RUNNING WITH THE PACK G3
Heat @ Wolves
Ono što se pitam zadnjih dana je zar sam toliko blesav pa sam odlučio sebi priuštiti 66 utakmica Michaela Beasleya? Zar sam toliki mazohist? Srećom, Rick Adelman ne dijeli moje osobine i sklonosti. Čovjek je noćas protiv Miamia Beasleyu dao jedva 20-ak minuta, što je bilo dovoljno tek za nekoliko isforsiranih šuteva i par izgubljenih lopti. Pokaže li se ovo trendom, sezona Wolvesa dobit će još veći značaj. Naravno, da bi se takav trend nastavio, nije dovoljno da samo Adelman ima razum, već da mu igrači s klupe nešto ponude. Noćas jesu.
Love je zakon. Rubio je zakon. Njihovi double-doubleovi mogu biti temelj dobre momčadi. Međutim, ono što još više ohrabruje su dobre epizode Ellingtona, Randolpha i Tollivera. Ozljedom Bareae koji se čuva za nedjelju i Dallas (Webster je opet out zbog leđa, izgleda da je njegova karijera gotova, a rookie Lee je operirao koljeno) Ellington je ostao jedini bek na klupi i tijekom dobivenih minuta je pokazao da nije nužno limitiran samo na ulogu specijalista za trice. Momak je agresivniji i aktivniji igrač od Wesa Johnsona, nedvojbeno je i bolji šuter, a sve to skupa znači da bi noćašnju raspodjelu minuta trebalo preslikati i u budućnosti.
Randolph je u jednom periodu bio najbolji čovjek na terenu, zabijao je lakoćom (bilo izuzetno finim horokom s obe strane reketa, bilo s vrha reketa nakon povratnih, a takav je atleta da ima ozbiljne šanse postati Rubieva omiljena meta za alley-oop) i još jednom pokazao kakav bi all-round učinak mogao imati kad bi se stvari posložile. Tolliver je ne samo još jednom potvrdio da je opasna pick 'n' pop opcija (iako bi mu ja zabranio da puca išta osim trica, duge dvice mu samo ruše vrijednost), već se nametnuo i kao podizač energije koji može odigrati solidnu obranu na sve tri visoke pozicije.
I upravo bi ta raznovrsnost mogla biti važna za Timberwolvese. Adelman može kombinirati klasični frontcourt (Beasley strijelac, Love skakač, Darko bloker) s ovim univerzalnim u kojem bilo tko može podjednako čuvati protivničku unutarnju liniju. Dok se Love odmarao krajem treće i početkom četvrte, na parketu su bili Tolliver, Randolph i Williams, trojica sličnih igrača koji podjednako dobro mogu odigrati 3, 4 ili 5, bilo u obrani ili napadu.
Bez obzira što nijedan od njih nije klasično malo krilo, sve je bolje nego graditi napad oko Beasleya, stoga se nadam kako će Adelman većinu minuta na malom krilu podjeliti među njima. Williams je posebna priča, rookie s jedne strane ima Lovea zbog čega nećemo tako lako saznati može li biti rasna NBA četvorka, ali s druge strane ima sjajan šut za tri i fenomenalan osjećaj za skok (dvije izuzetne osobine koje Beasley ne posjeduje) što ga već na početku karijere čini korisnim NBA igračem koji jednostavno mora dobiti svoje minute, bez obzira gdje i kako (da ponovim još jednom – svaka minuta koju Beasley dobije nauštrb Williamsa je minuta bačena u vjetar).
Dodaj još Ridnoura koji je s godinama svojoj uvijek dobroj pick 'n' roll igri dodao i pouzdan šut za tri i imaš jednu izuzetno zanimljivu rotaciju koja je protiv dvije najbolje momčadi u ligi (Miami i Oklahoma) odigrala u egalu do zadnjih sekundi. Neiskustvo je bilo prepreka i protiv Heata, ali ovakvi porazi nisu problem, sve je pod kontrolom dok sam sebe ne dobiješ, kao što je bio slučaj protiv Bucksa.
Jedina zamjerka mogla bi se uputiti Adelmanu zbog toga što ni u jednom trenutku nije pokušao sa zonom. Posebice bi dobro došla na kraju, obzirom na lakoću kojom su James i Wade izigrali obranu za pobjednički koš.
Heat? Rookie Cole je opet bio sjajan (dobio 30 minuta naspram 15 Chalmersovih i pitanje je dana kada će postati starter, mali je čisti dokaz da, ako već nisi vrhunski talent, treba ostati u NCAA što je moguće duže), Wade i James su bili Wade i James, a Bosh je drugu utakmicu za redom odradio svoje u napadu. Problem Heata je što u ovakvim večerima, u kojima ne funkcionira prva linija obrane i u kojima nalete na napadački raspoloženog protivnika, nisu u stanju braniti ništa u reketu. Bosh i Haslem jednostavno nisu u stanju čuvati obruč, a Anthony, da bi opravdao više od 20 minuta, mora blokirati kao da je Bogut i Ibaka zajedno. Tip je tako bolno limitiran da par blokada ne opravdava njegovo prisustvo u igri. Mit je da zna igrati obranu, jednostavno nema dovoljno mišića da se gura jedan na jedan, što je Love koristio da ga unakazi skokovima u napadu, a Randolph da onako dugoruk trpa preko njega. Istina, pokretan je i koristan u obrani, ali daleko je od obrambenog specijalista koji zaslužuje startne minute. Obzirom kako je Battier sporo krenuo u sezonu, čovjek se mora pitati nije li Riley midlevel mogao potrošiti pametnije, na nekoga tko može pomoći pod košem. Što, Dalambert je prespor? Ma, jasno mi je da Anthony može trčati s Wadeom i Jamesom, ali kakva korist od toga kada ionako, nakon što dotrči u napad, ne služi ničemu?
