ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

28Dec/1214

THE RANKINGS – WEEK 8.

Posted by Gee_Spot

S dva mjeseca sezone iza nas, možda još ne znamo tko je for real, a tko nije (Knicksi i Warriorsi i dalje održavaju visoki nivo igre, a novo ugodno iznenađenje su Rocketsi koji iz tjedna u tjedan dižu razinu igre u napadu), ali postaje jasno da bodovi na ovim rankingsima stvaraju zanimljivu podjelu. Iako su bodovi trebali isključivo služiti zato da naglase razliku između određenih momčadi koje rangiranje samo po sebi ne može, izgleda da ocrtavaju i određene klase. Tako da iznad 5000 bodova imamo očite izazivače, između 5000 i 4000 smjestile su se rasne playoff momčadi, između 4000 i 3000 gužvaju se limitirane playoff momčadi, a ispod 3000 nalazi se lutrijska ekipa. I, naravno, ispod 2000 bodova imamo Bobcatse.

1. CLIPPERS (5710 bodova)

Najbolja klupa u ligi. Izuzetna dubina rotacije (7 igrača s 9 ili više poena). Dovoljno raznovrsnosti za suprotstaviti se svima na Zapadu (imaju snagu za Memphis i Lakerse, atleticizam za Thunder, IQ za Spurse). Matt Barnes šutira kao nikada u karijeri. Crawfordov dribling. I ono najvažnije - ostanu li top 5 u obrani i napadu, imaju 90% šansi da sezonu završe s 60 ili više pobjeda i prednošću domaćeg parketa tijekom cijelog playoffa. Također, imaju 60% šanse da doguraju barem da Finala konferencije, a 33% da osvoje naslov. Naravno da matchup i forma igraju ključnu ulogu u playoffu, ali nije zgorega imati i brojke na svojoj strani.

2. SPURS (5415 bodova)

Kawhi is back, taman kada je Timmyu dobro došao mali predah.

3. THUNDER (5200 bodova)

Poraz protiv Heata još jednom ukazao na slabost s Perkinsom na parketu. I naglasio problem zvan Scott Brooks, pored kojega se odjednom i Vinnie Del Negro čini Einsteinom. Heat ih je zaskočio odmah na početku, napravili su razliku dok je Perk bio na parketu, a onda su i utakmicu priveli kraju na isti način. Thunderu nije pomogla ni suluda prednost s linije – ako nisu dobilu utakmicu u kojoj su imali 20 slobodnih bacanja viška, kad će dobiti? Aha, znam odgovor – kada Perk bude igrao 20 minuta manje. Njegov nepotrebni izlazak iz reketa i ostavljanje Bosha samog pod košem već je postalo dijelom urbane legende i novim kamenom oko vrata mlade momčadi.

4. HEAT (5145 bodova)

Samopouzdanje se osjeti na šutu koji je i dalje broj 1, ali ključ za konstantni uspon je prije svega obrana koja više nema veze s onim što su prezentirali u prvih nekoliko tjedana. Chalmers opet nalikuje na NBA igrača, a James je smanjio razliku s Durantom za MVP-a.

5. NUGGETS (4620 bodova)

Statistički, Nuggetsi su već sada posebna momčad. Pred njima je sada puno laganiji raspored koji će im omogućiti da to dokažu i u stvarnosti. Ono što ovogodišnji Karlov uradak ima, a što prijašnji nisu, prvenstveno je puno bolja obrana - Nuggetsi su u sredini lige po postotku protivničkog šuta iz igre. Uspiju li zadržati ovaj balans kvalitetnog napada (iz utakmice u utakmicu sve su bolji) i solidne obrane, bit će tvrd orah u playoffu.

6. HAWKS (4595 bodova)

Drew je u zadnjim utakmicama počeo jahati najbolju petorku od starta utakmice, gurnuvši Williamsa među startere. Teague, Lou, Korver, Smith i Horford ionako su bili ključni u završnicama, sada su i na početku, a odustajanje od prilagodbi obrani s Stevensonom i Pachuliom jasno govori kako Hawksi žele popraviti skromni napadački učinak, makar i po cijenu gubitka fleksibilne klupe.

7. GRIZZLIES (4540 bodova)

Gdje je nestala šuterska iskra? Nije ni bitno, čak i ako opet preskoče prijelazni rok, bit će ih gušt gledati u playoffu kako idu glavom kroz zid. Ovaj put se nadam da će barem biti svjesni da će ta glava morati biti Gasol.

8. KNICKS (4395 bodova)

Melo je fantastičan strijelac, koji je danas bolji nego ikada iz jednog razloga - jer je sve one duge dvice zamijenio tricama. Ali, ekipa oko njega lagano posustaje – Kidd više ne igra kao all-star i to se vidi na svim brojkama Knicksa, a bit će zanimljivo vidjeti i kako će zaigrati bez Feltona (Shumpertov povratak je još pod upitnikom, ali on bi dobro došao u ovim trenucima uz Kidda). I ne nasjedajte na priče o Melu kao MVP-u - čovjek igra kao uvijek, a tu jedinu promjenu koja mu je podigla učinak - zamjenu dugih dvica tricama - u sjenu bacaju nikada gore brojke u obrani, asistima i skokovima. Obzirom da dobar dio minuta igra kao drugi visoki, slabije skakačke i obrambene sezone od prosjeka su popriličan problem, vidljiv i na defenzivnim rezultatima Knicksa koji su se već ustalili u 10 najgorih obrana lige. Drugim riječima, ako je ovogodišnji Melo MVP, onda je to trebao biti i 2009. Samo, tada to nikome ne bi palo na pamet predložiti jer je igrao za Denver, a ne New York.

9. WARRIORS (4335 bodova)

David Lee i Steph Curry na all-star utakmici?

10. LAKERS (4265 bodova)

S Nashom za komandama ovo već izgleda kao košarka. Međutim, iako su na putu da ostvare potencijale u napadu, obrambene frustracije ostaju. A to znači da većina tereta pada na D'Antonia, Kupchaka i Dwighta. Mike mora pronaći balans, Kupchak mora pojačati vanjsku liniju, a Dwight mora biti Dwight jer ovo što sada pokazuje nije dovoljno. Protiv Knicksa smo imali mogućnosti vidjeti u bljeskovima što bi to značilo kad bi on bio u top formi – način na koji je zatvorio Chandlera i reket bio je vanserijski. Međutim, za igrati na onoj razini treba imati na raspolaganju stari atleticizam, a Dwight očito još nije u toj fazi. A dok on ne bude u toj fazi, Lakersi nisu šampionski materijal.

11. ROCKETS (4140 bodova)

Rocketsi su svojevrsni Knicksi Zapada po ovisnosti o trici, ali s jednom bitno razlikom – dok Knicki tricu nadograđuju najsporijim ritmom igre u ligi koji im omogućuje sjajnu kontrolu lopte, Rocketsi su najbrža momčad lige, old-school run and gun koji slabiju efikasnost u šutu i kontroli lopte nadoknađuje gomilom slobodnih bacanja koja iznuđuje isključivo James Harden. I slično tome kako su Knicksi prvi u ukradenim loptama i zadnji u izgubljenima, što im po utakmici daje desetak napada više od protivnika, Rocketsi su top 3 po slobodnima i zadnji po faulovima, a ta razlika daje im prednost u poenima po posjedu lopte (samo Thunder i Lakers imaju bolji omjer slobodnih i pokušaja iz igre). Odluka da reket često ostave praznim i omoguće hrpu laganih polaganja vuče na dno njihovu obranu, ali pri tome im omogućuje što brže otvaranje i stalnu tranziciju, što rezultira hrpom efikasnih koševa na drugoj strani.

Drugim riječima, razlog zbog kojega su Rocketsi u igri za playoff prvenstveno je James Harden i njegova franšizna vrijednost, a zatim i filozofija igre koja stavlja naglasak na efikasnost s trice i slobodnih nauštrb dvica. Uostalom, da se u igri Rocketsa itekako osjeti utjecaj GM-a Moreya i njegovih statističkih ideala, jasno govori činjenica da su Rocketsi drugi u ligi po broju uzetih pokušaja iz reketa (odmah nakon Denvera) i trice (nakon Knicksa), dok su predzadnji s vrha reketa i zadnji u dugim dvicama (zanimljivo, obzirom na run and gun možda bi očekivali da su izuzetni u tranziciji, ali tu su u ligaškom prosjeku, a najveća snaga im je uvjerljivo pick & roll, posebice one akcije koje završavaju Hardenovim ulazima ili šutevima).

Obrana je trenutno žrtvovana i jasno je da bez nje Houston neće biti ozbiljan protivnik u playoffu (ako u njega uđu), ali ovakva napadačka filozofija i prisustvo Hardena izuzetan su temelj za ubuduće. Nađu li još jednog visokog koji može zabiti i, što je još važnije, kreirati šuteve u postu kako bi postigli unutar-van ravnotežu na postavljene obrane, Rocketsi se mogu priključiti kremi Zapada jer su i ovoga ljeta, a i ranijih, dokazali da imaju i viziju i znanje za pronaći idealne igrače zadatka.

Stoga će ovoljetna potraga za visokim kojemu će moći dati svoj drugi maksimalni ugovor biti ključna i na tome svakako treba držati oko. A što se tiče ovogodišnjih šansi za playoff, dok god James Harden igra na ovoj razini, one postoje. Kao što smo već odavno dokazali, franšizni talent definira sposobnost da s hrpom osrednjih suigrača ostvari rezultate za ući u playoff (i bitno je napomenuti da bi šanse da uđu bile puno veće da nije konferencija jer su bolji od većine momčadi Istoka). U ovom slučaju, osim što Harden ima kvalitete za učiniti sve oko sebe boljima, u tome ga prati i stručni stožer i to je ono najvažnije.

12. BULLS (4010 bodova)

R.I.P Kirk Hinrich. Kapetan već odavno fizički nije mogao pratiti zahtjeve veće role, ali od ove sezone to više ne može ni šuterski. Kada ti ziceri ispadaju iz obruča, to je očiti znak da noge više ne slušaju. 27 minuta po večeri s igračem manje, to je nešto što si ni obrana Bullsa ne može priuštiti.

13. CELTICS (3850 bodova)

Bradley je pred vratima, a Sully i Green su sjajno odigrali protiv Netsa, međutim svi ti sitni pomaci su uzaludni – momčad od koje se očekivalo da iskoristi nedostatak klase na Istoku i da se nemetne kao glavni izazivač Heatu, igra totalno bez energije i plana. Došli smo u fazu promjene paradigme, kada im visoki igrač treba ne samo da bi digli razinu igre, već da bi uopće izborili playoff.

14. NETS (3835 bodova)

Deron je sredio još jednog! Na stranu sve, znaš da se treneru ne piše dobro kada vođa momčadi otvoreno kritizira njegov stil igre. Samo, iako Avery definitivno nije nikakav trenerski genije, a to dokazuje i spor proces uigravanja momčadi od koje smo napadački očekivali puno više (obrambeno su tamo gdje im je i mjesto, na dnu), nije on isključivi krivac za loš mjesec iza njih. Gle čuda, klupa je u zadnje vrijeme prestala biti jedna od najboljih i postala jedna od lošijih, pala je i njihova igra. Gle čuda, Deron nije superstar (iako ni to ne objašnjava alergiju Avery Johnsona prema pick & roll napadu). Gle čuda, ne mogu zaustaviti nikoga i imaju uvjerljivo najgoru rotaciju visokih za braniti pick & roll.

Sve ovo skupa dovelo je do promjena (to i nestrpljivost uprave koja sve više podsjeća na Knickse). Mogu li Deron i Johnson bolje? Pa, teoretski da, zato promjena trenera u ovako paničnom trenutku i nije katastrofalan potez. Ali, hoće li? To ne ovisi samo o novom strategu već i o tome da li su prošli faze karijere nakon kojih nema povratka. Što je nešto o čemu su trebali voditi računa GM i vlasnik kada su angažirali veterane poput Johnsona i Wallacea. Stoga, ako je ikome trebalo dati otkaz, to je onim genijima koji su započeli ovakav projekt iako im je jedan drugi klub iz New Yorka ostavio godine i godine dokaza da gomilanje istrošenih all-star igrača ne vodi ničemu.

15. WOLVES (3745 bodova)

Kevin Love - efektivni šut iz igre 39%. Ricky Rubio - 18 minuta po utakmici. Dok se ove brojke ne pretvore u 50% i 34 minute, Wolvesi će biti ti koji hvataju vlak, nikako oni koji su već u vagonu.

16. MAGIC (3555 bodova)

Vaughn je svoje odradio - momčad mu odlično brani šut, kupe sve pod svojim košem i ne fauliraju. To su odlike zrelih i rasnih obrana. Nažalost, činjenica da nemaju talenta koji može doći na liniju ili sam sebi kreirati šut, bit će prevaga i razlog zbog kojega ipak neće u playoff.

17. BUCKS (3525 bodova)

Obrana ih trenutno drži iznad vode, ali napad je potonuo na dno zbog ozljeda ključnih igrača s klupe (Dunleavy, Udrih) i Ilyasovinog očajnog ulaska u sezonu. Nađe li Skiles načina izbalansirati ogromnu potrošnju Ellisa i Jenningsa s gomilom korisnih igrača zadatka, Milwaukee bi trebao ostati u borbi za zadnje playoff mjesto na Istoku.

18. JAZZ (3500 bodova)

Nije zgorega primijetiti kako je Jazz, za razliku od lanjske sezone kada su realizatorski bili u vrhu, potonuo ispod prosjeka što se tiče postotka šuta, što im uz standardno lošu obranu nimalo ne garantira uspjeh u borbi za osmo mjesto. Također, dok su svi fokusirani na gužvu pod košem (gdje Favors i dalje dobiva puno manje minuta nego bi trebao), na vanjskim pozicijama Corbin je dao veću minutažu Foyeu, Tinsleyu i Watsonu nego Haywardu i Burksu (koji je konačno počeo dobivati minute).

18. PACERS (3500 bodova)

Iako se playoff na Istoku bez Pacersa i dalje čini nezamisliv, kada se jedina momčad napadački gora od vas odaziva na ime Wizards, onda je jasno kako sistem s razlogom ne gleda s optimizmom na vašu prezentaciju košarke. Bitno za napomenuti - Pacersi su dobili ogroman broj negativnih bodova zbog najlakšeg rasporeda u ligi (vjerovali ili ne, 14 njihovih pobjeda ostvareno je protiv lutrijskih momčadi, a samo dvije su kvalitetne - protiv Bullsa i Lakersa).

20. SIXERS (3240 bodova)

Nastavlja se preživljavanje bez Bynuma, ali i Iguodale, čiji odlazak se itekako osjeti na obrani - lani su sa sličnom rotacijom ovisnom o skok-šutu bili 3. u defenzivi, ove su tek 18.

21. PISTONS (3175 bodova)

Greg Monroe ima poprilično lošu godinu kao realizator i skakač, ali povećanu kvotu lopti i odgovornost barem koristi da se nametne kao jedan od najboljih asistenata s visokog posta. Lani je više bio garbage man, sada je više The Man, a to će donijeti ploda. Ali, ne ove godine.

22. RAPTORS (2990 bodova)

Rezultatski minus je prevelik i očito je kako playoff ostaje pusti san, stoga će biti zanimljivo pratiti koji smjer će odabrati Raptorsi i posebice što će napraviti tijekom prijelaznog roka. Ne zaboravite da Colangelu ističe ugovor i da će teško dobiti novi nakon fijaska s Bargnaniem - ima li smisla dopustiti nekome koga sutra neće biti u blizini da kroji budućnost franšize? Obzirom da im je pick završio u Oklahomi, nije isključena ni rasprodaja veterana i žešće tankiranje kako bi ga zadržali (ima top 3 zaštitu).

23. SUNS (2985 bodova)

Jared Dudley i Marcin Gortat zaslužuju kraj sezone dočekati u svlačionicama playoff momčadi.

24. BLAZERS (2965 bodova)

Ovako nisko usprkos omjeru 14-13? Zar ne bi trebali biti bliže Wolvesima i Jazzu? Ne. Iz dva razloga. Prvi je što i dalje imaju lutrijsku obranu (bolje postotke šuta protivnicima dopuštaju samo Catsi, Cavsi, Sunsi i Hornetsi). Drugi je taj što su u zadnjih 11 utakmica tijekom kojih su ostvarili score 8-3 pobjeđivali Cavse, Catse, Raptorse, Sunse, Kingse i Hornetse. Jedine dvije kvalitetne pobjede ostvarili su protiv Spursa i Nuggetsa na domaćem parketu nakon što su imali 3 dana odmora u slučaju Nuggetsa (koji su protiv njih igrali treću utakmicu u 5 dana), odnosno čak 4 u slučaju Spursa (koji su u Portlandu igrali treću utakmicu u 4 dana). A o važnosti rasporeda dovoljno će reći iduća dva mjeseca kada ih čeka jedan od najtežih u ligi i tijekom kojega će se na duže vrijeme oprostiti od pozitivnog omjera.

25. MAVS (2955 bodova)

Čak ni Dirkov povratak ne obećava. Mavsi su tijekom cijele sezone šuterski solidni i tu nemaju previše prostora za napredak. Carlisle je opet napravio posao i složio je napad koji može zabiti i obranu koja ne dopušta lake šuteve. Ali, u svemu drugome Mavsi su lutrijska momčad. Nemaju kontrolu lopte, u skoku su najgori u ligi, a uz sve i fauliraju previše. Jasno je da najveću odgovornost za ovakav razvoj situacije snosi loša rotacija pod košem. Teoretski, Dirk bi trebao pomoći samo uzimanjem minuta Brandu ili Marionu koji su bezuspješno odradili većinu minuta na četvorci, ali ni njegovo prisustvo ne može od Kamana napraviti korisnog obrambenog igrača. Iako, može omogućiti Brandu više minuta u sredini - vraćanje Mariona na bok i Branda na centra uz Dirka kao četvorku jedina je karta na koju Carlisle još može zaigrati ne bi li probudio momčad. Ne uspiju li, najpametnije bi bilo početi misliti na budućnost i draft.

26. KINGS (2695 bodova)

Nakon što je svojedobno Westphal doslovno pred upravu postavio ultimatum "ili ja ili Cousins", u sličnoj situaciji našao se i njegov nasljednik na klupi Kingsa. Već smo više puta isticali kako nas povijest uči da ovakav problematičan tip igrača po defaultu zrelost dosegne tek za trajanja drugog ili trećeg ugovora, dakle daleko od franšize koja ga je birala na draftu. Međutim, Cousins je u trenutno jedina vrijednost za koju se ova franšiza može uhvatiti i jasno je kako nikakvi potezi vezani uz njega ne mogu promijeniti kurs kojim su krenuli Kingsi (ako se konstantno koprcanje na dnu može nazvati kretanjem). NBA si ne može dozvoliti ovako disfunkcionalnu franšizu i pravo je čudo da Stern odlazi u mirovinu s ovakvim neriješenim problemom. Kingsi trebaju nove vlasnike i trebaju ih jučer.

27. HORNETS (2570 bodova)

Gordon se konačno vraća, a s njim se vraća i nada da bi mogli isplivati s dna - Gordon je talent koji može preporoditi momčad na sličan način na koji to trenutno radi Curry u Warriorsima.

28. WIZARDS (2235 bodova)

Situacija s Wallom još nije dobila definirani rasplet (spominje se kraj siječnja), a to nikako nije dobro za klub koji trenutno kao startnog playa koristi čovjeka kojega su otpisali tijekom ljetnog kampa kao četvrtu opciju na jedinici.

29. CAVS (2125 bodova)

Irving je spojio niz dobrih utakmica, a još više raduje što se korisnim pokazao i Zeller. Za romantike je dobra vijest da se kao dio uže rotacije ukazao i Luke Walton.

30. CATS (1785 bodova)

Koliko god to bilo blesavo reći za najgoru momčad lige, Bobcatsi s Dunlapom rade dobar posao i njihovo ovogodišnje izdanje je duplo bolje od lanjskoga. Ok, čovjek je vrlo brzo naučio da NCAA stil obrane s puno presinga baš i nema smisla u NBA, ali, obzirom na talent koji ima na raspolaganju, ne može se osporiti da je do sada izvukao maksimum iz ovoga rostera.

22Dec/1217

THE RANKINGS – WEEK 7.

Posted by Gee_Spot

U tjednu iza nas najveći posao odradili su Nuggetsi koji su kroz pobjede nad Spursima i Grizzliesima ostavili tako dobar utisak na 4 faktora da su skočili s 15. na 7. mjesto. Još je zanimljivije da su u zadnje dva tjedna Nuggetsi konačno opet postali ona momčad koju smo očekivali, u gornjih 10 u napadu, u donjih 10 u obrani, nakon bizarnog ulaske u sezonu kada su, dobrim dijelom i zbog užasnog rasporeda, bili bolji obrambeno nego napadački.

I dok su Nuggetsi počeli hvatati tlo pod nogama i sigurnu playoff poziciju kako smo i očekivali, povratak Rubia podsjetio nas je da bi nešto slično uskoro mogli napraviti i Wolvesi. Za razliku od Denvera, oni još uvijek iza sebe nisu ostavili bizaran ulazak u sezonu, odnosno još uvijek su puno bolji obrambeno nego napadački, ali pobjeda protiv Oklahome jasno je ukazala u kojem će se smjeru kretati njihova sezona jednom kada konačno zaigraju kompletni.

Praktički, Wolvesi imaju roster sposoban boriti se za prva 4 mjesta u konferenciji. Usporedite samo njihov frontcourt s onim Memphisa ili Clippersa - ako nam potonje dvije momčadi ostavljaju dojam nekoga tko može koristiti visinu da mrcvari slabije protivnike, zašto isto ne bi učinili i Wolvesi koji su već sada prva skakačka momčad lige? Čitajući između redaka to bi značilo da je bitka za playoff na Zapadu već gotova, odnosno da ovisi o tome koliko dugo Warriorsi mogu održati ovaj nivo igre. Jasno, govorim isključivo o osobnom dojmu, ali uzevši u obzir probleme Dallasa i Jazza s identitetom, odnosno Houstona s obranom i dubinom, čini mi se kao da su Warriorsima u daljnjem tijeku sezone puno veća prijetnja Curryevi gležnjevi nego momčadi koje se trenutno motaju oko 50% učinka.

I da, kako su blagdani pred nama, iskoristimo priliku da svakoj franšizi poželimo ostvarenje barem jednog cilja u idućoj godini.

1. CLIPPERS (5690 bodova)

Zaboravite na ove priče kako su Clippersi ostvarili povijesni niz protiv laganog rasporeda. Njihov ulazak u sezonu bio je poprilično težak i trenutni mekši raspored samo je stvari doveo u balans. Plus, bez obzira tko ti bio protivnik, pobjeđivati na strani i to s dvoznamenkastom razlikom odlika je najvećih. Clippersi su u svojih 11 pobjeda (5 u gostima) nabili +165 koš razliku, dakle pobjeđivali su u prosjeku s 15 razlike. Ovakva ostvarenja odlika su šampionskih momčadi i to više nije slučajno.

Dakle, što možemo poželjeti ovakvoj momčadi nego da nastavi i dalje biti najbolja u ligi.

2. SPURS (5315 bodova)

Popu i momcima možemo poželjeti da konačno dobiju nekoga relevantnog na uvjerljiv način - izuzmemo li pobjede u doslovno zadnjim sekundama protiv Thundera, Memphisa i Lakersa, Spursi su izgubili svaku utakmicu koju su igrali protiv top 10 momčadi (dva poraza od Clippersa, jedan od Miamia, Knicksa i Thundera). Koliko god statistički bili sjajni, u svim ovim dvobojima bila je jasno kako njihova obrana nije ni upola tako uvjerljiva kao protiv slabijih protivnika (poraz od Thundera u kojem su ih Ibaka, Durant i Westbrook izrešetali s poludistance jasno je još jednom pokazao njihovu slabost u branjenju pick & rolla). Pročitajte u tome što god želite vezano za njihove šanse u playoffu.

3. THUNDER (5020 bodova)

Kevin Durant igra na MVP razini i nemojte si dopustiti biti fan košarke i ne gledati čovjeka u akciji kad god stignete. Nisu samo njegove brojke skočile do neba, već i govor tijela jasno govori da je ovaj dugonja pred nama izrastao u muškarca koji je svjestan svojih odgovornosti. I to muškarca kojega je nemoguće braniti - Andrei Kirilenko je valjda najpametniji 1 na 1 obrambeni igrač na svijetu, s rasponom ruku ovećeg kondora, ali čak je i on djelovao nemoćno pored stvorenja visokog 206 centimetara s još dužim rukama čiji je šut jednostavno nemoguće blokirati.

S ovakvim Durantom, Oklahoma doslovno može na parket istrčati s 4 NBDL igrača i računati na playoff, ali, misle li osvojiti naslov, trebat će im bolja top 8 rotacija. Stoga im zaželimo da to pitanje riješe tijekom sezone jer samo im taj detalj stoji na putu postajanja dinastijom - udarne tri opcije su im fantastične, Martin i Sefolosha su sjajni u svojim rolama, Maynor može proći kao back-up play, ali problem je rotacija visokih. Iako petorka s Collisonom i Ibakom ili Collisonom i Durantom funkcionira sjajno, to i dalje ne rješava ulogu trećeg visokog. I Collison i Perk više su igrači kratkih epizoda nego dugih uloga, a to znači da je i pod košem ogroman teret na Durantu.

