60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

29Sep/125

RANKING THE PLAYERS, PART NINE (FREE AGENTS)

Posted by Gee_Spot

Ostalo je još samo nabrojati imena koja su završila na tržištu i strpljivo čekaju priliku. Jasno, u ovoj fazi više nema previše igrača od kojih bi NBA momčad mogla imati koristi, ali zaslužuju biti spomenuti obzirom da su bili dio lanjske sezone, samim time dali su nam i dovoljno brojki da se igramo njihovim projekcijama.

Drugim riječima, ovo je popis slobodnih igrača s lanjskim NBA iskustvom koji udovoljavaju sljedećim kriterijima:

- trenutno su slobodni i traže NBA posao (svi koji su već potpisali u Kinu ili Europu otpali su s liste)
- trenutno su u vlasništvu negarantiranog ugovora ili pozivnice za kamp jednog od 30 NBA klubova

Pored igrača koji su već zakapareni za trening kamp bit će navedena momčad koja ih je pozvala/angažirala, a pored onih koji još čekaju poziv nalazit će se tradicionalna oznaka slobodnih igrača i engleskog nogometnog kupa. Veterani s prijašnjim NBA iskustvom koji su se našli u kampovima nisu navedeni (nije mi se dalo tražiti njihove Euro ili koje već brojke, a prijašnja NBA ili NCAA statistika s razmakom od godinu ili više nema težinu kao svježi podatci) , ali zato su na kraju nabrojeni svi draftirani ili nedraftirani igrači prve godine koji su se našli u kampovima, a da pripadaju zadnjoj draft klasi (njihove brojke obrađene su na isti način kao i one rookiea s garantiranim ugovorima).

Uglavnom, kada zbrojimo svu ovu hrpu igrača, što veterana s ili bez NBA iskustva, što dojučerašnjih zvijezda NCAA koje tek trebaju zaraditi svoj prvi profi ugovor,
dolazimo do sulude količine igrača, njih stotinjak, koja se bori za ovih dvadesetak preostalih mjesta na dnu klupe (za očekivati je da tek jedan ili dva igrača koji nisu dio ove dolje nabrojane skupine na kraju dođe do mjesta na nekom finalnom rosteru). A sve samo zato da bi

a) stekli uvjete za NBA mirovinu koja je fantastično osiguranje svima onima koji nisu zaradili previše u karijeri

b) mogli navesti u CV kako su nosili dres NBA momčadi, pa makar i ovaj trenažni (u većini slučajeva pozivi određenim igračima i nisu ništa drugo nego usluga agentu koji će zatim istog igrača moći lakše plasirati na europskom i posebice kineskom tržištu)

SLOBODNI IGRAČI S PROŠLOGODIŠNJIM NBA ISKUSTVOM

1. CHRIS ANDERSEN (FA), 41 bod

Birdman definitivno nije igrač za petorku, ali ovolika količina bodova nije slučajna - čovjek je koristan kao skakač te povremeni bloker koji zakuca ono što mora zbog čega u roli back-up centra ostvaruje sjajan učinak. Iako godine čine svoje u pogledu brzine i skočnosti, glavni razlog zašto još nitko nije posegnuo za Andersenom nalazi se van parketa, naime oko njega se uvijek mota policija, što je bio i razlog zbog kojega u Denveru nisu ni jednog trena razmišljali ima li smisla produživati s 34 godine starim centrom kojega tijelo može izdati svaki čas (pa možda već i ove sezone).

2. DERRICK BROWN (Spurs), 41 bod

Kao jedna od rijetkih pozitivnih priča iz prošlogodišnje epizode Bobcatsa, Brown je, umjesto zahvalnosti za profesionalizam i borbenost, završio s otkazom. Pored MKG-a i Taylora očito njegove usluge više nisu bile potrebne, što su odmah iskoristili Spursi koji su stopera all-round kvaliteta pozvali u kamp.

3. JOSH HARRELLSON (Heat), 33 boda

Solidan šut iz vana i solidne skakačke brojke učinile su od Harrellsona zanimljivu stretch opciju tijekom rookie godine. Miami ima dva slobodna mjesta na rosteru, a Harrellson se čini kao idealan dodatak obzirom na manjak centara. Plus je svakako što ima masu za stati u sredinu obrane, ali pri tome ne mora biti igrač manje u napadu jer se može izvući iz reketa i zabiti povratnu. Svakako držati oko na njemu.

4. LEANDRO BARBOSA (FA), 30 bodova

Još uvijek čeka pravu ponudu. Definitivno zaslužuje više od minimuma, ali na kraju će barem moći birati za koga potpisati.

5. TRACY MCGRADY (FA), 29 bodova

Još traži zainteresirani klub, kao i svaki drugi živi veteran vježbao je s Knicksima, ali od toga ništa. Lani je pomogao Hawksima, tako da se ovakva nezainteresiranost teško može razumjeti, očito je i ligi tužno gledati ga kako se muči ostati relevantan s uništenim leđima.

6. JEROME JORDAN (Grizzlies), 21 bod

Mladi centar Knicksa pokazao je R&D potencijale, sada je samo pitanje hoće li Grizzliesi trošiti dodatni novac na još jednog visokog (obzirom na novu ozljedu Arthura, možda i hoće).

7. SUNDIATA GAINES (Pacers), 14 bodova

Pacersi imaju čak 3 slobodna mjesta na rosteru, a Gaines će se boriti za ulogu trećeg playa s Blakeom Ahearnom koji je već odavno dokazao da nema što raditi u NBA (između ostalog i lani tijekom epizode s Jazzom). Obzirom na kvalitetnu obranu koju je u stanju odigrati, jedno od ta 3 mjesta trebalo bi biti njegovo.

8. KENYON MARTIN (FA), 14 bodova

Traži više od minimuma, a usput traži i garantirane značajne minute. Tip očito voli raditi probleme kad god stigne, ali, ako smiri apetite, mogao bi biti sasvim solidan osigurač u ulozi petog visokog.

9. JORDAN WILLIAMS (FA), 12 bodova

Mali je solidno skakao u rookie sezoni s Netsima, ali to Hawkse nije spriječilo da raskinu ugovor s njim. Ipak, ne gine mu poziv u neki trening kamp, makar stigao u zadnji tren.

10. MICHAEL REDD (FA), 10 bodova

Navodno traži više od veteranskog minimuma, što mu, logično, nitko ne može i ne želi ponuditi (dobre momčadi nemaju prostora, lošima ne treba igrač koji ne igra obranu i svaki tren se može raspasti). Dok zabija trice ipak ima vrijednost.

11. GILBERT ARENAS (FA), 10 bodova

Navodno se pakira za Kinu. Obzirom na igre lani u Memphisu, dobar potez.

12. MICKAEL PIETRUS (FA), 10 bodova

Navodno odugovlači ne bi li izvukao više od veteranskog minimuma. Mislim, gdje ovi likovi nalaze agente? Zar postoji netko tko šalje klipove njegovih lanjskih igara u playoffu protiv Heata uz poruku kako je upravo Mickael igrač koji može promijeniti smjer franšize? Još uvijek koristan kao stoper na nekoliko minuta.

13. TERRENCE WILLIAMS (Pistons), 9 bodova

Kingsi nisu pokazali želju zadržati svog swingmana, a Pistonsi već imaju 15 igrača pod ugovorom, tako da je ovaj poziv u kamp očito usluga nekom agentu.

14. RAJA BELL (Jazz), 6 bodova

Trakavica između Bella i Jazza se nastavlja. On ne daje popust, Jazzeri ne daju otkaz, a nitko drugi nije zainteresiran za ostarjelog stopera koji više ne igra obranu (iako se Bell svim silama nudi Heatu, kao i većina ovih mumija koje bi jeftino do prstena). Rasplet je neizvjestan, iako sumnjam da će Jazzeri riskirati da ga dovedu u kamp (kažu zadnje vijesti da im ne pada na pamet). To mjesto na rosteru im je u svakom slučaju potrebno kako bi potpisali svoj pick druge runde Kevina Murphya (još uvijek bez ugovora) ili doveli nekog veterana.

15. JANNERO PARGO (FA), 6 bodova

Iako trenira s Bullsima, teško će upasti na roster na kojem već ima dovoljno combo-bekova. Plus, obzirom da su Bullsi angažmanom Hinricha preko midlevela aktivirali hard cap (užasan potez obzirom da su par dana kasnije poslali Korvera u te iste Hawkse), ne mogu si priuštiti više od jednog igrača na veteranskom minimumu, a taj će vjerojatno biti Fesenko obzirom da imaju samo 4 visoka na rosteru.

16. JOSH HOWARD (FA), 6 bodova

Vježbao je s mnogima zadnjih dana, ali nitko mu se nije udostojio dati pozivnicu za kamp. Navodno će nazad u Jazz ako se ovi konačno riješe Bella.

17. ANTHONY TOLLIVER (Hawks), 6 bodova

Hawksi imaju 13 garantiranih ugovora, a kako im pod košem nedostaje dokazanih tijela, Tolliver je izgledni peti čovjek u rotaciji visokih, odnosno 14-i na rosteru. Plus je što se svojim stilom igre uklapa u tricaški moćne Hawkse, ali bude li gađao tricu kao lani u Minnesoti (25%) uzalud mu sav stil - stretch četvorke koje ne mogu raširiti reket nemaju što tražiti u ligi.

18. TROY MURPHY (FA), 5 bodova

Ne spominje se nigdje, a i s potpunim razlogom. Tricu će uvijek moći pogoditi, ali problem je što se više nije u stanju kretati kako bi se otvorio.

19. HASSAN WHITESIDE (FA), 3 boda

Bio je u konkurenciji za kamp Minnesote, ali potpisom Amundsona našao se izvan planova. Mlad je, visok 215 cm i netko će mu sigurno dati šansu.

20. BARON DAVIS (FA), 0 bodova

Upitno je kad će se oporaviti od uništenog koljena, a i hoće li mu itko dati šansu. Izgleda da je jedna duga i vrlo solidna karijera stigla do kraja.

21. LESTER HUDSON (FA), 0 bodova

Combo bek uhvatio je već 28 godina i 3 NBA sezone tijekom kojih je odigrao 52 utakmice, ali iskustvo mu nije pomoglo da uhvati i malo pameti. Propustio je zakazani trening s Bobcatsima, ostao bez agenta i tako vrlo vjerojatno bez pozivnice za kamp, iako se u svim situacijama iskazao kao ok treći play.

22. SOLOMON ALABI (FA), -1 bod

Visoki centar je napravio mali korak naprijed tijekom druge sezone u Torontu, ali očito ne dovoljan da zaradi poziv u nečiji kamp.

23. JEFF ADRIEN (Bobcats), -3 boda

Adrien nije tipični garbage man pod košem jer igra i solidnu obranu, u tankim Bobcatsima bi konačno mogao dobiti pravu priliku i zaraditi NBA mirovinu, jasno pod uvjetom da upadne na roster.

24. SAMARDO SAMUELS (Cavs), -3 boda

On je jednom nogom na rosteru, kao peti ili šesti visoki, osim ako ga jedan od ne-draftiranih viskoih rookiea pozvanih u kamp (Kevin Jones i Micheal Eric) ne preskoči na hranidbenom lancu.

25. DAMIEN WILKINS (Sixers), -3 boda

Stara kanta još uvijek može odigrati adekvatnu obranu na boku, što mu je donijelo priliku da upadne na roster Sixersa kao peti swingman.

26. ARMON JOHNSON (Magic), -5 bodova

Magic već sada ima igrača viška s garantiranim ugovorom, tako da će Johnson teško dobiti išta više od ove pozivnice.

27. CHRIS WRIGHT (Raptors), -5 bodova

Raptorsi imaju kompletiran roster, a Wrighta su pozvali očito samo radi potreba treninga. Čovjek je tipični garbage man s manjkom centimetara, a kako su Raptorsi već krcati sličnim igračima (Acy, Davis) šanse da ostane nakon trening kampa su ravne nuli.

28. DEREK FISHER (FA), -6 bodova

Još se nada pozivu u neku playoff momčad, ali valjda su ga lanjske igre za Thunder konačno prikazale kao beskorisnog igrača čiji učinak možete zamijeniti jednim telefonskim pozivom.

29. DONTE GREENE (FA), -7 bodova

Još jedan promašaj Kingsa trebao je dobiti poziv od Netsa, ali se ozljedio i njegovo mjesto pripalo je Joshu Childressu.

30. LANCE THOMAS (Hornets), -7 bodova

Obzirom da su Hornetsi toliko pažljivi oko slaganja rostera i da trenutno imaju samo 11 igrača pod ugovorom (plus dva rookiea koja se čine sigurnim okladama za dva mjesta, Millera i nedraftiranog playa Robertsa), Thomas bi lako mogao ostati još jednu sezonu kao jeftini šesti visoki.

31. CHARLES JENKINS (Warriors), -7 bodova

Bio skroz ok u rookie sezoni kao treći play na rosteru, vrlo vjerojatno će zadržati tu rolu i nakon trening kampa.

32. KEITH BENSON (Hawks), -8 bodova

Spora petica solidne ruke pokušat će pokvariti planove Tolliveru.

33. KEYON DOOLING (Heat), -9 bodova

Prvo su Celticsi odugovlačili s novim ugovorom, da bi, nakon što je stavio potpis na ugovor, Dooling odlučio otići u mirovinu. Da bi nakon nekoliko dana izjavio kako bi volio zaigrati za Miami. Stani u red, Keyone.

34. JAMES ANDERSON (Hawks), -10 bodova

Spursi od njega nisu imali koristi, a neće ni Hawksi koji su krcati swingmanima.

35. MIKE BIBBY (FA), -11 bodova

Navodno želi igrati NBA košarku još jednu sezonu. Navodno mu to nitko neće omogućiti jer su izgleda svi shvatili (dobro, ne svi, Knicksi okupljaju hordu Metuzalema) kako je na dnu klupe bolje držati mladog igrača koji ima potencijal u nogama nego staru ragu koja ima potenciometar u koljenima.

36. MAURICE EVANS (FA), -11 bodova

Kaže da još uvijek može pomoći, makar i kao veteranski lider u svlačionici. Šteta što nije završio i tečaj za masera, nutricionista i psihologa.

37. DAMION JAMES (Hawks), -11 bodova

Teško će se izboriti za mjesto na rosteru Hawksa, ali zaslužuje priliku, odradio je podnošljivu rookie sezonu da bi lani zbog ozljede propustio gotovo cijelu drugu godinu.

38. JONNY FLYNN (Pistons), -12 bodova

Nezanimanje koje NBA klubovi pokazuju za ne tako davni 6. pick drafta fascinantno je. Samo ako ga nikada niste vidjeli u akciji.

39. JAMAAL MAGLOIRE (Raptors), -14 bodova

Raptorsi imaju već 15 igrača pod ugovorom, a Magloirea su pozvali u kamp više kao dodatnog mentora Valanciunasu nego ozbiljnu opciju za popunu rostera. A i živi u blizini dvorane.

40. TONY BATTIE (FA), -15 bodova

Nigdje se ne spominje, a to valjda znači da će konačno u zasluženu mirovinu.

41. BOBBY SIMMONS (FA), -15 bodova

Epizoda u Clippersima je jasno pokazala da u njemu više nema ničega, slijedom toga nema ni zainteresiranih da mu plate kartu za kamp.

42. SOLOMON JONES (Suns), -17 bodova

Pozvan u kamp, a obzirom na probleme sa srcem Channinga Fryea, vrlo lako bi mogao završiti i na rosteru.

43. KYRYLO FESENKO (Bulls), -17 bodova

Ako u Bullsima ne uspije iskoristiti svoju masu i visinu za postati barem igrač u rangu Aarona Graya, onda ga stvarno treba deportirati iz NBA jednom za svagda.

44. MICKELL GLADNESS (Heat), -18 bodova

Konkurencija Pittmanu u kampu za dežurnog garbage mana na petici.

45. ANDREW GOUDELOCK (Lakers), -19 bodova

Combo zujalica borit će se za opstanak s rookiem Johnson-Odomom.

46. CARLDELL JOHNSON (Hawks), -21 bod

Obzirom da je rotacija playmakera u Atlanti poprilično dobro posložena, šanse da upadne na roster simbolične su.

47. ADAM MORRISON (Blazers), -21 bod

Blazersi imaju 15 igrača pod ugovorom, ali teoretski Morrison može upasti na roster pošto Portland ima pravo na 16-og igrača zbog ozljede Elliota Williamsa (otpao na cijelu sezonu). Ipak, kako je Williams trebao biti treći bek, za očekivati je da ovu iznimku Blazersi usmjere u pravcu potrage za igračem koji je u stanju odraditi combo rolu koja je čekala Williamsa.

48. SHAWNE WILLIAMS (FA), -21 bod

Jedan od najgorih igrača prošlogodišnje NBA sezone nada se pozivu, čak se i nudi Knicksima. Čudi me da nije zvao i Heat, takva klasa garantirala bi im novi naslov.

49. TERREL HARRIS (Heat), -21 bod

Iako nije ohrabrio izvedbom u rookie sezoni, Harris je mlad i aktivan, samim time i puno veći kandidat za ostanak na rosteru Heata od ostalih veterana pristiglih u kamp. Za očekivati je da, uz ostanak Pittmana i ugovor Harrelsonu, upravo Harris bude 15-i čovjek.

50. MYCHEL THOMPSON (Knicks), -22 boda

Brat Klaya Thompsona sličan je fizikalijama (dugi swingman) i stilom igre (3&D igrač), ali ne i učinkom (ne igra obranu i može zabiti samo otvoreni šut nakon povratne).

51. RYAN GOMES (FA), -24 boda

Bobcatsi su se na kratko bavili mišlju da ga angažiraju, ali, srećom, odustali su.

52. SAM YOUNG (Pacers), -26 bodova

Pacersi su mu poslali pozivnicu, a, iako pored već potpisanih Greena i Johnsona teško da postoji potreba za petim swingmanom (i to još bez šuta), Young bi se mogao zadržati čisto zbog stoperskog pedigrea.

53. DAJUAN SUMMERS (Bobcats), -26 bodova

Još jedan garbage man bez pozicije prisiljen igrati na boku umjesto pod košem gdje nije ni upola koristan zbog slabašnog šuta.

54. COURTNEY FORTSON (Clippers), -28 bodova

Minijaturni play ima minijaturne šanse postati zamjena Paulu i Bledsoeu ponajviše zbog činjenice da su Clippersi već popunili roster, ali, u slučaju da Billups ne bude spreman za početak sezone, vrlo lako bi mogli otpustiti nekoga od lanjskih rookiea (Thompson i Leslie) kako bi napravili mjesta za dodatnog playmakera.

55. DONALD SLOAN (Cavs), -28 bodova

Cavsi imaju 13 garantiranih ugovora i 5 igrača koji se bore za preostala dva mjesta. Sloan ima šanse preživjeti kamp kao treći play na rosteru, iako su tu i Gibson i Waiters kao combo opcije sposobne uskočiti na poziciju (a nije da neće morati obzirom da poštenog back-upa za Irvinga nema na vidiku).

56. BRIAN COOK (Wizards), -33 boda

Razlozi zbog kojih su Wizardsi ovog oronulog veterana pozvali u kamp poznati su samo njima.

57. CORY HIGGINS (Bobcats), -35 bodova

Ne samo jedan od najgorih bekova koji je lani zaigrao u NBA, nego i brutalan primjer nepotizma kakav nismo navikli gledati u košarci (u NFL-u je to nešto sasvim normalno). Otac mu je predsjednik Bobcatsa i blizak prijatelj s Jordanom, a novi poziv u kamp očiti je pokušaj da mu se osigura NBA mirovina.

58. DEANDRE LIGGINS (Thunder), -51 bod

Thunder ima jedno slobodno mjesto na rosteru, a Liggins će se za njega boriti pored, između ostalih, Ortona i Thompsona, koji su ostvarili dva do tri puta više IOR bodova.

59. EARL BARRON (Wizards), -55 bodova

Veteran koji se već godinama vuče po ligi lani je imao kratku epizodu s Warriorsima (kao i pola igrača na ovom popisu, Warriorsi su dijelili desetodnevne ugovore kao kondome na sajmu pornografije), srećom nema velike šanse upasti na roster jer su Wizardsi već krcati centrima.

60. CHRIS JOHNSON (Wolves), -56 bodova

Vukao se po Chicagu, Portlandu, lani opet upao u Portland kada su se tamo stvari već raspale, uporno dokazuje da nema vještina niti za NBA klupu (ima tako drvene ruke da bi vjerojatno i ručnik dodao pogrešnom čovjeku). Ali, uspije li negdje uloviti još godinu dana posla, eto osigurane mirovine (to neće biti u Minnesoti koja je potpisom Amundsona valjda zatvorila rotaciju visokih).

61. DAN GADZURIC (Sixers), -61 bod

Besmislen poziv, em zato što je Gadzuric već 6 godina nedostojan NBA dresa, em zato što pored Bynuma, Browna i Hawesa nema šanse upasti na roster.

62. BLAKE AHEARN (Pacers), -79 bodova

Osim što izgleda kao prosječan čitatelj ispodobruca.com, Ahearn je tijekom lanjske epizode u Jazzu uspio ostvariti i brojke kakve bi prosječan čitatelj ostvario da ga padobranom spustite usred NBA utakmice.

NOVACI S NEGARANTIRANIM UGOVORIMA

1. KEVIN JONES (Cavs), 10 bodova

Prototip NBA gargabe mana, igrač s fantastičnim učinkom na NCAA razinu u koševima i skokovima, ali bez visine i snage za igrati poziciju pod košem u ozbiljnijoj roli. Obzirom na gužvu u Clevelandu, teško da će upasti na roster, iako je vjerojatno bolja opcija i od Samuelsa i Harangodya.

2. SCOTT MACHADO (Rockets), 10 bodova

Machado je kompletan playmaker što se kreatorskog i šuterskog dijela igre tiče, a ni obrambene brojke mu nisu kriminalne. Odlične partije na ljetnoj ligi mu nisu donijele siguran NBA posao prvenstveno zato što su Rocketsi krcati, imaju par igrača viška i davanje ugovora još jednom je nemoguće. Ipak, pozvali su ga u kamp i dokaže li se u idućih mjesec dana, lako je zamisliti da naprave dodatno mjesto za njega otpuštanjem ili tradeom nekoga od igrača s garantiranim ugovorom. Otpuste li ga, Blazersi bi bili ludi da iznimku za dodatnog igrača dobivenu na račun Williamsove ozljede ne iskoriste tako da ga dovedu kao zamjenu Lillardu. Isto vrijedi i za Jazz, Sixerse, Cavse ili bilo koju drugu momčad koja kreće u sezonu bez dubine na poziciji playa.

3. KRIS JOSEPH (Celtics), -5 bodova

Potencijalni šuter iz kuta slabašnih atletskih pokazatelja borit će se za mjesto na rosteru sa šuterom Jamarom Smithom (igrao u NBDL-u i Češkoj) i combo-bekom Dionteom Christmason (igrao u Grčkoj). Zbog Bradleyeve ozljede, Božić ima prednost u startu.

4. DARIUS MILLER (Hornets), -5 bodova

Dobar šuter iz kuta sposoban igrati obje bočne pozicije i uz to izuzetno dug, njemu je jedno mjesto na rosteru rezervirano zbog prijateljstva s Davisom i Riversom, može ispasti iz završnih 15 samo u slučaju da se polomi ili mu otkriju srčanu manu.

5. JOHN SHURNA (Knicks), -5 bodova

Pored sve hrpe nedraftiranih rookiea i nebitnih veterana koje Knicksi dovode u kamp ne bi li popunili zadnja dva slobodna mjesta na rosteru, ime Johna Shurne je svakako najzvučnije. Čovjek je kopija Stevea Novaka, dakle vrhunski šuter bez prave pozicije i all-round talenta, ali našao se u pravoj situaciji jer, ako su znali naći ulogu Novaku, Knicksi svakako mogu pomoći i njemu.

6. KEVIN MURPHY (Jazz), -10 bodova

Dokazani strijelac i šuter, sada samo treba vidjeti može li igrati obranu i trčati i skakati za ostaviti traga u NBA. Dva su razloga zbog kojih još nije dobio pravi ugovor, prvi je vezan uz situaciju s Bellom koja ostavlja jedno mjesto manje na rosteru, a drugi uz lošu situaciju s playmakerima (postoji šansa da na roster upadne veteran Chris Quinn, koji iza sebe ima epizode u Miamiu i San Antoniu, čisto kao osiguranje od dodatnog raspada Watsona i Tinsleya).

7. HOLLIS THOMPSON (Thunder), -10 bodova

Dobar šuter i potencijalno solidno rješenje na trojci, dokaže li ikada sposobnim igrati obranu na novoj razini.

8. MICHEAL ERIC (Cavs), -10 bodova

R&D potencijal postoji, tu su i solidne fizikalije, ali ima i tipične drvene ruke zbog kojih tijekom drafta nije ni bio na ničijem radaru.

9. BRIAN ROBERTS (Hornets), -15 bodova

Tricaški specijalist combo vrijednosti kojega su Hornetsi zakaparili još u ljeto kako bi barem malo osigurali klimavu situaciju na vanjskim pozicijama.

10. KENT BAZEMORE (Warriors), -15 bodova

S Warriorsima je još od ljetne lige, zadovoljni su njegovim obrambenim učinkom na boku. Kažu upućeni da je jedno od preostala dva mjesta na rosteru praktički rezervirano za njega.

11. DARIUS JOHNSON-ODOM (Lakers), -20 bodova

Combo-bek s obrambenim potencijalom, što bi moglo biti ključno da s rostera izbaci godinu iskusnijeg Goudelocka.

12. HENRY SIMS (Knicks), -20 bodova

Centar s Georgetowna ipak je zaradio poziv za kamp usprkos tome što se u ljetnoj ligi pokazalo kako nema skakačke vještine potrebne da bi zaradio poneku minutu u NBA. Nije garbage man, nije R&D sirovina, sve što ima je solidna visina (dobar bloker) i fantastičan osjećaj za razigrati s vrha reketa. Jasno, nema te momčadi koja će ga držati na parketu dovoljno dugo da vrti akcije preko njega dok god ne može uhvatiti skok ili zabiti odbijanac.

13. MAALIK WAYNS (Sixers), -25 bodova

Wayns je potpuno nestao s radara nakon još jedne neuspješne sezone Villanove, ali Sixersi su ga pozvali u kamp u nadi da se može nametnuti možda čak i kao back-up play, a i zato što je lokalni dečko koji se proslavio na lokalnom sveučilištu. Obzirom da su mu i na NCAA razini šuterske i obrambene brojke bile loše, a kreatorske tek solidne, upitno je što Wayns možda ponuditi momčadi koja očajnički traži drugog playa.

14. ROBERT SACRE (Lakers), -25 bodova

Sacre ima solidnu visinu i masu, ali je prespor i premlitav da bi se ikada mogao razviti u R&D igrača za NBA potrebe.

28Sep/1211

RANKING THE PLAYERS, PART EIGHT (ROOKIES)

Posted by Gee_Spot

Glavni dio posla je iza nas, sada još ostaju dva završna posta u kojima ćemo govoriti o novacima i slobodnim igračima. Ovih prvih trenutno ima oko 55 s garantiranim ugovorima, a u kampovima će ih se naći još tridesetak u pokušaju da i sami dođu do mjesta na NBA rosteru. Što neće biti nimalo lak zadatak - kad do sada navedenim veteranima s ugovorom (stali smo na 361. iako ni to nije fiksna brojka obzirom da ih nekolicina ima opcije zbog kojih bi već sutra mogli završiti bez angažmana) dodamo garantirane novake, dolazimo do oko 415 imena koja ćemo (gotovo) sigurno gledati u NBA iduće sezone. To znači da ostaje još nešto više od 30 mjesta za koja će se boriti svi do sada nepotpisani (draftirani i ne-draftirani) novaci i svi do sada nepotpisani veterani (a na njih 60-ak koji su još lani imali NBA posao osvrnuti ćemo se u idućem postu).

Praktički, barem stotinjak igrača puca na spomenuta prazna mjesta na rosteru, kojih u stvarnosti ima još i manje jer većina NBA klubova zadovoljiti će se sa 13 ili 14 imena. Što praktički znači da će nakon trening kampa upasti stvarno samo oni najsretniji.

Što se rangiranja rookiea tiče, kako nije bilo moguće primijeniti IOR formulu bez prijašnjeg NBA iskustva, u obzir su uzeti samo sljedeći parametri (stoga su i bodovi okrugli):

- sirove brojke sa sveučilišta koje su poslužile isključivo za ocjenjivanje 5 vještina kako bi se odredilo može li igrač pomoći odmah i u kojoj ulozi
- kontekst u koji dolazi i minutaža koju može očekivati kako bi te vještine upotrijebio
- ostvarene NBA brojke u zadnjih 5 sezona rookiea sa sličnim karakteristikama odnosno vještinama

Draft pozicije nisu bile od nikakve važnosti obzirom da se pokazalo kako su vještine puno bolji pokazatelj razvoja karijere od njih. Uostalom, lanjskih top 5 novaka po IOR-u su očekivano Irving (1. pick), ali i autsajderi poput Farieda (22. pick), Leonarda (15. pick), Thomasa (60. pick) i Thompsona (11. pick). Jasno, mnogi ranije izabrani igrači i dalje imaju viši plafon, ali ono što je spomenutima pomoglo da već u prvoj sezoni budu iznadprosječno korisni košarkaši je sposobnost prihvaćanja sporedne uloge i stavljanja u kontekst jedne ili dvije vještine koje su mogle odmah pomoći momčadi (ne zaboravimo da većina draftiranih igrača dolazi iz situacija u kojima su glavne opcije u napadu i nikako im nije lako preko noći naučiti novu ulogu).

Faried i Leonard kao podizači energije i u osnovi napadači s instinktom garbage mana puno su lakše i brže prenijeli svoje talente na novu razinu. Slično je napravio i Thompson sa šutem, a ne treba zanemariti ni to što su se našli u prilici igrati značajne role, odnosno što su ih treneri znali iskoristiti na pravi način (idealan kontra primjer je Derrick Williams koji tijekom cijele sezone nije našao odgovarajuću ulogu u rotaciji).

I dok draft pozicije nisu bile važne, u obzir sam uzeo prosječan priliv talenta. Trend iz drafta u draft je da se u ligi zadrži oko 60% igrača iz prve runde nakon što im isteknu rookie ugovori (od čega ih polovina ostane u minornim ulogama), odnosno oko 30% iz druge runde. Što je razine talenta iskazane u prvoj sezoni tiče, trend je da se izbaci do 5 startera (većinom za popunu petorke), 10 do 15 igrača rotacije i 10 do 15 dodavača ručnika. Sve ostalo spada u kategoriju nedovoljno dobrih za NBA. Ovo je ujedno i važan zadnji dio formule - kad bi prebacivali samo vještine s prijašnje razine na NBA razinu, puno veći broj rookiea prikazao bi se NBA vrijednim. Međutim, istina je da dobar dio njih nikada neće dobiti ni priliku niti se naći u situaciji da iskoriste određene talente koje imaju te da će se naći na izlazu iz lige, stoga sam broj igrača u pojedinoj kategoriji prilagodio prosjecima zadnjih pet godina.

Slijedi lista rookiea koja, da naglasim, obzirom na minimalne podatke koje su bili na raspolaganju, predstavlja čisto nagađanje i to samo za sljedeću sezonu, dakle nema namjeru biti relevantna kao pokazatelj daljnjeg razvoja nečije karijere.

TREĆE OPCIJE

1. ANTHONY DAVIS (Hornets), 65 bodova

Visoki s ovakvim brojkama nije se pojavio još od Odena, a i prije toga jedini sličan pedigre imao je Dwight Howard, ali kako je dolazio direktno iz srednje, teško je povući paralelu. Osim toga, Davis nije teška petica već atleta u sredini kojega s razlogom uspoređujemo s Chandlerom, pa čak i Billom Russellom (ako Larry Brown tako kaže, onda valjda ima smisla). Ipak, kako su i Oden i Howard već u rookie sezoni uspješno prenijeli dominantne brojke na NBA razinu dokazujući se kao igrači zadatka startne kvalitete, za očekivati je kako je to i Davisov minimum. Dodamo li da se radi o puno opasnijem napadaču zbog pokretljivosti, meke ruke i košarkaškog IQ-a, ispada kako bi Davis bez problema mogao uskočiti i u kategoriju trećih opcija, u kojoj su se lani našla samo dva rookiea - Irving i Faried. U biti, ako je Faried samo na račun motora uspio ostvariti sulude brojke i postati krađa drafta, sumnjati u Davisa čini se nepotrebnim. Neprikosnoveni favorit za rookiea godine.

IGRAČI ZADATKA STARTNE KVALITETE

2. MICHAEL KIDD-GILCHRIST (Bobcats), 50 bodova

Dolazi u očajan kontekst u kojem će se od prvog dana od njega tražiti previše, što mu neće pomoći da popravi sumnjive kreatorske učinke. Njegova energija je neosporna, ali od rookiea je nezahvalno očekivati da igra obranu koja mijenja tijek susreta. Jednoga dana će se možda i razviti u novog Iguodalu, ali u početku će prije svega biti swingman koji doprinosi u svemu po malo. Ako ništa drugo, trebao bi preuzeti ulogu najkvalitetnijeg igrača na rosteru od Sessionsa i Hendersona.

3. BRADLEY BEAL (Wizards), 40 bodova

All-rounder koji će zbog nedostatka šuta na rosteru (i općenito kvalitete na vanjskim pozicijama) rano biti bačen u vatru, a sve ostalo ovisi o njemu, odnosno o tome kojim postotkom će zabijati povratne lopte. Bude li šut funkcionirao kako treba, bit će prostora i za kreaciju, samim time možda i za lov na Davisa.

4. TERRENCE JONES (Rockets), 40 bodova

Iako je konkurencija na četvorci u Houstonu ogromna, Jones po brojkama ostavlja dojam igrača koji ima najveće šanse dokopati se ozbiljnih minuta. Nema apsolutno ni jednu lošu stranu u svojoj igri, a dodatni plus mu je što teoretski može biti jednako nezgodan i na krilu i pod košem. To da će biti starter doslovno je upitno, ali takav učinak je realno očekivati. Inače, Jones je primjer svega što ne valja u skautiranju lišenom pomoći statistike (bez nje kontekst ne može biti zaokružen) - u krcatom Kentuckyu bio je sporedna opcija zbog čega su krenule glasine o njemu kao mekanom igraču bez pozicije, kao da je moguće pored Davisa i MKG-a (a i dva beka poput Lamba i Teaguea) ostvarivati vrhunske brojke. Mislim, niti u NBA ne možeš imati 5 prvih opcija, netko mora preuzeti sporednu ulogu, podjela talenta na parketu nije moguća u kocki već samo u piramidi. I onda čovjek potone do 18. picka iako ima svih 5 košarkaških kategorija u plusu, umjesto da mu skoči ugled jer je našao načina biti koristan čak i u sporednoj roli.

IGRAČI ROTACIJE

5. TERRENCE ROSS (Raptors), 35 bodova

Odlične obrambene brojke ukazuju da će vrlo rano doći do značajnih minuta u Torontu. Njegove 3&D kvalitete su neosporne, pitanje je samo hoće li se s vremenom razviti u nešto više. Jasno, ne uspije li se nametnuti kao obrambeni igrač ili tricaš, pad minuta je moguć, a s tim i pad ove prognoze.

6. DAMIAN LILLARD (Blazers), 35 bodova

Lillard će dobiti šansu i sve ovlasti, ali sistem ne cijeni njegovu combo-prirodu koja je nekako bolje prilagođena ulozi s klupe. Šanse da će Lillard biti novi Rose su minimalne, ipak on nije na toj razini kao strijelac, a niti kao atleta, ali može li imati učinak sličan onome kojega je lani ostvarivao Bayless već u startu karijere? Naravno.

7. JEREMY LAMB (Rockets), 30 bodova

Obrambene brojke su mu solidne, od prvog dana bi trebao biti kvalitetan šuter, a, riješe li se Rocketsi tijekom sezone Martina, možda i kreator.

8. JARED SULLINGER (Celtics), 25 bodova

Usprkos svim promjenama Celticsi su i dalje tanki pod košem, a Sullingerove skakačke i šuterske brojke jasno ukazuju se radi o trećem viskom na rosteru (u najgorem slučaju bit će novi Big Baby iz dana Celticsa). Dapače, uspije li se suzdržati od pokušaja u postu i nepotrebnog trošenja lopti, odnosno bazira li se isključivo na pick & pop igru koju u Bostonu ionako već vrte napamet, Jared ima šansu preskočiti i Bassa obzirom na skakačku moć.

9. JAE CROWDER (Mavs), 25 bodova

Gužva na boku Dallasa je ogromna, ali nešto je tanja na trojci gdje bi Crowder, uspije li ubacivati tricu solidnim postotkom, vrlo lako mogao uzeti dobar dio minuta Marionu. Njegova energija, mentalna snaga i skakačko-obrambene brojke (a i frizura) na tragu su onoga što su na NCAA razini prikazivali Faried i posebice Leonard, koji je također morao napraviti prilagodbu koja čeka i Crowdera, iz visokog u bočnog igrača. Obzirom kakav su posao odradila ova dvojica lani, ja se ne usuđujem kladiti protiv Jaea.

10. WILL BARTON (Blazers), 25 bodova

Nakon Matthewsa i Batuma na rosteru Blazersa nema poštenog swingmana, a upravo tu leži Bartonova šansa. All-round vještine ima, priliku će dobiti, a na njemu je da igra obranu i zabija dovoljno da opravda ulogu rotacijskog igrača.

11. ANDREW NICHOLSON (Magic), 25 boda

U Orlandu su krcati pod košem, ali Nicholson bi pored svih prolaznika i veterana trebao dobiti dobar dio kolača za napucati brojke. Iako se radi o rasnom strijelcu, u ovakvom kontekstu bit će prije svega garbage man koji će trpati koševe i sakupljati skokove bez pravog učinka.

12. DION WAITERS (Cavs), 25 bodova

Iako će, obzirom na kontekst, vrlo rano dobiti šansu trošiti najveći broj minuta na dvojci, Waitersa je trenutno nemoguće staviti više zbog toga što sve NCAA brojke ukazuju da se radi o combo-beku i solidnom članu rotacije. On nema pedigre niti kao kreator niti kao šuter, ali bi vrlo lako mogao nadmašiti prognozu obzirom na minute koje će dobiti.

13. TYLER ZELLER (Cavs), 20 bodova

Od prvog dana bi trebao biti treći visoki na rosteru. Čovjek trči, skače, može zabiti koš i zalijepiti blokadu. Nema razloga sumnjati da će propustiti priliku za nametnuti se kao treći visoki.

14. ROYCE WHITE (Rockets), 20 bodova

Treći pick prve runde Rocketsa puno teže će do minuta od Lamba i Jonesa zbog lošeg šuta. Lin i Parsons predstavljaju već dovoljno playmakera na parketu i White bi mogao biti solidna opcija s klupe preko koje bi se vrtile akcije druge postave, ali, dok god se ne dokaže kao šuter i strijelac, sve ostaje u zraku.

15. JEFFERY TAYLOR (Bobcats), 20 bodova

Odlične šuterske brojke i atletske predispozicije daju mu šansu da se izbori za minute. Pokaže li se sposobnim igrati stopera na boku, mogao bi postati standardni dio rotacije usprkos gužvi na pozicijama 2 i 3 u Bobcatsima.

16. KYLE SINGLER (Pistons), 20 bodova

Kao šuter iz kuta, Kyle bi trebao dobiti dovoljno minuta bez obzira na prisustvo veterana poput Maggetea i Princea. I to na obje bočne pozicije.

DODAVAČI RUČNIKA

17. JARED CUNNINGHAM (Mavs), 15 bodova

Obzirom na gužvu na dvojci, pick prve runde Mavsa vrlo lako bi mogao sezonu provesti u Legendsima u NBDL-u. Ali, njegov atleticizam i brzina već sada mu daju prednost pred veteranima Beauboisom i Jonesom. Ako zaigra makar i dio sezone u NBA, treba očekivati solidne partije.

18. JOHN HENSON (Bucks), 15 bodova

Hensonova pokretljivost u obrani i skakačko-blokerske kvalitete garantiraju mu NBA karijeru, problem je u tome što je počinje u Bucksima koji već imaju hrpu sličnih igrača. Razlog zbog kojega ih Henson neće preskočiti u rotaciji je upitna uloga u napadu i slab šut.

19. THOMAS ROBINSON (Kings), 15 bodova

Robinsonove obrambene brojke prenesene u NBA kontekst ne garantiraju niti solidnog obrambenog igrača, a to je prva stavka potrebna Kingsima. Dakle, veterani Thompson i Hayes tu će mu uzeti dobar dio minuta. Njegovi realizatorski učinci su mizerni za tako razvikano ime (ogromna potrošnja, slabašni postotci), a količina izgubljenih lopti je zastrašujuća. Ukratko, ako ne može kreirati za sebe, a ujedno nije ni obrambeni igrač, što je Robinson? Odličan skakač i skupljač otpadaka u napadu. Ukratko - garbage man. S minutama u Kingsima trebao bi doći do solidnih rookie brojki, ali bez značajnije uloge u rotaciji, teško da može dobiti dio kolača koji pripada Cousinsu.

20. AUSTIN RIVERS (Hornets), 15 bodova

Iako će imati dovoljno prilika za igru obzirom da je treći vanjski na rosteru Hornetsa, a i naći će se u idealnoj ulozi kao combo-bek s klupe, Riversove brojke su toliko kilave (osim šuterskih) da je teško očekivati neki značajniji učinak u prvoj godini.

21. HARRISON BARNES (Warriors), 15 bodova

Warriorsi su krcati šuterima, a imaju i sasvim dovoljno kreatora, tako da Barnesu nikakva uloga nije garantirana. Možda se u njemu i krije zvijezda, ali ona zasigurno neće izaći na površinu u prvoj NBA sezoni. Ako će ostvariti ikakav učinak, bit će to onaj 3&D igrača, ali, obzirom na dokazane veterane na boku, logičnije je očekivati doziranje njegovih minuta.