Nekoliko crtica o ostalim noćašnjim tekmama odgledanim u dijelovima:
- Spencer Hawes je stvarno napredovao, onaj šuterski talent s osjećajem za asist koji nas je podsjećao na Brada Millera konačno je nadograđen mišićima i skokovima, što čovjeka stavlja u ulogu jednog od najboljih mladih centara u NBA (u ovakvom izdanju definitivno je bolji od Brooka Lopeza)
- pitanje sezone za Sixerse i Douga Collinsa je mogu li dobiti ijednu gustu završnicu s Louom Williamsom kao glavnim kreatorom, a ako je odgovor negativan, ne bi bilo loše potražiti alternativu
- Jazz definitivno treba trejdati Ala Jeffersona koji noćas nije igrao zbog problema s gležnjom, čovjek je to što je (nabijač brojki koji ne igra obranu) i jasno je kako momčad u napadu bolje funkcionira bez njega kao crne rupe, a i Favors i Milsap (a čini se i Kanter) su ionako kvalitetniji skakači koji bi s njegovim minutama napravili još i bolji posao u hvatanju lopti
- Enes Kanter nije igrao puno, ali je u tri napada pokazao da zaslužuje minutažu, ima post igru i sposoban je kontrolirati reket, drugim riječima, za razliku od Jeffersona, on je pravi centar
- Favors takvom lakoćom skuplja skokove da bi se u budućnosti mogao uključiti u borbu za vrh s Loveom i Howardom (iako se čini kako mu je napadački domet pospremati odbijance i zicere koje mu drugi namjeste, to ne bi trebalo utjecati na odluku da mu se povjeri maksimalna minutaža)
- Clippersi djeluju kao playoff momčad dok god ne krenu zamjene, čim na klupu sjedne netko iz petorke nastaje kaos
- klupa Bullsa je, eto, konačno naišla na nekoga koga može nadigrati, sad ovu pronađenu energiju treba prenijeti u sljedeće susrete
- napad Chicaga je ipak ono što vrijedi istaknuti, ova nova podjela u kojoj je Rose prvenstveno distributor, a tek zatim jedan od jednakih, djeluju puno tečnije od lanjskog mučenja, posebice jer veće ovlasti u napadu Dengu, Hamiltonu i Boozeru znače da će protivnici imati puno teži posao zaustaviti ih od lanjske taktike 'svi na Rosea, nek nas netko drugi dobije' - s Hamiltonom, bahatijim Boozerom i Dengom, ali i drugačijim Roseovim pristupom, ovo je bolja momčad
- DeAndre Jordan zakucava moćnije od Blakea Griffina, to je nešto s čime će se marketing NBA lige morati pomiriti (naime, kako će stalno vrtiti Blakeova zakucavanja na NBA actionu kad čovjek nije ni nabolji u svojoj momčadi), ali prve tri utakmice sezone pokazuju da su ga Clippersi debelo preplatili – čovjek je sjajan bloker, ali ne možeš kontolirati reket ako igraš 30 minuta, uhvatiš 6 skokova i 5 osobnih (tek kad se nauči igrati obranu bez faula, možda bude trajno rješenje, a i to je upitno obzirom na slabašan skakački učinak i šut u rangu Joela Anthonya – koji barem zabija slobodna iznad 50%)
- Sunsi su dobili Hornetse koji su drugu večer bili bez Gordona, ali Steve Nash i dalje djeluje kao da je u zatvoru
- a ako je Steve u zatvoru, onda je John Wall u najboljem slučaju u popravnom domu
- evo kako je Lionel Hollins riješio problem neučinkovite druge postave – Gasol i Gay idu na klupu, Zach ostaje u igri i sve lopte idu na njega, što je sjajno rješenje jer Randolph može biti koristan u ulozi volume scorera, za razliku od Gaya koji je iz utakmice u utakmicu sve podređeniji high-low šemama svoje momčadi (drugim riječima, Grizliji uspješno rješavaju probleme koje dnevni ritam stavlja pred njih i potvrđuju svoju kandidaturu za vrh Zapada)
A evo i nekoliko crtica o jučer odgledanim minutama (nije ih bilo dovoljno za post, iako je utakmica između Dallasa i Oklahome bila pravi derbi):
- Collison i Harden svojim ulaskom u igru nastavljaju dizati OKC na jednu razinu više, postavlja se pitanje zašto ne pokušati s obojicom u startnoj petorci i tako od početka napasti protivnika svim snagama (odgovor se nameće sam po sebi, protiv igrača s klupe njihov učinak djeluje poput udarca u jaja, a Collison ipak nije klasa koja može dominirati protiv startnog materijala)
- Durant je opet briljirao, zaboravite na lakoću kojom je zabio pobjednički koš i obratiti pažnju na zrelost kojom dolazi do pozicija za šut, posebica na lakoću kojom riješava 1 na 1 situacije
- NBA fanovi konačno su ugledali Ibaku i prvake iz Dallasa te tako dobili potvrdu da i oni sudjeluju u ovoj sezoni (indikativno ili ne - Mavsi su proigrali tek kada je Carlisle odustao od uklapanja Odoma u rotaciju i vratio se lanjskim šemama s Mahinmiem)
- mali Brooks iz New Jerseya je novi stroj za koševe, ima sve za biti nova šuterska zvijezda, u najgorem slučaju novi je pripadnik skupine mladih revolveraša koju predvode Young i Thornton
- Kyle Lowry nastavlja biti glavna faca u Rocketsima, danas je legitimni all-star kandidat i možda najkompletniji playmaker na Zapadu nakon Paula (razmislite malo o alternativama pa ćete vidjeti da ova tvrdnja uopće nije tako blasfemična kakvom se čini na prvi pogled), a iako ga osobno smatram boljim igračem od Russa Westbrooka, ipak smatram da Hollingerove formule u slučaju ovog tradea pretjeruju)
- Knicksi će se boriti s Bucksima za osmu poziciju na Istoku, Amareu nedostaje pravi playmaker više nego D'Antoniu (a već je izvrnuo i gležanj), a Carmelo je najprecijenjeniji superstar u ligi - tražiti od njega da trpa je jedno, ali tražiti da suigrače čini boljima nešto sasvim drugo
- Jamal Crawford je sjajno zamjenio Roya u ulozi šerifa s klupe u završnicama, ovi Blazersi imaju potencijal doći do finala Zapada, pod dva uvjeta – da McMillan opet stisne uzde u obrani (brži napad odnio svoj danak u obrani) i da napad postane učinkovitiji po pitanju kontrole lopte jer njihovi vanjski igrači siju ih na sve strane (iako napadaju obruč i šutiraju toliko dobro da drže stvari u ravnoteži)
- Denver nije ona lanjska ekstra napadačka klasa, ali ima nekoliko zanimljivih karakteristika koje će mu pomoći da ostane pri vrhu - odlični su u branjenju pick 'n' rolla i uopće izuzetno pokretni u preuzimanjima (sve karte stavljaju na pritisak na loptu jer reket očito ne mogu braniti, osim na 20-ak minuta dok je Birdman u igri), a napadački su uvijek opasni zbog sklonosti šuterskim serijama i niskim postavama (protiv Blazersa najbolje izgledali u petorci Miller-Lawson-Fernandez-Galinari/Afflalo-Harrington)
- ono što im fali je individualna kvaliteta, za ući među 4 na Zapadu ne mogu ti dva glavna igrača biti Galinari i Lawson koji su svojom igrom i mogućnostima primjereniji sporednim nego glavnim rolama (ali to zasigurno ne smeta Georgeu Karlu, jer, to što nema nikoga u glavnoj roli znači da je u glavnoj roli - on)
A QUICK ONE (WHILE THE WOLVES ARE AWAY)
Kako se ritam mora održavati i bez Wolvesa na rasporedu i kako sam opet navio sat jutros u 5 kako bi u snimci pogledao Memphis i Thunder (a i kako bi u sva četiri prozorčića League Passa bacio oko na dio ostalih susreta), zašto ne staviti na papir/ekran poneku misao o noćašnjim tekmama.
