60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

30Jan/1318

THE RONDOCAST

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee o Bostonu i Rondu iz svih uglova, a tu su i po prvi puta odgovori na pitanja čitatelja. Čak je i minutaža ovaj put relativno prihvatljiva - oko sat (izgubljenog) vremena.

26Jan/1311

THE RANKINGS – WEEK 12.

Posted by Gee_Spot

Napomena 1. - današnji rankingsi ne uključuju sinoćnje rezultate.

Napomena 2. - u slučaju da imate nekakva pitanja nevezana uz današnji post, umjesto da ih ostavljate u komentarima šaljite ih na adresu gee@ispodobruca.com kako bi ona najzanimljivija završila u eventualnom postu.

Napomena 3. - I LOVE THIS GAME

1. SPURS (5575)

Iako im je obrana učinkom debelo iznad lanjske jer u ovom izdanju fantastično brane tricu, pick igra ostaje ogroman problem (i dalje se nadaju da će sve bolji Splitter postati Timmyu ono što je Chandler bio Dirku, iako je njegov sve bolji učinak baziran isključivo na napadačkom napretku, nikako obrambenom). Ipak, plan je jasan – s top 5 napadom i obranom, Spursi imaju sve odlike rasnog izazivača koji u bitku ide svjestan svojih pluseva i minusa. Pop zna da nitko nije savršen i da će u playoff seriji odlučivati sitnice (a on je majstor promjena u hodu).

2. CLIPPERS (5570)

U prethodnom postu istaknuli smo važnost njihove klupe u ostvarenju dosadašnjih rezultata, ali ono što je puno važnije za playoff činjenica je da njihova obrana i dalje ne popušta, kao i to da Paul i Griffin i dalje imaju smanjenju minutažu. S top 5 obranom i top 5 napadom, Clippersi su uz Spurse školski primjer izazivača (ta titula trenutno pripada samo njima), a širina opcija i svježina najvažnijih igrača mogli bi biti presudan faktor kada bude najvažnije. Doduše, kao što je Del Negrovo vraćanja na parket ozljeđenog Paula protiv Warriorsa pokazalo, svi ti resursi uzaludni su ako ih ne budeš pravilno koristio (čak i da je CP3 zahtijevao da bude na parketu, trener je morao imati dovoljno snage za reći mu ne).

3. THUNDER (5280)

Njihovo sazrijevanje kao momčadi vidljivo je na napadu koji se pošteno odvojio od ostatka lige (zabijaju 2 poena više na 100 posjeda lopte u prosjeku od prvih pratitelja Knicksa, što je izuzetna razlika), ali ne i na obrani koja se i dalje mota oko desetog mjesta sa sličnim problemima kao i lani (od kojih je najveći i dalje pravovremena rotacija prema otvorenim šuterima). Durant je svakako onaj x-faktor koji revanš s Heatom čini izvjesnim, ali ta obrana je razlog zašto će eventualni dvoboji sa Spursima i Clippersima donijeti nove playoff klasike.

4. HEAT (5025)

Napad je šuterski uredno na prvom mjestu od starta sezone, a ništa manje važna nije ni činjenica da su po prvi put ove godine pred ulaskom u top 10 obrambeno (trenutno su 12.). Promjene su se pokazale korisnima (iako, budimo realni, puno veći značaj od češćeg korištenja Jamesa na perimetru ili dva visoka pod košem donose oni periodi kada šampioni zaigraju svom snagom), što pak znači da Heat nema smrtnu bolest, već se muči s ponekom kroničnom (tanka rotacija i loš skok u rangu su prehlade koja neće utjecati na formu do Finala).

5. NUGGETS (4865)

Karlovi Nuggetsi ni usprkos svim promjenama koje rade iz sezone u sezonu nikako da pronađu potreban balans. Tek što su počeli zabijati i podsjećati na onaj napad koji gledamo zadnje dvije godine (dijelom to mogu zahvaliti i sve lakšem rasporedu), raspala im se obrana. Zaštita reketa, koja im je i do sada bila slabost jer si se mogao ušetati u njega kao da se radi o Lakersima ili Bobcatsima, pala je na još niže grane, ali totalni potop uslijedio je gubitkom obrambenog skoka zbog čega dozvoljavaju još više laganih koševa nego prije. Zanimljivo je da Nuggetsi nemaju nikakvog problema sa skokom u napadu, tu su i dalje broj jedan u ligi (iako će ih do idućeg tjedna Memphis vjerojatno preskočiti), ali sve dobro što naprave na toj strani prospu očajnim reakcijama u obrambenom skoku. Sličan problem ima i Jazz koji zbog toga ne može uspostaviti dominaciju u skoku koju bi teoretski trebao imati, ali oni barem imaju rješenje – daju više minuta Favorsu i defanzivini skok je riješen. Nuggetsi nemaju takvu opciju na raspolaganju, a to znači da još jednom ulaze u playoff kao jednodimenzionalna momčad koja će pokušati zabiti više nego što može primiti.