22. JOEL FREELAND (Blazers), 15 bodova

Obzirom na tanki roster, iskusni Freeland bi mogao čisto u ulozi garbage mana napraviti dovoljno da se izbori za mjesto trećeg visokog u Portlandu. I da, ova rečenica je toliko tužna sama po sebi da ne znam što bi više rekao o sezoni Blazersa kada krenu najave.

23. DONATAS MOTIEJUNAS (Rockets), 10 bodova

Motiejunas bi šutom s poludistance mogao doći do minuta pod košem, iako i kod njegove prognoze postoji rizik obzirom na prekrcanost unutarnje linije Houstona mladim i nedokazanim igračima.

24. MYERS LEONARD (Blazers), 10 bodova

Leonard je možda još uvijek premlad da bi ostavio traga u NBA kao petica, ali prilike će biti - obzirom na to kako je očajno posložen ovaj roster, možda na pola sezone postane i starter.

25. TONY WROTEN (Grizzlies), 10 bodova

Gle, Bayless se kad-tad mora ozlijediti, a kako je Wroten bolji atleta i od Selbya i Ellingtona, negdje tijekom sezone zasigurno će dobiti priliku. Čovjek za sada nije back-up play zbog gomile izgubljenih lopti, a nije ni combo-bek zbog lošeg šuta, ali je all-round atleta koji može utjecati na utakmicu energijom na sličan način kako to radi jedan Eric Bledsoe.

26. DRAYMOND GREEN (Warriors), 10 bodova

Green nema pravu poziciju (nema fizikalije za visokog ni atleticizam za bočnog), a niti garantiranu minutažu obzirom na solidno popunjenu klupu Warriorsa. Ali, radi se o takvom all-round majstoru koji će znati iskoristiti svaku priliku, dok god ne tražite od njega da igra obranu.

27. JONAS VALANCIUNAS (Raptors), 10 bodova

Skromne brojke Valanciunasa iz Europe najveći su razlog ovako niskih očekivanja. Fizički, radi se o pravoj petici, ali jedina vještina za koju možemo biti sigurni da će se prenijeti u NBA od prve minute je skok. Za pohvatati konce obrane trebat će neko vrijeme, a napad je pod ogromnim upitnikom. Sve u svemu, očekivati od njega da će od prvog dana zagospodariti sredinom u Torontu je iluzorno.

28. MAURICE HARKLESS (Magic), 10 bodova

Harkless je tipični primjer atlete koji će na račun energije i fizikalija skupljati bodove. Ključ svega je obrana - što prije postane koristan na tom dijelu parketa, prije će doći do ozbiljnih minuta.

29. ANDRE DRUMMOND (Pistons), 5 bodova

Dok ne nauči igrati košarku, Drummond će biti solidna R&D opcija kao back-up Monroeu na petici.

30. KIM ENGLISH (Pistons), 5 bodova

Obzirom na tanku rotaciju Pistonsa na vanjskim pozicijama, Englishova sposobnost zabijanja dobro će doći.

31. ALEX SHVED (Wolves), 5 bodova

Combo-bek koji će čekati priliku iza Brandona Roya. Ako Roy propusti dio sezone, a to se čini neminovnim, Shved bi mogao biti ugodnije iznenađenje nego što se i David Kahn nadao.

32. MIRZA TELETOVIĆ (Nets), 5 bodova

Dok god ne traže od njega ništa više nego da puca trice, Teletović bi mogao pružiti solidnu kopiju igre Vladimira Radmanovića.

33. FAB MELO (Celtics), 5 bodova

Šansu da se izbori za rolu četvrtog visokog svakako ima, R&D potencijal je tu.

34. PERRY JONES (Thunder), 5 bodova

Klupa Thundera ne ulijeva povjerenje, a to je razlog zbog kojega bi Jones vrlo lako mogao do značajnih minuta pod košem.

GREŠKOM U NBA

35. MILES PLUMLEE (Pacers), -5 bodova

Još jedan ogromni centar koji bi trebao moći odraditi solidnih desetak minuta kao R&D opcija kad bi tih minuta bilo na raspolaganju pod košem Pacersa.

36. ORLANDO JOHNSON (Pacers), -5 bodova

Uspije li se iz uloge strijelca prešaltati u onu 3&D igrača, Johnson bi mogao biti koristan četvrti swingman na rosteru.

37. DORON LAMB (Bucks), -5 bodova

Mogao bi ostvariti dugu karijeru kao tricaški specijalist, ali teško da će se nametnuti u rookie sezoni.

38. JOHN JENKINS (Hawks), -5 bodova

Za njega vrijedi isto što i za Lamba, plus ima puno veću konkurenciju.

39. ARNETT MOULTRIE (Sixers), -10 bodova

Gargabe man kakvih ima na svakom koraku, a još je i šesti visoki na rosteru.

40. KYLE O'QUINN (Magic), -10 bodova

Pogledati pod Moultrie, za njega je već uspjeh što se izborio za ugovor.

41. MARQUIS TEAGUE (Bulls), -10 bodova

Dok se Rose vrati na parket, Teague će svakako imati šansu. Ali, njegove loše kreatorske brojke govore da je neće iskoristiti usprkos brzini.

42. FESTUS EZELI (Warriors), -10 bodova

Teškaš koji bi možda i imao vrijednost kao R&D opcija kad bi bilo dovoljno minuta.

43. BERNARD JAMES (Mavs), -10 bodova

Iako se nije pametno kladiti protiv vojnog veterana, James će teško dobiti priliku igrati značajniju R&D rolu pored Branda, Wrighta i Kamana.

44. EVAN FOURNIER (Nuggets), - 15 bodova

Denver je krcat na vanjskim pozicijama i pravo je čudo da su Fournieru uopće dali ugovor umjesto da su ga poslali još koju godinu u Europu.

45. KENDALL MARSHALL (Suns), -15 bodova

Teoretski, Marshall ima ogromne šanse izboriti ulogu back-up playa. Praksa pak ne vjeruje da će, čak i ako se izbori za minute, to značiti nešto korisno za momčad - osim izuzetnih asistentskih brojki, Marshall je toliko loš kao realizator i obrambeni igrač (prvenstveno zbog kilavih fizikalija) da mu nijedan sistem naslonjen na naprednu statistiku ne može progledati kroz prste. Ali, može mu držati fige da uspije, na kraju krajeva treba preskočiti samo Telfaira.

46. NANDO DE COLO (Spurs), -20 bodova

De Colo je solidan šuter, ali ne i kreator koji bi ugrozio Neala ili obrambeni igrač koji bi ugrozio Greena.

47. QUINCY MILLER (Nuggets), -20 bodova

Solidan all-round potencijal, ali za NBDL, nema šanse da dobije šansu pored Galinaria, Iguodale i Chandlera.

48. QUINCY ACY (Raptors), -20 bodova

Acy je solidan skakač i obrambeni igrač, a solidan nije riječ koja garantira NBA karijeru, pogotovo pored Amira Johnsona i Eda Davisa koji žive od sličnih vještina.

49. KHRIS MIDDLETON (Pistons), - 20 bodova

I Singler i English su bolji šuteri i strijelci od njega, tako da je teško očekivati da vidi previše NBA akcije.

50. PABLO PRIGIONI (Knicks), -25 bodova

Pablo je Kendall Marshall s 20 godina viška, ali barem će uživati u putovanjima od jednog NBA grada do drugog.

51. TYSHAWN TAYLOR (Nets), -25 bodova

Pored Derona i Watsona nema što tražiti u rotaciji, a obzirom na loše kreatorske brojke, čini se da je jedini način da ostavi traga taj da igra solidnu obranu na loptu i pogodi poneki šut. Bez toga, nije materijal niti za trećeg playa.

52. SLAVA KRAVTSOV (Pistons), -25 bodova

Kako je Slava završio u NBA valjda nije jasno ni njemu, ali, za razliku od Darka, u ovom slučaju Dumars ne očekuje više od R&D doprinosa. Sretno.

53. MIKE SCOTT (Hawks), -25 bodova

Garbage man s manjkom centimetara kao stvoren za Europu.

54. VICTOR CLAVER (Blazers), -30 bodova

Claver pak niti u Europi nije ostavio traga, ima dovoljno meku ruku da zabije otvoreni šut, ali s 24 godine na leđima i bez vještine na koju bi se dočekao (osim ako nedostatak pozicije i all-round učinka ne smatrate vještinom), NBA će ga progutati čak i na ovakvom rosteru kojemu nedostaje svega.

55. TORNIKE SHENGELIA (Nets), -30 bodova

Momak se tek uči košarci i tome kako se igra rola garbage mana, u nijednoj drugoj momčadi ne bi preživio kamp, ali Netsi su mu izgleda dali garantirani ugovor.

25Sep/127

RANKING THE PLAYERS, PART SEVEN (307-361)

Posted by Gee_Spot

Posljednja kategorija igrača uključuje sve one s negativnim bodovima, bez obzira koliko očajni bili. Naime, nije mi se činilo da ima smisla dalje razdvajati ovaj profil igrača u dodatne kategorije obzirom da se radi o imenima ispod granice korisnosti, odnosno o imenima koja bi se bez problema mogla zamijeniti nekim od stotina profi igrača u NBDL-u ili Euroligi (pa i Kini ili ostatku Euro natjecanja, gdje god se već sve kriju nekadašnje NCAA zvijezde) bez da itko osjeti razliku.

ZALUTALI U NBA

307. LOUIS AMUNDSON (Wolves), -1 bod

Svježa prinova Wolvesa jedan je od najgorih visokih realizatora u ligi zadnje dvije godine (tehnički, od kada nema Nashovih zicera nema ni opasnosti od njega u napadu), ali u pitanju je aktivan skakač vrijedan uloge trećeg centra na rosteru.

308. AARON GRAY (Raptors), -1 bod

Gray je idealan treći centar zbog mase kojom je u stanju zakrčiti reket i ničega drugog.

309. EARL WATSON (Jazz), -2 boda

Watson još uvijek baca opake pasove, ali problem je što nema šut ni noge za igrati beka. Još veći problem je što će opet imati puno više minuta na raspolaganju nego što bi trebao zbog tanke rotacije na jedinici u Salt Lake Cityu.

310. KURT THOMAS (Knicks), -2 boda

U svojoj 40-oj godini general Kurt je tek ormar parkiran u reketu.

311. JERRY STACKHOUSE (Nets), -3 boda

Stari Jerry još ima i iznenađujuće dobre brojke obzirom na blijede epizode zadnjih godina, Netsi se nadaju kako će im tu i tamo donijeti poneki koš s klupe.

312. DOMINIQUE JONES (Mavs), -3 boda

Jones ima dovoljno all-round vještina za biti koristan bek, samo ne na NBA nivou. Ako nisi top klasa, moraš imati barem jednu top vještinu koja može koristiti momčadi, a u Jonesovom slučaju to bi jedino mogla biti obrana. Samo, kad će se stići dokazati pored gužve u Dallasu? Ovoga ljeta su na ljetnoj ligi pokušali s njim kao playmakerom, čovjek je pokazao kao solidna combo opcija, ali što mu to vrijedi pored Mayoa ili Westa koji su dokazane klase.

313. DEXTER PITTMAN (Heat), -3 boda

Drvo koje će ostati upamćeno prvenstveno po onom startu protiv Pacersa u playoffu (jedan od većih Spoelstrinih bisera prošle sezone).

314. DEVIN EBANKS (Lakers), -3 boda

Očajan šuter za bočnog igrača, ali možda posluži kao stoper na boku.

315. DOMINIC MCGUIRE (Raptors), -4 boda

Casey trpa roster Raptorsa obrambenim specijalcima. McGuire je napadački bezopasan koliko je to moguće (plus mu je barem što ne davi loptu i ne pokušava glumiti da je prijetnja), ali na parket donosi energiju koja bolje pristaje NFL nego NBA igraču. Jedan od rijetkih swingmana koji će se okušati u čuvanju svih 5 pozicija, s jednom bitnom razlikom u odnosu na Mbah A Moutea ili Jeffriesa - u svih 5 dvoboja neće ostvariti naročito pozitivne rezultate.

316. WES JOHNSON (Suns), -4 boda

Kao da već nije bila dovoljno velika tragedija to što je David Kahn potrošio 4. pick na 3&D igrača, dvije godine nakon ispada kako Wes ne može zabiti ni tricu niti odigrati obranu.

317. TIMOFEY MOZGOV (Nuggets), -5 bodova

Obzirom na lakoću kojom trpa otpatke u reketu rekli bi da se radi o sjajnom garbage manu da nije dva ogromna minusa - nije u stanju uhvatiti skok i lopte mu ispadaju iz ruku u alarmantnim količinama.

318. ISH SMITH (Magic), -6 bodova

Solidna opcija za trećeg playa (nema šut, ali igra obranu) prisiljena glumiti drugog playa na rosteru Magica.

319. JIMMER FREDETTE (Kings), -8 bodova

Kingsi pokušavaju od nekadašnje NCAA zvijezde napraviti barem specijalista za tricu jer, ako je suditi po prvoj sezoni, njegova kreativnost na ovoj razini ne garantira solidne minute ni na playu ni kao combo opcija.

320. WILL BYNUM (Pistons), -9 bodova

Nekada solidni treći back-up play kojemu polako ističe rok trajanja.

321. JON BROCKMAN (Rockets), -9 bodova

Bio bi solidan peti visoki obzirom na dobre skakačke brojke da je u stanju braniti barem jednu visoku poziciju.

322. HASHEEM THABEET (Thunder), -9 bodova

Presti u potrazi za jeftinim Perkovim nasljednikom ide toliko daleko te se nada kako ipak ima nešto talenta u nekadašnjem drugom picku drafta visokom 220 cm. Nadu donekle pravdaju tek skakačke brojke (Thabeet je poprilično slabašan bloker za nekoga takve dužine), a i nije da za zamijeniti Perkov učinak treba neka posebna vrsta igrača.

323. XAVIER HENRY (Hornets), -10 bodova

Godine prolaze, a Henry i dalje nikako da ostavi traga barem u jednoj kategoriji. Hornetsi nemaju što izgubiti dok god ga drže na jeftinom rookie ugovoru te se nadaju barem potencijalno korisnom 3&D swingmanu, kada je očito da od rasnog strijelca kakav je najavljivan nakon jedne godine na Kansasu neće biti ništa.

324. DEMARRE CARROLL (Jazz), -10 bodova

Podizač energije bez ekstra vještine još nema potpuno garantiran ugovor za iduću sezonu, ali teško je pomisliti da bi ga neko od u kamp pozvanih imena moglo koštati mjesta na rosteru.

325. AUSTIN DAYE (Pistons), -12 bodova

Nesuđeni nasljednik Princea na krilu u Detroitu do sada nije pokazao nikakve naznake da bi se mogao razviti u korisnog igrača, pa makar za 3&D ulogu. Njegova dužina je i dalje zanimljiva kao potencijalno oružje u obrani, ali očito je da su napadački limiti preveliki da se ikada izbori za išta više od dna klupe. Daye je jednostavno najgora moguća kombinacija za NBA igrača - tweener između pozicija 3 i 4, nedovoljno brz i talentiran da igra na boku, nedovoljno snažan i skočan da igra pod košem. I što je još najgore, bez šuta da posluži kao pick & pop oružje.

326. ANDRIS BIEDRINS (Warriors), -13 bodova

Kao skakač još uvijek može opravdati rolu trećeg centra, ali njegova je karijera nestala u plamenu, ozljede i strah od slobodnih bacanja nekada čvrstu peticu pretvorili su u hrpu beskorisnog mesa.

327. NORRIS COLE (Heat), -14 bodova

Combo zujalica bez učinka koja isključivo gleda vlastiti šut.

328. CHRISTIAN EYENGA (Magic), -15 bodova

Napunivši roster igračima ovakvog profila Magic se ne mora brinuti za lutriju dogodine - Eyenga je solidan atleta na boku koji se ne boji napasti obruč. Problem je samo u tome što nema pojma što napraviti jednom kada dođe do njega.

329. RYAN HOLLINS (Clippers), -16 bodova

Mršavi dugonja koji u idealnom matchupu može zabiti dovoljno zicera i zalijepiti poneku bananu kako bi opravdao minute trećeg centra.

330. BYRON MULLENS (Bobcats), -17 bodova

Još jedan mršavi dugonja koji može skočiti i ima meku ruku u reketu, ali koji ubija vlastitu vrijednost suludom količinom ispaljenih dugih dvica koje jednostavno nije u stanju zabiti.

331. SAŠA PAVLOVIĆ (Blazers), -17 bodova

Totalni anti-euro igrač. Dok za većinu Europljana možemo reći kako su fini tehničari koji izbjegavaju kontakt, Sale je totalna suprotnost - on je od kontakta napravio karijeru, a finu tehniku nema ni u tragovima.

332. DARKO MILIČIĆ (Celtics), -17 bodova

To što ga je još jedna franšiza s gađanjem odbacila, Celticsima nije bilo dovoljno upozorenje. U doba u kojem se liga okreće sve pokretnijim postavama i u kojem spori centra imaju prolaz samo ako su u stanju donijeti plus element na parket, oni su potpisali tešku peticu koja ima skakačke brojke beka, realizatorske učinke bočnog stopera i obrambeni utjecaj combo-beka.

333. ROYAL IVEY (Sixers), -18 bodova

Solidan obrambeni igrač koji može u kratkim epizodama odigrati ulogu stopera na protivničkom playu, ali nikako nije rješenje za back-up jedinicu. Sixersi će morati pronaći ozbiljniju opciju kroz kamp ili neki trade.

334. DESHAWN STEVENSON (Hawks), -18 bodova

Još uvijek može biti žilav obrambeni bočni igrač na par minuta, ali napadački je dno dna.

335. TRAVIS OUTLAW (Kings), -18 bodova

Fascinantna priča, stvarno bi bilo zanimljivo saznati kako je jedan kvalitetan atleta i opasan strijelac iz dana Blazersa odjednom, i to u 26-oj godini, nestao s lica zemlja i pretvorio se u ovu beskorisnu masu.

336. TYLER HONEYCUTT (Kings), -19 bodova

Obzirom na mali uzorak rano je za otpisati ga kao potencijalnu 3&D opciju, ali brojke u rookie sezoni su bile kriminalne u svakom pogledu.

337. TRAVIS LESLIE (Clippers), -19 bodova

Zanimljiv slučaj - Leslie nema šut za igrati beka, ali ni visinu za krilo. Iako bi mu obzirom na skočnost i atleticizam upravo uloga trojke najbolje odgovarala. Nažalost, tržište je puno atleta visokih 2 metra bez izrazitih vještina.

338. JOHAN PETRO (Hawks), -20 bodova

Drvo bez ruku u napadu, ali solidan skakač u obrani. Ipak možda malo nategnut kao peti visoki.

339. RONNIE PRICE (Blazers), -21 bodova

Dame i gospodo, s ovim čovjekom Blazersi kreću u novu sezonu kao svojim back-up playom. I to u godini u kojoj im je prvi play rookie upitnih kvaliteta poznat po tome što prvi gleda vlastiti šut. Price je toliko očajan šuter i kreator da teoretski ne bio smio imati mjesto u ligi niti kao treći play.

340. JOEL PRZYBILLA (Bucks), -22

Veće su šanse da se umirovi tijekom godine nego da završi sezonu. Ozljede su učinile svoje, nekadašnji sjajni bloker je danas nevidljiv u obrani, a i kao skakač je osuđen prvenstveno na one lopte koje mu padaju u ruke.

341. KEITH BOGANS (Nets), -23

Još jedan veteran kojega su Netsi pronašli na groblju, nekada solidan obrambeni igrač Bogans je epizodom u Bullsima pokazao da su najbolji dani odavno iza njega.

342. EARL CLARK (Lakers), -23

Tweener bez šuta, pozicije i vještina.

343. JAMAAL TINSLEY (Jazz), -24

Isto kao i Watson - još uvijek može baciti dobar pas, ali na sve drugo zaboravite.

344. MATT CARROLL (Bobcats), -29

Bobcatsi imaju samo jedan cilj - opet imati najgori score u ligi. To je jedini razlog zašto nisu amnestirali Carrolla već ga i dalje drže na midlevel ugovoru iako se radi o uvjerljivo najstarijem 30 i nešto godišnjaku na planeti (kad ga vidiš u akciji, pomisliš da gledaš ligu veterana i samo čekaš da od nekuda iskoče Čutura ili Naglić).

345. LUKE HARANGODY (Cavs), -30

Cavsi imaju sličan plan kao i Bobcatsi i Magic, to je jedino objašnjenje zašto su opet dali mjesto na rosteru bijelom bratu bez skočnosti i brzine koji je u ligu ušao kao šuter i potencijalna pick & pop opasnost na četvorci, da bi se pretvorio u NBDL igrača koji iz igre ubacuje 37%.

346. LANCE STEPHENSON (Pacers), -31

Larry Bird je čudan tip, a ništa to ne dokazuje kao primjer Stephensona, propale srednjoškolske i NCAA zvijezde čiji atleticizam i fizikalije su pokopani ispod mizernog košarkaškog IQ-a i sklonost krivim životnim odlukama. Možda je Larry samo htio pružiti šansu malome gledajući u njemu još jednu žrtvu sistema, ali nakon što u dvije sezone ovaj nije iskoristio ni jednu pruženu priliku, ne bi me čudilo da ga nova uprava otpusti još tijekom trening kampa.

347. JASON COLLINS (Celtics), -33

Ogromni ormar koji se još uvijek zna gurati u obrani, klasični post obrambeni igrač bez ikakve vještine s košarkaškom loptom. Ali, barem ga dobijete za minimalac.

348. JEREMY TYLER (Warriors), -34

Klinac se tek uči košarci, problematičan slučaj koji je preskočio NCAA i kojega su nakon godinu dana u Japanu prigrlili Warriorsi. Ima visinu i masu, ako nauči igrati košarku možda se razvije u nešto više od smetala u reketu.

349. LUKE BABBITT (Blazers), -35

Ima meku ruku i zabit će svaku otvorenu tricu koja mu se ponudi, problem je samo što se nije u stanju otvoriti. Bonner i Novak su ne samo veći i snažniji od njega, nego i brži. Jasno, bez obzira što je rupa oko koje je teško složiti igru, ipak ima taj jedan izuzetan plus koji će ga još neko vrijeme održavati na radaru.

350. TREY THOMPKINS (Clippers), -35

Visokih kakvih ima na bacanje, bez atleticizma za čuvati brze protivnike, bez snage za suprostaviti se jačima.

351. MARCUS MORRIS (Rockets), -37

Tipičan primjer tweenera. McHale bi mu još i oprostio što nema poziciju, ali nedostatak vatre i košarkaškog IQ-a sigurno neće.

352. JOSH SELBY (Grizzlies), -37

Selby je presitan da bude pravi combo strijelac, a nema pojma što je to playmaker. Šuterski je briljirao na ljetnoj ligi, ali to sve govori o ljetnoj ligi - ona je puno bolji pokazatelj kako bi netko mogao igrati na nižoj razini poput Eurolige ili NBDL-a, negoli u NBA.

353. DESAGANA DIOP (Bobcats), -38

Konačno ulazi u zadnju godinu svog očajnog, napuhanog ugovora. Nakon toga se valjda prestaje baviti košarkom iako nikada ne znaš s ovim teškim centrima, kao da uvijek naiđe neka žrtva koja misli da mu roster nije kompletan ako na njemu nema čovjeka visokog 215 i teškog 150.

354. NOLAN SMITH (Blazers), -38

Combo-bek na NCAA razini, u rookie sezoni Nolan je poprilično jasno dao do znanja da je ova konkurencija za njega ipak previše i glede fizikalije i glede talenta.

355. CORY JOSEPH (Spurs), -40

Spursi se rijetko kada zeznu, ali izgleda da su ovaj put totalno promašili. Joseph nije materijal za NBA playa, a šuterske i obrambene brojke su mu toliko mizerne da se čini nemogućim pronaći mu korisnu ulogu.

356. JAMES WHITE (Knicks), -41

Veteran koji se vraća u NBA nakon godina izgnanstva kao i dalje izuzetan atleta za beka, ali i kao poprilično loš košarkaš u svim fundamentalnim dijelovima igre.

357. JEREMY PARGO (Cavs), -44

Pargo je lani u sezonu ušao kao prvi back-up Memphisa, da bi tijekom godine pao na četvrto mjesto iza Mayoa i Arenasa. Od njegovih šuterski očajnih partija gore su bile samo gomile izgubljenih lopti.

358. DARIUS MORRIS (Lakers), -48

Rookie nije dobio previše prilika, a i u ono što je dobio nije se snašao. Jasno je i zašto - Morris i na sveučilištu nije bio ništa posebno kao atleta i kao šuter, ali je dominirao izuzetnom masom za playa. Solidan asistent, ali bez NBA fizikalija i šuta teško da će se u dogledno vrijeme izboriti za minute back-up playa ili combo beka. U Europi bi bio general u stilu Aciea Lawa.

359. JUSTIN HARPER (Magic), -48

Izuzetne fizikalije za trojku, ali dok god ne uspijeva pogoditi ništa ni iz vana ni iz reketa - uzalud mu.

360. LUKE WALTON (Cavs), -51

Iako i u svojim limitiranim minutama još uvijek stigne pokazati da ima osjećaj za asist, Luke je totalno uništen fizički i prvenstveno služi kao ugovor, a tek zatim i kao nepokretno tijelo.

361. LAZAR HAYWARD (Thunder), -56

U NCAA vodama njegov nedostatak brzine i talenta dao se sakriti u ulozi visokog strijelca s poludistance, ali u NBA nema mogućnosti za nešto slično. Čovjek je trojka koja bi zbog nedostatka dometa, ali prije svega energije (skakačke i obrambene brojke su mu dno dna za igrača unutarnje linije) teško igrala značajniju ulogu i u Euroligi, a kamoli u NBA. Karijeru može zahvaliti Davidu Kahnu koji mu je izborom u prvoj rundi osigurao nekoliko garantiranih godina i NBA mirovinu.

24Sep/122

RANKING THE PLAYERS, PART SIX (237-306)

Posted by Gee_Spot

DODAVAČI RUČNIKA

237. JOHN LUCAS (Raptors), 19 bodova

U 29-oj godini konačno se, nakon godina lutanja, nametnuo kao NBA igrač - nastavi li šutirati kao lani u Bullsima, bit će pravo bogatstvo kao treći play na rosteru.

238. KIRK HINRICH (Bulls), 19 bodova

Ozljede i godine su učinile svoje, kapetan Kirk je danas prije svega solidan back-up play koji najveći doprinos rezultatima daje u obrambenom dijelu.

239. J.J. HICKSON (Blazers), 19 bodova

Klasični garbage man, skuplja koševe i skokove bez ikakvog značajnog pozitivnog utjecaja na rezultat.

240. JOHN SALMONS (Kings), 19 bodova

Tipični primjer swingmana bez šuta koji se gubitkom brzine (32 godine su na leđima) nije imao na što dočekati jer je u najboljim danima karijere bio solidan u svemu, ali bez izražene vještine.

241. LARRY SANDERS (Bucks), 18 bodova

Dobar obrambeni igrač (kao i većina visokih na rosteru Bucksa), specijalist za banane drvenih ruku u napadu.

242. MARTELL WEBSTER (Wolves), 18 bodova

Ako je ostalo još išta atleticizma u ovom uglavnom ozljeđenom tijelu, Websterove solidne 3&D kvalitete bi trebale doći do izražaja u Washingtonu - na kraju krajeva, iako se kreće kao 40-godišnjak, tek mu je 25 i šansa da postane dio rotacije svakako postoji.

243. RASHARD LEWIS (Wizards), 18 bodova

Pod stare dane sveo se isključivo na šutera iz kuta, a u Miamiu od njega neće ni tražiti ništa više.

244. KELANNA AZUBUIKE (Cavs), 17 bodova

Prije nego je ostao bez koljena i propustio dvije sezone, Azubuike je bio 3&D sila u naletu. Ako je u tijelu ostalo išta nakon dvije godine pauze, mogao bi doći i do rotacijske role na ovako sakatom rosteru.

245. MARRESSE SPEIGHTS (Grizzlies), 17 bodova

U prvoj sezoni s ozbiljnom minutažom pokazao se kao pick & pop opcija bez popa, ali barem nije izgubio osjećaj za skok.

246. HAMED HADDADI (Grizzlies), 16 bodova

Pokretni i prije svega visoki centar bio je kvalitetan R&D igrač u svojim limitiranim minutama.

247. ELLIOTT WILLIAMS (Blazers), 16 bodova

Jedan od rijetkih mladih igrača Blazersa koji je pokazao naznake NBA talenta, Williams je prve dvije sezone proveo uglavnom van parketa (koljeno u rookie sezoni, rame u drugoj), a slična ga sudbina čeka i u trećoj (prije nekoliko dana izdala ga je Ahilova tetiva). Kakav tragičan lik.

248. DANIEL GIBSON (Cavs), 16 bodova

LeBronov nekadašnji pajdaš još uvijek je solidna 3&D opcija za dvojku, jasno u limitiranim minutama.

249. OMRI CASSPI (Cavs), 16 bodova

Casspi je izgleda novi Saša Pavlović, igrač za Euroligu koji će ostvariti dugu NBA karijeru na račun jedine vještine - borbenosti u obrani.

250. NIKOLA VUCEVIC (Magic), 16 bodova

Rookie centar pokazao je dobre skakačke instinkte u NBA premijeri.

251. DAEQUAN COOK (Thunder), 16 bodova

Cook je trebao biti prva 3&D opcija s klupe, ali u dvije sezone pored Duranta i društva pokazao se velikim razočaranjem. Mislim, ako ne možeš zabiti tricu bar prosječnim ligaškim učinkom u ovakvoj momčadi, što možeš? Bodove mu donose uglavnom solidne obrambene brojke.

252. ANDRAY BLATCHE (Nets), 16 bodova

Blatche je zadnjih par sezona bio jedno od beskorisnijih tijela u košarci, s negativnim učinkom u svim kategorijama. Netsi su toliko očajni za bilo kakvom klupom da im preostaje samo nadati se kako je u njemu ostalo još nešto od igrača od prije 3 godine kada je barem bio solidna prijetnja s poludistance.

253. KENDRICK PERKINS (Thunder), 16 bodova

Sam Presti trpa roster mladim centrima kako bi što bezbolnije podnio Perkinsov odlazak iduće ljeto nakon što ga amnestiraju, a sistem kaže da razloga za paniku nema - Perk je tako neučinkovit igrač na oba kraja parketa (posebno bole mizerne skakačke brojke), da je već sada u kategoriji i s Aldrichem i Ortonom. Drugim riječima, njegov učinak bit će itekako lako nadoknaditi, bez obzira što Scott Brooks pričao o iskustvu i pozicionoj obrani.

254. AL FAROUQ-AMINU (Hornets), 15 bodova

Mlado krilo lani je konačno pokazalo da pripada u NBA razinom energije koju je donosilo u skok i obranu, ali pristup značajnijim rolama blokirat će mu nedostatak šuta.

255. ERIC MAYNOR (Thunder), 15 bodova

Solidan back-up play koji se vraća nakon ozbiljne ozljede koljena, koja bi dodatno mogla ograničiti njegove ionako skromne resurse u pogledu atleticizma, inače iskoristiv kreator i šuter.

256. WILLIE GREEN (Clippers), 15 bodova

Volume scorer s poludistance (valjda najmanje učinkovita kombinacija u košarci), čekat će svoju priliku na par bljeskova tijekom sezone.

257. RONNY TURIAF (Clippers), 15 bodova

Njegova energija danas rezultira tek solidno obavljenim poslom u skoku, samim time i manje je zarazna - dok se mogao odlijepiti od poda i dok je igrao obranu, bio je igrač za popunu klupe kojega bi svatko poželio (u Miamiu nisu ni trepnuli kada je odlučio otići).

258. GREG STIEMSMA (Wolves), 15 bodova

Nepokretni skakač koji će zabiti svoju kvotu zicera. U Minnesoti se nadaju kako su problemi sa stopalima donekle sanirani te da će Stiemsma konačno moći odigrati nešto što nalikuje lateralnoj obrani.

259. JAN VESELY (Wizards), 14 bodova

Ne može imati goru sezonu od lanjske, to je sigurno, ali hoće li njegova all-round nedefinirana igra ikada uspjeti biti korisna na ovoj razini, to je pitanje na koje ćemo dobiti nešto jasniji odgovor na kraju iduće godine.

260. GLEN DAVIS (Magic), 14 bodova

Stup koji ne skače i koji troši previše lopti bio bi solidan podizač energije kada bi tu energiju donosio sa sobom svaki dan, a ne samo nekoliko puta po sezoni.

261. FRANCISCO GARCIA (Kings), 13 bodova

Nekadašnji all-round swingman danas je isključivo smetalo u obrani, a i na salary capu Kingsa.

262. ROBIN LOPEZ (Hornets), 13 bodova

To da jedan brat Lopez ne skače i ne igra obranu nije nikakvo čudo. Robinov problem je taj što, za razliku od brata, u napadu živi isključivo od otpadaka.

263. JORDAN HILL (Lakers), 13 bodova

Nema ruke (naznake nekakvog šuta s dva metra su se tu i tamo pojavile, ali ne vidi suigrače ni kada nose fluorescentne majice za slučaj prometnih nesreća), a niti pojma o tome kako se kretati u obrani, ali zato skače kao lud.

264. TYRUS THOMAS (Bobcats), 13 bodova

Za njega vrijedi sve što i za Hilla, samo uz napomenu da ne skače kao lud jer ga nije briga. Šteta, nekada je energijom i kombinacijom blokada i ukradenih bio u stanju maskirati sve nedostatke talenta.

265. GARY FORBES (Rockets), 12 bodova

NBDL otkriće Nuggetsa odigralo je solidnu sezonu u Raptorsima, nametnuo se kao prava 3&D opcija za obje bočne pozicije, sada je samo pitanje kako će doći do minuta u Houstonu pored svih dokazanih veterana i mladića u naletu na dvojci i trojci.

266. TOBIAS HARRIS (Bucks), 12 bodova

Solidan strijelac na malom krilu sposoban igrati licem i leđima košu, ali bez obrambenog elementa koji bi mu donio prednost pred konkurencijom.

267. JARED JEFFRIES (Blazers), 12 bodova

Još uvijek solidan stoper, valjda jedini igrač u ligi uz Mbah A Moutea koji će u sezoni dobiti priliku braniti svih 5 pozicija.

268. SHAUN LIVINGSTON (Rockets), 12 bodova

Nekada velika playmakerska nada, nakon ozljede koljena Livingston životari na račun 3&D učinka i prije svega sposobnosti da jednako mlako igra na pozicijama 1, 2 i 3.

269. CHRIS WILCOX (Celtics), 11 bodova

Pojam garbage mana, Wilcox će uvijek zabiti svoju kvotu zicera i uhvatiti svoju kvotu skokova, bez ikakvog pozitivnog utjecaja na rezultat.

270. JAMES JONES (Heat), 11 bodova

Obzirom da u zadnjih 3-4 godine doslovno nije ušao u prostor između obruča i linije za tri, Jonesa možemo proglasiti specijalcem nad specijalcima. Dok može zabiti tricu i trčati u obrani, u stanju je biti koristan kao peti bočni u rotaciji.

271. DANIEL ORTON (Thunder), 10 bodova

Mladi centar je doveden kao jedan od potencijalnih nasljednika Perkinsu, a iz limitirane minutaže u Orlandu jedino se mogu istaknuti njegove solidne obrambene brojke. Treninzi s Dwightom su valjda donijeli nekakavu korist.

272. VLADIMIR RADMANOVIĆ (Bulls), 10 bodova

Taman kada su svi pomislili da je pokojni, Vlad je lani izvukao solidnu šutersku sezonu iz rukava. Dok pogađa svoju kvotu trica iz kuta, može poslužiti u rotaciji.

273. HAKIM WARRICK (Hornets), 10 bodova

Warrick je visoki igrač s brojkama beka (i to ne baš kvalitetnog), a o njegovim limitima vam dovoljno govori sljedeći podatak - tip je pick & pop specijalist koji nije uspio odraditi solidnu pick & pop rolu čak ni uz Stevea Nasha.

274. COLE ALDRICH (Thunder), 9 bodova

Drvo koje čeka svoju priliku, ako je i dočeka sve su šanse da je u pitanju tek još jedan garbage man. Opet, obzirom na visinu i masu (i boju kože), nema sumnje da ga čeka duga NBA karijera.

275. JASON MAXIELL (Pistons), 8 bodova

Nekada je bio podizač energije, danas tek veteran koji skače i čeka da mu istekne masni ugovor s Pistonsima kako bi negdje mogao igrati za minimalac.

276. KWAME BROWN (Sixers), 8 bodova

Ako maknemo na stranu činjenicu da se radi o prvom picku drafta, dakle ako zanemarimo očekivanja, Brown je sasvim solidan igrač za zaokružiti rotaciju visokih koji će svojom masom uredno kupiti osobne i poneki skok.

277. NAZR MOHAMMED (Bulls), 8 bodova

U nekada solidnom skupljaču brojki danas nije ostalo gotovo ništa. 34 godine su na leđima i Nazr uglavnom tek kupi skokove koji mu padaju u ruke.

278. JOSH MCROBERTS (Magic), 8 bodova

McRoberts bi bio dobar garbage man (ima solidnu ruku i voli trpati) kad bi mogao uhvatiti skok. Nažalost, kako boluje od bolesti bijelog čovjeka zbog koje se nije sposoban odlijepiti od poda, njegova rola i u Orlandu uglavnom će se ticati dodavanja ručnika i energetskih napitaka.

279. JAJUAN JOHNSON (Rockets), 7 bodova

Žgoljavi pick Celticsa nije uspio u NBA prenijeti pick & pop igru s NCAA razine, a u Houstonu će teško do prilike da dokaže kako je nešto više od aktivnog igrača u obrani i skoku.

280. ROGER MASON (Hornets), 7 bodova

Mason još uvijek može poslužiti kao 3&D opcija na boku, iako su Hornetsi jasno dali do znanja da su ga angažirali prvenstveno zbog njegovih liderskih kvaliteta izvan parketa (Mason je jedan od vođa sindikata igrača i kao takav idealan za mentorstvo nad mladim rosterom).

281. A.J. PRICE (Wizards), 7 bodova

Treći play u Pacersima dobit će priliku izboriti se za poziciju drugoga u Washingtonu. Obzirom na mizeran šut, sistem jedinu njegovu vrijednost vidi u obrambenim zadaćama.

282. DAHNTAY JONES (Mavs), 7 bodova

Solidan šuter za tri koji bi u Dallasu trebao grijati klupu pored gužve na bočnim pozicijama.

283. SHELVIN MACK (Wizards), 6 bodova

Zanimljivo kako Mack ima iste karakteristike kao i konkurent mu za poziciju back-up playa Price - jedina njegova vrijednost krije se u žilavoj obrani. Zanimljivo i kako Wizardsi kao po defaultu nalaze ove igrače bez šuta da njima okruže franšizni talent koji nema šut. To se zove vizija.

284. ALAN ANDERSON (Raptors), 6 bodova

Legenda Eurolige konačno je dočekala NBA šansu - iako je već u poznim godinama, u Torontu bi trebao imati solidan 3&D učinak kad god se dokopa parketa.

285. QUINCY PONDEXTER (Grizzlies), 6 bodova

Stoper skromnog talenta koji je lani dobio previše minuta.

286. JERMAINE O'NEAL (Suns), 6 bodova

Jedini razlog zbog kojega Jermaine još nije u mirovini krije se u njegovoj želji da osjeti magične ruke doktorskog osoblja Sunsa. Ali, čak ni oni ne mogu od njega napraviti ništa više od još jednog visokog tijela koje stoji u reketu i smeta.

287. JORDAN CRAWFORD (Wizards), 6 bodova

Kriminalni volume scorer kojem pod hitno trebaju combo minute kako bi se zadržao u ligi (pored svih ovih mlitavih "playmakera" koje su okupili u Washingtonu, zašto ne pokušati s Crawfordom kao zamjenom Wallu, teško da može biti manje učinkovit).

288. STEVE BLAKE (Lakers), 5 bodova

Još jedan pokojnik koji se uporno održava u ligi šutom za tri.

289. TONEY DOUGLAS (Rockets), 5 bodova

Combo bek koji je lani totalno potonuo u Knicksima, ranije brojke govore da bi mogao biti solidna opcija s klupe, ali upitno je koliko će šanse imati u Houstonu za povratak na takve staze.

290. AARON BROOKS (Kings), 5 bodova

Zvrk koji je definitivno kvalificiran biti back-up play u ligi, problem do sada je uglavnom bila mizerna šuterska učinkovitost.

291. MARQUISE DANIELS (Bucks), 4 boda

All-round swingman pod stare dane prije svega je stoper koji ne guši napad, a sklonost ozljedama i loš šut dodatnu mu ograničavaju minute. Bucksi su ga potpisali prije par dana kao praktički besplatno osiguranje za slučaj da se nešto dogodi Dunleavyu oko čijih asistentskih kvaliteta se vrti igra druge postave (liga ovakvim veteranima osigurava najveći dio plaće tako da klub nema što izgubiti, osim mjesta na rosteru kojega su možda mogli ponuditi nekom mlađem igraču s potencijalom).

292. JEFF PENDERGRAPH (Pacers), 4 boda

Jednodimenzionalni skakač.

293. JOSH CHILDRESS (Nets), 4 boda

U pokušajima da pronađu iskru s klupe, Netsi su potpisali svakog dostupnog beskorisnog veterana, pa tako i Childressa, čovjeka koji u naponu snage nije uspio izboriti značajniju ulogu niti u Euroligi. S godinama izgubio je čak i stopersku vrijednost tako da danas doslovno nema vještine koju bi momčad mogla koristiti.

294. REGGIE JACKSON (Thunder), 4 boda

Back-up play koji pojma nema kako igrati poziciju, volume scorer koji nije u stanju zabiti ništa od onoga što si kreira. Gore od rookie sezone ne može, sjajne fizikalije trebale bi se pobrinuti barem za minimalni napredak.

295. MALCOLM LEE (Wolves), 3 boda

Pokazao naznake da bi mogao biti solidan igrač u kalupu Landrya Fieldsa.