Prvo dodatak na jučerašnji post koji sam u brzini izostavio, a tiče se Heata. Ne bi li stali na kraj dominaciji Miamia Celticsi su u jednom trenutku krajem treće zaigrali zonu, što je kod komentatorskog trojca izazvalo zgražanje. Kao, nitko nije mogao očekivati da će jedna momčad koja se diči obranom poput Bostona ikad pribjeći nečemu tako tetkastom kao što je zona.
Samo, jebiga, nakon što je Dallas osvojio naslov igrajući dobrim dijelom upravo 2-3 zonu, na takve prizore treba se naviknuti. Posebice protiv Miamia koji je naglo usporio nakon što je Rivers zaigrao na ovu kartu. Primjetno je kako se Heat spremao na ovako nešto, isti tren su odustali od driblanja i krenulo je kruženje lopte bez da je itko opalio o parket, ali usprkos svom tom traženju slobodnog čovjeka i solidnim šuterima na parketu (Battier je odmah ušao u igru, kao i Jones i Cole) činjenica je kako zona ima smisla iz jednostavnog razloga zato što Heat tjera na šut umjesto na ulaze. Dakle, tjera ih na prosječnost umjesto na ono u čemu su bez premca. I iako ništa ne garantira obzirom na solidnu šutersku postavu, jednu svemirsku momčad odjednom čini - običnom.
Vrhunac dana je ipak bila situacija kada je Stari bacio pogled na ekran, vidio Juwana Howarda na klupi i mrtav-hladan ispalio 'Šta je Howard sad pomoćni trener u Miamiu?'
Nego, krenimo na noćašnja događanja.
- za prve power rankingse, koji će doći na red tamo negdje iza Nove, dosta toga još nije posloženo u glavi, ali tri zadnje pozicije su zacementirane – Sunsi su najgora momčad u ligi, odmah do su Pistonsi, a trio fantastikus zatvara Jazz
- što je zajedničko ovim lošim, lošim momčadima? To što nisu dio sadašnjosti i što nisu okrenuti budućnosti za razliku od Raptorsa, Bobcatsa, Cavaliersa, Kingsa i svih ostalih franšiza koje će se boriti za što bolji pick. A i to što imaju nikako posložene rostere također ne pomaže.
- odluka Wizardsa da ne amnestiraju Lewisa svakim danom čini se sve boljom, dogodine ga brišu iz knjiga, a amnestiju mogu potrošiti na očajni ugovor Blatchea oko kojega definitivno nema smisla išta graditi i kojega treba maknuti od Walla što prije
- Spursi su lani dobili 61 utakmicu maksimalno koristeći klupu na kojoj NIJE bilo Leonarda i na kojoj Anderson i Splitter nisu imali značajne uloge kraj Hilla i McDyessa. E, pa ova trojica su u startu obrambeno bolja od lanjske druge postave, a napadački imaju potencijal to biti. Što samo još jednom dokazuje da nikada nije pametno prekrižiti Spurse
- Rudy Fernandez možda ipak može biti koristan NBA igrač, nastavi li igrati kao noćas definitivno ga križam s crne liste i vraćam na onu potencijalnih Ginobili light majstora (lista sastavljena od bekova koji nemaju petu brzinu, ali zato imaju košarku u malom prstu) na kojoj je bio godinama, dok mu Blazersi nisu isisali životne sokove i pretvorili ga u mediteransku verziju J.R. Smitha (naravno, morao sam nekako spomenuti Smitha koji će pred playoff biti traženija roba od novih Jordanica)
- Mark Jackson je izgleda stvarno ozbiljan s ovom pričom o obrani, Warriorsi su potpisali Fesenka što im daje treće drvo pod košem, četvrto ako računamo i Udoha (prevedeno – zaboravite na niske eksplozivne postave, Warriorsi će čuvati reket prije svega), a dovođenje pa zatim i davanje minuta Rushu iz Indiane i McGuireu iz Bobcatsa zaokružuje ovu priču – radi se o beku i krilu koje ne mogu pogoditi otvoreni šut (za Rusha doduše još nisam siguran obzirom da je u prve tri tekme zabio 5 trica iz 8 pokušaja), ali su zato aktivni u obrani. Pogodi li Jackson omjer između obrane i napada i bude li Curry zdrav (noćas su ga mudro odlučili odmarati ne bi li spasili te nesretne zglobove), Warriorsi bi mogli napraviti taj korak naprijed za koji im nitko nije davao šanse
- Hornetsi imaju legitimnu rotaciju od 10 igrača, a gledajući Vasqueza kako nastavlja sa solidnim igrama u ulozi back-up playa dođe ti da se pitaš gdje je pamet bila Memphisu odreći se relativno dokazanog igrača i kockati se s dva rookiea iza Conleya
- koliko je ozbiljna Conleyeva ozljeda još nije poznato, ali, dok ga nema, Memphis se mora osloniti na Parga koji nije klasični rookie (bio solidan u Maccabiu), djeluje pouzdano, ali nije materijal za NBA startera (26 godina, osrednji šut, veteranske noge) i eksplozivnog Josha Selbya koji u roli combo-beka može donijeti poene s klupe, ali ne i voditi momčad
- još je veći problem što je Conley bio tricaška opcija kakva ovoj momčadi inače nedostaje, bez njega ogroman teret u širenju reketa pada na Gaya i Mayoa, što može rezultirati samo padom učinkovitosti obojice (ako Mayoeva može dodatno pasti, tip treba promjenu sredine misli li spasiti ono što je ostalo od karijere)
- Oklahoma je pak odradila još jednu utakmicu u nizu, u stilu veterana došli su do treće pobjede na račun smirenosti osovine Harden-Durant, a eventualne opaske kako su jedva dobili Memphis bez Conleya ne drže vodu iz razloga što su praktički cijeli susret vodili i to usprkos tome što su igrali bez Westbrooka koji je na jednu večer odlučio biti play Grizzliesa
- Russ je odigrao jednu od najvestbrukovskijih utakmica u karijeri uporno bacajući cigle (0-13 je bio finalni score), a usput se uspio posvađati i s Durantom
- pitanje dana je sljedeće – da li su noćas prikazane frustracije rezultat povijesno loše večeri (i to ne samo šuterski, limitirani Pargo ga je ostavio u prašini nekoliko puta što je ekvivalent tome da Bolt na 200 metara izgubi od Branka Zorka tri puta za redom) ili su odraz činjenice da je Harden preuzeo ulogu playmakera i da se Russ ne miri sa novom mu ulogom?
