vidite četiri igrača koja žive u postu.

47. GEORGETOWN HOYAS (Big East)

Lani su se jedva ugurali na završni turnir, a ove godine čeka ih slična muka u pokušajima da izbore jednu od 37 pozivnica. Ostali su bez dubine i talenta na vanjskim pozicijama, ali zato su krcati visokim i mladim talentima pod košem. Najbolji igrač bez konkurencije trenutno je Hollis Thompson (22. pick druge runde), all-round krilo meke ruke.

48. ARIZONA WILDCATS (Pac-12)

Gubitkom Derricka Williamsa, koji je doslovno bio pola momčadi (sjetite se samo svih onih trica, zakucavanja i blokada), ne mogu se nadati velikim rezultatima, ali plasman na završni turnir nije nedostižan. Za to će im, uz od lani preostalu jezgru koju čine šuter Kyle Fogg i dva tweenera pod košem Jesse Perry i Solomon Hill, trebati i pomoć navodno odlične klase brucoša predvođene playmakerom Josiahom Turnerom oko kojega će se po svim najavama graditi nova generacija Wildcatsa.

49. WICHITA STATE SHOCKERS (Missouri Valley)

Bez premca najbolja momčad u konkurenciji i lanjski osvajači NIT turnira, Shockersi su valjda konačno spremni šokirati nekoga i kada krene March Madness. Njihova igra klasična je kombinacija šuta za tri u napadu i kontroliranog skoka u obrani, za što nisu zaslužni pojedinci koliko duboka rotacija podjednako osrednjih igrača.

50. KANSAS STATE WILDCATS (Big 12)

Trener Frank Martin mora izmisliti novu koncepciju igre sada kada je ostao i bez Jacoba Pullena, combo-beka oko kojega je godinama gradio napad (čovjek je karijeru nastavio u Italiji, a, ako koga zanima, njegov dugogodišnji partner Denis Clemente, koji je Kansas State napustio godinu ranije, trenutno igra u Slovačkoj). To znači da će se sve vrtiti oko Jamara Samuelsa (24. pick druge runde), tweenera koji će kontrolirati skok u obrani i usput zabijati od kuda poželi u napadu (doduše, imat će tri utakmice manje za to raditi obzirom da ga je Martin suspendirao zbog kršenja klupskih pravila, što god to značilo). Svoj doprinos dat će i Rodney McGruder, šuter koji je lani bio partner Pullenu, dok će Pullenov učinak donekle pokušati nadomjestiti lanjski back-up play Will Spradling. Poznavajući Martina, ova trojica imat će odriješene ruke u napadu, a svi ostali bit će zaduženi za obranu i prljave poslove. Što znači da ova verzija Wildcatsa neće biti ništa manja enigma i sebi i protivnicima, bez obzira na gubitak najvažnijeg igrača.

51. GEORGE MASON PATRIOTS (Colonial)

Patriotsi igraju u neuglednoj konferenciji koja ima običaj dati Final Four ekipu, bilo da se radi o njima ili lanjskom najvećem iznenađenju NCAA turnira, VCU Ramsima. Patsi pak na papiru izgledaju kao najveći favoriti za osvajanje konferencije ove godine, ponajviše zahvaljujući double-double mašini Ryanu Pearsonu, tipičnoj 'četvorci' iz slabije konferencije koja dominira u reketu usprkos visini od 198 cm.

52. SAN DIEGO STATE AZTECS (Mountain West)

Lani jedno od ugodnijih iznenađenja sezone, ove godine dolazi s praktički potpuno novom momčadi. Preostao je samo jedan lanjski starter, combo-bek Chase Tapley koji bi trebao biti prva napadačka opcija, a puno se očekuje od swingmana Jaamala Franklina koji je prvu godinu uglavnom grijao klupu. Nažalost, rupu pod košem nastalu odlaskom vrhunskog skakača kakav je na ovoj razini bio Kawhi Leonard, budući suigrač Duncana i Ginobilia (ako u međuvremenu ova dvojica ne odluče otići u mirovinu obzirom kako se razvija situacija u NBA), nema tko začepiti.

53. GEORGIA BULLDOGS (SEC)

Momčad koja je lani izborila nastup na završnom turniru oslabljena je odlascima čak tri startera, što znači da će ponavljanje nečega sličnoga ove godine biti smatrano pravim uspjehom. Ali, ne radi se o nemogućoj misiji obzirom na vrlo dobrog playmakera Geralda Robinsona i brucoša Kentaviousa Caldwell-Popea (11. pick prve runde 2013.), fenomenalnog tricaša koji se smatra jednim od najboljih bekova-šutera uopće danas u NCAA i možda najboljim koji je ikada sletio među Bulldogse (da, da, boljim čak i od Shandona Andersona, beka Jazza koji je najpoznatiji po tome što je nakon jedne dobre sezone uz Stocktona i Malonea ukrao ogroman novac Knicksima).

54. ILLINOIS FIGHTING ILLINI (Big Ten)

Odlaskom cijelog niza seniora, a prije svih dugogodišnjeg lidera i playmakera Demetria McCameya (prema kojem su nakon zaključenja NCAA karijere najviše interesa pokazali Turci, valjda zbog imena), Illinois će biti sasvim druga momčad (što nije loše, obzirom da su zadnje dvije godine igrali bez trice i skoka, uglavnom držeći po pet šutera s poludistance na parketu). Pola ovogodišnjeg rostera čine brucoši, a odgovornost da se mlađariju izvede na pravi put pripada trojici igrača preostalih od prijašnje generacije. Meyers Leonard (22. pick prve runde 2013.) svakako je najzanimljiviji relikt, radi se o centru NBA fizikalija koji posjeduje dovoljno meku ruku da prikrije atletske nedostatke. Brandon Paul (2. pick druge runde 2013.) atletski je nadarena dvojka koja još samo treba dokazati da može zabiti i nešto iz vana. Treći veteran je combo-bek D.J. Richardson, igrač koji je i prije dokazao da može zabijati, a to bi mu trebala biti glavna zadaća ove godine. Od gomile pristiglih brucoša teško da i jedan ima dovoljno razvijenu igru da pomogne već ove sezone.

55. HARVARD CRIMSON STATS (Ivy League)

Harvard ove godine na papiru izgleda kao najbolja momčad u ligi bogatuna i pametnjakovića, s tim da je realnije očekivati da ispadnu u prvom krugu jednom kada krene turnir poput Princetona lani, nego da naprave onakav šokantan rezultat kao Cornell prije dvije sezone kada je dogurao do 16 najboljih. Razlog je jednostavan, Harvard jednostavno nema onako dobru klasu igrača kakvu je imao Cornell. Ali, ono što imaju su dva dinamična krila pod košem koja zabijaju glavninu koševa i kupe većinu skokova ove momčadi usprkos manjku centimetara. Jedan je Keith Wright, koji je dovoljno masivan i pokretan da se može nadati nekakvom ugovoru i nakon diplome (da, na Ivy League igrači čak i diplomiraju), a drugi je Kyle Casey, koji se jednog dana među kolegama sociolozima može hvaliti uspjesima na košarkaškom parketu (da, stvarno sam provjerio što momak studira i, sram me priznati, ali kad sam vidio da je tamnoput posumnjao sam da baš svi na Harvardu diplomiraju).

56. VIRGINIA TECH HOKIES (ACC)

Momčad koja dvije godine za redom nije uspijela probiti takozvani mjehur i plasirati se na turnir, iako su uvijek tu negdje, ove godine može očekivati sličnu sudbinu. Kod njih se sve vrti oko iskusnog beka-šutera Dorenza Hudsona, a razlog zašto bi ovaj put ipak mogli dobiti pozivnicu za Veliki Ples ima ime i prezime (točnije, dva prezimena) – Dorian Finney-Smith. Brucoš je po mnogima rijetko viđen all-round talent, čak i za poziciju maloga krila, koji jednako dobro skače, pogađa trice i razigrava suigrače. Upitan je samo mentalitet, odnosno radi li se o agresivnom napadaču ili igraču koji najbolje funkcionira kao podrška.

57. NEBRASKA CORNHUSKERS (Big Ten)

Razlog zašto bi ove godine Nebraska mogla uopće biti u konkurenciju za pozivnicu je činjenica da vraćaju gotovo cijelu momčad i da su krcati iskusnim i solidnim igračima na svim pozicijama. Oslonci momčadi su visoki i snažni centar Jorge Brian Diaz, poznat po tome što igra u tenisicama natrpanim olovom, te dva combo-beka upitne selekcije šuta Brandon Richardson i Bo Spencer.

58. BUTLER BULLDOGS (Horizon)

Butler je opet najveći favorit za osvajanje svoje lige, ali ovaj put teško da se mogu nadati rezultatima ostvarenim zadnjih godina. Zamijeniti dva sjajna igrača kakvi su bili Shelvin Mack i Matt Howard (kojega je lukavo potpisao Olympiacos) gotovo je nemoguće u kontekstu ovako malog programa, a to znači da ih ovog ožujka čeka ispadanja u prvom ili drugom krugu. Mladi trener Brad Stevens sve će karte baciti na centra Andrewa Smitha (koji je lani čuvao leđa Howardu) i čvrstu obranu predvođenu stoperom Ronaldom Noredom (koji je lani čuvao leđa Macku). S koje strane će stići ostatak koševa, to ne zna nitko.

59. IONA GAELS (MAAC)

Neugledna ekipa iz neugledne konferencije mogla bi biti jedna od plutajućih mina ovoga ožujka. Ne samo zbog duboke rotacije krcate šuterima na vanjskim pozicijama i skakačima pod košem, već zbog pravog talenta. Scott Machado je rasni NCAA playmaker koji usprkos svim ovlastima u napadu i kvalitetnom šutu uvijek prvo traži suigrača. Također, Machado uvijek igra motiviran iz jednostavnog razloga što su ga puno razvikanije škole preskočile samo zato što nije vrhunski atleta, iako je vrhunski košarkaš. Uz njega tu je i Michael Glover, čvrsti skakač na obje strane terena, te Lamont Jones, combo-bek pristigao iz Arizone, a prije toga s igrališta New Yorka, dakle one man show sposoban trpati u serijama. Kada budete ispunjavali bracket za nekoliko mjeseci, svakako obratite pažnju na Gaelse.

60. KENT STATE GOLDEN FLASHES (MAC)

Još jedna potencijalna plutajuća mina koja je svoj potencijala pokazala već u prvoj utakmici sezone skinuvši West Virginiu. I oni svoj uspjeh duguju širini, tricama i kontroli skoka, ali ima tu i talenta. Justin Greene je najbolji strijelac, skakač i uopće igrač, a pomoć ima u all-round krilu Carltonu Guytonu i tricašu Randalu Holtu.

61. OLD DOMINION MONARCHS (Colonial)

Program koji je sedam godina za redom izborio nastup na završnom turniru nikako se ne smije zanemariti jer to je niz kakvim se ne može pohvaliti ni većina vrhunskih sveučilišta. Iako, ove godine im neće biti lako zbog smjene generacija koja ih ostavlja s puno upitnika i samo jednim sigurnim osloncem – Kentom Bazemoreom, all-round swingmanom čiji solidni učinak bi zbog povećane odgovornosti samo trebao rasti.

62. VCU RAMS (Colonial)

Iako je gotovo nemoguće očekivati da čak tri momčadi iz Coloniala uđu na turnir, ne možemo iz najava izostaviti lanjske sudionike Final Foura. VCU je prototip male škole koja je na račun trica i kontrole skoka, a bez talenta sposobnog kreirati višak igrača ili kontrolirati reket, napravila podvig. Ove godine bit će im utoliko teže ponoviti ga iz dva razloga. Prvo, zato što se čuda ne događaju uvijek, makar se radi o March Madnessu. Drugo, zato što su ostali bez četiri startera koja su ih lani vodila do polufinala.

63. NORTHERN IOWA PANTHERS (Missouri Valley)

Iako je ova momčad krcata brucošima i nije ni blizu one generacije Panthersa koja je prije dvije sezone došla do 16 najboljih, trener Ben Jacobson i njegov spori, kontrolirani napad koji se vrti kroz post preko krilnog centra Jakea Kocha u stanju su do samog kraja boriti se za vrh konferencije, a možda i pozivnicu za turnir (Koch je inače jedini preostali igrač iz idealne postave od prije dvije godine).

64. NORTH CAROLINA STATE WOLFPACK (ACC)

Uvijek u sjeni velikog brata koji dolazi bez dodatka državno, N.C. State okupio je zanimljivu kolekciju talenta koja sada treba i konačnu potvrdu sudjelovanjem u završnom turniru. Sve je bazirano na talentiranom i problematičnom krilu C.J. Leslieu (25. pick prve runde), skakaču meke ruke Richardu Howellu i rasnom playu NBA fizikalija Lorenzu Brownu (8. pick druge runde 2013.). Talenta je dovoljno za zaraditi pozivnicu, ali vječno pitanje je može li se prebroditi komplekse manje vrijednosti ili će opet nakon prvog poraza od puno talentiranijeg velikog brata uslijediti kolaps.

65. OREGON DUCKS (Pac-12)

Talentirana i mlada ekipa koja bi manjak iskustva trebala lakše i brže prebroditi u najslabijoj od velikih konferencija. Da se već ove godine bore za pozivnicu pobrinut će se E.J. Singler, Kyleov mlađi brat (iako igra kao da je blizanac) oko čijeg šuta i all-round učinka se sve vrti, zatim Tony Woods (29. pick prve runde), teški centar zadužen za čuvanje reketa, i pouzdani play Garrett Sim. Rotacija je duboka i krcata atletama koji se tek moraju dokazati, a to nikada nije na odmet.

66. LONG BEACH STATE 49ERS (Big West)

Mala škola koja povratkom većine igrača od prošle godine cilja na osvajanje konferencije, a možda i skidanje kojeg skalpa u glavnom turniru. Srce i duša momčadi su combo-bek Casper Ware, zadužen za trošenje lopti, i Larry Anderson, swingman zadužen za potrošiti ono što ostane nekon Warea. Uz pomoć obrane i borbenih visokih (koji uglavnom nisu visoki), 49ersi se nadaju kako će u ožujku Ware i Anderson ubaciti po 30 koševa i tako izbaciti nekog nositelja. Nije za odbaciti, jer vidjeli smo i luđih stvari.