296. CHRIS DUHON (Lakers), 2 boda

Kao treći play, Duhon je u idealnoj situaciji. A to što će vrlo vjerojatno zadnju sezonu u NBA odigrati baš u Lakersima simpatično je iz još nekih razloga. Prvo, zato što su rijetki oni koji ne bi bili u stanju oteti Blakeu minute (Duhon je jedan od tih). Drugo, zato što je Duhon ne samo trenutnom razinom talenta, nego čak i dobrim dijelom fizički, klon Dereka Fishera (3&D playevi bez kreativnog gena koji mogu ponuditi tek povremenu tricu).

297. SEBASTIAN TELFAIR (Suns), 2 boda

Kao back-up play, Telfair je blago rečeno rizik. Ne otme li mu Kendall Marshall posao do kraja sezone, nešto gadne ne štima s NCAA ligom.

298. QUENTIN RICHARDSON (Magic), 2 boda

Nekadašnji 3&D igrač danas nije u stanju prezentirati ni 3 ni D osim u rijetkim trenutcima, a i to gotovo nikada zajedno.

299. ETWAUN MOORE (Magic), 1 bod

Combo bek koji se muči s vlastitom realizacijom, ali ima potencijal glede sposobnosti branjenja obje vanjske pozicije.

300. WAYNE ELLINGTON (Grizzlies), 1 bod

Kada bi umjesto dugih dvojki zabio poneku tricu viška, možda bi mogao i oteti ulogu back-up swingmana Pondexteru obzirom na solidne obrambene brojke koje je imao u Minnesoti (jedini je problem što igra isključivo na dvojci).

301. REGGIE EVANS (Nets), 1 bod

Evans je fenomen jer se njegova igra sastoji od doslovno pola dimenzije - čovjek skače samo u napadu. I to je to.

302. MARKIEFF MORRIS (Suns), 1 bod

Možda bi se mogao razviti u solidnu pick & pop opciju kada bi uspio skakati bolje od beka.

303. CHRIS SINGLETON (Wizards), 1 bod

U Washingtonu smatraju da u njemu imaju potencijalnog stopera, ali brojke se s tim za sada baš i ne slažu.

304. BISMACK BIYOMBO (Bobcats), 1 bod

Centar budućnosti morat će još pričekati dok budućnost dođe. Ako ništa drugo, ove sezone će barem imati lakši posao pored veterana poput Haywooda te će se moći koncentrirati na ono što radi dobro, a to je u ovoj fazi karijere jedna stvar - skakanje.

305. CHUCK HAYES (Kings), 1 bod

Hayes je zanimljiv igrač jer ima samo dvije vještine - prva je masa koja mu pomaže da se gura u reketu s višim igračima, a druga je osjećaj za asist. Nažalost, zabiti može samo slučajno, a godine i ozljede lišile su ga i ono malo skočnosti, tako da teško može vidjeti dovoljno minuta da se iskaže kao originalna D&A kombinacija na četvorci ili petici.

306. JULYAN STONE (Nuggets), 0 bodova

Solidan u svemu, dobar u ničemu, Stone je dobro rješenje za petog beka u rotaciji jer može poslužiti i kao treći play, ali i kao dodatni stoper na boku.

21Sep/120

RANKING THE PLAYERS, PART FIVE (140-236)

Posted by Gee_Spot

ROTACIJSKI IGRAČI

140. GREIVIS VASQUEZ (Hornets), 39 bodova

Čovjek je izrastao u jednog od boljih back-up playeva u ligi (bez problema može izgurati i zahtjevniju ulogu, što će izgleda biti slučaj ove sezone u New Orleansu), a solidna igra u obrani i sposobnost čuvanja obje vanjske pozicije čine od njega idealnu combo opciju.

141. KEVIN SERAPHIN (Wizards), 39 bodova

Po svemu što je pokazao u prve dvije sezone, Seraphin je na putu da izraste u solidnu R&D opciju sposobnu čuvati obje visoke pozicije, ali i zabiti ponešto u reketu.

142. GUSTAVO AYON (Magic), 39 bodova

Ayon ima problema s čuvanjem petica, ali kvalitetnom igrom u napadu (spretan strijelac u postu) i skokovima vrijedi uloge trećeg visokog.

143. LANDRY FIELDS (Raptors), 39 bodova

Stoper koji nema šut, ali je izuzetno zahvalan flex igrač zbog stalnog kretanja bez lopte i dobrih asistentskih brojki. U idealnom sistemu može biti koristan u puno većoj roli, u manje idealnom ima barem stopersku vrijednost na boku.

144. JERRYD BAYLESS (Grizzlies), 39 bodova

Combo bek prve klase, idealan šesti igrač koji lakoćom kreira šut sebi i drugima (kad nije ozljeđen).

145. JAVALE MCGEE (Nuggets), 39 bodova

McGee je u svojoj trećoj sezoni napravio značajan iskorak koji je lani samo potvrđen. Od beskorisnog tijela postao je solidan skakač i realizator ispod koša. Njegov problem je sličan onome DeAndrea Jordana - dok ne postanu korisni u obrani, teško da će opravdati bahate ugovore obzirom da su napadački limitirani na kupljenje otpada.

146. CHASE BUDINGER (Wolves), 39 bodova

Solidna 3&D opcija, minus što ne može igrati obranu na dvojkama i što je isključivo nisko krilo u napadu.

147. O.J. MAYO (Mavs), 39 bodova

Rasni combo bek koji nije samo solidan kreator i šuter, već i ok obrambeni igrač, posebice kada treba ganjati suparnika bez lopte. U ničemu sjajan, u svemu ok.

148. LUKE RIDNOUR (Wolves), 39 bodova

Pouzdani back-up play, dobar šuter, očajan u obrani.

149. GERALD GREEN (Pacers), 38 bodova

3&D igrač kojemu startna klasa izmiče zbog nesposobnosti da igra dvojku, ali s jako malo NBA utakmica zbog upitne zrelosti. Obzirom da ima 26 godina i da je lani bez greške iskoristio šansu u Netsima, možda Pacersima donese toliko potrebnog swingmana s klupe na kojega se mogu osloniti.

150. MARIO CHALMERS (Heat), 38 bodova

Novi Derek Fisher, tricaš koji će imati mjesto u petorci Heata dok god pogađa otvorene šuteve. Obrambene brojke su mu toliko loše da mu je to praktički jedina vještina, ali izvlače ga hrabrost i solidna razina kreativnosti, pogotovo kada treba omogućiti šut sebi.

151. RICHARD HAMILTON (Bulls), 38 bodova

Dobri stari Rip i dalje je pouzdana 3&D opcija na dvojci, a na nekadašnje dane ponosa i slave, kada je bio jedan od boljih strijelaca u ligi, danas podsjeća samo i dalje prisutan osjećaj za asist.

152. LAMAR ODOM (Clippers), 38 bodova

S 32 godine na leđima Odom je ušao u fazu karijere kada možemo zaboraviti na njega kao na all-round treću opciju te ga treba tretirati kao back-up visokog koji može skakati i vrtiti napad s vrha posta. Ne može igrati peticu, što je minus za igrača s klupe koji će ga sigurno koštati minuta. Uglavnom, ako lanjsku katastrofalnu sezonu u Dallasu pripišemo slučaju (brojke su mu bile i do 70% slabije, što je neviđeni pad koji obično ima veze ili sa smrtno ozbiljnom ozljedom ili egzorcizmom), odnosno ako očekivanja postavimo tako da bi u Clippersima nastavio tamo gdje je stao s Lakersima, Lamar bi trebao biti sjajna zamjena za Blakea (da smo uzmeli lanjsku sezonu u obzir, upitno bi bilo hoće li uopće vidjeti parket).

153. ANTAWN JAMISON (Lakers), 38 bodova

Slično Odomu, Jamison je isključivo zamjena za visoko krilo i to samo u napadu. Dok god diše, taj će naći načina zabiti u reketu, na sve ostalo - zaboravite.

154. ANTHONY MORROW (Hawks), 37 bodova

Odlična 3&D opcija na dvojci sposobna odigrati i krilo ovisno o protivniku. Minus bodove dobiva isključivo zbog gužva na bočnim pozicijama u Atlanti.

155. NICK YOUNG (Sixers), 37 bodova

Odigra li kao u Clippersima u okviru 3&D igrača s klupe koji pokriva obje bočne pozicije, Young će biti solidan dodatak Sixersima. Odigra li kao gunner, točnije kao retardiranija verzija J.R. Smitha što mu je bio običaj u Wizardsima, Young će pasti na dno klupe u novoj momčadi.

156. METTA WORLD PEACE (Lakers), 37 bodova

Još uvijek fenomenalan obrambeni igrač, ali ispod potrebne startne 3&D razine obzirom da je napadački osuđen tek na povremenu tricu iz kuta. Gubitak brzine pak nije utjecao na njegov košarkaški IQ - možete misliti o Ronu što hoćete, ali taj će vam uvijek dati loptu ako ste u boljoj poziciji.

157. MO WILLIAMS (Jazz), 37 bodova

Solidan combo kreator koji najbolje funkcionira kao catch & shoot opcija, kontekst Jazza u kojem je nominalno prvi play ne obećava učinkovitu sezonu.

158. GRANT HILL (Clippers), 36 bodova

Stara kanta nema šuta za ozbiljniju 3&D ulogu, ali kao stoper i povremeni kreator još uvijek može pomoći. Striktno podizač energije (zanimljivo, baš kao i novi mu sigurač Matt Barnes).

159. RAYMOND FELTON (Knicks), 36 bodova

I tako je Felton konačno potonuo ispod Felton linije. Sistem mu prognozira oporavak od lanjske brutalno loše sezone, ali to i dalje ne bi trebalo biti dovoljno da opravda njegove startne minute. Očajan kreator zbog ogromnog broja izgubljenih, Felton je danas striktno pick & roll play koji može pogoditi otvoreni šut.

160. SPENCER HAWES (Sixers), 36 bodova

Hawes je zanimljiv slučaj obzirom da je najbolji dio njegove igre onaj playmakerski. Obzirom na sjajan osjeća za asist i solidan šut s poludistance, uloga back-up petice oko koje se vrti napad druge postave za njega je kao stvorena, iako se šuška o partnerstvu s Bynumom u prvoj postavi (što ima smisla u napadu obzirom na Hawesovu igru licem košu, ali u obrani bi to značilo potop). Kada je potpuno zdrav u stanju je odraditi i skakački posao.

161. AL HARRINGTON (Magic), 35 bodova

Al je na zalazu karijere, ali i kao često ozljeđeni veteran i dalje ima vrijednost - slično Jamisonu, dok god diše bit će u stanju trpati.

162. AVERY BRADLEY (Celtics), 35 bodova

Obzirom na pojačanu konkurenciju i probleme s ramenima, pitanje je hoće li Bradley dobiti šansu startati uz Ronda, ali u kojoj god se situaciji našao, njegove kvalitete su uglavnom jasne - sjajan stoper na obje bekovske pozicije i sasvim pristojan kreator i realizator za back-up playa (jasno, nađe li se u roli startera, ovo sasvim pristojan treba promijeniti u nedovoljno dobar).

163. ALONZO GEE (Cavs), 35 bodova

Alonzo Gee je slabija kopija Matta Barnesa, energy guy bez šuta koji zabija iz kontri i kretanjem, u stanju je odigrati solidnu obranu i definitivno nije sebičan. Ali, nije ni 3&D opcija kakva je Cavsima potrebna za popunu petorke, stoga ne čudi što su toliko odugovlačili s potpisom novog ugovora.

164. RICHARD JEFFERSON (Warriors), 35 bodova

Ako zanemarimo činjenicu da je bahato preplaćen i da je na kraju košarkaškog puta, Jefferson je još jedno solidno ime u naizgled dubokoj rotacije Warriorsa. Jasno, ako vam ne treba ništa više od četvrte 3&D opcije, pardon stupa, na bokovima.

165. BENO UDRIH (Bucks), 34 boda

Solidan back-up play kojem je glavno oružje šut, a najveća slabost kreacija.

166. DELONTE WEST (Mavs), 34 boda

Combo bek sposoban odraditi solidan posao na obje bekovske pozicije, ipak najbolji kao catch & shoot opcija.

167. WILSON CHANDLER (Nuggets), 34 boda

Chandler je tipičan primjer igrača koji ostavlja bolji dojam od učinka, a za takvu situaciju prije svega je kriva njegova gunnerska priroda. Nije talent da bude novi J.R. Smith, ali ima dovoljno dobar dvokorak i šut da se pretvori u korisnog 3&D swingmana kad bi se na to koncentrirao.

168. CHANDLER PARSONS (Rockets), 34 boda

Rookie je od nikuda izborio ulogu startera u Rocketsima zbog jednog detalja - odličan je u pas igri i ne guši napad. Ni šuterski nije loš, ali kao strijelac i obrambeni igrač teško da će ikada moći biti dovoljno dobar da opravda startnu rolu.

169. HEDO TURKOGLU (Magic), 34 boda

Nekadašnji all-round majstor i danas može zavrtiti akciju, ali, osim povremenog otvorenog šuta, teško da može zabiti dovoljno da ostane na parketu.

170. ZAZA PACHULIA (Hawks), 34 boda

Žilavi Gruzijac solidna je opcija za trećeg visokog prije svega zbog odličnog skakačkog učinka, a zatim i zbog načina na koji koristi svojih šest osobnih - taj nikada nije napravio faul, a da nije ostavio trag.

171. JAMES JOHNSON (Kings), 33 boda

Kingsi su napravili dobar potez ukravši Raptorsima sjajnog obrambenog igrača koji je ujedno i izuzetan skakač i asistent za trojku, ali koji teško dolazi do minuta zbog kriminalnog šutersko-realizatorskog učinka.

172. SHANE BATTIER (Heat), 33 boda

Na stranu bljesak u Finalu, nastavi li Battier strmoglavi pad započet lanjskom sezonom, dolazak Allena u Heat pokazat će se nužnim, nikako luksuznim troškom. Shane i dalje igra dobru obranu, ali šuterski pada ispod prosjeka te se iz pouzdane 3&D opcije lagano pretvara u specijalista na izlazu iz lige.

173. DREW GOODEN (Bucks), 33 boda

Malo koji visoki igrač u ligi uspijeva prikupiti praznije brojke od Goodena. On će uhvatiti ono što mora u skoku, zabit će i više od onoga što treba, ali pri tome će preko njega pasti toliko koševa da ga stvarno nema smisla koristiti u ijednoj drugoj ulozi osim za popunu rotacije.

174. DORELL WRIGHT (Sixers), 33 boda

Specijalist za tricu bez ijedne druge vještine koji dolazi uz dodatni problem - nema konstantu već upada iz dobrih šuterskih serija u loše.

175. MARCO BELINELLI (Bulls), 33 boda

U NBA je došao kao hakler koji voli driblati, a danas je isključivo spot up šuter koji tu i tamo može poslužiti i kao kreator u combo ulozi. Najveći plus mu je ipak što može jednako solidno braniti obje vanjske pozicije.

176. EMEKA OKAFOR (Wizards), 33 boda

Nekadašnji drugi pick drafta je, što zbog ozljeda, a što zbog vlastitih limita, u 30-oj godini spreman preuzeti rolu back-up centra puno radno vrijeme. Brzinu nikada nije imao, a gubitkom skočnosti ostao je i bez blokada koje su mu bile jedino obrambeno oružje, tako da mu danas ostaje samo kontrola defanzivnog skoka i zabijanje ponekog zicera kad se uspije izgurati za dobru poziciju.

177. CARTIER MARTIN (Wizards), 32 boda

U sjeni očajnih rezultata Wizardsa, ovaj nedraftirani produkt D-lige imao je dvije solidne sezone kao 3&D opcija kojoj je najveća vrlina sposobnost da igra obranu na obje bočne pozicije.

178. EKPE UDOH (Bucks), 32 boda

Pokretni zonski branič koji može krpati obje visoke pozicije u obrani i apsolutno ništa drugo.

179. STEPHEN JACKSON (Spurs), 32 boda

Captain Jack bi izvan sistema Spursa bio gunner bez ikakve vrijednosti, u San Antoniu pak njegove all-round vještine još uvijek mogu pomoći. Bilo da treba 3&D opcija, bilo da treba nešto kreativnije, dok god je s klupe i u limitiranoj minutaži, bit će dobro.

180. THABO SEFOLOSHA (Thunder), 32 boda

Izuzetan stoper, ali i slabašan strijelac da bi ga se proglasilo 3&D opcijom dostojnom startnih minuta u momčadi koja se bori za naslov. Još veći problem za Thunder od samog Thabe mogao bi biti sljedeći podatak - nakon Ibake na 48. mjestu, trebalo je nabrojiti više od 130 imena prije nego se pojavio sljedeći igrač Oklahome. Podatak koji ne obećava.

181. SHANNON BROWN (Suns), 31 bod

Solidna 3&D opcija s klupe, dok god se drži uloge dvojke u oba smjera.

182. OMER ASIK (Rockets), 31 bod

Kvalitetan obrambeni igrač, još bolji skakač i to bi bilo to. U svakom slučaju će bit zanimljivo pratiti kakav će mu biti učinak bez podrške sjajnih suigrača.

183. JONAS JAREBKO (Pistons), 31 bod

Solidna back-up četvorka koja može skočiti i zabiti otvoreni šut iz vana.

184. TREVOR BOOKER (Wizards), 31 bod

Energični skakač koji će definitivno koštati i Okafora i Seraphina poneku minutu.

185. D.J. AUGUSTIN (Pacers), 31 bod

Ako ništa drugo, Pacersi barem više neće razbijati glavu oko toga tko je prvi, a tko drugi play na rosteru. Augustin je isključivo razigravač s back-up genom, a poneki šut koji zabije dođe mu kao bonus.

186. ERIC BLEDSOE (Clippers), 31 bod

Njegova playoff izdanja bili su fascinantna i možda su nagovještaj nekakvog većeg skoka u kvaliteti od onoga kojega sam ovdje uračunao, ali između njegove prve i druge sezone praktički nema razlike - momak je odličan obrambeni igrač bez šuta koji napada obruč prvenstveno kako bi zabio, a tek zatim kako bi razigrao.

187. JIMMY BUTLER (Bulls), 30 bodova

U limitiranim minutama Butler je pokazao da može igrati obranu na razini Bullsa. I to je manje više to, nedostatak šuta i kreativnost govori da će u najboljem slučaju biti novi Brewer.

188. JASON SMITH (Hornets), 30 bodova

Smith je izrastao u jednog od najboljih pick & pop specijalaca u ligi, prava je šteta što ne igra obranu i ne skače kao visoki jer bi imao još veću minutažu.

189. CHANNING FRYE (Suns), 30 bodova

Još jedan pick & pop specijalac za kojega vrijedi isto što i za Smitha, nažalost upitnog nastavka karijere zbog upravo otkrivenih problema sa srcem.

190. TRISTAN THOMPSON (Cavs), 30 bodova

Thompson pak skače i igra obranu, ali ima drvene ruke.

191. ED DAVIS (Raptors), 30 bodova

Jedino što je pokazao u prve dvije sezone bila je netipično meka igra pod koševima za visokog igrača. Očito je da talenta za biti strijelac nema, ali u trećoj godini valjda će pružati barem bolje R&D partije.

192. EVAN TURNER (Sixers), 30 bodova

Druga sezona bila je pljunuta kopija prve, a to bi, ako uzmemo u obzir kasni izlazak na draft, značilo da je Turner to što jeste, odličan skakač za jednog swingmana te solidan obrambeni igrač i asistent, ali i kriminalan strijelac i šuter. Što u biti i ima smisla - na NCAA razini pored slabije konkurencije njegova kreativnost činila se vrhunskom, ali, kada je prebaciš u NBA kontekst, više se ne čini tako dobrom. I tu dolazi do problema - bez mogućnosti da učinkovito kreira za sebe i druge, Turner je osuđen na sporednu rolu, ali kako nema šuta, koja će to rola biti? Ona specijaliziranog stopera? Živi bili pa vidjeli.

193. IMAN SHUMPERT (Knicks), 30 bodova

A kad već govorimo o specijaliziranim stoperima, Shumpert je igrač sličan Turneru, nekadašnji glavni kreativac NCAA momčadi koji se privikava na nove okolnosti. S tim da je on svoju rolu isključivo obrambenog igrača prihvatio od prvog dana.

194. BORIS DIAW (Spurs), 30 bodova

Njegova najveća vrijednost i dalje je sposobnost razigravanja s vrha posta, a zatim i solidan šut i uopće sposobnost realizacije. Problem je što je loš skakač za visokog igrača, a ni obrambeno nije na razini potrebnoj da bi dobio većinu minuta pored Duncana.

195. LUC RICHARD MBAH A MOUTE (Bucks), 29 bodova

Obrambeni specijalac i to isljučivo za niska krila, iako u kraćim epizodama može braniti svih 5 pozicija na parketu.

196. JOSE BAREA (Wolves), 29 bodova

Lani su ga ozljede izbacile iz takta, inače back-up play bez mane, dovoljno dobar kao kreator i kao šuter, pa čak i kao obrambena davež zbog lakoće kojom iznuđuje prekršaje u napadu.

197. NICK COLLISON (Thunder), 29 bodova

Collison će uhvatiti svoju kvotu koševa i zabiti ono što mora, ali prešavši 30-u više nema noge za ganjati četvorke uokolo, dok jednostavno nije dovoljno jak za čuvati reket (osim iznuđivanjem faula u napadu, tu je još uvijek jedan od najboljih).

198. DEJUAN BLAIR (Spurs), 29 bodova

Beskoristan u većoj ulozi jer ne igra obranu i nema šut, ali kao garbage man je sjajan, pokupit će svaki skok i zabiti svaki zicer koji mu dođe u ruke.

199. NATE ROBINSON (Bulls), 28 bodova

Još uvijek solidna back-up opcija na jedinici sposobna zabijati u serijama.

200. ALEC BURKS (Jazz), 28 bodova

Izuzetne obrambene brojke i lakoća kojom si je kreirao situacije za šut u rookie sezoni nagovještaj su da je Burks puno više od 3&D igrača - kada doda šut i nauči da ponekad nakon ulaza nije zgorega razigrati i suigrača, mogao bi postati kandidat za puno veće uloge.

201. LAVOY ALLEN (Sixers), 28 bodova

Solidan skakač s potencijalom da postane i solidna pick & pop opcija.

202. IAN MAHINMI (Pacers), 27 bodova

Hodajućih šest osobnih kojima je najveća vrilna sirova snaga u kombinaciji sa solidnom pokretljivošću.

203. C.J. WATSON (Nets), 27 bodova

Solidan back-up play sposoban za poneku šutersku seriju.

204. TYLER HANSBROUGH (Pacers), 27 bodova

Svu svoju energiju troši isključivo na pokušaje da zabije koš - hodajuća crna rupa koja nikada ne gleda suigrače u napadu, a upravo iz tog zabijanja i iznuđivanja osobnih proizlazi i njegova jedina kvaliteta.

205. CARLOS DELFINO (Rockets), 27 bodova

3&D igrač sklon nesebičnom pasu, ali i potpuno lišen igre unutar prostora koša.

206. JORDAN HAMILTON (Nuggets), 26 bodova

U malim uzorcima Hamilton je pokazao slične kvalitete kao Burks - odlične obrambene brojke u kombinaciji s lakoćom kreiranja vlastitih pozicija za šut. Još kad bi taj šut mogli zabiti, gdje bi im bio kraj.

207. LINAS KLEIZA (Raptors), 26 bodova

Kleiza je odigrao jednu od boljih NBA sezona, manje napadajući, a više čekajući na povratne lopte kao 3&D sporednjak. Plus, i dalje je sjajan skakač za trojku.

208. JEREMY EVANS (Jazz), 26 bodova

Odlične obrambene brojke (sjajan bloker koji se lakoćom kreće po parketu) i kvalitetna realizacija (90% koševa zakuca) učinili su od Evansa jednog od boljih garbage igrača u ligi. Hoće li se ovi plusevi ikada pretvoriti u nešto više, ovisi isključivo o njegovim posjetima teretani, jer teško je zamisliti visokog igrača bekovske težine kako dolazi do ozbiljnih minuta.

209. RODRIGUE BEAUBOIS (Mavs), 26 bodova

Danas možemo kriviti ozljede, sutra nešto drugo, ali Beaubois je od potencijalnog combo majstora postao tek još jedan back-up play.

210. COREY BREWER (Nuggets), 26 bodova

Solidni stoper koji zabija isključivo kretanjem, nesebičan asistent koji može biti od koristi isključivo u flex sistemu.

211. RANDY FOYE (Jazz), 26 bodova

Trebalo je proći dosta vremena, ali konačno i Foye ima svrhu. Nije ozbiljna napadačka opcija, nije ni combo opcija, nije ni back-up play - Foye je tricaški specijalist.

212. GARY NEAL (Spurs), 26 bodova

Odličan strijelac ogromnih muda, dodatni plus mu je što može odigrati i rolu back-up playa.

213. PATRICK PATTERSON (Rockets), 26 bodova

Solidni R&D igrač koji pokazuje potencijal da postane i ozbiljna pick & pop opcija u napadu.

214. MARSHON BROOKS (Nets), 26 bodova

Tipični gunner, ali s dovoljno kreativnog gena da vjerujemo kako bi se mogao razviti u korisnog igrača.

215. PATTY MILLS (Spurs), 25 bodova

Nije klasični combo jer ne može igrati dvojku, nije klasični back-up play jer mu je razigravanje sporedno, ali Mills je definitivno nešto između, odličan strijelac koji zaslužuje tih 15 do 20 minuta u NBA.

216. BEN GORDON (Bobcats), 25 bodova

Nije klasični combo jer ne može igrati jedinicu, nije klasični 3&D igrač jer u obrani može čuvati samo dvojke, ali kao strijelac s klupe Ben i dalje može zabiti svoju kvotu.

217. DERRICK WILLIAMS (Wolves), 25 bodova

Očekivali smo all-round igrača, dobili no-round igrača koji je u rookie sezoni pokazao jedino dobar skakački osjećaj. Sve drugo, od šutiranja, do igre u obrani i općenito u napadu, bilo je debelo ispod razine lutrijskog picka.

218. MIKE MILLER (Heat), 24 boda

Dok god se uspije dići iz kreveta Mike će biti ne samo fantastičan tricaš, već i all-round u tragovima, posebice u skoku.

219. IVAN JOHNSON (Hawks), 24 boda

Podizač energije koji je osim klasičnog garbage učinka u zabijenim zicerima i skokovima pokazao i poprilične obrambene kvalitete.

220. DARREL ARTHUR (Grizzlies), 24 boda

Pick & pop opcija koje na igra obranu i ne skače, plus se vraća nakon ozbiljne ozljede koljena.

221. DANTE CUNNINGHAM (Wolves), 24 boda

Pick & pop opcija koja ne igra obranu i ne skače, a do minuta će morati pored Lovea i Williamsa.

222. REGGIE WILLIAMS (Bobcats), 24 boda

Klasični gunner koji voli trošiti više nego što treba, izvlači ga dobra igra u obrani i sklonost asistiranju, pokopava ga loš šut iz vana.

223. KEMBA WALKER (Bobcats), 24 boda

Dovoljno dobar kreator da ostvari solidnu karijeru back-up playa.

224. CHRIS KAMAN (Mavs), 24 boda

Star i vječno ozljeđen, Kaman će zasigurno biti veća rupa u obrani nego ikada ranije (a nije da je ikada bio pozitivan u tom dijelu igre), što ni solidne realizatorske i skakačke brojke ne mogu nadoknaditi.

225. KOSTA KOUFOS (Nuggets), 23 boda

Dodavši kvalitetan skakački učinak razvio se u pravog garbage mana.

226. JEFF GREEN (Celtics), 23 boda

Odluka Bostona da potroši ogroman novac na 26 godina starog igrača bez striktne pozicije i uloge, čija jedina vrlina je obrana na trojki, isplatit će se samo ako Green razvije šut do te mjere da postane solidna 3&D opcija.

227. JOEL ANTHONY (Heat), 22 boda

Obrambeni as koristan je dok god ga se konzumira u malim količinama.

228. CHARLIE VILLANUEVA (Pistons), 22 boda

Učinak garbage mana, plaća startera.

229. BRENDAN HAYWOOD (Bobcats), 22 boda

Čvrsti back-up centar koji donosi skok i pozicionu obranu.

230. ENES KANTER (Jazz), 22 boda

Već u rookie sezoni pokazao fantastične skakačke instinkte uz dozu spretnosti pod košem.

231. UDONIS HASLEM (Heat), 22 boda

Isključivo skakački specijalist od trenutka kada je neobjašnjivo ostao bez šuta s poludistance.

232. MICHAEL BEASLEY (Suns), 21 bod

Kralj praznih brojki, lakoća kojom će si kreirati loše šuteve usporediva je jedino s njegovom nesposobnošću da odigra obranu ili pomogne u skoku iako je prirodni talent za skok.

233. ANTHONY RANDOLPH (Nuggets), 21 bod

Zna blokirati, ali ne i igrati obranu. Zna zakucavati, ali ne i uhvatiti skok. Zna zabiti, ali ne i zicer. Fascinantan igrač koji se jednog od ovih dana mora pretvoriti u nešto korisno ili će jednostavno eksplodirati.

234. C.J. MILES (Cavs), 20 bodova

Stoper koji više vjeruje svom šutu nego nogama. Kriva odluka.

235. JON LEUER (Cavs), 20 bodova

U rookie sezoni pokazao potencijal za pick & pop specijalista, kao i solidnu obrambenu pokretljivost na četvorci.

236. BRANDON KNIGHT (Pistons), 20 bodova

Kreacije ima tek u tragovima, ali za biti back-up play u ligi trebao bi mu biti dovoljan i solidan šut.

19Sep/121

RANKING THE PLAYERS, PART FOUR (75-139)

Posted by Gee_Spot

IGRAČI ZADATKA STARTNE KVALITETE

75. MIKE DUNLEAVY (Bucks), 59 bodova

Nakon što je zbog kroničnih problema s koljenima prestao biti preplaćeni starter, Dunleavy se snašao u skromnijem nastavku karijere, nametnuvši se tijekom zadnje tri sezone kao sjajni šesti igrač. Razlog njegovih sjajnih brojki prvenstveno leži u šutu za tri i solidnoj obrani, ali ono što ga stavlja u sam vrh igrača zadatka su sposobnost kreiranja, posebice za druge - kad je Dunleavy na parketu, lopta je uvijek u pokretu.

76. JARED DUDLEY (Suns), 59 bodova

Dudley je čudo od igrača, od prvog dana u ligi pa sve do već zrelih godina u Phoenixu, uvijek daje svoj maksimum u 3&D roli. Dodatnu vrijednost daje mu i podatak da sve bolje igra na dvojki, što ga čini kompletnim swingmanom.

77. WESLEY MATTHEWS (Blazers), 59 bodova

Još jedan klasični 3&D majstor koji briljira u obrani i igri bez lopte.

78. TONY ALLEN (Grizzlies), 58 bodova

Allen je specifičan slučaj jer njegova vrijednost dolazi prvenstveno iz obrane, a loš šuterski učinak nadoknađuje agresivnim ulazima i odličnim učinkom s linije slobodnih.

79. JOHN WALL (Wizards), 57 bodova

Dok su svi ranije nabrojeni igrači definitivno i učinkom i stilom igre pravi pripadnici ove skupine, Wall je tu u prolazu. Tako se barem nadaju u Washingtonu. Njegove prve dvije sezone bile su razočaravajuće za jedan prvi pick drafta, za što dio krivnje svakako možemo pripisati lošem kontekstu u kojem se Wall našao. Doduše, napredak u drugoj sezoni je bio popriličan, što ne isključuje ni mogućnost kvantnog skoka u trećoj sezoni (kao što nas povijest uči, rasni talenti eksplodiraju upravu u trećoj godini), iako treba biti oprezan zbog očajnih šuterskih i ne baš ohrabrujućih kreatorskih brojki. Jedino u čemu je Wall već sada sjajan to je obrana, njegove fizikalije i atleticizam isplaćuju dividende barem na jednom kraju parketa.

80. THADDEUS YOUNG (Sixers), 56 bodova

Young je dokazani strijelac na koju god ga poziciju stavili - zaigra li trojku, zabit će u postu, zaigra li četvorku, izvući će se vani. I to bi bilo to - njegove all-round brojke nisu vrijedne spomena, ali je tako uspješno specijaliziran kao strijelac da bi se izborio za minute u svakoj momčadi lige.

81. KAWHI LEONARD (Spurs), 56 bodova

U rookie sezoni nametnuo se kao legitimna 3&D opcija, a Pop ga već sada proglašava nositeljem igre u budućnosti. Obzirom na fizikalije koje garantiraju dominaciju, nije isključeno da već ove sezone dobije važniju ulogu u napadu.

82. BROOK LOPEZ (Nets), 56 bodova

Lopez je jedna od rijetkih petica koja može zabijati lakoćom u postu i oko posta (izuzetno meka ruka i izuzetno spretni pivot potezi), ali tromost u obrani, nesposobnost bacanja povratnih lopti i, najgore od svega, antitalent za skupljanje skokova, osuđuju ga na sporedne role. Igrač totalnih krajnosti.

83. TIAGO SPLITTER (Spurs), 55 bodova

Splitter npr. nema ni zrno realizatorskog talenta Lopeza, ali zato će zabiti sve ono što mora, pokupiti svoju kvotu lopti i odigrati poštenu 1 na 1 obranu s protivničkim centrom. Tražiti od njega išta više od ovoga nije preporučljivo.

84. J.J. REDICK (Magic), 55 bodova

Redick je dokazana rasna 3&D opcija, ali i igrač koji bi mogao imati sezonu karijere u novom Orlandu u kojem je, barem po sistemu, prvo ime. U idealnim je godinama (27), a uz dokazane vrline pomoćne radne snage ima poprilično dobre brojke i u igri s loptom, posebice kao kreator za druge.

85. VINCE CARTER (Mavs), 54 boda

Vince se sjajno snašao u roli pomoćne radne snage, uvijek odličnom šutu dodao je i solidan obrambeni učinak, a iako više ne kreira za sebe kao u najboljim danima, ostao je nesebičan asistent koji ne davi loptu, što je ogroman plus u ovoj roli (posebice za takvog veterana).

86. GORAN DRAGIĆ (Suns), 54 boda

Dragić ima poprilične oscilacije u svojoj NBA karijeri, ali lanjska sezona čini se kao potvrda da je u svoj 25 godini sazrio. Prije svega kao pouzdan pick & roll playmaker, ali i kao potencijalni triple-threat koji bi se u sistemu Phoenixa vrlo lako mogao pretvoriti u još učinkovitijeg igrača. Njegove kreatorske i realizatorske brojke su odlične, a dodatni plus su mu i sve bolji obrambeni učinci. Kvantni skok je možda previše očekivati obzirom na mali uzorak i nekonstantne učinke, ali vrata prema kategoriji iznad su mu definitivno otvorena, hoće li proći kroz njih ovisi isključivo o njemu.

87. DEMARCUS COUSINS (Kings), 54 boda

Još jedan izgledni kandidat za kvantni skok. Cousins u svoju treću godinu ulazi kao potvrđeni skakač prve klase, ali i čovjek koji je svojom nezrelošću van parketa, a posebice na parketu, srozao svoj talent do dna. Ajde, to što je apsolutno nezainteresiran za obranu, to se još može pripisati godinama i kontekstu, ali očajne šuterske brojke i mizerna realizacija u reketu za ovakvog fizički i talentom dominantnog igrača su neoprostivi. Uspije li svoje all-round talente ikada staviti u službu rezultata, bit će top 10 visoki igrač u NBA dok kažeš "nepotreban skok-šut iz vana". Tome u temelj govore i solidne asistentske brojke koje samo potvrđuju da zna, pitanje je samo želi li.

88. MONTA ELLIS (Bucks), 54 boda

Atraktivni bek je i dalje jedna od najboljih combo-opcija u ligi, solidan kreator za sebe i za druge, čak i pouzdan šuter i obrambeni igrač. Njegov najveći problem je što u ničemu od navedenog nije iznad prosjeka. Volume scoreri na vanjskim pozicijama su zadnji po važnosti na prehrambenom lancu zato jer ih jednostavno ima previše, a i previše su ovisni o brzini i driblingu zbog čega rano izgore. Oni najbolji, poput Lou Williamsa ili Ellisa, u stanju su biti itekako korisni u ulozi trećeg beka i lidera druge postave, ali učinkovitost im pada paralelno s većom ulogom koju imaju u napadu. Nađe li se Ellis jednoga dana u ulozi sličnoj Williamsu, umjesto da ga uporno koriste kao prvu ili drugu opciju, njegova učinkovitost bi trebala rasti, a s njom i IOR bodovi. Dok god ga se vodi kao nositelja i graničnog all-star igrača, nabijat će šuplje brojke. Jasno, u lošim momčadima. U dobrima ne bi ni došao u priliku za tako nečim.

89. KYLE KORVER (Hawks), 54 boda

Klasični 3&D genijalac i idealan primjer drugog swingmana za popuniti petorku. U napadu može igrati obje pozicije na boku, u obrani jednako solidno brani dvojke i trojke. Nikada neće daviti loptu, uvijek će pucati kada je otvoren. Korver je ukratko majstor svog posla, bilo kao igrač zadatka u petorci, bilo kao specijalist s klupe, a za one koji sumnjaju da su njegove odlične obrambene brojke rezultat sistema Bullsa jedan podatak - isti učinak čovjek je ostvarivao i dok je bio u Jazzu, u puno slabijoj obrambenoj momčadi od Bullsa.

90. GEORGE HILL (Pacers), 54 boda

Hill je dobar dio karijere proveo kao combo opcija i prvi bek s klupe, a u drugom dijelu lanjske sezone u Indiani potvrdio se i kao 3&D opcija, što mu je i donijelo novi bahati ugovor. Obzirom da su mu šut za tri i igra u obrani (jednako dobro čuva oba tipa bekova) najbolje strane, odluka Pacersa da instaliraju igrača zadatka na poziciju jedinice ima smisla. Uostalom, od zadnja 4 naslova, čak tri su pokupile momčadi sa sličnim profilom na poziciji - Heat lani s Chalmersom, Lakersi prije toga s Fisherom. Jasno, i Heat i Lakersi imali su izuzetne kreatore na boku ili pod košem, kreatore koji su mogli sakriti nedostatak vizije vlastitog quarterbacka. Stoga, teoretski, Hill ima talenta za popunu petorke, ali, u praktičnom smislu, za ovakvu Indianu možda bi bolje bilo da im je playmaker netko tko je stvarno u stanju kreirati akciju.

91. BRANDON BASS (Celtics), 54 boda

Odličan šuter s poludistance koji će zabiti ono što mora i pokupiti svoju kvotu skokova, Bass je idealna zakrpa svake petorke s dominantnim centrom. U Bostonu se njegova igra često poklapa s Garnettovom (obojica žive na laktu odakle ispaljuju skok šut za skok šutom) te bi idealno bilo kad bi Bass imao rolu trećeg igrača. Naravno, život nije idealan, stoga ovako kvalitetnog strijelca nema smisla držati na klupi ma koliko neadekvatan obrambeni igrač bio.

92. BRANDON JENNINGS (Bucks), 54 boda

Jennings nije ni combo ni 3&D igrač, njegov gen je onaj čistog playmakera koji davi loptu, vrti pick & roll igru i driblingom ulazi u srce obrane odakle baca povratne. Problem? Rasni playmaker po defaultu je top 3 opcija u momčadi, međutim Jennings takvu odgovornost još nije uspio opravdati. Njegove šuterske brojke su osrednje, a kad uzmemo u obzir njihov volumen, možemo reći kako su i loše (da je treći po broju ispaljenih lopti u momčadi, njegov učinak bi bio podnošljiv, ali kada si prvi potrošač i pri tome ispaljuješ duplo više od sljedeće opcije - i da, Jennings je lani ispalio duplo više lopti od Ilyasove - jasno je da svojim neučinkovitim igrama vučeš momčad na dno). Još veći problem od šuta je njegova mizerna realizacija u reketu, što si jedan slash & kick igrač ne može dopustiti. Obranu nećemo ni spominjati, obzirom da Jennings na nju ni ne pomišlja. Kao 3&A opcija, Jennings treba poseban kontekst koji će iz njega izvući ono najbolje, a okruženje u Milwaukeeu teško da je rješenje. Ako ništa drugo, barem ima vremena za napredak - tek su mu 22 godine.

93. MARCUS THORNTON (Kings), 52 boda

Thorntonov prelazak u Sacto činio se još jednim nepotrebnim bacanjem novca Kingsa na bočnog igrača, ali za razliku od Salmonsa i Garcie, izgleda da su ovaj put pogodili. Thornton nije 3&D igrač koji će popuniti petorku, njegova osnovna vrlina je izuzetna realizacija u svim oblicima (odličan u ulazu, šutu i s linije), dakle nešto što se idealano da koristiti u ulozi prvog strijelca s klupe. Za sada, dok god uspijeva opravdati potrošnju, može proći i kao starter, iako je sasvim logično postaviti pitanje nisu li baš zbog ovakvih startera, koji su dobri isključivo u jednom pravcu igre i imaju samo jednu vještinu, Kingsi tu gdje jesu.

94. RICKY RUBIO (Wolves), 51 bod

40 utakmica, dakle pola regularne sezone, bili su dovoljni da se Ricky Rubio ubaci u top 100 igrača u ligi i to usprkos očajnim šuterskim postotcima. Jednostavno, njegova kombinacija obrane i asista garantira mu ulogu startera, a doda li ikad barem solidnu realizaciju u reketu ovim temeljima (šut da ne spominjem), bit će top 50 igrač. I on se kao i Wall treba ugledati na Ronda, kao primjer playmakera koji bez šuta može biti učinkovit u napadu. Dok to ne postanu, bit će isključivo D&A jedinice (obrana + asisti), kao takvi sasvim originalni, ali i sasvim nepredvidljivi.

95. ANDREA BARGNANI (Raptors), 50 bodova

Bargnanin je pod Caseyom odigrao najboljih pola sezone života, potvrdivši se kao pouzdana stretch četvorka koja može trpati dovoljno da opravda startne minute iako je teoretski stvoren za rolu s klupe. Njegova obrana nikada neće biti vrhunska, a njegove skakačke brojke očito će zauvijek biti na razini beka, ali pored pravih suigrača, Bargnani bi mogao biti nekakva made in China verzija Dirka.