- ovu situaciju definitivno treba držati na oku, nije lako od pokretača svakog napada doslovno postati čovjek koji ima zabranu napasti koš bez Hardenova dopuštenja, ali ako Westbrook ne kuži da je to za dobro momčadi, onda ga definitivno treba poslati negdje sjevernije da se malo ohladi
RUNNING WITH THE PACK G2
Wolves @ Bucks
Jučer smo gledali prezentaciju toga kako bi stvari mogle izgledati u budućnosti, a jutros smo se mogli podsjetiti kako je to izgledalo lani. To bi, u jednoj rečenici, bio opis Wolvesa u prve dvije utakmice. Obzirom na ono što sam dan ranije vidio gledajući njih protiv Thundera i Buckse protiv Bobcatsa, očekivao sam iznenađenje i pobjedu Minnesote na račun Beasleya i Bareae, računajući kako Jackson i Dunleavy ne mogu zaustaviti mlađe i energičnije protivnike. Pri tome sam zaboravio na dvije stvari koje će biti itekako ključne u ovoj sezoni:
1. Barea kao drugi bek potencijalna je bomba u napadu, ali isto tako obrambeno je lako iskoristiv protivnik, posebice protiv visokog swingmana tipa Jacksona
2. na Beasleya ne možeš računati
Adelman je pokazao da je lisac time što je Bareu gurnuo u igru već nakon 5 minuta kako bi što prije iskoristio mumificiranost bokova Bucksa. Jasno je zašto Skilesu ne pada na pamet maknuti ih iz petorke – i Dunleavy i Jackson lani najgori napad u NBA čine podmazanijim svojim pasovima i šutom. Obrambeno se pak nikako ne uklapaju u identitet prvenstveno obrambene ekipe koji su Bucksi izgradili zadnjih godina, a to pokazuju i šupljine pokazane u ove dvije utakmice. Podatak koji sve govori o obrani Bucksa – u prvih 12 minuta primili su 30 koševa i slali Wolvese na liniju 20 puta.
Loša igra nije kažnjena iz jednostavnog razloga što su protivnici bili još gori. Ako izuzmemo Darka koji je cijelu večer bio vrlo solidan u čuvanju Boguta 1 na 1 (a to baš i nije kompliment Bogutovoj igri), u obrani Wolvesa curi na sve strane. Postaje jasno da Adelman treba Johnsona na parketu samo zbog dužine, jer čim ga makneš na klupu ostaješ u nekoj kombinaciji Rubio-Barea-Ridnour protiv koje možeš zabiti kako hoćeš.
Ono što su Bucksi napravili puno bolje od Thundera je kontrola ritma. Stalni faulovi i dobra tranzicijska obrana oduzeli su Minnesoti lake koševe, a ostalo je napravio Beasley. Nije zabio ništa, izbacio se iz igre nepotrebnim osobnima, a kada bi i dobio loptu uglavnom bi je poklonio protivniku. Umjesto da dominira pored Dunleavya, Beasley je potpuno nestao, a to u prijevodu znači da je napad Wolvesa ostao bez dežurnog strijelca i sveo se na Loveovu upornost (već u prvom poluvremenu ostvario statistiku za utakmicu, double-double od 20-12, završio s 31-20) i Bareinu slashersko-šutersku inspiraciju.
Početak treće obilježio je novi niz Beasleyevih gluposti, bezvezna četvrta osobna i isforsirani šut nakon kojega Bucksi po prvi put na susretu odlaze na značajniju prednost. I baš u ovom trenutku činilo se kao da opet gledaš reprizu prošle sezone. Iz Wolvesa kao da je nekto isisao energiju iz prve utakmice. Love skače i bori se, dok ostali gledaju kako Bucksi zabijaju otvoreni skok šut za skok šutom. Nitko ne reagira ni u obrani ni u napadu, a lopte se gube na sve strane, kao i prošle sezone kada je Minnesota u prosjeku dominirala ligom u kategoriji prodanih lopti.
Nigdje onog Adelmanovskog kretanja bez lopte, nigdje pravovremenih asista. Samo Love koji radi i radi i radi, a sve uzalud. Naravno, svima je jasno da je ovo škola i da će ovakvih večeri biti. Očajna obrana, nesuvisli napadi, izgubljene lopte – sve su to karakteristike tipične za gubitnike, a Wolvesi moraju itekako raditi da se riješe tih obilježja. Potencijala ima. Međutim, ono što je možda važnije za širu sliku je loša košarka koju prezentiraju Bucksi.
Za jednu momčad koja pretendira na povratak u playoff i borbu za jednu od 8 pozicija, Milwaukee igra poprilično lošu košarku. U ovom susretu su u jednom trenutku imali i 20 razlike, nakon što su Jennings i Jackson spojili par šuteva i nakon što je Beasley još jednom uništio nekoliko napada u nizu. Međutim, čim je šut stao, stali su i Bucksi. I to su toliko stali da je Luke Ridnour sam samcat gotovo utakmicu doveo u egal (uz Loveove skokove i Rubiovo seciranje obrane na samom kraju, a i Beasley je konačno spojio dva šuta, ne zato što je najbolji kad treba, već zato što bi svatko od ispucanih 20 lopti kad-tad zabio dvije). Nije Minnesota odigrala ništa specijalno, jedan njihov igrač je postao vruć i to je bilo dovoljno da na kraju zamalo odnesu pobjedu.
U ovoj očajnoj prezentaciji košarke u kojoj smo se nagledali silovanja skok-šuta i promašenih zicera Love je imao čisti šut za produžetak koji je iscurio. Nebitno, Minnesota od ovakve pobjede ne bi imala nikakve koristi jer nisu toliko dobri da si mogu priuštiti pobjede kada ne igraju dobro, ali sama činjenica da su Bucksi teškom mukom iskopali pobjedu doma protiv doslovno iste ekipe koja je lani imala najgori score u lig dovoljno govori o njihovim playoff šansama. Atlanta, Indiana i Philadelphia se ne moraju bojati da će propustiti playoff.