4. GRIZZLIES (4940 bodova)

Da nije Bullsa, Memphis bi bio najgora momčad lige po ubačenim tricama. Opet. Stoga, što im drugo možemo zaželjeti nego da se do kraja prijelaznog roka dočepaju rasnog šutera.

5. HEAT (4895 bodova)

Shvatili su da bez obrane ipak neće ići, a nove rotacije odmah su dovele do napretka - Heat je već među prosječnim obranama lige. Ipak, nije zgorega zaželiti im da nabasaju na kvalitetnu užu rotaciju jednom kada stvari postanu ozbiljne. Nakon udarne trojke i dva pouzdana veterana (Battier i Allen), Spoelstra nema čovjeka na kojega trenutno može računati. Haslem je gotov, Miller je nebitan jer su na bokovima već pokriveni, Lewis je Lewis, Anthony je zakopan na klupi, a Chalmers igra toliko loše da mu minute krade Coleova mikrofonka. Njihov playoff tako će još jednom biti pun šokova, a pomalo je i fascinantno da imaju veće šanse otići do kraja nego znati na koga mogu računati kada bude najpotrebnije.

6. HAWKS (4850 bodova)

Atlanti želimo raspad Lakersa koji bi Dwighta naveo da pomisli kako mu je možda ipak najbolje u manje eksponiranim sredinama na jugoistoku. A što se njihovih redovnih visokih pozicija na ovim rankingsima tiče, evo jedan podatak koji im govori u prilog - Hawksi do sada imaju skalpove Clippersa, Thundera, Memphisa i Denvera, što je jednak broj pobjeda nad trenutnim top 10 momčadima kakvoga imaju Spursi i Thunder.

7. NUGGETS (4435 bodova)

U tjedan dana izbili su u top 8, što će tek biti kada im raspored konačno popusti i kada se zalaufaju doma? Razlog je jednostavan - uigravaju se. Iggy postaje sve važniji playmaker (u zadnjih 10 tekmi imao je više asista nego u 17 prethodnih), Gallinari je u istom periodu popravio učinak s trice, a i Lawson sve manje oscilira. Nakon lošeg perioda na gostovanjima, Fariedova i McGeeova energija opet je počela donositi rezultate. Možda ne mogu ništa braniti, ali rijetko tko može trčati gore-dolje s ovom dvojicom.

Uglavnom, možemo im samo zaželjeti da se u predstojećem nešto lakšem periodu dodatno poslože kako treba i koliko mogu. Jer, ne treba zaboraviti da je Iggy izborio all-star status igrajući isključivo krilo, dok je u Denveru isključivo bek. Jasno, u današnjoj NBA bočne pozicije se itekako preklapaju, ali, iako više nije bitno s kojih pozicija dolazi kakav učinak, svaka momčad treba zdravu dozu obrane, šuta i kreacije sa svojih bokova. Gallinari je šuter, Iggy kreator i to na papiru izgleda kao dobra kombinacija, ali u stvarnosti ipak treba pričekati dok se ljudi naviknu na novi kontekst i nove zakonitosti svoga partnerstva.

8. WARRIORS (4410 bodova)

Ima li im smisla poželjeti išta drugo osim da izdrže Curryevi zglobovi? Rookiei će kad-tad naletjeti na zid, ali Curry, Lee, Landry, Jack i Thompson više su nego sposobni izdržati lov na playoff.

9. KNICKS (4285 bodova)

Hm, što poželjeti Knicksima? Da im zaželimo da i dalje nastave zabijati tricu s 40% šuta? Ili da Kiddova renesansa potraje što dulje (više ne igra na MVP razini već samo kao obični all-star)? Kad bolje razmislimo, možda je najbolje da potraje ova neviđena kontrola lopte koja im omogućuje da imaju između 10 i 15 šuteva više po utakmici od prosječnog protivnika. Knicksi uredno osvajaju više lopti nego ih gube, a zatim trećinu tih dodatnih napada pretvaraju u bonus šuteve za tri. Revolucionaran pristup. I kako i dolikuje, ova revolucija ide uz TV prijenos.

10. LAKERS (4200 bodova)

D'Antoni je konačno odlučio trenirati - micanje Artesta na četvorku, a zatim i na klupu, pomoglo je Lakersima da dobiju nekakav balans dok čekaju da Gasol uđe u formu i da se Nash vrati. Doduše, pri tome je startao s Ebanksom što jasno govori o njihovim problemima s dubinom, ali i ovakvi sitni pomaci bolji su od ničega. Stoga im želimo zdravog Nasha i da konačno potvrde brojke koje ih smatraju 15-11 momčadi (ovo odstupanje između statističkog i stvarnog rezultata najveće je u ligi i jasno ukazuje na njihove probleme s kemijom).

11. NETS (4120 bodova)

Želimo im da Lopez izbjegne daljnje komplikacije sa stopalima, ali ne i da izbjegnu Knickse u playoffu.

12. BULLS (4075 bodova)

A šta drugo nego da Rose ne osjeća nikakve posljedice loma.

13. CELTICS (3865 bodova)

Obzirom da se Bass očito nema namjeru dovesti u formu, Aingeu i društvu želimo da pod hitno pronađu tog drugog visokog igrača, po mogućnosti Gortata.

14. ROCKETS (3760 bodova)

Želimo im da igraju s Knicksima svaki dan.

15. WOLVES (3675 bodova)

Želim im da ne dobiju novog vlasnika koji će promijeniti ime klubu u Black Panthers. Šalu na stranu, koliko god simpatično bilo gledati njihovu snježnu petorku i ništa manje bljedoliku rotaciju, protivnicima zasigurno nije do smijeha kada pomisle što ih čeka jednom kada Rubio bude spreman kontrolirati loptu 30 ili više minuta.

Wolvesi su jedna od rijetkih momčadi u ligi s cijelom petorkom triple-threat opcija. Zamisli ovo - Rubio koristi Pekovićev pick i pred njim se otvara sljedeće more mogućnosti: uposliti Peka koji je doktor finiširanja u pick & rollu (zbog čega mi nije nimalo jasno zašto Adelman uporno igra pokretni napad s gomilom križanja u kojem Pek uglavnom završi u post-up situaciji u kojoj njegovi limiti puno više dolaze do izražaja) ili ući u sredinu i uposliti nekoga iz najveće spot-up ergele majstora u ligi.

Love, Barea, Shved i Kirilenko su redom igrači koji licem košu mogu napraviti sve što požele i zato sam uvjeren da su dani napada Minnesote u donjoj trećini lige prošlost. Nemoguće da pored ovakve kombinacije šutera, asistenata i driblera (svi iznad prosjeka za pozicije koje igraju) vječno ostanete u društvu Hornetsa ili Kingsa.

Već smo isticali da Shved igra toliko dobro da Roy nije potreban, ali nedostatak šuterskog specijaliste poput Budingera mogao bi biti problem protiv onih najboljih obrana. Stoga ne bi bilo loše da određeni višak igrača Wolvesi iskoriste kako bi našli novog šuterskog specijalista. A ima li boljega od Redicka trenutno? Plus, čovjek bi se idealno uklopio u trenutnu rasnu kompoziciju momčadi.

Jasno, pitanje je koliko Magic želi Derricka Williamsa sada kada se i Nicholson i Harkless čine budućnošću na pozicijama 4 i 3, a i bi li se Wolvesi tek tako bili spremni odreći svog drugog picka za igrača koji će otići na ljeto. Ali, poanta je da opcija imaju. A jedna je i riješiti se Ridnoura, koji je pored Baree i Shveda potpuno nebitan (nema njihovu vrhunsku combo komponentu u igri, a držati ga samo radi 15 minuta iza Rubia nema smisla jer te minute su ionako potrebne spomenutoj dvojici).

Upravo na primjeru Ridnoura dat će se vidjeti koliko je Adelman još lucidan – nije tajna da ga Ridnour svojim stilom igre i fizikalijama podsjeća na vlastite igračke dane, ali isto tako nije tajna da je Ridnour već dvije godine najveća slabost Wolvesa zbog prevelike minutaže u odnosu na talent. Nakon povratka Rubia u punu formu, on nema što raditi u užoj rotaciji, a liga je puna momčadi kojima bi dobro došao drugi play takvog pedigrea s relativno skromnim ugovorom (recimo, baš bi jedan takav dobro došao i Orlandu koji kao zamjenu za Nelsona koristi kombinaciju Redick-Moore – svaka čast Redicku što je u ovoj fazi karijere uspio šuterskoj komponenti dodati i ovu kreativnu i vrtiti pick & roll, ali ni jedan ni drugi nisu rasni combo igrači već prije svega priučeni zbog potreba momčadi, što je itekako vidljivo na oba kraja parketa).

16. JAZZ (3650 bodova)

Molimo vas, prekinite više ovaj cirkus i odlučite što ste. Osrednja momčad s dva granična all-star igrača pod košem i najslabijim vanjskim parom u ligi ili potencijalna buduća sila s hrpom mladog talenta.

17. MAGIC (3570 bodova)

Želimo im da konačno počnu nizati poraze jer ovo ne miriše ne dobro - Vaughnova družina izgleda spremna ne samo donijeti trofej za trenera godine svom lideru, već i plasirati se u playoff, što bi ih ostavilo bez šanse u lutriji. A koliko god da je Orlando privlačno tržište zbog sunca i poreza, sumnjam da se Henniganov plan bazira na slobodnim igračima koliko na ulovu na draftu.

18. BUCKS (3535 bodova)

Obzirom da je Skiles izdržao ovoliko cigli Jenningsa i Ellisa bez da je ikoga zadavio u svlačionici, želim im da konačno uđu u taj playoff, prije nego se na ljeto sve raspadne.

19. PACERS (353O bodova)

Želimo im uspješan nastavak razvoja Georgea, kao i to da Hibbert konačno počne zabijati preko 40% sa svojih 218 centimetara.

20. MAVS (3240 bodova)

Želimo im bezbolnu tranziciju u doba bez Dirka koje je bliže nego što itko misli - nakon dvije bačene sezone, dogodine na rosteru imaju praktički samo Nowitzkog. Najgore što mogu napraviti je potpisati niz veterana kako bi lovili playoff, a onda ostati i bez Dirka, ali i bez prostora na salary capu. Ovako, ostanu li i dogodine strpljivi kao što su zadnje dvije sezone, već 2014. smiješi im se potpuna financijska fleksibilnost kakvu je imao Heat kada je potpisao veliku trojku.

21. PISTONS (3165 bodova)

Da Dumars ne postane opet nestrpljiv i na ljeto ne uništi ovaj prozor koji im se otvara - s novim lutrijskim pickom idućeg ljeta i čistim salary capom 2014. ova franšiza je konačno spremna okrenuti novu stranicu.

22. BLAZERS (3095 bodova)

Od sveg srca im želim da više ne moraju slati ni jedan lutrijski pick prijevremeno u mirovinu zbog ozljede.

23. RAPTORS (3005 bodova)

Da li je bezobrazno zaželjeti da Bargnani nestane? Od kada je otpao zbog ozljede, momčad se preporodila, posebice u obrani, što potvrđuje i skok s 28. na 23. poziciju. Ako ste skloni tračevima i "novinarstvu", onda ćete najveći razlog pronaći u probuđenom motivu kod igrača nakon što je iz svlačionice, pa makar na kratko, maknut čovjek koji je svojim nedodirljivim statusom u momčadi svima bio trn u oku.

Ako pak vjerujete u opipljivije i manje bombastične aspekte života, onda vam je pak jasno da korelacija između sve bolje obrane i Bargnanievog izostanka uporište ima u sasvim logičnim košarkaškim stvarima - umjesto igrača manje u obrani i skoku, Casey je konačno minute pod košem rasporedio na dva fajtera (Davis i Johnson), čije prisustvo je automatski olakšalo i život Valanciunasu koji odjednom ne mora pokrivati rupe ne sve strane.

Jasno, da je Bargnani šutirao kako zna i da tako pomogao napadu, njegova zamjena s dva solidna igrača možda ne bi bila toliko bitna, ali, kad uzmemo u obzir da je gađao najgorim postotcima u karijeri što ga je činilo doslovno beskorisnim, računica je jasna - Raptorsi su igrom slučaja otkrili kako je igrati 5 na 5 nakon što su prvi dio sezone igrali 4 na 5.

24. SIXERS (2905 bodova)

Kako stvari stoje, najbolje što im možemo poželjeti je da iduće ljeto Bynum odšeta i tako ih natjera na rebuilding, jer, vežu li još njega i Turnera dugoročno uz Holidaya i Younga, čeka ih novih 5 godina osrednjosti.

25. SUNS (2900 bodova)

Trudim se izbjeći želje koje nemaju baš nikakve šanse da se ostvare, ali u slučaju Sunsa nemam izbora nego zaželjeti da Sarver i kompanija konačno povuku jedan pametan potez.

26. KINGS (2670 bodova)

Riješite se što prije braće Maloof jer ovo stvarno više nema smisla. Kingsi su prva momčad koja je digla ruke od sezone, nemaju ni vizije ni znanja kako dalje, mladi igrači propadaju umjesto da napreduju... Ovo ne može biti slučajno i samo potvrđuje važnost identiteta na svim razinama kluba - ako nemate kulturu na vrhu, ne možete je očekivati ni u svlačionici.

27. HORNETS (2510 bodova)

Pelicansima želimo da Eric Gordon konačno riješi probleme s tim svojim nesretnim koljenima.

28. WIZARDS (2365 bodova)

Da li je pretjerano zaželjeti im novog GM-a?

29. CAVS (2155 bodova)

Treba li im poželjeti išta više od toga da ozljede konačno ostave Irvinga na miru pa da se momak u miru može posvetiti pripremi za kvantni skok? Treba? Suigrače? Shit.

30. CATS (1770 bodova)

I dalje su najgori u ligi, ali svejedno im želimo da Jordan ne prekine odrastanje Dunlapa i mladih snaga nekim ishitrenim tradeom, bez obzira koliko to iskustvo bilo bolno.

19Dec/1215

THE ROOKIES

Posted by Gee_Spot

Iako četvrtina sezone baš i nije neki uzorak za izvlačiti ozbiljne zaključke, izračunao sam IOR učinak ovogodišnjih rookiea nakon 20 i nešto utakmica čisto da vidimo kakva su kretanja. Za početak nekoliko bitnih napomena. Iako IOR ima sasvim dovoljno alata da sreže odstupanja uzrokovana kontekstom i prilagodi ih srednjoj vrijednosti, većina rookiea ima tako limitirane role da njihovi učinci, bili oni pozitivni ili negativni, jednostavno nemaju nikakvog uporišta u stvarnosti. Kako bi izbjegli situaciju da neka imena dobiju izuzetno dobre ili izuzetno loše ocjene na osnovu ničega, u predstavljanje sam uključio samo one igrače koji su skupili 200 ili više minuta.

U izbor je tako ušlo samo 27 od ukupno 67 igrača prve godine koji su istrčali na parket (dvojica iz prve runde još se nisu ni skinula u dres – Fab Melo i Royce White). Iako se ne radi o definitivnim činjenicama (ovakav način ocjenjivanja učinka može poslužiti kao ozbiljan alat za evaluaciju tek nakon uzorka od dvije do tri sezone), vrijednost ovih brojki kao putokaza trenda u kojem se kreće karijera neosporna je čak i na ovako malom uzorku. Drugim riječima, ako netko trenutno ima sjajne brojke i već kao rookie se nameće kao legitimna NBA opcija, male su šanse da će u budućnosti nestati s radara. Osim, naravno, ako se dotični ne zove Tyreke Evans.

1. Anthony Davis (89 bodova)

Zadrži li ovaj broj bodova do kraja, Davis će već u prvoj sezoni biti top 25 igrač u NBA. Mislim da tome više ne treba ništa dodati, osim da ima najbolje brojke za visokog igrača još od Duncana iako ima tri sezone manje NCAA iskustva nego što ih je imao Timmy u svojoj rookie sezoni. Usporedio sam statistiku top 5 pickova do 1980. i preostala imena koja su u rookie sezoni imala učinak sličan Davisu su Chris Paul, Chris Webber i Hakeem Olajuwon, dok su Michael Jordan i David Robinson nedodirljivi sa najboljim rookie godinama u modernoj povijesti (ako modernu povijest računamo od 1980-ih, točnije od dana kada su Larry i Magic počeli spašavati ligu od Kareemove dominacije). Ono što najviše ohrabruje je da je sve ovo temeljeno na napadu, bez obrambenih brojki (isključimo li blokade, Davisov ulazak u NBA na ovom dijelu parketa je - katastrofa). To znači da će Davis biti još bolji kada svoju sposobnost čuvanja reketa nauči koristiti na ovoj razini (što dobrim dijelom počiva i na potrebi da počne unositi više kalorija, iako nedostatak mase ne može u potpunosti opravdati činjenicu da trenutno izgleda kao da se prvi put u životu susreo s obrambenim rotacijama). Sve u svemu, ako je i bilo sumnji u njegovu NBA karijeru, mislim da su već danas one potpuno nepotrebne – Davis je poseban igrač i vrlo vjerojatno nova NBA franšiza.

2. Damian Lillard (68 bodova)

Zanimljivo, Kyrie Irving je prošle sezone završio kao najbolje plasirani rookie s 69 bodova, tako da možemo reći kako je Lillard u izuzetnom društvu. Obzirom na razliku u godinama (Lillard je dvije godine stariji iako ima NBA sezonu manje), jasno je kako Irvingov talent garantira puno veće domete (ili, da postavimo to drugačije, nema šanse da za dvije godine Irving i dalje bude u bodovnom razredu treće opcije), ali Lillard je već sada šuterski, kreatorski i fizikalijama dovoljno dobar da nastavi odrađivati rolu druge ili treće opcije godinama. Iako je Irving u svemu (osim u količini izgubljenih lopti) za dlaku bolji, ono što ih povezuje obrambena je jalovost. Međutim, ona je prije svega produkt konteksta koji uključuje privikavanje na NBA i igru u lošim obrambenim kolektivima. Aktivnost, IQ i atleticizam su tu i nema razloga da jednoga skorog dana obojica ne izrastu u all-round klase.

2. Andrew Nicholson (68 bodova)

Slično Lillardu, Nicholson je NCAA veteran ispoliranih vještina koji se brzo nametnuo kao legitimna pick & pop opcija u ligi. Ono što ga diže iznad kategorije specijalca koji tek razvlače reket su sjajno kretanje bez lopte i sposobnost realizacije u reketu na desetke različitih načina - iako fizički nema masu za dominirati u skoku i vladati golom silom u sredini, Nicholson je već sada post-up umjetnik u rangu Carla Landrya. Ono što ga trenutno pak izdiže debelo iznad Landrya i što mu otvara priliku da realizira jednu puno veću usporedbu, onu s Davidom Westom, obrambene su brojke koje se trenutno nalaze debelo iznad učinka koji se očekuje od rookiea, makar i 23 godine starog.

4. Michael Kidd-Gilchrist (64 boda)

Njegova energija i zrelost za godine su već odavno opjevane, kao i nedostatak šuterskog dometa, ali ono što oduševljava je podatak da je, čak i bez pouzdanog skok-šuta, MKG dobio najviše bodova u IOR-u za vještine - uz solidan broj koševa do kojih dolazi aktivnošću (uglavnom kroz tranziciju, ulaze i cutove), momak je izuzetan asistent i skakač za poziciju. Mislim da već sada možemo reći kako se radi o budućem 1 na 1 davitelju u rangu Iguodale, Jamesa ili Denga, tako da uopće nije teško zamisliti dan kada će biti kompletna all-round zvijer.

5. Andre Drummond (57 bodova)

Od Drummonda smo očekivali hrpu NBA action akcija, ali ne i to da od prvog dana bude koristan rotacijski igrač. Momak ne samo da skače, lijepi blokade i zakucava, već to čini ritmom koji ga već sada klasificira kao startera u ligi. Jasno, njegova igra je trenutno sastavljena isključivo od banana s leđa u obrani, odnosno od trpanja otpadaka u napadu, ali, kada to radiš ovako učestalo (top 8 u skakačkim i blokerskim postotcima među igračima koji su skupili više od 200 minuta), vrijednost ti se ne može osporiti. Izgleda da se strah od pasivnosti zbog kojega je Drummond potonuo na draftu pokazao potpuno neutemeljenim. One druge brige, o sirovosti njegove igre, realne su, ali i puno manje problematične u svjetlu ovakvih brojki. Koje su, da napomenemo i to, bolje od onih Dwighta Howarda u rookie sezoni. Točnije, kad smo već povukli paralale s ranijim draftovima, recimo i ovo - da kojim slučajem Drummond ostvaruju ovakav učinak za 28 umjesto za 18 minuta, našao bi se odmah iza Davisa i bio bi u konkurenciji za jednog od najboljih rookiea zadnjih 20 godina.

6. Alexey Shved (46 bodova)

Iako po broju bodova spada u NBA startere, Shved je idealan kao lider druge postave zbog combo kvaliteta. Može igrati obje vanjske pozicije, ali njegova kvaliteta proizlazi prvenstveno iz kreativnosti s loptom, bilo da otvara prilike sebi ili drugima, zbog čega bi bilo poželjno da Wolvesi u njemu razvijaju svog Manua, Crawforda ili Redicka.

7. Brian Roberts (33 boda)

Roberts je dokaz koliko solidnih košarkaša čeka uokolo i koliko je nepotrebno gubiti vrijeme na ostarjele veterane ili nedovoljno zrele projekte. Čovjek ima 27 godina, iza njega je sjajna NCAA karijera i niz sezona u Izraelu i Njemačkoj. Hornetsi su tražili jeftinu opciju s klupe sposobnu kreirati za sebe i druge i našli su je u iskusnom combo-strijelcu koji nedostatak NBA tijela i atletskog talenta kompenzira poznavanjem igre. Nije Roberts ništa posebno, a pogotovo nije igrač koji će se nastaviti razvijati, ali kao jeftina opcija s klupe apsolutno pokazuje da zaslužuje mjesto u NBA. Sve što mu je trebalo bilo je puno strpljenja i malo sreće.

8. Kyle Singler (31 bod)

Primijetili ste da, kad maknemo top 3 talent poput Davisa, Drummonda i Kidd-Gilchrista, na popisu do sada dominiraju iskusni igrači s godinama i godinama košarkaškog staža? E, pa Singler se sa svojim kompletnim NCAA iskustvom uz dozu Eurolige u takav trend itekako uklapa. Ono što njega čini korisnim NBA igračem prije svega je izuzetno shvaćanje svoje uloge u momčadi na oba kraja parketa, što mu omogućava da izvuče maksimum iz tek solidnih fizikalija (trećina njegovih koševa dolazi iz spot-up situacija, a još trećina iz tranzicije i cutova).

9. Dion Waiters (30 bodova)

Waiters je i na Syracuse igrao igru combo-beka koji troši gomilu napada, a sličan trend nastavlja se i u NBA. Nije nemoguće da takav igrač uspije postati starter, ali, da bi nekako nadoknadio manjak šuterske učinkovitosti i gomilu izgubljenih lopti, morao bi barem biti dominantan u obrani. Waiters za sada ne pokazuje ništa što bi ga izdiglo iznad kategorije budućeg šestog igrača.

10. Pablo Prigioni (28 bodova)

Da Pablo zna svoj posao, u to nije bilo sumnje. Međutim, prognozirati kako će se u NBA ritmu ponašati 35 godina staro tijelo koje nikada nije igralo u ovakvom kontekstu bilo je nemoguće. Sada pak znamo da mu 14 minuta po utakmici u ulozi back-up playa nisu nikakav problem i da je sasvim solidan na oba kraja parketa. Što samo još jednom potvrđuje tezu da je pronaći solidnog back-up playa najlakši posao prilikom slaganja momčadi (osim ako ste Blazersi pa angažirate Ronniea Pricea).

11. Harrison Barnes (25 bodova)

Nemamo još ni približno odgovor na pitanje hoće li Barnes ikada postati ozbiljna napadačka opcija, ali, čak i u ovoj šljakerskoj 3&D roli koju trenutno odrađuje dok krpa izostanak veterana Rusha i Jeffersona, vidljiva je tendencija da mu se spusti lopta na blok kako bi u stilu Jamesa ili Piercea završavao post-up situacije šutom iz okreta kao da je i dalje na North Carolini. Što je pozitivno, jer njegov atleticizam i all-round talenti definitivno zaslužuju veću rolu. Dakle, njegov IOR je rezultat prije svega trenutne uloge i škole koju prolazi, dok eye test ukazuje na neminovan budući rast.

12. Meyers Leonard (20 bodova)

Osim meke ruke Leonard za sada nije pokazao previše i njegov učinak back-up centra baziran je isključivo na pick & pop pokušajima i za centra fantastičnom postotku slobodnih (čak 86%). Blokersko i skakački ispod je potrebne razine što nije dobar znak - iako ima samo 20 godina, što ga može opravdati u manjku shvaćanja igre u obrani, za manjak aktivnosti pod obručima opravdanja nema. Tu je razlog sljedeći - ili si mekan ili nisi dovoljno dobar atleta. Što god od ovo dvoje bilo, ne obećava u slučaju čovjeka koji bi za život trebao zarađivati u sredini reketa.

13. Jared Sullinger (19 bodova)

Sullinger je skakanjem opravdao pozitivna očekivanja, a igrom u obrani negativna, ali ono što ga trenutno drži ispod granice ozbiljnog rotacijskog igrača je ispod-prosječni učinak u pick & pop akciji. Kad ga šut konačno počne slušati, a hoće jer ima dokazanu ruku za ovaj tip igre, trebao bi dodati destak bodova na svoj konto i nametnuti se kao koristan visoki u užoj rotaciji.