96. CARL LANDRY (Warriors), 50 bodova

Landry je dosta sličan igrač Bargnaniu po tome što je koristan isključivo kao strijelac. Ne skače, ne igra obranu, ali daj mu loptu i on će tebi dati koševe. Minus mu je što nije dalekometni šuter, zbog čega je idealan kao opcija s klupe. U Warriorsima će upravo to i biti, što bi mu samo trebalo dati na vrijednosti.

97. BRANDAN WRIGHT (Mavs), 50 bodova

Wright je zanimljiv slučaj, lani je briljirao u Dallasu u ograničenoj minutaži kao mini verzija Chandlera (odličan i pokretan obrambeni igrač s izuzetnim osjećajem za blokade, pouzdan skakač koji će zakucati sve ono što mora u napadu). Ono što iznenađuje je činjenica kako je mali radio isto svaki put kad bi dobio priliku igrati - njegova brojke iz Dallasa ne odskaču previše od onih iz Warriorsa. Dakle, ne radi se o nikakvom iskakanju iz okvira, već o činjenici da ga u Warriorsima nitko nije ni mogao primjetiti, što zbog konteksta (loša momčad u kojoj je lako nabiti brojke), što zbog nesreće (propustio sezonu i pol zbog ozljede ramena i to upravo treću sezonu u kojoj lutrijski igrači obično iskoče). Dakle, Dallas je lani doživio zakašnjelo buđenje jednog lutrijskog talenta koji će, ako ostane zdrav, nastaviti s napredovanjem i dobivanjem sve više minuta.

98. ISAIAH THOMAS (Kings), 50 bodova

Zadnji pick lanjskog drafta totalna je krađa za Kingse. Pola sezone sjajnih igara nisu uzorak za koji bi stavili ruku u vatru, ali čak i uz malu regresiju, Thomas je play startne kvalitete sposoban kreirati za sebe i druge, ali, što je važnije, i zabiti. Od svih 3&A opcija u ovoj konkurenciji, njegove brojke su bile najsolidnije, a obzirom da su ostvarene u lošoj momčadi, to dodatno govori o njegovoj zrelosti.

99. JEFF TEAGUE (Hawks), 50 bodova

Teague je napravio novi korak naprijed nakon solidne rookie sezone, potvrdivši se kao pouzdana playmakerska opcija u napadačkim aspektima igre.

100. TAYSHAUN PRINCE (Pistons), 50 bodova

Dobri stari Prince od prvog dana u ligi bio je primjer idealnog igrača zadatka na boku. Obrambene brojke su mu i dalje odlične, šuterski odradi posao, a malo ga unazad vuče činjenica da je danas u Pistonsima top 3 opcija. Iako zna razigrati i može napasti obruč, to nisu njegovi primarni talenti, a potrošnja energije u tom segmentu oduzima mu vrijednost u obrani i spot up situacijama. Šteta što nije na vrijeme prešao u playoff momčad.

101. SHAWN MARION (Mavs), 50 bodova

Marion je veteran sličan Princeu, ali njegova vrijednost dolazi iz drugih područja. Naravno, prvenstveno iz obrane, dakle tu su isti, ali dok je Prince solidan napadač i šuter, Marion je garbage man koji svu svoju vrijednost u napadu izvlači iz pozicioniranja, kretanja i skoka. Upravo je skok i dalje njegovo najveće oružje, a nesebičnost izražena kroz vrijednost u ovim kategorijama, samo je potvrđena dobrim omjerima asista. Naravno, nesebičnost je neophodna da bi bili koristan igrač na trojci bez kvalitetnog šuta, po čemu je Marion definitivno original.

102. MARCUS CAMBY (Knicks), 49 bodova

Još jedan veteran koji je gubitkom eksplozivnosti postao nula u napadu, ali koji i dalje može odraditi sjajno obrambeno-skakački dio posla. Kao zamjena Chandleru, Camby je luksuz, a bit će zanimljivo pratiti hoće li se Woodson koji put odlučiti i na verziju s njima dvojicom kao parom visokih. S jedne strane, to bi značilo da igraš napad s dva igrača koji ne mogu zabiti ništa izvan polukruga pod samim košem (a Camby više ne može zabiti ni od tuda), ali s druge, Chandlerovo odlično kretanje i alley-oop majstorstvo zasigurno bi bili nagrađeni od Cambyevih pasova s vrha reketa - noge su ga možda izdale, ali Marcus je i dalje jedan od najboljih asistenata među visokim igračima.

103. CARON BUTLER (Clippers), 48 bodova

Butler uživa u svojoj veteranskoj fazi kao pouzdana 3&D opcija. Dok ne tražite od njega ništa više osim da igra obranu i čeka u kutu, ovaj 31 godinu star igrač koji često djeluje kao da ima barem 40, odradit će svoje.

104. JEREMY LIN (Rockets), 48 bodova

Još jedan 3&A play koji uz dovoljnu količinu lopti može držati podmazanim napad i, prije svega, svoj prosjek koševa. Ako se nekome čini da je pola sezone u New Yorku premalo da bi Lina stavili u praktički top 100 igrača lige, jedan detalj ih možda razuvjeri - u svojim skromnim minutama u Warriorsima, Lin je ostvarivao ok brojke za rookiea, a epizoda u New Yorku na to se nadovezuje kao tipična progresija za igrača druge godine. Sad je samo pitanje hoće li u klubu u kojem će sve biti podređeno upravo njemu, Lin u svojoj trećoj sezoni nastaviti rasti ili će zadržati na već sada zavidnoj razini. Obzirom da je poprilično star za igrača treće godine (24 godine), ja se kladim na ovo drugo.

105. JRUE HOLIDAY (Sixers), 48 bodova

S druge strane, Holiday je totalna suprotnost Linu. Ima sezonu više iskustva u ligi (3 naprema 2), ali i dvije godine manje (22 naprema 24). Dakle, razlog zbog kojega Holiday nije napravio očekivani skok u svojoj trećoj sezoni definitivno je dijelom vezan uz njegov rani ulazak u ligu, ali dio krivice svakako otpada i na razinu talenta. Naime, Jrue je tijekom svoje jedne godine na sveučilištu igrao dvojku, a dva glavna aspekta njegove igre koja su se istakle tijekom NBA karijere su trica i obrana. Ispada da je Holiday po svemu sličniji 3&D opciji poput Hilla, nego solidnim playevima poput Lina, Teaguea ili Jenningsa, specijalne talente poput Walla i Rubia da ne spominjemo (iako je po dolasku u ligu zbog obrane i atleticizma upravo Jrue često bio uspoređivan s Rondom). Kakav iskorak će napraviti u svojoj četvrtoj sezoni ovisi o tome koliko će se razviti kao kreator (do sada je, blago rečeno, bio skroman u tome). Ne napravi li ni u novoj sezoni korak naprijed, mislim da će mu putanja karijere biti poprilično određena, i ne, neće uključivati kvantni skok.

106. BRANDON ROY (Wolves), 47 bodova

Uf, koliko god je sjajno vidjeti Roya opet u akciji, toliko je teško ovako nisko staviti igrača koji bi danas zasigurno bio top 20 talent u ligi da ga ozljede nisu mumificirale. Ipak, obzirom da do prije nekoliko mjeseci nismo mogli ni znati da će opet zaigrati košarku, vidjeti ga u akciji bit će posebna privilegija. Kako je čovjek otišao u mirovinu u 27-oj godini (to valjda sve govori o težini situacije), jasno je kako u obzir za njegovu ocjenu nisam uzimao ni jednu sezonu prije nego su ga koljena potpuno izdala. Roy je 2011. doživio pad učinka kakvog swingmani njegove razine talenta obično dožive oko 34-35 godine. Uzevši to u obzir, a dodavši i godinu pauze, Royev pad u ovoj sezoni u odnosu na 2011. trebao bi biti minimalan. I dalje će to biti slabo pokretan visoki bek nesposoban za kreaciju na razini nositelja, ali njegovi all-round instinkti u kombinaciji sa solidnim šutom trebali bi biti dovoljni da pomogne u manje zahtjevnoj 3&D roli ili možda čak kao prva opcija s klupe.

107. TYREKE EVANS (Kings), 47 bodova

Još jedna žrtva ozljeda, Evans je zanimljiv slučaj po tome što iz sezone u sezonu igra sve gore od svog rookie izdanja. Čovjek je svojevrsni košarkaški Benjamin Button, a razlog za to su kronično bolesna stopala. Prognozirati daljnju regresiju ili povrataka ranijim izdanjima stoga je nezahvalno, ali obzirom na još uvijek poprilično visok stupanj košarkaške nezrelosti, mislim da Evansa možemo staviti u ladicu potencijalno sjajnih šestih igrača. Njegova kreativnost u slash & kick igri nije sporna, sporno je koliko će biti spreman koristiti je, ali sve ostalo je ogromni minus - od šuta do igre u obrani (lanjski eksperiment s njim kao 3&D opcijom u petorci pored Thorntona i Thomasa pokazao se neuspješnim).

108. ARRON AFFLALO (Magic), 47 bodova

Klasična 3&D opcija koja nema sreće završiti u okružju koje bi iz njega znalo izvući maksimum - u Denveru je zbog stila igre često bio prisiljen glumiti kreatora, a slična sudbina ga čeka i u Orlandu gdje je praktički top 3 opcija. Dakle, možemo očekivati napumpane brojke i slabašan učinak, puni slabiji nego da npr. igra u Bullsima i u kutu čeka povratne.

109. J.R. SMITH (Knicks), 46 bodova

Prototip šestog igrača, swingman sposoban ući u igru i igrati 1 na 5 koliko god treba. Smith je streaky šuter, ali i podcijenjeni kreator koji lakoćom otvara višak prostora za sebe i druge. Jedini problem je što ni u 26-oj godini još nije naučio prepoznati situaciju kada se od njega zahtjeva šut, a kada ulaz i dribling.

110. JAMAL CRAWFORD (Clippers), 45 bodova

Dugo godina u Hawksima je vrijedio za combo-beka iz snova, što je naziv koji s vremenom (prešao 30-u) polako ustupa mjesto onome o combo-beku iz noćne more. Ipak, dok god mu minute držite pod kontrolom, on će svojom kombinacijom kreacije i šuta odraditi posao. S tim da je ovaj put u puno boljoj situaciji od lanjske. Lani je u Portlandu često morao uskakati u ulogu startera i preuzimati puno veću odgovornost pored limitirane vanjske linije, dok ga sada u Clippersima uz Chrisa Paula čeka puno jednostavniji zadatak - nadoknaditi poene s klupe Moa Williamsa.

111. JASON RICHARDSON (Sixers), 45 bodova

Nekoć granični all-star swingman all-round kvaliteta danas je pouzdana 3&D opcija. Uživat će pored Bynuma budu li povratne lopte radile kako treba.

112. TREVOR ARIZA (Wizards), 45 bodova

Ariza je cijelu karijeru 3&D opcija koja je imala samo jednu sjajnu tricašku sezonu (točnije, playoff) - u sezoni 2009. u 23 utakmice zabio je 40 od 84 trice čemu može zahvaliti ne samo karijeru, nego i percepciju većine neutralnih promatrača. Nažalost, sve nakon bilo je put prema dolje, čemu je glavni razlog bio nepotrebno forsiranje jednog limitiranog igrača u roli napadačke opcije. Ariza može poslužiti kao slash & kick igrač u epizodama, ali ne kao stalna opasnost. Ulazi u već veteransku fazu karijere za bočnog igrača oslonjenog na atleticizam (27 godina), stoga je krajnje vrijeme da standardno kvalitetnoj obrani doda i pouzdani šut i postane ono za što ga majka rodila - 3&D pratnja boljima od sebe.

113. MARVIN WILLIAMS (Jazz), 45 bodova

Marvin je, za razliku od Trevora, dosta rano shvatio da jedan bljesak u karijeri ne znači karijeru. Njegov bljesak bio je draft (2. pick 2005. ispred Chrisa Paula i Derona Williamsa), a nakon 7 sezona došlo je vrijeme da se taj teret skine s vrata (čemu bi promjena sredine trebala dodatno pomoći). Šetajući ga između pozicija (visoki ili bočni) i uloga (starter ili prvi napadač s klupe), u Atlanti su konačno prije 4 godine shvatili da je Marvina najbolje pozicionirati u kut da čeka povratnu loptu, a usput ga u obrani natjerati da koristi svoju dužinu. I tako smo dobili 3&D igrača koji ulazi u zrele godine i koji je lani ostavio dojam čovjeka koji je u nirvani i koji se konačno pomirio sa životom.

114. ANDRE MILLER (Nuggets), 45 bodova

Miller je toliko star, spor, loš šuter i beskoristan obrambeni igrač da je više bilo i vrijeme da ga se makne iz role startnog playa. Što je Karl i napravio i sada ima najboljeg back-up playa u ligi. Obzirom na silinu kojom mu pada učinak iz sezonu u sezonu teško je vjerovati da će Miller odraditi sve tri godine novog ugovora do kraja (više se doslovno nije u stanju odlijepiti od poda), ali dok god ima glavu na ramenu taj će naći načina namjestiti suigračima zicer i sebi kreirati izglednu situaciju za realizaciju s poludistance.

115. JOSE CALDERON (Raptors), 45 bodova

A evo nam odmah nakon prvoga i drugog najboljeg back-up playa u ligi. Calderon već odavno ne može zabiti dovoljno da opravda minutažu i ulogu u petorci, o obrambenom učinku da ne pričamo (taj nikada nije skužio igru u obrani, više puta je zapeo u blok od pijanog zidara), ali ako treba vrtiti pick & roll i pogoditi otvoreni šut i dalje je doktor. Obzirom da će nakon isteka ove zadnje godine ugovora imati tek 31 godinu, bilo bi šteta da te kvalitete ne donese u Euroligu jer kandidata za igrati 10 do 15 minuta po utakmici u NBA ima sasvim dovoljno.

116. MATT BONNER (Spurs), 44 boda

I stigli smo tako do prvog pravog specijaliste, čovjeka koji apsolutno ničemu ne služi na parketu nego tome da šutira trice. A upravo su one razlog zbog kojega je preskočio kategoriju (možda i dvije, jer obzirom da ne igra obranu niti skače Bonner je upitan čak i kao treći visoki) - Bonner je jedna od najboljih stretch četvorki svih vremena sa suludim postotkom od 42% za tri u karijeri.

117. COURTNEY LEE (Celtics), 44 boda

Još jedan 3&D specijalist iz kalupa sposoban pokriti startnu poziciju usprkos jednoj ogromnoj mani - slično nekada Jasonu Kaponu, Lee sebe košta barem tricu po utakmici nepotrebnim ulaskom dodatni korak u prostor. Razvije li se ikada u pravu catch & shoot opciju, poneki dodatni bod mu je garantiran.

118. JAMEER NELSON (Magic), 44 boda

Nelson se još uvijek ne da, drži se taman tu negdje oko Felton linije koja razdvaja playmakere startne vrijednosti od back-up materijala. Mislim, nije da ne bi bilo bolje i za njega i njegovog poslodavca da je u back-up ulozi, ali čak je i lani, u najgoroj sezoni karijere, uspio odraditi solidan 3&A posao. Obzirom na godine (30 pred vratima) i kontekst (Magic je očajna, očajna momčad) za očekivati je da se pad nastavi i dalje, ali obzirom na žilavost koju iskazuje sve ove godine, zasigurno se neće raditi o padu ispod zamišljene linije.

119. MATT BARNES (Clippers), 44 boda

Njega sam ubacio naknadno pošto je posao s Clippersima čini se realiziran, inače je bio prvi na listi dostupnih slobodnih igrača. Kakva će njegova uloga biti pored Granta Hilla i Carona Butlera, to je teško predvidjeti, ali razlog zbog kojega se Barnes uvijek čini nepoželjnim igračem nije njegov talent (all-round podizač energije koji možda nije dovoljno dobar šuter da bude legitimna 3&D opcija, ali svakako može odraditi rolu prvog bočnog s klupe), već prije svega njegov jezik. Taj nikada nikome nije ostao dužan, o čemu svjedoče mnogobrojni sukobi s protivnicima, ali čak i suigračima i trenerima.

120. RONNIE BREWER (Knicks), 44 boda

Brewer je zanimljiv slučaj, igrač za kojega apsolutno svi znaju da je odličan obrambeni igrač, ali ujedno i igrač kojemu je užasno teško pronaći minutažu iz jednostavnog razloga što je nevidljiv u svim drugim aspektima igre. Opet, kao i većina vrhunskih specijalista, u tom jednom dijelu igre kojega odrađuje kako treba je toliko dobar, da je u stanju opravdati čak i startnu minutažu, što je jasno pokazivao u Jazzu. U Bullsima pak nikada nije dobio pravu šansu jer je uvijek bilo dovoljno drugih opcija.

121. DARREN COLLISON (Mavs), 44 boda

Collison ima 25 godina, dakle nije baš mladac koji dolazi, a tijekom tog razdoblja uspio se nametnuti kao sjajan back-up play koji je u stanju držati momčad pod kontrolom čak i u dužem periodu (sjetimo se kako je dobar posao radio u Hornetsima kada se Paul ozljedio). Problem je bio što je netko (Larry Bird) pomislio kako je 30-ak utakmica dovoljno da se Collisonu preda uloga startera, a to je pak rezultiralo s dvije godine muke koje je obilježila lanjska odluka Vogela da pred kraj sezone, odnosno pred početak playoffa, u petorku instalira Hilla i više se nikada ne osvrne. Dakle, puno veći uzorak jasno govori da Collison nema dovoljno vještina da odrađuje izuzetno bitan posao puno radno vrijeme - solidan je kreator, dobar šuter, ali i rupa u obrani. Nije dovoljno dobar da bude jedna od udarne tri opcije, prekvalificiran da bude tek obični back-up play. Vječni stanovnik Felton zone.

122. DEANDRE JORDAN (Clippers), 44 boda

Jordan će zabiti ono što mora i skakati, a tu uglavnom staje njegov doprinos. Draftiran je kao projekt nakon jedne neugledne godine na sveučilištu, a nakon dvije sezone promatranja konačno je pokazao da zaslužuje minute u rotaciji. Međutim, prošle sezone s novim bahatim ugovorom rastu i očekivanja, a rezultat ostaje klasično razočaranje. Nova sezona donosi novu nadu usmjerenu u samo jednom smjeru - napretku u obrani. Jer, slično kao što sjajni postotak šuta skriva činjenicu da je Jordan očajan realizator (sve što može zakuca, zbog čega ima bolji postotak "šuta" iz igre od slobodnih bacanja), popriličan broj blokada skriva činjenicu da je isto tako loš obrambeni igrač (direktni protivnici protiv njega popravljaju učinak za čak 25%, a Clippersi su jednako šuplji obrambeno s njim ili bez njega na parketu - netko tko bi prvenstveno trag trebao ostaviti u defanzivi, ne smije si dopuštati ovakve brojke). Fizikalije i pokretljivost kao preduvjet da se pridruži jednom Chandleru svakako postoje, sad je samo pitanje kada će glava pohvatati tijelo. Nova sezona definitivno će morati donijeti neki pozitivan pomak.

123. JARRETT JACK (Warriors), 44 boda

Jack je već godinama pouzdan back-up play, ujedno i dovoljno dobar kreator i šuter sposoban odigrati i rolu combo-beka. Ostane li zdrav, a to je uvijek upitnik, Warriorsima će dati još jednog sjajnog igrača s klupe.

124. BRANDON RUSH (Warriors), 43 boda

Landry je idealan treći visoki, Jack je idealan combo-bek, a Rush je idealan 3&D igrač za popuniti bok. Obzirom da Warriorsi imaju hrpu mladih igrača (Thompson, Barnes) koji će dobiti minute, ispada kako će Marc Jackson možda imati briga oko slaganja petorke, ali ne i oko klupe. Inače, Rush je godinama u Indiani igrao rolu dežurnog stopera, ali nije ostaviti značajniji trag zbog slabašnog napadačkog učinka. Selidbom u Zaljev eksplodirao je kao tricaš i konačno postao kompletan igrač zadatka. Naravno, obzirom da se radi o jednoj sjajnoj godini, uvijek postoji mogućnost regresije, dapače, teško da će šuterski opet biti jedan od vodećih igrača lige, ali bude li ona u očekivanim okvirima (drugim riječima, ne potone li na razinu iz Pacersa), Warriorsi mogu biti mirni što se bočne rotacije tiče.

125. DEMAR DEROZAN (Raptors), 43 boda

Ogromna minutaža nije pomogla DeRozanu da poboljša statistiku, dapače, samo je pomogla da ga se razotkrije kao nepopravljivo lošeg šutera i kilavog napadača. Međutim, Casey je ekspresno uspio njegov atleticizam staviti u službu momčadi, točnije obrane. Sad još samo treba naći načina dodati DeRozanu šut za tri ili ga barem naučiti da postane nešto stabilnija slash & kick opcija kako bi se zaokružio u igrača zadatka.

126. DERRICK FAVORS (Jazz), 43 boda

Za razliku od Cousinsa, Favors nije očiti kandidat za kvantni skok u svojoj trećoj sezoni iz jednostavnog razloga što do sada nije pokazao ni dijelić napadačkog talenta. Međutim, ono što je pokazao izuzetan je osjećaj za skok i neobjašnjivo kvalitetna igra u obrani za nekoga starog 21 godinu. Već sada, Favors je sposoban odraditi rolu R&D startnog visokog koji bi u doglednoj budućnosti mogao utjecati na utakmice na način sličan Chandleru. Nauči li ikada išta više od zakucavanja, trebao bi u potpunosti opravdati visoki treći pick kojim je izabran.

127. DEVIN HARRIS (Hawks), 43 boda

Klasična 3&A opcija na jedinici koja će se boriti s igračem sličnog profila za ulogu startera. Larry Drew će u svakom slučaju imati slatke brige obzirom da je lani kao back-up opcije Teagueu koristio potrošene Hinricha i Parga.

128. COREY MAGGETTE (Pistons), 43 boda

U svojim najboljim danima, Maggette je mogao proći kao treća opcija obzirom na izuzetnu sposobnost iznuđivanja slobodnih koja je anulirala slabašan raspon šuta. I danas je u stanju solidnoj obrani dodati učinak s linije slobodnih koji može maskirati manjak trice, ali ogroman problem u Detroitu bit će činjenica da je i Stuckey sličan igrač koji više iznuđivati prekršaje od gađanja trica, pa je realno očekivati da Maggette bude lider druge postave. S tim da treba zadržati i dozu opreza - s 32 godine na leđima i cijelim nizom ozljeda iza sebe, Maggette je ogroman kandidat za kvantni pad, iz korisnog igrača u NBDL klasu, ponajviše zato jer, bez šuta i asistentskog gena, nema zaštitnu mrežu na koju može pasti pod stare dane, kada treneri odluče da više nema smisla vrtiti akcije za njega.

129. JASON KIDD (Knicks), 43 boda

Neuništivi Kidd ne stari graciozno poput Nasha, ali i dalje zaslužuje mjesto u NBA rotaciji, prije svega zbog hall of fame sposobnosti organizacije igre (Kidd je doslovno quarterback, njegova ruka posjeduje i preciznost i snagu o kojoj većina smrtnika može samo sanjati), a zatim i zbog solidnih 3&D vrijednosti. Iako nije nezamislivo da Kidd odradi još jednu sezonu kao starter pored ogromnog upitnika zvanog Felton, kao back-up opcija pravo je blago, dijelom i zbog sposobnost da igra obranu na obje vanjske pozicije, pa čak i na manje fizički dominantnim trojkama.

130. LUIS SCOLA (Suns), 43 boda

Luis i dalje može trpati, ali njegov all-round učinak tone iz sezonu u sezonu. U obrani je nemoćan, skakački blijed. Ipak, u idealnoj je situaciji, bez pritiska i bez previše kvalitetnih opcija, u kojoj bi itekako mogao profitirati od onoga što ostane nakon 2 na 2 igre Dragića i Gortata.

131. JASON THOMPSON (Kings), 42 boda

Solidan R&D visoki koji će zabiti ono što mora, uhvatiti svoju kvotu skokova te jednako prosječno igrati obranu na oba tipa visokih igrača.

132. SAMUEL DALEMBERT (Bucks), 42 boda

Za njega vrijedi isto što i za Thompsona, uz jedan plus (Dalembert je fizikalijama prava petica sposobna držati sredinu obrane, iako te ne znači da je zbog toga učinkovit) i jedan minus (Thompson ima puno manju konkurenciju za minute).

133. AMIR JOHNSON (Raptors), 42 boda

Isti igrač kao Thompson, samo što je nemoćan protiv centara, ali zato ostvaruje plus obrambeni učinak protiv četvorki.

134. KLAY THOMPSON (Warriors), 42 boda

Došao je od nikuda i ostvario sjajnu rookie sezonu. Doduše, u gubitničkoj momčadi, ali bez nabijanja brojki. Thompson ni u jednom trenutku nije bio volume scorer, čvrsto se držao uloge 3&D igrača, a pri kraju sezone, kako je dobivao sve veće ovlasti, pokazao je i zavidnu sposobnost kreacije. Treba biti oprezan obzirom na mali uzorak, činjenicu da je Klay došao u ligu nakon 3 NCAA godine i blago rečeno neozbiljan kontekst druge polovice sezone Warriorsa, ali po svemu sudeći Golden State je 11. pick na jednom lošem draftu uspio pretočiti u kvalitetnog igrača zadatka. Minimalno.

135. STEVE NOVAK (Knicks), 41 bod

Slično Mattu Bonneru, Novak je izraziti specijalist za tri, uz jednu olakotnu okolnost - može odigrati nisko krilo, čime otvara mjesto u rotaciji dodatnom visokom igraču.

136. JODIE MEEKS (Lakers), 41 bod

Klasična 3&D opcija koja bi uz malo sreće u Lakersima konačno mogla eksplodirati. U Los Angelesu nikome neće pasti na pamet crtati za njega akcije, što je bio perverzni običaj Douga Collinsa u Philadelphiji.

137. DANNY GREEN (Spurs), 41 bod

Kad Popovichu treba rasni 3&D igrač za zaokružiti petorku, on ga stvori.

138. RAMON SESSIONS (Bobcats), 41 bod

Sessions je prvi igrač Bobcatsa na ovom popisu, ujedno i zadnji playmaker za kojega možemo reći da se nalazi na Felton liniji. Ono što ne možemo za njega reći je da se radi o 3&A igraču - zbog manjka šuta većinu karijere je proveo kao back-up play jer teško koja momčad si može dopustiti držati 30 i više minuta na parketu igrača s jednom vještinom (u njegovom slučaju to je pick & roll napadanje). Bobcatsi mogu, a to znači da, uspije li gađati tricu solidno kao što je to radio u Lakersima (najbolji šut karijere, barem do playoffa), Ramon bi u 25-oj godini mogao konačno napraviti mali korak naprijed.

139. GERALD HENDERSON (Bobcats), 40 bodova

Henderson bi bio fantastičan 3&D igrač kad bi imao šut iz vana. Za sada manjak te vještine nadoknađuje izuzetnim instinktima u napadanju obruča i solidnom realizacijom s poludistance, što je moguće samo u Bobcatsima u kojima mu kao jednoj od glavnih opcija u napadu pripada određena kvota lopti. U ozbiljnoj momčadi, gdje bi morao stati u red iza kvalitetnijih igrača, 20% šuta za tri bi ga pokopali. Ipak, 24 godine na leđima i solidna tehnika šuta kazuju kako se radi o nedostatku kojega se da popraviti.

17Sep/125

RANKING THE PLAYERS, PART THREE (35-74)

Posted by Gee_Spot

TREĆE OPCIJE

35. TONY PARKER (Spurs), 79 bodova

Iako je i sam imao limitiranu minutažu, pored ozlijeđenog Ginobilia i dodatno čuvanog Duncana Tony je povećao volumen brojki, ali ne i učinkovitost. Što je i logično, obzirom na godine - Tony je to što je, izuzetan realizator iz driblinga, a povećana uloga u napadu ne može ga izdignuti iznad postavljenih standarda obzirom da ostali aspekti igre (obrana, kreacija za druge, šut) ostaju na za njega već davno definiranim prosjecima.

36. PAUL MILLSAP (Jazz), 79 bodova

Slično kao i kod Jeffersona, nad Millsapom je mali upitnik zbog konkurencije na poziciji u momčadi (nadam se da će Corbin odustati od guranja Paula na trojku kako bi otvorio više minuta Favorsu) te zbog obrane, ali godine (26) i razina talenta (sjajan asistent i kreativan strijelac) jasno kažu kako će Millsap nastaviti igrati košarku života.

37. TYSON CHANDLER (Knicks), 79 bodova

Kada je zdrav, Chandler donosi kvalitetnu obranu i skok, uz izuzetnu napadačku realizaciju (uglavnom sve zakuca). Iako je popravio slobodna, što mu je pomoglo da konačno dođe do veće minutaže, i dalje je bezopasan na dva metra izvan reketa, ali usprkos limitima (nema dribling, a ni zrnce kreacije u igri), u onome što radi dobro, Tyson je toliko iznad prosjeka da se iz skupine igrača zadatka (u koju pripada po skupu vještina koje posjeduje) bez problema zacementirao kao rasna treća opcija.

38. RUDY GAY (Grizzlies), 78 bodova

Gay je lani imao jednu od gorih sezona karijere, tako da mu sistem predviđa oporavak i korak naprijed. Najbolje godine su pred njima, a lanjski pad možemo pripisati ozljedi i propuštenim utakmicama od godinu ranije, kao i prilagodbi na novi stil igre Memphisa u kojem se od vanjskih i bočnih igrača uglavnom traži stalno kretanje. Nema razloga sumnjati da će u idućoj sezoni sve skupa izgledati puno bolje, a time će se i Gayev učinak vratiti u znatno bolju poziciju (da je ranking u obzir uzimao samo lanjsku sezonu, Rudy bi se našao 20-ak mjesta niže).

39. TY LAWSON (Nuggets), 78 bodova

Tri sezone konstantnog rasta i lanjska eksplozija nakon preuzimanja kontrole nad napadom Denvera vjerojatno znače da je Lawson došao do svog plafona (niski brzanci koji više gledaju svoj šut nego suigrače sazrijevaju brže od ostalih tipova playmakera). Međutim, to što će se rast ubuduće zaustaviti, ne znači da će doći do pada - kao izuzetno kvalitetan šuter i iznenađujuće koristan obrambeni igrač, Lawson ostaje temelj Karlovih planova.

40. JOAKIM NOAH (Bulls), 77 bodova

U sjeni Roseovih problema i razočaranja Boozerom, Noah je odigrao najbolju all-round sezonu karijere, dakle najbolju sezonu uopće. Konačno je ostvario pozitivne obrambene učinke (za razliku od mita po kojem je Noah sjajan obrambeni igrač, a koji se bazira na njegovoj aktivnosti i srčanosti, brojke do prošle sezone jasno govore kako je Noah bio negativan obrambeni igrač i u 1 na 1 situacijama i u zonskim rotiranjima), dobio je više prilike koristiti odličan osjećaj za asist, a postao je i prijetnja na otvorenom šutu s vrha lakta. Dodaj na to standardno sjajan skakački učinak i jasno je kako Noah u 26-oj godini konačno počinje igrati košarku kao pravi centar. Još da počne raditi na sebi preko ljeta i da se koncentrira isključivo na igru...

41. STEPHEN CURRY (Warriors), 75 bodova

Vječno načeti Curry lani praktički nije ni ostavio traga (igrao jedva trećinu sezone), ali obzirom na ono prikazano u prve dvije (tijekom kojih također nikada nije bio 100% spreman) sistem ne ostavlja sumnje kako se radi o rasnom igraču. Šut i kreacija na takvoj su razini da bi bez problema bio u kategoriji iznad, samo da su mu obrambene brojke bolje. Uspije li ikada pronaći idealan balans između zdravlja i uloge u momčadi, nema sumnje kako će biti all-star igrač - tek su mu 23.

42. MARCIN GORTAT (Suns), 75 bodova

Gortatov sjajan realizatorski učinak će bez Nasha definitivno pasti, ali ne očekujte Titanic - čak i u Orlandu, dok je bio zamjena Dwightu, Gortat je ostvarivao dojmljive učinke kao strijelac i skakač, pa nema razloga sumnjati da se nešto slično neće nastaviti uz Dragića. Njegov problem je limitiranost, ako ne zabija u reketu ili ne kupi skokove, nema kako pomoći momčadi. Pregled igre i osjećaj za asist su mu nepostojeći, obrambeno je tipični Euro visoki (prelako ga je uhvatiti izvan pozicije), a nema ni šut da si malo otvori reket.

43. LUOL DENG (Bulls), 75 bodova

Sistem Dengu predviđa puno bolju sezonu od lanjske čisto zbog povratka na standard - lani je, ponajviše zbog ozljede, Deng imao najgore izdanje u zadnje četiri sezone. Čovjek je fantastična 3&D opcija (šut i obrana su najbolji aspekti njegove igre), a bez Rosea će još jednom imati prilike pokazati se i kao kompletni all-round talent (solidan kreator). Dakle, bude li zdrav, nema razloga da još jednom ne zakuca na vrata all-star susreta, neovisno o tome kakve rezultate Bullsi ostvarivali.

44. DANILO GALLINARI (Nuggets), 74 boda

Iako je propustio dosta utakmica zbog ozljeda, Gallinari je lani imao istu sezonu kao i godinu ranije. Solidan all-round sa samo jednom manom - ne skače. Ali, s puno potencijala možda čak i za kvantni skok. Naime, njegova kreacija u kombinaciji sa šutem vrlo lako bi mogla postati ubojita ostane li konačno zdrav i uspije li još više poboljšati onaj Pierceovski skok-šut unazad. Na kraju krajeva, tek su mu 23.

45. LOUIS WILLIAMS (Hawks), 73 boda

Koliko je dobre brojke u svojoj limitiranoj combo roli ostvarivao Williams, najbolje vam govori činjenica da je upao u top 50 usprkos tome što je imao ogromnu količinu negativnih bodova zbog minutaže i konteksta. Iako nije sjajan ni kao šuter ni kao asistent, njegova kreacija je debelo iznad prosjeka, a i obrambeno je u stanju odigrati ključne minute na obje vanjske pozicije. Naravno, u Sixersima je imao definiranu rolu koja ga je dovela do toga da ga sistem smatra najboljim šestim igračem lige, a pitanje je kako će ga koristiti u Atlanti. Sistem nema kristalnu kuglu, stoga je u projekciju nove sezone uključio iste minute u istoj ulozi, ali gužva na vanjskim pozicijama Hawksa je takva da je teško išta prognozirati prije nego počne sezona.

46. ANDREI KIRILENKO (Wolves), 73 boda

Kirilenko ima godinu pauze jer nisam imao pojma kako preračunati njegove Euroligaške brojke, ali usprkos tome situacija je poprilično jasna. Kao swingman ne baš sjajnog šuta koji je prošao 30-u, AK-47 gotovo sigurno više neće biti all-round monstrum kakav je bio u mladim danima u Jazzu (već 2010. bila mu je najslabija sezona u NBA), a i teško će ostati na parketu cijelu sezonu. Ipak, obzirom na pozitivno okruženje u Minnesoti, njegova kombinacija obrane, osjećaja za asist i stalnog kretanja u napadu, definitivno bi trebala ostati na razini zadnjih izdanja u dresu Jazza, a to znači da će Andrei opet biti pouzdana treća opcija momčadi koja se bori za playoff.

47. KEVIN MARTIN (Rockets), 73 boda

Ozljede i kilometraža zasigurno će kroz koju godinu Martina pretvoriti u igrača na izlazu iz NBA lige, ali za računati na tako nešto već iduće sezone još je prerano. Barem tako smatra sistem koji ga nakon lanjske loše sezone smatra jednim od kandidata za oporavak. Kao vanserijski šuter i pouzdan kreator, Martin ima vrijednost i dovoljno talenta da opet bude granični all-star, pitanje je samo može li se realizirati u ovom kontekstu u kojem se trenutno nalaze Rocketsi.

48. SERGE IBAKA (Thunder), 72 boda

Ibaka u novu sezonu ulazi s novim ugovorom kao sjajan obrambeni igrač, pouzdan skakač i sve bolji strijelac. Kontekst (četvrta opcija), manjak kreacije i šuta te mladost (22 godine) kažu da je kvantni skok isključen, ali dodatni napredak u onome u čemu je već izuzetan (pogotovo obrani) realno je očekivati.

49. GERALD WALLACE (Nets), 72 boda

Wallace je u jednoj čudnoj sezoni doživio mali pad, ali ništa toliko ozbiljno da bi se trebali brinuti, ma kako njegove godine i stil igre zvali na oprez. Od njega treba očekivati još jednu tipičnu Wallaceovsku sezonu, a sistem to temelji ponajviše na odličnim all-round brojkama (koje su iznad svakog konteksta) - Gerald nema ni jednu negativnu stranu, čak je i šuterski postao prosjek, a obrambeno je top klasa na bokovima.

50. GREG MONROE (Pistons), 72 boda

Već u svojoj drugoj sezoni u ligi Monroe se nametnuo kao jedan od mladih igrača na kojima treba držati oko - ne samo da je nabijao sjajne brojke što se tiče poena i skokova, već se potvrdio kao odličan asistent i sve bolji šuter s poludistance. Problem je obrana, točnije onaj već klasični nedostatak brzine za igrati izvan reketa, ali to je minimalan razlog za brigu obzirom na samo 22 godine i učinak koji govori kako su se Pistonsi dočepali nešto sirovije verzije Ala Jeffersona.

51. RAY ALLEN (Heat), 72 boda

Dobri stari Ray pokazuje minimalne znakove usporavanja, do ozljede je igrao na razini na kojoj je od prvog dana u Bostonu. Obzirom da će preseljenjem u Miami imati još manje odgovornosti i da će se u miru moći posvetiti 3&D aspektima igre, za očekivati je kako će se mirovina odgoditi do daljnjega. A to znači da je Miami upravo dodao na svoj roster četvrtog rasnog igrača koji će dobiti sve one minute koje su prošle sezone pale u ruke puno lošijim opcijama.

52. NENE HILARIO (Wizards), 71 bod

Ogroman ugovor i sklonost ozljedama nisu bile faktori po kojima se računao konačni poredak, jer da jesu, Nene bi zasigurno bio puno niže. Izuzetno svestran visoki igrač (šut mu je jedina negativna kategorija u bodovanju vještina, sposoban realizator te pouzdan skakač, obrambeni igrač i asistent), ali igrač koji je prošao zenit karijere što su u Denveru mudro prepoznali (njegova putanja ne poklapa se s onom Galinaria i Lawsona). Ako već od njega ne možemo očekivati da odigra iznad prosjeka na koji nas je navikao, možete se kladiti kako će njegovo prisustvo barem pomoći Wallu da konačno napravi korak naprijed.

53. DAVID WEST (Pacers), 70 bodova

David West je drugi visoki igrač u ovom rangiranju koji je u svim kategorijama solidan. Baš kao i Marc Gasol, West je all-round prosjek od glave do pete, uz jedan minus u odnosu na Marca - prošao je 30-u.

54. PAUL GEORGE (Pacers), 69 bodova

Već u drugoj sezoni dokazao je kako sigurnim koracima grabi prema vrhu, stoga je dogodine logično očekivati još jedan korak naprijed, ako ne i skok (i to kvantni). Učinak koji možemo vezati uz fizikalije mu je fantastičan, ali ništa lošije nisu ni vještine. Već sada George je fenomenalna 3&D opcija, a čak i u toj limitiranoj ulozi uspio je pokazati atribute igrača koji zna stvoriti višak te kreirati za sebe i druge.

55. KYRIE IRVING (Cavs), 69 bodova

Nakon sjajne rookie sezone nije bilo druge nego Irvinga usporediti s najkvalitetnijim lutrijskim pickovima ikada. Već sam rekao kako je nezahvalno rangirati igrače sa samo jednom godinom iza sebe zbog manjka podataka, ali ako je povijest ikakav pokazatelj, Irvingove brojke govore kako će mali, zbog svoje vanserijski kvalitetne kombinacije vanjskog šuta i kreativnosti, za dvije sezone biti rasna prva opcija u rangu Derricka Rosea, samo još učinkovitija.

56. NICOLAS BATUM (Blazers), 69 bodova

Već četiri sezone Batum polako stasava, međutim kako tijekom tih 4 sezone nije bilo značajnih iskoraka u kvaliteti već samo u minutaži, sistem ne vjeruje da će doći do eksplozije. Ipak, i ovakav kakav je, Batum je prekvalitetan da bi se i dalje zadržao u 3&D ulozi koju je igrao kod McMillana, a njegova kombinacija izuzetne obrane i kvalitetnog šuta čine ga idealnom trećom opcijom u stilu Luola Denga.

57. CARLOS BOOZER (Bulls), 68 bodova

Ako isključimo novac i sklonost pružanju najgorih partija kada je najvažnije (ovo prvo nisam smatrao bitnim za ovakav tip izbora, ovo drugo na žalost još nismo u stanju objektivno izmjeriti iako se radi o ništa manje bitnom aspektu igre od npr. šuta), Boozer je imao solidnu sezonu za čovjeka svojih godina, pružajući izvrsne skakačke i šuterske partije. Da se odlično uklopio u napad Bullsa pokazuju i njegove asistentske brojke koje su najbolje u karijeri, a da Bullsima ipak nikada neće pružiti ono što im treba, dokazuju njegovi obrambeni učinci koji su blago rečeno mizerni.

58. ROY HIBBERT (Pacers), 66 bodova

Hibbert je konačno odigrao konstantnu i kvalitetnu sezonu, ali skromna minutaža koštala ga je boljeg plasmana (npr. da je imao 36 minuta po utakmici završio bi ispred Grega Monroea na ovoj listi). Međutim, daljnji napredak je očekivan, iako spor (Roy nema fizikalije za izvesti kvantni skok) - sistem ga i dalje ne vidi kao igrača vrijednog maksimalnog ugovora kojega je upravo potpisao, ali to ne znači da se jednoga dana neće razviti u odličnog centra. Na njegovoj strani su još uvijek godine (25) i prije svega all-round razina talenta - doda li šut solidnoj realizaciji u reketu, kvalitetnoj obrani i izuzetnom osjećaju za asist, napredak će biti još izraženiji.