6. GRIZZLIES (4670)

Više nemam pojma što bih dodao o njima, a da nije već stotinu puta rečeno. Nedavnim tradeom s Cavsima kupili su mir do kraja sezone, ali dugoročno? Gay je i dalje preskup obzirom na ono što pruža, a ni Zach baš nije Benjamin Button. Buduće pickove su rasuli po cijeloj ligi. Nekakva promjena je nužna, ali razglabanja o njenim razmjerima ostavimo za ljeto. Sada je bitno istaknuti da su i dalje ono što su bili zadnje dvije sezone – ultimativna plutajuća mina. Nedovoljno dobri napadački da ih smatramo izazivačem, ali s izuzetnom obranom i nezgodno posloženom petorkom sposobnom iznenaditi ovisno o matchupu.

7. WARRIORS (4535)

Stvarno im odgovara ime ratnici – preživjeli su možda najneugodniji dio sezone (ozljeda Currya, težak i gust raspored) bez većih posljedica. OK, onaj niz poraza s dvadeset koševa razlike nije bio ugodan, ali pobjede nad Clippersima i Thunderom svakako su im dale dodatni motiv, koji je ovako mladoj momčadi neophodan da se nastavi razvijati. Ne samo da imaju neupitan talent (ta raznovrsnost je ubitačna - sposobnost da visoke koriste kao playmakere dok im se playmakeri pretvaraju u catch & shoot opcije izaziva glavobolju svakom treneru), već i srce, a ono će im biti neophodno u idućih mjesec dana kada ih čeka čak 14 gostovanja od 19 utakmica. Mislim, neće svi protivnici biti teški kao ovi u nedavnom periodu, ali ti izleti u kojima igraš 4 utakmice u 5 dana u stanju su ubiti u pojam i najiskusnije momčadi.

8. KNICKS (4285)

Od povratka Amarea u rotaciju, Knicksi su bolja obrambena momčad. Prije nego vas ova rečenica natjera da ostavite sekularni život i postanete svećenik, dopustite da je malo pojasnimo. Uloga s klupe idealna je za Amareovu trenutnu fazu karijere - protiv slabijih protivnika njegove mane ne dolaze toliko do izražaja, a plusevi su očitiji. S njim u sredini i Novakom i Smithom uokolo, Knicksi imaju potencijalno ubitačnu trojku s klupe koja napadački može pokriti sve obrambene slabosti. Ok, ali kakve to veze ima sa sve boljom i boljom obranom? Pa i nema baš previše jer su glavni pomaci u obrani uslijedili nizom Woodsonovih poteza. Prvi je svakako sve češće korištenje zone. Chandler i dalje ima previše odgovornosti u izlascima izvan reketa (nije mi jasna potreba da mora izaći na baš svaki pick & roll iako je očito kako na rosteru nema igrača koji mu može čuvati leđa), što znači da i dalje primaju previše laganih koševa na obruču, ali više zone donijelo je više uspjeha u čuvanju šuta i puno bolje kontrolirani skok (ispričavam se na digresiji, ali zar to nije nešto što bi i Lakersi trebali raditi – kad već nemaš brzinu za igrati 1 na 1 obranu, zašto ne iskoristiti barem visinu svojih visokih i zatvoriti reket nekom verzijom zone, ne ovom klasičnom 2-3 koju igraju Spursi, Warriorsi, Mavsi i Knicksi, već nekom 1-2-2 prilagođenom njihovim visokima?). Uglavnom, ovi sitni pomaci vode ih prema gornjoj trećini obrambenog učinka (već su se popeli na 15. mjesto), a to je odlična vijest obzirom na dosadašnju ovisnost o trici. Povratkom Shumperta i možda Cambya, Knicksi sada imaju sasvim dovoljno oružja da nastave pružati solidne igre i na manje atraktivnom dijelu parketa, a to ih u kombinaciji sa šutom i kontrolom lopte ostavlja u ulozi prvog izazivača Heatu na Istoku.

9. LAKERS (4230)

Obzirom da sada definitivno možemo reći kako Howard ove sezone neće uhvatiti formu koju je prezentirao prijašnjih godina (ova nova ozljeda ramena nije opasna po karijeru, ali mislim da svi možemo otprilike zamisliti kako je nezgodno i kuckati po tastaturi s strganim ramenom, a kamoli igrati sport poput košarke - također, zar nije malo licemjerno da se tone tekstova troše na "kemiju" između Dwighta i Kobea, a da baš nitko ne spominje činjenicu da ovakve ozljede ipak zahtijevaju malo duži odmor od par dana?), postaje sve jasnije kako Lakersima jedini put ka pronalasku bolje forme ostaje trade. A to pak znači da prisustvujemo nećemo povijesnom.

Naime, i ranije je bilo momčadi sklepanih od istrošenih hall of fame igrače (sjetimo se samo Lakersa s Paytonom i Maloneom ili Rocketsa s Pippenom, Barkleyem i Olajuwonom), ali nikada ni jedna nije pokazivala ovakvu razinu, nema bolje riječi, nesposobnosti u obavljanju jednog dijela svog posla, konkretno čuvanja obruča. Iako ih sistem još uvijek cijeni, što dokazuje još jedan plasman u top 10, činjenica je da su u njega uračunate brojke iz cijele sezone, dakle nemamo ugrađenu opciju koja bi pratila formu kroz jedan kraći vremenski period. Konkretno, radi se o periodu od Dwightove ozljede ramene do danas u kojem su, već obrameno loši, Lakersi poljubili samo dno neviđenom zbunjenošću u obrani reketa, što je dodatno potencirano još slabijim branjenjem tranzicije i pick igre, kao i nesposobnošću pritiska na loptu - od njih manje lopti osvaja samo Magic.