13. Jeff Taylor (19 bodova)

Taylor je iskusan (23 godine) i na NCAA razini dokazan igrač zadatka u 3&D roli. Međutim, sve što trenutno pokazuje zasniva se prije svega na izuzetnim fizikalijama dok su šut za tri i 1 na 1 obrana ispod potrebne razine. Kako stvarno ima sve fizički potrebno da se izbori za dug život u ligi, trenutne slabosti pripišimo fazi navikavanja.

13. Jonas Valanciunas (19 bodova)

Dobra stvar kod Valanciunasa je izuzetna energija koju iskazuje na oba kraja parketa, bilo da se radi o postavljanju blokova u napadu ili rotacijama u obrani. Naravno, sve to uglavnom ne završava konkretnim rezultatima, pogotovo u obrani gdje često gubi poziciju, ali ta kombinacija pokretljivosti, srca i tehnike garancija je da će Raptorsi kroz idućih 5-6 sezona razviti svog franšiznog centra. Meka ruka i solidan osjećaj za asist samo su pokazatelj da bi taj stabilizator pod košem mogao izrasti i u ozbiljnu napadačku opciju.

16. Jae Crowder (15 bodova)

Prelazak isključivo na perimetar oduzeo je dio Crowderovih kvaliteta koje su na NCAA razini dobrim dijelom počivale na energiji u reketu. Treba se priviknuti na situaciju u kojoj mu napad više neće toliko dolaziti iz kretanje bez lopte ili kupljenja odbijanaca koliko iz spot-up situacija, odnosno u kojoj će većinu obrambenih zadaća odrađivati na perimetru u 1 na 1 okolnostima.

17. Nando De Colo (14 bodova)

De Colo je solidan all-round čija najveća vrlina je ta što je u stanju odigrati sve tri vanjske pozicije i ponuditi dovoljan omjer šuta, kreacije i borbenosti da tijekom njegova boravka na parketu momčad ne potone. Idealan vojnik za sistem Spursa.

18. Tyler Zeller (13 bodova)

Zeller ima visinu i može skočiti, ali, za izboriti veću ulogu od dodavača ručnika, u budućnosti će morati zabiti još ponešto osim zicera kako bi sakrio nedostatak pokretljivosti i snage u obrani.

19. Bradley Beal (12 bodova)

Beal je šuterski i kreatorski, pa i kao all-round, u NCAA pokazao izuzetne vještine, stoga pripišimo njegov mizeran učinak u prvoj četvrtini NBA karijere kontekstu. U Wizardsima se trenutno od njega jednostavno previše traži i nema nikoga da mu olakša život, što je dovelo do totalne napadačke katastrofe. Ono što je najvažnije - Beal ima tek 19 godina i ovakvo iskustvo će ga samo ojačati. Jasno, ako je stvarno takav lutrijski as kakvim smo ga smatrali.

20. Maurice Harkless (11 bodova)

Nicholson nije jedini razlog za zadovoljstvo u Orlandu - Harkless još uvijek nema pojma što bi trebao igrati u napadu, ali lakoća kojom leti po parketu i skače, skuplja blokade, krade lopte i trči u tranziciji jasan su pokazatelj da se radi o atleti prve klase. Kako je u pitanju još jedan tinejdžer, jasno je da u Orlandu samo trebaju imati strpljenja kako bi razvili barem novoga Geralda Wallacea.

21. Festus Ezeli (9 bodova)

Gurač u reketu na NCAA razini ostaje i gurač u reketu na NBA razini. Sada doduše još teže dolazi do zicera koje može zabiti, ali skok i 1 na 1 obrana u postu trebali bi mu omogućiti dugu karijeru back-up petice.

22. Thomas Robinson (-4 boda)

Osnovni Robinsonov problem je što se našao u klubu koji je već imao definiranu rotaciju pod košem. A kako su njegove vrline prije svega šljakerske, nije mu lako preskočiti slične veterane u hranidbenom lancu. Robinson je najsvježiji primjer kako treba znati dešifrirati kontekst. Njegove sjajne brojke na Kansasu bile su isključivo produkt dviju stvari - ogromnog volumena lopti koji je imao na raspolaganju te činjenice da je najčešće bio muškarac među dječacima kao igrač treće godine. Prelaskom u NBA taj kontekst nestaje - Robinson više nije najsnažniji igrač na parketu, već tek jedan od mnogih visokih prosječne visine, mase i atleticizma. Također, iz situacije u kojoj se tolerira ogromna potrošnja (bilo kroz izgubljene lopte ili isforsirane šuteve) dolazi u okruženje u kojem nakon svake greške ide na klupu. Drugim riječima, Robinson se tek mora izmisliti kao NBA igrač, a za to treba vremena. Ono na čemu može početi graditi karijeru je izuzetan osjećaj za skok, a sljedeći korak bi bio prestati trošiti napade kao da je prva opcija i naučiti kako dolaziti do lakih koševa.

23. Draymond Green (-12 bodova)

Kao i Robinson, Green je također bio dominantan NCAA igrač na račun all-round talenta, iskustva i fizičke snage. U NBA je on tek još jedan tweener bez iskustva koji mora pronaći nišu. Usprkos neospornoj energiji teško ga je zamisliti u rotaciji Warriorsa jednom kada se vrati Bogut iz jednostavnog razloga što u ničemu nije izuzetno dobar. Razlog zbog kojega trenutno ima NBDL-u primjeren IOR leži u očajnom šutu (27% iz igre), gomili izgubljenih lopti (1 naprema 1 u odnosu na asiste) i očajnim rezultatima u obrani reketa.

24. Terrence Ross (-15 bodova)

Ross je izuzetan atleta koji bi se trebao razviti u barem solidnu 3&D opciju, a razlog zbog kojega je trenutno na NBDL razini očajan je šut - dok "zabija" tricu s 27% i slobodna s 55%, uzalud mu sasvim solidna prezentacija u obrani.

25. Austin Rivers (-19 bodova)

Nakon što je cijeli život proveo igrajući 1 na 5 i nakon što je navikao da si lakoćom kreira šut, Rivers je naišao na zid kada se suočio s NBA obranama naviknutima braniti puno opasnije haklere. Njegov dribling i šut nisu nestali preko noći, ali momak će morati naučiti nove trikove ako ikada misli biti dio ozbiljne rotacije. Uostalom, njegove spot-up brojke su odlične i jasno ukazuju na to da šuterski talent postoji (i u kojem se smjeru treba okrenuti), a trenutni problem su izolacije i ulazi koje realizira učinkovitošću epileptičara. Mislim, nije da se događa nešto što nismo predvidjeli - to da Rivers vjeruje da je novi Kobe znali su svi - tako da je sada ključno koliko će mu trebati da dođe u dodir sa stvarnošću i šutu za tri doda organizatorske sposobnosti te se tako razvije u solidnog combo-beka s klupe. To bi mu svakako bilo lakše da je ostao još dvije-tri sezone u NCAA gdje bi brusio zanat.

26. Darius Miller (-25 bodova)

Darius Miller je veteran koji je završio na draftu samo zbog činjenice da je igrao na Kentuckyu i da ima visinu i građu NBA swingmana. Momak nema ni talenta ni vještina koje bi mu garantirale stalnu NBA rolu, a višak godina jasno ukazuje da velikog individualnog razvoja neće biti. Za biti 3&D opcija na boku NBA rotacije moraš imati ili vrhunski šut ili brzinu za igrati vrhunsku 1 na 1 obranu, a Miller nema ni jedno ni drugo.

27. Doron Lamb (-34 boda)

Kako nema fizikalije za biti išta više od šuterskog specijalista, Lamb je osuđen boriti se za opstanak u ligi zabijanjem otvorenih šuteva. Kako trenutno trice gađa 21%, slobodna 46%, a iz igre 34%, jasno je kako je na najboljem putu za Euroligu (na Kentuckyu tijekom dvije godine tricu gađao 48%).

14Dec/1224

THE RANKINGS – WEEK 6.

Posted by Gee_Spot

Ovaj put će tjedni pregled sadržavati nešto manje teksta, kao i sljedeća dva, ali nakon blagdanskih obveza vraćamo se standardnom obujmu kartica. Manjak vremena za pisanje ne znači da nedostaje vremena za gledanje tekmi - dio dojmova svakako će završiti u nekom dodatnom postu ili podcastu. Da ne duljimo, evo kako 4 faktora ocjenjuju raspored snaga u ligi nakon 6 tjedana igre.

1. LA CLIPPERS (5480 bodova)

Blake igra sve bolje, kao momčad gube sve manje lopti – to je očekivani razvoj situacije nakon slabijeg ulaska u sezonu po tim stavkama. Ali, ono što nismo očekivali je da će Bledsoe i Crawford nastaviti s vrhunskim partijama, trenutno pružajući Clippersima startni učinak s klupe. Kad spojite sve ove pluseve, dobijete trenutno najpotentniju momčad Zapada.

2. SAN ANTONIO (5215 bodova)

Kawhi Leonard je pred povratkom u rotaciju, a to znači da će Spursi uskoro postati još ubojitiji na oba kraja parketa.

3. MEMPHIS (4985 bodova)

Ok, već smo apsolvirali pad šuta i povratak u stare skučene okvire, ali ono što se sada događa puno je veći problem za Memphis – nakon all-star ulaska u sezonu, Mike Conley pada učinkom i utjecajem na igru. To znači da ni onaj jedini način da Memphis bude bolji, a taj je razvitak jezgre, nije održiv. Dodaj tome i sve slabije partije Tonya Allena i jasno je kako ni konačno zdravi Memphis nema previše prostora za napraviti korak naprijed u odnosu na ono što smo vidjeli zadnje dvije godine.

Dovođenje Johna Hollingera neće riješiti probleme na parketu, ali njegov angažman jasan je pokazatelj da nova uprava zna što radi - biti u diviziji s tri momčadi koje su analitiku odavno učinile sastavnim dijelom procesa donošenja odluka (Dallas, Houston i San Antonio u Beechu, Moreyu i Farkasu već godinama imaju svoje Hollingere) jednostavno je nužnost, posebice kada si na tako malom tržištu koje mora koristiti svaki mogući način da si olakša život.

4. OKLAHOMA (4955 bodova)

Napad briljira, ali obrana lagano pada pod teretom slabašnih učinaka u skoku i kontroli lopte.

5. MIAMI (4740 bodova)

Sitne promjene rotacije i korištenje Jamesa više na perimetru donijeli su pozitivne pomake u obrani koja više nije katastrofalna već samo - loša.

6. ATLANTA (4625 bodova)

Pozitivan trend je da Josh Smith igra sve bolje i bolje – nakon lošeg ulaska u sezonu zadnjih nekoliko tjedana uhvatio je standardnu formu i uletio iz jedne lude krajnosti u drugu – nakon što je u sezonu krenuo s šutom ispod 40% usput trice gađavši 2-10 (govorimo o prvih 10 tekmi), u sljedećima je skočio na 50% pogodivši usput 10 od 16 trica. Kao što kaže popularna TV emisija, istina je negdje u sredini.

Negativan trend bi bio da Horford još nije na all-star razini, kao i to da nisu u stanju doći na liniju ili kontrolirati skok. Pouzdan znak da bi vrlo lako mogli ispasti u prvoj rundi. Opet.

7. NEW YORK (4575 bodova)

Šuterska rapsodija se nastavlja, Jason Kidd i dalje igra kao all-star i dok je tako Knicksi imaju najveće šanse skinuti Heat.

8. GOLDEN STATE (4390 bodova)

U ligi u kojoj favoriti igraju u drugoj brzini i još se mozgaju oko identiteta, a desetak momčadi već je diglo ruke od sezone zbog spleta okolnosti, pristup i ozbiljnost Warriorsa čine razliku. Imaju talenta, to je neosporno, ali kad bi ostvarenu statistiku pretvorili u rezultate, bili bi 11-11 momčad. Imati score 15-7, a koš razliku od jedva 20 koševa (manje od poena po utakmici), ravno je čudu, ali to čudo je moguće baš zbog te glave i pristupa. I sad ono najfascinantnije – uspijevaju pobjeđivati neopipljivim kvalitetama (kemija, karakter, inteligencija) usprkos tome što su jedna od najmlađih momčadi u ligi, s tri rookiea u važnim ulogama i dva ključna beka ispod 25 godina. Jackson je položio ispit.

9. LA LAKERS (4225 bodova)

Lakersi gomilaju poraze, ali od poraza puno više brine činjenica da iz utakmice u utakmicu pod D'Antoniem imaju slabiji učinak u ključnom aspektu obrane - postotku protivničkog šuta. I pod Brownom i pod Bickerstaffom Lakersi su imali problema, ali su se držali blizu gornje trećine po ovom faktoru. Dolaskom Mikea pak uslijedio je linearni pad iz susreta u susret koji je kulminirao u zadnjih nekoliko utakmica u kojima su Lakersi prezentirali igru u obrani u rangu Cavsa, Sunsa ili Blazersa. Konstantni pad obrambenog učinka jasan je pokazatelj da oni koji su govorili kako obrana pod D'Antoniem neće biti problem nisu bili u pravu - Mike jednostavno nije u stanju postaviti identitet na tom dijelu parketa, pri čemu mu ne pomažu ni ozljede, tanak roster i trenutno nepostajanje kemije između Kobea i Dwighta na oba kraja parketa.

10. BOSTON (4170 bodova)

Obrana je sve bolja, napad sve slabiji, ali i dalje su dva ključna problema podbačaj Bassa i činjenica da dvojac Terry-Lee nije u stanju zamijeniti sve što su donosili Allen i Bradley. Povratkom Bradleya bit će to puno manji problem jer bi Terryev povratak na klupu trebao popraviti i njegove brojke koje u startnoj roli malo padaju, ali Bass ulazi u formu puno slabije nego što bi jedan profesionalac trebao. Za Božić je tako i dalje prva želja centar koji bi pomogao Garnettu (on i Pierce su, da usput spomenem i to, u dlaku opravdali očekivanja i kako se sezona zahuktava sve bliže su već standardnoj all-star razini) – koliko god da se Green sve solidnije snalazi kao zamjena Pierceu, niska postava s njim kao lažnom četvorkom ne funkcionira, što Riversu izbacuje iz ruke jedan bitan adut s kojim je računao na startu sezone.

11. BROOKLYN (3975 bodova)

Iako ova vanjska trojka igra kao da je preko njih prešao buldožer (Deron usporen ozljedama, Joe i Gerlad usporeni godinama), najveći problem je pod košem, gdje bez Brooka u sredini ni napad, a ni obrana, više nemaju temelj oko kojega će se okupiti. Obrana reketa bez Brookove visine je toliko oslabila (pazite, doslovno se radi samo o visini obzirom da je Lopez bio beskoristan u pokrivanju prostora) da je Avery iz petorke izbacio Humphriesa ne bi li s Evansom dobio igrača sposobnog zatvarati reket tijelom. Da ne govorim da je i učinak klupe nestao zbog efekta domina – ubacivanjem Blatchea u petorku umjesto Brooka, sva napadačka iskra ostala je na Stackhouseu koji se konačno ugasio i prestao zabijati na razini koja je garantirala borbu za titulu šestog igrača godine.

12. CHICAGO (3900 bodova)

Thibodeau je uspio pronaći idealnu rotaciju s puno kraćom klupom nego što je navikao, Bellineli je u ulozi startera dao znakove života (ima puno manje zahtjevnu ulogu spot-up šutera, dok je ulazeći s klupe morao i kreirati) što će dobro doći dok čekaju povratak Hamiltona, Robinson igra na razini najboljih dana u New Yorku dok uz pomoć Hinricha krpa jedinicu (iako Kirk ostavlja dojam čovjeka sposobnog raspasti se svaki tren), a ovo krpanje shvatite doslovno jer Bullsi su u rangu Lakersa i Thundera po kontroli lopte, dakle siju ih na sve strane (možemo Roseov stil igre smatrati kakvim god hoćemo, ali činjenica je da su s njim za komandama Bullsi redovno bili među boljima po izgubljenim loptama).

Ipak, jedan trend posebno zabrinjava. Ne, to nije ogromna minutaža startera, na to smo navikli, iako će biti zanimljivo vidjeti kako će Noah reagirati na pola sezone obzirom da igra 7 minuta više u prosjeku nego ikada (čak 10 više nego lani kada su Gibson i Asik imali puno veće odgovornosti). Ne, to je šuterski pad Carlosa Boozera koji povećanu odgovornost u napadu nije čak ni nadogradio većim brojem šuteva, već srozavanjem postotaka na najniže brojke u karijeri. Ok, obrane su više fokusirane na njega i to je sve razumljivo, ali to samo pojačava dojam o njemu kao sporednom igraču kojega plaćaju kao da je all-star. Najlošiji šut u karijeri u kombinaciji s njegovim obrambenim minusima stavljaju ga u kategoriju igrača za popunu petorke ili čak specijalista s klupe. Drugim riječima, preživi li ovo ljeto bez amnestije, Jerry Reinsdorf zaslužuje najezdu skakavaca i kišu žaba isti dan.

13. MILWAUKEE (3850 bodova)

Buđenjem Ilyasove budi se i napad, igraju sve brže i brže u pokušajima da uhvate lanjski ritam, ali ono što im daje najveće šanse u lovu na playoff je obrana, odnosno količina stop akcija koju generiraju Ellis i Jennings (krađom lopti na perimetru), odnosno Sanders i Udoh (blokadama u reketu).

14. UTAH (3845 bodova)

Jazzeri ponavljaju lanjski recept kvalitetnog napada i šuplje obrane (dobrim dijelom zato što odbijaju povjeriti veće uloge Haywardu i Favorsu). Zanimljivo je istaknuti da su, za razliku od lani kada su dominirali pod oba obruča u skoku, ove sezone treća najgora momčad lige u obrambenom skoku zbog čega primaju abnormalno visok broj koševa u reketu nakon odbijanaca. Ne samo što se radi o čudnom razvoju događaja pored dubine koju imaju na raspolaganju pod košem (sva 4 njihova visoka iznadprosječni su skakači), već im ovako nešto anulira kvalitetu više koju sami imaju u napadačkom skoku. Ovo je previše čudan slučaj da bi trajao, ali postaje očito da je sve teže sakriti Jeffersonovu sporost i Millsapov manjak centimetara čak i u ligi koja se okreće niskim postavama.

15. DENVER (3765 bodova)

Napad se budi i nakon očajnog ulaska u sezonu probili su se u top 10 (i to još uvijek bez najboljih partija Lawsona, Iggya i Gallinaria), ali obrana se sunovratila na dno nakon što je liga shvatila koliko su ranjivi u sredini. McGee i Faried obrambeno pružaju partije dostojne rasne lutrijske momčadi, a Denver je najgori kada su zajedno na parketu. Obojica su više igrači energije nego finese, ovisni isključivo o pokušajima iz reketa, zbog čega slabo funkcioniraju kao par čak i u napadu, dok su obrambeno u rangu bilo kojeg dvojca Sunsa.

16. MINNESOTA (3735 bodova)

Dobra vijest je da se Rubiov povratak bliži, što bi valjda konačno trebalo lansirati napad koji se ni s Loveom nije podigao s dna, a za rubriku vjerovali ili ne je podatak da su obrambeno ostali na istoj razini (top 5 obrana lige) iako su igrali bez Kirilenka jedan period i s Loveom van forme u punom pogomu (Loveom koji je u ovo što sam ga gledao nakon povratka još sporiji u rotacijama nego je to bio lani). Kako im onda kvragu uspijeva igrati dobru obranu (a Ridnoura umjesto Rubia u petorci nisam ni spomenuo)?

Pa, odgovor je očito usko vezan u najlakši raspored u ligi koji je Adelmanu omogućio da, uz pomoć par obrambenih asova, sastavi poštenu obranu od momčadi koja lani nije mogla zaustaviti nikoga. Kad zaredaju teži suparnici, za očekivati je da Ridnour i Love obrambeno postanu puno veći problem, kao i to da Peković ostane bez ovako solidnih brojki u čuvanju reketa. Međutim, to će se u međuvremenu kompenzirati Rubievim povratkom (što će pritisak na loptu učiniti puno ozbiljnijim), ali i poboljšanim napadom.

A ako se pitate tko je onaj drugi as uz Kirilenka (koji je, da i to napomenemo, u konkurenciji za obrambenog igrača godine nestvarno kvalitetnom igrom u svim fazama obrane), ne tražite dalje od Dantea Cunninghama. Dok AK-47 ordinira po perimetru, zatvara pod košem, pomaže pokriti prostor u svim pravcima i još uz sve čuva najopasnijeg protivničkog swingmana, Dante se razvio u pick & roll specijlca klase Taj Gibson koji bez problema preuzima bekove prilikom pick & rolla i tako omogućuje obrani minimalne rotacije. Ne treba čuditi da ga možemo naći u 4 od 6 najboljih postava Wolvesa do sada, a bez njega ili Kirilenka samo je jedna postava Wolvesa uspjela ostvariti pozitivan score (i to onaj najniži).

17. DALLAS (3515 bodova)

Dok čekaju Dirka nastavljaju slagati rotaciju i otkrivati kome mogu vjerovati uz solidan napad posložen oko Mayoa. Izgleda kao da su im se dolaskom Dereka Fishera popravili pristup i igra u obrani, ali činjenicu da su Marion i Brand živnuli treba prije svega zahvaliti laganom rasporedu (Pistonsi, Sunsi, Rocketsi, Kingsi). Fisher je leš koji hoda (iz igre gađa 30% iako je pogodio 7 od 15 trica, to vam sve govori) i njegovo prisustvo na parketu više je psihološki pomoglo da se odgodi pad, ali ne i zaustavi – Mavse krajem mjeseca čeka pakleni niz od 8 utakmica u 13 dana u kojima ih čekaju Miami (dva puta), Spursi (dva puta), Memphis, OKC i Denver. Sretno tada s Fisherom na playu.

18. HOUSTON (3490 bodova)

Marcus Morris se ohladio i sve više podsjeća na lanjskog nebitnog igrača bez pozicije, Lin i Patterson jedan dobar potez u napadu naplate s dva loša u obrani, a i Asik i Parsons posustaju i pretvaraju se u role playere kakve smo očekivali.

19. INDIANA (3420 bodova)

George je spojio dva tjedna odličnih partija, ali Hibbert očito nema takve planove. Nakon četvrtinu sezone čovjek visok 218 cm iz igre šutira 38% (čak i slobodna puca 10% slabije od prosjeka karijere) čime totalno uništava nikada bolji učinak u obrani.

20. ORLANDO (3335 bodova)

Borbeni Orlando drži se debelo iznad granice katastrofalnih momčadi na račun sjajno organizirane obrane i gomile centimetara te iskoristivih tijela koje na raspolaganju ima Vaughn. Mladi trener Magica izveo je praktički istu stvar kao i Jackson u Oaklandu, odrekao se rizika u obrani i iznenadio ligu zonom i pristupom momčadi koja igra svaku večer, što su elementi koji trenutno Orlando drže među top 10 obrana lige. Razlog zbog kojega pak nisu u istom rangu s Warriorsima kriju se u napadu kojega manjak talenta, posebice u kreaciji, drži čvrsto na dnu u društvu s Wizardsima.

21. DETROIT (3240 bodova)

Pistonsi nisu dobri u previše stvari (dobri su u čuvanju protivničkog šuta, ali realno je pitati se koliko su ovi solidni obrambeni rezultati ekipa na Istoku proizašli iz činjenice da igraju protiv loših napada puno više nego momčadi sa Zapada), ali u jednoj su fantastični - sposobnosti dolaska na liniju. Monroe, Knight i Stuckey su barem po pitanju toga all-star kvaliteta, samo tri tria u ligi češće su na liniji od njih - onaj Thundera (Durant, Westbrook, Martin), onaj Heata (Bosh, LBJ i Wade) te onaj Clippersa (Paul, Crawford, Griffin). Nije loša vještina koja će im dobro doći ako ikada uđu u playoff.

22. SACRAMENTO (3220 bodova)

Mali napredak u igri došao im je ne od buđenja Cousinsa ili Thomasa, već od Salmonsa i Garcie. Da nije tužno bilo bi smješno.

23. PORTLAND (3155 bodova)

Dobra vijest - odigrali su utakmicu bez Batuma i Matthewsa i ne samo da nisu izgubili, već su dobili. Toronto. 18 razlike.

24. PHILADELPHIA (3095 bodova)

Ozljeda Holidaya (istegnuće stopala) mogla bi dodatno usporiti napad koji opasno smrdi na lutriju.

25. NEW ORLEANS (2750 bodova)

Dobili su nazad Davisa što će solidnu rotaciju pod košem učiniti još opasnijom u napadu, ali o njihovom trenutnom stanju sve vam govori podatak da Monty Williams ozbiljno misli promovirati nedraftiranog Briana Robertsa u prvog beka.

26. PHOENIX (2720 bodova)

Scola je zadovoljan što se vratio u startnu petorku, Gortat nije zadovoljan što je u Phoenixu - ma nemojmo ni trošiti vrijeme komentirati ovaj cirkus u kojem više minuta dobivaju nebitni veterani poput Telfaira i O'Neala od mladih poput Marshalla i ... Čekaj, pa Sunsi nemaju mladih igrača! Taj manjak vizije peče više od jedne od najgorih obrana u ligi.