59. KYLE LOWRY (Raptors), 66 bodova

Novi playmaker Raptorsa trebao bi po svim pokazateljima nastaviti pružati partije života koje je prezentirao u Houstonu dok ga nije uhvatila misteriozna bolest koju neki nazivaju mekhejlitis.

60. AMARE STOUDEMIRE (Knicks), 66 bodova

Kako su neki nisko pali. Da se razumijemo, Amare je tu gdje jeste samo zato što sistem vjeruje kako se onakva sezona poput lanjske ne može ponoviti, odnosno kako će nakon privremenog skretanja Stoudemire opet pronaći put do glavne rute. Samo, obzirom na ozljede koje ga već po defaultu napadaju, a pogotovo obzirom na lanjske partije koje su bile ispod razine NBA startera (Amare je bio potpuno beskoristan igrač u svakom segmentu košarke), pitanje je da li je u njemu išta ostalo. Dakle, ovo je optimistična verzija u kojoj Amare pronalazi načina pomoći momčadi barem kao treća opcija u napadu.

61. ANDERSON VAREJAO (Cavs), 65 bodova

Dok ga ozljeda nije izbacila iz stroja, Andy je imao svoju klasičnu Varejaovsku sezonu kao rasni skakač i pouzdani obrambeni igrač koji će tu i tamo zabiti otvoreni šut. Iako je s razlogom ispod Noaha i Chandlera, radi se o istom tipu igrača, šljakerima za popuniti petorku koji su toliko dobri u tome što rade (kontrola skoka i reketa) da se lakoćom izdižu u kategoriju iznad. Varejao ipak ima najmanju vrijednost zbog sklonosti ozljedama i 30-oj pred vratima.

62. RODNEY STUCKEY (Pistons), 64 boda

U sjeni poraza Pistonsa, Rodney Stuckey se razvio u jednog od boljih combo-bekova u ligi. Danas je očito kako Dumars u njemu nije pronašao novog Billupsa, ali jeste all-round napadača koji zabija lakoćom, a zna i kreirati za druge, plus u stanju je jednako solidno čuvati obje vanjske pozicije.

63. MIKE CONLEY (Grizzlies), 64 boda

Playmaker Grizzliesa uvijek će biti najslabiji obrambeni igrač svoje momčadi, ali u svemu ostalome je itekako koristan. Iako je godinama za njega važilo kako se radi o igraču koji je u svemu solidan, a u ničemu odličan, s vremenom se Conley specijalizirao za 3&A ulogu (puca trice i asistira) koja je ključna za momčad koja nema vanjski šut.

64. ANDREW BOGUT (Warriors), 64 boda

Obzirom da imamo popriličan uzorak koji nam priča priču o Bogutu, slobodno možemo reći kako se radi o igraču koji nikada neće opravdati onaj prvi pick kojim je izabran. U svoju košarkašku zrelost ulazi kao igrač koji se više nema što dokazivati, već jednostavno mora ostati na parketu. A kada je na parketu, Bogut je jedan od najboljih defanzivaca lige, pouzdan skakač i strijelac te izuzetno kvalitetan asistent. Ukratko, pravi centar koji bi, ako se sve poklopi, vrlo lako mogao nadići ovu kategoriju. Ali, isto tako bi mogao i ispasti iz nje.

65. DAVID LEE (Warriors), 64 boda

David Lee je all-round majstor s jednom, ali ogromnom manom - nije u stanju čuvati ni stolicu. Možda se njegove obrambene brojke konačno poprave s Bogutom iza leđa, što bi moglo značiti i nešto bolji plasman u budućim izborima, obzirom da njegova kombinacija skočnosti, nesebičnosti i lakoće postizanja koševa to zaslužuje.

66. TAJ GIBSON (Bulls), 62 boda

Usprkos skromnoj minutaži u Bullsima i gomili negativnih bodova koja ide uz to, Taj se lansirao u treće opcije na leđima odličnog all-round učinka. Ok, nije baš sjajan napadač, iako ima dovoljnu dobru igru pod košem i solidan šut s poludistance, međutim njegova najveća snaga su ionako dominacija u obrani (izuzetan u svim njenim fazama) i skoku (u oba smjera).

67. CHAUNCEY BILLUPS (Clippers), 62 boda

Dobri stari Chauncey lani je odigrao premalo minuta da bi ih uzeli za ozbiljno, što je dobro obzirom da ih je odradio sjajno - da je odigrao cijelu sezonu u ritmu u kojem ju je počeo, opet bi se našao u top 50. Kao i većina hall of fame igrača, Billups i pod stare dane uvijek pronalazi načina biti koristan bez da šteti momčadi, s tim da se ovaj put možda ipak nalazimo u situaciji protiv koje neće moći ni Chaunceyevo ogromno srce zajedno s još većim mudima. Naime, sistem nema ništa protiv 35 godina starog beka obzirom na minimalne padove tijekom godina i lakoću kojom ovaj uspijeva ostati koristan (prije svega kao šuter i izvođač slobodnih), ali sistem ne računa da je čovjek lani strgao Ahilovu tetivu, što je ozljeda od koje se nije lako oporaviti ni kada si u top formi, a pogotovo kada si veteran s 15 godina iza sebe (od čega ih je barem 10 vrhunskih).

68. NIKOLA PEKOVIĆ (Wolves), 61 bod

Pravi Peković zasigurno nije onaj balvan iz prve NBA sezone koji nije mogao napraviti korak lijevo ili desno bez da napravi faul. Ali, da li je pravi Peković onaj lanjski majstor koji nije promašio zicer cijelu sezonu i koji je pritom hvatao gomilu skokova? Pojma nemam, X-files bi rekli da je istina negdje u sredini, ali Peković je lani bio predobar da bi sredina bila odgovor. Uzmemo li lanjsku sezonu kao iznimku od pravila (iako nemamo pojma koje je pravilo), odnosno dodamo li joj očekivanu regresiju po uzoru na centre u NBA koji su u jednu godinu napravili skok od jedne kategorije (naravno, nismo u obzir uzeli one koji su napravili Pekovićevski skok jer takvih nema, nitko nije skočio iz dodavača ručnika u rasnu treću opciju preko noći), ispada da će budući Pek biti nešto slabiji od lanjskoga, ali će i dalje ostati pouzdana opcija u reketu i kvalitetan skakač (a za očekivati je i bolji obrambeni igrač, barem u 1 na 1 situacijama).

69. GORDON HAYWARD (Jazz), 61 bod

Hayward je briljirao u drugom dijelu svoje druge sezone u ligi, a takav rast učinka uz izuzetne all-round brojke (plus igrač u svemu osim kao skakač) predviđaju mu dodatni korak naprijed. Iako će ga u Jazzu i dalje prvenstveno koristiti kao pouzdanu 3&D opciju, izgleda kako su u malom pronašli pravi dragulj sposoban dati i puno više.

70. KRIS HUMPHRIES (Nets), 61 bod

Skakanje i zabijanje onoga što se mora, to je priča Humphriesove karijere. Uz pojačanja koja su sletila u Brooklyn, i jedno i drugo bit će lakše nego ikada, a od tuda i bonus bodovi u sistemu - pored Lopeza koji ne skače i pored nepostojeće rotacije visokih, Humphries bi se trebao potvrditi kao vodeći garbage man u ligi i ključni visoki u svojoj momčadi.

71. KENNETH FARIED (Nuggets), 61 bod

Kakva sjajna rookie sezona. Faried je pregazio sva očekivanja i postavio ljestvicu do te mjere visoko da njegov učinak iz prve sezone možemo smatrati mjerilom za Anthonya Davisa (Davis je definitivno bolji obrambeni igrač i all-round talent, ali dohvati li u prvoj sezoni brojke Farieda, ne samo da će lakoćom osvojiti naslov rookiea godine, već će pomoći Hornetsima da od prvog dana budu u borbi za playoff). Naravno, pola sezone sjajne igre nisu mjerilo, stoga su očekivanja postavljenja na razumniju mjeru, u skladu s draft pedigreom, ali čak i pri takvom smanjenom prilivu bodova, Fariedovo lansko izdanje bilo je dovoljno da ga izbaci u kategoriju trećih opcija.

72. ELTON BRAND (Mavs), 61 bod

Zanimljivo, dobri stari Brand tek je drugi igrač Mavsa na listi. Brand je imao problematičan prelazak iz faze nirvane u fazu poslije, što zbog ozljede koljena, što zbog promjene sredine, ali zadnje dvije godine se priviknuo na novu ulogu u ligi i predstavlja još jednoga u nizu sjajnih visokih igrača koji su se uspješno transformirali iz all-stara u pomoćnu radnu snagu koja dobro dođe šampionskim momčadima (sjetimo se samo Antonia McDyessa). Nažalost, Dallas nije jedna takva.

73. JASON TERRY (Celtics), 61 bod

Jedan od najboljih šestih igrača u ligi i dalje može lakoćom kreirati šut za sebe u drugoj postavi, a ako treba zaigrati i back-up playa. Također, obzirom da se u Dallasu potvrdio kao pouzdan zonski branič, prelazak u sistem Bostona trebao bi biti lagan u oba smjera. Veteranski staž ne bi trebao biti značajniji problem, barem ne dok ga se koristi u ovoj već etabliranoj ulozi stručnjaka za drugu i četvrtu četvrtinu.

74. ERSAN ILYASOVA (Bucks), 61 bod

Lanjska šutersko-skakačka eksplozija lansirala je Ilyasovu u prvo ime Bucksa, što je titula koju bi ovaj trebao nastaviti nositi obzirom na situaciju u momčadi. Što nije nužno dobra vijest za navijače Milwaukeea (ako takvi uopće postoje), pogotovo zato što postoje realni upitnici nad njegovom stvarnom razinom kvalitete (lani je igrao za ugovor), a čak se u pitanje dovodi i njegov rodni list (s 24 godine, Ilyasova nije kandidat za regresiju, ali ako su one sumnje da ima barem 3-4 godine više osnovane, onda se lanjska sezona može tumačiti kao labuđi pjev nakon kojega slijedi logičan pad).

14Sep/120

RANKING THE PLAYERS, PART TWO (12-34)

Posted by Gee_Spot

Jedna napomena za početak - kod igrača s istim brojem bodova, prednost je dobio onaj s boljim sirovim brojkama (bez ocjena za vještine i ostalih prilagodbi uzorka). To mi se učinilo boljim načinom za odvojiti izjednačene od bacanja novčića, iako je princip sličan. Na kraju krajeva, pozicije su ionako manje bitne, tu su čisto radi atraktivnosti (svi vole power rankingse), ono važno su bodovi i kategorije.

DRUGE OPCIJE

12. PAU GASOL (Lakers), 99 bodova

Nesuđeni MVP Finala 2010. prošle sezone je učinkom pao za jednu kategoriju, što je, obzirom na kontekst u kojem je bio treća opcija (a što donosi dosta negativnih bodova), bilo sasvim razumljivo. Dolascima Nasha i Howarda stvari se neće bitnije promijeniti, što je u biti dobra stvar - Pau je ušao u veteranske godine (32) i ovakvo okruženje samo će mu pomoći da zaustavi regresiju, dok će učinkom bez konkurencije biti najbolja treća opcija u ligi.

13. TIM DUNCAN (Spurs), 98 bodova

Čak i nakon što mu oduzmemo bodove zbog skromnije minutaže i poznih godina, Duncan ostaje temelj Spursa svojim fenomenalnim vještinama - još uvijek je pouzdan strijelac i obrambeni igrač, odličan skakač i (što je ključno) vrhunski asistent. Kako sistem zbog minimalnih regresija tijekom zadnjih nekoliko sezona ne vidi razloga da Timmy ne odigra još jednu odličnu godinu, izgleda kako od društva iz San Antonia možemo očekivati novih 50+ pobjeda.

14. MANU GINOBILI (Spurs), 94 boda

Ginobili lani nije igrao puno, ali kada je igrao Spursi su bili nepobjedivi. Uostalom, činjenica da su njegovim povratkom u rotaciju krenuli na suludi niz pobjeda i da su protiv Thundera bili u igri isključivo u trenutcima dok je on bio na top razini, sve govori. Manuov problem je što sistem ne vjeruje čovjeku koji iz sezone u sezonu dobiva ogroman broj negativnih bodova na račun propuštenih utakmica, a tu je i problem smanjene minutaže i izuzetno povoljnog konteksta. Da bodujemo samo sirovi učinak, bez prilagodbi, Ginobili bi lakoćom završio u kategoriji iznad. Ovako je i dalje ultimativni joker, all-round najviše kategorije (njegove sposobnosti kreacije za sebe i druge su na franšiznim visinama) oko kojega ipak ne možeš graditi, ali koji u stanju svaku večer biti razlika između pobjede i poraza.

15. CHRIS BOSH (Heat), 94 boda

Dok Wadeu ni godine ni dodatak Jamesa nisu smetali da zadrži franšizni učinak, Bosh je u ulozi treće opcije logično izgubio korak s brojkama koje je ostvarivao u Torontu. S druge strane, dolazak u Heat je do jučer minus obrambenog igrača pretvorio u solidnog zonskog braniča, dok je dodatak fenomenalnog vanjskog šuta gotovo anulirao manjak prilika za kreaciju. Sistem je lud za njegovim vještinama i godinama (28) te mu predviđa popriličan skok u idućoj sezoni (prošle sezone bio je negativan po minutaži jer je Spoelstra nepotrebno rotirao previše visokih, a i propustio je određeni broj utakmica zbog sitnih i dosadnih ozljeda).

16. KEVIN GARNETT (Celtics), 93 boda

Slično kao i Duncan, KG dobiva minus bodove zbog nešto skromnije minutaže i poznih godina, ali sve to nadoknađuje all-round vještinama koje gotovo da nemaju premca među visokim igračima. Njegova regresija obzirom na kilometražu je očita, ali i sasvim realna, pa će, osim ako ne dođe do ozbiljnih problema kao što su bili oni s koljenom od prije nekoliko sezona, Garnettovi talenti nastaviti biti temelj Bostonovih ambicija i kroz iduću sezonu.

17. CARMELO ANTHONY (Knicks), 92 boda

Melo je igrač u najboljim godinama i primjer konstantnosti kakav se rijetko sreće. Denver, New York, zdrav, ozljeđen, čovjek izgleda uvijek nekako nađe načina da odradi posao, odnosno ono u čemu je među najboljima - zabijanje koševa. Ono što mu je pomoglo da se izdvoji iz skupine swingmana koja slijedi su lanjski izuzetni all-round učinci (sjajna sezona kao skakač i asistent, uz nikada bolje obrambene brojke koje su dobrim dijelom zasluga Chandlera i Woodsona). Obzirom da ga čeka još jedna sezona u istom okruženju, s Woodsonom kao trenerom od starta te bez uračunatih dosadnih ozljeda koje su ga često mučile tijekom lockout sezone, prognoza glasi - još jednom izuzetno stabilno, s mogućnosti pozitivnih pomaka. Ipak, ne tolikih da skoči u kategoriju iznad.

18. JAMES HARDEN (Thunder), 91 bod

Njegov lanjski kvantni skok je bio takve jačine da je učinio gotovo nebitnim one slabije sezone prije toga. Sada je samo pitanje što je stvarnost i gdje je sredina. Sistem od Hardena očekuje mali korak unazad, vjerujući da je ono lani prezentirano njegov vrh, a i kontekst (uloga u momčadi te sjajni suigrači) i minutaža ne pomažu. Ono što pomaže su mladost i all-round vještine koje ukazuju da je skok u kategoriju iznad u skoroj budućnosti itekako realan.

19. ANDRE IGUODALA (Nuggets), 91 bod

Novi vođa Nuggetsa konačno će dobiti priliku zaigrati s nešto talentiranijim rosterom i bit će izuzetno zanimljivo pratiti kakve će partije pružati i on i Denver. Iggy je solidan all-round igrač zanimljivih vještina - iako swingman, njegova oružja nisu šut i dribling, već obrana, skok i asist. Ta žilavost lani je rezultirala sezonom karijere (koja se, gle čuda, dogodila u 27-oj godini) nakon koje bi trebao uslijediti lagani pad, pad kojega bi poboljšani kontekst (sistem Georgea Karla, bolji playmaker, bolji šuteri) trebao u potpunosti anulirati. Njegova nirvana će tako trajati barem još do kraja ovog ugovora u Denveru (iduće dvije sezone).

20. LAMARCUS ALDRIDGE (Blazers), 90 bodova

Lanjsko izdanje Blazersa izuzetan je primjer kako se svaka prognoza, ma koliko bila bazirana na obilju racionalnih podataka, može slomiti ako dođe do krivog spoja. Možda nikada nećemo saznati što se to dogodilo u Portlandu zbog čega je jedna rasna playoff momčad, koja je sjajno ušla u sezonu, odjednom prestala igrati košarku, ali znamo da Aldridge na to nije utjecao prezentacijom na parketu (što se događalo u svlačionici, e to je već druga priča). LMA je samo potvrdio status prve opcije u momčadi koju je stekao godinu ranije, odradivši izuzetan posao kao strijelac. Međutim, sistem usprkos samo 26 godina na leđima ne vjeruje u njegov daljnji napredak. Prvo, iduće sezone čeka ga igra u izuzetno klimavom kontekstu, s lošim rosterom i nedefiniranom ulogom u kojoj će se od njega možda tražiti previše. Drugo, njegove ocjene za vještine su tako skromne da sistem ne vidi načina po kojem bi na takve izazove mogao odgovoriti te se učinkom izdići iznad ove kategorije - LMA je loš skakač i obrambeni igrač za prvog visokog (to će još više doći do izražaja bude li prisiljen igrati centra). Njegove izuzetne kreatorske sposobnosti, kako za sebe, tako i za druge, te solidan šut, bili bi obilježja vrhunskog talenta da LMA ikako može prestati biti igrač finese. Dok ne bude radio ono što se od prvog visokog u momčadi očekuje, slaganje momčadi oko njega bit će prava mala avantura.

21. ZACH RANDOLPH (Grizzlies), 90 bodova

Obzirom da je Zach lani propustio najveći dio sezone, njegove prošlogodišnje brojke poslužile su više kao pokazatelj u kojem će se smjeru kretati ostatak karijere nego temelj konačne ocjene. Prosjek prošle tri sezone pak jasno govori da je Zach zašao u nirvanu - mentalno i fizički bio je na optimumu. Šteta što je zbog ozljede izgubio jednu godinu svog vrhunca, ali, čak i da se posljedice ozljede nastave osjećati (a oštećeni ligamenti koljena obično ostave traga i sezonu nakon povratka na parket), Z-Bo bi trebao ostati pouzdan strijelac i skakač, s dovoljno all-round vještina da traje čak i u vremenima kada više ne bude dorastao ulozi prve ili druge opcije. Sistem je blag što se tiče iduće sezone i ne očekuje značajniji pad od prosjeka zbog dobrih partija koje pružao nakon povratka na parkete, ali obzirom na povijest ozljeda, prelazak 30-e i tešku konstituciju, možda je i malo preoptimističan u ovom slučaju.

22. PAUL PIERCE (Celtics), 90 bodova

Iako se radi o ultimativnom klišeju, Pierce je stvarno kao vino - što stariji, to bolji. Jasno je kako odavno fizički ne može nositi najveći teret u napadu kao što je to radio prije 6-7 sezona, ali njegovi all-round talenti i školska regresija iz sezone u sezonu ukazuju na to da će više nego pošteno odraditi preostale dvije godine na ugovoru.

23. STEVE NASH (Lakers), 89 bodova

Nash u povijesti ima samo jednog igrača s kojim se može usporediti, a to je John Stockton. Dotični gospodin je u mirovinu otišao u 40-oj, a da pri tome nije pokazao nikakav značajniji pad - obzirom na regresiju koju je imao, naravno pod uvjetom da bi je zadržao na tom stupnju, Stockton je komotno mogao igrati još 5 sezona prije nego bi se pretvorio u dodavača ručnika. Nije isključeno da će Steve imati baš takav put. Lani je u kontekstu poprilično loše momčadi uspio ostvariti izuzetne učinke, pa iako je regresija prisutna, definitivno nije dovoljna da bi se brinuli za njega iduće sezone. Kao strijelac, šuter i asistent, Nash će biti debelo iznad prosjeka dok god ima standardnu minutažu. I dok god mu to tijelo dozvoli.

24. RUSSELL WESTBROOK (Thunder), 89 bodova

Westbrook prošle sezone nije napravio kvantni skok, ali definitivno je napredovao u svim segmentima igre (osim obrane - negativni bodovi u toj kategoriji itekako ga koštaju boljeg plasmana). Možda je jedan od kandidata za kvantni skok (sjajne igre u playoffu najveći su pokazatelj mogućnosti takvog razvoja događaja), možda će tek napredovati standardnom progresijom, ali, u svakom slučaju, na kraju iduće sezone trebao bi se nalaziti nekoliko pozicija više.

25. AL HORFORD (Hawks), 88 bodova

Kod Horforda je situacija slična kao i kod Randolpha što se konačnih bodova tiče, kao osnova poslužio je trogodišnji prosjek obzirom da lani nije ni igrao. Međutim, dok je kod Zacha strelica putanje karijere usmjerena prema dolje, Ala tek čeka ulazak u vlastitu nirvanu. Po onome što je pokazao u sezoni prije ozljede, napredak je neminovan. Iako po vještinama nigdje nije briljirao (najviše bodova ostvario kao skakač i asistent), njegova zaokruženost kao osobe i igrača priziva all-star nastup već sljedeće sezone, a i 4-5 sezona nakon.

26. RYAN ANDERSON (Hornets), 87 bodova

Kakav učinak će Anderson imati bez Howarda i Van Gundya? Sistem kaže znatno slabiji (playoff serija protiv Pacersa pokazala je što se događa kada se obrane fokusiraju na branjenje njegova šuta za tri). Čekaj, ako sistem kaže znatno slabiji, zašto je ovaj simpatični bijeli brat i dalje među top 30 igrača? Pa, zato što je prije primjene sistema, dakle samo gledajući gole učinke, bio top 15 igrač u NBA. Prve poveznice? Kevin Love i Dirk Nowitzki. U većini kategorija Anderson je pratio ovu dvojicu u stopu - bolji je obrambeni igrač od Lovea, Love je bolji skakač, a s Dirkom praktički ima isti broj bodova u svim kategorijama. Ono gdje su ma pak obojica debelo pobjegla je ono najvažnije - kreacija (upravo ono što razlikuje one najbolje od drugih banana). Anderson je fantastičan šuter Love/Dirk kategorije, ali striktno ovisan o talentu pored sebe. S tim da nikada ne znaš - iako mu sistem predviđa pad, u slučaju da Gordon i Davis odrade vrhunski posao, možda si čak popravi poziciju i zaigra na razini iz Orlanda.

27. JOSH SMITH (Hawks), 87 bodova

Lanjskom sezonom, najboljom u karijeri, Josh je ušao u nirvana fazu svoje karijere koja bi trebala trajati još barem jednu godinu. Napredak je gotovo nemoguć, osim ako ne prestane uzimati loše šuteve (neće, zato i kažem da je nemoguć), a razlog za to je i neprirodno partnerstvo s Horfordom. Iako su obojica u kategoriji visokih i definitivno mogu igrati skupa, vještine im se u tolikoj mjeri poklapaju (igra licem košu i razigravanje s vrha posta najveća im je snaga) da zasigurno smetaju jedan drugome kada je završni učinak u pitanju.

28. MARC GASOL (Grizzlies), 86 bodova

Mlađi Gasol je zanimljiv po tome što je jedan od rijetkih visokih igrača koji je pozitivan u svih 5 kategorija talenta, a da pri tome ni u jednoj nije odličan. Njegova all-round pouzdanost idealno je obilježje druge opcije, a njegova konstantnost tijekom zadnje tri sezone je hvale vrijedna. Obzirom da ulazi u najbolje godine za centra (napunit će 28 tijekom iduće sezone) jasno je kako će se ta konstanta nastaviti, ali i da će iduće sezone ukupni učinak ipak malo pasti zbog povratka na staro - s Randolphom u postavi, više neće biti potrebe da doslovno svaki drugi napad Memphisa ide preko Marca (obzirom na to kako je dobro nosio teret prošle sezone, sad se samo postavlja pitanje da li je to dobro ili loše za momčad).

29. RAJON RONDO (Celtics), 85 bodova

Motor Celticsa trebao bi iskoristiti još jednu izuzetnu sezonu Piercea i Garnetta te poboljšanu rotaciju kako bi Boston opet odveo u finale konferencije. Sistem ne očekuje značajniji daljnji napredak jer obzirom na ulogu u momčadi, godine i skup vještina (plus asistent i obrambeni igrač, minus šuter te solidan strijelac i skakač), očito je kako Rondo već četiri godine igra na istoj visokoj razini uz minimalne pomake koji su ovisniji o promjeni konteksta (više prilika i važnija uloga u napadu zadnjih par godina doveli su do rasta učinka) nego o njegovom individualnom napretku.

30. DANNY GRANGER (Pacers), 84 boda

Granger je idealan primjer solidnog swingmana koji nikada nije imao plafon za biti nešto više od druge opcije. Zašto to ističem? Zato što takvi bočni igrači svoj plafon doživljavaju nešto ranije, dok su na vrhuncu fizičke moći (oko 25-e godine), a već u 27-oj, kada vrhunski talenti obično uđu u stadij nirvane, počinje njihov pad jer lagano ostaju bez fizikalija. Iako je ovo moja osobna teorija koja nije dio sistema, čak i po sistemu Dannya očekuje mala regresija u odnosu na prošlu godinu koja je, usprkos lošem šutu, bila jedna od boljih Grangerovih all-round sezona.

31. JOE JOHNSON (Nets), 83 boda

Da li zbog lockouta ili nešto drugačije uloge u koju ga je stavio Drew (više ga je koristio kao drugu nego prvu opciju), Joe je lani napravio svojevrsno čudo, okrenuo je biološki sat i umjesto regresije napravio progresiju s rezultatima puno bližima onome što je prikazivao 2010. nego 2011. Ipak, očekivati da još jednom ponovi nešto slično, obzirom na pozne godine i poziciju (swingmani, pogotovo krupni kao Joe, ranije stare od playeva i visokih), nije realno. Ono što će Johnsona i dalje činiti kvalitetnim igračem na Istoku, a možda i graničnim all-starom, bit će prije svega iskustvo i izuzetna all-round kvaliteta koju odlično koristi dok se iz kreatora polako pretvara u šutera. Uspije li pri tome biti koristan i u obrani i kao asistent, dat će Netsima kvalitetno oružje. Ne i vrijednost za uloženi novac, ali te detalje nisam uopće htio uzimati ovom prilikom u obzir - zašto kazniti igrača zato što mu je neki nesposobnjaković dao 100 milja viška?

32. DERON WILLIAMS (Nets), 83 boda

Možda se ovo nekom učini niskim plasmanom za igrača kojega smo do prije tri godine smatrali ravnim Chrisu Paulu, ali u tome i jeste problem. To je bilo prije tri godine, a u međuvremenu Williams nije napravio ništa čime bi zadržao takvu reputaciju (i to tijekom zlatnih godina karijere). Na stranu mizerna sezona i pol u Netsima, što je period koji se uvijek može pripisati lošem kontekstu, njegova zadnje godina i pol u Jazzu nisu bile ništa bolje. Sistem svakako očekuje korak naprijed u odnosu na lani, obzirom na poboljšanje rostera (i činjenicu da gore od prošle godine ne može), ali čak i kada se njegovi šuterski potencijali približe višim vrijednostima, ostaje ogromna rupa izazvana lošim obrambenim brojkama koje ga prate od prve sezone u ligi. Koliko god bio izuzetan kreator i dribler, a često i strijelac, čovjek jednostavno nije all-round klasa koja može momčad učiniti boljom bez značajne pomoći.

33. ERIC GORDON (Hornets), 80 bodova

Kao i Randolph i Horford, Gordon je prvenstveno valoriziran na temelju onoga što je bilo prije. Brojke u onih 9 utakmica koliko ih je odigrao lani stvarno su bile sjajne i mogu poslužiti kao putokaz koliko dobar može biti kada je na parketu, ali za sada su temelj svega one tri godine u Clippersima, tijekom kojih je iz sezone u sezonu napredovao takvim ritmom da bi sve osim all-star nastupa iduće sezone bilo razočaranje. Sistem ga zbog toga voli, a ocjene vještina su mu izvan pameti - kao kreator i all-round igrač, Gordon je na razini s dvojkama poput Hardena i Ginobilia. Naravno, dok ne ostane zdrav i ne dokaže to u jednoj pravoj sezoni, negativni bodovi zbog broja utakmica i minutaže držat će ga na ovoj puno skromnijoj poziciji.

34. AL JEFFERSON (Jazz), 80 bodova

Iako izgleda kao da ima 40 godina, Big Al tek je ušao u svoje najbolje razdoblje. I dok u Jazzu razmišljaju kako dalje (ostaviti veterane ili se okrenuti mladima), Big Al će nuditi vrhunsku kombinaciju koševa i skokova, uz solidan šutersko-asistentski učinak. Njegov problem javlja se tek na drugom kraju parketa - Jefferson nema ni brzine ni snage za redovno igrati kvalitetnu obranu. Bez obzira na sve, iako zbog konteksta (konkurencija na pozicijama u momčadi sve je bolja) i lanjske debelo iznad-prosječne sezone sistem baš nije uvjeren da je Big Al sposoban ponoviti najbolje partije života, dok god ima startne minute, učinak neće izostati.

13Sep/122

RANKING THE PLAYERS, PART ONE (1-11)

Posted by Gee_Spot

U prvom postu na redu su alfa mužjaci, s tim da i njih moramo podijeliti na dvije skupine. U prvu spadaju franšizni igrači, vanserijski talenti koji su u stanju tijekom 3-4 sezone napraviti dovoljno za uvrštenje u košarkaški Hall Of Fame (drugim riječima, u nekoliko sezona u stanju su napraviti ono za što prosječnom smrtniku koji za život zarađuje igrajući NBA košarku treba cijela karijera). Iako se i među drugom skupinom, koju sam okarakterizirao kao legitimne prve opcije, krije par legendi i nekoliko mladih asova na najboljem putu da to postanu, razlika između njih postoji. I to bitna, a objasnio bi je na sljedeći način - franšizni igrač je onaj koji je u stanju razbiti formulu 3 opcije + 2 igrača zadatka + 3 solidna igrača na klupi i odvesti svoju momčad u playoff sam samcat, uz pratnju 4 igrača zadatka. Obzirom da NBA broji 30 momčadi od čega njih čak 16 ide u playoff, ovu tvrdnju treba čitati i na sljedeći način - franšizni talent je onaj tko sam samcat, uz pratnju tek 4 igrača zadatka, može momčad učiniti iznad-prosječnom.

Prva opcija ipak ne posjeduje takav all-round talent da začepi većinu rupa momčadi i u tome leži glavna razlika. IOR bodovi u ovom slučaju sami pričaju cijelu priču - jedinih 5 imena koja zaslužuju naziv franšiznih igrača ne samo da su probila granicu od 120 bodova, već su skočila preko 130, stvarajući tako 20 bodova razlike do prvog igrača u kategoriji ispod. Što je praktički razlika cijele jedne dodatne kategorije. Naravno, teoriju možemo produbiti i na sljedeći način.

Računao sam prosječni iznos skupnog IOR talenta (top 8 rotacija) za svaku playoff momčad u zadnjih 3 sezone kako bi došao do sljedećeg podatka - za biti playoff momčad, treba vam razina talenta koja donosi minimalno 368 bodova. 368 dijeljeno s 8 jednako je 46, a to znači da nekako morate imati rotaciju od 8 igrača koja će u prosjeku imati kvalitetu igrača zadatka startne vrijednosti. Naravno da u takvom slučaju igrač vrijedan 120 bodova sam po sebi bitno pomaže da se ostvare vrhunski rezultati te olakšava posao slaganja momčadi. Umjesto da ste prisiljeni pronaći još skupih dijelova koji bi vas digli iznad prosjeka, možete kombinirati s nižim vrijednostima.

Okružimo li franšiznog igrača s 4 prosječna igrača zadatka (50 bodova), već smo došli do 320 IOR bodova, a to znači da nam je dovoljan tek još jedan prosječan igrač rotacije (30 bodova) i dva dodavača ručnika (ukupno 20 bodova) kako bi imali playoff momčad. Naravno, ovakvo banaliziranje stvari je čista teorija, za uspjeh u praksi ipak treba ispuniti jedan preduvjet koji često zovemo kemija, iako bi i riječ kompatibilnost bila sasvim dobra. Naime, ako imate Jamesa kao franšizni talent, onda ga nema smisla okružiti s još 4 swingmana vrijedna 50 bodova, centrom vrijednim 30 bodova i playmakerom od 10 bodova. Takva kombinacija vam, čak ni u Jamesovom slučaju, ne garantira apsolutno ništa. Međutim, ako poštujete samo to osnovno pravilo kompatibilnosti i okružite Jamesa s jedinicom, dvojkom i dva visoka vrijedna 50 bodova, imate sigurnu playoff momčad.

Ok, to je teorija, a kako bi bilo prikazati nekakav primjer u praksi? Pročešljao sam sezone svih 5 naših franšiznih igrača i došao do sljedećih zaključaka. Prvo, u pitanju su top 5 pickovi. Svi osim jednoga propustili su plasman u playoff tijekom prve dvije sezone (a taj, Wade, imao je sreće upasti u solidnu momčad, plus je bio nešto stariji od 20 godina - vrhunski talenti u ligu ulaze puno, puno mlađi). Dakle, dvije godine u ligi su minimum čak i za najveći talent da dosegne razinu alfa mužjaka. Ne treba zaboraviti ni kako je razlog zbog kojeg su uopće došli u dotične momčadi to što su ove bile toliko loše da su imale pravo na rane pickove, dakle treba im vremena da oko njega poslože barem grupicu solidnih suigrača.

Naših 5 franšiznih igrača tako je od 38 mogućih playoff nastupa obzirom na godinu ulaska u ligu, propustilo tek njih 10. Od tih 10, 8 otpada na prve dvije sezone (nazovim to stasavanjem), a preostale dvije na činjenicu da su dotični zbog ozljede propustili pola sezone ili više (CP3 je sredio meniskus lijevog koljena 2009. a Wade je propustio pola 2008. zbog ozljede ramena). Zaključak je dakle jednostavan - franšizni talent izvan playoffa može zadržati samo mladost ili ozbiljna ozljeda.

Ok, ali ni ovo ne potvrđuje tezu s početka, naime postoji li primjer u praksi koji dokazuje da franšizni talent može izvesti ono na što ukazuje teorija, plasirati se u playoff bez pomoći drugih rasnih igrača, okružen samo igračima zadatka? Opet sam pročešljao sve sezone naših 5 franšiza i našao sasvim dovoljno primjera. Iako vam James u Clevelandu vjerojatno prvi pada na pamet, činjenica je kako je on tamo imao fantastičnu momčad obzirom na ono što je čekalo Wadea nakon što se raspala šampionska jezgra sa Shaqom. James je od prvih dana pored sebe imao Ilgauskasa, a kasnije Varejaoa. Jedina sezona u kojoj je do playoffa odveo momčad koja odgovara formuli 1 franšizni + 4 igrača zadatka bila je 2008. kada je Big Z naglo ostario, a Varejao još nije bio spreman preuzeti važniju ulogu (nije pomoglo ni što je Andy tada propustio pola sezone jer nije htio igrati dok mu Cavsi ne daju pošteni ugovor).

Dwight je imao sezonu prije dolaska Lewisa u Orlando kada je sam odveo momčad u playoff u sličnom stilu, ali Wade je pak savršeni primjer što je to franšizni igrač. Rosteri koje je on imao na raspolaganju 2009. i 2010. bez njega ne bi došli do 25 pobjeda. S njim, plasirali su se u playoff u obje sezone. Te dvije sezone školski su primjer kako teza o franšiznom talentu drži vodu.

FRANŠIZE

1. LEBRON JAMES (Heat), 172 boda

Sve što treba reći o najboljem košarkašu na planeti je sljedeće - razlika između njega i broja 2. veća je od razlike između broja 2. i broja 7. Istina, bodovi na vrhu nisu toliko gusti kao u sredini, ali svejedno je to podatak koji ne ostavlja mjesta sumnji - ovo je Jamesova era. Pokupio je maksimalne ocjene u svim glavnim kategorijama, uredno prvi po svim formulama, a jedini negativni bodovi čista su špekulacija - nakon jedne od najboljih sezona u karijeri, sistem od njega očekuje minimalni korak unazad (ja se ne bi kladio na to). Naime, čak i nakon svih prilagodbi, Jamesov zbroj je samo rastao. Čovjek je u idealnim košarkaškim godinama (maksimalno sazrijevanje, nakon što su fizikalije godinama ispred, psihički aspekti konačno dolaze u ravnotežu s fizičkima i ta nirvana traje 2-3 sezone, dok fizički dio ne počne popuštati pod pritiskom godina i kilometara), pokupio je ogroman broj bodova u ocjenjivanju vještina (jedina kategorija njegova igre koja nije vrhunska je šut, tu je tek solidan), ima maksimalnu minutažu i uz sve to jednostavno ne propušta utakmice. Tip je robot stvoren za samo jednu stvar - igranje košarke.

2. KEVIN DURANT (Thunder), 138 bodova

Durant je skočio na drugo mjesto tek nakon prilagodbi koje od njega očekuju dodatni korak naprijed u sljedećoj, šestoj sezoni. Sve bolje igre Westbrooka i kvantni skok Hardena malo su ga koštale prošle sezone, ali ne radi se o nekakvom padu koji se, boljim all-round učinkom, neće dati nadoknaditi. Igrač bez mane, ali, kao što je i međusobni dvoboj u Finalu pokazao, ipak za klasu ispod Jamesove moći, što je i potpuno razumljivo - KD ima još 4 sezone dok dosegne vlastitu nirvanu.

3. CHRIS PAUL (Clippers), 134 boda

Trogodišnji prosjek (posljedice ozljede) malo ga je povukao unazad, kao i očekivanja sistema da odradi nešto lošiju sezonu od lanjske koje je bila MVP kalibra (kad bi sistem gledao samo prošlu sezonu, Paul bi bio zacementiran na drugom mjestu). Ipak, činjenica da je play visok 180 cm u stanju ostvariti brojke koje ga rangiraju u sam vrh NBA košarke, sama po sebi je svojevrsno čudo. Isto kao što je CP3 čudo od igrača.

4. DWIGHT HOWARD (Lakers), 132 boda

Nešto slabija sezona onemogućila mu je ozbiljniju bitku za srebro i broncu, ali očekivani povratak na staru formu (jasno, ako leđa izdrže) tijekom sezone trebao bi ga potvrditi kao naj-dominantniju silu u ligi. Najbolja vijest za navijače Lakersa je ta da Dwight ima tek 26 godina. Kada se negdje tijekom iduće dvije sezone konačno poklope njegov um i njegovo tijelo, Duranta će čekati gadna borba da se održi na drugoj poziciji.

5. DWYANE WADE (Heat), 131 bod

Kod Wadea sam bio uvjeren kako je u neku ruku profitirao od prisustva Jamesa, ali nisam našao ni jedna dokaz koji bi to potvrdio. A nije bilo ni dokaza o padu njegovog učinka, osim sve veće sklonosti pauzama zbog dosadnih ozljeda. Što je još luđe, Wade je s Jamesom ostvario gotovo identične brojke kao i u godinama bez njega, kada nikome normalnome ne bi palo na pamet proglasiti ga ičim manje od top 5 igrača. Dapače, da nije bilo minusa zbog ozljeda i smanjene minutaže, odnosno da mu nisam morao smanjiti bodove zbog staža i očekivanog pada obzirom na ozljede i godine, Wade bi se čak i kao čovjek iz sjene borio za drugo i treće mjesto.

PRVE OPCIJE

6. KEVIN LOVE (Wolves), 111 bodova

Ako se zovete Slavko Cvitković, onda vas zasigurno iznenađuje ovako visok plasman "solidnog momka koji tek dolazi". Ako ste NBA fan, onda vam je sve jasno - i vrijeme i talent, a i znatno poboljšana momčad, sve je na strani daljnjeg Loveovog napretka. Kao čovjek koji doma iznad kreveta ima dres Minnesote s brojem 42 priznajem da sam malo pretjerao kada sam prije dvije godine maloga najavio kao novog Timmya Duncana - KLove ipak nije franšiza. Razlog zbog kojega do daljnjega neće ozbiljnije zaprijetiti gornjoj kategoriji (a iskreno sumnjam da će se situacija ikada promijeniti) su njegove mizerne obrambene brojke. Ako želite biti franšiza, ne smijete si dozvoliti biti išta manje od all-round monstruma na poziciji.

7. BLAKE GRIFFIN (Clippers), 105 bodova

Evo nam i čovjeka koji je pobijedio hype. Dolazak Paula svakako je olakšao život Griffinu, ali nitko ne može osporiti fantastičan napredak kojega je momak imao od prve do zadnje utakmice sezone (tko zna kako bi se stvari odvijale da nije bilo lockouta). Još lani se direktan plasman u all-star petorku činio tipičnim primjerom medijskog terora (što drugo ostaje prosječnom fanu nego da glasa za čovjeka koji je stalno na televiziji), ali već sutra će biti totalno zaslužen. Najbolje od svega, Blake je ostvario sjajne brojke oslanjajući se isključivo na instinkt, dakle tek je zagrebao košarkaški potencijal kojega krije u sebi. Sistem je uzeo u obzir njegov neizbježni napredak na oba kraja parketa (do playoffa je već bio izuzetan 1 na 1 obrambeni igrač i fantastičan u post up situacijama, što su elementi igre koje nije imao na početku sezone), a, obzirom na kompletan paket koji posjeduje (sjajan asistent i skakač), doda li svom arsenalu šut iz vana i bolju igru u zonskoj obrani, ogromne su šanse da tijekom iduće 3-4 sezone napravi skok ravno u kategoriju iznad. Ja bi se kladio upravo na njega da će se prvi pridružiti društvu na vrhu, da nije jednog problema - da bi ostvario potencijal, Blake će trebati i malo sreće s tim koljenima koja su već sada operirana više puta od nosa Jennifer Aniston.