Bucksi su dvije večeri za redom odigrali istu utakmicu i tu već imamo materijala za neke zaključke. Prvo, radi se o lošoj momčadi koja će teško naći kompromis između napada i obrane (ovi što mogu zabiti ne igraju obrani, ovi što igraju obranu ne mogu zabiti). Drugo, Bogut je vodonoša, u najboljem slučaju drugi čovjek, nikako temelj napada. Prvog imena nema, iako će se Jennings i Jackson cijelu sezonu natjecati za tu rolu (što nužno ne mora donijeti ništa dobroga, dapače). Ipak, ima i jedna dobra vijest. Rookie Leuer ima meku ruku s poludistance i dovoljno je borben pod košem da ga se uključi u rotaciju. Mali ima potencijala biti Vince Masuka, a to nikada nije loše. Ako netko ne zna, Masuka je sporedni lik u Dexteru, totalno nebitan i nevažan za radnju, ali svaki put kada se pojavi ukrade scenu. Ne uzima ništa, daje mnogo. Leuer spada u tu kategoriju. Nema talenta ni fizikalija za veće role, ali dovoljno je visok i pokretljiv da nije sprdnja u obrani, ne boji se gurati pod košem, plus ima tu meku ruku oko koje može izgraditi karijeru. Ukratko, sjajan peti visoki u dobroj rotaciji.
Celtics @ Heat
Morao sam odgledati i ovaj derbi, iako je po načinu na koji je Miami dominirao susretom ovo bilo sve samo ne derbi. Wade i James su svojim monstruoznim fizikalijama stizali na sve strane, tipa zalijepiti bananu u obrani i onda u nastavku akcije istrčati kontru u kojoj si bacaju alley-oop. U jednoj situaciji James baca Wadeu lob s centra, ovaj ga hvata u zraku i leti na drugi obruč i polaže, lopta curi vani, ali James je već tu da je zakuca nazad u koš. Bolesno.
Dobri stari Celticsi pak nikad ne odustaju i na leđima Bassa (igračina, šteta što su ga u Orlandu uporno gurali van reketa, čovjek je fajter koji ima potencijala postati role player u stilu Kurta Thomasa, a ne biti samo meka ruka s poludistance) i Doolinga (hladnokrvni veteran koji ne propušta šansu kada mu se ukaže) razliku koja se cijelo vrijeme kretala između 10 i 20 (ovisno o tome kad bi James i Wade bili zajedno na parketu) smanjuju na samo 3 minusa. I tu sad postaje zanimljivo, treba vidjeti kako će Heat reagirati u ovim gustim završnicama koje su im do sada bile najslabija karika.
I kako Heat reagira? Pa do sad valjda već svi znate za malog rookiea i njegova herojstva, Cole je zabio sve što je trebalo i osigurao pobjedu. Da li pojava klinca rješava najveći problem ove momčadi, to će tek vrijeme pokazati, ali ono što mali donosi u paketu nije nikakav specijalni talent (zna igrati poziciju, ali po instinktima je više combo-bek koji prvo traži svoj šut), već jedna izuzetna vrlina – muda. Momčad koja u sastavu ima jednu košarkašicu (Chris Gump) i jednog tipa poznatog po tome što nestaje u ključnim trenutcima, hitno je trebala infuziju testosterona.
Naravno, ogroman je plus što jedan kvalitetan košarkaš uzima minute koje su lani odlazile na mumije poput Bibbya ili Housea, nije na odmet ni što više Colea znači manje Chalmersa (ovaj Beasley među bekovima noćas je u jednom peroidu uspio izgubiti 4 lopte u 90 sekundi), ali upravo je njegov doprinos u stabilizaciji rotacije ključan. Sada Spoelstra u zadnjim minutama može računati na petorku Wade (apsolutno najbolji igrač i lider, neprikosnoveni alfa mužjak), Cole (drskost), James (uvijek koristan, može čekati u pozadini), Haslem (dokazani šampion) i tko god. Možda ponajprije Battier - kada se i on navikne na ovaj frenetični ritam obrana-napad i kada pronađe rolu, dobri stari Shane također može ponuditi zanimljivu kombinaciju razuma i hormona te poslužiti kao ključni stabilizacijski faktor. Zvuči kao kemija? Pa kemija je upravo ono što fali ovoj momčadi, ništa drugo. Ili je bolje reći – ono što je falilo.
Jazz @ Lakers
Pistoni nakon viđenog jutros više nisu nešto najgore što moje oči vidješe ove sezone. Ta titula pripada Jazzu koji nema previše talenta, ali što je još gore nema ni igre, ni vizije, ni identiteta. Od kada je Jazz u zemlji mormona, ima tome 32 godine, klub su trenirala 3 čovjeka, od čega je Jerry Sloan trajao 23 godine. Izdrži li Tyrone Corbin jednu (brojkama - 1, na talijanskom - uno) bit će to veće čudo od onih ploča koje je Joseph Smith pronašao na brdu u blizini svoje kuće.
RUNNING WITH THE PACK ON ROUTE 66
Blesavi osmijeh na licu, koji se pojavio s prvim podbacivanjem lopte na susretu između Celticsa i Knicksa, sinoć nisu mogli pokvariti ni tehnički problemi s League Passom (došao sebi tek oko treće utakmice). Srećom, bila je tu ekipa sa Sportkluba koja će se, sudeći barem po činjenici da su prvi dan prenosili tri utakmice, ove sezone pošteno posvetiti NBA košarci (nakon dva sata sam čak prestao primjećivati kako su im naporni komentatori, kojima, da budem pošten, nije ni lako samima u studiju sa svim onim prekidima). Nije ga moglo pokvariti ni očajno izdanje Bullsa koje je rezultiralo porazom na kladionici (srećom, ulaganje je spašeno drugom okladom u kojoj se nije igralo na hendikep već samo na pobjedu, do koje su Bullsi ipak došli, makar znatno teže nego sam očekivao).
NBA je tu, a osjećaj spokoja koji sam osjećao gledajući četiri utakmice u komadu (Clipperse i Warriorse odgledao sam tek ujutro u snimci) može se samo opisati jednim osjećajem – ljubavlju (na engleskom govornom području kaže se LOVE). Tu ljubav (LOVE) prema šarenim NBA dresovima ove sezone odlučio sam prezentirati na jedan način koji sam do sada izbjegavao, a taj je pisanje kratkih dnevnih osvrta na odgledane utakmice. Uvijek su mi draže bile kobasice od tekstova s desetak dana između, valjda kako bi zadovoljio svoju esejističku prirodu. I egoističnu, jer dugi, naizgled mudri tekstovi ostavljaju dojam kao da ih je pisao pametan čovjek. Samo, koji to pametan čovjek gleda 10 sati NBA u komadu?
Tako da sam odlučio iskoristiti ovu kratku sezonu za promjenu paradigme (ha, napisao sam paradigma, možda sam ipak pametan), a usput i za odraditi jedan poduhvat koji bi u standardnoj sezoni od 82 tekme najradije propustio – praćenje jednog kluba od prve do zadnje sekunde natjecanja. Uglavnom, uz standardne derbije koji se ne propuštaju gledat ću i svih 66 susreta jedne momčadi i pratiti njen razvoj/degeneraciju što će biti zabilježeno u postu (dakle, njih 66 tijekom sezone) u kojem će se još naći mjesta i za ostale NBA sitnice i dnevne aktivnosti. Znači, neće ići svaki dan, ali skoro kao da hoće obzirom na gustoću rasporeda. Da sažmem - imat ćete 66 postova tijekom regularne sezone, što je nekih 40 više nego do sada, i to sve bez povećanja pretplate!