27. WASHINGTON (2535 bodova)

Još nema informacija kada se vraća Wall, što znači da će mučenje oko kreacije šuta trajati još neko vrijeme.

28. TORONTO (2335 bodova)

Colangelo se pravda manjkom sreće, ali jasno je kako najveći problem Raptorsima predstavlja odluka da grade momčad oko Bargnania i DeRozana. Colangelo stoji iza svojih pickova po cijenu momčadi, ali nakon ovakve sezone čini se kako je farsi došao kraj - Bargnani je u izlogu, a Bryan na izlaznim vratima. Šteta jedino što su u međuvremenu poklonili ogroman novac DeRozanu. Također, Caseyu ne služi na čast odluka da forsira dvojac Bargnani - Valanciunas kada je nakon 5 utakmica bilo očito da to neće funkcionirati. Rookieu su minute dobro došle za ubuduće, istina, ali njemu pri tome treba partner koji mu može olakšati život, a ne netko obrambeno i skakački nevidljiv poput Bargnania kome još dodatno treba čuvati leđa. Sreća u nesreći je da će im ostatak sezona barem poslužiti da jednom za uvijek odgovore na pitanje vezano uz Eda Davisa - da li je u pitanju još jedan Colangelov promašaj ili čovjek sposoban u većoj roli realizirati sjajne skakačke i blokerske brojke koje ostvaruje u ovoj sezoni (dok se bori za novi ugovor).

29. CLEVELAND (2200 bodova)

Irving se vratio u rotaciju i sad je jedino bitno postaviti ga na pravi put da se počne razvijati kao all-round igrač. Njegov povratak trebao bi pomoći i Varejaou koji se napadački pogubio nakon što su se obrane fokusirale na njega, ali to je manje-više to. Waitersovu ozljedu na stranu, većina onoga što je pokazao ukazuje na combo-strijelca koji uzima gomilu loših šuteva, što nije nužno dobar znak, pogotovo ne uz puno kvalitetnijeg strijelca poput Irvinga. Ali, nepotrebno je još išta prognozirati oko toga kako će se razviti ova mladost, ono što je bitno istaknuti je da su Cavsi bez Irvinga i Varejaoa u postavi najgori roster lige i da bi ova zadnja godina rebuildinga trebala biti odrađena vrhunski. Dogodine imaju visoki lutrijski pick i hrpu prostora za potpisati pojačanja, a tu je i Varejao kao ekskluzivni mamac tijekom trade deadlinea koji bi mogao uroditi novim resursima (pola playoff momčadi treba jednog takvog igrača pod košem).

30. CHARLOTTE (2160 bodova)

Stanje pod košem postaje sve gore (pazi čuda - nakon većeg broja utakmica, ispada kako ni Mullens ni Biyombo nisu napravili iskorak u odnosu na ono što su bili ranije), ali barem su Kemba, Taylor i MKG prave stvari. Iako je Dunlap jasno postavio ciljeve u rotaciji tako da je očito kako je razvoj mladih najvažniji, bit će zanimljivo pratiti kako će se veterani poput Haywooda, Gordona, Sessionsa i Hendersona pomiriti s ograničenim minutama. Odluci uprave nema se što prigovoriti - veterani su samo garancija još jedne lutrijske godine bez nade. Mladi pak uz lutriju donose i nadu, tako da je ovo jedini ispravni put. Stoga možemo očekivati da se vrlo skoro, čim istekne sutrašnja zabrana trejdova igrača koji su potpisali nove ugovore, većina ovih poznatijih imena nađe u ponudi.

9Dec/1223

SUNDAY LAZY SUNDAY PODCAST

Posted by Gee_Spot

Dokolica zime narušena je ćaskanjem o stanju u ligi. Sickre i Gee u još jednoj epizodi serijala "Nedjelja popodne je da se čovjek odmara, a ne visi na skypeu".

8Dec/1230

THE RANKINGS – WEEK 5.

Posted by Gee_Spot

Nakon 5 tjedana igre čini se kako već imamo solidnu power rankings podjelu. Na vrh su ovaj put isplivali Spursi, ali puno važnije je izdvajanje pravih izazivača na Zapadu u top 5. U principu, odnos snaga u ligi možemo podijeliti u sljedeće kategorije:

- izazivači (Spurs, Thunder, Grizzlies, Clippers, Lakers)

Ode li Gasol, teško je zamisliti Lakerse kao prve favorite. Dapače, i Clippersi i Grizzliesi čine se boljim opcijama ako ste skloni vjerovati u snagu pod košem. Spurse znamo, igrat će najbolju košarku, ali bit će ranjivi pod košem i pred franšiznim talentom tako da mogu ispasti od svih navedenih. Thunder pak ima snagu zbog tri all-stara na parketu čijem atleticizmu ove old school momčadi teško mogu parirati. Pratiti dvoboje ovih 5 ekipa bit će definitivno najzabavniji aspekt regularne sezone.

- Miami (Miami)

O trenutnom stanju lige sve govori činjenica da Heat može igrati obranu kakvu igra i koristiti rotaciju kakvu koristi i vladati Istokom (osim Knicksima).

- sigurne playoff momčadi na Istoku (Hawks, Nets, Celtics, Knicks)

Trebali bi zaokružiti top 5 na Istoku, uz značajnu razliku u odnosu na Zapad – dok će se tamo gaziti do zadnjeg trenutka, ovdje bi sve osim plasmana Heata u Finale bilo iznenađenje. Celticsi i Knicksi nemaju dovoljno visine da ugroze slabost Miamia, a Netsi i Hawksi imaju visinu, ali nemaju dovoljno kvalitete na perimetru (osim ako ne mislite da će se Johnson i Wallace preko noći pretvoriti u Jacka LaLannea)

- u borbi za utješne playoff pozicije na Zapadu (Warriors, Rockets, Jazz, Wolves, Nuggets, Mavs)

Ovdje su trenutno u prednosti Warriorsi, Rocketsi i Jazz, ali za pretpostaviti je da bi Nuggetsi i Wolvesi, izbjegnu li dodatne komplikacije, s vremenom trebali popravljati igru i stizati učinkom ove ispred. Mavsi imaju toliko problema da ih ni Dirkov povratak nužno ne ostavlja u trci. Međutim, nisam se spreman kladiti na nikoga. IOR je u zadnjoj projekciji pred sezonu u playoffu kao sigurne vidio Nuggetse, te Dallas i Jazz za dlaku ispred Warriorsa i Wolvesa (razlika između ove 4 potonje momčadi stala je u 3 pobjede). Jasno, dobar dio projekcije otpada zbog ranijeg povratka Lovea što Wolvesima povećava šanse (iako je gubitak Budingera na gotovo cijelu sezonu svakako udarac), a i Warriorsi svakako mogu nadmašiti svoju projekciju odigra li Curry više od 66 utakmica koliko smo prognozirali (za sada je na dobrom putu). To znači da će borba do kraja biti neizvjesna, a priključenje Houstona koji odjednom ima dubinu (svi njihovi sporedni igrači igraju bolje od očekivanoga) dodatno komplicira stvari.

- borba za playoff na Istoku (Bulls, Bucks, Pacers, Sixers, Pistons)

Spreman sam staviti ruku u vatru da će Bullsi i Pacersi izboriti dvije pozivnice, što ostavlja mjesta samo za još jednoga. Obzirom na osrednjost dežurne osme momčadi (ako se tko pita, to su Sixersi) koja pojma nema kako će joj roster izgledati do kraja sezona i hoće li uopće zaigrati s Bynumom, Milwaukee ima šansu (a i mogućnost pojačanja), kao i Detroit, kojega 4 Faktora cijene od trenutka kada su riješili pitanje rotacije (iako ovaj score 6-14 izgleda dosta ružno).

- lutrija na Zapadu (Blazers, Kings, Suns, Hornets)

Hornetsi igraju bez Davisa i Gordona, što je uz ionako tanak roster s kojim su ušli u sezonu ravno katastrofi, Sunsi i Kingsi su jednostavno loši na svim razinama jer im nedostaje vizija na kojoj bi gradili identitet, a Blazersi nemaju dovoljno igrača. S jedne strane, imaju opcije za poneki trade kojim bi se pojačali, što bi ih možda moglo lansirati u borbu za 8. mjesto, a s druge jednu ozljedu nekog od top 4 igrača su udaljeni od toga da potonu na dno.

- lutrija na Istoku (Magic, Raptors, Cavs, Wizards, Cats)

Od Magica i Catsa očekujemo da rezultatski padnu kako sezona odmiče i kako im postane sve teže iznenaditi protivnike, Raptorsi i Cavsi bi se trebali dignuti, ali zaostatak od 11 utakmica teško će stići, dok su Wizardsi u totalno blesavoj situaciji - izgleda da su spremni za još jedan rebuilding iako su ga pokušali na silu preskočiti.

Slijedi osvrt na svih 30 momčadi uz isticanje najvažnijih trendova i dužno zadržavanje na onim najboljima.

1. SAN ANTONIO (5215 bodova)

PLUS

Napad je očekivano podmazan usprkos ozljedama koje redovno napadaju rotaciju na boku (nakon Manua koji još hvata formu i ozljeda Leonarda i Jacksona, sada je dosadnim ozljedama usporen i Danny Green) iz jednostavnog razloga što su Timmy i Parker to što jesu i što je Popovichev sistem uigran do savršenstva (nije nikakvo čudo da Spursi opet predvode ligu u broju zabilježenih asista, njihovo kruženje lopte zaista više ne treba isticati – oni igraju košarku na jednoj drugoj razini od ostalih).

Međutim, ono što veseli su neočekivano dobri rezultati u obrani. Spursi i dalje nisu u stanju braniti pick igru ili spot up situacije na razini izazivača, ali s tim se više ni ne zamaraju. Umjesto da pronađe partnera Duncanu koji može trčati unutar-van u obrani, Pop je zaigrao na rizičnu kartu zatvaranja reketa pod svaku cijenu i pravovremenih rotacija prema vanjskim šuterima, dopustivši protivnicima otvorene šuteve za dva nakon svake screen & roll akcije.

Jasno, ovo je formula koju su Spursi primjenjivali i prethodnih godina, kada su zbog nedostatka pokretnog visokog i vrhunskog stopera na perimetru izabrali protivnicima prepuštati vanjski šut kako bi donekle zaštitili reket tako što bi vanjski igrači često ostavljali svog igrača kako bi udvajali u postu. Ali, razlika između prijašnjih obrana i ovogodišnje je trenutno u tome što Spursi uopće ne izlaze s visokim igračem na pick igru, što im omogućava da drže reket kontoliranim bez pomoći vanjskih igrača.

Kako su dva visoka uglavnom pod košem, potrebe za udvajanjem u postu nema, što je značajno podiglo učinkovitost u branjenju trice (lani su bili 7. dok su trenutno 27. po primljenim tricama). Dodaj ovome standardno malu količinu slobodnih koja proizlazi iz izuzetne dužine i uigranosti njihove obrane i očito je kako trenutna snaga obrane Spursa leži u tome što su protivnicima oduzeli dva najučinkovitija šuta u košarci.

MINUS

Iz plusa proizlazi i najveći problem. Iako obrana trenutno djeluje dobro, Spursi se kao i sve momčadi koje odlučuju ignorirati pick & roll i ostavljati visokog igrača u reketu kockaju s postotcima. Naime, daju previše otvorenih šuteva s poludistance koji nisu učinkoviti kao trica ili slobodno, ali samo u slučaju da protivnik promašuje. Ostavljati pak pick & pop specijalce ili bekove s vrhunskim skok-šutom same na 5 metara dugoročno ne može biti ispravna strategija. Spursi trenutno dopuštaju najviše šuteva u prostoru između reketa i linije za tri, a postotci u kojima protivnici zabijaju u tim situacijama ovise o njihovoj kvaliteti. Činjenica da su ih do sada Miami, Memphis i dva puta Clippersi izrešetali iz tih područja jasno govori o njihovim playoff šansama.

Govoriti tako o poboljšanoj obrani San Antonia čini se malo preuranjeno. Koliko god njihove trenutne pozicije u učinkovitosti (6. u napadu, 5. u obrani) odaju šampionski pedigre, činjenica je da njihovi obrambeni problemi nisu riješeni, već su trenutno samo dobro sakriveni novim Popovim trikom. Kada liga pohvata ono što rade i kada nauči koristiti prostor koji im ostavljaju, za očekivati je da obrana Spursa opet potone u prosječnost.

X- FAKTOR

Noge. Spursi i dalje kreiraju gomilu kvalitetnih šuteva zahvaljujući kretanju lopte i igrača bez lopte, ali nedostatak vrhunskog atleticizma diljem njihove rotacije očit je i u sve slabijim skakačkim učincima (samo Duncan odrađuje iznadprosječni skakački posao, pri čemu igra 3 minute više nego što smo navikli zadnjih godina, što jasno govori da je Pop itekako svjestan koliko mu je Timmy potreban na parketu), ali i u nesposobnosti da dođu na liniju slobodnih. Bez laganih poena iz odbijanaca i s linije, njihov napad postaje preovisan o skok-šutu, a to na ovakvom Zapadu ne može biti recept za uspjeh (s jedne strane ih Lakersi, Clippersi i Memphis mogu uništiti dominacijom pod košem, a s druge je Oklahoma s Durantom i Westbrookom čijoj 1 na 5 kvaliteti ne mogu parirati).

Jasno, dovođenje vrhunskog skakača i obrambenog igrača riješilo bi pitanje skoka (pa i kockanja prilikom branjenja pick & rolla), a Manu bi ulaskom u formu našao načina za popraviti broj laganih koševa s linije slobodnih (čovjek još nije izgubio noge, bez brige). Samo, tu već ulazimo u sfere u kojima bi nam bolje poslužio Aztečki kalendar nego analiza trenutnog stanja.

2. LA CLIPPERS (5080 bodova)

PLUS

Njihova napadačka dubina je izuzetna – imaju unutar-van igru, traniziciju, šut i dovoljno kvalitetnih igrača za odraditi svaku ulogu na parketu. Iako gube previše lopti i iako Blake još nije izrastao u pravu prijetnju u igri licem košu, za njihov napad se ne treba brinuti. Ali, što je puno važnije, ni za obranu. Blake i Jordan su napravili izuzetna poboljšanja u obrani, posebice u izlascima na pick & roll, koji Clippersi trenutno brane kao malo tko. Imati jednog pokretnog visokog koji se zna rotirati izvan reketa danas je praktički neophodno, a imati dvojicu luksuz je o kakvom sve ostale momčadi mogu sanjati. Nastavi li se ovaj njihov napredak, Clippersi postaju legitimni izazivač na Zapadu.

MINUS

Clippersi igraju dosta agresivnu obranu, počevši od pritiska na loptu (najviše ukradenih u ligi), preko čestih preuzimanja (što dovodi do čestih izlazaka visokih izvan reketa), do udvajanja (što često rezultira povlačenjem vanjskih igrača u sredinu). Dok je ovo prvo svakako dobro stvar, preostale dvije stavke su trenutno njihov najveći problem. Naime, poboljšanja u branjenju pick igre još ne prati dovoljno kvalitetno rotiranje u reketu, koje za sada riješavaju ogromnom količinom osobnih. Također, kada nakon prvog preuzimanja dođe do rotacije obrane, često se dogodi da bokovi ostanu prazni, što rezultira time da su u gornjoj trećini lige po primljenim tricama.

Međutim, ovo su puno manji problemi od onih koje imaju momčadi prisiljene ignorirati branjenje pick igre. Za takve, mogućnosti napredovanja nema - jednostavno si prisiljen prihvatiti jedno zlo umjesto drugoga i nadati se da će ti ono nanijeti manje štete. Clippersi pak samo moraju nastaviti uigravati rotacije, što će s vremenom smanjiti broj laganih koševa koje primaju s linije, iz odbijanaca ili iz kuta. Kada to srede, šampionskom napadu dodat će i šampionsku obranu.

X-FAKTOR

Dva su. Prvi je rotacija pod košem. Iako trenutno dobivaju solidne partije od Turiafa i Hollinsa, a i Odom je spojio dvije dobre utakmice za redom, pitanje je što će se dogoditi u eventualnoj playoff utakmici u kojoj Blake ili DeAndre upadnu u probleme s osobnima. Clippersi nemaju nisku postavu na koju mogu računati (srećom, dovoljno su pametni da ni ne pokušavaju previše koristiti postave s 4 vanjska jer jednostavno nemaju all-star atletu na boku koji može glumiti četvorku), a teško da bi duže korištenje jednoga od spomenutih back-up visokih omogućilo kvalitetu igre kakvu imaju sa startnim dvojcem. Riješenje je stoga trade. Vanjskih igrača imaju viška i treba ozbiljno razmotriti situaciju dovođenja pojačanja pod košem, pa makar to značilo da se moraju odreći Bledsoea.

Drugi je onaj standardni, a uključuje Vinniea. S dva hall of fame lidera na parketu u Paulu i Billupsu, Del Negro nema problema s vođenjem napada. Obrana napreduje, pa iako možda sporije nego bi trebala, za to mu svakako treba odati priznanje. Međutim, njegova zbunjena pojava jednostavno ne odiše sigurnošću i nad Clippersima će tijekom cijele sezone stajati upitnik – što ako Vinnie u ključnom momentu playoff serije povuče krivi potez ili ne prepozna na vrijeme tendencije protivnika? Jasno, govorimo o čistim špekulacijama, zato pitanje trenera i nije u kategoriji minusa, ali, dok se ne dokaže u najvažnijim trenutcima, Del Negro će ostati X-faktor. S pozitivnim ili negativnim ishodom, pokazat će vrijeme.

3. MEMPHIS (5070 bodova)

PLUS/MINUS

Nakon mjesec dana vrućeg šuta, Memphis se vraća u dobre, stare okvire. Već su potonuli u donju šutersku trećinu lige gdje smo ih sve ove godine navikli gledati, a učinkovitost u napadu održavaju heart, grit and grind receptom – gomilom ukradenih lopti (probijaju se na vrh čak i bez Allena), gomilom skokova u napadu (Zach, oduvijek double-double mašina, igra sezonu karijere što se tiče skoka) i gomilom slobodnih (koja su rezultat forsiranja igre kroz reket).

To što opet postaju bezopasni šuterski (osim izuzetne pick & pop igre koja je otišla na novu razinu od kada se u rotaciju vratio Arthur) u neku ruku je minus, ali, kad gledaš da su dobili nazad tvrdu obranu koja počiva na presingu na loptu, stvar je izjednačena. Memphis je tu, isti kao što je bio uvijek, s istim vrlinama i manama zbog kojih ga volimo, ali s nešto boljim balansom između udarne četvorke. Gay i Randolph još uvijek troše više lopti nego Gasol i Conley, ali kako kroz potonjih dvoje ide većina napada (više pick & roll akcije, manje izolacija), stvari ostaju donekle u ravnoteži. I bit će u njoj dok god Hollins uspije spriječiti da loše navike Gaya i Randolpha isplivaju na površinu.

X-FAKTOR

Obrana ostavlja bolji dojam zbog sve veće količine ukradenih lopti, ali njihova Ahilova peta i dalje ostaje čudna sinergija Gasola i Randolpha. Da se razumijemo, ovaj dvojac je sjajan u napadu jer obojica mogu igrati licem ili leđima košu te poznaju jedan drugoga u dušu, ali obrambeno je sve teže skrivati Zachov manjak pokretljivosti. Gasol je nakon klimavog obrambenog ulaska u sezonu počeo igrati sve bolje i bolje u obrani, ali ponekad je malo čudno gledati jednu od rijetkih rasnih petica u ligi kako troši gomilu energije na trčanje po perimetru i izlaske izvan reketa u branjenju pick igre.

Gasol to radi odlično, što je obzirom na njegov manjak atleticizma samo još jedan dodatan dokaz o kako se inteligentnom košarkašu radi, ali, ako već mora skrivati Randolpha dok su zajedno na parketu, pitanje je zašto Hollins tu i tamo ne bi pokušao zaigrati s Arthurom uz Gasola kako bi omogućio svom centru da se malo odmori. Arthur je sjajan pick igrač i najpokretljiviji visoki na rosteru, a prije dvije sezone najbolje postave Memphisa uključivale su upravo njega ili uz Zacha ili uz Marca.

Trenutno Hollins isključivo forsira parove, odmarajući startni dvojac gotovo istovremenom kako bi uigrao Arthura i Speightsa kao udarnu snagu druge postave i tako dodatno naglasio identitet svoje momčadi. Kada dođe do miksanja, Gasol igra sa Speightsom, a Zach s Arthurom, što je i logično ako se držimo formule da u svakom trenutku na parketu treba imati barem jednog pokretnog visokog.

Međutim, dvojac Gasol-Arthur do sada nije dobio ni sekunde zajedno, što se čini pogrešnim iz naizgled jednostavnog razloga – nije loše imati jednog pokretnog visokog u petorci, ali još bolje je imati dvojicu. Naravno, Arthur se tek vratio nakon nove teške ozljede i odigrao je tek 77 minuta u 5 utakmica, ali već u njima je pokazao sve svoje kvalitete (napadački je u samom vrhu lige što se tiče pick & pop specijalizacije, a obrameno je izrastao u kompletnog igrača, dodavši brzini i zavidnu masu). U kombinaciji sa Speightsom odrađuje posao, u kombinaciji sa Zachom je fantastičan, a nadam se da se nećemo dugo pitati koliko bi dobar bio u kombinaciji s Gasolom. Mislim, spojiti svog najboljeg blokera sa svojim najboljim obrambenim visokim ne bi trebala biti tolika mudrost, pa makar na 5 minuta po večeri.

4. OKLAHOMA (5050 bodova)

PLUS

All-round igrački rast Duranta, Westbrooka i Ibake lansirao ih je još jednom do samog vrha u napadačkom učinku, a sazrijevanje je pozitivno utjecalo i na obranu koja je sve bolja i preciznija. Drugim riječima, čak i bez Hardena, ovo je ne samo ista dominantna momčad kao lani, već i poboljšana. Što nigdje nije vidljivije nego na količini asista koju generiraju – dok su do ove sezone godinama bili među najgorim momčadima što se kretanja lopte tiče, kreirajuću većinu svojih pokušaja iz izolacija i individualnih juriša, Durant i društvo ove sezone predvode ligu po broju asistiranih koševa.

Nigdje to nije bolje vidljivo nego na učincima sporednih igrača – Collison i Sefolosha zabijaju najboljim postotcima u karijeri, a Durant i Westbrook su čak i Perkinsa uspijeli dignuti iznad 50% šuta. O Ibaki da ne govorimo – danas toliko vjeruju u njegov šut s poludistance da mu rade blokove za catch & shoot situacije. Iako rast jezgre nije bio upitan, drastično poboljšanje Duranta i Westbrooka kao kreatora stvarno je ugodno iznenađenje.

MINUS

Naravno, kvaliteta više njihovih zvijezda ne može sakriti činjenicu da su bez njih na parketu totalno izgubljeni. Bez Duranta ili Westbrooka u blizini, nitko od ostalih ne može zabiti ništa, odnosno Kevin Martin ne može zabiti dovoljno da napad održi iznad vode. Mislim, nije nemoguće posložiti plan igre tako da svih 48 minuta na parketu bude ili KD ili Russ, ali jasno je o kakvim marginama pogreške govorimo kada su ovako tanke rotacije u pitanju. Durant trenutno uvjerljivo predvodi ligu po broju odigranih minuta, a Westbrook je u top 12. Iako ih Brooks ne gazi na način na koji to Thibodeau radi s Dengom i Noahom, ovolika potrošnja mora ostaviti traga na učinkovitost čak i ovako potentnih mladih igrača u naponu fizičke snage.

X-FAKTOR

I dok su uspjeli poboljšati igru u napadu što se tiče kruženja lopte i realiziranja akcija protiv postavljenih obrana, jedan segment igre u kojem je Oklahoma još uvijek na dnu su izgubljene lopte. Ono što je zanimljivo, one nisu rezultat povećane odgovornosti Duranta i Westbrooka. Oni su ostali na svojim prosjecima koji su relativno visoki, ali i razumljivi obzirom na volumen akcija koji se vrti preko njih (a to je skoro 100%).

Ne, glavni razlog zbog kojega OKC gubi ogromnu količinu napada je nesposobnost njihovih visokih da kontrolira loptu čak i u najbanalnijim post-up situacijama. Perkins je mašina za gubljenje lopti, ali to ga ne sprječava da je spušta na pod, a ništa bolji nije ni Collison. Ovom dvojcu se priključio i Thabeet, a sve skupa jasno ukazuje ne nemogućnost oslanjanja na ikoga drugoga osim udarnih igrača. Doduše, Thunder je i lani bez post igre u napadu došao do Finala, ali imati igrača u sredini koji može nešto s loptom osim odraditi one osnovne specijalizirane zadatke svakako bi bio ogroman dobitak za kvalitetu njihove igre. Kad bi smanjili ovisnost o perimetru, možda bi čak i Durant i Westbrook nepotrebno trošili manje napada.