Dobar dio odgovornosti pada na D'Antonia, ali nemojmo ovaj put o krivcima i vanjskim razlozima, ionako smo već odavno sve to apsolvirali. Kada završi sezona bit će prilike i za priču, a sada samo konstatirajmo kako, bez obzira na kontekst, svatko mora preuzeti odgovornost i odraditi svoj dio posla. A kako već znamo da bez D'Antonievih poteza i Dwightovog učinka u sredini nema pomaka, red je spomenuti i blijede partije Nasha. Koliko god bilo žalosno gledati Gasola kako se nije u stanju lateralno kretati brže od svog trenera koji se upravo vratio s operacije kuka (i koji uporno šalje centre da izlaze na pick & roll umjesto da ih stacionira pod košem), toliko je još žalosnije gledati Stevea kako pokušava voditi sistem bez ljudstva (igrati drugim najbržim ritmom u ligi s ovako starim i tankim rosterom može pasti na pamet samo D'Antoniu), pa i bez vlastitih nogu. Mislim, čovjek je do nedavno bio out zbog strganog mišića, osjetivši posljedice igranja bez medicinskog osoblja Sunsa. Takav zasigurno ne može biti spasitelj kao kreator ili kao šuter, ali zato može biti dodatni ogromni problem u obrani.

10. CELTICS (3920)

Sjećate se perioda kada smo pričali kako su Celticsi nikada gori obrambeno, ali barem to nadoknađuju najboljim napadom u zadnjih 5 godina? Zaboravite to. Njihov napad je opet potonuo na samo dno, okružen samo Bobcatsima i Wizardsima ovog svijeta, a obrana se još nije dovoljno popravila da to sakrije iako je povratkom Bradleya na putu da opet bude dominantna. Bolja je, puno bolja nego na startu, ali osim Bradleya trebat će im i taj jedan potez tijekom prijelaznog roka ako si misle osigurati malo bolju početnu playoff poziciju od osme. Zanimljivo kako su i dva najveća razočaranja sezone upravo Lakersi i Celticsi, dvije veteranske momčadi koje su tijekom ljeta zamijenile tri četvrtine rostera. Iako gledanje njihovih nastupa definitivno nije oku ugodno, a i rezultati im baš ne govore u prilog, sistem očito vidi nešto u ovim starim kostima u kojima ima još sasvim dovoljno vatre za još jednu borbu.

11. ROCKETS (3910)

Morey ne krije da mu treba strijelac pod košem i već se spominju u kontekstu svih dostupnih imena (Gasol, Jefferson, Millsap, Smith, Randolph). Ovakva aktivnost očito je znak da neće čekati ljeto ukaže li se prilika. Što je u biti logično jer im pod hitno treba doza svježe krvi – od kada je pao učinak Hardena i od kada klupa više nije odlična, već tek solidna, nisu u stanu zabiti dovoljno da pokriju očajnu obranu u kojoj jadni Asik pliva kao riba na suhome (sličnu kalvariju prolazi i Chandler u New Yorku). Pad šuterske forme i težak raspored rezultirali su time da je njihova obrana raskrinkana kao totalna prevara, ali, hej, koga briga - bili osmi i ispali u prvom krugu ili još jednom bili deveti, gledajući širu sliku tako je nebitno. James Harden je tu, to je bitno, a tu je i sve potrebno za dovođenje još jednog all-star igrača. Danas i kada ima problema u Houstonu, u biti ih nema. I da, super je što se u zadnjoj utakmici sezone obračunavaju baš s - Lakersima.

12. HAWKS (3890)

Gubitak Williamsa je ogroman udarac, ne samo zato što gube trećeg čovjeka po IOR vrijednosti, već i zbog potpuno narušenog balansa klupe koje je Williams bio ključni član u ulozi 1 na 5 revolveraša. Kao i uvijek u košarci, efekt domina je neminovan - u novoj podjeli uloga Smith će zasigurno još češće uskakati na nisko krilo, a to će njegov učinak dodatno vuči prema dolje. Dovođenje Jannera Parga, zdravi Morrow i više minuta Jenkinsu neće moći zakrpati rupu u njihovoj rotaciji. Uglavnom, sve ovo skupa već ionako skromni napad (koji ni u ludilu ne može do lakih koševa s linije, tu su u rangu s već poslovično lošim Sixersima i Orlandom koji praktički nema kreatora na rosteru) čini još skromnijim jer od Williamsa si barem mogao očekivati da povremeno iskoči iz kalupa i zabije 30.