67. UC SANTA BARBARA GAUCHOS (Big West)

Nakon Cruza i Eden, Santa Barbara je svijetu ponudila novi dvojac vrijedan divljenja koji bi ovu malu školu po drugi put za redom mogao odvesti na završni turnir preko ove sezone favoriziranih 49ersa iz Long Beacha. Taj dvojac su Orlando Johnson (11. pick druge runde), sjajni bek-šuter NBA tijela i all-round igre, i James Nunally, neumorno malo krilo sposobno zabiti iz vana i skakati. Čak i ako im izmakne naslov prvaka konferencije, nisu bez šanse za pozivnicom. Stvarno bi bilo šteta na vidjeti Johnsona u akciji u ožujku.

68. ORAL ROBERTS GOLDEN EAGLES (Summit)

Kao uvjerljivo najbolji program u jadnoj konferenciji, Golden Eaglesi će opet biti sudionici Velikog Plesa nakon što im je Oakland lani uskratio tu privilegiju. Vraćaju cijelu lanjsku ekipu na čelu koje su all-round krilo sa svim ovlastima Dominique Morrison i čvrsti skakač Steven Roundtree. Ipak, nemaju dovoljno veliku rotaciju ni bekove sklone šuterskim eksplozijama te se teško mogu nadati ičemu višem od časnog poraza u prvom krugu. Što je manje bitno, važno je da nam budu opet na bracketu.

7Nov/111

NFL POWER RANKINGS, 2ND QUARTER

Posted by Gee_Spot

Za novi osvrt na dosadašnji tijek NFL sezone odlučio sam malo poboljšati formulu predstavljenu zadnji put u kojoj je kvaliteta pojedine momčadi objašnjena jednim jedinim brojem, koeficijentom koji se dobiva stavljanjem naglaska prvenstveno na uspješnost pas igre i obranu pas igre.

Međutim, svojevrsni problem cijelog postupka bio je u tome što sam se prilikom izračuna koristio klasičnim brojkama koje ne vode računa o širem kontekstu, a on je u NFL-u možda i važniji od same kvalitete. Naime, jednostavno je izračunati nekakvu brojku i onda momčadi jednostavno posložiti po njoj, ali to ne znači da će momčad s višim koeficiijentom na kraju imati više pobjeda ili da ona sa slabijim neće ostvariti plasman u playoff.

Snaga rasporeda je ključ cijele sezone, a brojke se mijenjaju ovisno o tome protiv koga ih ostvarujete. I dok danas nakon pola sezone možemo konstatirati kako imamo dovoljno podataka da se ipak možemo u miru osloniti na njih, prilikom krajnjeg rasporeda treba se voditi i potencijalnim budućim uspjehom, a on je, da naglasim još jednom, jednako ovisan i o kvaliteti momčadi i o kontekstu sezone.

Također, brojke koje ovaj put uzimam u obzir puno su ozbiljnije. Naime, prošli put sam nekim osnovnim podatcima, poput prosjeka osvojenih yardi po susretu i yardi po pokušaju, jednostavno dodao vlastiti dojam i tako došao do konačne brojke. Ovaj put sam vlastiti dojam ostavio samo za ocjenjivanje talenta, dok sam se prilikom svega drugoga služio službenom statistikom NFL-a kojoj sam dodao jedan bitan detalj – statistiku ekipe s Football Outsidersa koja se prilikom obrade vodi snagom rasporeda kao izuzetno važnim elementom.

Drugim riječima, nije isto da li ste osvojili 50 yardi protiv očajne obrane kao što je ona Cardinalsa ili vrhunske poput one Ravensa, za ovo drugo dobivate puno više pluseva. Uglavnom, zbrajajući službenu statistiku s ovom geekovski prilagođavanom, došao sam do dva, kako smo ranije zaključili, ključna broja – jednoga koji pokazuje uspješnost u pas igri, drugoga koji pokazuje uspješnost u branjenju iste.

Treći bitan broj je talent u tim segmentima igre, a on je potpuno rezultat mojih stavova. Jasno, koliko je moguće, trudim se ostati u okvirima ove sezone i ne dizati u nebesa ili obrnuto nekoga igrača na račun prethodnih zasluga, ali isto tako uzimam u obzir da kvalitetni igrači, makar i u lošem kontekstu, uvijek imaju šansu okrenuti situaciju na bolje, dok oni lošiji imaju puno više izgleda za pad u slučaju promjene konteksta momčadi (ozljede, teži raspored).

Također, novost u evaluaciji talenta je dodavanje još jednog elementa. Osim individualnih ocjena za quarterbacka (QB), pass rushere (PR) i big receivere (BR), ovaj put sam dodao i kategoriju secondary playmakera (u ovom i budućim postovima takvog igrača označavat ćemo sa SP) koja doslovno označava upravo to – čovjeka u zadnjoj liniji sposobnog individualnom akcijom ili reakcijom utjecati na rezultat. Obzirom na pravila igre koja idu u prilog napadačima i čine slaganje adekvatne obrane u zadnjoj liniji gotovo nemogućom misijom, važnost takvih pojedinaca je sve veća, a njihovim uključivanjem u formulu daje se i određeni balans jer je sada omjer napadačkog i obrambenog talenta 2 naprema 2 za razliku od prethodnog puta kada je bolji napad automatski dizao završnu ocjenu obzirom na to da su QB i BR dio jednog aspekta igre, a PR drugoga.

Najviše pažnje posvetio sam četvrtoj brojci koja označava snagu svih ostalih potencijala ekipe. Prvo sam mislio eventualno dodati još poneki broj u finalnu formulu, recimo odvojiti uspješnost u trci u oba smjera od igre na liniji, ocjene talenta ili učinka specijalnih timova, ali pokazalo se da je jedna ocjena dovoljna za sve. Recimo, Oakland Raidersi koji imaju fantastičnu trku, dobru obranu od trke, odlične linije, solidnu zaštitu QB-a i najbolje specijalce u ligi, tako bi se od jedne limitirane momčadi koja vas može iznenaditi u određenom kontekstu pojedine nedjelje (tipa, zabijanjem dva povratna TD-a), pretvorili u ozbiljnog izazivača, a dobro znamo da obzirom na probleme s quarterbackom i nedostatak pass rusha oni to nisu i ne mogu biti.

Tako da je u izračun ovog zadnjeg broja, koji sam prilikom prvih power rankingsa dobio isključivo na račun vlastitih dojmova, uključena sljedeća gomila službenih podataka (opet miksanih s naprednom statistikom Football Outsidersa) – uspješnost trke, uspješnost obrane trke, učinak specijalnih timova, učinak obrambene linije. Svemu tome zatim sam dodao vlastitu evaluaciju talenta koji sudjeluje u tim segmentima igre i tek onda sam došao do finalnog broja koji predstavlja puno pravedniju ocjenu nego onaj dodjeljivan zadnji put.

Uglavnom, odrađen posao je uzeo ogroman broj sati, a da na kraju ni sam nemam pojma ima li to sve skupa ikakvog smisla obzirom na ovaj blesavi svijet NFL-a u kojem Ramsi razbijaju Saintse, Steelersi održavaju lekciju Patsima, Ravensi gube od Jaguarsa i slično. Mislim, sjetimo se prvog kola i demoliranja kojega je Pitsburgh doživio od Ravensa koji danas nisu u stanju zabiti ili odigrati pošteni drive (barem dok ne nalete opet na Steelerse, kako se pokazalo noćas). Ili one utakmice u kojoj je Houston održao lekciju Steelersima, da bi ti isti Steelersi onda prošli tjedan zgazili Patse. Kao što reče Al Pacino, svake dane nedjelje sve je moguće, a gledanje u brojke i razmišljanje o njima definitivno daje barem malo jasniju sliku od slijepog vjerovanja u mitove koje generiraju mainstream mediji zato što je mitove puno lakše pratiti nego tražiti istinu.

Jedan mit kojega definitivno treba razbiti ovom prilikom je onaj o dominaciji Packersa. Već prilikom prvih power rankingsa našao sam se u situaciji u kojoj sam sumnjao u vlastitu formulu obzirom da je obrana pasa Packersa, posebice pass rush, izuzetno klimav dio njihove igre. Kako loše ocjene za taj segment itekako utječu na konačni rezultat, recimo da sam im poklonio bolju ocjenu od one koju zaslužuju na račun dojma o dominaciji, a dobrim dijelom i na račun lanjskih sjajnih igara Claya Matthewsa i kompanije u tom segementu.

Međutim, nakon što sam gledao kako se Vikingsi drže do zadnjeg trenutka i kako obrambena linija počinje podsjećati sve više na onu s početka lanjske sezone (što se potvrdilo i noćas protiv Chargersa, momčadi bez PR-a, koja je lakoćom dolazila do Rodgersa), shvatio sam da brojke ne lažu, da su Packersi momčad kao i mnoge druge s vrha, momčad koja itekako može izgubiti ako se stvari poslože na pravi način, dakle momčad koje je itekako ranjiva. Stoga, važno je razlučiti da ovo nisu lanjski Packersi, momčad koja je uz najboljeg QB-a imala i fantastičan pass rush, ova ekipa je ovogodišnjim igrama puno bliža jednim Patsima ili Saintsima, dakle ekipa koja mora zabiti touchdown više jer nije u stanju zaustaviti protivnika obranom. Jasno, kada imate jednog Rodgersa, onda zabiti taj TD više nije problem, a u slučaju Packersa izgleda da neće biti problem niti održati mit o dominaciji, obzirom da imaju izuzetno lagan raspored do kraja sezone.

Za sljedeći put ću morat smisliti neki način kako dati još poneki dodatni bod ovim ekipama s najboljim QB-ovim, jer očito je kako u slučaju dviju podjednakih i ranjivih protivnika, prednost ipak ima onaj s boljim quarterbackom. Sad, ako je Brady bolji od Manninga, kako to da su Patsi noćas izgubili od Giantsa? E, pa tu dolazimo do ključnog podatka, a taj je da su Giantsi, barem po ovom mom koeficijentu, puno bolja momčad. A kada je netko jednostavno bolji, tada ni dominantniji QB ne pomaže. Kad sam se već uhvatio QB-a, prije ikakvog nabrajanja momčadi, za zagrijavanje donosim popis svih quarterbackova u ligi poredanih po osobnoj procjeni, popis kojim sam se vodio prilikom ocjenjivanja talenta.

PROTOTIP

10 – Aaron Rodgers (jedina desetka i ovaj put, zato što jedini ima sve – savršenu ruku, genijalan um, ogromna muda, izvrsne fizikalije, karizmu i zato što je potpuno nadrastao kontekst, stavi ga u bilo koju momčad u ligi, bez obzira na liniju ispred njega i pokretne mete uokolo i imaš pobjedničku ekipu)

PROTOTIP BEZ FIZIKALIJA

9 – Drew Brees, Tom Brady, + Peyton Manning (Peytona ovdje moram staviti čisto kako bi još jednom naglasio njegovu važnost za momčad Coltsa koja se bez svog lidera totalno raspala, a što se preostale dvojice tiče, nema se što reći osim naglasiti da imaju možda čak i bolji konktest od Rodgersa barem što se O-linije tiče, ali da ne mogu biti u istoj kategoriji jer nisu u stanju utjecati na igru trkom i radom nogu kao što to može Aaron)

FRANŠIZNA RUKA IZUZETNIH FIZIKALIJA

8 – Ben Roethlisberger, Michael Vick, Cam Newton (za razliku od prototipova, ruka im je nešto manje precizna i um je nešto sporiji, ali muda i karizma su itekako prisutni, a ono što ih odvaja od ekipe koja slijedi je fantastična individualna mentalna snaga, odnosno iznadprosječne fizikalije, konkretno u slučaju Big Bena radi se o činjenici da je građen kao linijski igrač i da izdržava pritisak bolje od ikoga, dok se u slučaju Vicka i Newtona radi o činjenici da su, uz to što su mozgovi momčadi, obojica ključni čimbenici trke)

FRANŠIZNA RUKA U SJAJNOM KONTEKSTU

7 – Matt Schaub, Eli Manning, Tony Romo, Ryan Fitzpatrick, Matthew Stafford, Phil Rivers (u ovu skupinu spadaju uglavnom tipovi bez pretjerane karizme koje je priroda obdarila odličnom rukom, a sudbina nizom sjajnih suigrača koji ih čine još boljima, s tim da treba istaknuti da je mrvica nedostajala da Riversa gurnem u donju skupinu obzirom da je odigrao najgorih pola sezone u životu, ali na kraju sam ga ipak ostavio među sedmicama obzirom da nekoga tko dijeli svlačionicu s Antoniom Gatesom i Vincentom Jacksonom nikako ne smijemo vezati uz loš kontekst, ma koliko lopti sijao okolo i ma koliko grešaka radio)

FRANŠIZNA RUKA U OČAJNOM KONTEKSTU

6 – Jay Cutler, Josh Freeman, Joe Flacco, Christian Ponder (proglasiti ove momke lošima zbog ovogodišnjih igara nije fer obzirom da nemaju apsolutno ni jednu poštenu metu među suigračima, a ako vam se čini pretjeranim staviti Pondera ovako visoko nakon samo dvije utakmice znajte da niste jedini jer i sam tako mislim, ali kad uzmeš u obzir da je već nakon dvije partije jasno kako će rookieu do kraja godine puno veći problem biti nedostatak receivera nego vlastita ruka, um, noge ili muda, mislim da zaslužuje svaku pohvalu i podršku)

GAME MANAGER

5 – Matt Ryan, Matt Hasselbeck, Sam Bradford, Andy Dalton, Alex Smith, Mark Sanchez, + Chad Henne, + Jason Campbell (u ovoj skupini su igrači prosječne ruke koji ulogu lidera prije svega duguju funkcionalnom mozgu, s tim da za Sama Bradforda još postoji šansa da se prebaci u neki od razreda iznad, a za Alexa Smitha da padne u nižu skupinu, jasno, pod uvjetom da uopče počne bacati, jer stile igre 49ersa od njega zahtjeva manje aktivnosti nego što je možemo pronaći u mozgu prosječnog Hrvata s pravom glasa i, da, Hennea i Campbella navodim samo zato da ukažem koliko su lošije njihove alternative, iako za Campbella još postoji ozbiljna šansa da zaigra do kraja sezone)