E, sad, kako nisam navijač nijednog kluba, prvo se trebalo odlučiti kome će pripasti takva čast. U užu konkurenciju ušli su Miami, Chicago, Oklahoma, Memphis, Clippersi, Sacramento, Washington, Indiana, Philadelphia i Minnesota. Od ovih pet prvih sam odustao iz jednostavnog razloga što se radi o momčadima koje će se ionako gledati reda radi po 20 do 30 puta u raznim kombinacijama, što znači da će se o njima i pisati, ipak se radi o momčadima iz vrha. Kingsi i Wizardsi su otpali jer, ma kako se ludima činili na papiru, postoji ogromna šanse da u ovoj sezoni bez priprema njihova ionako ne baš pametna košarka bude svedena na razinu susreta LNLAIPM (liga ne-liječenih alkoholičara i ponekog mongoloida). Indiana i Philadelphia su momčadi u usponu koje jedan superstar dijeli od vrha i bilo bi zanimljivo pratiti razvoj njihove jezgre dok čekaju da im se priključe Eric Gordon i Dwight Howard, ali na kraju sam se ipak odlučio za Wolvese, momčad koju na neki način simpatiziram već godinama, posebice od kada je njihov dres obukao moj drugi najdraži igrač ikada (nakon Raya Allena), Kevin Love. A nije na odmet ni što njihov grb koristi HSP.
Wolvese?
Pazite, imate Lovea koji je bez sumnje najbolja druga banana u ligi. Obzirom na nedostatak eksplozivnosti ili neobranjivog šuta s poludistance kakvog ima Dirk, vjerojatno nikada neće biti klasični franchise player, ali ono što je on lani izvukao iz kupljenja otpadaka pod košem i pick 'n' pop igre graniči s perfekcijom. Što će tek biti ove sezone kada trener konačno bude vrtio i poneku akciju za njega, strah me i pomisliti (nije, lažem, mislim o tome non-stop). Zbog nedostatka visine i skočnosti nikada neće biti sjajan igrač leđima košu, iako posjeduje solidan horok, ali zbog osjećaja za asist i zbog sjajnog šuta mogao bi postati pravi teror s vrha reketa. Dovoljno se sjetiti što je Adelman inače radio s krilnim centrima meke ruke – do nedavno sa Scolom, prije toga s Webberom, jednim od najboljih svih vremena, iako nije imao ni približno veliko srce kao čovjek zvan Ljubav.
Wolvesi?
Love će dakle ove sezone biti manje šljaker, više playmaker, iako se ovaj prvi aspekt njegove igre (i karaktera) zasigurno neće izgubiti. Čovjek jednostavno uživa kupiti lopte, ima fantastičan pregled terena što će biti ključno ne samo za razigravanje u postavljenim napadima već i za kontre, a dio igre o kojem se ne priča dovoljno u ligi u kojoj svi postavljaju blokove u kretanju (i onda se - s pravom, da naglasim - čude kad im se svira faul, jer se u 99% slučajeva ne svira), su upravo njegovi savršeni blokovi u pick igri. Lani se izvlačenje sve do trice pokazalo bezgrešnim, a ove sezone bit će zasigurno i više šuta za dva, a i poneki roll.
Wolvesi?
Već samo praćenje njegova razvoja meni je dovoljno, ali ima tu svega. Evo, Wolvesi imaju rotaciju od deset mladih igrača koja će dati dobar odgovor na pitanje koliko će pobjeda ove godine prosuti veteranske momčadi, a i one s tankom klupom, zbog rasporeda. Praktički, Wolvesi bi, samo zbog mladosti i rotacije, po toj logici trebali napraviti korak naprijed. Zatim, tu su i još neiskazani potencijali cijelog niza igrača. Može li Rubio sakriti svoje šuterske manjkavosti u ovom na tranziciju baziranom napadu? I može li uopće biti toliko dobar asistent i obrambeni igrač da opravda minutažu?
Wolvesi.
Može li Beasley biti išta više od šutera iz kuta? Može li Randolph biti išta više od visokog i tankog atlete koji leti po parketu i konačno postati nešto sličniji igrač Marcusu Cambyu i Tysonu Chandleru? Može li Johnson postati solidan šuter iz vana i pouzdani stoper? Može li Wayne Ellington postati specijalist za tri? Nastavlja li Barea sa slashersko-šuterskim majstorijama prethodne sezone? Je li ostalo još životnog soka u Bradu Milleru da ponudi dodatnu visoku pick 'n' pop opciju koja će širiti obrane? Može li Anthony Tolliver biti išta više od još jednog pick'n'pop specijalista? Može li Derrick Williams izbjeći zamke u koje se hvataju tweeneri i izbjeći sudbinu Beasleya te nastaviti s all-round igrama koje je pokazivao na Arizoni?
Wolvesi!
Na desetke pitanja, a ova sezona će dati odgovore na mnoga od njih. Ja ih jedva čekam saznati. Prvi osvrt je već sutra, noćas K-Love i ekipa dočekuju Thunder (i mog novog ljubimca, Hardena, čovjeka za kojega sam kad je dolazio u ligu govorio da mu je budućnost Euroliga), a u ovom nultom dužan sam napisati i poneku crticu o sinoćnjim tekmama, da usput steknete i dojam kako će to izgledati ubuduće.
Celtics @ Knicks
- izgleda da ove godine nećemo gledati obranu Celticsa na nekadašnjoj razini
Rondo će odraditi svoje u pritisku na loptu, Garnett svoje u pokrivanju svih 5 igrača na parketu i ako treba svih onih što sjede na klupi, ali Bass nije fizikalac (što mu se ne može zamjeriti obzirom na to koliku kvalitetu donosi u napad), a na klupi nema nikoga sposobnog unijeti malo vatre i mišića pod koš. Lani su imali ipak Shaqa, Jermainea i Perkinsa. Istina, sva tri su bila načeta, ali mogli iz nekakve kombinacije visokih izvući solidnih 20-ak minuta svaku večer. Mislim, neće Boston odjednom postati šupalj kao Toronto, daleko od toga, ali čak i mali pad obrambene učinkovitosti u konkurenciji Chicaga i Miamia im samo dodatno otežava situaciju.