13. BULLS (3865)

Nema smisla isticati koliko je Derrick Rose važan, ali jedan podatak će sve reći - prošle sezone su bili 5. napad lige, a ove - 20. Stilski se ništa nije promijenilo, i dalje igraju jednim od najsporijih ritmova, i dalje koriste gomilu blokova koji rezultiraju spot up situacijama, ali više nisu tako dobri realizatorski iz jednostavnog razloga što nema čovjeka koji razbija obranu stvaranjem viška, bilo driblingom, bilo privlačenjem dvojice igrača. Međutim, koliko god je ovo logično, jedan podataka je blesav - s Roseom su lani pucali 21 slobodno po tekmi, ove godine bez rasnog kreatora iznuđuju dva više - 23. Svaka čast Thibodeau koji je na ovaj način dodatno sakrio probleme u kreaciji i tako samo još jednom istaknuo da spada u trenerski vrh.

14. BUCKS (3825)

Sada kad je sve izglednije da će ući u playoff (obzirom na rotaciju koju koriste teško da ih jedna ozljeda može izbaciti iz borbe, eventualno all-star forma Bynuma u zadnjoj trećini sezone), posvetimo se široj slici. Najvažnija vijest iz njihova štaba je podatak da su produžili s GM-om Hammondom, što vjerojatno znači da su spremni ovo ljeto matchirati svaku ponudu za Jenningsa i krenuti dobro poznatim putem osrednjosti (eventualno bi im moglo ostati nešto prostora ako se Ellis odluči za ispitivanje tržišta i poštedi ih potrebe da mu plate 10 milja).

15. MAVS (3745)

Obzirom na muke po Lakersima, kalvariju koju prolaze Wolvesi, slabosti Rocketsa i Blazersa te neizvjesnost Jazza oko rostera u zadnjoj trećini sezone, Mavsi su povratkom Dirka dobili potreban zamah u borbi za osmu playoff poziciju. Ipak, bez nekog tradea koji će im popraviti stanje u obrani (obrana na bokovima im je posebno kriminalna, iako će se i to popraviti sada kada će Marion moći više vremena provoditi na trojki), ovisnost o problemima drugih bit će i dalje važnija od njihovih osrednjih kvaliteta. Ali, barem su opet osrednji, što je definitivno bolje nego biti loš.

16. JAZZ (3740)

Osrednjosti, ime ti je Utah Jazz. Ne samo da ih je jedan sistem na početku sezonu smatrao 50-50 momčadi i da ih drugi takvim smatra sada, već primaju gotovo pa jednako koliko i zabijaju, uz zanimljivu količinu anti-balansa: odlični su u napadačkom skoku, ali očajni u obrambenom; lakoćom dolaze na liniju, ali lakoćom i šalju protivnike na nju; ne gube previše lopti, ali ih previše i ne osvajaju (točnije, gube ih 13.9, a osvajaju ih, pogađate, 13.9). Ono što im visi kao mač iznad glave je to što i dalje dozvoljavaju previše lakih šuteva (kao i lani u donjoj su trećini lige), dok su sami smješteni u sredinu. Bilo je za očekivati da će dodatak trice ovoga ljeta lansirati njihov napad iz prosjeka, ali očito ni to nije dovoljno kada vam je glavni potrošač centar koji šutira 48% iz igre i puca 3.3 slobodna po utakmici usprkos tome što troši 24% napada kada je na parketu. Big Al je super strijelac i doktor je što se tiče igre u i oko posta, čak gajim i poprilično subjektivne simpatije prema njegovom IQ-u u napadu, ali njegove loše obrambene kvalitete u kombinacija s ovakvom osrednjom učinkovitošću od Jazza nikada neće napraviti ništa više do momčadi koja se bori za 8. mjesto. Zato i ne treba biti previše zabrinut u slučaju da ga se riješe tijekom prijelaznog roka – Favors i Kanter pružit će im drugi stil igre, s puno više energije i puno više trke, a dobiju li zauzvrat playmakera startne kvalitete (makar to bio i Calderon na par mjeseci), bit će tvrd orah u playoffu (pod uvjetom da u njega uđu). I jedna digresija - nisu li ovi granični all-star igrači poput Jeffersona i Gaya najgora stvar koja se može dogoditi vašoj franšizi? Mislim, morate ih plaćati kao rasne all-star igrače jer tako diktira tržište, a, s druge strane, nisu vas u stanju dignuti iznad razine playoff prolaznika, posebice ako imaju uloge prvih opcija. Zato je važnost Houstonovog hvatanja Hardena ogromna – da je Harden za klasu slabiji igrač, Rocketsi bi zaglavili u novom ciklusu osrednjosti. Ovako pak mogu računati na stvari puno veće od prvog kruga playoffa. Sad je na Jazzu da kopira takav model.