BACK-UP QB FUNKCIONALNOG UMA

4 – Colt McCoy, Tarvaris Jackson (ovi momci nisu krivi što moraju startati, ali barem su dovoljno pametni da se ne sramote pokušavajući biti nešto što nisu)

BACK-UP QB DISFUNKCIONALNOG UMA

3 – Matt Cassel, Kevin Kolb, Rex Grossman, Carson Palmer (ovi momci pak imaju ruku koja ponekad izgleda kao franšizna, ali njihov problem je što vjeruju da to ponekad znači stalno, a što se pak Palmera tiče treba naglasiti da je u ovu skupinu stavljen zbog igara od prije godinu dana, znači postoji šansa da nakon što ga vidimo u akciji nekoliko kola skužimo da je još gori nego što je bio lani)

BACK-UP BACK-UP QUARTERBACKA

2 – Blaine Gabbert, Matt Moore, Curtis Painter, + Charlie Whitehurst, + John Beck (ovi momci nemaju ni ruku ni um potreban za obavljati posao koji se od njih zahtjeva te su se našli u situaciji da startaju igrom slučaja)

WILDCAT QB

1 – Tim Tebow (ako nekome još nije jasno zašto ovaj momak uopće ima priliku startati u NFL-u i to pored živog Kylea Ortona, koji je u najgorem slučaju pripadnik treće kategorije, neka samo pogleda tribine u Denveru na kojima pola ljudi sjedi u njegovom dresu, istom onome kojega će na kraju sezone spremiti na dno ormara)

Sada se možemo vratiti rankingsima. Dakle, pravila su sljedeća. Momčadi će biti posložene po zamišljenom uspjehu na kraju sezone, odnosno po predviđenom finalnom scoreu (s tim da prvih 12 pozicija pripada ekipama koje ulaze u playoff bez obzira na score). Uz svaki redni broj bit će naveden i broj koji momčad zauzima na ljestvici koeficijenata kako bi se stekao bolji dojam o tome koliko je za određeni položaj zaslužan raspored, a koliko snaga momčadi (kao što sam pričao, to što netko ostavlja dojam bolje ekipe u ovoj kombinaciji rasporeda i preostalih 8 ili 9 utakmica do kraja ne znači previše, netko s nižim koeficijentom bez puno problema može imati bolji završni score i obrnuto, netko s boljim koeficijentom uopće ne mora ući u playoff). Također, u slučaju da dvije ili više momčadi imaju isti score, prednost na rankingsima ima ona s boljim koeficijentom (osim ako se ne radi o playoff momčadi).

Opisat ću svaku momčad po na početku navedenim parametrima i objasniti završnu ocjenu, usput pokušavajući iscrtati donje i gornje granice uspjeha ili neuspjeha koje možemo očekivati od pojedine franšize. Obzirom da je iza nas već 5 kartica teksta i da nas čeka nabrojiti još 32 momčadi, bolje da se bacimo na posao.

(Prije nabrajanja momčadi, još jedno igračko. Da ne bi ispalo da su samo QB-ovi i PR-ovi važni, evo izbora 10 najboljih running backova, tek tako da se nađe:

1. Adrian Peterson (Vikings) – čovjek je prototip, među RB-ovima je ono što je Rodgers među QB-ovima, da je bolji u pas igri bio bi nezaustavljiv, ali i ovako je njegova kombinacija sirove snage, brzine, fizikalija, eksplozivnosti i neviđene otpornosti na udarce bez premca u današnjem NFL-u

2. Arian Foster (Texans) – lanjska eksplozija nije bila slučajna, Foster je predvodnik nove generacija RB-a koja se oslanja na pas više nego na trku i umjesto sirove snage sve bazira na pravovremenoj eksploziji, korištenju rupa i, ruku na srce, igri iza jedne od najboljih O-linija u ligi

3. Matt Forte (Bears) – slično kao i Foster, Forte je najvažniji u onim trenutcima nakon što uhvati loptu, njegova brzina i kretanje su vrhunski, a individualni plus mu je i što igra iza ne baš pouzdane linije (iako je u trci stotinu puta pouzdanija nego u obrani QB-a) i za trenera koji loptu spušta na zemlju jednom godišnje, a to sve skupa njegove uspjehe ove sezone čini još fascinantnijima

4. LeSean McCoy (Eagles) – jednako briljantan u trci i pas igri, McCoy dobar dio uspjeha može zahvaliti Vicku koja odvlači pažnju obrane na sebe, ali zato mu treba priznati da zna biti i razbijač na crti kada treba

5. Darren McFadden (Raiders) – istina da se u napadu sve vrti oko njega, ali činjenica je da ga možemo staviti na mjesto bilo koga iznad (osim Petersona) i obrnuto i da im momčadi ne bi zaštekale ni sekundu

6. Fred Jackson (Bills) – veteran koji se ove godine ubacio u skupinu s najboljim all-round trkačima, dijelom zato što je stvarno fantastičan, dijelom zato što konačno igra iza linije koja mu ostavlja prostora koliko želi

7. Ray Rice (Ravens) – Rice talentom definitivno spada u istu klasu kao i ranije navedeni all-round trkači, ali igra iza najgore O-linije u ovoj konkurenciji i u momčadi u kojoj je jedina ozbiljna prijetnja, što stavlja ogroman pritisak obrana na njegovu izvedbu

8. Frank Gore (49ers) – tipični staromodni nabijeni razbijač koji najbolje funkcionira u borbi prsa u prsa dok se gura na liniji zajedno sa zidom ispred sebe

9. Michael Turner (Falcons) – ima nešto veće dupe od Gorea i nešto slabije noge, ali u principu radi se o istom tipu igrača koji najbolje igra kada ide glavom kroz zid

10. Maurice Jones-Drew (Jaguars), Steven Jackson (Rams) – dva razbijača sumnjivih ruku, ali još uvijek dovoljno dobra da nose momčadi na svojim žilavim leđima i ogromnim guzicama od kojih je valjda veće samo njihovo srce

POWER RANKINGS

1. (6) GREEN BAY PACKERS

Nakon pola sezone bez poraza lako je zanositi se pobjedama i tako zanemariti činjenicu da je Clay Matthews nevidljiv i da se O-linija opet počela raspadati. A to sve skupa znači da niz neće trajati vječno.

PASS OFFENSE – 10

Ovdje se stvarno više nema što dodati, em imaju Rodgersa, em imaju najveću širinu među receiverima u cijeloj ligi.

PASS DEFENSE – 2.5

Clay tu i tamo bljesne, još uvijek zahtjeva udvajanje, ali nitko to ne koristi. Dok ne zaigra lanjskom snagom, ovo nije ista momčad poput one koja je osvojila naslov.

TALENT – 9

QB 10, BR 10 (Finley nema najkvalitetnije ruke na svijetu, ali sa svim tim opcijama uokolo ni ne treba raditi ništa drugo nego hvatati lopte u gol zoni), PR 4 (za jednog Matthewsa ovakva ocjena je uvreda, ali obzirom na učinak možda je čak i previše), SP 10 (dobri stari Charles Woodson ukupni dojam diže na neke prihvatljive razine, teško da može proći utakmica bez neke njegove vrhunske obrane ili presječene lopte)

OSTALO – 6.9

Izvrsni specijalni tim na čelu s rookiem returnerom Randallom Cobbom najvažniji je dio ostatka momčadi, a sve ostalo je solidno. Doduše, O-linija je iz utakmice u utakmicu sve klimavija, ali na očajnu razinu s početka lanjske sezone može samo u slučaju niza ozljeda. Trka je sporedna u njihovom napadu, istina, ali malo bolji učinak ne bi bio na odmet, dok je i obrana protivničke trke tek u nekim granicama prosjeka. Ipak, plus je što nisu propusni poput Patriotsa ili Saintsa, to može biti ključno u međusobnom dvoboju ovako izjednačenih protivnika.

UKUPNO: 7.1

Stvar s Packersima je vrlo jednostavna. Trenutno su jedna od momčadi koja uz malu pomoć sreće i pozitivan splet okolnosti može osvojiti Superbowl. Kad bi se pak kojim slučajem Clay Matthews vratio u lanjsku formu, pomoć sreće i spleta okolnosti uopće im ne bi bila potrebna.

PROGNOZA PREDSEZONE: 11-5
PROGNOZA NAKON 4: 14-2
PROGNOZA NAKON 8: 14-2

2. (1) HOUSTON TEXANS

Mekana ekipa koja je godinama ostajala na korak do plasmana u playoff ozljedom Peytona Manninga došla je u priliku da konačno osjeti uspjeh. I ne samo to, dijelom zbog laganog rasporeda kakav ti obično donese činjenica da si u diviziji s tri loše momčadi, dijelom zbog kvaliteta (po koeficijentu Texansi su momčad koja je do sada igrala najbolji football) otvara im se mogućnost da nadmaše sva očekivanja. Texansi u finalu konferencije ili čak Superbowlu danas se više ne čine tako ludom opcijom.

PASS OFFENSE – 8

Schaub je daleko od savršenog lidera, ali čovjek već godinama igra u istom sistemu s istim ljudima i to donosi rezultate čak i u ovakvoj sezoni u kojoj su veći dio vremena igrali bez prvog receivera Johnsona. Također, obzirom na činjenicu da je trka izrasla u pravi oslonac, puno je manji pritisak na Schaubu i kompaniji da ostvare rezultat, a manji pritisak u slučaju jednog Schauba definitivno nije loša stvar.

PASS DEFENSE – 9

Ozljeda prvog rushera Maria Williamsa kojega su izgubili za sezonu zasigurno će ih unazaditi, tako da na idućim power rankingsima možemo očekivati puno nižu ocjenu ovog dijela igre. Šteta, jer s Williamsom u punoj snazi imali bi dovoljno za suprostaviti se svakome. Ovako je za očekivati da će trojka na liniji odraditi solidan posao u pritisku na QB-a i da će zadnja linija nastaviti briljirati, ali sve skupa teško da će biti dovoljno za još jednom potvrditi ovako visoku ocjenu.

TALENT – 7

QB 7, BR 8 (kada se Johnson konačno vrati kompletirat će opasnu rotaciju hvatača u kojoj se uz gomilu brzanaca ipak ističu dva tight enda, Daniels i Dressen), PR 5 (bit će zanimljivo vidjeti mogu li linijaši nastaviti s onako solidnim pritiskom čak i bez Williamsa), SP 8 (dovođenje Jonathana Josepha pokazalo se pravim potezom, bek se odmah nametnuo kao pravi lider u zadnjoj liniji i lani neviđeno loš dio ekipe pretvorio je preko noći u respekta vrijednu jedinicu)

OSTALO – 8

Sjajni Arian Foster motor je ove momčadi, njegovim povratkom nakon ozljede momčad je dobila potrebnu širinu (kakve bi tek rezultate Texansi imali da su cijelu sezonu zdravi Foster, Johnson i Williams?), Tate je sjajan kao drugi RB, a za dobar dio njihovih uspjeha zaslužna je možda najkompletnija O-linija u ligi koja je jednako solidna u probijanju i u branjenju QB-a. Specijalni tim je također iznad prosjeka, posebice sjajni returner Jacoby Jones i kicker Neil Rackers, a najveći napredak momčad bi mogla napraviti u branjenju trke. Brian Cushing se pomalo vraća u formu od prije dvije sezone, a sve bolja igra u sredini terena mogla bi djelomično kompenzirati neizostavni pad u branjenju dugih lopti.

UKUPNO: 8

Način na koji su odigrali protiv Saintsa, Steelersa, Titansa i Jaguarsa ukazao je na momčad fantastičnog potencijala, tako da nam ostaje samo konstatirati kako je prava šteta što se on izgleda neće moći realizirati do kraja, barem ne ove sezone. Ali, ako ništa drugo, Texansi danas znaju da imaju dovoljno playmakera na rosteru i da se talentom mogu suprostaviti svima. Sad još da to sazna i mainstream.

PROGNOZA PREDSEZONE: 10-6
PROGNOZA NAKON 4: 11-5
PROGNOZA NAKON 8: 13-3

3. (2) PITSBURGH STEELERS

Nakon klimavog početka Steelersi hvataju zalet, ali to nije glavni razlog zbog kojega bi protivnici trebali strahovati. Činjenica je da iz kola u kolo igraju sve bolje usprkos brojnim ozljedama O-linije i prednje obrambene sedmorke te nedostatku obrambenih bljeskova, posebice po pitanju osvojenih lopti. Ako se O-linija stabilizira, ako idealna linebackerska četvorka konačno bude u komadu i ako obrana koje je i ovako poprilično čvrsta počne prekidati napade i ponekom ukradenom loptom, a ne samo krvavim radom po cijelom terenu, tada ih se treba čuvati.

PASS OFFENSE – 8

Big Ben ima više oružja nego ikada, skauting Steelersa se još jednom dokazao pronalaženjem dobrih opcija po niskim draft pozicijama. Međutim, ono što najviše veseli je izdanje protiv Patriotsa u kojem su ove dobili njihovim oružjem – brzim osvajanjem terena kratkim pasovima kroz sredinu preko tight enda. Obzirom na Benovu ruku, Wallaceovu brzinu (možda najbolje lagano ultra-brzo krilo danas u ligi) i širinu izbora među receiverima, Steelersi se mogu upustiti u borbu poen za poen sa svima.

PASS DEFENSE – 9.5

Iako je Harrison ozljeđen skoro cijelu sezonu, Woodley se probudio i učinio ih opasnima. Doduše, sada se i on načeo, ali izgleda da se ne radi o ničem ozbiljnom. Uglavnom, kad-tad ovaj dvojac će biti u punoj formi, a tada onome tko se nađe s druge strane neće biti lako. Što se ostalih tiče, linija radi klasično dobar pritisak na crti, linebackeri su posebno dobri u pokrivanju kratkih pasova kroz sredinu (što je izuzetno bitno u današnjem footbalu u kojem će svaka bolja ekipa radije do 10 yardi pokušati doći preko tight enda nego probijanjem), a, usprkos nedostatku vrhunskih akcija, zadnja linija također igra klasičnu obranu punu kontakta ala Steelersi.