- izgleda da će ove godine Knicksi konačno imati solidnu obranu
I ne, ne mislim to zato što su doveli Mikea Woodsona da se posveti tom dijelu igre, već zato što Tyson Chandler zna kako se čuva reket. Primjetan je i angažman Amarea u tom dijelu igre, iako je rano govoriti o nekom trendu nakon jedne utakmice. Međutim, Knicksi imaju solidnu obrambenu postavu koju uz Chandlera čine dosadni i dugoruki Jeffries, te tri aktivna vanjska igrača Douglas, Fields i Walker. Jasno, neće s njima istrčavati na parket u komadu, ali mogu si priuštiti trojicu na terenu veći dio večeri što nije loše.
- nemojmo podcijeniti Boston
Ok, Celticsi će se izmrcvariti kroz regularnu sezonu, ali sinoć je opet bilo vidljivo da veterani, kad su potpuno zdravi, imaju u nogama još dovoljno oružja. Garnett, Allen, a bez sumnje i Pierce, još su u stanju odigrati na razini dostojnoj all-star nastupa, stoga ih se itekako treba čuvati u playoffu, bez obzira na kojoj poziciji u njega ušli. Ako se sačuvaju od ozljeda, uz ipak nešto blaži playoff ritam, mogu biti itekako opasni.
- nemojmo precijeniti Ronda
Mali je sinoć briljirao, ali nekoliko pogođenih šuteva iz vana ne znače da je bolji nego ikada, već samo da se vraća na svoju razinu od prije dvije godine. Ne zaboravite da je lani muku mučio s ozljedama (imao je više bandaža po sebi nego Tutankamon i Wade zajedno) i da je ponajvećim dijelom zbog toga odigrao ispod razine na koju smo navikli, pogotovo šuterski. Stvar je jednostavna – obrane mu ostave prostora, a Rondo u punoj formi, kao sinoć, taj prostor koristi za ulaz, asist, ponekad i šut. Lani nije bio u formi, nije mogao napadati koliko bi trebao, češće se odlučivao na šut i tako je ostavljao dojam očajnog šutera, iako je veći dio problema ležao u tome da je bio načeti slasher.
- napad Knicksa je bezidejan
Carmelo je odradio sjajan posao, ali pitanje je koliko dugo će moći izdržati bez beka koji može razigrati. Amare i Chandler nisu dobili previše upotrebljivih lopti, ista se rijetko spuštala u post, što je dovelo do toga da jedan Douglas i Shumpert potežu više od jednog Amarea. Nedopustivo. Bit će zanimljivo vidjeti kako će D'Antoni riješiti ovu dvojbu, a posebice kako će pokrpati vanjsku liniju sada kad se prva opcija s klupe Shumpert ozljedio.
Heat @ Mavs
- Heat je prošao pune pripreme
Kako drugačije objasniti razliku između košarke koju su prikazali oni i košarke koju je noćas prikazalo preostalih 7 ekipa? Nema sumnje da ih je motiviralo podizanje zastave prvaka u Dallasu, rane su itekako svježe, ali nakon ovakvog demoliranja čovjek se mora upitati još jednom u čemu je kvragu bio problem prošle godine? Ne želim vjerovati da nakon mjeseci čekanja netko noćas nije bio motiviran, problem nije želja, problem su nedostatak ritma i treninga. I opet je Miami izgledao kao da iza sebe ima 20 pripremnih utakmica, a ne dvije.
- Spoelstra je konačno shvatio
Pusti ih da trče. James i Wade su konačno slobodni od okova organiziranog napada i igraju nekakvu verziju run'n'gun košarke '70-ih i '80-ih. Presing u obrani, gomila udvajanja, kretanja, pomaganja, a onda u napadu čista improvizacija. Miami Jazz. Ne škodi kada te prati jedan takav šuter kakav je Haslem, sinoć se priključio i Jones, a ne bi bilo loše da se i Bosh konačno prilagodi ulozi vodonoše i pomogne ovoj momčadi, umjesto što pokušava biti nekakva ozbiljna opcija (i onda umjesto ozbiljne opcije ispadne smiješan). Chris Gump. Mislim, nije ni čudo da Heat nije htio potrošiti amnestiju na Millera, izgleda da će im dobro doći u slučaju dotičnog.
Bulls @ Lakers
- Lakersi su ekipa bez glave i repa, ali imaju karakter (za sada)
Njihova izvedba na početku utakmice i u završnicama druge i četvrte četvrtine jasno je pokazala koliko ovoj momčadi nedostaje razigravač i koliko je limitirana. Kobe se trudi, ali sve što je sinoć napravio bilo je sa šuterske strane. Svaki puta kada je pokušao vrtiti napad ili napasti obruč izgubio bi loptu. Treba mu skinuti kapu na fenomenalnom šutu s poludistance, ali primjetno je kako nema više noge za biti slash'n'kick opcija. Obratite pažnju i na gomilu pump fakeova kojima pokušava doći do prostora za šut, kad već ne može driblingom. Gasol s druge strane nastavlja slabašnim igrama iz playoffa, žalosno je da se čovjek takvog talenta pretvara u šutera iz vana, a još je žalosnije njegovo izbjegavanje odgovornosti u prilikama kada je imao doslovno otvoreni šut (a to zašto je često imao otvoreni šut ima veze i s poprilično zbunjenom obranom Bullsa). Što se Mikea Browna tiče, s ovim što je imao na raspolaganju napravio je solidan posao, posebice u obrani. Nakon poluvremena izašli su neki drugi, samouvjereniji i žešći Lakersi (opet, tko zna, možda je i Kobe bio taj koji je vikao u svlačionici zbog mlitavog pristupa). Ova momčad od tri igrača i McRobertsa mogla bi ipak biti opasnija nego što se misli vrati li se Troy Murphy, makar i približno, na razinu od prije dvije sezone kada je gađao trice s preko 40% i kupio desetak obrambenih skokova. Iako mu je prvi šut noćas bio cigla nakon koje ti dođe da staviš kartonsku vrećicu na glavu, sa sve većom minutažom postajao je sve aktivniji u tom šutersko-skakačkom segmentu. Lakersima inače dobrih ruku ne nedostaje, ali nedostaje im igrača koji bi probijali obrane i vraćali povratne.
- gdje je nestala druga postava Bullsa?
Obzirom da je u pitanju prva utakmica, napadački učinak nove postave s Hamiltonom nije loš. Boozer i Noah su primjetno aktivniji, Deng je fenomenalan u svakom pogledu (ne samo da je zabijao kako je htio, već je odradio najbolji posao na Bryantu), Rose je Rose, ali problem je bio potpuni podbačaj druge postave. Napadački ne toliko, Deng svojim ostankom na parketu sakriva dobar dio slabosti, ali postava koja je lani obrambeno gazila protivnike, posebice njihove igrače s klupe, noćas kao da nije igrala. Asik i Gibson više su se zadovoljavali jalovim napadačkim pokušajima nego borbom pod obručima, što ih je na kraju skoro koštalo utakmice. Izvukli su se na račun toga što je prva petorka stvarno odlična, ali Thibodeau će zasigurno imati puno toga za reći klupi na račun pristupa. Tako Bullsi jednostavno ne smiju igrati.