5. LA LAKERS (4820 bodova)

PLUS

Najveći plus je svakako dobra učinkovitost usprkos gomili problema – Lakersi su top 10 i obrambeno i napadački, što ukazuje da epitet izazivača ostaje vrlo realan jednom kada se konačno poslože. Skakački su dominantni pod oba koša, a omjer slobodnih bacanja im je šampionski (od njih manje faulira samo Houston, ali pri tome Rocketsi imaju obranu u donjoj trećini lige - ne faulirati i imati obranu u top 10, e to je već posao). Tu im čak ne škodi ni Dwightov polovični učinak s linije koji se često bespotrebno mistificira. Dwight je problem samo u zadnje dvije minute utakmice kada je svaki poen bitan te su njegovi promašaji više psihičko opterećenje za momčad (gubi se ritam utakmice, trener mora razmišljati o stalnim izmjenama kako bi uvijek imao najbolju petorku ovisno o situaciji) nego košarkaško. S tim da ako na sebi imate hlače za velike dečke, nema razloga za ikakvo opterećenje, zar ne.

Naime, NBA prosjek po posjedu lopte je 1 poen, a, ako Dwight puca 50%, iz svakog napada koji završi s njegovim izlaskom na liniju Lakersi dobivaju dovoljno da napad održe pozitivnim. Čisti primjer kako volumen nadjačava kvalitetu - ako Lakersi od 40 izlazaka na liniju zabiju 27 slobodnih, to znači da su zabili 27 poena iz 20 napada u ligi gdje je prosjek 20 poena iz 20 napada. Razmislite o tome drugi put kad se budete hvatali za glavu kad netko namjerno faulira Dwighta bez lopte i izvan reketa (jasno, kada primi loptu u reketu, faul je obavezan). Uostalom, Shaq je imao goru ruku od Dwighta pa je osvojio 4 naslova, što je jasan pokazatelj da namjerno fauliranje nema nikakvog smisla osim u gustim završnicama. A kad bi Dwight slučajno pronašao svoj prosjek u karijeri koji se kreće oko 60%, cijela ova farsa postala bi nepotrebna čak i tada.

MINUS

Puno veći problem Lakersima predstavljaju izgubljene lopte u kojima su među najgorima u ligi, odmah iza Thundera. Jasno, to je nešto što bi se trebalo sanirati samo od sebe jednom kada kompletiraju rotaciju (točnije, kada lopta konačno bude u Nashovim rukama) i kada konačno shvate što i kako žele igrati. Tako da je najveći problem ipak obrana na vanjskim pozicijama. Iako Artest daje sve od sebe, on jednostavno nema brzinu za čuvanje najopasnijeg protivničkog vanjskog igrača. Kobe pored svega što radi u napadu teoretski ne može nositi teret i u obrani, plus definitivno više nije atleta kao što je bio, a rupu na jedinici teško da će popraviti Nash i Blake svojim povratkom.

Stoga je jedino rješenje za Lakerse trade. Nemoguće je računati na pozitivne ishode u serijama protiv Thundera ili Clippersa bez igrača koji može čuvati Westbrooka ili Paula.

X-FAKTOR

Gasol, točnije njegov trade. Praktički, Lakersi bi za Paua trebali dobiti dovoljno igrača da popune sve rupe i da pri tome ne ostanu bez produkcije na krilnom centru. Obzirom da Gasolove loše igre nisu samo rezultat krivog sistema, već i problema s koljenima, upitno je mogu li dobiti išta od toga.

Također, gubitak Gasola osudio bi Lakerse na puno manje zanimljivu sudbinu. Bez dva visoka, Lakersi bi postali poprilično obična momčad i time bi izgubili epitete potencijalne mine ne samo u sudarima s Heatom, već i s konferencijskim suparnicima. Postali bi obični, kao što jesu svaki put kada je na parketu Jamison – svaka mu čast na sposobnosti da raširi reket u napadu, ali ako daješ takvom igraču 30 minuta po večeri, osuđuješ obranu na krvarenje.

Stoga je jasno da sve ovisi o Gasolu. Ode li, Lakersi gube sav potencijal o kojem smo maštali na početku sezone, a ostane li, on i D’Antoni moraju naći načina maksimizirati njegov učinak. Što pak stavlja dodatni naglasak na D’Antonia koji su u svim epizodama izvan Sunsa pokazao izuzetno ne-fleksibilnim i tvrdoglavim suradnikom koji je svoju košarkašku filozofiju spreman staviti ispred svega, pa tako i interesa momčadi. Što je istovremeno i hvale vrijedno, ali i iritantno.

6. MIAMI (4665 bodova)

PLUS

Iako je suludo uspješan realizatorski ulazak u sezonu pomalo počeo padati, Heat se i dalje drži u samom vrhu po napadačkom učinku. Kruženje lopte i kretanje igrača digli su na novu razinu, što mogu zahvaliti činjenici da uglavnom igraju s tri šutera za razliku od lani kada su enormnu količinu minuta trošili na minus napadače poput Anthonya i Haslema. Lakoća kojom kreiraju izgledne situacije za realizaciju nešto je što lani nisu imali, a ove sezone im je najveća snaga.

MINUS

Već je opjevana žrtva koju je Miami morao podnijeti da podigne napadačku razinu igre – obrana je potonula u donju trećinu po učinku. Haslem ima minute, ali igra još katastrofalnije nego prošle sezone, a Anthony je potpuno ispao iz rotacije, a to sve skupa znači da Heat možda igra ovako kako igra zato jer mora, a ne zato što je to izabrao.

Ne zaboravimo da su se i ranijih sezona mučili, a jedini razlog zbog kojega njihove probleme sada ne uzimamo previše srcu je taj što su osvojili naslov i tako zaradili pravo da vjerujemo u njihovu sposobnost da igraju najbolje kada je najpotrebnije. Budu li zdravi, proći će dalje opet na račun individualnih kvaliteta Jamesa, Wadea i Bosha, koje su jedini razlog zašto ovako sakati i s izmijenjenim planom igre mogu računati na prsten.

Ali, zaboravimo na ikakvu revoluciju jer one se ne provode od strane ovako tankih momčadi. Jedini razlog zašto Heat može igrati ovako kako igra i usprkos svemu računati na uspjeh je taj što imaju najdominantnijeg igrača u ligi koji trenutno igra na MVP razini usprkos tome što su mu obrambene brojke u padu zbog činjenice da stalno mijenja pozicije u obrani. Mislim, zamijenite Jamesa prosječnim krilom poput Gaya ili čak Carmelom i pokušajte zamisliti koliko bi daleko takav Heat stigao?

X-FAKTOR

U utakmici protiv Knicksa Spoelstra je po prvi put ove sezone krenuo s dva visoka. Iako od Haslema nije bilo velike koristi i iako su ih Knicksi izrešetali, to je očiti znak da se trener Heata ne miri s jadnim obrambenim partijama i da pokušava vratiti lanjski pristup obrani. Međutim, to neće biti lako dok god Heat nema igrača za složiti poštenu rotaciju. Uostalom, dovoljno je vidjeti koliko im fali Battier koji je do sada u svojevrsnom duetu s Jamesom glumio četvorku.

A upravo u toj glumi leži najveći problem. James je i lani trećinu minuta provodio baš kao post igrač i to je bila snaga Heata jer se radilo o taktičkom oružju kojega bi primjenjivali kada bi im odgovaralo. Međutim, ove sezone to se izokrenulo – James je nominalno visoki igrač koji trećinu minuta provodi na perimetru. Jasno, govorim isključivo o obrani pošto se njegov napadački učinak ne mijenja jer ionako igra playmakera.

Kao što se da primijetiti po završnicama utakmica, svaki put kada Heatu treba vrhunska obrana, James zaigra na perimetru s dva igrača iza leđa. Njegova transformacija iz ispodprosječnog centralnog stopera u zvijer na linijama dodavanja automatski se odražava na momčad koja s njim na boku iz anemične obrane postaje bedem.

Ukratko, koliko god bilo simpatično Jamesa smatrati all-round talentom kakav se rađa jednom u generaciji, činjenica je da je i on smrtnik čiji učinak varira ovisno o kontekstu. Kada je na svojoj staroj poziciji, Heat je bolja momčad. I to je nešto što ćemo vjerojatno gledati sve više i više kako sezona bude odmicala ako Spoelstri učinak Battiera i Haslema omogući da ga vrati tamo gdje mu je i mjesto.

7. ATLANTA (4645 bodova)

PLUS/MINUS

Očekivali smo dobar napad i kilavu obranu, a dobili tanak napad koji živi od tranzicije i skok-šuta te žilavu obranu koja predvodi ligu u ukradenim loptama. Ovo bi se s vremenom trebalo ispraviti, odnosno obrana bi trebala padati dok će se napad dizati, ali realno bi u oba segmenta mogli završiti blizu gornje trećine po učinku, što je sasvim dovoljno za respektabilnu playoff poziciju.

X-FAKTOR

Teško je očekivati nekakav trade koji bi ih lansirao među izazivače, ali barem dio od ove gomile ugovora u zadnjoj godini koje imaju na raspolaganju tijekom sezone bi trebao promijeniti adresu. Najzanimljivije će tako biti pratiti odluke uprave – da li graditi oko Horforda ili Smitha ili obojice, koga zadržati, koga dovesti…

8. NEW YORK (4385 bodova)

PLUS

Zaboravite na revoluciju u kojoj nestaju visoki igrači, jedina prava revolucija je ova koju provode Knicksi koji su sve veću ovisnost NBA košarke o trici doveli do ekstrema. Do sada je Van Gundyev Orlando bio rekorder s jednostavnom unutar-van igrom koja se sastojala od toga da svako Dwightovo udvajanje bude kažnjenjo šutem za tri. Tijekom tih godina njihova sklonost da ispale 25 trica po utakmici smatrana je nakaradnom, ali to ne sprječava Knickse da trenutno praše više od 30 trica po utakmici.

Jasno, dok god ih zabijaju s više od 40% po utakmici, ova taktika bit će više nego dovoljna da se održe na vrhu Istoka, ali i da održe privid o sebi kao konkurentu Heatu za naslov na Istoku. Trenutno imaju 2-0 u sezoni u međusobnim dvobojima, s tim da su u prvoj utakmici gađali trice 19-36 (53%), a u ovoj nedavnoj 18-44 (još uvijek solidnih 41%). Ukratko, budu li mogli ponoviti 4 ovakve utakmice u playoffu, jasno je da imaju itekakve šanse osvojiti Istok.

A da se ne radi o sarkazmu i da te šanse stvarno postoje, govori i fascinantan omjer izgubljenih i osvojenih lopti. Knicksi igraju sve brže (netipično za Woodsona), ali pri tome i dalje gube daleko najmanje lopti u ligi, što je definitivno zasluga dvoglavog playmakerskog čudovišta kojega podmazanim (kao i cijelu momčad) drži Jason Kidd. S druge strane, nastavili su gdje su stali lani i opet su u samom vrhu po količini lopti koju ukradu protivnicima, što im donosi sjajne rezultate u tranziciji.

Mislim, nastavi li Heat igrati ovakvu obranu, kombinacija šuta i kontrole lopte daje Knicksima itekakvu šansu protiv njih (npr. u prvoj pobjedi ove sezone protiv Heata imali su 13 šuteva iz igre viška, a u drugoj 15, a velika većina proizašla je upravo iz razlike u izgubljenim loptama).

MINUS

U opsjednutosti šutom za tri, obrana Knicksa pala je debelo ispod razine na koju nas je navikla lani. Glavni dio problema je sličan onome što muči Heat, jednostavno nemaju dovoljno visine na parketu da kvalitetno brane reket.

X-FAKTOR

Amareov povratak i potencijalna sapunica koju može izazvati. Tipa, iako je Knicksima suđeno da se ohlade šuterski (mada se više nisam spreman kladiti na takav ishod), zamislite da se to dogodi baš u trenutku kada se Amare priključi momčadi. Mediji u New Yorku bi ga razapeli, ma koliko njegova krivica u takvom razvoju događaja bila minorna.

9. GOLDEN STATE (4370 bodova)

Warriorsi su najdosadnija moguća momčad koja postoji na papiru – i napadački i obrambeno smjestili su se u samu sredinu tablice. Ta njihova prosječnost za sada im izuzetno dobro dođe da gomilaju pobjede jer očito je kako će u borbi za donji dom Zapada svaka biti važna.

Ipak, za očekivati je da će se trendovi u budućnosti mijenjati. Curry i Thompson igraju sve bolje i bolje, a to znači da će napadački učinak neminovno skočiti prema gore, a istovremeno bi obrana trebala krenuti prema dolje. Naime, Warriorsi se kao i dobar dio momčadi bez rasnih visokih obrambenih igrača u branjenju pick igre uglavnom oslanjaju na čuvanje reketa umjesto izlaženja na perimetar, što njihovim protivnicima ostavlja gomilu otvorenih šuteva s poludistance.

Jednom kada se liga navikne na ovakav stil igre, njihova obrana će krenuti prema dolje bez obzira na to izvuku li nešto od Boguta ili ne. S druge strane, fascinira pristup koji je Jackson dobio od svojih mladih igrača, prije svih Thompsona i Barnesa, koji pokazuju izuzetne all-round sposobnosti i izrastaju u fantastičan par na bokovima.

10. BROOKLYN (4195 bodova)

Očekivano dobri u napadu iako više na račun sjajnih sezona Stackhousea i Blatchea nego Johnsona i Wallacea. Potonja dvojica igraju kao pravi veterani, rijetko napadajući i uglavnom se zadovoljavajući spot-up ulogama, dok su dva glavna pokretača u banani – Williams igra toplo-hladno (ali barem kontrolira loptu na all-star razini), a Lopez je ekspresno upao u probleme sa stopalima.

Ali, iako rijetko oduševljavaju igrom, činjenica je da, uz pronalaženje načina za trpanjem koševa, uspijevaju i braniti kao prosječna momčad, što je bolje nego se itko mogao nadati nakon samo malo više od mjesec dana igre.

11. BOSTON (4130 bodova)

Obrambeno su se popeli do sredine, što je glavni razlog skoku u odnosu na prošli tjedan, ali tu će i ostati dok god ne riješe probleme pod košem. Doduše, dok su okruženi Knicksima i Heatom, pa i Netsima koju su bez Lopeza puno običnija momčad, probleme mogu sakriti manjim kozmetičkim zahvatima, ali uspiju li izvesti veći posao (npr. dovesti Smitha, Gasola ili barem Gortata) lansirat će se u borbu za vrh.

12. HOUSTON (3875 bodova)

Napad funkcionira odlično, obrana baš i ne, što ih ostavlja izuzetno ranjivima u ovako gustoj borbi za playoff mjestom. Kako s vremenom Parsons i Morris budu padali s efikasnošću u napadu, gubit će dobar dio kvalitete u tom dijelu igre, a u obrani jednostavno nemaju dovoljno kvalitetnih rješenja osim Asika u postu i Delfina kao 1 na 1 stopera na perimetru. Uništavaju ih iz spot-up situacija, što nikada nije dobar znak.

13. UTAH (3865 bodova)

Jazz igra goru košarku na oba dijela parketa u odnosu na lani usprkos tome što su se pojačali, a kao najvažniji razlog za tako nešto nameće se manjak identiteta, odnosno neodlučnost stručnog stožera da izabere između veterana i mladih. Lopta kruži bolje nego prošle sezone jer je reket raširen, ali nema balansa – Corbin kao da ne može izmiksati plaćenike s klincima. Jasno, stvar je puno banalnija, iako su ove teorije uvijek zanimljivije od činjenica. A činjenice kažu da Jazzeri ove sezone dobivaju puno manje od Big Ala nego što su dobivali lani, dok istovremeno krvare zbog sulude odluke trenera da većinu minuta na vanjskim pozicijama povjeri dvojici prolaznika poput Williamsa i Foyea.

14. CHICAGO (3775 bodova)

Bullsi se muče u napadu, ne mogu zabiti tricu, ali pri tome uigravaju neke zanimljive opcije s Noahom kao razigravačem (podigao količinu asista za trećinu) ili cuterom, što će im dobro doći jednom kada budu kompletni. Također, uz standardnu Gibsonovu pouzdanost, u Robinsonu i Butleru dobivaju solidnu i zaokruženu top 8 rotaciju. Sve skupa znači da bi, obzirom na lošu situaciju na Istoku, jednom kada se Rose vrati makar sa 60% snage, mogli računati na ozbiljne playoff bitke. Uostalom, obrana nije otišla nigdje – makar to značilo da mora ubiti Denga i Noaha, Thibodeau je Bullse brzo postavio u top 3 po defanzivnom učinku i nema se namjeru spuštati.

15. MINNESOTA (3645 bodova)

Rubiov povratak je pred vratima, a to znači da bi konačno mogli zaigrati napadačku košarku kakvu od njih očekujemo. Obrambeno se još uvijek drže pri vrhu, ali pitanje je koliko će još dugo izdržati obzirom na sve teži raspored i upitna Kirilenkova leđa. Priključi li se i on gomili ozbiljnih ozljeda koje su ih već zadesile, onda stvarno mogu reći kako im ove godine nije bilo suđeno. Dobiju li pak približno prave Rubia, Lovea i Kirilenka do kraja sezone, playoff će im teško pobjeći.

16. DENVER (3610 bodova)

Sunce će uskoro izaći i u Denveru – nakon što odrade još jednu mini-turneju po Istoku i završe ovaj prvi dio sezone sa 17 gostovanja u 23 utakmice, čeka ih period od 19 utakmica doma isprekidan sa samo 8 gostovanja. Ako ni tijekom tog perioda Lawson, Iggy i Gallinari ne kliknu, onda Karl može slobodno u mirovinu.

17. DETROIT (3470 bodova)

Od kada su se posložili, 4 faktora ih obožavaju. Iako imaju score 6-14, njihova startna petorka je pozitivna, što ne treba čuditi obzirom da su od instalacije Singlera među startere ostvarili 6-6. I ne samo što konačno imaju solidnu petorku koja nudi dovoljno svega u oba smjera, već su posložili i užu rotaciju, sa Stuckeyem kao combo-liderom s klupe te Drummondom kao podizačem energije, a čak i veterani Maggette i Villanueva pokazuju da bi mogli biti korisni kao strijelci s klupe.

18. MILWAUKEE (3420 bodova)

Ne uspijeva im ponoviti lani atraktivne napadačke partije jer su ostali bez Ilyasove (koji se izgleda konačno budi iz sna), Ellis i Jennings su Ellis i Jennings, a ozljede im usporavaju sjajnu klupu. Obrambeno su nešto bolji nego lani jer manje minuta Ilyasovi znači više minuta specijalcima poput Udoha ili Sandersa, ali daleko je to od ozbiljne obrane bez prave petice u sredini (izgleda da je Dalembert već ispucao svoje kredite kod Skilesa, dakle trebalo mu je pola godine manje nego pod McHaleom).

19. INDIANA (3325 bodova)

Ne popuštaju u obrani, ali se i ne popravljaju u napadu. George je doduše spojio nekoliko izuzetnih šuterskih partija, ali kao i Hibbert i on je trenutno najvažniji zbog igre u obrani. Upravo zbog takve igre u obrani i dominantnog skoka teško ih je zamisliti kako ostaju bez playoffa, makar do kraja sezone bacali cigle.

20. PHILADELPHIA (3310 bodova)

Krcati su na bokovima gdje svi igraju solidno, a šuplji pod košem gdje su svi podbacili. Holiday igra sve bolje i bolje kako vrijeme prolazi (gubi sve manje lopti, iako je šuterski i dalje prosjek) i donekle opravdava povjerenje, ali, misli li Collins dobiti barem odličnu obranu kada već ne može računati na dobar napad, trebat će posegnuti za nekakvim tradeom koji bi ih olakšao za ponekog swingmana, a pojačao pod košem. Dok čeka Bynuma koji se doslovno pretvorio u NBA Godota.

21. DALLAS (3265 bodova)

Kako ih napušta šutersko ludilo, pokazuju svu svoju limitiranost, dok obrambeno pokazuju znakove života kako se Brand i Marion stabiliziraju formom. Samo, skakački su toliko jadni (u obrambenom skoku su najgora momčad lige, u napadu bi bili najgori da nije Bostona) da dobra 1 na 1 obrana nije ni bitna. U široj slici je najvažniji Dirkov povratak, koji više ne izgleda kao rješenje za sve njihove probleme - Dirk im neće pomoći u obrani i skoku, a niti u napadu im ne treba toliko njegov skok-šut koliko kreativnost i lagani koševi. Drugim riječima, ako su lani s njim u puno boljoj zdravstvenoj situaciji bili u donjoj trećini lige napadački, nema razloga da tako ne završe i ove sezone.

21. ORLANDO (3265 bodova)

Vaughn je odmah u startu uveo obrambenu disciplinu ravno iz Popove škole (kontrola vlastitog skoka i reketa prije svega, pa makar pod cijenu rešetanja iz vana), ali trenutno uspijevaju održati podmazanim i napad. Nelson, Afflalo i Redick igraju solidno i daju im toliko potrebnu dozu kreacije koja je došla do izražaja u pobjedama protiv Lakersa i Warriorsa koje je ovo troglavo slash-kick-shoot čudovište razbilo u zadnjim četvrtinama. Jasno, ovakvu razinu talenta nije problem zaustaviti čak ni kada igraju sva trojica, ali poanta je da to morate napraviti radom i pristupom, a ne samo pojavljivanjem na utakmici. Dok to liga shvati, Vaughn i društvo nagomilat će dobru zalihu pobjeda za ovako limitiran roster.

23. PORTLAND (3080 bodova)

Napad je i dalje solidan i drži ih u utakmicama, ali očajna obrana i nedostatak dubine uglavnom ih upucaju u nogu. Pitanje je trenutka kada će se pod teretom minuta slomiti netko od udarne četvorke, a onda kreće lov na što višu draft poziciju.

24. SACRAMENTO (3070 bodova)

Kingsi su prva momčad u ovim rankingsima koja je u donjoj trećini i obrambeno i napadački. Dakle, s njima počinje Zona sumraka. Ma koliko se god Smart trudio da miksanjem pronađe dobitnu kombinaciju, činjenica je da, dok god Evans ne uspijeva zabiti skok-šut i dok god se Cousins zadovoljava šutom iz igre od 43%, Kingsi ne idu nikamo s dna.

25. PHOENIX (2815 bodova)

Sunsi imaju solidan napad, ali obranu ne poznaju kao pojam (dvojac krilnih centara Scola – Morris najveća je obrambena rupa u ligi). Iza Kingsa ih je lansiralo to što nisu ostvarili bolji učinak usprkos lakšem rasporedu, ali i manjak rasnog talenta oko kojega mogu graditi ili novi početak ili trade (Kingsi ipak imaju Cousinsa, pa i Robinsona).

26. PELICANS (2770 bodova)

Kao da igranje bez Gordona nije bilo problem samo po sebi (nevjerojatno kakav su niz bisera angažirali da zamijene svog polomljenog beka), ovaj period bez Davisa totalno ih je unazadio. Doduše, trojac pod košem funkcionira solidno, ali bez vanjske linije nemoguće je igrati ozbiljnu košarku. Jedan od trikova kojima je Williams ipak uspio napad učiniti gledljivim? Na standardno spori napad (najmanje posjeda po utakmici u ligi) nadogradio je izuzetnu tranziciju. Drugim riječima, kada mogu trčati, Hornetsi trče, a kada ne mogu, tada vas udave slash & kick potezima Vasqueza koji obično završe u rukama sjajnih šutera Andersona i Smitha.

27. TORONTO (2615 bodova)

Lowry nekako održava napad iznad donje trećine, ali obrani nema spasa. Nažalost, teško da ima spasa i Raptorsima – Colangelo je već podijelio garantiranih 70 milja Bargnaniu i DeRozanu, a ovaj prvi mu to vraća šutom ispod 40% iz igre (drugu sezonu za redom ne može zabiti tricu), a drugi blijedim partijama koje ne znače apsolutno ništa (zabija samo duge dvice i to poprilično lošim postotkom, a obrambeno igra sve slabije, valjda kako bi sačuvao energiju za napad). Franšizirana stretch četvorka koja ne može zabiti tricu i 3&D opcija koja ne može zabiti tricu ni odigrati obranu. Samo u Torontu.

28. CLEVELAND (2510 bodova)

Evo još jedne momčadi koja je u donjoj trećini u obje faze igre. Pravo je čudo da ih zamjena Irvinga Pargom nije još i ranije osakatila napadački, ali držao ih je Varejao izborenim drugim napadima (po zadnjim informacijama, Scott je shvatio da Pargo nije play, već combo-bek sklon uzimanju loših šuteva i nepotrebnom gubljenju lopte te će ga zamijeniti NBDL klasom Sloanom). I dok će se napad povratkom Irvinga opet podignuti prema sredini, obrambeno će ostati dno usprkos Varejaou jer nema nikoga na rosteru tko igra obranu (točnije, nikoga tko zna igrati obranu).

29. WASHINGTON (2210 bodova)

Solidan učinak obrane uništava uvjerljivo najslabiji napad lige. Kako vijesti o Wallovom povratku još nema, za očekivati je da Wizardsi i dalje ostaju najgora momčad lige po ubačajima iz igre i asistima, odnosno među 5 najgorih po slobodnim i tricama.

30. CHARLOTTE (2080 bodova)

Catsi su uz Cleveland i Sacramento jedina momčad koja se nalazi u donjoj trećini po učincima na oba kraja parketa. Kako s vremenom raspored postaje teži, a Mullens i slični počinju padati učinkom, njihov napad gubi sjaj i trenutno živi doslovno samo od tranzicije i slobodnih bacanja. Obrana pak ima samo taj presing element izgrađen na mladim nogama, ali kako visoki sve više popuštaju pred kvalitetom protivnika, postaju ranjivi i u skoku i u reketu. Jedina pozitivna pozicija na parketu je ona playmakerska, gdje dvojac Walker-Sessions ne popušta i upravo se oko njihovog pritiska na loptu i tranzicije sve vrti (a posebice oko Kembinih ulaza u reket i izuzetne realizacije iz skok-šuta s 3-4 metra).