TALENT – 7.3

QB 8, BR 9 (Millerova veća uloga diže ih na novu razinu), PR 9 (Woodley u formi iz zadnjih nekoliko utakmica sam vrijedi ovoliko), SP 3 (nema ga i tu leži trenutno najveća slabost, čak i Polamalu čija karijera nije ništa drugo nego jedan ogromni niz fenomenalnih akcija i reakcija ove godine djeluje kao smrtnik)

OSTALO – 6.9

Naučili su lekciju od prije dvije sezone i složili su respekta vrijedan specijalni tim, ali to im je ujedno i najbolji dio ostatka momčadi. Već smo spomenuli kako su problemi s ozljedama O-liniju učinili šupljom te mogu biti zahvalni što imaju takvog QB-a kojem prava zaštita nije nužna da nešto napravi. S druge strane, ta ista linija radi dobar posao u trci, iako ni tu nisu sjajni, što zbog načetog Mendenhalla, što zbog limitiranosti ostalih RB-ova. Obrana trke također je tek solidna, stalne rošade među linebackerima razlog su rupa na koje nismo navikli od Steelersa, ali čvrsta igra na liniji i Polamalu kao centralni osigurač brinu se da ne dolazi do curenja kakvo je recimo postalo normalno kod Patriotsa ili Saintsa.

UKUPNO: 7.9

Dva poraza od Ravensa vrlo vjerojatno znače da Steelersi neće isplivati na vrh AFC-a, ali bez obzira na eventualnu nižu startnu poziciju revanš protiv Packersa nekako se čini opet aktualnim, ali nužno ne i najrealnijim ishodom sezone. Izjednačenost ovih dobrih momčadi je takva da nikakve prognoze nemaju previše smisla. O svemu će odlučivati jedna ozljeda, da ne kažem jedna lopta, nešto slično kao što je za noćašnji poraz od Ravensa kriv jedan trenutak lucidnosti protivničkog QB-a.

PROGNOZA PREDSEZONE: 14-2
PROGNOZA NAKON 4: 9-7
PROGNOZA NAKON 8: 13-3

4. (4) NEW ORLEANS SAINTS

Saintsi ove sezone proživljavaju sudbinu sličnu lanjskoj. Prošle sezone bili su tako očajni u igri po zemlji da su protivnici mogli natrpati pozadinu i blitzati ih bez straha od odmazde. Ove godine pobrinuli su se da do toga ne dođe i posložili su sjajan trkaći odred, ali ih glave košta novi problem – nemogućnost da obrane iti najbanalniji pokušaj trke.

PASS OFFENSE – 9.5

Rođenjem Jimmya Grahama postali su nezaustavljivi, Brees ima opcija koliko želi, a kao sjajan bonus pokazalo se i dovođenje Darrena Sprolesa koji iz pozadine daje dodatnu pas opciju, posebice vrijednu u situacijama kada si pod pritiskom osvajanja desetak ili više yardi.

PASS DEFENSE – 6

Blizaju kao ludi pri čemu najviše posla odrađuje sjajni veteran Roman Harper, ali da bi ostvarili skromne rezultate žrtvovali su u potpunosti obranu trke tako da im činjenica što su u ovom segmentu uspješniji od Packersa ili Patsa u konačnom zbroju ne znači previše.

TALENT – 7.5

QB 9, BR 10 (Jimmy Graham!), PR 6 (blitz ni izbliza toliko učinkovit kao onaj Jetsa), SP 5 (dobri stari Jabari Greer još uvijek odrađuje solidan posao, ali obzirom da je glavni osigurač Harper uglavnom fokusiran na posao prednje sedmorke gdje se često dodaje kao osmi igrač, pozadina je sklona kiksevima)

OSTALO – 6.6

Specijalni tim nije ništa specijalno, ali barem ne kiksa. O-linija pouzdana, odradi posao u svakom pogledu, trkači raznovrsni i korisni, međutim ono što ih košta bolje ocjene očajna je igra obrambenih linijaša i uopće koncept obrane u kojem jedan sjajni središnji LB poput Jonathana Vilme uglavnom bespomoćno gleda rupe koje se otvaraju na sve strane.

UKUPNO: 7.4

Uspiju li stabilizirati obranu do playoffa, imaju šanse za otići do kraja. Ostanu li ovako zbunjeni i nestabilni, teško da mogu računati na išta. Svaki poraz koji su doživjeli ove sezone svodio se na isto – protivnik je u stanju trkom osvojiti onoliko terena koliko prosječna NFL momčad dozvoljava zrakom. A to definitivno nije dobro. Ipak, ono što je dobro je gledati Grahama dok zakucava jaje kroz rašlje nakon TD-a. Barem malo NBA actiona.

PROGNOZA PREDSEZONE: 12-4
PROGNOZA NAKON 4: 12-4
PROGNOZA NAKON 8: 13-3

5. (8) BALTIMORE RAVENS

Obrana Ravensa je i dalje furiozna, miljama ispred svake sljedeće, ali izgleda da napad nije niti na nekoj prosječnoj razini potrebnoj za održavanje balansa. Jednostavno, u njemu nema ni talenta ni širine da se upušta u run and gun kojem su ostale momčadi s vrha sklone. To opet stavlja ogroman pritisak na obranu koja si ne smije dozvoliti ikakvo izdanje osim fantastičnog, a očekivati tako nešto iz tjedna u tjedan u ovako brutalnom sportu previše je.

PASS OFFENSE – 5

Flacco je uvijek bio sklon oscilacijama, jednu sjajnu partiju obično bi pratila jedna ispodprosječna, ali, u ovim novim vremenima u kojima su izravni protivnici krcati u pas igri, njihova siromašnost i nedostatak rasnog receivera te oscilacije čine opasnima. Jednostavno, čovjek nema opcija, igra u napadu koji je blago rečeno konzervativan i neinventivan, pa onda kada još na sve to i on doda nekakvu blijedu partiju, jasno je da sve skupa izgleda užasno i da je tada lako većinu krivice svaliti na njega, iako s ovakvim rosterom nikome ne bi bilo lako.

PASS DEFENSE – 10

Nitko nema takvu kombinaciju pritiska preko pass rusha i na liniji, jednostavno je nemoguću udvajati jednog PR majstora kakav je Suggs kada su linijašima pune ruke posla u guranju s Ngatom i društvom. I onda se još na sve to skupa nadovezuje pouzdan i čvrst secondary.

TALENT – 7.3

QB 6, BR 2 (dobri stari Boldin jedina je pouzdana opcija, a ogroman je upitnik nad dvojicom tight endova koje rotiraju, porota još vijeća oko toga radi li se jednostavno o lošim igračima ili ovaj napad nema pojma kako da ih pravilno koristi), PR 9 (Suggs ostaje bez desetke samo zato što nije svaku nedjelju na istoj razini, izgleda da i njega muče neke sitne dosadne ozljede, a i zato što se još nije pojavila sporedna opcija koja bi iskoristila činjenicu da su O-linijama pune ruke posla dok zaustavljaju njega i linijaše), SP 7 (veteran Reed još uvijek igra pouzdanu rolu u ulozi safetya/playmakera, dok se bek Webb nametnuo kao prvo ime secondarya sposobno jedan na jedan igrati protiv najboljih receivera u ligi)

OSTALO – 7.3

Imaju ogromne probleme sa specijalnim timom, ne mogu se osloniti ni na jednog pojedinca u njima ili očekivati nekakav vrhunski potez s te strane koji bi promijenio tijek susreta. O-linija je dobra, posebice u branjenju Flaccoa, dok u trci ipak šteka. Ray Rice je možda najveće razočaranje, većina obrana je fokusirana na njegovo zaustavljanje i nije mu lako, ali obzirom da je baš sve podređeno njemu manjak vrhunskih akcija bilo u trci, bilo u pas igri, zabrinjavajući je. Srećom, s druge strane je fenomenalna obrana trke ne čelu s neprelaznim tacklerom i liderom Rayem Lewisom, pa se plusevi i minusi nekako kompenziraju.

UKUPNO: 7.1

Ravensi mogu dobiti svakoga ako im obrana ima nadahnutu večer, pa tako i osvojiti Superbowl. Problem je samo što za doći do Superbowla treba dobiti tri ili četiri utakmice u nizu, a s ovakvim napadom to ipak nije moguće. Moraju ovaj drugi dio sezone iskoristiti kako bi od TE-ova Dicksona i Pitte napravili poštene mete, inače ih slobodno mogu zvati Dick i Kita.

PROGNOZA PREDSEZONE: 10-6
PROGNOZA NAKON 4: 13-3
PROGNOZA NAKON 8: 13-3

6. (11) SAN FRANCISCO 49ERS

Koliko je NFL raspored bitan i u svojoj suštini sulud, najbolje pokazuju 49ersi. Istina, puno su bolji nego se itko mogao nadati, pa čak i rijetki među nama koji su ih smatrali playoff ekipom (velika većina mainstream stručnjaka kao osvajača divizije vidjela je Cardinalse, dok su oni nešto alternativniji u toj ulozi predviđali Ramse). Međutim, lagani raspored koji im je donijela činjenica da su lani završili na zadnjem mjestu u diviziji puno je važniji jer omogučuje 49ersima da gaze onim u čemu su izuzetni – pristupom i karakterom.

PASS OFFENSE – 4

Činjenica da momčad s ovako očajnom pas igrom u bilo kakvom scenariju može do 13 pobjeda i uloge nositelja u playoffu (čak i pauze u prvom tjednu) bila bi totalno suluda da ne znamo kako 49ersi tako minimalno koriste pas da ih ovaj loš učinak ne smeta previše. Naravno, do problema može doći u situacijama kada treba stizati razliku, ali čak ih ni to ne treba previše brinuti obzirom da ih do kraja sezone čekaju samo dvije opasne utakmice – protiv Ravensa i Steelersa (ono najgore je prošlo iznad očekivanja, pobjedama protiv Lionsa i Eaglesa na strani).

PASS DEFENSE – 6.5

Iz kola u kolo sve su bolji u ovom dijelu igre, prvenstveno zbog pojave izuzetnih pojedinaca poput rookiea Aldona Smitha i dinamične igre secondarya. Međutim, iako o njima vlada mit kao o nekakvoj ultra-čvrstoj momčadi koja rastura obranom, brojke jasno pokazuju da njihov učinak nije ni približan onome stvarno vrhunskih obrana poput one Ravensa.

TALENT – 7.3

QB 5, BR 8 (Vernon Davis je sjajan tight end, ali u ovoj momčadi je važniji kao bloker, tako da njegov potencijal nije lako iskoristiti, pogotovo ne limitiranom QB-u Smithu), PR 9 (rookie Aldon Smith preporodio je ovaj klimavi segment njihove igre u drugoj četvrtini sezone, u njemu su dobili rushera budućnosti, a nije na odmet što ga agresivna igra linije predvođena još jednim Smithom, Justionom, sjajno prati), SP 7 (Carlos Rogers nametnuo se kao prvi bek i lider razigrane i iznenađujuće dobre zadnje linije)

OSTALO – 8.8

U svemu ostalom kvalitetom im mogu parirati samo Raidersi. Specijalni tim možda je najvažniji dio momčadi uopće, počevši od sjajnog returnera Ginna koji osvaja prostor lakoćom i, što je još važnije, na redovnoj bazi, preko pouzdanog puntera Leea, do veterana kickera Ackersa koji je stigao iz Eaglesa donijevši jednoj momčadi stabilnost, a ostavivši onu drugu u panici svaki put kada ima priliku za udarac iz polja. Trka predvođena razbijačem Goreom je pouzdana i kvalitetna, iako O-linija nije bezgrešna, osobito kada je obrana QB-a u pitanju. Obrana trke srce je momčadi. Linijaši su sjajni, a ako nešto i prođe između njih sigurno neće pored fenomenalnog Patricka Willisa, valjda najboljeg linebackera u NFL-u u ovom trenutku.

UKUPNO: 6.7

S jedne strane uspjeh ove momčadi možda poručuje da nije sve u pas igri, a, s druge, činjenica da vjerojatno neće živjeti dugo u playoffu samo će potvrditi da bez dugih lopti nemate ništa. Ipak, momčad koja ima ovakav potencijal u obrani nije pametno zapostavljati, posebice ako uzmemo u obzir da je Aldon Smith doslovno tek započeo svoj profesionalni život i da smo vidjeli tek dio njegova potencijala. Ali, u playoffu ih ipak čeka nešto teži raspored nego u regularnom dijelu (iako će skore utakmice protiv Ravensa i Steelersa biti pravi pokazatelji njihove snage).

PROGNOZA PREDSEZONE: 7-9
PROGNOZA NAKON 4: 8-8
PROGNOZA NAKON 8: 13-3

7. (3) DETROIT LIONS

Ugodno iznenađenje ove sezone i momčad koja je na pravom putu da jednog dana postane vrhunska, ako to već i nije. Nedostaje im stabilnosti i iskustva u nekim dijelovima igre, ali talent je tu. Divizijski dvoboji njih i Packersa u godinama koje dolaze bit će prave poslastice.

PASS OFFENSE – 7

Nema širine, ali temelj je fantastičan – Staffordova ruka i Megatronove ruke. Stafford nije i neće biti franšiza sam po sebi, ali je itekako sposoban voditi playoff momčad i gađati tako bogomdanu metu kakva je Calvin Johnson.

PASS DEFENSE – 9.5

Imaju sve i igraju je na svim dijelovima terena. Bili bi u rangu Ravensa da imaju vrhunskog pass rushera, ali i ovako kombinacija pritiska dominantne središnje linije i solidan učinak endova uz dobre reakcije secondarya daju odlične rezultate.

TALENT – 8.3

QB 7, BR 10 (uz Johnsona tu su i dva čvrsta TE-a Pettigrew i Scheffler, s tim da bi Pettigrew s ovakvim fizikalijama bio klasa za sebe, samo da ima malo bolje ruke), PR 7 (Vanden Bosch i Avril su solidan rusherski dvojac, a sjajno ih prati agresivna igra na crti Suha i Williamsa), SP 9 (Chris Houston za sada sjajno koristi greške do kojih dolazi zbog panike koju sije prednja sedmorka)

OSTALO – 6.5

Osim pouzdanog veterana kickera Hansona, nema igrača vrijednog spomena u specijalnom timu, a posebice muku muče s kontrolom terena i pozicijama u oba smjera. O-linija je solidna u svemu, a trka ovisi o nadahnuću all-round RB-a Besta, koji talentom spada u sam vrh lige, ali ima jedno od onih tijela koje nije u stanju spojiti dvije utakmice za redom da se ne raspadne. Također, ozbiljan minus je i branjenje trke, čudno je da momčad s ovako dobrim centralnim tackleovima i pouzdanim centralnim LB-om kakav je Tulloch daje toliko šansi trkačima, ali očito je kako su svi toliko napaljeni na jurišanje prema naprijed da često zaborave pogledati oko sebe.