17. NETS (3575)

Napad im je opet živnuo, ali razlog za to nije nikakve sapunične prirode (bolja kemija od kada ih je napustio Johnson i slične nadri-teze). Mislim, i dalje igraju najsporiju košarku u ligi, na što su prisiljeni zbog Johnsona i Lopeza. To da im je raspored lagan, to stoji, ali postoji još jedna bolja poveznica koja može objasniti njihove dobre igre sada i na početku s onim lošima između – Brook Lopez. Jednostavno, kada nemaju svog efikasnog centra u punom pogonu, Netsi nemaju ni približno učinkovit napad. Tu 2 i 2 itekako daju 4 – Lopeza je nemoguće zaustaviti osim ako ne planirate obranu oko toga da mu spriječite da primi loptu na bloku, a čim se morate tako postaviti, otvarate puno više prostora ostalima. I gle Netsa, grabe prema poziciji nositelja na Istoku. Obrambeno su i dalje negativni, s ovakvim rosterom nikada neće dobro braniti šut, ali barem nisu katastrofa u kontroli lopte gdje Deron odlično odrađuje svoj posao playmakera (hej, čovjek nije superstar, ali to ne znači da ne zna igrati košarku - njegovo ignoriranje tijekom izbora all-star rezervi na račun jednog Holidaya, rezultat je iznevjerenih očekivanja - mnogi su Derona smatrali superstarom i sada kada ne igra na toj razini kažnjavaju ga iako nije problem njegova i dalje solidna igra, već njihova iznevjerena percepcija, a nitko ne voli biti u krivu). Bonus je svakako skok gdje imaju dva iznadprosječna skakača (Humphries i Evans), a i Lopez i Blatche konačno skaču kao što bi visoki trebali i, što je najvažnije, ne fauliraju. Ta kontrola skoka i postavljena obrana s gomilom elemenata zone, da napomenom i to, ostatci su Johnsonove filozofije. Da ne bi netko pomislio da je Carlesimo tu nešto izmislio u ovih tjedan dana (koliko god bio iritantan zbog potrebe da zove praktički svaki napad, zbog čega je svojevremeno i potjeran iz Dallas jer ga Kidd više nije mogao podnijeti, Avery je itekako znao što je potrebno za playoff obranu).

18. PACERS (3535)

Žrtva koju su na početku sezonu svjesno podnijeli danas im otvara šansu da postanu prvi izazivač Heatu – njihov napad i dalje je, blago rečeno, jadan, ali napredak koji je George napravio od početka sezone do danas u ulozi kreatora obećava da će se uskoro početi dizati s dna. Mogućnost da igraju kroz njega na boku i Westa u sredini zasigurno će ostaviti više prostora Hibbertu i Hillu, koji bi s manje pritiska trebali postati učinkovitiji. Joker je pak i dalje Granger – uklopi li se u novi poredak, Pacersi će dobiti izuzetnog 3&D igrača koji im je neophodan protiv moći Heata na boku. Ne uklopi li se, možda uništi ovaj novostvoreni balans koji se ionako nalazi na tankim nogama. Zanimljivo je pak povući paralele s prošlom sezonom kada su ekspresno postali sila na Istoku i kada su nešto slabiju, ali ipak top 10 obranu, nadogradili i top 10 napadom – već smo pričali kako su napadački uspjeh gradili na svemu osim na šutu (tu su slično kao i sada bili loši), dakle na kontroli lopte, gomili skokova u napadu i životu na liniji slobodnih. Bacimo pogled što se s tim dogodilo ove sezone i jasno je zašto im je napad ovako jadan – šut je ostao mizeran, ali usput gube i gomilu lopti i ne mogu doći na liniju da se postave na glavu. Praktički jedini faktor u kojem su i dalje dobri je napadački skok, ali to očito nije ni približno dovoljno da im napad drži iznad vode. E, sad, ne bi bilo loše naći razloge za takav pad u sporednim kategorijama. Što se izgubljenih lopti tiče, tu je sve jasno – povećana uloga u napadu Georgea i Hibberta dovela je do to gomile uzalud potrošenih napada (dobra je pak stvar što će im povećana odgovornost i potrošnja pomoći da se razviju kao igrači). Međutim, objasniti slobodna puno je teže. S jedne strane, ni Hansbrough ni Hibbert ne dolaze na crtu kao nekada, plus nedostatak Grangera tu se itekako osjeti obzirom da je upravo on godinama bio njihov udarni slasher. To bi impliciralo da izbjegavaju kontakt, međutim obzirom da ova momčad živi od agresivne obrane, kakvo je moguće da u napadu igraju mekano? I tu se onda ukazuje glavni razlog – ne samo da Pacersi pucaju 4 slobodna manje po utakmici (što nije ogroman raskorak, ali se osjeti), nego ih i puno slabije realiziraju (s lanjskih 79%, po čemu su bili četvrti u ligi, ove sezone su pali na 74% što ih je smjestilo na 23. poziciju). Ukratko, kao što im se lani sve poklopilo i omogućilo im napadačku renesansu, tako ih im je ove godine sve krenulo naopako i bacilo ih u napadački srednji vijek. Istina je negdje u sredini, kao i uvijek, ali pitanje je imaju li dovoljno vremena pronaći tu sredinu već ove sezone.

19. WOLVES (3355)

Toliko su tanki da trenutno imaju probleme kada Stiemsma sjedne na klupu. Mislim da ta rečenica sve objašnjava.