1Dec/125

THE RANKINGS – WEEK 4.

Posted by Gee_Spot

Napomena - utakmice s petka na subotu nisu uračunate u korištenu statistiku

Mjesec dana igre je iza nas (zar već – zbog svakodnevnog uživanja u košarkaškim poslasticama čini mi se kao da je sezona počela jučer), što znači da imamo solidnu osnovu da ovim tjednim rangiranjima četiri faktora (plus težina rasporeda i koš razlika za neupućene) po prvi put ove sezone dodamo i epitet power. Jasno, bit će još promjena tijekom sezone, ali skokovi gore-dolje ubuduće će ipak biti malo otežani zbog postojeće baze podataka.

A kako nakon mjesec dana donekle poznajemo tendencije momčadi (kažem donekle, jer dobar dio trenutnih podataka ipak je ostvaren ne temelju nečijeg goreg ili boljeg ulaska u sezonu), imamo i sasvim dovoljno informacija za prvi ozbiljniji osvrt na učinke igrača. Stoga ćemo kroz današnje rankingse prolaziti prvenstveno kroz prizmu talenta. Osvrt je uglavnom temeljen na top 8 do 9 igrača u rotaciji, uz isticanje onih koji su nadmašili očekivanja, onih koji su podbacili i onih koji su ostvarili brojke u skladu s očekivanjima. Za usporedbu ćemo koristiti krnji IOR bez prilagodbi - za izračunati sve potrebno trenutno bi mi trebalo barem jedno 4 radna dana, kojih nemam, a i nema smisla gubiti toliko vremena na izračun koeficijenta koji će već za mjesec dana trebati ponovo nadograđivati.

Stoga sam se tek služio osnovnim formulama koje ionako najvećim dijelom čine IOR te sam usporedio trenutni SuperPER s trogodišnjim, uz jedno oko na +/- kretanjima (sirovim, bez prilagodbi) i WS/48 (napadačkoj i obrambenoj učinkovitosti u kontekstu momčadi), a drugo na gomili zanimljivih podataka s dežurnih krivaca poput Hoopdata, BR ili Synergysports, čisto da znate da svaka kategorička tvrdnja u postu ipak ima osnovu i nije rezultat osobnog dojma. Nije da dojam nije itekako bitan - sreća moja što imam očiju viška pa sam usput stigao pogledati i gomilu košarke kako bi potvrdio ono što pričaju brojke (ili barem otkrio kontekst zbog kojega su takve kakve jesu). Najbolje od svega, na kraju balade je jedina kolateralna žrtva ispala zadnja epizoda Homelanda za koju još nisam našao vremena.

1. MEMPHIS (5255 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Gasol, Conley, Ellington

I dok se Ellingtonova šuterska eksplozija privodi kraju, sve brojke ukazuju na to da Mike Conley izrasta u all-star igrača. Šuterski nikad bolji, kao kreator nikada agresivniji, a u obrani nikada učinkovitiji – možda je upravo njegov rast ključ za korak naprijed Memphisa u playoffu. Gasol se pak lani izborio za ulogu glavnog pokretača, a još je bolje što joj je i dorastao (u svim napadačkim segmentima igre popravio je učinak), tako da Hollins nema izbora nego svaki napad igrati kroz svog centra. Ostane li im ova navika i u playoffu, bit će bolja momčad. Pokaže li se pak Conleyev napredak održivim, bit će legitimni izazivač.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Gay, Zach

Zach se potpuno oporavio od lanjskih boljki, Gay još uvijek pati od sindroma neučinkovitog strijelca, a sve skupa je manji problem zbog liderskog iskoraka kojega su napravili Marc i Conley. Zach se ovdje praktički svojevoljno odlučio biti garbage man (više radi, manje šutira), što je olakšalo situaciju s Gayom, koji će puno teže prihvatiti sporednu ulogu. U principu, više za tim nema ni potrebe – čak i dok nastavlja biti volume scorer, Gay nije opasan dok god preostala trojka drži balans svojom nesebičnošću.

ISPOD OČEKIVANJA – Allen

Nema one ubojite energije u obrani, ali još je gore što je šuterski nestao s lica zemlje nakon što se prošle dvije godine donekle nametnuo kao prosječna opcija zbog poena iz tranzicije, ulaza, ali i povremenog šuta s poludistance. Njegov nedostatak mogao bi ozbiljno uzdrmati momčad potraje li ova neučinkovita faza duži period.

2. OKLAHOMA (5120 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Thabeet

Izgleda da se koncept drugog drafta, odnosno riskiranja s lutrijskim talentom koji se nije potvrdio tijekom rookie ugovora i ovaj put isplatio. Thabeet skače kao lud, blokira malo slabije od Ibake i zabije svaki zicer koji mora. Štoviše, danas već ima i dovoljno snage i dovoljno iskustva da zna odigrati solidnu obranu pod košem. Nije pick & roll stoper, ali pored Ibake to i ne treba biti, tako da su prvi znakovi ohrabrujući – Thunder već ima zamjenu za Perkinsa koja je trenutno čak i bolja od originala.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Perk negativno, a Russ, K-Mart, Ibaka i KD pozitivno

Perkins nastavlja sa svojom čudesnom nesposobnošću da uhvati skok ili potrči u obrani, iako mu se treba priznati da gubi manje lopti i promašuje manje zicera nego što nas je navikao. Međutim, nije problem sakriti sve njegove mane kada mladost nastavlja igrati sve bolje i bolje. Durant postaje sve bolji i bolji all-round igrač, posebice u obrani, a Westbrook je napravio kvantni skok što se tiče igranja pozicije – gubi manje lopti, više razigrava, igra sve bolju obranu. Da ne gađa slabije nego inače, bio bi definitivno u skupini iznad očekivanja. Ibaka također dodaje sve bolji napadački učinak odličnim obrambenim partijama i jasno je kako za jezgru Thundera nema problema.

Napredovanje udarne trojke idealno prati lakoća zabijanja Kevina Martina. Kad zbrojiš Martinovu šutersku efikasnost s napretkom mladih snaga, postaje jasno zašto se odlazak Jamesa Hardena ne osjeti i kako je Sam Presti bio u pravu kada se odlučio za Ibaku (da su ostali bez njega, napredak Duranta i Westbrooka bi teško pomogao nadoknaditi njegov učinak). Sada ima školsku jezgru, play-krilo-centar, oko koje samo treba pametno posložiti igrače zadatka. A na klupi mu sjede ni manje ni više nego tri lutrijska talenta (jasno, pod uvjetom da Thabeetu i Lambu dodamo i Jonesa koji je sve do drafta smatran lutrijskim pickom) uz četvrti na putu (iz Toronta preko Houstona). Lekcija broj jedan iz menadžmenta na temu kako jeftino i efikasno obnoviti momčad.

ISPOD OČEKIVANJA– Maynor

U principu, čak ni Maynor ne igra ispod očekivanja jer je IOR u njemu vidio tek prosječnog back-up playa kakvoga se da zamijeniti jednim telefonskim pozivom. Što će se možda morati uskoro i dogoditi nastavi li šutirati ispod 30% iz igre.

3. ATLANTA (5095 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – DeShawn Stevenson, Zaza Pachulia, Jeff Teague

Teague je ušao u četvrtu sezonu, dakle nalazi su u idealnim godinama za napraviti onaj završni iskorak iz igrača zadatka u ozbiljnu opciju. Naravno, nije na odmet i što mu o ovogodišnjim igrama ovisi i visina budućeg ugovora (po svemu sudeći, trebao bi dobiti iznos u rangu Holidaya i Lawsona). Ono što je iznenađenje je način na koji je podigao razinu igre.

Poznat kao spot-up šuter i slasher, od Teaguea se očekivalo da odlaskom Johnsona poveća potrošnju, ali on je povećanu odgovornost iskoristio da se nametne kao rasni playmaker. Danas tako Teague asistira na više od 40% koševa koje Atlanta postiže dok je on na parketu, što su visine u kojima obično obitavaju samo Paul, Nash i Rondo. Što je još važnije, s prosjekom od 19.4 izgubljene na 100 posjeda lopte, Teague se smjestio u zlatnoj sredini i tako potvrdio da ima vrijednost kao startni play.

Svakako treba istaknuti da mu povećana potrošnja nije smanjila šuterski učinak, već upravo suprotno – trenutno ostvaruje najbolje brojke u karijeri, posebice s trice i s linije slobodnih. Kad na ovo sve dodamo da je njegova vrijednost uvijek bila veća od onoga što se vidi golim okom zbog sposobnosti da igra u oba smjera, što je vrlina koju posjeduje mali broj startnih playmakera u NBA, možemo zaključiti da su Hawksi našli svog playa budućnosti, ali i sadašnjosti. Opet kažem, nije da skok nije bio očekivan, ali ga svakako treba istaknuti u kontekstu u kojem ostaje skriven činjenicom da Teague igra 5-6 minuta manje nego bi trebao zbog gužve na vanjskim pozicijama.

Ovo što Zaza radi pak nitko nije očekivao. Gruzijac je ne tako davno bio predmet sprdnje, zatim je kroz nekoliko playoff nastupa stekao reputaciju opasnog tipa u reketu koji može poslužiti kao back-up centar, a danas je nemoguće zamisliti rotaciju Hawksa bez njega. Izgleda kako je lanjska ogromna minutaža zbog Horfordove ozljede pomogla da se čovjek razigra i napuca samopouzdanjem, a ostatak je odradila majka priroda – Zaza je napunio 28 godina (u ligu je stigao kao klinac, daleke 2003.) i tek sada je u najboljim godinama za visokog igrača zadatka. Klasičnom učinku garbage mana u napadu dodao je i sve bolji šut s poludistance, obranu igra solidno (posebice u postu), a ove sezone nekim čudom otkrio je da se lopta može dodati i suigračima. Ukratko, idealan treći visoki, posebice na Istoku, a da ne govorimo koliko dobro dođe trenutno obzirom na mizeran učinak Josha Smitha.

Što se Stevensona tiče, tu prvo moramo odrediti kontekst. Kada od nekoga ne očekujete apsolutno ništa, onda je sve iznad toga ravno dobitku na lotu. Iako sam neki dan na NBA2K s Hawksima razbio Netse, pri čemu je upravo DeShawn odradio ključnu rolu s 27 poena (jedan jedini promašaj iz igre), ne zanosim se time da je on rješenje za problem Hawksa na boku. U 4 sezone prije ove, a njih uzimam u obzir jer je prije toga Stevenson čak bio atleta sposoban ući u reket, samo jednom je odigrao na razini prosječnog NBA igrača u napadu - u Dallasu, kada je šutirajući tricu s 38%, omogućio Carlisleu da ga koristi kao stopera na boku. U ostale tri sezone, pa tako i lani u Netsima, gađao je tricu ispod 28%, a kako je ostao bez ulaza, to praktički znači da je iz igra gađao ispod 30% te da je tako doslovno bio neupotrebljiv.

Jasno je stoga da Stevenson, bez obzira na rupu na boku, ne bi trenutno bio bitan dio uže rotacije u Atlanti da nekim čudom opet ne igra kao u Dallasu. Dok tricu zabija s 38%, njegov 3&D učinak u ovom trenutku za Hawkse je itekako važan.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Devin Harris, Kyle Korver, Louis Williams

Harris solidno odrađuje svoju rolu back-up playa, dapače, konačno se našao u idealnoj situaciji gdje se protiv drugih postava može na miru posvetiti onome što mu najbolje leži, a to je kreiranje šuta isključivo za sebe. Ili bi možda bolje bilo reći da mirno odrađuje svoju combo rolu dok strpljivo čeka loptu od Teaguea ili Williamsa. Lou je primarni playmaker kad god je na parketu, što se pokazuje dobrim potezom – iako ga Drew ne forsira u završnicama i izolacijama kao što je to radio Collins u Philadelphiji, Williams uvijek nađe načina održati napad podmazanim kroz pick & roll akciju. Jasno je kako je Harris u Atlanti trenutno višak jer Williams ima garantirani ugovor, ali dobro dođe kao dodatni igrač za presing na loptu (što je postala najveća snaga ove obrane) i dodatni dribler. Uglavnom, Drew svakako zaslužuje pohvale za način na koji je uspio izvući maksimum iz svoja tri combo beka i u napadu i u obrani.

Što se Korvera tiče, tu se nema što posebno naglašavati. Kyle trenutno igra istu igru kakvu je igrao i u Jazzu i u Bullsima, brojke su mu identične iz sezone u sezonu, a tako i njegove vrijednosti. Jedino što svakako treba istaknuti njegovu podcijenjenu igru u obrani – jasno da bijeli brat ne može čuvati vrhunske atlete na bočnim pozicijama, ali kada igra protiv prosječnog NBA košarkaša, a takva je većina broj 2. swingmana, opet odrađuje više nego solidan posao. Ukratko, 3&D doktor koji se pokazuje ključan za napad Atlante i koji se po prvi put nakon 2007. opasno približava brojci od 30 minuta po utakmici.

ISPOD OČEKIVANJA – Al Horford, Josh Smith

Čekaj, Horford igra ispod očekivanja? Na standardnih je 15-9, a čak je izabran i za igrača tjedna na Istoku. Dakle, u čemu je problem? Pa, prvo u tome što izbor njega za igrača tjedna jasno ukazuje na besmisao ovakvih nagrada koje ne uzimaju u obzir činjenicu da se Horford iživljavao nad opasnim centrima Bobcatsa i Wizardsa. Drugo je ipak važniji razlog – iako su mu se povećale minute i odgovornost u napadu, Horford nije sukladno tome podigao razinu igre. Čovjek ima all-round talenta za biti mini Gasol, dakle sve ispod toga je minus. A o slobodnima da ne pričamo – dok gađa ispod 50% usprkos tome što je u karijeri iznad 70%, Horford nimalo ne pomaže momčadi. Kad se ovi sitni feleri isprave, onda ćemo moći i reći da Al igra solidno kao što nas je to i navikao svih ovih godina, možda čak i bolje.

Feleri koje će biti puno teže ispraviti su oni Smithovi. U oči bode njegova šuterska ne-efikasnost – iako je kroz karijeru obilježen mizernim postotcima za visoko krilo, ove godine je pao ispod svake razine. 44% šuta iz igre su bolni podsjetnik na razlog zbog kojega još nikada nije, a vjerojatno i neće, biti all-star, a izgleda da ga je trenutni kontekst (ozljeda plus stalno šaltanje s perimetra pod koš) koštao i u obrani – od lanjskog majstora obrane pick & rolla potonuo je na puno običnije razine. Kažem, dio problema leži u igranju van pozicije, ali najveći pak leži u njemu samome. Sve skupa pak služi kao podsjetnik da treba biti itekako oprezan oko davanja novog ugovora dotičnom gospodinu iako je neizbježno da će tijekom sezone njegove igre rasti kako se sve više počne navikavati na bitno drugačiju ulogu od lanjske.

4. SPURS (5020 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Timmy

Još lani smo smatrali da bi poziv za all-star bio više čin poštovanja nego stvarnih zasluga, a danas nema dvojbe da zaslužuje mjesto u startnoj petorci Zapada.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Tony

Sve više je lopta u njegovim rukama, sve više nalikuje na onog lanjskog pokretača.

ISPOD OČEKIVANJA – Bonner

Kako Pop, dok se ne bavi ukazivanjem na licemjerje Davida Sterna, trenutno u djelo provodi novu ideju za popraviti situaciju pod košem (uvježbava dva para, Blaira i Duncana, odnosno Splittera i Diawa), Bonner je osuđen na ulogu petog visokog i kao takav isključivo je zadužen za šutiranje trica. Minute su mu tako prepolovljene iako šuterski nije izgubio ništa od dobro poznate kvalitete.

5. CLIPPERS (5005 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jordan, Bledsoe, Crawford

Tu se nema što dodatno objašnjavati – Jordan je popravio svoju igru i u obrani i u napadu, potvrdio se kao koristan startni centar, a Bledsoe i Crawford su prvi mjesec nosili momčad na svojim leđima fantastičnim učincima s klupe. Zadrži li barem jedan od njih približno visoku formu, Clippersi su na konju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi osim Odoma

CP3 i Blake nastavljaju biti kičma momčadi (iako i jedan i drugi napadački još ne pružaju ono što znaju, Paul zbog konkurencije u momčadi, Blake zbog ozljede i činjenice da slabije napreduje kao napadač nego kao obrambeni igrač), a Barnes, Butler i ostatak klupe odradit će svoje role. Međutim, za momčad koja ima Paula i ovoliko talenta, imaju jednostavno previše nepotrebnih poraza – gubili su doma od Hornetsa, Cavsa i Warriorsa, što jasno govori da ovisnost o klupi baš i nije toliko pametna (a to govori nešto i o karakteru momčadi, točnije o pripremi za koju su zaduženi Vinnie i kompanija). Pogotovo stoga što je ne-pisano košarkaško pravilo da klupa na strani nikada ne igra kao doma (što je bilo vidljivo u seriji poraza protiv Oklahome, Atlante i Netsa), a i gubi svoju vrijednost u playoffu. Kako su Billups vratio, a uskoro će i Hill, bit će zabavno gledati kako Vinnie pokušava posložiti rotaciju.

ISPOD OČEKIVANJA – Lamar Odom

Nevjerojatno, ali iako se nalazi u punoj boljoj situaciji nego u Dallasu, Lamar uspijeva igrati čak i gore nego lani. Mislim, njegov pad je tako neobjašnjiv da ne ostaje druge nego očekivati neočekivano – čovjek može za mjesec dana biti izvan lige, ali isto tako može proigrati i dati Clippersima potrebnu treću opciju pod košem.

6. LAKERS (4910 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Kobe

Starost i bolest Kobeu ne mogu ništa, što je jasno po njegovim MVP brojkama. Problem je što Kobe uglavnom sve češće zaustavlja sam sebe, nepotrebnim forsiranjem, gomilom izgubljenih lopti, ali i dekoncentracijom u obrani. Ipak, kad se sve uzme u obzir, on će ove sezone biti najmanji problem. Čovjeka treba staviti u hall of fame za života.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – slabost klupe

Od Jamisona, Duhona i Hilla nismo očekivali previše, a točno to i dobivamo. Morris doduše igra nešto bolje nego smo se mogli nadati, Meeks nešto slabije, ali to nije vrijedno spomena obzirom da njihov učinak nikada nije bio presudan.

ISPOD OČEKIVANJA – dvojac pod košem

E, zato je njihov učinak itekako bitan. Neku večer je George Hill izgledao kao Rose ulazeći između Gasola i Howarda, što je jasan znak da ni jedan ni drugi centar Lakersa nisu u top formi kada je igra u obrani u pitanju. Dobar dio slabosti proizlazi i s boka, gdje su Lakersi ovisni o Artestu kao stoperu iako on više nema brzinu za igrati vrhunsku spot up obranu. I dok D’Antoni čeka da Raja Bell stigne u Lakerse (Meeks je presitan da bi odradio rolu na trojci, a na dvojki jednostavno nema mjesta), mada je i to upitno pojačanje obzirom na Bellove godine, te se pri tome nada da će Gasolova koljena i Howardova leđa izdržati, iznenada se napad čini kao ogroman problem.

Hoće li Mike dobiti otkaz sada kada Lakersi igraju lošije nego u vrijeme Princetona? Šalu na stranu, situacija je ozbiljna. Čak i ako se po povratku Nasha stvari poslože kako treba, obrambena rupa na boku i nedostatak šuta ozbiljni su problemi koje neće riješiti ni Steve Blake ni Raja Bell. Stoga je za očekivati da će sljedeći panični potez Lakersa ipak uključivati zamjenu igrača, a ne trenera. Ma koliko god bilo blesavo pomišljati na odlazak Gasola, jednog od najboljih visokih u ligi, činjenice su jasne – u momčadi u kojoj su prve tri opcije Nash, Kobe i Dwight, Pau je osuđen na ulogu sporednog igrača koju će D’Antoniev nedostatak akcije kroz post dodatno naglasiti.

Jasno, on u tome može plivati sasvim solidno, ali od sporednog igrača nikada nećeš dobiti vrhunske partije jer on za to jednostavno neće imati prilike. Stoga je trade možda i najbolje rješenje, a gledajući rostere diljem lige za oko mi je zapeo samo Milwaukee. Bucksi su u mogućnosti sastaviti solidan paket sastavljen oko šutera (Dunleavy), solidnog combo strijelca (Udrih), stopera na perimetru (Mbah A Moute) i visokog sposobnog raširiti reket (Gooden, iako je jasno da on ni približno ne bi bio u stanu zamijeniti Gasolove kvalitete), ali, ako je solidno sve što se nudi, onda je možda najbolje ostati vjeran trenutnom rosteru i pokušati istaknuti njegove snage (dvojac pod košem) umjesto da ih se pokušava prilagoditi neopipljivoj viziji. D’Antoni, nažalost, još jednom ispred igrača stavlja svoju vlastitu priču, a znamo kako je to završilo s Carmelom. I dok je rano za reći kako će ta priča utjecati na Lakerse, prvi znaci jasno ukazuju da na Gasola neće baš najbolje.

7. KNICKS (4705 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jason Kidd, a s njim su se digli i Felton i Brewer

Koliko je bila bitna uloga Kidda u ovogodišnjem startu Knicksa, najbolje je pokazao susret protiv Netsa. Bez Kidda u blizini da pokrije sve nedostatke njihove igre, Felton je zaigrao kao Felton, uzimajući previše loših šuteva i gubeći previše lopti, a Brewer je morao uzimati skok-šuteve umjesto polagati zicere. Da ne spominjemo kako je bez Kidda na perimetru Woodson odlučio kako je najbolje Mela prebaciti na trojku. Istina, zaigrali su s dva visoka zbog matchupa (Netsi su jedina momčad na Istoku s dva visoka igrača koja mogu okrenuti utakmicu i Melo se tu jednostavno ne bi mogao nositi s Humphriesom bez pomoći), ali i zbog slabe obrane Carmela, koja je dodatno naglašena svaki put kada nema Kidda da se postavi na pravo mjesto u pravo vrijeme.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Melo, Chandler, Smith

Ovdje se nema što dodati, sve trojica igraju istu košarku kao uvijek usprkos promjenama sistema. Melo i dalje previše šutira, Chandler i dalje previše riskira izlazeći na vrh reketa u obrani, Smith i dalje uzima lopte kako mu padne na pamet. Izuzetna je ovo jezgra za trenutno stanje na Istoku, ali bez podrške maloprije spomenute trojke, nikome ne bi padalo na pamet isticati ih kao igrače koji igraju išta bolje nego su igrali prije.

ISPOD OČEKIVANJA – Novak

Novak je dobio ugovor da bi gađao tricu i širio reket, a trenutno to ne radi. Jasno, ovo se može okrenuti u tijeku sezone, ali trenutno je zbog toga beskoristan, što Woodsona ostavlja bez izuzetno bitnog člana rotacije.

8. MIAMI (4515 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Bosh

Trica još nije postala dio arsenala, ali Chris šutira s poludistance u rangu Dirka (67% mu je šut s poludistance) i trenutno igra najbolju košarku u životu, možda čak i bolju nego tijekom zadnje tri sezone u Raptorsima. Problemi Heata pod košem nisu njegovi problemi, tako da mu se tu nema što zamjerati (on bi sutra potpisao da može nazad na četvorku u obrani). Čovjek jednostavno rastura.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – James, Battier, Ray

Shane nastavlja biti važniji nego što stvarno jeste zbog mogućnosti da brani igrače na perimetru i pod košem. James nastavlja biti James. Samo, obojica imaju isti problem – očajni su u branjenju iz spot up situacija, što je rezultat te fascinantne odluke da igraju s niskom postavom čak i pod cijenu gubljenja identiteta. Mislim, Heat je i ranije imao problema s protivnicima koji su njihova česta pomaganja znali kazniti kretanjem lopte (lani je više trica od njih primio samo Denver), ali su zauzvrat imali kontroliran reket. Danas ih rešetaju i s perimetra, ali i ulazima, iz reketa ili s poludistance.

Uglavnom, brojke ne potvrđuju Jamesovu lanjsku dominaciju slabijih obrambenih rezultata, ali reći za čovjeka koji je u stanju svaku večer ostvariti double-double da igra ispod očekivanja mi se čini pretjeranim. Ali, samo nek se zna – trenutno su i Durant i Kobe na višoj razini iz jednostavnog razloga što su njihove obrane s njima na parketu puno bolje nego bez njih.

Raya pak ne treba objašnjavati – čovjek ima identični učinak kao u Bostonu svih ovih godina, samo što je all-round kvalitete koje su bile istaknutije zamijenio za puno užu rolu, onu catch & shoot specijalista. Koji je do sada u sezoni zabio barem jedno 5-6 šuteva za pobjedu u zadnjim sekundama utakmica. Majstor.

ISPOD OČEKIVANJA– Chalmers, Wade, a najradije bi napisao i Riley i Spoelstra

Chalmers igra katastrofalno na oba kraja parketa i dobar dio problema svakako proizlazi iz činjenice da nije u stanju ostati ispred nikoga. Dodaj tome i nikad lošiju šutersku formu i jasno je da Heat igra s igračem manje na poziciji playa (odbijemo li povremene postave s Jamesom ili Wadeom kao playevima, Cole odrađuje ostatak minuta na jedinici, a o njemu ne treba trošiti riječi, tako da je jasno kako uz rupu pod košem ni ova bekovska nije ništa manja).