UKUPNO: 7.8

Dva susreta protiv Packersa koja im predstoje i nastup u playoffu bit će sjajna škola za ono što ih čeka ubuduće. Plusevi su im legitimni, a minusi lako ispravljivi. E, to se zove temelj.

PROGNOZA PREDSEZONE: 8-8
PROGNOZA NAKON 4: 10-6
PROGNOZA NAKON 8: 12-4

8. (10) NEW YORK JETS

Izgleda da ove godine opet mogu računati na playoff samo na račun obrane. Konkurencija se pojačala, a njihov napadački potencijal nije, međutim opet nalaze načina za doći do pobjede. Faktor Rexa Ryana izgleda zaslužuje biti uključen u neki budući koeficijent.

PASS OFFENSE – 4

Limitirani do bola, obzirom na talent rezultati su respektabilni.

PASS DEFENSE – 9

Ryanov blitz i sjajan secondary na čelu s Revisom jedini su način da imate fenomenalnu obranu pas igre bez fenomenalnih pass rushera.

TALENT – 7

QB 5, BR 5 (iako je teško vjerovati, bezvezni TE Keller i potrošeni Burress rade svoje u end zoni), PR 8 (jedina momčad čiji blitz ima svrhu zahvaljujući fantastičnoj prednjoj sedmorci, posebice linebackerima Paceu, Scottu i Harrisu), SP 10 (Revis je doslovno pola momčadi, čovjek svojim akcijama i reakcijama često napravi više od kompletnog napada)

OSTALO – 6.8

Specijalni tim vrhunski, osobito u povratnoj igri. O-linija više nije dominantna kao do sada, ali je još uvijek dovoljno dobra u branjenju QB-a. Problem je što bez njenog učinka u probijanju, trka Jetsa biva razotkrivena kao nešto potpuno bezopasno, a to pak znači da Jetsi u napadu nemaju ništa na što se mogu osloniti. Branjenje trke je slabiji dio obrane koja je građena oko blitza, ali srećom pouzdana zadnja linija još uvijek ispravlja većinu grešaka prednje sedmorke čak i u tom dijelu igre.

UKUPNO: 6.7

Padom učinka O-linije Jetsi su razotkriveni kao osrednja ekipa koja treba ozbiljne promjene u napadu kako bi se ubuduće uopće održala na ovim dosadašnjim razinama. Ili možda ne treba. Kao i obično, s njima je malo toga jasno.

PROGNOZA PREDSEZONE: 11-5
PROGNOZA NAKON 4: 9-7
PROGNOZA NAKON 8: 12-4

9. (15) NEW ENGLAND PATRIOTS

Patsi su zadnje dvije sezone gazili u regularnom dijelu sezone, da bi onda ekspresno ispali u prvom krugu playoffa, nakon čega bi se svi pitali što se dogodilo s onom moćnom momčadi iz prvih 16 utakmica. Odgovor je vrlo jednostavan za one koji ga žele vidjeti. U regularnom dijelu sezone Patsi ne igraju uvijek protiv vrhunske konkurencije, dok u playoffu uglavnom imaš samo vrhunske protivnike. Patsi ne samo da nisu vrhunska momčad, nego su po ovom mom koeficijentu tek 15. u ligi, tako da nije čudo što su ih preklani razbili Bengalsi, a lani Jetsi. Jednostavno, Belichik i Brady imaju jednu vrhunsku osobinu, a ta je da gaze slabije protivnike i dok tako nabijaju razliku ostavljaju dojam stroja. Čim naiđu na nekoga sebi ravnoga, zaštekaju. Sve je stvar percepcije. Evo, nakon što su izgubili od Billsa svi su govorili kako je Brady imao loš dan, međutim što ako su Billsi jednostavno jednako dobri, ako ne čak i bolji? Ovaj drugi poraz od Steelersa još je indikativniji. A ako mislite da je i noćašnji protiv Giantsa slučajan, onda zaslužujete čitati ESPN-ove analize.

PASS OFFENSE – 10

Ovo su doveli do savršenstva, posebice igru kroz sredinu i realizaciju. Međutim, čisto radi malo miksanja, ne bi bilo loše da imaju jedno rasno brzo krilo jer veterani Branch i Ochocinco daleko su od šampionske forme.

PASS DEFENSE – 1.5

Uporno zanemarivanje ovog aspekta igre brani nam da ih uopće uzmemo u obzir kao ozbiljnu Superbowl opciju, za razliku od Packersa oni čak nemaju ni talent kojega mogu čekati nadajući se da će eksplodirati.

TALENT – 5.5

QB 9, BR 10 (Gronkowski i Hernandez su nositelji ovog napada, žilavi Welker začin), PR 2 (sve više forsiraju 4-3 obranu ne bi li barem napravili nekakav pritisak, a dodatni bod dobivaju zbog veterana Andersona i Cartera koji su u zadnjih par utakmica konačno ponudili solidne opcije, pitanje je samo koliko takav njihov učinak može trajati jer ipak se radi o prosječnim linijašima), SP 1 (ako mislite da zanemaruju pass rush, što tek reći za talent u secondaryu, očito je kako Belichik vrlo dobro zna da je ovaj dio momčadi na streljani u današnjem NFL-u i da nema smisla trošiti previše sredstava na njegovo krpanje, međutim polaganje svih nada na osrednjeg beka kakav je McCourty ili prosječnog safetya kakav je Chung ipak graniči s bahatošću)

OSTALO – 7.7

Specijalni tim je izvrstan, posebici punter Mesko i kicker Gostkowski, dok je potencijalnih opasnih brzanaca u povratnoj igri koliko hoćete. O-linija je još uvijek šampionska i duboka, što je prava rijetkost, a rookie Nate Solder se sjajno uklopio u oba aspekta igre, bilo probijanje, bilo čuvanje. Iako nemaju ekstra talente u trci, gomila je tu solidnih igrača koji znaju što se od njih očekuje. Uglavnom, sve izgleda fantastično, osim jednog dijela igre koji je toliko loš da dobrim dijelom poništava svu ovu gomilu pluseva, a to je obrana trke. Dok miksaju obranu ne bi li nekako napravili pritisak na pas, potpuno su izneredili sredinu obrane i čim se nešto provuče pored sjajnog Wilforka na liniji nastaje panika. Centralni LB Mayo je ozljeđen, to može poslužiti kao opravdanje jer se ipak radi o glavnom tackleru, ali činjenica je da su i s njim u momčadi izgledali šuplje i naivno.

UKUPNO: 6.2

Patriotsi imaju šampionski napad po svim kriterijama, ali isto tako po svim kriterijima imaju diletantsku obranu. Dok se još i mogu nadati da će povratkom Mayoa i većom uigranošću nekako zaustaviti trku, za bolju obranu pas igre treba im prije svega talent i to svuda, od rusha do secondarya. Poraz u prvom krugu playoff izgleda im upisan u zvijezdama. I brojkama.

PROGNOZA PREDSEZONE: 12-4
PROGNOZA NAKON 4: 12-4
PROGNOZA NAKON 8: 11-5

10. (5) NEW YORK GIANTS

Čeka ih užasan raspored koji će definitivno ostaviti traga na dosadašnji učinak koji je pak iznad svih očekivanja. Šampionska jezgra se lagano troši, ali u ovome što je preostalo ima još dovoljno talenta da se uz mala poboljšanja Giantsi još dugo vremena drže u borbi za vrh.

PASS OFFENSE – 9

Preostali Manning se trudi što je bolje moguće oponašati brata, a posao koji radi je stvarno briljantan ako uzmemo u obzir da je linija ispred njega ove godine oslabljena i da je okružen gomilom limitiranih receivera.

PASS DEFENSE – 6

Usprkos sjajnom potencijalu i povremenim bljeskovima, ukupna obrana previše je sklona kiksevima i oscilacijama.

TALENT – 8.3

QB 7, BR 7 (Ballard je ključ svega, veliki TE idealna je meta za ruku poput Manningove, a od cijelog niza osrednjih brzih krila uvijek netko iskoči, bilo Cruz, bilo Nicks, bilo Manningham), PR 10 (idealan spoj individualnih majstora, momčad koja ima najbolji nos u ligi za pronalaženje ovakvog tipa igrača trenutno ima čak trojicu u rotaciji za dvije pozicije, Umenyioru, Tucka i Pierre-Paula, s tim da se ovaj potonji nametnuo kao prvo ime dok su dokazani veterani sjajna pratnja), SP 9 (Ross i Webster su se nametnuli kao jedan od boljih parova u ligi, a ni učinak safetya nije za baciti, dapače)

OSTALO – 6.3

O-linija je sve bolja u čuvanju Manninga, ali u trci je još uvijek ispodprosječna, čemu ne doprinosi ni potpuni podbačaj trkačkog dvojca Bradshaw-Jacobs. Ovaj potonji je potpuno izgubljen, dok Bradshaw još i odigrava nešto, ali sve skupa je premalo za uspostaviti nekakav balans s pas igrom na kojoj je ovako previše odgovornosti. Specijalni tim je očajan, a obrana trke solidna, prije svega zahvaljujući pouzdanim osiguračima.

UKUPNO: 7.4

Obzirom na to kakav ih brutalan raspored čeka do kraja, noćašnja pobjeda protiv Patsa bila je ključna. Zahvaljujući njoj, šanse za playoff i prvo mjesto u diviziji ostaju realne. Igrama pak Giantsi djeluju kao playoff momčad i debelo su nadmašili čak i najveće optimiste (ja osobno sam ih vidio kao prve u diviziji, iako nisam očekivao da će igrati na razini izazivača, dok ih je mainstrem uglavnom stavljao iza Eaglesa i Cowboysa).

PROGNOZA PREDSEZONE: 10-6
PROGNOZA NAKON 4: 9-7
PROGNOZA NAKON 8: 10-6

11. (7) PHILADELPHIA EAGLES

Klimavi početak sezone nakon ovoliko promjena koliko su ih oni napravili činio se logičnim, izgleda da se lagano zahuktavaju i kreću prema playoffu u kojega definitivno pripadaju talentom.

PASS OFFENSE – 7

Vick iz kola u kolo igra sve bolje, zid ispred njega se stabilizira, ali ništa ne može promijeniti činjenicu da nema rasnih meta koje mogu napraviti razliku. Sve se svodi na polagano osvajanje terena preko slot opcije Macklina ili na McCoyevu eksploziju nakon kratkog dodavanja.

PASS DEFENSE – 7.5

Pored svih zvučnih pojačanja, najboljim se pokazuje Jason Babin koji je postao idealan partner Trentu Coleu u pass rushu, dok cijeli niz backova i safetya tek treba doseći rezinu koja se od njih očekuje.

TALENT – 6.5

QB 8, BR 3 (Celek se slabo koristi iako je u pitanju čovjek s najboljim rukama u momčadi, Macklin je limitiran i osuđen na kratke rute i Vickovu preciznost, dok DeSean Jackson usprkos idealnim fizikalijama jednostavno nema ruke za ulogu koju bi trebao igrati), PR 10 (Babin i Cole su prototipovi 4-3 endova, dva podjednako kvalitetna rushera koja udvajanja čine nemogućom misijom te vas prisiljavaju da pojačate O-liniju s barem jednim dodatnim čovjekom), SP 5 (Samuel i Asomugha samo su dva u nizu imena koja trenutno bolje zvuče nego igraju, solidni su, ali od takvih igrača realno je očekivati puno više, osobito u playmakerskom dijelu igre)

OSTALO – 7.5

Specijalni tim je klimav, za što su sami ponajviše krivi pustivši dugogodišnjeg kickera Ackersa i dovevši se u situaciju da ovise o igrama dva rookiea (punter Henry i kicker Henery zvuče kao neki komični duo, a često tako i izgledaju na terenu). O-linija igra sve bolje i bolje, posebice u branjenju QB-a, dok u trci sjajno koriste Vickovu pokretljivost kako bi napravili što kvalitetnije rupe za McCoya koji je ove sezone jednostavno briljantan. Najlošiji dio momčadi je sredina obrane, nedostatak LB-a i kvalitete na sredini crte čini prednju sedmorku katastrofalnom u branjenju trke.

UKUPNO: 7.1

Slažući ovakav roster, Eaglesi su očito računali na Superbowl. Jedini problem je što su gomilajući zvučna imena morali štediti na drugim stranama, zbog čega imaju neiskusne igrače u specijalnom timu i prednjoj obrambenoj sedmorci. Pojačavati se na jednu stranu preko svake mjere da bi u isto vrijeme slabio neki drugi dio momčadi, a da pritom ne stekneš nikakvu značajnu prednost, malo je blesavo. Ovako, nije teško zamisliti kako Vick fenomenalnim igrama dovodi momčad u playoff, da bi u njemu ekspresno ispali zato što je mladi kicker promašio dva zicera.

PROGNOZA PREDSEZONE: 13-3
PROGNOZA NAKON 4: 9-7
PROGNOZA NAKON 8: 10-6

12. (13) SAN DIEGO CHARGERS

Nemogući porazi, kolapsi u zadnjim trenutcima i gubitništvo dovedeno do razine religije uvijek su bili, a izgleda i dalje ostaju, zaštitni znak Chargersa za vrijeme ere trenera Norva Turnera i QB-a Phila Riversa.

PASS OFFENSE – 7

Rivers igra najgoru sezonu u karijeri, iako je između svih tih posijanih lopti i idiotskih odluka još uvijek primjetan talent i ruka koji su ga godinama služili. Treba priznati da ove sezone ima i nikada slabiju podršku suigrača, praktički cijelu sezonu je bez najveće mete, pouzdanog TE-a Gatesa, sjajni Jackson je načet, a drugo krilo Floyd je svake nedjelje upitno zbog niza problema s ozljedama.