8. DERRICK ROSE (Bulls), 103 boda

Rose je dobio nešto negativnih bodova zbog manjka utakmica, ali činjenica je da se, usprkos problemima s ozljedama, njegova lanjska sezona nije uopće razlikovala od prijašnjih. Problem kojega su ozljede izazvale bio je taj što su zaustavile dodatni skok u kvaliteti igre, a to je nešto na što će se opet morati čekati. Obzirom na ozbiljnost zadnje ozljede, približi li se Rose tijekom iduće sezone ovom već sada standardnom učinku, svi mogu biti zadovoljni. Budućnost donosi upitnike, a najveći među njima je kako će se igrač, toliko ovisan o brzini, prilagoditi eventualnom životu u manje eksplozivnom tijelu? Sistem je tu optimističan, obzirom da Rosea vrednuje kao zaokruženog all-round monstruma (odličan u svim kategorijama). Samo ne za iduću sezonu - igrao 30, 40 ili 10 utakmica, Rose neće bitnije utjecati na sudbinu Bullsa jer neće biti toliko dobar da nadoknadi razliku između ovog novog i onog starog rostera. Za dvije sezone, to će možda i moći.

9. DIRK NOWITZKI (Mavs), 102 boda

Dobri stari Dirk i dalje se drži među odabranima, a po svemu sudeći u tome će uspijevati još barem par sezona. Po konstantnosti izvedbe jedini se može mjeriti s LeBronom, pa tako ni iduće sezone ne treba očekivati veća odstupanja. On će svoje odraditi, sada je samo pitanje koliko će Carlisle izvući iz ostatka rostera kako bi se još jednom dočepao playoffa.

10. KOBE BRYANT (Lakers), 101 bod

Stara kanta je još jednom za dlaku uspjela preskočiti granicu koja dijeli odabrane od drugih banana. Kobe je lani nakupio toliko minuta da je uspio popraviti nešto slabiji učinak, isto kao što je novi izgled Lakersa znatno smanjio šanse da se u bliskoj budućnosti raspadne (sistem kaže kako bi Dwightovo i Nashovo prisustvo trebalo zadržati regresiju uzrokovanu starenjem na minimumu). Uglavnom, Kobe i dalje ima dovoljno all-round vještina i kvaliteta da bude više nego koristan dio šampionske momčadi. Pitanje je samo hoće li uspjeti pomiriti sve prisutnije fizičke nedostatke s vječno problematičnim umom koji se, ni 5 godina nakon zadnjih franšiznih partija, ne želi pomiriti s činjenicom da je vrhunac karijere prošao. Kad uzmeš u obzir njegovu kilometražu, pravo je čudo da još uopće može igrati na ovakvoj razini, stoga sam u njegovom slučaju izuzetno oprezan - iako se radi o rijetko viđenom radniku, dani kada će mirovina pokucati na vrata sve su bliži. I samo da se zna - razlog zbog kojega Kobe 2005. nije ušao u playoff, na vrhuncu moći (26 godina), iako je bio i zdrav i veteran, nije njegov manjak talenta (tada je još bio franšizna klasa), već činjenica da je tadašnji roster Lakersa brojio samo dva igrača zadatka. S takvom raspodjelom talenta do playoffa ne bi stigli ni Kareem ni MJ u naponu snage, kamoli Kobe. Moje isprike čovjeku što sam mu svih ovih godina to uzimao za zlo.

11. ANDREW BYNUM (Sixers), 100 bodova

Nisam se spreman kladiti na plasman Sixersa dogodine u playoff, još manje sam se spreman kladiti da će sezona proći bez potresa između Bynuma i Collinsa, a najmanje sam se spreman kladiti da će Bynum odigrati 72 ili više utakmica. Ipak, kako u sistemu ne postoji kategorija vremenskog stroja, moramo u obzir uzeti mogućnost da će Bynum odigrati cijelu sezonu i da će u svlačionici sve funkcionirati. U tom slučaju, Drew će, oslobođen Kobeova terora i manjka Brownove vizije, napraviti onaj završni korak iz druge banane u rasnu prvu opciju. S tek 25 godina na leđima, pred njim je još uvijek cijela karijera.

12Sep/128

RANKING THE PLAYERS, PART ZERO – THE METHOD

Posted by Gee_Spot

Nakon rangiranja Duha Svetog (suci) i Oca (vlasnik + GM + trener), red je na ono najzanimljivije, Sina (igrače). Nizanje poznatih imena kreće kroz idućih desetak postova, taman da popunimo ovaj mjesec prije bacanja na najavu sezone. Ali, prije nabrajanja, red je ipak predstaviti sistem (nazovimo ga u nedostatku imaginacije IOR – ispod obruča ratings) i način na koji je sklepan.

Prije svega okvir. U obzir su uzeti NBA igrači trenutno pod garantiranim ugovorom, dakle njih oko 360 (Josh Childress je zadnji dodan popisu). Ako vam se ta brojka čini mala (30 momčadi po 15 igrača jednako je 450 mjesta na rosteru), to je zato što u nju nisu uključeni ovogodišnji rookiei (trenutno ih oko 60 ima ugovore koji su manje-više garantirani, oni će dobiti svoj specijalni post jer uvrstiti ih u ovu konkurenciju bez NBA podataka na raspolaganju nema smisla), niti preostali slobodni igrači s lanjskim NBA iskustvom (tko zna koji će od gomile preostalih igrača na tržnici doći do jednog od slobodnih 30-ak mjesta, oni će također dobiti svoj zasebni post).

Ovih 363 igrača podijeljeni su po kategorijama, odnosno po IOR bodovima koje su ostvarili. Kategorije su sljedeće (ujedno predstavljaju i postove, s tim što će prve dvije ići zajedno jer sadrže daleko najmanji broj igrača):

- franšizni igrači (iznad 120 bodova)
- legitimne prve opcije (između 100 i 120 bodova)
- solidne druge opcije (između 80 i 100 bodova)
- pouzdane treće opcije (između 60 i 80 bodova)
- igrači zadatka za popunu petorke (između 40 i 60 bodova)
- igrači uže rotacije (između 20 i 40 bodova)
- dodavači ručnika (između 0 i 20 bodova)
- greškom u NBA (ispod 0 bodova)

(naravno, to što će neki igrač završiti u određenoj kategoriji ne znači da stilom igre ne pripada nekoj nižoj ili višoj skupini – ovo je prije svega rangiranje učinkovitosti)

Ovakav kostur je zamišljen kako bi se kasnije olakšalo analiziranje snage pojedine momčadi – naknadnim pogledom na plasman pojedinih igrača i klasu kojoj pripadaju, izuzetno je lako odrediti koja momčad ima onu najvažniju prednost – višak talenta. Kada u desetom mjesecu na red dođe najava sezone, IOR top 8 igrača poslužit će kao koeficijent kvalitete momčadi po kojem ću (uglavnom) odrediti plasman na kraju regularne sezone.

Naime, nepisano pravilo je kako idealna NBA rotacija broji 8 igrača - barem jednog, neovisno o poziciji, koji posjeduje triple-threat potencijal, zatim još dva igrača kroz koje se može vrtiti napad (dvojica moraju pripadati minimalno četvrtoj kategoriji, a barem jedan mora biti iz prve tri), sposobna kreirati ili za sebe ili druge (povijest je dokazala kako idealnu kombinaciju tri udarne opcije čine playmaker na jedinici, bočni igrač i visoki igrač), dva igrača zadatka koji će popuniti petorku (idealna kombinacija je bočni 3&D igrač plus visoki R&D igrač – rebounding and defense - dok nešto slabije prolazite ako udarnu postavu popunjavate playmakerom ili s po dva bočna/visoka igrača), a preostala trojica su back-up play (poželjnog combo potencijala, dakle sposoban kreirati za sebe više nego za druge), rasni swingman (bočni igrač dovoljno brz da čuva dvojke i dovoljno jak da se gura s trojkama, uz to sposoban zabiti otvoreni šut za tri) i back-up visoki sposoban pokriti obje pozicije (opet dovoljno brz za četvorke i dovoljno jak za petice, uz to sposoban zabiti otvoreni šut s poludistance). Držeći se ove formule dolazimo do brojke od 240 igrača (30 puta 8) koja u biti predstavlja idealan bazen NBA talenta.

Nažalost, ni u NBA sistemu usprkos svim pravilima i ograničenjima raspodjela dobara ne odvija se idealno, a takva neprirodna podjela talenta (Lakersi imaju 3 top 12 igrača, Heat 3 top 15 igrača, a Thunder 3 top 23 igrača) dovodi do podjele na elitne i jednostavno loše momčadi (Bobcatsi tek u rookieu Michaelu Kiddu-Gilchristu imaju potencijalnu treću opciju na rosteru, a dva najbolje plasirana veterana im se nalaze na samoj granici između igrača zadatka i igrača uže rotacije).

Ovo je okvir, a njega je trebalo popuniti. Određivanje individualne kvalitete nije besmislen posao, već jednostavno nezahvalan – košarkaš je prije svega košarkaš i kao takav njegov učinak je direktno vezan uz kontekst (suigrači, stil igre, minutaža, rola, protivnici, itd. itd.). Ako u startu odbacimo zamisao da je ovo popis za idealan 1 na 1 turnir i ako prihvatimo da se igrače ne može gledati u vakuumu, to ne znači da ne možemo pokušati uzeti kontekst u obzir i što više ga uključiti u konačnu ocjenu.

Iako je ovo rangiranje zamišljeno kao osvrt na NBA igračku hijerarhiju u ovom trenutku, zaključno s lanjskom sezonom (što je i logično, jer su osnova svega već ostvareni učinci), ono ne bi imalo smisla bez pokušaja da se predvidi budućnost. Tako sam pokušao, što ću kasnije detaljnije objasniti, staviti naglasak i na iduću sezonu, što je, osim ako posjedujete stroj za putovanje kroz vrijeme, joj jedan nezahvalan zadatak. Znati kako će se netko razvijati ili kako će netko stariti nemoguće je, ali uvijek postoje neke tendencije i prosjeci koje možemo uzeti kao mjerila. Npr. ako Cousins u idućoj sezoni spoji talent s mozgom, napravit će kvantni skok, dakle neće napredovati tipičnom progresijom za mladog igrača (koju sam uzeo u obzir prilikom ovog rangiranja) nego onom rezerviranom za specijalne talente, a slična stvar je i s veteranima. E, sad je problem u tome što znamo da je kvantni skok moguć (sjetimo se samo Rosea od prije dvije sezone ili Lovea i Griffina lani), ali prepoznati igrače koji će ga napraviti, a posebice sezonu u kojoj će ga ostvariti, moguće je samo čistim nagađanjem, a to ostavljam za najavu sezone.

Što se veterana tiče, tu je posao nešto lakši jer ima puno više primjera igrača koji igraju istu poziciju i imaju slične brojke u određenim godinama, pa je lakše prilagoditi i očekivanja. Doduše ima i iznimaka - u slučaju Nasha smanjio sam mu ocjenu za onoliko koliko mu je padao učinak iz sezone u sezonu, dakle striktno linearno, ali tko može znati hoće li se takav stupanj pada kvalitete nastaviti ili će biti puno drastičniji? Ili ga uz pomoć Dwighta (i majke prirode koja je Nashu očito dala tijelo Marvelova superheroja) možda uopće neće biti? Dok je kod veterana i mladih igrača situacija takva da nema nikakve garancije kako će na kraju iduće sezone završiti na pozicijama na kojima su sada, za igrače između 25 i 30 godina, bez obzira na poziciju, mogu reći kako sam poprilično siguran da će i na kraju godine imati sličan IOR.

Također, nemoguće je izračunati kako će netko reagirati na promjenu konteksta. Izuzetan primjer za to iduće sezone bit će nam Ryan Anderson. Igrama u Orlandu, gdje je bio stavljen u savršenu situaciju da realizira svoje potencijale, probio se u sam igrački vrh, ali tko zna kako će ga koristiti u New Orleansu i neće li ta promjena konteksta dovesti do značajnijeg pada? Anderson je zanimljivi slučaj jer je po većini naprednih statistika u samom vrhu lige, što je nerealno - čovjek ima sporednu ulogu u napadu i obrani, dakle nije nositelj igre, pa bez obzira što brojke govore da je (uglavnom zato što zabija puno trica sjajnim postotkom, što mu podiže vrijednost jer trica, kvragu, ipak donosi 3 poena, a 3 je veći od 2, zar ne) igrač oko kojega se može posložiti napad, razum govori da on to nije (ne kreira sam sebi šut, a niti drugima). Iako sam bio siguran da će, kad ubacim sve dodatne parametre u formulu, pasti puno niže od početne pozicije, što se donekle i dogodilo, čovjek se pokazao izuzetno žilavim protivnikom i dalje ostavši u top 30 igrača u ligi (što je opet bliže eye testu od top 15 pozicije koju je zauzimao bez dodataka).

Dakle, igrači su dio momčadi i ovdje je prije svega uzeta u obzir njihova efikasnost u takvom kontekstu. Svaki pokušaj rangiranja van ovih okvira jednostavno je besmislen jer ni jedan podatak koji uzimate u obzir izvučen iz NBA okruženja nema smisla. Ipak, jedna istina je neosporiva - igrači u vrhu gotovo su imuni na promjene (npr. Paul i James su nastavili ostvarivati gotovo iste brojke te dominirati i nakon promjene sredine, kao da se ništa nije dogodilo), a što su niže na hranidbenom lancu, to su skloniji padu ili rastu ovisno o talentu s kojim igraju (ali i dalje ostaju oslonjeni na same sebe i svoje kvalitete, padovi i usponi postoje, ali nisu toliko drastični da bi netko iz sezone skakao po desetak bodova gore-dolje osim u slučaju kritičnih ozljeda ili ženidbe jednom od sestara Kardashian).

Primjenio sam nekakvu kontekstualnu formulu koja bi skidala ili dodavala vrijednost igračima ovisno o kvaliteti okruženja (što je igrač okružen boljim suigračima, to mu je lakše igrati, zbog čega je gubio bodove i obrnuto, dobar igrač u lošem okruženju dobivao ih je), ali njen učinak, kao i ostalih facelift metoda koje sam primjenio, igra sporednu ulogu – većina vrijednosti bazirana je na postojećim formulama koje su smislili puno pametniji ljudi.

Uz tri glavne formule koje su danas dostupne svima (PER, WS i Simple Ratings, koje sam minimalno modificirao), koristio sam još jednu svoju formulu za vještinu igrača (nepravedno zanemaren aspekt obzirom da govorimo o individualnim talentima) te cijeli niz manjih prilagodbi (ukupno pet). Sa svim tim upoznat ćete se kroz ostatak teksta, sada bih prije svega naglasio da su brojke uzete u obzir dijelom oslonjene na prošlu sezonu (50%, iz razloga što su svježe informacije kvalitetnije), a dijelom na prosjek prethodne 3 sezone (vjerujući da veća količina podataka kroz više godina umanjuje ili uvećava netipična odstupanja tijekom jedne godine). Jasno, tamo gdje nije bilo moguće uzeti više sezona, više se predviđalo (posebice su zeznuti lanjski rookiei kojima srednju vrijednost računamo po poziciji na draftu i brojkama sličnih igrača koji su igrali prije njih) te će upravo kod tih igrača biti veći postotak pogrešaka.

Da ne duljim više, red je predstaviti korištene metode.

- sirova individualna box score učinkovitost

Za ovo sam se služio PER statistikom Johna Hollingera, koju koristim od 2004. i prvog Prospectusa kojega sam nabavio. Daleko je od savršene, ponajprije jer nepotrebno valorizira potrošače. Kao, time se daje prednost igračima koji imaju veću odgovornost, a u isto vrijeme ne uzima u obzir minutažu već prilagođava učinak igrača koji igra npr. 10 minuta maksimalnoj minutaži, što je totalni nonsens – zar ne bi uvažavanje minuta na neki način također istaklo odgovornosti na parketu? Istina, kvalitetan PER rezultat i pri maloj minutaži pokazuje igrača koji zaslužuje veću odgovornost, ali nikako ne može biti do kraja realan jer ne uzima u obzir činjenicu da igrači s dna rotacije svoje učinke ostvaruju uglavnom protiv sličnih protivnika. Idealan primjer za ovo što pričam vam je Mareesse Speights - u svojih desetak minuta po utakmici tijekom boravka u Sixersima ostvarivao je brojke koje su, prilagođene punoj minutaži, od njega činile jednog od najboljih visokih igrača u ligi po PER-u (čovjek je skakao, blokirao, zabijao visokim postotkom). Čim je došao u Memphis gdje je zbog ozljede Randolpha dobio startnu minutažu, njegov učinak je potonuo na razine igrača s dna klupe, što je, ironično, u stvarnosti i bio cijelu karijeru.

Dodavanjem hrpe metoda za ispravljanje ovih nedostataka uspio sam valjda koliko-toliko stvoriti realniju sliku, iako po meni PER i dalje nema premca kao isključivo zbroj box score učinka. Bolji je od konkurencije jer kreće od jednostavnog zbrajanja pozitivnih kategorija i oduzimanja negativnih, oslanjajući se uglavnom na sirove brojke koje su rezultat onoga što se događa na parketu uz minimalno pretpostavljanje stvari. Zato je i dobio prednost - pretpostavka je majka svih zajeba, a to formule poput WARP-a Kevina Peltona ili WP-a Davida Berria, koje polaze od koncepta nekakve zamišljene srednje vrijednosti, čini izuzetno klimavima. Mislim, što se tu ima zamišljati - srednja vrijednost je ono što dobiješ kada učinke svih igrača staviš u jedan lonac i onda ih podijeliš s brojem igrača (u IOR slučaju to znači da je prosječni NBA igrač onaj između 30 i 35 bodova, dakle rotacijski igrač).

Obzirom da i sam PER ima dovoljno prilagodbi u svojoj postojećoj formuli (npr. ritmu igre i težini rasporeda), očito je kako se radi o solidnom pokazatelju individualnog talenta. Ipak, najveći njegov problem kao alata za evaluaciju igrača je što se bazira na 50% onoga što igrač pokazuje na parketu obzirom da ne računa obrambenu stranu igre, osim onih detalja koje nalazimo u box scoreu poput blokada i ukradenih lopi.

To je donekle riješeno ako u jednadžbu dodamo PER učinak direktnog protivnika. Tu na scenu stupa SuperPER (naziv koji sam izmislio u nedostatku imaginacije), a kojega već godinama koriste na 82.games kako bi izračunali svoje simple ratingse. Ukratko, SPER je u biti razlika između PER-a kojega ostvari igrač i onoga kojega ostvari njegov direktni protivnik na poziciji. Ako su oba pozitivna, kao npr. u slučaju LeBrona, njegov PER s 32 raste na 36, a to znači da 4 boda dodajemo jer LBJ u prosjeku ostavlja protivnika 4 boda ispod prosječnog učinka.

Time smo, doduše, izračunali samo dio obrane, jer obrana je puno više ovisna o momčadskom učinku od napada – pojedinac će u obrambenom dijelu igre često zbog preuzimanja, rotacija i sličnih zakonitosti igre, ostati daleko od svog igrača, tako da pripisavanje svog pozitivnog učinka (ili negativnog) na čuvanje direktnog protivnika nije definitivno. Dakle, za učinak direktnog protivnika nije zaslužan samo direktan čuvar, već cijela obrana. Kako bi stvar popravili, imamo sljedeću metodu, koja je također dio 82.games formule.

- sirovi kontekstualni plus/minus učinak

Plus/minus ima hrpu varijanti (APM, RAPM, SPM), ali njihov problem je što su autori u njih uključili linearne komponente kako bi dobili što obuhvatniji alat, čime su u biti ubili glavnu snagu sirovog plus/minusa – nedirnute, stvarne podatke. Jasno, čak i ovakav, +/- je ovisan isključivo o kontekstu (suigrači, protivnici, rotacija), ali nama kontekst upravo treba kako bi zaokružili individualne podatke koje nam daje SPER. Tu stupa na scenu Roland Beech, osnivač 82.games, koji jednostavno uzima u obzir koš razliku s igračem u igri i igračem na klupi, kako za obranu, tako i za napad. Beech, koji danas radi za Mavse kao asistent Ricku Carlisleu upravo za pitanja rotacije i slaganja pojedinih postava (i koji je jedan od razloga zašto Cuban i dalje vjeruje da će s hrpom solidnih igrača uspjeti ostvariti uspjehe usprkos nedostatku vrhunskog talenta nakon Dirka), već je odavno shvatio da jednostavni zbroj plus/minusa daje bolje rezultate od pokušaja da se podatci prilagođavaju nekoj zamišljenoj srednjoj vrijednosti. Njegov NPM (net +/-) tako je isključivo pokazatelj stvarnosti, a ona uključuje i suigrače, trenerske odluke i rezultate momčadi. Umjesto da prilagođava +/- kako bi dobio alat za evaluaciju igrača, Beech mu je samo dodao razliku između vlasitog i protivničkog PER-a kako bi dobio Simple Ratingse. Ideja je sjajna u svojoj jednostavnosti i po meni idealna za izračun učinka igrača tijekom sezone, ali kako je Beech ušao u profi vode, njen razvoj je stao te nikada nije prilagođena kako bi poslužila kao eventualna vodilja za buduće prognoze.

Nego, da se vratim na ono što je bitno za ovu današnju priču. Plus/minus u ovakvom izdanju sjajan je alat za izračun momčadske obrane (čista logika – postave koje manje primaju igraju bolju obranu od onih koje primaju više), a kad dodamo ovaj obrambeni učinak momčadi onome individualnom kojega iskazuje SPER, dobivamo zaokruženiju sliku. Čak ako igrač kojega evaluiramo ne čuva svog protivnika direktno 100% vremena, dodavanjem NPM-a u formulu zbrajamo i one situacije u kojima je on bio dio obrane koje je dotičnoga pokušavala zaustaviti. Jasno, u priču je uključen i napadački +/- jer nema smisla isključiti i one igrače koji postavljanjem blokova, kretanjem ili odvlačenjem pažnje obrani na neki način koriste napadačkoj učinkovitosti. Iako je teoretski moguće svaki komadić igre zabilježiti na papir i valorizirati ga (pa tako i postavljene blokove), sirovi +/- to radi sasvim solidno i bez nepotrebnog gomilanja podataka. Sve što morate je prilagoditi ga kontekstu te onim igračima koji većinu vremena provode u sjajnim situacijama okruženi sjajnim suigračima oduzeti dio vrijednosti i obrnuto, dodati vrijednost onim nesretnicima koji igraju u Kingsima ili Pistonsima lige.

- individualni udio u momčadskim učincima

Kako nam kombinacija napadačkog i obrambenog PER učinka (SPER) uračunata u ukupni +/- (simple ratings) daje osnovu za individualno funkcioniranje u momčadskom kontekstu, treba nam još jedna metoda koja će sve zaokružiti stavljajući učinke u kontekst rezultata.

Tu nam pomaže Justin Kubatko, osnivač basketballreference.com, sa svojim Win Shares (WS) formulama. U principu, one su pokušaj da se svaki postignuti i primljeni momčadski koš pripiše nekome od igrača u oba smjera, a sve po idejama oca analitike Deana Olivera. Princip je jednostavan – svaki primljeni ili postignuti koš iznad prosjeka lige pozitivno ili negativno utječe na učinke, samim time i krajnji rezultat. Napadačka učinkovitost (broj poena po posjedu) i obrambena učinkovitost (broj primljenih poena po posjedu) u biti su pokazatelj koliko je košarka matematički jednostavna (igrački pak nije ni malo, zato i njena najveća ljepota igre ne leži u brojkama nego u - igri). Konkretno, u NBA se tijekom cijele povijesti samo 4 puta dogodilo da naslov ne osvoji momčad koja je bila ili top 5 u jednoj ili drugoj kategoriji, a one koje su top 5 u obje gotovo da si mogu rezervirati mjesto u Finalu.

Tko zabija više i prima manje u pravilu je bolji, to je osnovna formula, a u ovom slučaju to znači da bolje momčadi imaju više bodova za dijeliti među igračima. WS se bazira na poenima (koševi, postotci, asisti, ukradene, promašaji, skokovi u oba smjera itd.), poeni dovode do pobjeda, a pobjede do bodova igračima. Jednostavno? Pa, baš i nije, ali je logično i zahvalno za nagraditi uspješne košarkaše. Kako WS nagrađuje kontekst (članovi pobjedničkih momčadi s ogromnom minutažom po defaultu gomilaju bodove), u IOR sam uključio WS/48, što je u principu ista podjela učinka po uspjehu, ali umjesto na sezonu fokusirana na jednu prosječnu utakmicu kako bi se izbjegao utjecaj ozljeda (npr. Ginobili je zbog ozljede propustio najveći dio sezone i njegov WS je niži od onoga Maria Chalmersa, što nam definitivno ne koristi osim kao osvrt na sezonu). WS/48 pak izbacuje minutažu i fokusira se na talent u punjenju box scorea, pa je u tom slučaju logično Manu za 100 pozicija bolji od Chalmersa. Iako u ovakvom izdanju WS raspodjela nije ništa više od još jednog box score alata za evaluaciju učinka pojedinca, njena baziranost na OR (offensiva rating) i DR (defensive rating) otkriva kako je kontekst momčadi itekako bitan, čime je ona u biti idealan miks PER-a i +/- formula, svojevrsni dodatni uteg koji poboljšava balans između prerađenih i sirovih brojki.

- individualna vještina

Čitajući stručne knjige Deana Smitha i Johna Woodena te hrpu beletristike iz pera Reda Auerbacha, Phila Jacksona i Pata Rileya, dalo se potvrditi kako košarkaš ima 5 ključnih vještina. Prva (i najvažnija) je sposobnost stvaranja prostora za realizaciju i realiziranje prilika. Zatim slijede šut, igra u obrani, skok i asistiranje. Jasno, za određene pozicije jedna vještina je potrebnija od druge, ali, činjenice su neosporne - što igrač ima raznovrsniju igru i sposobnost da bude koristan u svih 5 elemenata, to je bolji košarkaš.

Stoga sam koristeći se naprednim box scoreovima (BR i Hoopdata), ocijenio svakog igrača na sljedeći način:

- kako bi odredio sposobnost kreiranje šuta i realizacije uzimao sam u obzir TSP (true shooting %, ukupni postotak šuta svih pokušaja za dva, tri i slobodnih) i UR (usage rate, potrošnju lopti), s tim da je donja granica bila 55% šuta, odnosno 20% usage ratea (sve ispod 53% za šut i 18% za potrošnju značilo je da igrač nije strijelac na kojega se možete osloniti, sve iznad 57% za šut i 22% za potrošnju da je majstor - naravno, ako bi se obje kategorije poklopile, ako ne, onda govorimo o Michaelu Beasleyu i sličnima koji troše previše bez pozitivnog učinka, ha, zvuči kao naši političari, kvragu pa Beasley je SDPHDZ-eovac)

- kako bi odredio šut gledao sam gole postotke iz igre, s trice, poludistance i slobodnih (igrač koji nema ligaški prosjek iz vana nije koristan šuter, onaj koji ima ligaški prosjek je koristan, a onaj koji je iznad ligaškog prosjeka je plus talent, s tim da visoki igrači nisu morali biti tricaši, ali su barem morali imati šut s vrha lakta)

- za obranu sam se koristio dijelom simple ratingsa koji računa obrambeni PER i obrambeni +/- (ako je igrač bio pozitivan u obje kategorije radi se o plus obrambenom igraču, ako je u jednoj neutralnom, a ako nije pozitivan u nijednoj – onda ne igra obranu, nije baš egzaktno, ali rezultati su bili očekivani u većini slučajeva, bez ikakvih šokova po eye test koji bi doveli do sumnje u sistem)

- za skok sam gledao ukupni skakački postotak uhvaćenih dostupnih skokova dok je igrač na parketu (jasno, prilagođeno pozicijama – bek koji hvata 10% dostupnih skokova je genijalac, ali visoki igrač s 10% dostupnih skokova je u rodu s braćom Lopez)

- za asiste sam gledao ukupni postotak asistiranih koševa dok je igrač na parketu (opet prilagođeno poziciji, playmaker mora imati 30% asistiranih napada da bi bio klasa, dok je visoki igrač s 15% asista već sposobna i dobro poznata opcija za vrtiti napade preko visokog posta, dakle netko kao Marc Gasol)

Igrač koji bi imao što više pozitivnih kategorija, dobio bi što više bodova. Dodavanje ovog elementa i stavljanje znatne težine na njega pomoći će očitim talentima da na listi preskoče one koji su nagomilali bodove isključivo igranjem u dobrom kontekstu.

Dobivene rezultate iz ove 4 glavne kategorije zatim je trebalo provesti kroz dodatni facelift te ih prilagoditi i to po:

- minutaži

Igrači koji su imali sjajan učinak za 15 minuta nikako ne mogu biti u istoj kategoriji s onima koji igraju 35 minuta jer očito je kako nemaju iste odgovornosti, stoga sam kao donju granicu uzeo tri četvrtine, odnosno 36 minuta igre – sve ispod toga donosilo je negativne bodove, a sve iznad toga pozitivne.

- stažu i godinama

Od mladih igrača koji su bili lutrijski pickovi logično je očekivati napredak do srednjih 20-ih godina, čak kasnih ako su u pitanju visoki igrači, dok je kod veterana logično očekivati pad nakon 30-e, nešto izraženiji za igrače na pozicijama 1,2 i 3 zbog značaja brzine i atleticizma, stoga su ovi prvi dobivali pozitivne bodove, a ovi drugi negativne.

- broju odigranih utakmica

Svaka odigrana utakmica manje znači da je manji uzorak na kojem možemo donijeti zaključke, a što je manji uzorak, konačni rezultati su manje realni. Kako je 10% nekakva prosječna brojka izostanaka tijekom NBA sezone, igrači su dobivali negativne bodove za svaku propuštenu utakmicu ispod te crte, dok su oni koji su igrali više od 90% utakmica dobivali pozitivne bodove.

- očekivanoj regresiji ili progresiji obzirom na prethodna izdanja

Ako je konačni broj prošle sezone bio znatno iznad ili ispod onoga što su igrači ostvarivali tijekom ranijih sezona, realno je očekivati pomak ka standardu, ovi prvi su dobivali negativne bodove, a ovi drugi pozitivne kako bi se stvari dovele bliže srednjoj vrijednosti. Iako je ova prilagodba već uključena obzirom da smo u glavnim formulama koristili rezultate 3 sezone, dodatni bodovi povećali su njihov utjecaj, što je bitno zbog pogleda u budućnost - rangiranje se time još više pomaklo s osvrta na prošlu sezonu u osvrt na sljedeću.

- kontekstu

Kvalitetni individualci imat će slabije brojke u lošim momčadima i obrnuto, lošiji će imati dobre učinke u dobrim momčadima, stoga sam uzeo razliku između konačnog rezultata i golog box score učinka bez momčadskih elemenata, prilagodio je srednjoj vrijednosti i dodao/oduzeo bodove pojedincima ovisno o tome s kim igraju i kakvoj kategoriji pripadaju.

I ovo sve skupa dovelo je do IOR-a. Nešto naročito pametno? Ne, još jedan nepotrebni sistem kako bi se ocijenilo nešto što se uopće nema potrebe ocjenjivati. Ali, prilikom rada na ovakvim stvarima toliko dublje pogledate u samu igru, da mogu samo reći kako sam izuzetno zadovoljan i svim modifikacijama koje sam napravio na već postojećim formulama i samim iskustvom istraživanja i sticanja znanja. A i krajnji rezultati nisu loši, dapače, nema previše onih nelogičnih situacija kada stanete i gledate Jeremya Lina u top 20 igrača lige i pitate se koji k, ali o tome ostavljam svakome da donose vlastito mišljenje kada krenu postovi.

Za kraj, treba navesti one bez kojih svega ovoga ne bi bilo. Izvori sveg znanja i, barem po mom mišljenju, jedine stvarno bitne web stranice vezane uz košarku koje pričaju sve bitno bez upliva egomanije (uključujući i moju, naravno) kakvu čovjek mora trpiti u današnjim blogerskim tekstovima u medijima gdje je razglabanje o žutilu i apstrakciji važnije od pick & roll i empirijskih dokaza, jedine web stranice koje zaslužuju preživjeti eventualnu buduću kataklizmu su (rangirani po važnosti):

1. basketball reference (enciklopedija svega bitnoga i najvažnija NBA stranica ikada sa svim podatcima o svemu što će vam ikada pasti na pamet, njihova napredna statistika i njihov linearni izračun učinka u napadu i obrani itekako su koristili u ovom rangiranju)
2. Synergy Stats (većina bitnih podataka besplatna, za detalje ipak treba platiti)
2. 82games (dom simple ratingsa, SPER-a i NPM-a)
3. hoopdata (hrpa sjajnih box score podataka kakve nećete naći nigdje drugdje)

Knjige bez kojih ne mogu zamisliti život, a kamoli pisanje ovakvog članka:

1. sva izdanja "Basketball Prospectusa", bilo Hollingerova, bilo Peltonova i Doolittleova
2. "Basketball on paper" Deana Olivera
3. "NBA coaches playbook" raznih autora
4. "Practical modern basketball" Johna Woodena
5. "Basketball multiple offense and defense" Deana Smitha

Posebna zahvala pak ide Davidu Sternu i League Passu - bez ultimativnog eye testa zvanog gledanje utakmica, sve ovo ne bi imalo nikakvog smisla.

Filed under: bball 8 Comments
8Sep/125

RANKING THE COACHES

Posted by Gee_Spot

I ovaj post je, slično onome o GM-ovima, bio zamišljen kao predstavljanje trenera kroz njihovo obiteljsko stablo. Međutim, kako su ova rangiranja poprilično zabavna, a usput se iz njih da nešto i naučiti, ponovit ćemo formulu iz prošlog posta koja glasi rangiranje + stablo.

Što se samog rangiranja tiče, opet je u obzir uzeta samo jedna godina (kao i u dosadašnjim listama), ali ovaj put uz puno više obrađenih podataka. Kako bi rezultat ispao što bliži stvarnosti, točnije onom njenom dijelu oko kojega se većina racionalnih promatrača može donekle složiti, u formulu za izračun trenerske efikasnosti uzeti su sljedeći parametri:

- razlika između očekivane i realizirane razine talenta igrača

Ovo je segment koji je najviše utjecao na finalni koeficijent zbog vjerovanja da su najkvalitetniji treneri oni koji su iz najmanje resursa u stanju izvući najviše. Za početak sam odredio vrijednost svakog rostera prije početka sezone na osnovu vlastitih ocjena i to uzevši u obzir prosjek 3 prethodne sezone gdje god je to bilo moguće. Jasno, kod igrača s dvije godine iskustva poslužio je manji uzorak, kao i kod igrača s tek godinom u ligi, a rookiei su dobili ocjene u odnosu na draft izbor i poziciju koju igraju.

Zatim su svi ti očekivani individualni rezultati prilagođeni stvarnoj minutaži koju je pojedini igrač imao tijekom sezone. Na primjer, Ginobili je imao učinak iznad očekivanja u odnosu na prethodne tri sezone, ali je igrao premalo minuta da bi značajnije utjecao na Popovichevu krajnju ocjenu.

Sljedeći potez bio je izračunati stvarne učinke igrača, opet prilagođeno minutaži i opet na osnovu vlastitih ocjena. Nakon toga ostalo je samo odrediti razliku između očekivane razine talenta i realizirane, što je na vrh izbacilo Douga Collinsa koji je u sezonu krenuo s desetim rosterom po sirovom talentu od prvog do zadnjeg igrača, a završio je na trećem odmah nakon Heata i Thundera (koji su završili tamo gdje su i krenuli, kao prvi i drugi roster).

- razlika između očekivanih i završnih rezultata

Sada je dobivene individualne rezultate trebalo ubaciti u kontekst sezone i izračunati koliko je tko prebacio ili podbacio u odnosu na postavljenu normu. Velika većina trenera kretala se jednu ili dvije utakmice ispod ili iznad onoga što su morali napraviti obzirom na talent kojega su imali na raspolaganju, osim Collinsa – odstupanje Sixersa bilo je čak -8 utakmica od očekivanog, što je dobrim dijelom anuliralo bodove ostvarene u prvoj kategoriji. A i to nešto govori o čudnoj sezoni koju su imali Sixersi, o prvom djelu gdje su izvlačili maksimum iz svog limitiranog rostera i o drugom gdje su gubili utakmice u serijama.

- koš razlika

Koš razlika je dodana jer je, kao što bi svi do sada trebali znati, na velikim uzorcima (a 82 utakmice to jesu) ona puno realniji pokazatelj kvalitete momčadi od omjera pobjeda i poraza. Iako je u principu razlika između očekivanih i završnih rezultata bila dovoljna da se stekne dojam o kvaliteti izvedbe, morao sam dodati koš razliku kako bi na neki način ipak nagradio momčadi s pobjedničkim omjerom.

- težina rasporeda

Kako bi se dodatno izravnale sve tri ranije kategorije, na kraju sam još u obzir uzeo i težinu rasporeda jer nije isto voditi momčad na Zapadu, posebice ako ste u diviziji sa Spursima, Grizzliesima i Dallasom, ili na Istoku, kada se protiv Bobcatsa ili Wizardsa praktički ne morate ni pripremati.

Finalni rezultati ni ovaj put nisu zamišljeni da budu nekakvo sveto pismo, ali barem se meni čine racionalnijim načinom za raspravu o trenerskoj kvaliteti od standardnog načina na koji vrednujemo trenere, a taj je zbrajanje pobjeda ili trofeja. Mislim, dovoljno je reći da bi, po onoj klasičnoj formuli u kojoj nagrada za trenera godine ide u ruke čovjeku čija momčad je napravila najveći skok u odnosu na sezonu ranije, glavni kandidat bio Vinny Del Negro. Kojem je ni krivom ni dužnom u krilo upao Chris Paul.

Što dovodi do jasnog zaključka - u košarci, za razliku od većine ostalih momčadskih sportova, trener ima manje značajnu ulogu upravo zbog toga što se na parketu nalazi samo 10 igrača ukupno i što je pojedinačni talent ključan. Jasno, netko tko je stvarno vrhunski stručnjak, može takav talent zaokružiti i učiniti ga još boljim, dok netko tko je grozan može smetati talentu na putu ostvarenja. Poanta je da su samo te krajnosti bitne, a sredina, kojoj ionako pripada velika većina trenera (kao uostalom i u svim drugim sferama života), itekako je zamjenjiva i u suštini nevažna u velikoj slici.

Uglavnom, uz nabrajanje 24 trenera koja su ušla u izbor (nije mi se činilo poštenim u izbor uvrstiti Smarta, Woodsona i Wittmana koji nisu odradili cijelu sezonu, a pogotovo ne Stottsa, Dunlapa i Vaughna koji su tek preko ljeta došli do novih gaža), predstavit ću i drvo svih 30 NBA trenera, uz bonus u kojem će biti istaknuta i imena koja strpljivo čekaju na svoju priliku na klupi.

1. Gregg Popovich (Spurs), koeficijent 12.3

Moram priznati da mi je laknulo kada je formula potvrdila subjektivno mišljenja – Gregg je bez premca prošle sezone bio trener godine. Ne zaboravite da je Spurse doveo do najboljeg omjera u ligi bez Ginobilia, kao i to da je, za razliku od Bullsa koji su također imali 50 pobjeda (što je ekvivalent standardnoj sezoni od 62 pobjede), imao teži raspored i manje talenta na raspolaganju.

Ginobiliev učinak nadoknadili su naravno Green i Leonard koji su probili sva očekivanja, potvrdivši time još jednom da Popovich ima savršen sistem i da isto tako savršeno dobro zna tko mu u tom sistemu može koristiti, a tko ne.

DRVO – Gregg ima poprilično jednostavan put, ali ne i manje fascinantan zbog toga. Naime, Popovich je direktan potomak Larrya Browna (kod kojega je radio i na Kansasu i u San Antoniu), Brown pak potiče iz klana Deana Smitha, a Smith je pak zanat učio kod Forresta Allena, dugogodišnjeg Naismithova asistenta. Ne znam za vas, ali činjenica da je Popov pedigre praktički kraljevski, uopće me ne iznenađuje. Uglavnom, osim pristupa obrani, sposobnosti improvizacije i važnosti psihologije, koje su sve redom vrline Brownove škole, Pop je svom arsenalu dodao i shvaćanje run and guna koje je doktorirao tijekom perioda dok je bio asistent Donu Nelsonu u Warriorsima. Dogodilo se to nakon što je Brown dobio otkaz u Spursima i nakon što su tadašnji vlasnici napravili čistku u klubu u namjeri da ga prodaju. Srećom, u igru je uskočio Peter Holt, čiji prvi potez je bio vraćanje Popa nazad u San Antonio. Ostalo je, kako ono klišej kaže, povijest.

2. Lionel Hollins (Grizzlies), koeficijent 9.8

Kad se sjetim Hollinsovih playoff poteza najradije bi krenuo u izmišljanje nove formule, ali činjenice su činjenice – čovjek je izvukao fantastične sezone od Conleya, Gasola i Allena, osiguravši playoff lakoćom na gadnom Zapadu usprkos igranju bez klupe i bez Zacha Randolpha. Da je tijekom sezone našao načina Gaya učiniti korisnijim, ocjena bi bila još veća.

DRVO – Hollins nastavlja granu Jacka Ramsaya, s kojim je kao igrač osvojio naslov u Portlandu. Uostalom, sve što radi u Memphisu, od igre preko visokog posta do formule s pet jednakih startera, direktna je kopija Blazersa s kraja '70-ih.

3. Doug Collins (Sixers), koeficijent 9.5

Iako je pad u drugom dijelu sezone Sixerse iz ugodnog iznenađenja pretvorio u graničnu playoff momčad koju smo očekivali, neosporno je kako je Collinsu uspjelo izvući maksimum iz talenta na raspolaganju. Nešto lakši raspored od konkurencije u tome je svakako pomogao, dok je izuzetna koš razlika dobrim dijelom poništila značaj rezultatskog podbačaja (ranije spomenuto odstupanje od -8 utakmica od realnog). Međutim, kako je eksploatacija talenta postavljena na vrh piramide, Collins si je time osigurao mjesto na samom vrhu. Obzirom da su Sixersi napravili značajne promjene u strukturi rostera ovoga ljeta, bit će zanimljivo vidjeti može li stari tiranin još jednom napraviti nešto slično.