Magic @ Thunder
- Brooks je shvatio
I nastavio tamo gdje je stao u playoffu. Durant je trpao, Westbrook jurišao, a onda su ušla dva čovjeka i sve preokrenula – Harden i Collison. Klupa Magica, a tako i klupe većine ostalih momčadi u ligi, jednostavno ne može kvalitetom odgovoriti na igrača poput Hardena koji realno nema što raditi u drugoj postavi, niti na Collisonovu energiju. Tu je Oklahoma napravila razliku koju je održavala do kraja. Ogroman plus Brooksu ide i zbog toga što je u završnici ne samo ostavio Hardena na parketu, već i loptu u njegovim rukama, a to je pak omogučilo Durantu i Westbrooku da samo jurišaju gore-dolje i uništavaju obrane.
- Perkins je živ
Uz Durantovu još jednom pokazanu nepodnošljivu lakoću zabijanja, Hardenovu ulogu trenera na parketu i Collisonovu borbenost, četvrti junak Thundera bio je dobri stari Perk. Konačno zdrav opet je podsjetio na onog borca pod koševima koji može igrati 30-ak minuta, patrolirati reketom i ne štetiti momčadi u napadu. Čovjek je idealan upravo u sudaru s ovakvim momčadim koje imaju dominantnog centra, jer je praktički sam, u najboljoj maniri Jasona Collinsa, zaustavio Dwighta. Time je odluka Bostona da ga se tek tako odrekne još manje razumljiva, obzirom da oni s Orlandom igraju između 3 i 11 puta po sezoni.
- Ryan Anderson je igračina
Nije bilo sumnje da je mali sjajan u širenju reketa, ali ono što je pokazao u obrani i skoku tijekom cijele utakmice ne daje više mjesta sumnji – radi se o legitimnom NBA starteru. A o njegovom šutu ne treba trošiti riječi, može zabiti 20 kad se sjeti. Ne samo da ga obožavam zato što je bijeli brat koji će uspjeti naći mjesto pod suncem u ligi u kojoj su fizikalije postale važnije od igre, već i zato što se odluka da ga moram imati u obje fantasy ekipe pokazala izuzetno lukavom. Good job, Gee.
Clippers @ Warriors
- Mark Jackson ima sreće
Utoliko što je bez puno mudrovanja dobio bolju momčad pod košem od lanjske iz jednostavnog razloga što su Biedrins i Lee zdravi. A to znači da opet ima kvalitetan skok, što lani nije bio slučaj, opasnu opciju u pick igri (Lee je trpao pored Griffina kao da je ovaj Saša Pavlović) i kvalitetnog blokera ispred obruča. Biedrins je bio rastrčan i aktivan toliko da je Van Gundy u jednom trenutku rekao da izgleda kako čovjek opet voli košarku.
- Mark Jackson nema sreće
Steph Curry djeluje pokretljivo kao veteran iza kojega je 15 sezona NBA mučenja, a ne igrač treće godine. Monta je pak i dalje Monta, combo bek zadužen za instant koševe prisiljen igrati 40 neučinkovitih minuta. Bude li Stephov gležanj ovakav problem cijelu sezonu, to će značiti previše Ellisa, a previše Ellisa znači da sve dobro što po novome donose Lee i Biedrins praktički nema nikakvu vrijednost u vidu napretka.
- Clippersi nemaju rotaciju pod košem ni u tragovima
Jordan je sjajan u ovoj ulozi čuvara obruča, što je neophodno pored Griffina koji nedopustivo pliva u obrani jedan na jedan. Problem je što Jordan ne može igrati 48 minuta, a trebao bi obzirom da se treći najbolji visoki Clippersa zove Brian Cook. Ovaj dugonja je još uvijek iznenađujuće solidan kada treba raširiti reket šutom iz vana, ali zaboravite na obranu i skok. Uglavnom, s ovakvom rotacijom pod košem Clippersima je uzalud sva genijalnost Chrisa Paula, energija Blakea Griffina i iskustvo Billupsa. Pod hitno moraju nešto poduzeti, samo problem je sljedeći – trejdaju li Mo Williamsa za visokog, na vanjskim pozicijama javit će se problem rotacije sličan ovome što sad imaju pod košem.
Andrew Bynum
Boston Celtics
Carmelo Anthony
Chicago Bulls
Chris Bosh
Chris Paul
Dallas Mavericks
Denver Nuggets
Derrick Rose
Dirk Nowitzki
Dwight Howard
Dwyane Wade
Golden State Warriors
Indiana Pacers
James Harden
Joe Johnson
John Wall
Kevin Durant
Kevin Garnett
Kevin Love
Kobe Bryant
LeBron James
Los Angeles Clippers
Los Angeles Lakers
Manu Ginobili
Marc Gasol
Memphis Grizzlies
Miami Heat
Minnesota Timberwolves
NBA
New York Knicks
Oklahoma City Thunder
Orlando Magic
Pau Gasol
Paul Pierce
Phoenix Suns
Rajon Rondo
Ricky Rubio
Rudy Gay
Russell Westbrook
San Antonio Spurs
Tony Parker
Tyson Chandler
Utah Jazz
Zach Randolph
Lektiros
- 6 Degrees Of Separation
- 82games
- Ball Don't Lie
- Basketball Reference
- DraftExpress
- Hoopdata
- LeBatard Show Podcast
- Locked On Jazz
- Lowe
- NBA Contracts Info
- NBA.com Stats
- Pomeroy
- Schuhmann
- Simmons
- Synergy
- TBJ
- Tjarks
- Trade Machine
- Ziller
Arhivos
- May 2013
- April 2013
- March 2013
- February 2013
- January 2013
- December 2012
- November 2012
- October 2012
- September 2012
- August 2012
- July 2012
- June 2012
- May 2012
- April 2012
- March 2012
- February 2012
- January 2012
- December 2011
- November 2011
- October 2011
- September 2011
- August 2011
- June 2011
- May 2011
- April 2011
- March 2011
- February 2011
- January 2011
- December 2010
- November 2010
- October 2010
- September 2010
- August 2010
- July 2010
- June 2010
- May 2010
- April 2010
- March 2010
- February 2010
- January 2010
- December 2009
- November 2009
- October 2009
- September 2009
- August 2009
- July 2009
- June 2009
- May 2009
- April 2009
- March 2009
- February 2009
- January 2009
- December 2008
- November 2008
- October 2008
- September 2008
- August 2008
- July 2008
- June 2008
- May 2008
- April 2008
- March 2008
- February 2008
- December 2007
- November 2007
- October 2007
- September 2007
- June 2007
Wall Of Fame