20. DETROIT (3300)

I obrana i napad su im osrednji, što je odličan znak obzirom da su ne tako davno bili puno bliže dnu nego sredini. Strpljenjem je Dumars, iako je bilo povremenih zastoja, uspio izgraditi novu solidnu jezgru, kojoj sada nedostaje samo jedan igrač da ih iz lutrije prebaci u playoff. Hoće li taj igrač doći iznutra (Drummond, Monroe) ili iz vana (imat će sasvim dovoljno prostora na salary capu da se uključe u lov na slobodne igrače ili u neki trade), ne znam, ali znam da će dogodine biti puno veće iznenađenje ako ne uđu u playoff nego ako uđu. Ne trebaš biti genije da u NBA napraviš iskorak u sredinu – pola lige ionako ulazi u playoff, a ako si dovoljno dugo loš, bit ćeš nagrađen s dovoljno talenta da postaneš uspješan (ovakvim sistemom NBA možda nije ostvarenje američkih ideala, ali je zato svakako ostvarila hrvatski san). Ono gdje pak trebaš biti genije je u odrađivanju tog zadnjeg koraka. Dumars je jednom već u tome uspio, idućih par godina dat će nam odgovor hoće li opet.

21. MAGIC (3255)

I dalje se trude, iako Vaughn više definitivno nije prijetnja Jacksonu za titulu trenera godine. Ali, sve što trebate znati o njima je sljedeće - uvjerljivo su zadnji u ligi po broju slobodnih bacanja i uvjerljivo su najgori po učinku u tranziciji. Baš u onim dijelovima igre u kojima talent, posebice atletski, dolazi do izražaja. Ukratko, ovdje imamo hrpu sjajnih role playera, ali ni jedan od njih ne može olakšati život sebi ili drugima.

22. SIXERS (3170)

Najdosadnija momčad lige? Svakako su u konkurenciji. Holiday ima šansu jednoga dana biti bolji od Ronda ili Williamsa, ali trenutna fascinacija njegovim igrama, posebice playmakerskim, jednostavno mi nije jasna i više je rezultat sociologije (facinacija kulture novim narativima) nego košarke (na kraju krajeva, Sixersi su na 40% učinka i imaju predstavnika na all-staru, a Netsi koji su na 62% ga nemaju - gdje je tu logika?).

23. PELICANS (3125)

Od njih i dalje čekamo da zaigraju obranu, iako je ovih simpatičnih 7-3 od povratka Erica Gordona jasno naznačilo potencijal koji posjeduju. Ipak, ovaj period bio je ujedno i najlakši dio rasporeda kojega su imali ove sezone tako da ne treba očekivati da previše polete – čeka ih 8 nezgodnih gostovanja u idućih 10 tekmi, onda nešto lakši raspored oko all-stara, da bi završnica opet bila brutalna – osim gadnih gostovanja, čeka ih niz od 7 domaćih utakmica s kremom lige.

24. BLAZERS (3115)

Bez obzira što ih čeka pakleni raspored do kraja (i prije nego što je počeo već su pali na 50% učinka), zanimljivo je primijetiti da su, barem na papiru, Blazersi dugoročno riješili pitanja tri udarne napadačke opcije. Aldridge, Batum i Lillard su visoki, bočni i bek sposobni kreirati za sebe i druge i praktički ova momčad se nalazi u apsurdnoj situaciji da mora pronaći klupu i složiti donji dio rotacije, dok ostatak lige muku muči ne bi li posložio opcije od 1 do 3. Njihovo ljeto će biti izuzetno zanimljivo za pratiti jer su 3-4 manja poteza udaljeni od toga da se iz lutrijske momčadi pretvore u jednu od najboljih na Zapadu (ne znam za vas, ali ja već sada slažem scenarije po kojima će ipak dobiti svoj pick prve runde na kojega imaju pravo ako budu birali u prvih 12, pa ga na dan drafta zamijeniti za jednog solidnog veterana koji može dati dodatnu 3&D opciju na boku, odnosno kako će prostor na salary capu pretvoriti u startnog centra, solidnog back-up playa i iskusnu stretch četvorku).

25. RAPTORS (3010)

Doživjeli su renesansu rezultata, što zbog promjena u rotaciji (izazvanih ozljedama do jučer startnog visokog dvojca, napomenimo to još jednom), što zbog puno lakšeg rasporeda (na otvaranju sezone su bili svojevrsni Denver Istoka, s dva gostovanja na jednu domaću tekmu). Međutim, njihov problem i dalje ostaje obrambena strana igre, točnije nesposobnost da brane protivnički šut. To u kombinaciji s (opet) vodećim brojem prekršaja kojega proizvode, stavlja ogroman pritistak na njihov napad. Koji ima i dubine i talenta, ali ne toliko da može pokriti sve minuse obrane. Ipak, nije sve tako crno – uspiju li se nekako iskoprcati iz ugovora Bargnaniu (pa makar i amnestijom na ljeto), dogodine će se naći u poziciji da dovođenjem jednog kvalitetnog startera mogu ozbiljno razmišljati o playoffu. Davis, Valanciunas, Lowry i Ross već su tu kao solidna i jeftina jezgra za početak (da ne govorimo u koliko bi boljoj situaciji bili da nisu žurili i dali ovaj nepotrebno visok ugovor DeRozanu).

26. SUNS (2715)

Instalacija Lindseya Huntera za trenera, čovjeka koji je do sada uglavnom vodio brigu o Michaelu Beasleyu kao direktor igračkog razvoja, možda pomogne da izvuku nešto od nekadašnjeg drugog picka. Neki veći pomak pak nemoguće je očekivati obzirom na razinu talenta. Stoga, kao i do sada, čekamo tradeove pa da im se opet posvetimo.