PASS DEFENSE – 6.5

Solidan pritisak na liniji, bez pass rusha, ali s jednim od najboljih secondarya u ligi.

TALENT – 5.3

QB 7, BR 5 (potencijal je za 10, ali zbog ozljeda Gatesa i Jacksona upola slabija ocjena je realnost), PR 1 (nema ga), SP 8 (veteran Eric Weddle ne samo da je najpouzdaniji safety u ligi, već je ove godine možda i MVP momčadi)

OSTALO – 6.6

Chargersi po običaju imaju najgori specijalni tim u ligi, prošle sezone su ih protivnici ubijali u ovom dijelu igre, a ove su dodatno ranjivi zbog odlaska returnera Sprolesa u Saintse. Da paradoks bude veći, specijalni tim postiže očajne rezultate usprkos tome što imaju jednog od najboljih puntera u ligi Mike Scifresa, a ni novi kicker Nick Novak ne igra ništa lošije od pouzdanog (osim u playoffu, naravno) Natea Kaedinga koji je izgubljen za sezonu. O-linija je krcata veteranima i uvijek pouzdana u svim segementima, trka je odlična s dva rasna RB-a, mladim Matthewsom i svestranim Tolbertom, dok je sredina obrane tek prosječna, u prvih sedam nema igrača vrijednog spomena što je popriličan problem.

UKUPNO: 6.4

Čak ako se i probude u drugom dijelu sezone i zaigraju kako mogu obzirom na potencijal pas igre, ne treba sumnjati da će Chargersi još jednom razočarati kada bude najpotrebnije.

PROGNOZA PREDSEZONE: 12-4
PROGNOZA NAKON 4: 9-7
PROGNOZA NAKON 8: 9-7

13. (9) DALLAS COWBOYS

Kao i Eaglesi, i Boysi su uvijek sve bazirali na zvučnim imenima, ali ove godine upravo su neki jeftini anonimusi glavni razlog zašto su uopće u lovu na playoff. Obzirom na to kako ih lagan raspored očekuje do kraja sezone, samo totalni kolaps unutar svlačionice ili epidemija ozljeda mogu ovu godinu pretvoriti u neuspjeh. Ili prevelika očekivanja, jer, ipak, ma kako solidni bili, realno su tek treća ekipa po kvaliteti u diviziji.

PASS OFFENSE – 7.5

Romo je imao sjajnih i očajnih trenutaka, ali obzirom na ozljede i probleme s O-linijom od njega su dobili standardnu razinu igre. Austin, Witten i Bryant pak mogu i moraju dati više, sad je pitanje tko je i koliko kriv – da li je stvarno Romo gori nego što mislimo, da li su Austin i Bryant više koncentrirani na slavu nego ne igru ili je pak za sve kriva koncepcija igre trenera? Odgovor će dati ovaj niz utakmica protiv limitiranih protivnika.

PASS DEFENSE – 6

Doslovno ovisi o jednom jedinom čovjeku, najboljem pass rusheru lige DeMarcusu Wareu.

TALENT – 7

QB 7, BR 10 (Bryantov potencijal je strašan, Witten je iskusni veteran i kralj sredine, a Austin kao treća opcija jasno ukazuje na bogatstvo kakvo priliči najvećim ekipama), PR 9 (Wareu nedostaje podrška), SP 2 (kao linija aktivni, ali neučinkoviti)

OSTALO – 6.6

Taktika trošenja dolara na zvijezde uglavnom znači da su specijalni timovi loši. Takav je i ovaj Dallasa. Slična stvar vrijedi i za O-linije, s tim da je primjetno kako ova Dallasa iz utakmice u utakmicu igra sve bolje i danas je respekta vrijedna skupina, posebice u trci. Nažalost, Cowboysi su ogroman novac bacili na Felixa Jonesa koji je totalni promašaj kao glavni trkač, tako da se tom prilikom ni taktika preplaćivanja nije pokazala uspješnom (ako ništa drugo, ozljeda Jonesa otvorila je vrata mladome Murrayu koji je u prvih par susreta odmah pokazao eksplozivni talent kakav je ovoj momčadi nedostajao). Štedljivost prilikom slaganja prve obrambene sedmorke nije dobrodošla, što je i razlog zbog kojega je obrana trke Boysa nikakva. Mladi Sean Lee, jedini LB vrijedan spomena, ozbiljnije se ozljedio i pitanje je kako će loša obrana funkcionirati bez ključnog čovjeka sredine.

UKUPNO: 6.8

Srećom po Boyse, sistem "stil ispred sadržaja" po kojem funkcioniraju bit će im dovoljan za uspjeh u preostalom dijelu sezone u kojem imaju smiješno lagan raspored. Međutim, na nastup u playoffu nakon godina neuspjeha još jednom će pričekati jer u međusobnim dvobojima s Giantsima i Eaglesima ipak nisu favoriti.

PROGNOZA PREDSEZONE: 8-8
PROGNOZA NAKON 4: 8-8
PROGNOZA NAKON 8: 10-6

14. (14) CINCINATTI BENGALS

E, ovo je iznenađenje. 49ersi su bolji od očekivanog, istina, ali nije problem objasniti njihove uspjehe ako uzmemo u obzir kontekst. Bengalsi nemaju lak raspored, nemaju ekstra talente, ali imaju tvrdu obranu, solidan napad i dovoljno karaktera da se nikada ne predaju i jednostavno ne dozvoljavaju slabijem protivniku šansu. To što su u stanju završiti susret također je jedna odlika koja ne ulazi u konačnu ocjenu, ali itekako doprinosi krajnjem rezultatu.

PASS OFFENSE – 5

Dva rookiea odrađuju sjajan posao, Andy Dalton ima upitnu ruku, ali sve nadoknađuje liderskim karakterom, dok je A.J. Green jednostavno fenomenalan.

PASS DEFENSE – 7

Uništavaju agresivnom igrom na liniji, s tim da im je najveća snaga ogroman broj podjednako dobrih tackleova i endova koje rotiraju, zbog čega su u stanju tijekom cijelog susreta održavati istu razinu pritiska. Pojedinačno solidni, ali kao momčad čvrsti kao kamen.

TALENT – 5

QB 5, BR 6 (Green ima fizikalije za postati novi Megatron, međutim pitanje je zašto ne koriste više talentiranog TE-a Greshama), PR 4 (Michael Johnson se nameće kao budući specijalist za pass rush, za sada ipak većinu posla odrađuje sredina linije), SP 5 (Leon Hall ostao je i dalje prvo ime danas solidne, a nekada briljantne zadnje linije)

OSTALO – 8.3

Ovdje se nalaze bitni razlozi njihovih uspjeha. Specijalni tim je gotovo bezgrešan, O-linija fantastična zbog čega je i Daltonu puno lakše, a i jedan ostarjeli razbijač bez eksplozivnosti poput Bensona tada može puno lakše odrađivati posao. Ipak, možda najveći plus se nalazi u srcu obrane, prednja sedmorka jednostavno ne dopušta razvijanje nikakve igre po zemlji. Upravo zbog toga su u stanju razbiti slabije protivnike koji po defaultu većinu napada baziraju na trci. Protiv sredine u kojoj se rotiraju Peko, Fanene, Sims i Atkins, dok im leđa čuvaju sjajni Maualuga i safety Crocker, nije lako razviti trku, a čim slabije momčadi natjerate da se koriste samo jednim aspektom igre (koji im očito ne leži, jer da imaju pas igru tada ne bi spadale u slabije), napravili ste posao.

UKUPNO: 6.3

Spoj iskusnih veterana i ratnika u obrani koji su prije dvije sezone pregazili jedne Patriotse u playoffu očito je trebao samo dozu svježe krvi u napadu da se u potpunosti razbudi. Sada je samo pitanje koliko će ova iskusna obrambena jezgra trajati dok Dalton i Green stasavaju.

PROGNOZA PREDSEZONE: 3-13
PROGNOZA NAKON 4: 6-10
PROGNOZA NAKON 8: 10-6

15. (12) BUFFALO BILLS

Korak naprijed je bio očekivan, ali Billsi su već sada respekta vrijedna momčad koja živi od sjajne igre O-linije.

PASS OFFENSE – 8

Ryan Fitzpatrick je dobar, ali još je bolji iza sjajne linije. Receiveri nisu ništa naročito, ali kada vam je glavni hvatač fenomenalni RB, onda je i to manje važno.

PASS DEFENSE – 4.5

Nemaju pass rush, ali sjajni secondary ih drži iznad vode. Također, rookie Marcell Dareus nametnuo se kao glavni pokretač svega na liniji i momak oko kojega se može slagati sjajna budućnost.

TALENT – 5.8

QB 7, BR 5 (Johnson je solidan, TE Chandler obećava, ali sve skupa je premalo), PR 1 (ono malo sackova što imaju skupili su praktički u jednoj jedinoj utakmici protiv Redskinsa kojima se kolo ranije raspala O-linija, inače bezopasni do bola, osim spomenutog Dareusa koji stiže biti svuda), SP 10 (George Wilson igra fantastičnu sezonu, sjajni safety svojim playmakerskim učinkom predvodi zadnju liniju koja nadoknađuje nepostojeći pass rush)

OSTALO – 7.6

Već smo spomenuli da je O-linija Billsa ove sezone najbolja u ligi, a to daje prostora sjajnom veteranu Fredu Jacksonu da osvaja prostor kako poželi, bilo probijanjem ili nakon pasa. Naravno, nije sve idealno, specijalni tim je bolno neučinkovit, a obrana trke zbog nedostatka poštenog LB-a opet ovisi o reakcijama Dareusa na crti i Wilsonovoj pribranosti u zadnjoj liniji.

UKUPNO: 6.5

Vezivanje za Fitzpatricka nije loš potez, čovjek sada praktički iza sebe ima cijelu sezonu tijekom koje je dokazao da je itekako u stanju funckionirati iza sjajne linije. Billsi konačno grade momčad sa smislom, imaju cijeli niz talentiranih mladih igrača na pozicijama koje su običnom promatraču nebitne, sada se pak treba posvetiti razvijanju i pronalaženju atleta koji se mogu koristiti u ulozi BR-a i PR-a.

PROGNOZA PREDSEZONE: 4-12
PROGNOZA NAKON 4: 6-10
PROGNOZA NAKON 8: 9-7

16. (17) ATLANTA FALCONS

Osrednja momčad se našla točno tamo gdje joj je mjesto, u sredini ljestvice.

PASS OFFENSE – 5.5

Osrednji QB, osrednje mete, iako je potencijal rookiea Jonesa neupitan.

PASS DEFENSE – 5.5

Odličan pritisak na liniji, ali i potpuni podbačaj pass rusha i secondarya.

TALENT – 4.5

QB 5, BR 7 (dobri stari Gonzalez još uvijek nosi većinu tereta, dok razvikani White i Jones ne briljiraju, uglavnom zbog manjkavosti Ryanove ruke), PR 3 (pustiti Babina u Eaglese i zamijeniti ga veteranom Edwardsom pokazalo se greškom, ali barem linija nešto odrađuje), SP 3 (Grimes se nametnuo kao najpouzdaniji bek, ali očit je nedostatak aktivnosti i kvalitete u zadnjoj liniji)

OSTALO – 8.3

Specijalni tim je odličan, a O-linija solidna. Imaju gomilu sjajnih trkača koje predvodi neuništivi veteran Turner, a možda najbolji dio momčadi uopće je sredina obrane koja fenomenalno zatvara trku protivnika. Za to su najzalužniji pouzdani linijaši i centralni LB Curtis Lofton koji je uz Michaela Turnera MVP momčadi ove sezone.

UKUPNO: 6

Jednu ozbiljniju ozljedu Turnera ili Loftona su udaljeni od toga da ih Panthersi preskoče u diviziji i više se ne osvrnu. Osrednjost im je upisana u gene.

PROGNOZA PREDSEZONE: 11-5
PROGNOZA NAKON 4: 7-9
PROGNOZA NAKON 8: 9-7

17. (20) CHICAGO BEARS

Rođenjem Lionsa, Bearsi su postali nebitni čak i u svojoj diviziji.

PASS OFFENSE – 4.5

Cutler ima sjajnu ruku, ali i manjkav um sklon kiksevima. Opet, obzirom na očajnu ponudu hvatača, teško ga je kriviti za išta pošto sam-samcat u suradnji sa sjajnim Forteovim all-round učinkom održava privid pas igre.

PASS DEFENSE – 4.5

Pass rush solidan, secondary nakrcan odbačenim veteranima koji igrama opravdavaju odluke bivših poslodavaca.

TALENT – 4.3

QB 6, BR 1 (apsolutna suša, da nije Fortea Cutler ne bi imao kome baciti loptu), PR 7 (dobri stari Peppers sam samcat odrađuje posao cijele momčadi), SP 3 (jedini član secondarya koji zaslužuje prolaznu ocjenu solidni je bek Moore)

OSTALO – 8

Specijalni tim je druga najveća snaga momčadi, ponajprije zahvaljujući fenomenalnom returneru Devinu Hesteru, možda najboljem svih vremena u tome što radi. Prva je, naravno, trkački učinak Matta Fortea, za koji čovjek zaslužuje još više pohvala zbog činjenice da ga odrađuje iza sumnjive O-linije (koja je još i dobra u trci obzirom na to koliko je kriminalna u čuvanju Cutlera). Međutim, čak ni takva O-linija ne može pokvariti činjenicu da su Bearsi zaslužili čiste desetke za Hestera, Fortea i obranu trke za koju se i dalje pouzdano brine veteran Brian Urlacher.

UKUPNO: 5.3

Čak ni fenomenalan učinak Fortea do kraja sezone i cijeli niz izvrsnih pojedinaca neće biti dovoljni dok su napad po zraku i obrana istoga na ovako niskim granama, odnosno dok se momčad slaže kao all-star roster umjesto kao momčad.

PROGNOZA PREDSEZONE: 7-9
PROGNOZA NAKON 4: 7-9
PROGNOZA NAKON 8: 8-8

18. (18) WASHINGTON REDSKINS

Znali smo da će igra QB-ova biti problem, ali raspad O-linije potencirao ga je do apsurdnih razmjera.