Wade izgleda kao umirovljenik, brojke su mu prepolovljene i jasno je da će njegov ulazak u formu biti dugotrajan proces. Sve u svemu, ako uračunamo da igraju bez centra i da od čak dvojice startera dobivaju puno manje nego su računali, onda njihovi rezultati izgledaju još dojmljivije.

A što se Rileya i Spoelstre tiče, tu smo već ranije sve rekli. Nezapamćena je ovakva radikalna promjena stile igre i potpuno izbjegavanje korištenja nečega što je do jučer još bilo sastavni dio njihovog identiteta, meni osobno to je najfascinantniji trend u cijeloj ligi. I hvala Heatu što su sezonu time učinili još zanimljivijom jer su odlučili nastaviti tražiti svoj put. Da li je ovo njihovo odricanje od obrane tek u fazi ispitivanja nakon koje slijede prilagodbe, ili su jednostavno toliko ispred svih da znaju kako im nitko ne može stati na kraj (čeka ih šetnja po Istoku te vjerojatno izmrcvareni protivnik sa Zapada koji će do Finala iza sebe imati tri fanatične serije), nemam pojma. Ali, znam da je izuzetno zabavno pratiti razvoj situacije.

9. WARRIORS (4325 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Thompson, Curry, Lee

Već smo isticali koliko bi tek opasni mogli postati kada Curry i Thompson počnu zabijati očekivanim postotkom, tako da se tu nema nešto specijalno za dodati. Sva trojica glavnih igrača podbacili su kao realizatori, ali za sada ih u igri drži super klupa koja funkcionira i obrambeno i napadački (Landry je nezaustaljiv u post up situacijama) te raznovrsna igra u napadu – iako su u principu tek još jedna pick & roll / slash & kick momčad, sposobnost Leea i oba beka da razigraju, uz Jacka kao back-up kreatora, omogućuje im da koriste i organiziranije napade. Zamislite još kako bi ovo izgledalo da je tu Bogut, koji bi samo dodatno pojačao trenutne snage – skok, obranu i razigravanja s vrha posta. Njihovo okupljanje talenta je, slično onom u Brooklynu, potvrda da za kvalitetan napad prije svega treba imati kvalitetne igrače – njihova trenutno najuspješnija petorka Jack, Curry, Thompson, Landry i Lee u stanju je zatrpati koševima svaku obranu. Ali i primiti, tako da je ironija u tome da im tri rookiea podmazuju igru na tom dijelu parketa. Iako, nije lako shvatiti kako momčad koja više od 20 minuta po večeri koristi Davida Leea na centru može imati prosječnu obranu, stoga dopustite sumnju u njihovu trenutnu formu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Landry, Jack

Dva veterana su trebala donijeli kvalitetu više s klupe i u tome uspijevaju. Uz zabijanje u reketu, Landry je donio i skok, što je jedan od najvećih pomaka u odnosu na lanjsku momčad. S tri visoka sposobna kupiti skokove i izuzetnom podrškom s krila, Warriorsi su trenutno u stanju sakriti dobar dio slabosti u igri.

IZNAD OČEKIVANJA - klinci

Ezeli im je pomogao iznad svih očekivanja, sjajno zatvorivši sredinu kao starter. Izuzetno koristan igrač koji već sada igra kao veteran i koji će biti luksuz kao back-up jednom kada se vrati Bogut. Jasno, ni Ezeli neće pomoći da se sakriju slabosti u branjenju pick igre, ali u post up situacijama bez problema drži svoje i čuva obruč. A to je ključ za svaku obranu – s centrom koji može igrati 1 na 1 pod košem, nestaje potreba za udvajanjem, a to pak znači da dužina Thompsona i Barnesa može doći do izražaja na perimetru. Barnes možda nije all-round strijelac kakav je najavljivan po izlasku iz srednje, ali igra obranu iznad prosjeka za svoje godine, dok skakački briljira. Uz Leea, Ezelia i Landrya koji skaču iznad prosjeka, njegov učinak je dodatni bonus, a sve još zaokružuje i Draymond Green. Otpadanjem Rusha i Jeffersona iz rotacije zbog ozljeda, dva rookiea dijele minute na trojki i ističu se aktivnošću pod koševima što je izuzetan plus.

10. DENVER (4155 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Lawson, Gallinari

Šuterska razočaranja udarnog dvojca se nastavljaju, što Denver šuterski i dalje drži debelo ispod ligaškog prosjeka šuta, posebice za tricu. Dodaj ovome da Nuggetsi i dalje nisu isplivali iz donje trećine po broju iznuđenih slobodnih i jasno je kako njihov napad pati (praktički, na životu ga održava dominacija u obrambenom skoku). Ukratko, počnu li ova dvojica ikada zabijati iz vana, Denver ide po svojih 50 pobjeda i sigurno mjesto u playoffu. Ostanu li ovako mizerni, morat će se zadovoljiti s 42 i borbom za osmu poziciju.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - Iguodala, Faried, McGee, Koufus

Iggy igra sjajnu obranu na perimetru i solidnu u pick igri, a odrađuje svoje i u napadu, gdje mu Karl povjerava sasvim solidnu količinu izolacija (što nije čudno, obzirom da je George čak i Afflala koristio kao dodatnu kreativnu snagu u napadu). Iako još traže balans u napadu, očito je kako Nuggetsi mogu funkcionirati zbog lakoće kojom je Iggy prihvatio ulogu treće opcije. Nažalost, potpuni balans neće imati nikada jer su pod košem osuđeni na igrače zadatka, ali barem treba priznati da sva trojica rade ono što se od njih očekuje. Faried nastavlja s teroriziranjem u skoku, JaVale kontrolira post sve uvjerljivije u obrani (iako je i dalje izgubljen čim izađe metar izvan reketa), a Koufus nastavlja solidno odrađivati svoju rolu garbage mana. Iako, valjda ne treba naglašavati da ako nemaš bolje opcije za 20 i nešto minuta po večeri od Kupusa, onda baš i nemaš nešto čime bi se hvalio.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Miller

Da je čovjek najbolji back-up play u ligi, to je jasno od prošle sezone kada je pristao doći u Denver i ulaziti s klupe, ali da će i u ovim poznim godinama biti u stanju kontrolirati utakmice kao u najboljim danima, e to baš i nismo. Sve bolji šut idealno nadopunjuje sve manju brzinu i izgleda da će Miller biti u stanju odraditi ovaj ugovor do kraja na visokoj razini. Nažalost, to se ne može reći za veći dio Denverove klupe koja se još traži i koja je od potencijalnog velikog plusa postala ovisna o Millerovoj inspiraciji i Brewerovom šutu (ovo potonje nikada nije dobro).

11. BROOKLYN (4135 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Brook Lopez, Andray Blatche

Šesti su u napadačkom učinku, što je očekivano, iako način na koji dolaze do efikasnog napada nije – umjesto Deronova lošeg šuta i Johnsonove igre u drugoj brzini (ili bi možda bolje bilo reći staračke igre), diže ih klupa od koje prije sezone nismo imali razloga išta očekivati i u napadu briljantni Brook Lopez.

Čovjek je nezaustavljiv u post up situacijama, bilo da mu Deron podvali asist, bilo da se sam bori za poziciju, a fenomenalnoj realizaciji na obruču od 75% pridružio je i pouzdan šut sve do poludistance. Praktički, zahtjeva udvajanje svaki put kad primi loptu, a to je centarska vrlina ravna beku sposobnom kreirati višak.

Što se spomenute klupe tiče, njen glavni čovjek je Andray Blatche, koji trenutno igra kao navijen. Do kada će trajati njegova renesansa ne znam, ali znam da u situaciji u kojoj je upitno kako će se razvijati sezone Williamsa i Johnsona, ovakve igre dvojice visokih dođu kao naručene. Stackhousea pak ne ističem jer minutažom nije ključan dio rotacije, iako je to svakako učinkom – nije nikakvo pretjerivanje ako kažem da je svojim šuterskim eksplozijama do sada donio barem tri pobjede Netsima.

Nevjerojatno, čovjek u životu tricu nije pucao iznad 38%, u karijeri mu je prosjek 31%, a sada je ušao u seriju utakmica u kojima gađa 46% i doslovno sam stvara razliku.

Jasno, kada pričamo o Lopezu ne možemo zanemariti loš učinak u obrani. Netsi nemaju visokog igrača sposobnog zatvarati reket (neka vas ne zavaraju solidne partije protiv Knicksa i Blazersa – te dvije momčadi ionako žive od šuta i minimalno napadaju sredinu), ali, nastave li igrati solidnu obranu na vanjskim igračima kao do sada (samo su Bullsi dozvolili manje trica od njih), definitivno neće biti među najgorim u ligi (neka vas ne zavara ni to što primaju najmanje koševa u ligi - Avery Johnson usporio je napad do boli kako bi što bolje iskoristio Lopeza i Johnsona te gubio što manje lopti, zbog čega izgledaju puno bolji nego što jesu).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Deron Williams, Gerald Wallace, Kris Humphries, CJ Watson, Reggie Evans

Derona gnjave razne dosadne ozljede, ali već smo apsolvirali da nisu one jedini razlog za njegove trenutne ne baš sjajne igre – čovjek jednostavno nije franšizna ili prva opcija sposobna preuzeti stvar u svoje ruke kada sve drugo stane. Ako tijekom sezone uhvati formu i oslobodi se problema sa zglobovima, vjerojatno će popraviti šuterski učinak, što će svakako dobro doći momčadi jer nemamo previše razloga vjerovati da će Brook cijelu sezonu zabijati kao all-star centar.

Ostala imena odrađuju svoje u skladu s očekivanjima – Gerald donosi energiju u oba smjera, Humphries i Evans skaču kao ludi, a Watson solidno odrađuje back-up minute kao drugi play (srećom, Johnson je uvidio koliko ih obrambeno košta njegovo partnerstvo s Deronom pa tu postavu koristi sve manje).

ISPOD OČEKIVANJA – Joe Johnson

Da li je Joe naletio na zid koji se dogodi mnogim rasnim velikim bekovima nakon što prođu 30-u? Mislim, ne radi se ovdje o nestanku u stilu Mitcha Richmonda, ali Joe je pao u svim mogućim pokazateljima. Ok, uloga mu pored Williamsa nikako ne može biti velika kao u Atlanti, ali igra više minuta i ima sasvim dovoljno prilike da se dokaže. Šut za tri mu je solidan, ali problem predstavlja svaki ulaz, što je jasan znak nedovoljnog atleticizma (osim, naravno, kada je s druge strane Paul Pierce). U manjoj ulozi Johnson može biti fantastična sporedna opcija, ali nedostatak bočnog igrača koji može napasti obranu driblingom značajno smanjuju opcije u napadu Netsa. Uostalom, nije da nismo bili upozoreni – prije lanjskog buđenja u skraćenoj sezoni, Johnson je imao osjetni pad učinka sezonu ranije. Što ako je lanjsko izdanje bilo tek labuđi pjev?

12. CHICAGO (4035 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Joakim Noah

I dok je lijepo vidjeti da Noah konačno ima nešto veću ulogu u napadu, posebice kao razigravač (nakon sjajnog ulaska u sezonu, šuterske brojke pale su na standardne skromne razine), glavni razlog njegove all-star kandidature krije se u obrambenom napretku. Čovjek igra najbolju obranu u životu, onoj dobro poznatoj energiji konačno je dodao i potrebnu koncentraciju, što potvrđuju i brojke. Upravo je to što Noah danas brani pick & roll bolje od ikoga u ligi glavni razlog zašto Taj Gibson igra manje minuta nego što smo očekivali obzirom na gubitak klupe. Naime, lani je Taj često krao minute Noahu upravo zbog toga jer je bio bolji obrambeni igrač, ali, danas kada Noah radi sve što i on, logično je da trener forsira raznovrsnijeg košarkaša. S druge strane, nije jasno zašto dvojac Noah-Gibson ne dobiva više prilike zajedno, obzirom da sve brojke ukazuju na to da ne igraju ništa lošije od bilo koje druge kombinacije visokih, što ukazuje da je strah od napadačke nemoći bez Boozera u postavi - neopravdan. A da ne govorim kako bi se i loš učinak klupe popravio da Carlos dobije priliku koristiti svoj šut protiv slabije konkurencije.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rip Hamilton, Nate Robinson, Gibson, Boozer, Deng, Jimmy Butler

Hamilton i Boozer odrađuju svoju volumenom nešto veću ulogu, ali, koliko god u tome bili solidni, njihovo prisustvo ukazuje na jedan ogroman feler koji Bullsima visi nad glavom – nemaju kreatore, previše su oslonjeni na šut, a nisu u stanju zabiti tricu. Mislim, tko živi od trice, umire od trice, ali barem zna kako je to živjeti. Tko živi od šuta s poludistance, taj jedva preživljava i to je priča ovogodišnjeg napada Bullsa (nažalost po Ripa, ne igra se svaku večer protiv Monte kojemu je ukrcao 52 poena u dvije utakmice).

Deng se u ovo uklapa jer trenutno ni on ne može zabiti tricu, iako sve ostalo odrađuje u skladu s reputacijom, a bljeskovi Robinsona s klupe nisu dovoljni. Nate je nastavio s odličnim combo igrama koje je prezentirao lani u Warriorsima, odlučan da se još neko vrijeme održi u ligi, a Thibodeau je počeo ukazivati sve veće povjerenje Butleru, što je pokazatelj da bi i klupa opet mogla biti solidna – dovoljno je samo bilo iz rotacije udaljiti očajnog Belinellia.

ISPOD OČEKIVANJA – Captain Kirk

Za njegove loše partije krive su vječne ozljede, ali i kontekst u kojem se od veterana jednostavno previše traži. Kao back-up play, Kirk bi bio solidna opcija, ali u borbi protiv najboljih playmakera lige bolno je jasno kako je njegovo vrijeme nepovratno prošlo. Bullsi dobivaju užasno malo s pozicije koja im je do jučer bila snaga i to je očekivano najveća kočnica njihovoj stabilnosti tijekom sezone.

13. HOUSTON (3725 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Morris, Parsons

Morris je odustao od lanjskih pokušaja da bude all-round igrač, prigrlio je ulogu stretch četvorke i trenutno daje ključni impuls s klupe, a Parsons je već dobro znanim all-round kvalitetama dodao i vrhunski šut. Čak i da padnu s trenutnih izuzetnih visina učinkovitosti, nadmašiti će projekcije prije sezone i tako pomoći Rocketsima da iskoriste probleme Mavsa, Wolvesa i Jazza te se uključe u borbu za osmo mjesto.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Harden, Asik

Obojica su izuzetan primjer koliko napredna statistika igra značajnu ulogu u Houstonu. Još tijekom lanjskog playoff dobar dio promatrača smatrao je Hardena šestim igračem kojega je nemoguće usporediti s dokazanim NBA veličinama usprkos tome što su brojke jasno govorile da se radi o prvoj opciji kojoj samo treba više minuta. I gle čuda, Harden je dobio više minuta i sada je i slijepcu jasno da je čovjek all-star materijal.

Sličan podvig su u Houstonu napravili i s Asikom. Iako je teško reći da je Omer rasni starter obzirom na mizerne napadačke talente, njegove kvalitete u obrani i skoku povećanjem minuta nisu nestale, već su se i dodatno pojačale. Svaka čast Moreyu što je potvrdio da je košarku itekako moguće razumjeti kroz brojke ako znaš koje brojke treba gledati. Malo je tužno da toga u ligi još nisu svjesne sve franšize.

ISPOD OČEKIVANJA – Lin

Igra se logično vrti preko Hardena, što Lina često ostavlja na parketu kao šutera, a Lin nije šuter. Jasno, iz spot up situacija možeš i krenuti na ulaz, tako da ovo nije glavni razlog za Linove loše igre, ali jeste djelomičan. Djelomično je krivica i na ozljedi koljena, a glavni je pak bolno jasan – Lin jednostavno nije ništa posebno, a lanjskih 30 utakmica postavile su ljestvicu malo previsoko. U idealnom svemiru, Lin bi bio combo bek s klupe koji bi odmarao Hardena ili playmakera sposobnog zabiti tricu. U ovom nešto manje idealnom, on je playmaker koji se muči ostvariti brojke koje bi ga ostavile iznad Felton linije. Podsjetnik da ni u brojkama nije sva istina, barem ne kada je uzorak onako malen kakav je bio Linov. Uglavnom, tri ugovora, jedan promašaj. Solidan posao za Moreya kojega sada čeka odluka što s trenerom – nakon tragedije koju je upravo preživio McHale, a poznavajući ga iz gomile dostupnih dokumenata kao čovjeka kojemu košarka nikada nije bila najvažnija stvar u životu, rekao bih kako je Kevinov posao u Houstonu završio.

14. UTAH (3660 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Favors, Hayward

Oni u principu ne igraju iznad očekivanja, ali igraju sjajno, stoga ovo samo koristim da istaknem kako NEMA SMISLA DRŽATI IH NA KLUPI!!!! (ispričavam se na ispadu, ali ove sezone me malo što toliko frustrira kao Corbinove rotacije).

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Millsap, Big Al, Mo, Foye

Dvojac pod košem drži Jazz na 50-50 učinku, dakle kao i obično, a dvojac na vanjskim pozicijama igra prosječno kako se i može očekivati od dva combo beka koja su idealna za uloge s klupe.

ISPOD OČEKIVANJA – Kanter

Od njega se možda očekivalo malo više, posebice nakon sjajne predsezone (što dovoljno govori koliko ljetna liga i predsezona služe kao najave budućnosti - 0%) iako je teško reći koliko je netko stvarno napredovao dok dobiva minute na kapaljku.

15. SIXERS (3635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Richardson, Turner

J Rich zabija kao mladić, dok je Turner popravio učinak ne nešto većom minutažom, već prije svega sve boljom kontrolom lopte i boljim šutem za tri.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – svi, čak i Jrue

Od hrpe pristiglih swingmana ni jedan nije podbacio (čak je i Nick Young odigrao u stilu Nicka Younga, uz nekoliko bljeskova do sada), a Holiday je posebna priča. Uzmemo li u obzir veću minutažu, veću odgovornost i veću potrošnju, njegov učinak nije ništa bolji od ranijih ostvarenih u puno skromnijim uvjetima. Smatrati Holidaya all-starom zato što nabija brojke u momčadi u kojoj igra 39 minuta i ima sve ovlasti, tipična je pogreška koju je lako napraviti ako ne gledate malo dublje. Jedini pravi plus je veći broj koševa s linije slobodnih, ali sve drugo je već viđeno – od jedne izgubljene lopte na dva asista do efektivnog šuta iz igre ispod 50%, u njegovoj igri malo je toga učinkovito.

ISPOD OČEKIVANJA – Kwame, Allen

Koliko god to bilo blesavo istaknuti, jer je manje-više poznato, Kwame je očajan, a i Allen baš ne briljira. Što u kontekstu njihovu tanke unutarnje linije predstavlja problem.

16. BOSTON (3605 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Rondo, Terry, Green, Sullinger

Iako se iz godine u godinu priča o novoj sezoni kao onoj u kojoj će Rondo konačno napraviti iskorak iz sjajnog playmakera u rasnog nositelja, njegove brojke su po svim pokazateljima gotovo identične tijekom zadnje četiri godine. Potpuni monopol na loptu doveo je do pozitivnih pomaka u napadu, pa Rondo danas tako puno bolje bira situacije za napadanje obruča i to uglavnom nakon pick igre, što je dovelo do pozitivnog rasta u efektivnom i stvarnom postotku šuta koji su mu tijekom prethodne dvije godine bili debelo ispod prosjeka ozbiljne top 3 opcije u napadu.

Međutim, ovaj još rondocentričniji stil igre očito uzima svoj danak u dva segmenta. Prvo u obrani, gdje je Rondo nakon dugo vremena opet negativan igrač. Baš poput Bostona, danas dobro brani tek organizirane napade. Sve što u sebi sadrži dozu anarhije, od tranzicije do pick igre, za njih je problem. Međutim, Rondova igra u obrani najmanja je briga Bostona – u ligi u kojoj playevi uglavnom služe kao skretničari, Rondo je još uvijek top 10 materijal u tom dijelu igre. Drugi problem je nešto ozbiljniji, a on se odnosi na nesposobnost Celticsa da igraju košarku u minutama kada Ronda nema na parketu, što je Rivers sam najbolje opisao kada je izjavio da bez Ronda može baciti 80% akcija kroz prozor. Iskreno, nemam pojma što bih mislio o ovakvoj izjavi u kontekstu momčadi koja je ovo ljeto potpisala hrpu novih ugovora s potvrđenim NBA igračima dobro poznatih mogućnosti i pri tome potrošila jedan od najvećih budžeta u ligi.

Partije Terrya barem pokazuju da se nemaju razloga brinuti oko zamjene za Raya. Kada se Bradley vrati u momčad, dobit će i pravog stopera na boku, a automatski i kreatora s klupe u Terryu, što će bitno popraviti njihovu krvnu sliku. To je recimo uloga koju Green nikako ne uspijeva odraditi, ali pri tome je teško reći da je podbacio – momak igra točno istu košarku kakvu je prezentirao kroz cijelu karijeru. Ista stvar je i sa Sullyem – lijepo je bilo nadati se da će on popraviti stanje u skoku, ali realnost je ipak takva da obrana doslovno nestane onog trenutka kada on stupi na parket. Od svih očajnih kombinacija pod košem, par Green-Sullinger definitivno je najgori – realno, ovaj dvojac ne bi garantirao niti dobru obranu na NCAA razini. Može Doc pričati koliko hoće da njegovi momci trenutno igraju mekano (a mora da bi ih trgnuo za iduće dvije utakmice bez Ronda), ali realnost je ta da jednostavno igraju bez unutarnje linije.

ISPOD OČEKIVANJA – Bass, Lee, Pierce, Garnett

Dva veterana su ovdje završila ponajviše kao žrtve konteksta. Dok Pierce i dalje zabija svoju kvotu kroz izolacije, a KG standardno svoju kvotu s poludistance, zabrinjava njihov pad u obrani. Jasno, kada su sva tri udarna igrača zajedno na parketu to izgleda puno bolje nego kada su na klupi, ali činjenice su neumoljive – čak i kada su u igri, Boston više ne igra na dominantnoj razini kao zadnjih godina. Već smo rekli da Rondo previše energije troši na napad, Pierce je za korak sporiji u svim situacijama koje uključuju lateralno kretanje, a Garnett jednostavno ne stiže zatvoriti sve rupe.

Razlog za to je uz već opjevanu rupu pod košem i rupa na perimetru koje Courtney Lee nije popunio. Njegov loš ulazak u sezonu napadački je maskirao Barbosa, ali, bez Bradleya u blizini, nema beka koji bi to učinio obrambeno. I dok se Celticsi mogu nadati da će povratak Bradleya stabilizirati bokove, a samim time olakšati život Pierceu (koji više neće morati glumiti stopera) i Garnettu (koji će imati puno manje prostora za pokrivati), za rupa pod košem trenutno nema jednostavnog rješenja.

Najveći krivac za trenutno stanje je svakako dolazak Bassa u trening kamp totalno van forme. Očito zadovoljan zbog novog ugovora, Bass kao da je zaboravio koliko je važan za ovu momčad. Njegove katastrofalne igre (doslovno je prepolovio svoj učinak) dodatno slabe ionako tanku rotaciju pod košem i poput domina ruše planove Bostona. Boston praktički igra s jednim i pol visokim, što uzima ogroman danak u obrani, a posebice u skoku koji je sada ostao i bez onog skromnog Bassovog učinka. Čak i da se na pola sezone Bass dovede u red i počne zabijati i skakati, to i dalje ne riješava pitanje rotacije. Što nas opet vraća na prošlotjedni zaključak – Ainge pod hitno treba uzeti telefon u ruke i dovesti još jednog visokog.

Iako, pitanje je garantira li čak i to stabilizaciju. Naime, šta ako je sva ova priča oko slaganja domina tek projekcija, a prava istina se krije u nečemu puno jednostavnijem – godine su stigle na naplatu u slučaju Piercea i Garneta.

17. MILWAUKEE (3360 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Jennings

Doduše, Brandon je i lani krenuo u sezonu na all-star razini, pa je brzo tresnuo na zemlju. A kako je u lovu na novi ugovor, treba biti dvostruko oprezan s njegovim nikada boljim izborom šuta i omjerom asista i izgubljenih, a posebice s nikada aktivnijom igrom u obrani.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Ellis, klupa

Monta nastavlja sa životom na potrošački kredit i gomilanjem izuzetno šupljih brojki koje vrište za manjim volumenom lopti i manje zahtjevnom ulogom kreatora s klupe, dok je klupa Bucksa trenutno novi Bench Mob lige. Preuzeli su primat od Clippersa, a, ironično, baš su na Bullsima, koji su vrijednost duboke rotacije doveli do ekstrema, dokazali kako dobro funkcioniraju Udoh, Udrih i Dunleavy kada su neki dan stigli minus 27 u zadnjih 15 minuta. Bench mob postao je teoretski još ubojitiji nakon što je Skiles klupi dodao Ilyasovu – da li je partija protiv Bullsa znak da se čovjek budi? – koja, kao i lani, još jednom predstavlja najveću snagu Bucksa.