27. WIZARDS (2585)

Nadam se da gledaju NCAA punom parom, jer ovogodišnji draft bit će jedan od najluđih ikada. O kvaliteti je uvijek zajebano pričati – to što sada nema ekstra talenta na vidiku, ne znači da se netko neće pretvoriti u all-star igrača tijekom karijere. Ali, to što nema ekstra talenta znači da poredak od 1 do 10 može biti svakakav, a to pak znači da će ulogu igrati i sreća, ali i nečija sposobnost prepoznavanja kvaliteta koje mogu pomoći momčadi. Wizardsima je ovo zadnji visoki pick u lutriji (barem bi trebao biti, iako s njima nikada ne znaš) i ne smiju opet fulati misle li izgraditi ozbiljnu jezgru.

28. KINGS (2240)

Koliko god je tužno što Sacramento ostaje bez franšize i koliko god su ove sporedne stvari oko povijesti iritantne (još nikome nije jasno hoće li novi Sonicsi dobiti dresove Oscara Robertsona, Chrisa Webbera, Vlade Divca i onu šesticu umirovljenu u čast navijača ili će pak opet objesiti dresove Lennya Wilkensa, Jacka Sikme i Natea McMillana – i da, tko će sutra umiroviti dres Garyu Paytonu i Shawnu Kempu, Oklahoma ili Seattle?), najvažnija stvar u velikoj slici je da smo se riješili Maloofa. Bez njih, liga je dobila nazad tridesetu franšizu koja će idućih godina dodatno pojačati konkurenciju. Uostalom, imena koja se spominju kao potencijalni GM-ovi ili direktori su Phil Jackson, Larry Bird i RC Buford. To jasno ukazuje da ekipa iza Chrisa Hansena itekako prati trendove i zna što radi. Zašto sam tako uvjeren da će ipak Hansen izaći kao pobjednik iz ove priče koja još nije definirana? Zato što treba imati muda baciti na stol 30 milja i riskirati njihov gubitak. Svi ovi potencijalni vlasnici iz Sacramenta koji se spominju takva muda nemaju. A kada novac priča... (plus, koliko god Sternu bio drag Kevin Johnson kao gradonačelnik Sacramenta, mislim da mu sline cure kada se sjeti da ligi dodaje ambicioznog i sposobnog vlasnika kao što je Hansen, podršku Stevea Ballmera da ne spominjem).

29. CAVS (1995)

Nije zgorega zapamtiti da Cavsi imaju 4 picka prve runde u idućih nekoliko godina. Ni jedan od njih im neće donijeti superstara jer se uglavnom radi o izborima solidnih momčadi koji neće pasti previše nisko, ali ovo je super izvor jeftine, a potencijalo korisne radne snage koja se može nadograditi na jezgru okupljenu oko Irvinga. Ili, još bolje, svi ti pickovi mogu dobro doći u nekom tradeu kad se na tržištu pojavi novi Orlando, momčad spremna odreći se all-star talenta kako bi krenula u rebuilding na zdravim financijskim osnovama. Osim izuzetno odrađenog rebuildinga i činjenice da je Irving valjda prvi igrač ikada za kojega smatram da treba biti starter na all-staru iako dolazi iz gubitničke momčadi (što je dobrim dijelom i zasluga očajnog izbora bekova na Istoku), drugo ništa nije vrijedno spomena.

30. CATS (1695)

Kemba u ulozi Allena Iversona jedna je od meni najdražih priča ove sezone. Šteta samo što Larry Brown više nije u gradu pa da iz toga napravi playoff momčad. I da, hoće li MJ vratiti Hornetse sada kada ih više nema u Big Easyu? Kladim se da hoće jer je toliko alergičan na ime Bobcats da ga praktički pola već uklonio (što znači da dogodine možda imamo tri "nova" kluba u ligi - Pelicanse, Hornetse u Charlotteu i Sonicse).

23Jan/133

THE BENCHES

Posted by Gee_Spot

Tko ima najbolju klupu u ligi? Pretpostavljam da se odgovori većine fanova ne bi pretjerano razlikovali jer već i površni pogled na osnovnu statistiku jasno ukazuje kako Clippersi dobar dio ovogodišnjih uspjeha, pa tako i napretka, duguju upravo igri klupe, a tu su uvijek i dežurni krivci poput Spursa, Nuggetsa, Jazza i Bucksa koji su nas zadnjih godina navikli na filozofiju igre u kojoj se rezultati dobrim dijelom oslanjaju na sposobnost drugih postava da naprave značajnu razliku. Također, kad bi birali najgore, mislim da bi malo tko izostavio Blazerse, a svakako bi se spomenuli i Bullsi koji su se zbog uštede odrekli jedne od najboljih drugih petorki zadnjih 10 godina (a možda i ikada).