PASS OFFENSE – 3.5

Uz to što su Grossman i Beck potpuno nesposobni voditi NFL momčad, još im se ozljedio veteran Moss koji je bio glavni receiver. Što je loše, jer su i ovako sakati, a u jednu ruku je i dobro jer će većina lopti ići na Freda Davisa koji je ionako jedini član ovoga napada vrijedan spomena.

PASS DEFENSE – 7.5

Krenuli su furiozno u sezonu, ali su počeli padati u formi kako su stvari u momčadi počele postajati sve crnije i crnije.

TALENT – 5.9

QB 2.5, BR 9 (Fred Davis ima prvoklasne ruke obzirom da takvom lakoćom hvata lopte koje mu bacaju Grossman ili Beck), PR 8 (Orakpo igra standardno dobro, ali rookie Kerrigan ga više ne prati), SP 5 (Landry igra sezonu za zaborav, a ni Hall nije pokazao ništa od svog playmakerskog potencijala)

OSTALO – 6.1

Specijalni tim je solidan i pouzdan, što je dobra stvar ako ste Redskinsi jer pouzdanost i stabilnost nisu česte riječi u ovom klubu. O-linija je uvijek bila klimava, ali nakon ovog niza ozljeda postala je katastrofalna. Trka je bila neučinkovita i dok je prvi RB Hightower bio zdrav, bez njega će pasti na još niže grane. Ipak, kao i obrana pasa, i obrana trke je poprilično kvalitetna zahvaljujući centralnom LB-u veteranu Fletcheru.

UKUPNO: 5.8

Potencijalno šampionska obrana u paru s diletantskim napadom. Pitanje je samo što će se dogoditi prije, hoće li uprava skrpati napad i učiniti ga barem solidnim, ili će se obrana raspasti. Obzirom da su u pitanju Redskinsi, hendikep stavljam na ovo drugo.

PROGNOZA PREDSEZONE: 5-11
PROGNOZA NAKON 4: 8-8
PROGNOZA NAKON 8: 7-9

19. (22) KANSAS CITY CHIEFS

U sezonu su krenuli bez prvog receivera, u prvoj utakmici ostali su bez jednog od važnijih obrambenih playmakera, a zatim su ostali i bez najboljeg trkača i uopće igrača, svi smo ih otpisali, a oni se i dalje ne daju, ne žele biti užasno loši, već samo užasno prosječni.

PASS OFFENSE – 2

Cassel uživa jer je ovo valjda jedina momčad u ligi u kojoj može proživljavati svoje srednjoškolske fantazije, ali činjenica je da ove sezone ima možda i bolji korpus receivera nego lani kada su ušli u playoff.

PASS DEFENSE – 4.5

Na granici toga da postane solidna i respektabilna u cjelosti.

TALENT – 6

QB 3, BR 4 (Bowe je solidno krilo, ali najviše intrigira pojava mladog Baldwina koji ima fizikalije za ulogu BR-a), PR 9 (Hali je genijalac, ali kao i svi genijalci i on je usamljen i neshvaćen), SP 9 (Brandon Flowers se nametnuo kao prvi playmaker u obrani nakon ozljede Berrya, sjajni CB briljira i prava je šteta što Berry nije tu jer bi s njima dvojicom ovaj secondary bio granično savršen)

OSTALO – 7.1

Specijalni tim je dobar, O-linija pouzdana, trka odrađuje svoje čak i bez Charlesa, a jedini slabiji dio ostatka momčadi je obrambena linija kroz koju se itekako da izvesti opasno trčanje.

UKUPNO: 4.9

Za njih je najvažnije razviti još ponekog pojedinca kojem će dogodine priključiti Berrya, Charlesa i TE-a Moeakia. A ne bi bilo zgorega naći i boljeg QB-a od Cassela.

PROGNOZA PREDSEZONE: 6-10
PROGNOZA NAKON 4: 3-13
PROGNOZA NAKON 8: 7-9

20. (16) CAROLINA PANTHERS

Puno važnije od nesretnih poraza ili činjenice da će score na kraju sezone biti negativan je to što su u Newtonu dobili franšizu. U biti, to je jedino važno.

PASS OFFENSE – 8.5

Newton je oživio Smitha, Olsena i Shockeya. Newton je zombie master.

PASS DEFENSE – 3.5

Nije učinkovita, ali ima potencijal.

TALENT – 6.8

QB 8, BR 7 (velike mete Olsen i Shockey u sredini, brzanac Smith na krilu, a dogodine mogu slobodno tražiti rasno visoko krilo u prvoj rundi i eto im šampionske rotacije), PR 8 (kao momčad moraju još puno učiti, ali Charles Johnson je mladi as koji će dogodine eksplodirati), SP 4 (nema playmakera, ali ima cijeli niz mladih igrača koji obećavaju)

OSTALO – 5.8

Specijalni tim im je valjda najgori u ligi, a u njegove očajne rezultate se uklopio čak i jedan pouzdani kicker kakav je Olindo Mare, koji je u prethodnom kolu promašio zicer za moguću pobjedu. O-linija je dobra, ali teško je reći koliko dobra obzirom da Newton čuva sam sebe radom nogu. Nekada razvikani trkači Panthersa danas su roba za otpad, ali sam Newton svojim potezima i gomilom TD-ova drži ovaj segment igre na visokoj razini. Ozljeda Jona Beasona dovela je do rupe u obrani trke koju je teško zakrpati obzirom da je Beason u sredini obrane bio gotovo pa učinkovit koliko je Newton u napadu.

UKUPNO: 6.2

Momčad koja već sada ima spremno sve što je potrebno za put prema vrhu. Dogodine, sa zdravim Beasonom, godinu iskusnijim Newtonom i Johnsonom koji tek dolazi u napon snage, mogu ciljati na skidanje Saintsa. Falconse bi skinuli već i ove godine da nije poprilično zeznutog rasporeda u ovom drugom dijelu sezone.

PROGNOZA PREDSEZONE: 5-11
PROGNOZA NAKON 4: 8-8
PROGNOZA NAKON 8: 6-10

21. (19) TENNESSEE TITANS

Na trenutak se učinilo da bi se mogli boriti za vrh divizije s Texansima, a onda je Chris Johnson nestao (odnosno, uopće se nije ni pojavio), a s njim i snovi Titansa o uspješnoj sezoni.

PASS OFFENSE – 7

Solidni veteran Hasselbeck iza solidne linije odrađuje solidan posao.

PASS DEFENSE – 4

Nemaju talenta za išta više od guranja na liniji.

TALENT – 4.5

QB 5, BR 6 (Jared Cook je najbolji TE o kojem nitko ne priča, momak se nametnuo kao prvo ime napada, a Nate Washington krpa nedostatak asa kakav je Kenny Britt, potencijalni superstar koji se ozljedio na samom startu sezone), PR 3, SP 4

OSTALO – 6

O-linija je već godinama najbolji dio ekipe, tako je i ove godine, stoga ne pušim priče da je i ona djelomično odgovorna za katastrofalnu igru Chrisa Johnsona. Čovjek je jednostavno gotov, danas je pročitana knjiga, a nakon što je došao do novca izgleda više nema ni motiva. Igrati bez ikakvog učinka trke nije lako, ali za utjehu Titansima ostaju činjenice da imaju dobar specijalni tim i da je obrana trke solidna zahvaljujući pouzdanom centralnom LB-u Barrettu Ruudu.

UKUPNO: 5.4

Ove godine su izbjegli rebuilding, ali obzirom na ozljedu prvog receivera, promašaj s potpisivanjem Johnsona i činjenicu da je Hasselbeck pred mirovinom, možda bi bilo bolje da nisu.

PROGNOZA PREDSEZONE: 4-12
PROGNOZA NAKON 4: 8-8
PROGNOZA NAKON 8: 6-10

22. (21) CLEVELAND BROWNS

Očekivalo se da naprave korak naprijed, međutim izgleda da će na kraju sezone rezultat biti bolji od izvedbe. Drugim riječima, Brownsi su i dalje loša momčad, ali maskirat će to scoreom kojega mogu zahvaliti laganom rasporedu.

PASS OFFENSE – 3.5

McCoy nema ruku niti za dati poštenu peticu, a više iskoristivih krila ima u Kosovskom Ratnom Vazduhoplovstvu.

PASS DEFENSE – 7.5

Najbolji dio ekipe zahvaljući prije svega sjajnoj liniji i konstantnom pritisku kojega generira.

TALENT – 2.8

QB 4, BR 1, PR 4, SP 1

OSTALO – 5.9

Specijalni tim nekada je bio zaštitni znak momčadi, danas je dio sveopćeg sivila. O-linija je OK, ali nedostatak poštenih trkača čini taj podatak nebitnim. Ipak, da nije sve tako loše pokazuje dobar učinak obrane trke, za što je najzalužniji centralni tackle Athyba Rubin, danas možda jedini član Brownsa vrijedan spomena.

UKUPNO: 4.9

PROGNOZA PREDSEZONE: 7-9
PROGNOZA NAKON 4: 5-11
PROGNOZA NAKON 8: 6-10

23. (24) JACKSONVILLE JAGUARS

Činjenica da Jagsi dolaze do pobjeda s ovakvom pas igrom ravna je osvajanju medalje u bacanju koplja koristeći samo zube.

PASS OFFENSE – 1

Jer, igrati s ovakvo lošim QB-evima i krilima ravno je ne-imanju ruku.

PASS DEFENSE – 7.5

A ovo je jedan od glavnih razloga zašto nisu kanta za napucavanje.

TALENT – 3.5

QB 2, BR 1 (šteta što tight end Mercedes Lewis ne može bacati loptu sam sebi, ovako imaš osjećaj da mali Gabbert uopće nije svjestan da čovjek postoji), PR 5 (linija je agresivna, a prvo ime na njoj je Jeremy Mincey), SP 5 (momčadski čvrst učinak uz istaknutu rolu safetya Dwighta Lowerya)

OSTALO – 6.9

Specijalni tim i O-linija nisu dobri, to je činjenica, ali zato je trka na čelu s vječnim MJ Drewom pouzdana kao uvijek. Ipak, od svega je najbolja obrana trke koju predvodi LB Paul Posluszny.

UKUPNO: 4.7

Rebuilding je počeo, a hoće li završiti u Los Angelesu puno je važnije pitanje od onoga kada će završiti, obzirom da Gabbert očito nije odgovor na QB-u.

PROGNOZA PREDSEZONE: 5-11
PROGNOZA NAKON 4: 3-13
PROGNOZA NAKON 8: 6-10

24. (25) OAKLAND RAIDERS

Raidersi nisu toliko loši koliko većina ljudi misli, ali nisu ni toliko dobri koliko sami misle da jesu. Tako to biva kada momčad poprimi mentalitet vlasnika, makar on bio i pokojni.

PASS OFFENSE – 4

Pod Campbellom su bar izbjegavali kobne pogreške, pod Palmerom će izgubljenih lopti biti na sve strane.

PASS DEFENSE – 2.5

Vole se smatrati opasnom momčadi, a pass rush im je oštar poput bebine guze.

TALENT – 2.5

QB 4 (samo zato što posoji šansa da se Campbell vrati do kraja sezone, inače i manje zbog Palmera), BR 1 (gomila osrednjih, brzih i niskih krila koja ne služe ničemu u sredini terena niti u end zoni), PR 3 (sjajni linijaš Seymour ne može sve sam, ali vraški se trudi), SP 2 (ako ste se pitali kako su nadoknadili učinak Asomughe, odgovor je – nikako)

OSTALO – 9.3

E, ovdje se ima o čemu pričati. Dvojac McFadden-Bush najbolja je kombinacija RB-a u NFL-u. Obrambena sedmorka predvođena Seymourom na liniji, McClainom i Wimbleyom iza linije te Branchem kao osiguračem među najboljima je u zaustavljanju trke u NFL-u (ili bi bolje bilo reći da se takvim činio dok ih noćas nije izneredio Tebow). Specijalni tim sa sjajnim returnerom Fordom, pouzdanim kickerom Janikowskim i valjda najboljim punterom u ligi Lechlerom također je pri samom vrhu NFL-a. O-linija je izrasla u jednu od najčvrščih u ligi, bilo da se radi o čuvanju QB-a ili probijanju. Sve ovo je dokaz da je Al Davis itekako znao kako se slaže momčad, ali jednostavno nije pogodio s QB-om i BR-om na draftu, niti je pronašao rasnog PR-a. Samo to.

UKUPNO: 4.6

Smiješno je što su sve dali za Palmera, jer možda se upravo u ta dva picka prve runde krilo ono što im nedostaje, talentirani QB, tight end ili pass rusher. Najgore od svega, nastavi li Palmer tamo gdje je stao prošle godine, mogli bi ga maknuti prije kraja sezone i vratiti Campbella, a to bi značilo da su se odrekli pickova nizašto. E, to bi bilo tako Raidersovski, pardon Davisovski.

PROGNOZA PREDSEZONE: 4-12
PROGNOZA NAKON 4: 8-8
PROGNOZA NAKON 8: 6-10

25. (23) TAMPA BAY BUCCANERS

Lani je sjajno izdanje Josha Freemana zamaskiralo činjenicu da je ovo loša momčad. Ove sezone Freeman ne igra svemirski i sve maske su pale.

PASS OFFENSE – 5.5

Obzirom na manjak opcija, Freeman još i dobro igra.

PASS DEFENSE – 2

Učinkovita kao Radmanove tablete za dug i zdrav život.

TALENT – 3.5

QB 6, BR 1, PR 1, SP 6 (Talib i Barber na bokovima jedine su dvije svjetle točke obrane)

OSTALO – 7.8

Dobar specijalni tim i odlična O-linija koja je u stanju čuvati Freemana i probijati se, bez obzira na to igra li prvi trkač Blount ili ne, dobre su strane Bucsa. Doduše, Blount je u stanju bljesnuti, ali ne radi se o vrhunskom RB-u oko kojega možeš nešto graditi. Također, obrana trke je daleko od vrhunske, nitko se ne nameće kao lider u sredini.

UKUPNO: 4.7

Momčad tanka kao papir koja je zavarala lanjskim scoreom. Lagani raspored i Freemanova herojstva prikazali su ih puno boljima nego što jesu, međutim čim se raspored pojačao i čim se Freeman spustio na zemlju, istina je isplivala na površinu, crna i ružna poput drekeca. Bucsi jednostavno još nisu gotovi s rebuildingom, iako ih može veseliti da u Freemanu imaju riješeno ono najvažnije.