DRVO – Collins je prvi posao u ligi dobio zahvaljujući prijateljstvu s Jerryem Krauseom, koji je pak NBA karijeru, baš kao i Collins, počeo pod paskom Genea Shuea, trenera Baltimore Bulletsa (gdje je Krause počeo kao skaut) i Sixersa (gdje je Collins ostavio trag kao igrač). NBA treneri tog doba bili su puno sličnijima NCAA trenerima nego što su to danas (glavni razlog – nije bilo toliko novca uokolo da biznis postane važniji od igre), a Shue je upravo bio tipični predstavnik takve škole koja kao po defaultu izbacuju stroge učitelje. Obzirom da je dio karijere proveo i kao asistent u NCAA vodama prije NBA krštenja s Michaelom Jordanom, nije ni čudo da je Collins danas naj old school trener u ligi, što pokazuje i njegov odnos prema igračima (iscrpljujući treninzi i pripreme, stalni psihički pritisak) i prema vlastitom poslu (želi potpunu kontrolu nad cijelim procesom evaluacije igrača, što je u ligi u kojoj je trener potrošna roba čista utopija).

4. Frank Vogel (Pacers), koeficijent 7.9

Odlični rezultati Pacersa plus napredak Hibberta i Georgea jednako Frank Vogel kao trenerska veličina. Njegov obrana-trica sistem dobrim dijelom je unaprijeđen zahvaljujući asistentu Brianu Shawu koji je srž napadačke igre postavio na visoki post (točnije na Davida Westa i Hibberta), ali Vogelov pozitivan doprinos, prije svega u motivaciji i pristupu igrača, neosporan je.

DRVO – Vogel je, baš kao i njegov prethodnik Jim O'Brien, došao direktno iz kampa Ricka Pitina. Obojica su mu bili asistenti, a po dolasku u Pacerse O'Brien je povukao Vogela sa sobom.

5. Tom Thibodeau (Bulls), koeficijent 7.9

Thibs je obzirom na razinu talenta koju je imao na raspolaganju odradio posao – čak i usprkos tome što je igrao bez Rosea veći dio sezone, razlika između očekivane i dobivene razine talenta ne postoji. Drugim riječima, čak i kada uračunamo činjenicu da je Rose propustio trećinu sezone, ispada kako su Bullsi ostvarili tek jednu pobjedu iznad očekivane. Tako je to kada imate na raspolaganju sjajnu klupu i tri kvalitetna startera poput Denga, Noaha i Boozera. Dodaj na sve jedan od najlakših rasporeda u ligi i jasno je kako je Thibu u top 5 prije svega lansirala izvedba, odnosno ostvarena koš razlika, gdje su Bullsi bili uvjerljivo prvi. A to govori o tome kako su dobro naštiman stroj bili.

DRVO – Thibs je otkriće Jeffa Van Gundya, koji ga je nakon NCAA epizode i smucanja po ligi (epizode u Wolvesima i Seattleu), uzeo pod svoje kao asistenta u New Yorku, a zatim i u Rocketsima. Tijekom više od desetljeća zajedničkog rada, Van Gundy je u Thibsa usadio Rileyevu filozofiju zaštite reketa i važnosti skoka, koju je ovaj zatim uspješno implementirao, prvo u šampionske Celticse, a zatim i u Bullse.

6. Tyrone Corbin (Jazz), Koeficijent 7.7

Činjenica da je izvukao sezone karijere od Jeffersona i Millsapa, promovirao niz mladih igrača (prije svih Haywarda) i ušao u playoff s momčadi koja je trebala završiti u lutriji, sama po sebi je dovoljna da Corbina smatramo legitimnim kandidatom za trenera godine. A tu su još i detalji, poput pozitivne koš razlike i premašenog broja očekivanih pobjeda, usprkos rasporedu koji spada među teže u ligi.

DRVO – Kako u zemlji Mormona sve ostaje u obitelji, tako je i Corbinov trenerski put pomno planiran. Frank Layden, Kevin O'Connor, pokojni Larry Miller i Jerry Sloan vidjeli su talent u svom nekadašnjem igraču te je ovaj nedugo nakon igračke mirovine pušten u uži krug da bi od 2004. nosio titulu asistenta Sloanu. Nasljednik potpuno očekivano njeguje flex igru u napadu s puno kretanja, dok je u obrani i njegov zaštitni znak moto "bez laganih koševa", što znači da lopta može proći do obruča, ali igrač ne.

7. Scott Brooks (Thunder), koeficijent 6.3

Brooks je prvi trener na ovoj listi s negativnim omjerom očekivanog i realiziranog talenta, što prevedeno znači da je usprkos eksploziji Jamesa Hardena od rostera Thundera uspio izvući manje nego je trebao. Rezultati u njegovom slučaju spašavaju stvar (težak raspored, broj pobjeda, koš razlika u plusu), ali ovaj minus bode u oči. Jasno, nije lako od rostera s 4 all-star igrača iz godine u godinu izvlačiti više, ali kada su ti igrači tako mladi i još daleko od ispunjenog potencijala, minus ne bi smio biti opcija.

DRVO – Nakon igračkih potucanja po ligi, Brooks se okrenuo sličnom putu i u trenerskim vodama, baveći se svim i svačim, dok ga konačno u prvog asistenta nije promovirao George Karl nakon dolaska u Denver. Iako je pod Karlom odradio samo jednu godinu, Brooks to iskustvo ističe kao ključno za trenerski razvoj. A pokazat će se ključnim i u praksi, kada je nekoliko godina kasnije, na tipični UNC način, Karl sredio Brooksu gažu u Seattleu koji je upravo postao novo leglo Popovichevih štićenika. Kada je Popov bivši suradnik P.J. Carlesimo dobio otkaz, Presti Brooksu daje šansu da se dokaže oduševljen njegovim radnim navikama i komunikacijom s mladim igračima. Brooksa je najlakše opisati kao čovjeka koji se u pravo vrijeme našao na pravom mjestu, jer njegova momčad još nije razvila prepoznatljiv identitet ni na jednoj strani parketa, ali nekoliko Karlovih obilježja itekako je prisutno – iznadprosječno brza igra i konstantno napadanje obruča.

8. George Karl (Nuggets), koeficijent 5.2

Trenerska legenda ni ovaj put nije podbacila, usprkos ozljedi Galinaria i rošadama tijekom sezone (odlazak Nenea, dolazak McGeea) uspio je izvući plus učinak iz rostera kojega je imao na raspolaganju, dobrim dijelom zbog razvoja Tya Lawsona i iznenađujuće sjajne rookie sezone Kennetha Farieda, a dijelom i zbog vlastitog stila i korištenja desetak igrača u rotaciji. Težak raspored rezultirao je s nešto slabijim scoreom od očekivanog, ali pozitivna koš razlika popravlja stvari.

DRVO – Uz Larrya Brownea, Karl je izravni nasljednik Deana Smitha, a time i pripadnik najmoćnije trenerske grane u ligi – uključujući Karla, ona broji čak 14 aktivnih trenera, a da ne spominjemo još sve učenike uokolo koji ili drmaju NCAA košarkom (Bill Self, John Calipari, Roy Williams), ili strpljivo čekaju na priliku kao pomoćnici (Maurice Cheeks, Ron Adams, Dan Majerle) ili jednostavno odmaraju kao Nate McMillan (koji bez ikakve sumnje mora imati mjesto jednog od 30 NBA trenera). Slično Popovichu, i on je proveo nekoliko godina kod Nelsona kako bi doktorirao ne temu run and guna.

9. Larry Drew (Hawks), koeficijent 4.8

Sjajno odrađen posao obzirom na okolnosti, momčad nije zaštekala niti trenutka usprkos tome što su gotovo cijelu sezonu igrali bez Ala Horforda. Drew je dodatne rezerve morao izvući iz ostatka rostera, što mu je i uspjelo – Josh Smith odigrao je sezonu karijere, Joe Johnson zaustavio je starenje, Jeff Teague napravio je korak naprijed, a Zaza Pachulia pokazao se kao solidan starter. Najveći uspjeh mu je pretvaranje klupe pune prolaznika i istrošenih veterana u koristan dio momčadi. Hawksi su igrali žilavo u obrani i nesebično u napadu, a ono što je Drewov posao povuklo unazad činjenica je da su imali uvjerljivo najlakši raspored u ligi uz Bullse.

DRVO – Drew je igračku karijeru završio pod Rileyem u Lakersima, a prvu pravu šansu kao asistentu dao mu je upravo Rileyev dugogodišnji pomoćnik Pfund u Lakersima (kasnije pomagao još jednom Rileyevom učeniku, Byronu Scottu, u Netsima). Zanimljivo je napomenuti kako ni on nije mogao bez dodira sa Smithovom granom, radio je u stručnom štabu Alvina Gentrya u Detroitu (Gentry je Brownov učenik), a dok nije postao glavni trener u Atlanti bio je asistent Mikeu Woodsonu, čime je došao u dodir i s granom Bobbya Knighta.

10. Dwane Casey (Raptors), koeficijent 4.4

Da smo gledali samo koliko je tko nadmašio očekivanja, Casey bi bio najveći protukandidat Collinsu za trenera godine. Njegov pristup obrani izvukao je iz limitiranih Raptorsa apsolutni maksimum, ali loši rezultati u kontekstu laganog rasporeda učinili su svoje. Ukratko, koliki god napredak pokazali u obrambenom dijelu, Raptorsi su napadački bili negledljivi.

DRVO – Casey se već desetljećima smatra jednim od najboljih pomoćnika u NBA, a upravo je njegova obrana pomogla Karlu da '90-ih od Sonicsa napravi jednu od najboljih momčadi u ligi. Upravo je Karl u svom stilu potrage za trenerskim talentom otkrio Caseya u NCAA vodama i dao mu ulogu pomoćnika, koju je ovaj kasnije obavljao i pod McMillanom i do nedavno pod Carlisleom.

11. Monty Williams (Hornets), koeficijent 3.7

Debelo je nadmašio očekivanja izvukavši iz igrača maksimum usprkos mizernom talentu na raspolaganju kojega su ozljede dodatno uništile (sezona bez Gordona), a loši rezultati koštali su ga boljeg plasmana. Dodatni poticaj za plasman u gornju polovicu dala mu je činjenica što je uspio održati brod iznad vode iako je imao drugi najteži raspored u ligi (od Hornetsa su teže prošli samo Mavsi).

DRVO – Williams je još kao igrač prepoznat od Popovicha kao budući trenerski talent te je u svojim zadnjim sezonama na klupi Spursa više služio kao dodatni trener nego član rotacije. Nakon što je bio trener-igrač u Spursima, još se nekoliko godina potucao po ligi kao veteran, dok nije odlučio definitivno uploviti u trenerske vode. Preko Popa i Karla dobio je gažu u Portlandu kod Natea McMillana, a, dolaskom Dempsa za GM-a u Hornetse, vrlo brzo je dobio i gažu glavnog trenera.

12. Alvin Gentry (Suns), koeficijent 3.7

To što su Sunsi još jednom bili u lovu na playoff mjesto usprkos poprilično limitiranom rosteru svakako je zasluga i Gentrya, a ne samo Nasha. Gortat i Dudley potvrdili su se kao rasni NBA starteri, a usprkos teškom rasporedu Sunsi su ostvarili više pobjeda od očekivanog. Praktički, jedina minus kategorije bila je koš razlika, sa zanemarivim negativnom učinkom od -0.2.

DRVO – Gentry ne može biti veći učenik Larrya Browna nego što jeste (čak je i rođen u Sjevernoj Carolini). Nakon studentskih dana postaje pomoćnik Brownu na Kansasu, a ovaj ga kasnije vodi sa sobom u Spurse gdje Larry okuplja iz ove perspektive all-star skupinu pomoćnika – uz Gentrya tu su još Pop i Buford.

13. Vinny Del Negro (Clippers), koeficijent 3.2

Kada dodamo Chrisa Paula u jednadžbu, jasno je kako Del Negro nije imao prevelik utjecaj na rezultate Clippersa, ali ipak nije ni škodio – razina talenta na kraju biva u plusu jer je iz izuzetno tanke i sumnjive klupe Del Negro izvukao maksimum, a i raspodjela minuta bila je logičnija od očekivane (tu prije svega mislim na odluku da Jordan ne igra kada se lome utakmice). Usprkos teškom rasporedu Clippersi su ostvarili pozitivnu koš razliku i lakoćom došli do playoffa, što su dobre strane. Loše strane su da je Vinny skoro dobio otkaz tijekom sezone kada su Clippersi upali u rupu, a i da je momčad rezultatski podbacila obzirom na razinu igre koju su prikazali Paul i Griffin. Drugim riječima, možda pretjerujemo kada Vinnya smatramo najgorim trenerom koji hoda po zemlji, ali već imamo dovoljno sezona dokaza po kojima je jasno da on iz rostera ne izvlači nikakav dodatni plus, a to ga stavlja u kategoriju mediokriteta. Mediokritet na čelu potencijalne šampionske momčadi ne pomaže, to se već dokazalo u Bullsima, svi su izgledi da tako bude i u Los Angelesu.

DRVO – Vinny je kao igrač bio ptica selica, a nije imao ni neku karijeru kao skaut ili asistent, tako da je užasno teško odrediti ima li uopće mentora. On sam tvrdi da je igrajući u Spursima pod Popovichem odredio da će biti trener, odnosno da je Gregg najzaslužniji za njegovu karijeru. Opet, stvarnost priča nešto drugačije priče. Njegov otac, poznat po bodrenju sina kao navijač u Chicagu, bio je učenik Adolpha Ruppa i očito je poprilično utjecajna osoba u Vinnyevom životu. Također, Jerry Colangelo dao mu je prvi posao u uredima Sunsa, a i kasnije je povukao veze (prijatelj iz mladih dana s Krauseom) ne bi li Del Negru dobio posao glavnog trenera u Bullsima. Colangelo je inače startao u Bullsima, bio je učenik Dicka Motte baš kao i Jerry Sloan, a obojica Bullsa u duši su svim silama pokušali ugurati svoje kandidate (dok je Colangelo gurao Del Negra, Sloan je podržavao Jeffa Hornaceka).

14. Kevin McHale (Rockets), koeficijent 2.8

McHale je zanimljiv slučaj jer je u svim kategorijama bio u plusu, ali u toliko mizerno malom da se smjestio točno na mjestu na kojem su završili i njegovi Rocketsi, na korak do zlatne sredine. Kvalitetne sezone Dragića i Lowrya donijeli su napredak u talentu, a momčad je usrkos nepovoljnom rasporedu uspjela ostvariti točno očekivan broj pobjeda, kao i za 0.2 koša pozitivnu razliku.

DRVO – Kao dio legendardnih Celticsa iz '80-ih, McHale je poput Birda i Aingea itekako osjećao Auerbachov utjecaj, ali trenerski ih je najviše odredio Bill Fitch, prvi trener iz vana kojemu je Auerbach prepustio klub. Kao bivši marinac, Fitch je bio poznat po disciplini, što je nešto u čemu se McHale baš ne snalazi, barem po svemu što smo prošle sezone imali prilike gledati u slučajevima Dalembert i Lowry. Osim Bostona, značajan utjecaj na McHalea je imao i Bill Musselman, njegov sveučilišni trener s Minnesote, kojega je Kevin u vrijeme kada je bio GM Wolvesa angažirao kao prvog trenera nova franšize, isto kao što je kasnije taj posao dao bivšem suigraču iz sveučilišnih dana i još jednom Musselmanovom učeniku Saundersu.

15. Mark Jackson (Warriors), koeficijent 2.7

Možda Jackson nije baš bio najzanimljiviji komentator (a i nije mu bilo lako ispasti takvim pored sjajnog Van Gundya), ali kao glavni trener pokazao se sasvim solidnim u prvoj godini. Doduše, nije da su Warriorsi briljirali na parketu i gomilali pobjede, ali čovjek je iscijedio maksimum iz svojih igrača. Do odlaska u Milwaukee, Monta Ellis igrao je najbolju košarku od 2007. Brandon Rush je od igrača na izlazu iz lige postao idealan prvi swingman s klupe. Do jučer nitko nije imao pojma tko je Klay Thompson, danas neki idu toliko daleko da ga proglašavaju novim velikim šuterom. Ukratko, Jackson je pokazao da zna staviti igrače u pozicije u kojima iz njih može izvući maksimum, što je važna vrlina.

DRVO – Iako je igrao pod Rileyem (a kasnije i Van Gundyem) i iako ga je Larry Brown trenirao i u Clippersima i u Pacersima, Jackson će svakom prilikom istaknuti da je njegov najveći trenerski uzor Rick Pitino, pod kojim je započeo NBA karijeru u Knicksima. Zona, presing, trica – sve su to obilježja Pitinove igre koja Jackson pokušava usaditi u Warriorse, ali za sada mu polazi samo ovaj dio s tricama – Warriorsi su ih lani zabili najviše nakon Spursa i Magica.

16. Mike Brown (Lakers), koeficijent 2

Čak i kada u obzir uzmemo očajnu rotaciju, brojke kažu kako su Bynum, Kobe i Gasol trebali odigrati bolje individualne sezone. S druge strane, uzevši u obzir konkurenciju, raspored i tanku klupu, Lakersi su dobili i više utakmica nego su trebali. Na silu, dakle, ali ipak su se plasirali u playoff relativno bezbolno i uvjerljivo.

DRVO – Klasični primjer Popovicheva učenika, počeo kao stručnjak za video analizu u Denveru, postao dio stručnog stožera u Spursima, Danny Ferry ga je doveo u Cavse kad je bio GM.

17. Rick Carlisle (Mavs), koeficijent 0.1

Najteži raspored u ligi (sudbina prvaka, NBA ne propušta priliku staviti ih na raspored svim izazivačima) nije spriječio Dallas da ostvari očekivane rezultate i plasira se u playoff. Iako nisu iskočili od očekivanja, Carlisle je vodio brod ustaljenom rutom. Osim u jednom – svi igrači Mavsa odigrali su ispod razine na koju su nas navikli. Dobrim dijelom je katastrofa zvana Lamar Odom povukla ocjene momčadi prema dnu, ali za razliku od šampionskog izdanja, sitni korak nazad napravili su i Dirk, Terry, Marion i Baubois. Nije se radilo o velikim padovima tako da slobodno možemo govoriti i o faktoru Chandlera – bez velikog centra iza leđa da ispravlja pogreške, igrači Dallasa bili su osuđeni ne ponoviti sjajna izdanja od godinu ranije – što ipak ne uzima odgovornost iz ruku Carlislea koji je morao naći načina izvuči iz ovog rostera bolje napadačko izdanje.

DRVO – Rick Carlisle je dijete Bostona, bio je član po mnogima najbolje momčadi svih vremena, Celticsa iz 1986. Jasno, kraj Birda, Waltona, McHalea, Aingea, Johnsona i Scotta Wedmana nije se baš naigrao, ali tu mu je iskustvo zasigurno pomoglo u daljnoj karijeri. Ako ništa drugo, kasnije mu je upravo prva prilika za trenerski posao stigla preko linije Celticsa – Bill Fitch uzeo ga je za pomoćnika u Netsima odmah nakon što je završio igračku karijeru, a kasnije ga pod svoje krilo uzeo Larry Bird dok je vodio Pacerse do Finala. Carlisle sam često ističe svoje sveučilišne trenere kao bitne, kaže kako mu je rad s Chuckom Dalyem u Netsima također izuzetno pomogao, ali pripadnost zelenom klanu je neosporna.

18. Rick Adelman (Wolves), koeficijent -0.6

Usprkos izuzetnom izdanju Lovea, eksploziji Pekovića i Rubievim veteranskim partijama, roster Wolvesa u neku je ruku podbacio. Doduše, teško je očekivati da bi i cijeli stručni stožer hall of fame trenera nešto izvukao od Johnsona i Beasleya, ali činjenica je da su dotični imali bolje sezone u ranijim situacijama. Ipak, zamjeriti nešto Adelmanu nema smisla, on je potpuno novu momčad bez prevelikih priprema držao na pravom putu dok god ih ozljede nisu pomele, a jedini ozbiljni minus mu je nespretno korištenje rookiea Williamsa koji je tijekom sezone postajao sve gori i gori.

DRVO – Adelmana je otkrio Jack Ramsay, angažiravši nekadašnjeg playmakera Blazersa kao svog asistenta te usadivši u njega važnost zaokružene momčadi u kojoj se stalno kreću i lopta i igrači. Adelman je nedugo nakon Ramsayeva odlaska postao i glavni trener u Portlandu. Drugi izuzetno bitan čovjek u njegovoj karijeri je Pete Carril, koji je Adelmana dočekao u Sacramentu kada je stigao za trenera. Naime, Adelmanov nekadašnji suigrač Geoff Petrie angažirao je svog starog mentora s Princetona da posluži kao savjetnik u stilu Texa Wintera, a Adelman nije imao ništa protiv svom flex pristupu dodati i osnove princeton napada koje je izmislio upravo Carril.

19. Scott Skiles (Bucks), koeficijent -1.5

Sa Skilesom ulazimo u zonu trenera koji su ostvarili isključivo negativne rezultate. Iako je promjena stila igre u Milwaukeeu bila fascinantna, ona nije donijela ni igre ni rezultate iznad očekivanih. Dapače, Bucksi su unatoč ugodnom rasporedu na kraju bili jedna od momčadi koja je najviše podbacila po pitanju scorea – ostvarili čak 3 pobjede manje od očekivanog – što ih je skupo koštalo obzirom na gustu borbu za zadnje playoff mjesto protiv jednako nes(p)retne Philadelphie.

DRVO – Skiles ja kao igrač bio samotnjak, a trenersku karijeru je počeo u Grčkoj kao trener-igrač. Danny Ainge ga je uzeo za pomoćnika u Phoenixu i tu počinje Skilesov put – nakon što je Ainge iznenada odlučio da mu se baš ne trenira, Skiles je uskočio u rolu glavnog trenera u kojoj je ostao do danas. Bez mentora, naizgled ne pripadajući ni jednom klanu, Skiles ima stvarno netipičan put za člana NBA bratstva. Dok se svi ostali trude hvaliti jedni druge, Skiles odbija priznati Nelsona i Ramsaya kao utjecaje (igrao za njih na početku karijere u Milwaukeeu i Indiani). Kao što je bio tvrdoglav i samostalan tijekom igračke karijere, takav je i tijekom trenerske. Ako on kaže, tko smo mi da mu ne vjerujemo – Scott Skiles je stvorio sam sebe.

20. Eric Spoelstra (Heat), koeficijent -2.9

Malo je blesavo vidjeti čovjeka koji je upravo osvojio naslov ovako nisko, ali formula kazuje sljedeću priču – Heat je na papiru trebao imati bolji score i bolju rotaciju, ali su ovo prvo promašili za par pobjeda (talentom najbolji roster u ligi završio je s četvrtim rezultatom), u čemu je prste imalo i ovo drugo. Naime, iako su James i Wade odradili svoje projekcije u milimetar, Bosh je podbacio, a nakon njega i svi ostali. Mislim, jasno je da su igrači Heata nakon udarne trojke poprilično potrošeni, ali u tome da su svi preko noći odigrali najgore sezone karijere nekakav utjecaj mora imati i trener, zar ne? Uostalom, naslov nije razlog za kolektivnu amneziju – svi vrlo dobro znamo da Spoelstra tijekom cijele sezone nije imao posloženu ni rotaciju, a o tome da je tek u Finalu pronašao čarobnu formulu uspjeha (koja glasi igraj najviše minuta s 5 najboljih igrača) ne treba još jednom pričati. Ukratko, ovaj izbor govori da u ligi ima još barem 19 trenera koji bi s onim rosterom otišli do kraja.

DRVO – Spoelstra je Rileyev učenik i nasljednik, princ koji je direktno došao do šanse bez da je prošao onaj standardni put muvanja po ligi godinama.

21. Lawrence Frank (Pistons), koeficijent -7

Nije toliko što su igrači Pistonsa igrali loše (iako jesu) – Monroe i Stuckey su opet napredovali – nego što je ovaj roster bio toliko tanak da nisu imali šanse iskoristiti nešto lakši raspored. Doduše, uzeli su više pobjeda nego je projicirano, ali su isto tako potonuli talentom kada su pred kraj sezone dali ključeve momčadi u ruke rookieu Knightu koji je odigrao jednu od najgorih sezona ikada za igrača s takvom minutažom i ovlastima. Ukratko, činjenica da je Frank iz ovakvog kupusa od rostera uspio izvući približno očekivane rezultate za mene je ogroman plus.

DRVO - Lawrence Frank je počeo kao potrčko Bobbya Knighta u NCAA vodama, a kasnije je ovaj preko svojih poznanstava maloga uvalio u NBA, za asistenta u Netse (zanimljivo, prvi trener za kojega je Frank radio bio je Brian Hill, koji mu je danas pomoćnik u Detroitu – stvarno zanimljivo kako te stvari funkcioniraju). Iako je imao doticaja i s Rileyem preko Scotta i iako je bio dio tima u Bostonu, Frank nikada ne propušta istaknuti kako je sve što zna naučio od Knighta.

22. Doc Rivers (Celtics), koeficijent -8.3

Možda će mnogima Docov plasman biti iznenađenje, ali Doc je idealan primjer kako je kratka pamet javnosti i kako bez dublje analize i brojki prelako postajemo žrtve impulsa. Daleko od toga da je Doc na dnu hranidbenog lanca, to je još dalje od istine, ali da je u pitanju trenerski guru? Teško. Doc je u Orlandu došao do titule trenera godine iako nikome do dan-danas valjda nije jasno zašto (Orlando je godinu ranije s Chuckom Dalyem bio playoff momčad, a s Docom nisu ušli u playoff).

Godinu kasnije stigli su mu T-Mac i Grant Hill, s kojima je uspio tri puta izgubiti u prvoj rundi playoffa. Istina, Grant Hill u te tri godine nije zajedno skupio jednu poštenu sezonu, ali T-Mac je bio prototip Kevina Duranta. Pokažite mi trenera koji s Durantom u naponu snage ne bi ostvario isti takav rezultat, 40-ak pobjeda i ekspresni izlazak?

Zatim, prelako se zaboravi kako je Doc po dolasku u Boston nasljedio Piercea u naponu snage i jezgru koja je tri godine za redom igrala playoff ubilježivši finale i polufinale konferencije. Pod Docom gube u prvoj rundi, a godinu nakon slijedi lagani rebuilding i momčad ne uspijeva ući niti u playoff. Sezonu nakon toga Pierce je ozljeđen, rebuilding je potpun, a momčad tone na dno. Zar smo tako brzo zaboravili da je tijekom ove tri sezone u Bostonu Doc smatran Del Negrom svoga vremena?

Onda Ainge dovodi dva hall of famera još uvijek u naponu snage, Garnetta i Allena, pridružuje ih Pierceu, Boston osvaja jedan naslov usprkos prvoj Velikoj Trojki novog milenija i Doc odjednom postaje genije. Tu nešto ne štima. A ne štima to što Rivers jednostavno svoje igrače ne čini boljima. On izvlači maksimum iz svojih zvijezda (što u principu znači da ne radi ništa jer zvijezde su zvijezde zbog svog talenta i takve su pod bilo kojim trenerom), ali ostatak rostera obično plati za takav pristup.

Analizirao sam svaku njegovu sezonu u Bostonu i čovjek nije uspio izvući ništa ni od jednog mladog igrača kojega je imao na raspolaganju, a da se dotični nije zvao Rajon Rondo ili Kendrick Perkins – Tony Allen, Delonte West, Gerald Green i Al Jefferson proigrali su tek odlaskom iz Bostona. Doc jaše svoju petorku dok može, a to je slučaj sa svim godinama u Bostonu. I nije stvar u tome da ima loše igrače na raspolaganju, već da one koje ima nije u stanju staviti u idealnu poziciju da pomognu.

Razlog za to je jednostavan – Doc je trener koji sve bazira na odnosu s igračima. Njegov moto uostalom sve objašnjava – podijeli minute i makni se s puta. To je nešto što nikada nećete čuti od Popa, Rileya ili sličnih trenerskih ikona. To je ujedno i razlog zašto Boston nema više od jednog naslova. Ili zašto su već godinama među najgorim napadačkim momčadima lige (zbog toga jer im se cijeli napad vrti oko igrača koji nije triple-threat kvaliteta). Doduše, igraju prekrasnu, nesebičnu košarku punu kretanja lopte, ali to nije čudno kada uz Ronda (top 5 play u ligi) imate top 5 asistenta na svojim pozicijama (PP i KG).

Uostalom, Docovo silovanje Ronda također je primjer trenerske neinventivnosti. Cijeli Riversov plan je dati Rondu da vrti pick igru i nešto kreira, sve kako bi sačuvao veterana Piercea i Garnetta za playoff. Što je u principu sasvim racionalan plan, u playoffu iskustvo igra znatno važniju ulogu nego tijekom regularne sezone. Ali, to što Boston uredno podbaci tijekom regularne sezone znak je da nešto u njegovom sistemu ne štima. Odmahnuti na to rukom i reći "ionako je bitan samo playoff" poprilično je jadna reakcija za pravog NBA fana. Playoff jeste najbitniji, ali, ako nisi u stanju tijekom regularne sezone pružiti igre dostojne izazivača, e pa onda su sve šanse da imaš minuse zbog kojih i nisi izazivač. Iako upravo o Bostonu pričamo kao o momčadi koja ima prekidač (okrene ga i podigne razinu igre), jasno je da se radi o mitu - Boston oscilira ne zato što se pali i gasi, već zato što od 2008. nisu u naponu snage, a Rivers je napravio jako malo da to sakrije.

Uglavnom, Doc je u ovom izboru imao daleko najslabiji omjer iskorištenog talenta. Kao jedna od rijetkih momčadi u ligi s tri legitimna all-stara, Celticsi su u sezonu ušli kao favorit iz sjene, a tijekom nje su uglavnom igrali kao granična playoff momčad. Na kraju su odradili posao i plasirali se u gornji dio Istoka, ali pri tome Doc je izvukao očekivano od udarne trojke (nema nikakvih odstupanja od očekivanog učinka i stvarnog učinka Garnetta, Ronda i Piercea) i gotovo ništa od ostatka momčadi. Kako nije bilo rezultata koji bi to maskirali (osrednja koš-razlika, osrednji score, osrednja težina rasporeda), Rivers je potonuo na dno.

I, opet kažem, iako mu definitivno nije mjesto u samom dnu, nemam apsolutno ništa protiv toga da bude izvan prve polovice.

DRVO – Doc nema nikakvog asistentskog iskustva, njegove političke sposobnosti i karizma omogučili su mu da odmah uskoči u ulogu glavnog trenera. Iako je tijekom karijere igrao za legende poput Mikea Fratella, Pata Rileya i Larrya Browna, s kojima i dan-danas ima odličan odnos, po vlastitom priznanju trener je poželio postati tek nakon iskustva u San Antoniu, gdje ga je Pop učinio jednim od svojih standardnih igrača-trenera. Od Popa je definitivno prihvatio važnost psihološkog aspekta i opuštenost, odnosno prijateljstvo s igračima uz crtu autoriteta.

23. Byron Scott (Cavs), koeficijent -10.7

Cavsi nisu imali ni sreće s ozljedama, a niti s okupljenim talentom. To je dovelo do loših rezultata i poraza, a nije pomoglo ni što su svi osim Irvinga (koji je kao prvi pick imao poprilična očekivanja) podbacili.

DRVO – Učenik Pata Rileya kao igrač, pod njegovim utjecajem je i započeo trenersku karijeru (prvo kod Ricka Adelmana). Također spada u likove bez prepoznatljivog stila, ali itekako je u stanju voditi momčad kada ima vrhunskog playmakera (što je možda osnovni Rileyev poučak – bez vrhunskog talenta, nemoj ni računati na vrhunske rezultate).

24. Avery Johnson (Nets), koeficijent -11.2

Možda nije pošteno kazniti ga zbog toga što je igrao bez unutarnje linije najveći dio sezone, ali činjenica je kako je Kris Humphries bio jedini igrač na lanjskom rosteru koji nije podbacio.

DRVO – Popovich mu je duhovni otac, stvorio od njega igrača, kasnije ga vukao sa sobom kao trenera čak u Golden State. Tamo je Johnson sklopio poznanstvo s Nelsonom koji ga je kasnije povukao u Dallas. Sve ostalo je legenda, kao i jedan od najgorih trenerskih poslova u Finalu ikada, 2006. protiv Heata.

PLUS

Treba spomenuti i trenere koji su ili tijekom lanjske sezone ili ljeta preuzeli momčadi zbog čega nisu bili u konkurenciji za gornju listu.

Randy Wittman (Wizards)

DRVO – Student kod Bobbya Knighta, u ligu ga je kao i mnoge uveo Larry Brown, a čvrsto se vezao uz Flipa Saundersa (koji dolazi iz loze Billa Musselmana).

Keith Smart (Kings)

DRVO - Još jedan učenik Bobbya Knighta, od kojega je upio osnove flex igre, koje još nije uspio usaditi u nijednu momčad koju je vodio. Dugi staž u ligi kao asistent, dobar period proveo pod Donom Nelsonom čemu je na repertoar dodao i ekspertizu iz nellieballa.

Mike Woodson (Knicks)

DRVO – Opet učenik Bobbya Knighta, u ligu ušao pod paskom Larrya Brownea. Po filozofiji igre najsličniji Docu Riversu – podijeli minute i pusti ljude da igraju. Naravno, zadržao je osnovnu crtu obiju spomenutih klanova – čvrstu obranu.

Terry Stotts (Blazers)

DRVO – Stotts je direktni potomak Georgea Karla, koji ga je otkrio i imao za pomoćnika i u Sonicsima i u Bucksima. Do nedavno pomoćnik Carlisleu u Mavsima.

Mike Dunlap (Bobcats)

DRVO – Kao i mnoge, iz NCAA redova regrutirao ga je Karl, nakon asistentske epizode u Denveru i povratka u NCAA, stiglo je vrijeme da dobije šansu na Karlovom matičnom brodu.

Jacque Vaughn (Magic)

DRVO – Nakon što su iz legla Spursa doveli GM-a, logično je bilo da u Orlandu posegnu za dojučerašnjim Popovim pomoćnikom.

BONUS 1.

Obzirom na gomilu asistenata u ligi, bacimo pogled na imena koja bi obzirom na ambicije i pripadnost klanu u vrlo bliskoj budućnosti mogla dobiti šansu kao glavni treneri, uz dodatak ponekog atraktivnog NCAA imena i dokazanih veterana na (prinudnom) godišnjem:

- Ron Adams, Thibodeau 2, obrambeni genijalac trenutno je pomoćnik upravo u Bullsima, nakon epizoda u Oklahomi (kod Brooksa) i opet Chicagu (kod Skilesa). Rijetko kada u karijeri imao obranu koja nije bila u top 10, zadnjih godina uglavnom u top 3. U NBA došao iz NCAA voda, potucao se po ligi kao skaut dok ga nije otkrio George Karl i dao mu ulogu asistenta tijekom boravka u Milwaukeeu, nakon koje ga angažiraju Bullsi u kojima je, uz malu pauzu u Oklahomi, proveo zadnje desetljeće uz čak tri trenera.

- Paul Pressey, trenutno je pomoćnik Byrona Scotta, ali direktni je potomak Dona Nelsona i član sjajne generacije Bucksa '80-ih. Pressey je propovjednik nellieball, a kao igrač bio je prototip point-forwarda u Nelsonom poigravanjima s postavama.

- Sidney Moncrief, pomoćnik Skilesu u Milwaukeeu, definitivno ima zasluga u stilskom zaokretu u igri Bucksa, kao i Pressey i on je dijete Dona Nelsona.

- Stan Van Gundy, isto kao i brat, proizvod Pata Rileya (zanimljivo, tijekom karijere još nije trenirao momčad bez dominantnog centra, baš kao ni Riley)

- Brian Shaw, dugogodišnji Jacksonov asistent danas je valjda jedini ozbiljni trener trokuta u ligi, njegov utjecaj na igru Pacersa trebao bi biti još vidljiviji dogodine. Zanimljivo kako ni nakon desetak intervjua za posao još nije ulovio rolu glavnog trenera, možda zato što pripada poprilično mršavom klanu (Phil se uvije volio okružiti iskusnim trenerima koji su mogli donijeti nešto novoga umjesto mladim pomoćnicima), a možda i zato što nitko nema volje dati posao glavnog trenera čovjeku koji želi implementirati trokut u mladu momčad (efekt Kurta Rambisa).

- Terry Porter, Adelmanov učenik, nakon ne baš uspješnih epizoda kao glavni trener skrasio se kod učitelja u Minnesoti

- Maurice Cheeks, Larry Brownov asistent tijekom ere Iverson, trenutno u Oklahomi čeka u sjeni da se Brooks posklizne, odradio solidne role u Philadelphiji i Portlandu

- Dean Demopoulos, McMillan je krenuo stopama učitelja Karla, stvarati vlastitu granu pronalaženjem skrivenih NCAA oružja, ovaj stručnjak zone njegov je izum, nakon Seattlea i Portlanda (sve s McMillanom) trenutno asistent u Clippersima

- Michael Curry, Doug Collins ga odgaja još od igračkih dana za trenera (i uporno mu pokušava naći novu gažu, što malo teže ide kada ne pripada ni jednom od moćnijih klanova), danas mu je desna ruka u Sixersima

- Steve Kerr, glasno i jasno rekao da bi želio biti trener, obzirom na sposobnosti koje je pokazao kao GM (pa i kao komentator) nema razloga sumnjati u potencijalni uspjeh, njegova karizma svakako bi pomogla da se Jacksonovo drvo malo razgrana

- Jeff Hornacek, kad već spominjemo bijele bekove moramo i Corbinova pomoćnika koji je čak bio u kombinaciji za trenera Bullsa prije nego je posao završio u Thibinim rukama (opet na djelu veza Chicago – Utah), uvijek vjeran bijeloj boji i školi Jerrya Sloana

- Mike Budenholzer, desna Popova ruka, znamo kako takvi završe

- Nate McMillan, Karlov omiljeni učenik, voli otkrivati mlade trenerske talente kao i šef (Kanales i Demo), odlučio preskočiti gažu u Charlotteu i čeka bolju priliku, inače bez konkurencije najbolji trener trenutno bez posla a da je u naponu snage, nadam se da će se to uskoro promijeniti. Kad na papir stavite rezultate Blazersa zadnjih godina, ispada da je McMillan izvlačio suludi učinak iz igrača na raspolaganju, a čak je i prošle godine, usprkos pucanju u svlačionici i na parketu, jedan dio godine uspio Blazerse prezentirati kao izazivače (da je ušao u izbor, bio bi top 5 plasirani trener samo na temelju napretka kojega su iskazali igrači poput Aldridgea, Batuma i Matthewsa).

- Mike Krzyzewski, team USA trener učenik je Bobbya Knighta, a u ovim godinama valjda napuštanje Dukea ne dolazi u obzir

- John Calipari, učenik Larrya Browna, on je imao NBA epizodu, nije isključeno da pokuša i u budućnosti, za razliku od Krzyzewskog u izlogu je već godinama, ali nema zainteresiranih

- Bill Self, učenik Larrya Browna, nasljednik na Kansasu i vrlo moguće čovjek koji će ponoviti Brownov nenadmašni uspjeh kao jedini čovjek koji je osvojio i naslov u NCAA i u NBA ako se odluči otići u ligu – za sada još nije bilo ozbiljnih ponuda

- Mike D'Antoni, iako su mu duhovni uzori sigurno Don Nelson, Paula Westhead i Doug Moe, po čijim stilovima je i stvorio svoj 7 seconds or less napad, njegov mentor bio je i ostaje Dan Peterson, čovjek koji je proveo 20 godina trenirajući u Italiji, između ostalog i D'Antonia dok je igrao u Milanu. Inače, kao što su sve sezone njegove karijere pokazale, Mike je bez Nasha poprilično osrednji trener, čak na donjoj granici osrednjosti.

- Phil Jackson, nasljednik Reda Holzman, legendarnog trenera Knicksa. Ima u Jacksonu i utjecaja istočnjačke filozofije, naravno i Texa Wintera, ali Holzman je razlog zašto je Phil trener. Nažalost, ova grana je ispilana dok god Shaw (ili Kerr) konačno ne dobije glavni posao.

- Billy Donovan, nesuđeni trener Orlanda i dugogodišnji trener Gatorsa, Pitonovo je dijete od glave do pete

Zanimljivo kako John Wooden, jedno od najvećih trenerskih imena ikada (po utjecaju na igru svakako se nalazi uz Smitha i Knighta) nema svoju granu, ali to je donekle i razumljivo obzirom da se Wooden, uz sportsku psihologiju, ponajviše oslanjao na high-low kombinacije (UCLA offense) i igru kroz niski post preko dominantnih centara. Drugim riječima, ako želite igrati baš pravi UCLA napad, a ne samo njegove varijacije, onda vam trebaju Abdul-Jabbar ili Walton. Što se njih dvojice tiče, obojica su uvijek imala previše interesa sa strane da bi se ikada ozbiljno posvetili treniranju. I tu dolazimo do najvažnijeg razloga zašto se Woodenova grana nije širila – za razliku od strastvenih ratnika poput Knighta ili izuzetnih političara poput Smitha, Wooden je prvo u svojim igračima vidio ljude, a tek zatim košarkaše. Dok su Knight i Smith, a kasnije i Brown, svojim štićenicima usađivali u glavu da nema života bez košarke, Woodenova filozofija je bila kako je košarka samo stanica na životnom putu. Bez gladi, nema ni rezultata, a to je i glavni razlog zašto se grana Johna Woodena praktički ugasila paralelno s njim.

BONUS 2.

Za kraj samo bacimo pogled na trenutnih 30 NBA trenera i njihovo košarkaško zaleđe, točnije koju su poziciju igrali kao profesionalni ili sveučilišni košarkaši (ako su uopće igrali košarku).