Međutim, nije gomila solidnih igrača korisna samo na parketu. Ona im donosi ogromnu fleksibilnost prilikom tradeova, jer imaju gomilu opcija – od veteranskih ugovora u zadnjoj godini do gomile mladih talenata, Bucksi imaju sve preduvjete za biti ozbiljan igrač tijekom trade sezone drugu godinu za redom.

ISPOD OČEKIVANJA – Ilyasova

Treba li što dodati? Ne oživi li uloga s klupe njegov mizerni šut i još mizerniju razinu energije koju donosi na parket, čovjek bi trebao u zatvor zbog pljačke koju je izveo nad sirotim senatorom Kohlom koji se muči Buckse održati solventnima.

18. DETROIT (3355 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Stuckey, Jerebko

Stuckeyeve combo vještine nikako nisu pristajale uz sličan profil Brandona Knighta, pogotovo ne kada uđete u sezonu s jednom od najgorih šuterskih serija u povijesti NBA. I dok će prebacivanje Stuckeya u ulogu šestog igrača pomoći da se dotični opet potvrdi kao kvalitetni član rotacije, pitanje je ima li spasa za Jerebka – Šveđanin je do sada kombinacijom energije i vanjskog šuta uspijevao doći do uloge u rotaciji, ali trenutno ne može zabiti ništa, ne skače i uopće nema obrambene uloge na parketu.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Greg Monroe, Knight, Prince

I dok Monroe lagano popravlja svoju igru u obrani (posebice u postu – u rotacijama nikada neće biti ništa više od prosječnog igrača) i sve se više nameće kao organizator u napadu, dakle na putu je ka svom prvom all-star nastupu, Knight natavlja tamo gdje je stao lani, kao combo strijelac koji na silu pokušava glumiti playmakera. U slučaju Pistonsa svakako vrijedi trpiti jer šuterski Knight već sada ima kvalitetu za dug život u NBA. Pitanje je samo do kada će Dumars imati živce gledati gomilu uzalud bačenih napada i nesposobnost da se išta kreira iz najosnovnijih pick & roll akcija. Veteran Prince pak odrađuje svoj standardni posao od raspada šampionske jezgre - prosječno u oba smjera, uz preveliku potrošnju za tako limitiranog napadača.

IZNAD OČEKIVANJA – Andre Drummond, Kyle Singler

Energija koju Drummonda pokazuje za sada se uglavnom manifestira u napadu, ali, obzirom da samo njegovo prisustvo u reketu momčad čini boljom, pitanje je vremena kada će momak krenuti stazama Derricka Favorsa i razviti su prototip obrambenom visokog igrača današnjice. Strah od razvijanja Drummonda vrlo brzo će se potvrditi kao najveća greška lanjskog drafta za sve one koji su ga propustili (osim Hornetsa) – ovakvi talenti ne moraju nužno ostati na sveučilištu da bi se izbrusili.

Singler pak, a o tome je Sickre pisao prije neki dan, potvrđuje i drugu stranu medalje, onu po kojoj je ostanak u školi dobra stvar, posebice ako nisi lutrijski talent. Singler je rookie koji će uskoro napuniti 25 godina, tako da je njegova prilagodba na NBA igru bila kratka i jasna. Mali je odličan šuter, zna igrati košarku i to su upravo oni atributi koji su bili potrebni Pistonsima da pronađu balans. Iako njegovo instaliranje u petorku znači da Prince mora trčkarati uokolo za bekovima, Tayshaunove 3&D kvalitete konačno mogu doći do izražaja jer uz Singlera i Knighta ima prostora za pronaći kvalitetnu poziciju za šut jer je raspored na parketu konačno smislen (mogao je biti i sa Stuckeyem da je Frank koristio Rodneya kao slashera, a Knighta više kao spot up opciju, a manje kao playa). Nevjerojatno je na koliko načina jedan naizgled malen potez može koristiti. Trenutno imaju ne samo svjetlu budućnost (novi lutrijski pick i prostor na salary capu), već i momčad koja ima glavu i rep i koja može igrati košarku već ove sezone. Sve što je trebalo bilo je samo malo posložiti kockice.

19. MINNESOTA (3320 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Barea, Cunningham

Dvojac koji je odradio lavovski dio posla mijenjajući Lovea i Rubia.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Love, Kirilenko, Peković

Loveov povratak na parket prije vremena trebao bi Minnesotu usmjeriti prema playoffu jer je već prvi dan postalo jasno da čovjek nije izgubio ništa od veličine usprkos dužoj pauzi, a ništa manje važne nisu ni partije pravoslavnog dvojca. Rus je nastavio gdje je stao prije dvije godine, kao da nikada nije ni bilo pauze, što je izuzetna vijest za Wolvese jer znači da su dobili all-star kvalitetu bez da su se za nju morali otimati ovoga ljeta na tržištu. Pozitivno saznanje je i to da je Pekovićeva lanjska sezona očito standard, a ne iznimka. Priključi li se i Rubio ovoj eksploziji bijelog talenta, ova momčad ima sve potrebno da dođe do 50 pobjeda. Šteta zbog ozljede Budingera koja im je oduzela ključnog šutera na boku, ali mali Shved za sada se pokazuje više nego sposobnim preuzeti ulogu petog čovjeka na sebe. Roy je pak u cijeloj priči nebitan - koliko god bilo lijepo vidjeti ga opet u akciji, kraj ovolikih playmakera njegov trenutni sklop vještina koji uključuje prije svega razigravanje nije neophodan, dok manjkom šuta i atleticizma ničim ne doprinosi slabostima momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Ridnour, Williams

Dvojac koji je podbacio mijenjajući Lovea i Rubia.

20. INDIANA (3305 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – West

Ne toliko što nam prezentira nešto za što nismo znali da je sposoban, već što je u stanju nositi najveći teret u napadu bez da mu pati učinak. Dobar način za zaraditi novi ugovor.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Hill

To što igra solidno i dalje ne opravdava novu upravu što je sav preostali prostor na salary capu usmjerila u njegovom pravcu.

ISPOD OČEKIVANJA – Hibbert, George

O njima smo već sve rekli – koliko god da su zaslužni za odlične igre u obrani, toliko su krivi za napadačku jalovost.

21. BLAZERS (3270 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lillard

S rookieima su prognoze uvijek klimave jer nemoguće je preciznije povući paralele između NCAA i NBA, ali Lillarda je IOR očekivao na pola puta između Irvinga (super rookie) i Knighta (loš rookie), a on je trenutno puno, puno bliže Irvingu. U biti, razlikuje ih samo nešto slabiji Lillardov šuterski učinak, a loša obrana i izgubljene lopte ih dodatno spajaju (o Lillardovoj obrani sve govori susret protiv Pistonsa u kojem je Brandon Knight po prvi put u karijeri izgledao kao all-star). Međutim, već i ovakav šut je sjajan za igrača prve godine, a, iako je Lillard stariji od Irvinga čak dvije godine, treba mu priznati da trenutno zna puno više o tome kako razigrati suigrače nego Kyrie.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Batum, Matthews, Hickson, klupa

Swingmani su igračine, Hickson je pravi garbage man (koji dodatno uživa zbog Aldridgeove alergije na skok), a klupa je katastrofa – ako vam kažem da je Saša Pavlović jedini koji ne utječe na njihovu igru poput najezde skakavaca, već tek u rangu omanjeg tornada, sve sam rekao.

ISPOD OČEKIVANJA – LMA

Svaka čast na solidnim partijama, posebice u obrani (iako su i one sve rjeđe - Blazersi su dno-dna po pitanju defenzive), ali najgori skakački i šuterski učinak u karijeri ne mogu se zanemariti. Znam da situacija nije sjajna, ali po manjku skokova i koševa iz reketa očito je kako LMA sezonu prije svega želi odraditi sa što manje stresa.

22. DALLAS (3220 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – veterani Marion, Carter, Brand

Igre ispod razine onih najiskusnijih možda govore o tome koliko je Carlisle mijenjao sistem ovogodišnjih Mavsa, a možda jednostavno ukazuju na to koliko je teško starog psa naučiti nove trikove. A možda jednostavno nije lako igrati bez svog onog prostora kojega je ostavljao Nowitzki ili u slučaju Branda bez okruženja poznatog sistema Sixersa.

I dok Marion ispriku za slabije partije ima u ozljedama, a Brand u prilagodbi na novu ulogu, za Carterove beskrvne partije teško je naći objašnjenje osim onoga očitog, a to je da bez Terrya i Dirka više jednostavno nema svih onih laganih situacija na koje je navikao. Čim život postane težak, Vince nestane.

Nisam siguran da svemu ovome ne bi trebalo dodati i upravu Mavsa koja stalnim rošadama pojačava tenzije. Po novome dovodi Dereka Fishera, a odriče se Troya Murphya. Tko zna, za 15 dana možda će otpustiti Dereka i dovesti Michaela Finleya koji je nedavno izrazio želju za povratkom u ligu. Stvarno ne kužim ovakve poteze (kao da će Fisher popraviti činjenicu da nema Dirka ili da je Collison – Collison), a još manje kužim Carlisleovu potrebu da iz utakmice u utakmicu mijenja rotaciju. Mislim, koliko god ti rotirao, krug nikada neće stati u kocku, a tako se ni ovaj talent na okupu neće boriti za naslov. Kad si limitiran limitiranošću, nema te formule koje te može učiniti boljim, a stalnim rošadama Carlisle je samo postigao to da je svlačionicu ubio u pojam.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Darren Collison

Nakon žestokog ulaza u sezonu, Collison se ohladio i ustabilio na Felton liniji te ostvaruje identične brojke onima što ih je tijekom karijere imao u New Orleansu i Indiani. Solidan pritisak na loptu, solidan šut i solidna kreacija iz pick & rolla, to je sve što ćete dobiti od njega. Nije malo, ali kada vam nedostaje ozbiljnih opcija pod košem i širine na boku, onda nije ni puno.

IZNAD OČEKIVANJA – Mayo, Kaman

Najveći razlog za Mayove odlične partije krije se u njegovim talentima prilagođenom sistemu. Iako je bilo jasno da Mayo može poboljšati brojke s povećanom minutažom (dosta je baciti pogled na njegove prve dvije sezone u ligi dok je bio starter), razlika između ovoga danas beka koji igra bez lopte i briljira u spot up situacijama i donedavnog combo mentaliteta je ogromna. Mayo je jednostavno učinkovit, a ostane li takav čak i nakon što mu se šut za tri spusti na realniju razinu (s 38% u karijeri trenutno je na 52%), za njega ima budućnosti u ulozi old school beka šutera kakvu je zadnjih godina usavršio Kevin Martin. Jasno, za to će trebati nastaviti iznuđivati slobodna bacanja, što je Martinov specijalitet. Ono u čemu pak ne zaostaje za Martinom već sada je relativna alergija na obranu.

Kaman je pak konačno zdrav, što je sasvim dovoljno da pruža solidne partije u sredini. Ne pretjerano učinkovite, ali imati centra koji može uhvatiti svoju kvotu skokova, gurati se pod obručem i usput biti ozbiljna prijetnja u post up situacijama nikada nije na odmet. Kad se Dirk vrati, bit će zanimljivo vidjeti kako će Carlisle podijeliti minute pod košem - obzirom da dva germanska reprezentativci nisu bila u stanju braniti napade Latvije ili Ukrajine, možemo samo zamisliti kako će funkcionirati protiv playoff momčadi sa Zapada.

23. SACRAMENTO (3105 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – nitko

Iako treba pohvaliti Jimmera što se trudi pronaći mjesto u NBA, kao i Thompsona jer se usprkos novom ugovoru nije predao rezignaciji poput većine ostalih kolega pod košem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA - svi ostali sa svim svojim limitima

Iako je lijepo vidjeti da Tyreke igra sve bolju košarku, valjda je i njemu konačno došlo do glave kako treba zaraditi novi ugovor.

ISPOD OČEKIVANJA – Cousins

Za ovo kako on trenutno igra poslužit će samo jedna riječ – sramota. Umjesto da napravi iskorak, on se vratio korak unazad, u rookie sezonu – skakačke i šuterske brojke su mu gore od prošlogodišnjih, ali ga nije briga jer poteže kad god poželi. O trudu u obrani da ne pričamo – njega jednostavno nije briga.

24. NEW ORLEANS (2915 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Robin Lopez

Mjesec dana je premalo za reći kako se radi o definitivnoj transformaciji, ali Robin se iz ne baš sjajnog back-up centra pretvorio u solidnog startnog centra. Obzirom da su mu broj koševa i skokova porasli paralelno s minutama, očito je kako mu vrijednost ne dolazi iz tih segmenata igre (i dalje je ispodprosječan skakač za centra te i dalje ne posjeduje ništa više od skromnog napadačkog arsenala) već prije svega iz obrane. I pogled na brojke to potvrđuje – Lopez briljira u post up situacijama, ali i u branjenju pick & rolla, što do ove sezone nikada nije bio slučaj. Kolika je zasluga u tome trenera i sistema, a koliko Lopeza, nije ni važno, važno je znati da je odluka da se Davis sakrije iza Lopeza na kraju ipak bila pozitivna. Iako, obzirom na očajne obrambene partije cijele momčadi u zadnje vrijeme, pitanje je dana kada će se Lopez ipak vratiti u manje atraktivne sfere.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Vasquez,Anderson, Smith

Vasquez ima ogromnu minutažu i ogromne ovlasti, ali brojke i dalje otkrivaju back-up playa koji je zagrizao prevelik komad koji nije u stanju prožvakati. Njegov šut i igra u obrani nisu u stanju pratiti fantastičnu sposobnost razigravanja koja je dobrim dijelom zaslužna zašto su Hornetsi u zadnje vrijeme postali solidna napadačka momčad.

Bijela braća Anderson i Smith pak odrađuju svoje. Anderson se i bez Dwighta nametnuo kao najbolja stretch četvorka u ligi, što svakako može radovati Hornetse, a Smith nastavlja s kombiniranjem žestoke obrane i pouzdanog pick & pop talenta.

ISPOD – Henry, Rivers, Mason

Znali smo da će svi ovi bekovi biti beskorisni, ali ne i da će štetiti. Gordon se ne može vratiti dovoljno brzo jer trenutna rupa na bokovima Hornetsa vuče cijelu momčad na dno.

25. ORLANDO (2765 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – McRoberts, ali i rookiei

Nakon očajne sezone u Lakersima, gdje se nije snašao uz Bynuma i Gasola, McRoberts je vratio dio svog identiteta (pick & pop s puno faulova i ponekim skokom). Ništa bitno, ali čovjeka veseli vidjeti da nije tek tako nestao. A klinci su po prvim pokazateljima sjajni – Nicholson trpa bez problema iz svih situacija (posebice se sjajno kreće bez lopte), ali mali problem leži u činjenici da je trenutno malo previše tweener za igrati pod košem (mizeran skakački učinak). Harkless pak nema problema s fizikalijama, mali je čista energija koja već sada kupi dovoljan broj stop akcija (blokade, ukradene) da zasluži epitete korisnog obrambenog igrača. Šut je problem, ali kako su obojica izvan zone velikih očekivanja, sve što Magic dobije od njih je plus.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Afflalo, Redick, Davis, pa čak i Moore

Afflalo je i u Orlandu isti igrač kao u Denveru, 3&D opcija koja gubi dobar dio svoje kvalitete u kreiranju. Redick nema problema s kreiranjem, što pokazuje lakoćom kojom je uskočio u ulogu combo beka s klupe (provodi više vremena na jedinici s loptom nego kao dvojka). Slične kvalitete ima i Moore, kojega se i kroz onaj mali uzorak u Bostonu dalo pročitati kao solidnog beka kojemu je najveća vrijednost ta što jednako osrednje igra na obje vanjske pozicije. Big Baby pak i u novoj ulozi nastavlja biti jednako neučinkovit strijelac i obrambeni igrač, jedina razlika je što igra 10 minuta više zbog čega ostvaruje bonus od 1 skoka i dva koša. Yeah.

ISPOD OČEKIANJA – Ayon, Smith

Obojica imaju izlike u ozljedama koje su ih uhvatile na samom startu sezone, ali definitivno ne pružaju partije koje su se od njih očekivale kada su pristigli kao treći visoki u rotaciji, odnosno kao back-up play.

26. SUNS (2725 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Dudley, Beasley, Morris

Dudley će valjda uskoro ući u formu jer je neobjašnjivo da jedan ovako solidan all-round preko noći zaboravi biti koristan košarkaš. Beasley je pak totalna suprotnost, u njegovom slučaju bilo bi neobjašnjivo da preko noći nauči biti koristan. Trenutne partije koje pruža su čak i za njega mizerne, što bi trebalo zabrinuti Sunse koji su mu dali nepotrebno visoko ugovor. Doduše, još ih više treba zabrinuti što je njihovog Morrisa brat iz Houstona preskočio u mjesec dana košarke – umjesto da iskoristi priliku i izbori se za ulogu Fryeve zamjene u rotaciji, Morris igra kao isti lanjski mlitavac.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dragić, Gortat, Scola

Prva dvojica igraju solidno i prava je šteta što nisu dio kvalitetnijih momčadi, dok je Scola idealan za stil igre u kojem nitko ne igra obranu. S pravom se buni zbog toga što je prebačen u drugu postavu – kao da na rosteru Sunsi imaju igrača koji može pomoći Gortatu zatvoriti reket.

IZNAD OČEKIVANJA – Telfair, O'Neal i Tucker

Teoretski, reket bi mogao biti O'Neal nastave li doktori u Phoenixu sa svojim nizom čuda, ali samo teoretski. Telfair je izrastao u kompletnog back-up playa (igrač čak i obranu), a Tucker igra iznad očekivanja jer nitko od njega nije očekivao ništa. Čovjek se samo pojavio i osvojio srca svih jer je jedan od rijetkih Sunsa kojima je stalo do odrađivanja posla.

27. CLEVELAND (2635 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Varejao, Thompson, Pargo

Andy skače kao lud, igra standardno dobru obranu i praktički sam samcat drži Cavse u komi (obzirom kako igraju, nemoguće je reći na životu, stoga je koma u njihovom slučaju pozitivna). Jedini minus vidljiv iz aviona je lakoća kojom ga brzi bekovi ostavljaju u prašini nakon preuzimanja, ali to nije samo njegov problem – obzirom da nema nikoga da mu čuva leđa i obzirom na energiju koju troši, očekivati od njega da bude specijalist u preuzimanjima prilikom pick & rolla možda je i previše u ovom trenutku. U boljem kontekstu, Andy bi bio bez minusa.

Thompson uči od najboljega kada je u pitanju pravilno usmjeravanje energije, to je vidljivo, iako dugoročno njihovo partnerstvo baš i nema smisla zbog mnogih sličnosti u igri. Što se Parga tiče, treba priznati da je za sada uspio ne pokopati momčad. Naravno, kada netko s vještinama za back-up playa igra ulogu startera, to nikada nije pozitivno, ali za sada je Pargo barem odigrao na back-up razini, što je više nego se itko mogao nadati nakon ozljede Irvinga.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Dion Waiters

Donio je energiju na vanjske pozicije, ali pri tome katastrofalno šutira i gubi previše lopti. Sve je to tipično za rookiea koji se tek uči igri i još ni ne zna koja mu je točno uloga u momčadi.

ISPOD OČEKIVANJA – Kyrie Irving, Daniel Gibson

Gibson propada iz sezone u sezonu, što je razumljivo obzirom da nikada nije bio playmaker, a da s godinama sve teže dolazi do šuta osim ako mu netko ne namjesti zicer u spot up situaciji. To nisu vještine koje su potrebne drugoj postavi Cavsa obzirom na očajan izbor playmakera nakon Irvinga. A sam Irving je posebna priča. Ozljede nisu ostavile traga na šutu, koji je i dalje izvanserijski kakav je i bio u rookie sezoni, ali manjak napretka u obrani i organizaciji igre definitivno nije nešto što smo očekivali. Ok, momčad je tanka, ima novog partnera pored sebe s kojim tek treba razviti kemiju, tek je u drugoj sezoni, ali činjenica da u obrani i dalje igra matadora te da gubi lopte u serijama nije ohrabrujuća za iskorak u prvom dijelu sezone. Ozljeda je naravno to dodatno otežala.

28. TORONTO (2425 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Lowry, Davis, Valanciunas

Kyle igra košarku života i nameće se kao pravi lider, a Davis se izgleda ipak odlučio probuditi i izboriti za novi ugovor. Kod rookie centra pak zanimljivo je koliko dugo može ostati na parketu i pri tome naći načina za biti koristan na obje strane. Dobar znak za ubuduće jer rijetkost je da mladi centar sleti u NBA i da prođe bez izraženijih problema s osobnima i kretanjem.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Bargnani, DeRozan

Dva ključna igrača su, gle čuda, šuter koji trenutno ne može zabiti, odnosno all-round atleta bez pravih vještina. Iako su obojica primjerenija sporednim ulogama, u Torontu su zaradili status nositelja. Sretno s tim.

ISPOD OČEKIVANJA - Ross i Fields

Obojica imaju isprike – jedan je rookie, drugi je ozljeđen. Međutim, bez njihovih solidnih partija na koje smo računali prije sezone bok Toronta je prazan, što omogućuje liku poput McGuirea, koji nije u stanju zabiti šut da mu život ovisi o tome, da provodi previše vremena na parketu (srećom, neće više - McGuire je zasluženo ostao bez posla kako bi napravio mjesta za veterana Pietrusa).

29. CHARLOTTE (2195 bodova)

IZNAD OČEKIVANJA – Sessions, Walker, Mullens

Možda bi bolje bilo reći cijela momčad igra iznad očekivanja, ali to smo već objasnili lakim rasporedom i činjenicom da je Mike Dunlap od mlade jezgre uspio dobiti maksimalan napor. Ipak, ova trojka je ključna za solidan učinak u napadu. Walker i Sessions su idealan bekovski par za pritisak na loptu koji Dunlap forsira, u napadu su sposobni kreirati za sebe i druge, ali igrati i bez lopte. Nisu sjajni šuteri, ali ta sposobnost da zabijaju na različite načine idealno im je došla u ovom trenutku. Što se Mullensa tiče, on se iz igrača bez role koji pokušava postati stretch četvorka pretvorio u relativnog korisnog košarkaša s (konačno) dovoljno mišića za guranje u postu, ali prije svega košarkaša s dovoljno mekom rukom za pomoći kao pick & pop specijalist i tako otvoriti dodatni prostor Sessionsu i Walkeru za ulaze u sredinu obrane.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Haywood, Biyombo, MKG, Taylor

Dva rookiea su korisna od prvog dana i sjajno su se uklopila u gore-dolje stil koji forsira Dunlap, što smo i očekivali u najavi sezone - bez previše organizirane akcije, mlade i dokazane energetske bombe poput MKG-a i Taylora u stanju su pružiti svoj maksimum. Dva centra su pak u skladu s mogućnostima zauzela reket. Ni Haywood ni Biyombo, jasno, ne bi bili bitan dio rotacije u ozbiljnoj momčadi, ali Haywoodov veteranski pristup i Biyombova pozitivna energija pomažu da se solidna obrana igra na cijelom parketu.

ISPOD OČEKIVANJA – Gordon

Ne radi se o tome da je Ben nešto naročito podbacio u svom revolveraškom stilu igre, nego da za njega tu više jednostavno nema mjesta. Pored Sessionsa i Walkera nema potrebe za dodatnim combo-igračima, a povratkom Hendersona nestati će minuta i na boku. Kako i dalje ne služi kao ništa drugo nego dežurni strijelac, Gordon nema čime preskočiti sve nabrojane na hranidbenom lancu, stoga je njegov učinak prije svega ovisan o tome koliko ga sluša ruka od večeri do večeri.

30. WIZARDS (2105 bodova)

ISPOD OČEKIVANJA – Vesely, Booker, Seraphin

Tri igrača zadatka ovisna o ritmu i prvoj lopti najviše pate u situaciji kada momčad nema poštenog playmakera, a niti šutera da raširi reket. Svakako su razočaranje, ali isključivo brojkama – kada konačno dobiju podrške NBA ligi primjerenije vanjske linije, njihov učinak bi trebao ići prema gore.

U SKLADU S OČEKIVANJIMA – Okafor, Ariza

Jasno da bez Walla i Nenea, dvija najvažnije opcije u napadu, nije lako igrati ozbiljnu košarku, ali zar ovoljetna dovođenje dvoje veterana nije prije svega služilo kako bi se rotacija pojačala iskusnim igračima i kako bi se izbjegla katastrofa baš u slučaju da se nešto dogodi nekom od nositelja? Ako je do sada netko i sumnjao u domete dvojice veterana, danas je valjda sve jasno – Ariza je kvalitetan stoper čija vrijednost proporcionalno pada ili raste ovisno o tome koliko od njega zahtijevate u napadu, dok je Okafor u ovoj fazi karijere tek solidan back-up centar kakvih su Wizardsi imali već sasvim dovoljno i prije nego su preuzeli odgovornost za njegov ogromni ugovor.

IZNAD OČEKIVANJA – šalite se?

Naravno da je u ovakvom kontekstu teško nekoga pozitivno istaknuti, ali pokušajmo. Jordan Crawford pokazao je tako solidne combo vještine koje bi mu mogle dodati vrijednost kao opciji s klupe nauči li ikada razlikovati dobar šut od lošega, a Martell Webster pokušava oživjeti karijeru pružajući solidne 3&D partije s klupe.