PROGNOZA PREDSEZONE: 9-7
PROGNOZA NAKON 4: 7-9
PROGNOZA NAKON 8: 5-11

26. (27) MINNESOTA VIKINGS

Donedavno šampionska momčad zadržala je neke crte vhunske ekipe, ali pas igra zahtijeva ozbiljan tretman.

PASS OFFENSE – 2

Ponder nakon dvije utakmice izgleda kao pun pogodak, pričekajmo kraj sezone prije nego otvorimo šampanjac. Jer, ako ovoj ligi išta treba, to je više kompetentnih QB-ova.

PASS DEFENSE – 1.5

Jadni Allen je usamljeniji od poštenog čovjeka na izbornim listićima predstojećih nam izbora.

TALENT – 4.5

QB 6, BR 1 (trenutno vlada pustoš, iako Ponder izgleda kao netko tko bi fizički dominantne mete poput Jenkinsa i Shiancoea mogao dići na solidnu razinu), PR 10 (koliko je Allen usamljen najbolje govori činjenica da usprkos njegovom učinku vrijednom ocjene deset, momčad ne može dobiti više od 1.5), SP 1 (gomila prolaznika)

OSTALO – 8.4

Specijalni tim je odličan, trka je najbolja u ligi zahvaljujući pogodite kome, a impresivan je i učinak sredine obrane u zaustavljanju trke (kvalitetna igra na liniji, plus sjajan učinak LB-a Greenwaya). Problem je pak loša O-linija. Adrian Peterson je ne treba da bi odrađivao posao, ali jednom Ponderu bi itekako dobro došla.

UKUPNO: 4.1

Uspije li Ponder brzo izrasti u pouzdanu opciju, možda stignu iskoristiti ovih par godina vrhunskog učinka što ih je preostalo Petersonu i Allenu.

PROGNOZA PREDSEZONE: 8-8
PROGNOZA NAKON 4: 4-12
PROGNOZA NAKON 8: 5-11

27. (26) SEATTLE SEAHAWKS

Nemaju talenta, ali itekako su čvrsti, posebice u obrani trke i čuvanju sredine. U obrani općenito u ničemu nisu sjajni, ali ni katastrofalni.

PASS OFFENSE – 3

Obzirom na činjenicu da nemaju QB-a niti receivere, do sada su ostvarili solidne rezultate.

PASS DEFENSE – 4

Obzirom na to da nemaju poštenog pass rushera, za sada su ostavili solidan dojam.

TALENT – 4

QB 3, BR 2 (dovođenje Millera i Ricea pokazalo se totalnim promašajem, iako ih ne treba otpisati dok ih ne vidimo u akciji s pravim QB-om), PR 5 (veteran Clemons se nametnuo kao solidna opcija u ovoj drugoj četvrtini sezone), SP 6 (mladi Chancelor izgleda kao safety budućnosti)

OSTALO – 5.7

Specijalni tim ih je lani praktički doveo do playoffa, ove godine pak igra očajno, što je najbolji pokazatelj da bazirati uspjeh na ovom segmentu igre nije garancija ničega. U svjetlu budućnost O-linije se kunu, ali trenutno ona ne pokazuje ništa. Trka je nepostojeća te se postavlja pitanje kako ova momčad uopće dolazi u situacije za zabiti nešto. Jedini plus ide obrani trke na čelu s odličnim zapovjednikom obrane Davidom Hawtorneom.

UKUPNO: 4.2

Ako ništa drugo, treba im čestitati što iz ovog minimuma talenta kojeg imaju izvlače maksimum.

PROGNOZA PREDSEZONE: 4-12
PROGNOZA NAKON 4: 3-13
PROGNOZA NAKON 8: 3-13

28. (28) ST. LOUIS RAMS

Krvnički raspored ih nije mazio, a nisu ni ozljede. Sve skupa pak nije uspijelo sakriti činjenicu da Ramsi imaju budućnost.

PASS OFFENSE – 1

Bradford je nazadovao nakon solidne prve godine, ali obzirom na očajne mete i kriminalnu O-liniju, može biti sretan što će sezonu završiti živ.

PASS DEFENSE – 5

Chris Long je zvijer, pitajte samo Saintse protiv kojih je podsjetio na najbolje partije Claya Matthewsa. I onda se netko pita da li je pass rush stvarno toliko bitan, a imaš tog jednog jedinog čovjeka koji napad za napadom zaustavlja svaki pokušaj protivnika sam samcat stalnim pritiskom na QB-a.

TALENT – 4

QB 6, BR 1, PR 8 (Chris Long!), SP 1

OSTALO – 5.7

Među svim ostalim igračima u obrani jedini vrijedan spomena je Laurinaitis, centralni LB koji malčice popravlja dojam obrane trke u kojoj su Ramsi očajni. O-linija je loša u branjenju pasa, ali odrađuje solidan posao u trci, gdje pomaže uvijek pouzdanom veterano Jacksonu. Specijalni tim je također vrlo solidan.

UKUPNO: 3.9

Ovaj prvi dio sezone je bio potpuno čistilište, nakon kojega će ova momčad biti samo bolja. Sada barem znaju da moraju itekako puno raditi u obrani i na izgradnji linija, ali isto tako znaju da imaju solidne playmakere za ubuduće.

PROGNOZA PREDSEZONE: 4-12
PROGNOZA NAKON 4: 4-12
PROGNOZA NAKON 8: 3-13

29. (29) ARIZONA CARDINALS

Valjda će se nakon još jedne katastrofalne sezone pomiriti s time da su vremena ove generacije prošla i da je vrijeme za rebuilding.

PASS OFFENSE – 2.5

Kevin Kolb je gori nego smo mogli i zamisliti.

PASS DEFENSE – 1

Nije viđena ove sezone u Arizoni. Sunsi prema njima djeluju kao Rileyevi Knicksi.

TALENT – 3.3

QB 3, BR 5 (Fitzgerald izvlači maksimum iz svake situacije, ali samo je Kolb kriv zbog minimalne iskorištenosti pouzdanih opcija u sredini kao što su veterani Heap i King), PR 3 (Calais Campbell je sam i očito ne tako dobar kakvim se činio dok je veteran Dockett bio u naponu snage), SP 2 (secondary koji se smatra najgorim u NFL-u možda ne bi bio toliko loš da prednja sedmorka stvara ikakav pritisak)

OSTALO – 6.7

Ako i dođu do koje neočekivane pobjede ove sezone, bit će to zbog sjajnih specijalaca i odlične forme veterana Wellsa koji u sjeni katastrofe zvane Kolb lagano odrađuje izvrstan trkački posao. O-linija je loša, slično kao i branjenje trke koje ne brani ništa.

UKUPNO: 3.4

Nešto mi govori da će Cardinalsi i u budućnosti često boraviti na ovim niskim pozicijama prilikom sličnih osvrta.

PROGNOZA PREDSEZONE: 6-10
PROGNOZA NAKON 4: 5-11
PROGNOZA NAKON 8: 3-13

30. (30) DENVER BRONCOS

Možda možemo ovu franšizu proglasiti neozbiljnom zbog odluke da momčad daju u ruke Tebowu, što je valjda ekvivalent tome da u formulu 1 sjedneš Steviea Wondera, ali može ih se razumjeti iz dva razloga – gomila poraza znači da će na šanse da se na draftu dokopaju pravog QB-a biti veće, a i nije problem trpiti Tebowa kada pola stadiona nosi dres s njegovim imenom.

PASS OFFENSE – 1

Nema ga, ali zato možete vidjeti gomilu srednjoškolskih i sveučilišnih akcija.

PASS DEFENSE – 3

Razočaranje jer se puno više očekivalo od razvikanog rookiea Millera i nekoć briljantnog veterana Dumervilea.

TALENT – 2.8

QB 1, BR 2 (treba biti iskren i reći da Tebow baš i nema poštenih opcija, iako Decker i Fells djeluju zanimljivo gledajući fizikalije), PR 7 (Miller je buduća zvijezda, ali ove godine mu titulu obrambenog rookiea godine ipak uzima Aldon Smith iz Ninersa, dok je Dumervileov nestanak tema za X-files, čovjeka su ozljede iz najboljeg pass rushera u ligi u samo dvije godine pretvorile u nulu), SP 1

OSTALO – 6.7

Dobar specijalni tim, posebice uvijek pouzdan kicker Prater, svjetla su točka Broncosa. O-linija im je u komadima, trkači su drugorazredni iako ih prisustvo Tebowa stavlja u bolje pozicije obzirom da je on sam izuzetan trkač, a poprilično dobro brane trku zahvaljujući paru mladih centralnih linebackera.

UKUPNO: 3.4

Nemaju puno talenta, ali nakon još jednog dobrog drafta stvari bi mogle biti puno bolje. A da dobro draftaju pobrinut će se dobri Tebow.

PROGNOZA PREDSEZONE: 5-11
PROGNOZA NAKON 4: 5-11
PROGNOZA NAKON 8: 3-13

31. (31) MIAMI DOLPHINS

Ako se ikada ikoga moglo optužiti za tankiranje, onda su to Dolphinsi koji gube utakmice na najblesavije moguće načine kakvih se ne bi posramili ni Chargersi. To što su na početku svake utakmice u igri dovoljno govori da ova momčad ima talenta, ali ono čega nema je vodstvo. I to ne samo da ga nema na terenu, već nedostaje i pored terena, nema ga ni na tribinama, a niti u uredima.

PASS OFFENSE – 2

Henne i Marshall dokazano mogu bolje, ali očito su i oni digli ruke od sezone čim je počela. Obzirom da je sada sve u rukama vječnog back-upa Moorea, ostati u igri bit će još teže.

PASS DEFENSE – 1.5

Nedopustivo loše igraju obzirom na opcije.

TALENT – 3

QB 2, BR 3 (Fasano je iskoristiv TE, šteta što ga nema tko koristiti, a Marshall jeste vječni upitnik, ali talentom i fizikalijama je dokazano u stanju dominirati utakmicom), PR 6 (Cameron Wake se budi nakon očajnog starta), SP 1 (najveće razočaranje i najveći razlog glupih poraza, neobjašnjiv je pad razine igre dokazanih CB-ova kao što su Smith i Davis)

OSTALO – 6.5

Specijalni tim je solidan, a trkački talent oskudan, ali sposoban bljesnuti (posebice rookie Thomas, dok je skupo plaćeni Bush prije svega bitan za razbijanje ritma zbog kvalitete u pas igri). Najbolji dio momčadi ipak je O-linija, koja se u probijanju u stanju nositi sa svima, ali kako je ova sezona Dolphinsa totalno otkačena, tako je i prigodno da ta u jednom segmentu igre odlična linija ove godine jednostavno nije u stanju zaštiti QB-a. Tako da uloga najboljeg dijela momčadi pripada ekipi zaduženoj za obranu trke i kontrolu sredine, dakle centralnom LB-u Dansbyu i safetyu Bellu. Čestitam.

UKUPNO: 3.3

Phinsi trenutno jesu loši, ali paradoks svega je da se na rosteru nalazi toliko kvalitetnih igrača da već dogodine, uz pravo pojačanje na QB-u, mogu računati na povratak u svoje osrednje vode (a da paradoks bude još veći, pobjede poput ove noćašnje protiv Chiefsa u tome im ne pomažu jer ova franšiza definitivno zaslužuje vrhunskog QB-a kakav je budući prvi pick drafta Andrew Luck). Uz dovođenje novih talenata, moraju na svim razinama promijeniti pristup i umjesto krpanja i kupovine posvetiti se izgradnji i stvaranju igre.

PROGNOZA PREDSEZONE: 7-9
PROGNOZA NAKON 4: 4-12
PROGNOZA NAKON 8: 1-15

32. (32) INDIANAPOLIS COLTS

Ovako očajne igre mogu se objasniti samo na dva načina. Ili je Manning bio toliko dobar da je uspijevao maskirati sve rupe ove momčadi, ili tako žestoko tankiraju u nadi da će na draftu pokupiti nekog novog Manninga.

PASS OFFENSE – 2

Jadno.

PASS DEFENSE – 2

Jadnije.

TALENT – 2.8

QB 2, BR 1 (nije lako bez QB-a, ali očajne igra nekada pouzdanih Clarka i Waynea jasno govore da je Peyton od mekanih igrača bio u stanju napraviti zvijezde), PR 5 (e, ovo ne može objasniti ni izostanak Manninga, Freeney i Mathis ne bi smjeli biti ovako tihi i prosječni bez obzira tko igrao u napadu), SP 3 (Bethea je još uvijek dobar safety, ali nema s kime igrati)

OSTALO – 5

Ovo je možda najbolniji pokazatelj nesposobnosti Coltsa. Prvo, specijalni tim je užasan, a takav je zato što ga godinama krcaju jeftinim igračima zanemarujući činjenicu da je upravo izvedba ovog dijela momčadi često razlika između pobjede i poraza. Obrana trke pokazuje povijesnu nesposobnost i bez ikakve konkurencije je najgora u NFL-u. Kako za braniti trku treba prije svega imati volju bacati se u noge trkačima, jasno je kako nije samo problem u manjku talenta, već u potpunom nedostaku želje. Ništa bolji nisu ni trkači, Coltsi su godinama birali prosječne ili ispodprosječne talente koji ove godine podnošljivim čini samo jedna stvar – odlična igra O-linije. U biti, jedino u čemu su Coltsi bolji od igre O-linije u trci je igra iste te O-linije u obrani QB-a. A razlog zašto je O-linija jedini dio momčadi koji se nije predao ima ime i prezime – Jeff Saturday. Sjajni centar i Manningova desna ruka na terenu previše je ponosno stvorenje da se samo tako preda, ali je žalosno da takav car igra jednu od zadnjih sezona briljantne karijere u ovakvom kontekstu.

UKUPNO: 3

Bez konkurencije najgora momčad lige ove sezone. U biti, toliko su loši da je upitno može li im pomoći jedan draft, bez obzira koga sve na njemu izaberu.

PROGNOZA PREDSEZONE: 9-7
PROGNOZA NAKON 4: 3-13
PROGNOZA NAKON 8: 0-16