Playmakers (16)

Jacque Vaughn (izuzetan organizator, slabašan strijelac, najveći uspjesi na NCAA razini, u NBA prolaznik), Keith Smart (prolaznik i u NCAA i u NBA), Avery Johnson (prolaznik iz kojega je Pop izvukao ono najbolje), Doc Rivers (granična NBA zvijezda), Scott Skiles (solidna NBA karijera, i danas drži rekord po broju asista na jednoj utakmici), Rick Adelman (karijera back-up playa na NBA razini), Rick Carlisle (karijera back-up playa izrazite obrambene kvalitete na NBA razini), Mark Jackson (jedan od najvećih asistenata u NBA povijesti), Vinny Del Negro (solidna karijera, pouzdani play i šuter), Alvin Gentry (zanemariva NCAA karijera, osim podatka da je igrao playa za Petea Maravicha, nakon koje odmah prelazi u trenerske vode), Dwane Casey (solidna karijera na Kentuckyu, nakon diplome prelazi u trenerske vode), Larry Drew (karijera back-up playa na NBA razini), George Karl (solidna karijera na UNC, prolaznik u NBA), Scott Brooks (10 sezona u NBA tijekom kojih je služio kao idealan sparing partner na treninzima), Lionel Hollins (šampion s Blazersima kao starter, solidna NBA karijera), Eric Spoelstra (starter na solidnom NCAA programu, odmah nakon diplome baca se u trenerske vode, u roku dvije godine postaje video koordinator Heata, Riley ga uzima pod svoje kao asistenta te ga proglašava nasljednikom)

Swingmans (7)

Terry Stotts (draftiran, ali nikada zaigrao u NBA, karijeru proveo u Europi), Mike Woodson (all-round swingman, sjajna NCAA karijera, desetak solidnih NBA godina), Randy Wittman (sjajna karijera na Indiani, šljaker u NBA tijekom desetak godina, od čega je prva polovina bila vrlo solidna), Byron Scott (sjajan šuter i često prvi strijelac najveće generacije Lakersa čak i pored Magica i Kareema), Monty Williams (solidno all-round krilo čiju karijeru su uništile ozljede), Tyrone Corbin (čak 16 sezona u ligi kao šljaker od povjerenja), Doug Collins (sjajni krilni strijelac, prvi pick draft, odlična karijera koju su uništile ozljede)

Centers (1)

Kevin McHale (jedan od najboljih post-up igrača u NBA povijesti)

Geeks (6)

Mike Dunlap (nakon faksa odmah na posao – postao trener s 22 godine), Lawrence Frank (u Indiani je kao student bio potrčko Knightu, ostao nakon dipome kao pomoćnik), Frank Vogel (nakon faxa postao video koordinator za Ricka Pitina), Tom Thibodeau (igrao centra u trećoj ligi NCAA košarke usprkos visini od 180, odmah nakon diplome ostao kao trener u istoj školi, upornošću došao do NBA), Mike Brown (nakon studentskih dana tijekom kojih je imao puno značajniju akademsku nego sportsku karijeru, Brown postaje video koordinator u Denveru, dok ga nije otkrio Popovich), Gregg Popovich (nitko nema pojma što je igrao na vojnoj akademiji, ali svi znaju da je nakon diplome trebao raditi za određenu organizaciju zvanu CIA, posvetio se pak treniranju na istom sveučilištu, dok ga nije otkrio Larry Brown)

Kazuje li ovakav odnos snaga da su igrači koji većinom imaju loptu u rukama bolje razvili svoj košarkaški IQ? Svakako, ali ovakav odnos između niskih i visokih još puno više ocrtava razliku na putu jednih i drugih do uspjeha u košarci. Naime, dok će bek visok između 180 i 190 cm morati proći gadnu selekciju dok se nametne kao potencijalni profi talent pored gomile sličnih, pri čemu će uz fizikalije razviti i psihičku stranu svoje osobnosti, visoki igrači obično imaju lakši put i rijetko kada su dovedeni u situaciju da uopće sumnjaju u svoju životnu filozofiju i pristup radu.

Kako visine rastu i kako se konkurencija smanjuje, to dolazimo do sve slabijih mentalnih rezultata (odličan primjer su Dwight i Bynum, koji su i dan-danas dva velika klinca, a jedan Kwame Brown, koji ni nakon desetljeća neuspjeha ne sumnja u svoju veličinu jer uredno dobiva garantirane višemilijunske ugovore, savršen je prototip nekoga tko nikada neće postati NBA trener). Naravno, bilo je primjera poput Billa Russella koji su bili uspješni i kao treneri, na kraju krajeva i Phil Jackson je u svoje vrijeme bio back-up šljaker pod koševima. Međutim, čak i takvi košarkaški umovi moraju se suočiti s jednim problemom kojega nešto niže kolega nemaju – pod pritiskom godina njihova tijela su puno sklonija pucanju. Tako i osnove ljudskog tijela staju na putu centrima u daljnoj karijeri, uostalom McHale već sada ima toliko uništena leđa i koljena da prilikom dizanja s klupe podsjeća na Jacksona. Koji je dobar dio zadnje perioda s Lakersima proveo u specijalnoj stolici jer više nije mogao ni sjediti normalno.

BONUS 3.

Ne baš vizualno uzbudljivo, ali nadam se zanimljivo i stimulativno, kompletno trenersko drvo možete pogledati ovdje.

2Sep/120

RANKING THE GM’S

Posted by Gee_Spot

Za predstavljanje najodgovornijih ljudi svake franšize prvotno sam zamislio najobičnije nabrajanje kroz koje bi, u nekoliko osnovnih crtica, prije svega istaknuo put kojim je dotični stigao do današnje pozicije. Međutim, kako se rangiranje pokazalo izuzetno zabavnim, i ovom prilikom odlučio sam ići nekim redom, točnije od najboljeg do najslabijeg GM-a. Formula kojom je izračunat poredak poprilično je jednostavna i uključuje

- potrošeni financijski iznos za roster
- kvalitetu rostera (zajedno uključeni i draft i tržnica)
- rezultat na kraju sezone

Dok sam kod vlasnika definitivno mogao napraviti bolji posao da sam uzeo veći vremenski uzorak jer u njihovom kontekstu rezultati jedne sezone ne znače previše, kod GM-ova se itekako da ocjenjivati rad od godine do godine. Jednim dijelom i zato što se smjenjuju ogromnom brzinom – samo ovoga ljeta čak 7 franšiza promijenilo je svog prvog čovjeka (8 dodamo li popisu i Warriorse koji su svog čovjeka odredili još u proljeće dok je sezona bila u tijeku).

Uglavnom, kako je u pitanju samo jedna godina, količina uloženog novca, odnosno da li je netko do rezultata došao u granicama salary capa ili plaćanjem poreza na luksuz, igra bitnu ulogu. Naravno, taj ukupni iznos zatim je stavljen u ravnotežu s kvalitetom rostera, kako bi oni koji su plaćali više za manje talenta bili kažnjeni, a oni drugi, koji su s manje resursa imali više talenta na raspolaganju, bili nagrađeni.

E, sad se postavlja pitanje kako odrediti kvalitetu i razinu talenta, za što sam posegnuo za vlastitim sustavom bodovanja koji će biti predstavljen kada dođe red na rangiranje igrača. I tu je kvaliteta ujednačena s cijenom (nije isto plaća li netko za all-star igrača 6 ili 16 milja). Na kraju je na sve dodan uspjeh konačnog proizvoda, točnije omjer pobjeda i poraza na kraju sezone.

Rezultati su opet ispali više nego očekivani, s dežurnim krivcima na vrhu i dnu, uz poneku neizbježnu iznimku koja se provukla zahvaljujući rupama sistema (i to ne samo ovoga kojim se bavimo u okvirima mašte, već i onog stvarnog od krvi i mesa, ili bolje da kažemo dolara i mesa). U rangiranje je, nažalost, upalo samo 22 GM-a, a definitivno moram spomenuti kako su ispala dva top 7 imena.

Naime, Larry Bird bi bio neprikosnoveni broj 2 na ovom popisu (jedini preko 700 bodova uz prvoplasiranog), a Kevin O'Connor, GM godine po mom subjektivnom dojmu, završio je kao sedmoplasirani. Kako je Larry odlučio otići u mirovinu, a O'Connor prepustiti ulogu GM-a novoj nadi iz Popovicheve ergele Dennisu Lindseyu kako bi se više posvetio upravljanju klubom (iako nema sumnje da će i dalje, kao što je uostalom bio i slučaj s Birdom u Indiani, njegova biti zadnja i po pitanju popune rostera), odlučio sam ih jednostavno preskočiti ovom prilikom te radije predstaviti nove ljude zadužene za dnevnu komunikaciju između momčadi i uprave.

Uz svako ime bit će navedena i grana kojoj pripada. Bilo da se radi o klasičnom nastavljaču loze, nekome tko je tek dobio priliku od dotičnog mentora ili o nadobudnom učeniku koji nastavlja put svog učitelja, pripadanje pojedinom klanu izuzetno je zanimljivo jer, osim trendova, objašnjava i samo funkcioniranje lige, točnije zašto su neki klubovi u međusobno boljim odnosima od drugih. Slično kao što će moćni agent lakše zaposliti svoga klijenta, tako će i oni s obiteljskim vezama puno lakše pronaći zajednički interes.

1. Sam Presti (Thunder), 780 bodova, Gregg Popovich

Ovo ne treba previše objašnjavati, Presti je jedini u cijelom izboru koji je bio u praktički samom vrhu u sve tri kategorije. Jasno, s novim ugovorima Westbrooku (koji kreće od ove sezone pred nama) i Ibaki (koji kreće od iduće), više neće biti moguće imati ovakvu razinu talenta i ne plaćati porez, ali u prethodnoj sezoni to je još uvijek bilo ostvarivo. Skromna potrošnja, vrhunska razina talenta, nastup u Finalu – Presti je odradio posao za anale.

Također, pripadnost Popovichevoj grani je više nego očita – Pop ga je uzeo pod svoje još kao klinca te ga je proveo kroz sve faze organizacije dok mali nije dovoljno stasao da može preuzeti svoju franšizu.

2. Gar Forman (Bulls), 610 bodova, Jerry Krause

Rezultati Bullsa i količina prikupljena talenta usprkos Reinsdorfovoj opreznosti (da ne kažem škrtosti) dovoljni su da Forman zauzme poziciju koja, kao što smo ranije naveli, pripada Larryu Birdu. Naravno, ovakvu učinkovitost bit će teže održati kada od iduće sezone Roseov ugovor s rookie dolara skoči na max max vrijednost (za razliku od tipičnog max ugovora nakon rookie ugovora koji u prvoj godini iznosi oko 13 milja, Rose ima pravo na dodatne 3 milje povišice jer je višestruki all-star i jer je bio MVP lige, što je pravilo uneseno u novi kolektivni samo zbog njega).

Što se pripadnosti Krausevoj školi tiče, ona je neupitna – nekadašnji GM Bullsa doveo ga je u klub kao skauta, što je i sam Krause bio u svojim početcima u ligi, da bi ga prije odlaska u mirovinu godinama pripremao za najveće zadatke.

3. Masai Ujiri (Nuggets), 610 bodova, Bryan Colangelo

U donjoj trećini lige po potrošnji, u gornjoj po okupljenom talentu i rezultatima, to je formula koja je GM-a Denvera dovela do samog vrha čak i prije nego smo uračunali ovoljetno dovođenje Iguodale.

Rođenog Nigerijca je nakon skautskih epizoda u Orlandu i Denveru otkrio mlađi Colangelo i povjerio mu ulogu glavnog skauta Raptorsa, da bi ga nakon nekoliko godina promovirao i u svog asistenta, što je posao koji je obavljao dok ga Nuggetsi nisu angažirali, ovaj put u značajnijoj ulozi.

4. Glen Grunwald (Knicks), 610 bodova, Isiah Thomas

Opet na Knicksima dolazimo do sitnog problema - obzirom na famu o njihovom lošem menadžmentu ovako dobar plasman bode u oči, zar ne? Međutim, isto kao što i u slučaju Dolana postoji dobro objašnjenje za ulazak u gornju polovicu vlasnika (Knicksi su playoff momčad, plus kako njihova prosječna ulaznica košta duplo više od iduće franšize generiraju toliku dobit da ih je smiješno proglasiti gubitnicima), tako su stvari i u slučaju Grunwalda kristalno jasne.

Prvo, Knicksi su prošle godine, vjerovali ili ne, spadali u donju polovicu lige po potrošnji. Jasno, to je rezultat čišćenja kojega je godinama provodio Donnie Walsh, ali činjenica je kako je Grunwald lani bio odgovoran za kvalitetan playoff roster za skroman iznos. Što je rečenica koju nećemo imati prilike često reći kada su Knicksi u pitanju, uostalom već ovoljetna potrošnja i gomilanje novih ugovora (Kidd, Camby, Felton) lansira New York debelo u zonu poreza.

Dakle, Grunwaldovi rezultati po pitanju skupoće rostera sigurno više neće biti ovako pozitivni, ali oni vezani uz talent hoće. Anthony i Chandler su garancija tako nečega, a ključnu ulogu u cijeloj priči igra i luksuz kojega si možete priuštiti kada vodite klub smješten u New Yorku – veterani vam daju popust samo da mogu zaigrati u Madisonu (lani ih je tako častio Smith, ove godine Brewer). Plus, slučaj Lin i davanje šanse Novaku dodatno su nabili bodove Grunwaldu, praktički iz ničega Knicksi su iskopali dva (tri dodamo li i Smitha) kvalitetna rotacijska igrača koja su potpuno nadoknadila promašen ugovor Stoudemireu.

Grunwald je karijeru u Knicksima počeo kao Thomasova desna ruka i čovjek od povjerenja, da bi se tijekom Walshove epizode na kratko pritajio. Čim su Dolan i Walsh dosadili jedan drugome, Grunwald je odmah isplivao na površinu, potvrdivši time još jednom nagađanja da Thomas, makar službeno nije dio kluba, i dalje igra značajnu ulogu u krojenju smjera kojim idu Knicksi.

5. Pat Riley (Heat), 600 bodova, Jerry West

Kada izvedete ono što je Riley izveo prije dvije godine, mjesto u vrhu vam je garantirano. Ono što ga malo vuče prema dolje izuzetna je skupoća ovakvog rostera, dobrim dijelom i zbog pogrešaka s midlevel ugovorima potrošenim igračima poput Haslema i Millera.

Povezanost Rileya i Westa je očita, upravo pod legendarnim GM-om Lakersa Riley je po prvi put učio o poslu kojega će se uhvatiti u budućnosti, a trojka Buss-West-Riley koja je vladala Lakersima u njihovim zlatnim godinama predstavlja pobjedničku kombinaciju na vrhu kakva će se teško opet okupiti. Dodaj još Magica i Abdul-Jabbara na parketu i jasno je kako se s tadašnjim Lakersima može mjeriti malo koja franšiza u povijesti (dobra ideja za iduće ljeto, rangiranje najboljih momčadi svih vremena), a kamoli neka od današnjih. Svaka čast i novim Lakersima i Heatu i Thunderu, ali nitko nije ni blizu all-round veličini ovakve kombinacije uprave i igrača kakvu su Lakersi prezentirali '80-ih.

6. R.C. Buford (Spurs), 550 bodova, Gregg Popovich

Kakav bi to izbor bio da se pri vrhu ne nađe arhitekt Spursa i dugogodišnji Popov čovjek od povjerenja. Ono što je Buforda izbacilo iz konkurencije za više pozicije relativno je netipična skupoća lanjskog rostera Spursa, jednostavno nismo navikli da oni budu među onima koji plaćaju porez. Ovoljetni novi i znatno niži ugovor s Duncanom omogućit će povratak na standardni nivo učinkovitosti već od ove sezone.

Buford je inače direktni učenik Larrya Browna, baš kao i Pop koji je od Brownea naučio sve što zna o košarci, dakle potječu iz istog klana, ali Pop je bio taj koji ga je iz trenerskih voda prebacio u administrativne, prvo kroz ulogu skauta, zatim svog pomoćnika dok je bio GM i na kraju kao nasljednika.

7. Danny Ainge (Celtics), 480 bodova, Red Auerbach

Iskreno, čak sam malo i iznenađen poprilično dobrim plasmanom Aingea, obzirom na skupoću rostera (od Celticsa su lani rastrošniji bili samo Lakersi) i osrednje rezultate (kada imate Piercea i Garnetta u all-star formi i Ronda u naponu snage, mučenje do 39 pobjeda trebalo bi se moći izbjeći). Gornja razina talenta izvlači stvar, ali Ainge ujedno označava i trenutak kada ovaj izbor ulazi u svoju sivu fazu, što je vidljivo i po broju bodova (padamo ispod 500).

Ainge je inače imao zanimljiv put, kao igrač bio je obožavan od svih trenera za koje je igrao zbog liderskog gena, a prvi posao povjerio mu je Jerry Colangelo koji ga je usprkos manjku asistentskog iskustva postavio za trenera Sunsa. Ipak, Ainge nije dugo izdržao kao trener (to je jedna poveznica koju dijeli sa svojim kolegama iz igračkih dana poput Birda i McHalea, njima je igra očito djelovala toliko jednostavno da nemaju živce prezentirati je igračima slabijeg košarkaškog IQ-a), a u košarku se vratio tek na nagovaranje Reda Auerbacha koji je 2003. još uvijek bio izuzetno utjecajan u hijerarhiji Celticsa. Obzirom da je Red bio GM i predsjednik u zlatnim danima Bostona u kojima je sudjelovao i Danny, nema sumnje da je i on uočio u Aingeu iste one kvalitete koje su kasnije hvalili Adelman i Westphal, a isto tako nema sumnje da je Ainge stekao prvi uvid u to kako funkcionira franšiza upravo kroz Redov rad. Uostalom, stalna poigravanja s tradeovima i minimalna količina informacija koja dolazi iz kluba (a one koje dolaze uglavnom su dimna zavjesa) tipična su obilježja Redovog stila.

8. Chris Wallace (Grizzlies), 470 bodova, Rick Pitino

Iako je djelovao po receptu sličnom onome Larrya Birda, a taj je nakrcati momčad s nekoliko solidnih igrača umjesto s par odličnih, Wallace je lani imao čak 20 milja skuplji roster od onoga Indiane. Razinom talenta pak našli su se jedni do drugih, u samoj sredini, a jednako blizu bili su i po rezultatima. Ukratko, Wallace je, nakon niza klimavih godina koje je obilježio trade Gasola u Lakerse, u zadnje vrijeme odrađivao vrlo solidan posao.

On je svoj put počeo kao dio tima Ricka Pitina u Bostonu, a nakon što se Slick Rick vratio u NCAA vode, Wallace je ostao u ulozi GM-a sve dok Auerbach nije odlučio da je vrijeme da se klub vrati korijenima (Aingeu).

9. Bryan Colangelo (Raptors), 470 bodova, Jerry Colangelo

Štedljivi Raptorsi odradili su solidan rebuilding nakon odlaska Chrisa Bosha, a upravo je taj segment pomogao Colangelu mlađem da dođe do bodova za ovaj relativno visok plasman.

Bryan je u Raptorsima već 7 godina, a posao je izučio uz oca, današnjeg prvog čovjeka USA reprezentativne košarke, Jerrya Colangela, koji je sina odgajao za nasljednika na poziciji GM-a u Sunsima kojih je bio vlasnik. Na toj poziciji Bryan je trajao više od desetljeća, da bi nakon prodaje kluba Robertu Sarveru obitelj Colangelo postala nepoželjna u Phoenixu.

10. Daryl Morey (Rockets), 450, Danny Ainge

Morey je poznat po tome što je prvi statistički analitičar kojem je netko povjerio posao GM-a, a većinu godina, iz ovih ili onih razloga, uspjelo mu je momčad održati tek na rubu plasmana u playoff. Slična stvar ponovila se i u ovom izboru – u sve tri kategorije Morey se našao u sredini, točnije malo ispod petnaeste pozicije. Čovjek je doveden kako bi donio prednost pred puno konzervativnijim pristupima slaganja momčadi, a na kraju je ispao majstor mediokritetstva. Ovoj ironiji je ipak došao kraj – ovoljetnim potezima Rocketsi su osuđeni na dno, pa će biti zanimljivo pratiti hoće li Morey ostati odraditi još jednu rundu ili je stigao kraj "naprednoj analizi".

Inače, Morey je prvu šansu u NBA dobio u timu Dannya Aingea, koji je poznat kao jedan od najvećih pobornika skautinga kroz brojke. Uostalom, činjenica da je Morey u Rocketsima i da se još dva imena iz ovog miljea stalno spominju kao kandidati za buduće GM-ove (jedan od Aingeovih pomoćnika Zarren, te Moreyev prvi čovjek Hinkie), jasno govore da Ainge tiho gradi vlastitu granu.

11. David Kahn (Wolves), 450, Donnie Walsh

Kahn je godinama bio predmet sprdnje (s razlogom), ali kolo se polako okreće. Lanjska momčad je bila jeftina, ali dovoljno talentirana. Nažalost, zbog spleta okolnosti ne i uspješna, a to je nešto što bi se moglo promijeniti već u ovoj sljedećoj sezoni u koju Wolvesi ulaze pojačani, još uvijek dovoljno skromni glede salary capa i kao ozbiljni pretendenti na playoff.

Kahn je inače stvarno radio svašta u svojoj karijeri, bio je čak i na dnu hranidbenog lanca kao piskaralo, a prvu šansu u košarkaškim upravnim poslovima pružio mu je Donnie Walsh, kod kojega je u Indiani izučio zanat.

12. Lance Blanks (Suns), 440, Gregg Popovich

Zamijenivši Nasha Dragićem, a Hilla Beasleyem, Blanks dogodine zasigurno neće biti na ovako solidnoj poziciji. Ako ništa drugo, Sunsi barem neće biti skupi. Nije tajna da Blanks posao obavlja u simbiozi s bivšim agentom Lonom Babbyem (on je zadužen za financijsku stranu, Blanks za evaluaciju talenta), kao ni to da je Sarver taj koji ima zadnju riječ u svim odlukama.

Blanks je jedan od manje zapaženih Popovih potomaka, posao je učio kao skaut u Spursima (bio čak i lokalni TV komentator), da bi zatim bio pomoćnik Dannyu Ferryu, još jednom Popovom učeniku, u Cavsima. U Sunse je sletio kao nasljednik Stevea Kerra, u tipičnom potezu Sarvera da za male pare pronađe kvalitetu. U neku ruku Sarver je najavio maniju za GM-ovima iz ergele Spursa koja je do vrhunca došla ovoga ljeta, ali teško je reći da je pogodio – osim Gortata, Blanks je uglavnom pucao u prazno (vraćanje Dragića kojega je sam trejdao jedan je od tih poteza, kao i uz to vezan bačen pick na Kendalla Marshalla), a ni Lon Babby kao iskusni agent nije previše pomogao, osim da se ogroman novac potroši na Turkoglua i Childressa (gle čuda, baš njegove klijente). Jedina zasluga mu je zadržavanje Granta Hilla u klubu zadnjih nekoliko godina (također ga zastupa).

13. Donnie Nelson (Mavs), 410, Don Nelson

Lanjska odluka da se ignorira obrana naslova koštala je Nelsona boljeg rezultata (kao i Cubana, na kraju krajeva). Dallas je imao osrednje rezultate i osrednju razinu talenta, ali i dalje užasno skup roster (iza Lakersa, Celticsa i Heata). Ipak, Nelsonova ekspertiza je neosporna – osim što je trenirao Litvu 1992. zato što ga je Marculionis to zamolio, Nelson je također poznat po sklonosti novim idejama, pa su tako Mavsi jedna od prvih franšiza koja je koristila usluge napredne statistike, a danas čak imaju i specijalnog asistenta koji sjedi uz Ricka Carlislea i dolazi iz tog miljea – radi se o Rolandu Beechu, genijalcu koji stoji iza stranice 82.games i autoru nekih od najznačajnijih analitičkih metoda današnjice.

Dok je u NFL-u suradnja oca i sina nešto sasvim normalno, mlađi Nelson tek je drugi primjer moćnika kojega je u tajne posla uveo otac. Legendarni Don Nelson je u Mavse sa sobom doveo sina, a nakon što se vratio svojoj pravoj ljubavi, Warriorsima, junior je ostao u Dallasu kao Cubanov čovjek od povjerenja. Ta ljubav traje i danas.

14. Mitch Kupchak (Lakers), 400, Jerry West

Najskuplji roster u ligi baca sjenu na rezultate, a užasno tanka rotacija prošle sezone ruši vrijednost top talenta. To su razlozi zašto je Kupchak, dokazani šampion, ovako nisko. Naravno, kod njegovih uspjeha ogromnu ulogu igra privlačnost Los Angelesa, ali pronalasci Andrewa Bynuma i trade za Gasola puno su važniji potezi od privlačenja slobodnih igrača poput Howarda.

Kupchak je direktni nasljednik Westa, koji je bivšeg back-up centra doveo u klub kao igrača, da bi ga zatim, nakon što je zbog ozljede bio prisiljen prekinuti karijeru, angažirao kao svog pomoćnika i odredio kao nasljednika. Ovakav tip stabilnosti također je itekako bitan za uspjehe Lakersa, koji su zadnjih 30 godina praktički proveli pod upravom jednog vlasnika i dva GM-a (West 18 godina, Kupchak 12).

15. John Hammond (Bucks), 400, Joe Dumars

Bucksi su u svim kategorijama pripadnici donje trećine kvalitete, a to je zasigurno i zasluga Hammonda, koji je do posla došao zahvaljujući uspjesima Pistonsa. Herb Kohl nakon odlaska Nelsona nikako da pronađe poštenog GM-a, koji je neophodan franšizi na ovako malom tržištu. George Karl je na kratko vratio dio Nelsonove čarolije, Skiles se prošle godine okrenuo tradiciji, ali dok na čelu ne budu imali čovjeka koji može momčad nakrcati potrebnim talentom, od značajnijih pomaka neće biti ništa.

16. Geoff Petrie (Kings), 390, Bucky Buckwalter

Petrie je imao jedan od boljih nizova u NBA na poziciji, a razlog zašto je čovjek s najdužim GM stažom u ligi (18 godina) krije se i prijašnjim rezultatima, ali i braći Maloof koja si jednostavno ne mogu priuštiti plaćati čovjeka da sjedi i ne radi (drugim riječima, ne mogu si priuštiti da mu daju otkaz). Nekada lider po pitanju skautiranja euro igrača, Petrie je danas čovjek koji je izgubio strast (što u bezizglednoj situaciji u Sacramentu nije čudno), a to se najbolje vidi na rezultatima drafta – nekoć je lakoćom pronalazio igrača poput Kevina Martina na kraju prve runde, a zadnjih 5-6 sezona ne može pogoditi niti s gornjim dijelom lutrije (iako porota u pogledu Cousinsa još zasjeda, sredi li glavu taj bi mogao stvarno biti poseban igrač).

Petrie je u Kingse došao kao igračka legenda Blazersa i čovjek koji je trebao naslijediti Buckya Buckwaltera na čelu kluba. Što je i napravio, ali samo na dvije sezone prije nego je krenuo put Sacramenta (i što dalje od Paula Allena). Inače, danas gotovo zaboravljen, Bucky je bio kreator velikih Blazersa ranih '90-ih. Nažalost, nije bio dovoljno rano u klubu da spriječi fijasko s draftom 1984. ali nadogradio je mladu jezgru koju je nasljedio (Drexler, Porter, Kersey) i to uglavnom sjajnim potezima na tržnici (Duckworth, Buck Williams, Ainge), a i ponekim ulovom na draftu (Cliff Robinson). Također, bio je prvi GM spreman uložiti u euro talent, izabravši Sabonisa u prvoj rundi, te Dražena u trećoj.

17. Chris Grant (Cavs), 360, Pete Babcock

Samo je jeftin roster uspio Granta izdignuti iz GM močvare u koju pripada po rezultatima i razini talenta na rosteru. Iako je izbor Irvinga ispao sjajnim potezom, jedna lasta ne čini proljeće – dok se ne dokaže da su Thompson i Waiters nešto više od projekata, Cavsima se ne piše dobro.

Grant je inače karijeru počeo još u Hawksima Petea Babcocka, koji ga je doveo u klub i gurao ga od posla do posla sve dok ga na kraju nije proglasio asistentom. Danny Ferry ga je priključio svome timu u Clevelandu i tu dolazi do poveznice s granom Gregga Popovicha. Ipak, da je Grant izvan tog klana dokazuje i čistka koju je Gilbert proveo i u kojoj se riješio svih Ferryevih ljudi (uključujući i današnjeg GM-a Sunsa Blanksa) osim Granta.

18. Billy King (Nets), 330, Larry Brown

Bit će zanimljivo vidjeti gdje će se King naći iduće sezone obzirom na rast cijene rostera, očekivane bolje rezultate i povećanu razinu talenta. S lanjskim Netsima, od kojih su po ukupnom talentu gori bili samo Bobcatsi, bolji plasman od ovoga nije bio moguć.

King je inače direktni Brownov učenik, ovaj ga je otkrio i postavio za pomoćnika u Philadelphiji kada je preuzeo klub, da bi se nakon samo godinu dana posvetio isključivo treniranju ostavivši Kinga da odrađuje uredski posao (i, naravno, sluša šefove zapovijedi).

19. Del Demps (Hornets), 280, Gregg Popovich

Najveći grijeh Dempsa prošle sezone, ako isključimo očajni pokušaj tradea s Lakersima koji se srećom nije dogodio, bio je poprilično skup roster za poprilično loše rezultate. Omjer talenta je bio sasvim ok, ali ne toliko da opravda boravak u gornjoj polovici po stavci troškova.

Demps je inače još jedan Popov izdanak, čovjek koji se prošetao kroz školu Spursa s najvećim ocjenama i izučio zanat vođenjem njihove NBDL franšize. Obzirom na popularnost Spursa u ovim izvršnim vodama, teško je zamisliti da bi ga se novi vlasnik Benson, koji inače živi na relaciji San Antonio – New Orleans, olako odrekao u budućnosti.

20. Joe Dumars (Pistons), 280, Jack McCloskey

Joe je od heroja i šampiona potonuo na samo dno, s kojega se ne može podići već godinama, najvećim dijelom zbog vlastitih poteza i suludih ugovora koje je dijelio pokušavajući ponoviti formulu koja je Pistonsima donijela sve naslove do sada – puno jednakih, malo zvijezda. Za sada su i Pacersi i Grizzliesi puno uspješniji u takvom pristupu, a glavni razlog je evaluacija talenta u kojoj su Pistonsi među donjih 5 momčadi. Još jedan ogroman minus Dumarsu je i poprilično bahat roster za ovako skromne rezultate (Detroit je lani bio 13. po potrošenom iznosu za plaće).

Iako je Jack McCloskey već odavno bio izvan Pistonsa kada je Dumars dobio priliku da bude GM, njegov utjecaj na organizaciju i Joea neupitan je. Upravo je McCloskey pronašao Dumarsa na neuglednom sveučilištu i vjerovao u njega dovoljno da ga bira na draftu, isto kao što je vjerovao u starog Chucka Dalya da može napraviti skok iz NCAA u NBA trenerske vode ili isto kao što je izabrao Thomasa, Rodmana, Laimbeera ili Mahorna. Tvorac Bad Boysa tako je i dan-danas itekako prisutan u svemu što se događa u Detroitu, iako će biti zanimljivo pratiti kako će se novi vlasnik Tom Gores postaviti prema trenutno slijepoj odanosti tradiciji.

21. Ernie Grunfeld (Wizards), 270, Rick Pitino

Predzadnji po rezultatu, treći od dna po talentu, a ipak deveti po potrošnji. Nije dobra kombinacija, isto kao što ni Ernie Grunfeld nije dobar GM. Čovjek samo zna trošiti novac, što je u Knicksima moglo proći, ali u Washingtonu i u novoj surovoj poreznoj stvarnosti to će ići malo teže.

Grunfeld je inače drugi potomak Ricka Pitina na ovoj listi - kao što je ostavio Wallacea da kupi njegov otpad u Bostonu, nešto ranije sličnu je stvar napravio s Grunfeldom u New Yorku. Vječna tajna ostaje zašto su čak dvije franšize takve povijesti uopće pristale na Pitinove zahtjeve (tražio je potpunu kontrolu, odnosno želio je u NBA biti i trener i GM kao što je slučaj u NCAA), ali barem je nakon tih promašaja postalo jasno da se sveučilišni stil diktatora ne može preslikati u NBA koja i u upravi zahtijeva momčadski rad.

22. Rich Cho (Bobcats), 260, Wally Walker

Njegovu poziciju ne treba posebno objašnjavati, u ovoj situaciji i Jerry West bi završio na zadnjem mjestu. Jedino u čemu Cho nije bio uvjerljivo zadnji bila je potrošnja, dakle ono gdje je morao biti na dnu da bi dobio poneki pozitivan bod - usprkos rosteru na kojem nije bilo ni jednog NBA startera, Bobcatsi su uspjeli biti sedmi od dna po troškovima.

Iako izgleda kao novo lice i dosta mladoliko, a posebice obzirom da je većina za njega čula nakon neuspješne epizode na čelu Blazersa prije nekoliko godina, Cho je u ligi već skoro dva desetljeća. Otkrio ga je Wally Walker, nekadašnji igrač Sonicsa, čovjek koji je nasljedio Boba Whitsitta na čelu kluba nakon što je ovoga privukao zov novca Paula Allena (Whitsitt je inače otkrio Kempa i Paytona te doveo Karla u Seattle i tako udario temelje svim daljnim Walkerovim uspjesima kojih je bilo poprilično tijekom 15-ak godina koje je proveo u Seattleu). Walker je Choa angažirao kao pravnog savjetnika, a ovaj je uskoro postao jedan od glavnih umova za pitanja salary capa, ostavši u službi u klubu čak i nakon prodaje kluba i dolaska Sama Prestia.

BONUS

Slijedi osvrt na preostale GM-ove koji se nisu kvalificirali za listu.

Bob Myers (Warriors), Arn Tellem

Myers je prošlu godinu proveo učeći, a sada kreće u akciju kao prvi čovjek kluba. Potezi ovoga ljeta pokazali su se vrlo dobrima. Vlasnik Lacob odigrao je na kartu angažmana bivšeg agenta očito ciljajući na privlačenje slobodnih igrača, a činjenica da su Warriorsi pojačali klupu kao malo tko možda upravo govori takvoj taktici u prilog. Myers je bio dio Tellemove ekipe, a Tellem je ni manje ni više nego najmoćniji agent u NBA koji drži 50-ak igrača u svojoj ergeli krcatoj all-star talentom. Nema sumnje čiji broj Bob drži na prvom mjestu u imeniku.

Neil Olshey (Blazers), Mike Dunleavy

Paul Allen je opet napravio predstavu od izbora GM-a, bacajući novac pred čovjeka koji je imao sreću da se Chris Paul pojavio na tržištu, kao da će Olshey napraviti nešto što prethodnih 9 GM-ova u 24 Allenove godine na čelu kluba nisu mogli – učiniti Allena racionalnim bićem. Činjenica da je Olshey radio svašta, glumio agenta, trenera, pa čak i glumca (dobio role u nekim sapunicama) prije nego ga je pod svoje uzeo Dunleavy, ne predstavlja baš vrhunski pedigre. Nakon što se konačno riješio Mikea, Sterling je bio preškrt da se riješi i njegovih pomoćnika, pa je u svom stilu Olsheya proglasio GM-om, pokazavši time ne da ima nos, već da ta pozicija u principu uopće nije nikakva naročita zagonetka. Osim u Portlandu, gdje je Olshey sedmi GM u devet godina. Ovo će biti zabavno pratiti, posebice dok dotični bude objašnjavao Allenu zašto na rosteru imaju 5 rookiea i 5 igrača kojima bi pristup NBA parketima trebao biti dekretom zabranjen.

Danny Ferry (Hawks), Gregg Popovich

Nešto mi govori da će Ferry dogodine biti visoko na ovoj listi – uspio se riješiti ugovora Joea Johnsona i Hawkse spustiti u razumne vode po pitanju troškova (lani su bili peti), usput zamijenivši njegov učinak nizom igrača koji Hawksima daju i toliko potrebnu dubinu. U samo nekoliko tjedana Ferry je uspio popraviti i financijsku situaciju i razinu talenta, a sve su šanse da će popraviti i već ionako solidne rezultate. Popovich je zasigurno ponosan na svog najboljeg učenika.

Kevin Pritchard (Pacers), Gregg Popovich

Kada je Bird iznenada odstupio, vlasnik Simon i predsjednik-povratnik Walsh odlučili su umjesto povjerenja Birdovom asistentu Davidu Morwayu (što govori da možda Larry nije odstupio tek zato što mu se prohtjelo, već je bilo i nekakvih igara za moć) vjerovati u hype i angažirati još jedno dijete sistema Spursa, dugogodišnjeg skauta kojega su otkrili Buford i Pop i koji se baš i nije proslavio radom u Blazersima. Kao ni prvim potezima u Indiani.

Dennis Lindsey (Jazz), Gregg Popovich

Njegov dolazak u Jazz možemo tumačiti kao znak da je Kevin O'Connor spreman preuzeti više direktorske odgovornosti i da mu treba pomoćnik koji će odrađivati dnevne poslove, što je posao koji je do jučer Lindsey radio za Buforda u San Antoniu. Ujedno ga možemo shvatiti i kao pokušaj Jazza da prikupi što više talenta u ovoj sferi i ostane pri vrhu lige u upravnom dijelu, gdje ih je smjestilo ne samo zadnjih 13 godina koliko je O'Connor proveo na čelu kluba, nego i sve one godine ranije od kada je klub preselio u Salt Lake pod vodstvom oca i sina Laydena (uprava) te oca i sina Millera (vlasnici). To što je Jazz imao 4 GM-a u zadnjih 33 godine, od čega su dva bili otac i sin (i danas uključeni u rad kluba, tata Frank kao ikona, a sin Scott kao pomoćnik Corbinu), dovoljno govori o stabilnosti u radu koja je jednostavno potreban ako želite imati ozbiljnu franšizu. Drugim riječima, Lindsey je doveden da ostane.

Rob Hennigan (Magic), Gregg Popovich

Iako je Lindsey bio možda i atraktivnije ime na tržištu slobodnih menadžera, Orlando se odlučio dati u ruke Henniganu, momku starom jedva 30 godina koji je školu prošao u uredima Spursa, da bi ga Sam Presti povukao u Oklahomu gdje mu je služio kao pomoćnik zadnje četiri sezone. Izgleda da je samo pitanje dana kada će netko za svog sljedećeg GM-a angažirati maskotu Spursa, Popovicheva vrtlara (prvi latino GM u NBA) ili aparat za kavu iz Bufordova ureda.

UPITNICI

Iako je već početak devetog mjeseca, dva NBA kluba još nisu definirala svoje GM pozicije. I dok za Clipperse to nije nikakvo iznenađenje, obzirom da Sterling baš ne drži do tih nekih tradicionalnih stvari, činjenica da Sixersi još nisu u stanju donijeti odluku možda je prvi znak problema na relaciji trener Collins – vlasnik Harris. Collins je poznat kao egomanijak koji je oduvijek želio totalnu kontrolu, a nakon što je pod njegovim vodstvom u klub sletio Bynum, vjerojatno smatra da na nju ima pravo. Iako bi se nakon dovođenja Kwamea Brownea isto tako mogli složiti da je jedino na što ima pravo mirovina.

Bivši GM Rod Thorn ionako je lani služio prvenstveno kao v.d. dok se ne pronađe trajno rješenje. Veteran koji iza sebe ima epizode u Bullsima i Netsima više nema volje za dnevnim aktivnostima u uredu, već više naginje manje zahtijevnim i puno zahvalnijim rolama poput direktorskih.

Do nedavno su kao prva dva kandidata za njegove nasljednike konkurirali Mike Zarren i Sam Hinkie, što dovoljno govori o usmjerenju vlasnika Harrisa ili barem jednog dijela uprave. Zarren i Hinkie su pripadnici analitičke bratije usko vezani uz klan Dannya Aingea (Zarren mu je i danas pomoćnik u Bostonu, dok je Hinkey prvi Moreyev suradnik u Houstonu), međutim izgleda da je Collins odlučio stopirati ulazak klinaca u klub svim snagama i da traži "provjerene" snage poput Jeffa Bowera (očajan na tom položaju u New Orleansu) ili Toma Penna (pomoćnik Pritchardu tijekom epizode u Blazersima, danas najpoznatiji kao ESPN-ov stručnjak za pitanja salary capa koji se igra ogromnim touchscreenom, smiješka se kao republikanac i ima urednu frizuru). Praktički, dovođenje nekoga od dvojice potonjih značilo bi da sva moć oko krojenja rostera ostaje u Collinsovim rukama, dok bi se Bower ili Penn posvetili isključivo administrativnoj strani posla.

Ono što je najvažnije je pitati se zašto vlasnik sve ovo trpi i jednostavno ne dovede ljude koje želi? Collins je u stanju biti takav tiranin da postoji šansa kako će Bynum vrlo brzo plakati za Kobeom. U takvoj situaciji, Collinsu će ionako morati pokazati vrata, jer ni jedan trener koji se ne zove Gregg Popovich nije vrijedan gubitka potencijalnog franšiznog centra (a na kraju krajeva, Pop se nikad ne bi ni doveo u situaciju da vlasnik mora birati između njega i igrača, što je scenarij u kojem se Collins nalazio tijekom svake stanice u karijeri).

U Clipperlandu će titula GM-a vrlo vjerojatno pripasti dugogodišnjem članu obitelji Garyu Sacksu, kojega je još kao skauta doveo bivši GM Elgin Baylor i koji je ovo ljeto, uz trenera Del Negra, ionako odradio posao oko slaganja rostera. Nakon 20 godina različitih poslova pod Baylorom, zatim Dunleavyem i na kraju Olsheyem, Sacks se čini logičnim kandidatom. Uostalom, Sterling tako radi kroz cijelu karijeru, jednostavno promovira već postojeći kadar i izbjegava nepotrebne troškove. Šest GM-ova u 31 godinu vlasništva nad klubom nisu puno, a posebice kada uzmemo u obzir da su u zadnjih 26 godina samo tri čovjeka obavljala tu dužnost – Baylor, Dunleavy i Olshey. Samo, dok u slučaju Spursa, Jazza ili Lakersa, ovakva stabilnost donosi rezultat, ona je kod Clippersa prvenstveno prisutna zbog nedostatka vizije. A to prevedeno znači da, iako je Sacks logičan kandidat, najveći protukandidat mu nije nitko iz vana, već upravo – Del Negro.