Stoga, zašto jednostavno ne bi izračunali koliki je stvarno određeni učinak pojedine klupe na rezultate momčadi? Poslužimo se pri tome jednostavnim sistemom koji će u obzir uzeti dva faktora:

- minutažu, odnosno postotak provedenog vremena na parketu u odnosu na startere

- učinak, odnosno doprinos u box-score statističkim kategorijama, kao i +/- pokazatelje

Ovo prvo izračunao sam tako što sam od svih odigranih minuta ove sezone odvojio one koje otpadaju na startere i igrače koji nisu startali, bez obzira radi li se o nekome tko ima stalnu rolu ili je korišten u obje situacije. Kako bi se riješili viška podataka, u obzir nisam uzeo igrače koji igraju manje od 15 minuta u prosjeku, odnosno one koji u nešto većoj roli nisu skupili 500 minuta zbog ozljede ili promjene konteksta u momčadi.

Drugi faktor sam jednostavno izračunao izdvojivši učinak odabranih minuta (dakle, bez onih koji nisu udovoljili parametru minutaže) iz ukupnih ostvarenih brojki momčadi, uz +/- kretanja kao oslonac kako bi loše momčadi, koje po defaultu puno više miksaju zato što nemaju kvalitetne startere, izgubile dio vrijednosti. Naime, nagraditi Bobcatse, Cavse ili Wizardse zato što im igrači s klupe gomilaju statistiku i minute nema smisla jer pri tome i dalje ostvaruju negativan +/- učinak i primaju više nego zabijaju. Poanta kvalitetne klupe je da vas ili izbaci u prednost ili je održi, a ne da samo podebljava minus.

Kad smo odredili poredak po prvom i drugom faktoru, završni potez je bio jednostavno podijeliti bodove po poretku i dobiti klupe poredane od 1 do 30. Rezultati koji slijede očekivani su i pogled na njih pokazuje da formula nije loša, ali još je važnije da, kao i u slučaju standardnih tjednih rankinga, obratite pažnju na bodove, jer oni ukazuju pravu snagu određen klupe puno više nego sam poredak. U biti, ono što želim reći je da bi obzirom na učinak Blazersi bili pošteno prezentirani tek kada bi ih rangirali kao 36. od 30.

1. CLIPPERS (1180)

Obzirom na ogromne role koje igraju i fantastične brojke koje ostvaruju Bledsoe, Crawford i Barnes, uz sve solidniju podršku Odoma, ovakav plasman Clippersa nije nikakvo iznenađenje. Kampanja "Crawforda na all-star utakmicu" vjerojatno neće rezultirati izborom, ali zato dotičnome ne bi trebala ginuti nova titula šestog igrača godine (prvu je osvojio prije tri sezone kao član Hawksa, a zanimljivo je istaknuti kako uz njega Clippersi imaju još jednog vlasnika ove nagrade - Odom ju je osvojio prije dvije godine).

Ukratko, Clippersi su ono što su prošle sezone bili Spursi, momčad koja se kotrlja kroz regularni dio sezone na leđima duboke rotacije (i to usprkos ozljedama Hilla i Billupsa) - razlika između njihovog učinak i onog drugoplasiranih Bucksa jednaka je razlici između Bucksa i momčadi na broju 20 (takva dominacija objašnjava dobar dio njihovog uspjeha), čemu doprinosi i poprilična minutaža (samo Wizardsi troše klupu više od Vinniea Del Negra, ali to je donekle za momčadi za dna koje su u stalnoj potrazi za raspoloženim opcijama uobičajeno). Naravno, sve to skupa nema nikakve veze s uspjesima (pa tako i neuspjesima) u playoffu, ali, ako ništa drugo, barem će pomoći udarnim igračima da se odmore i da dočekaju najvažniji dio sezone spremni.

2. BUCKS (1080)

Druga postava je srce ove momčadi, a Mike Dunleavy je srce druge postave. Kada oni funkcioniraju, funkcioniraju i Bucksi. Iako se tijekom sezone rotacija neprestano mijenjala, važnost klupe nije nestala. Dok su uz Udriha i Dunleavya igrali Udoh i Sanders bili su nešto moćniji obrambeno, a onog trenutka kada je Skiles zamijenio uloge Sandersu i Ilyasovi, poludili su napadački. Trenutno trener Boylan uz vanjski dvojac koristi obrambenog asa Udoha i rookiea Hensona, uz dodatak dobrog starog all-round asa Danielsa koji zakružuju jednu od rijetkih rotacija od 10 igrača u ligi. Istina je da Bucksi, a to vrijedi posebice za igrače unutarnje linije, imaju previše jednako osrednjih opcija što je možda i glavni razlog ovakve izjednačenosti klupe i startera, ali to je manje bitno pored ovakve učinkovitosti (odmah su iza Clippersa po pozitivnom doprinosu klupe).

2. SPURS (1080)

Nije ovo dominantna klupa kao lani, što se možda najbolje vidi iz povećane količine minuta koju igraju starteri, ali i dalje imaju izuzetan omjer minutaže i učinka. Naravno, sve se i dalje vrti oko Ginobilia koji bi, da je u stanju ostati zdrav, danas zasigurno bio u užoj konkurenciji za šestog igrača godine. Matt Bonner više nije toliko važan dio rotacije, ali zato je itekako bitan postao Boris Diaw koji očekivano briljira u paru s Ginobiliem. Nemaju rasnu zamjenu za Parkera, ali Neal je itekako dobra combo opcija čije kreatorske mane ne dolaze do izražaja kada ga stavite uz Manua i Diawa. Jasno, klupa bi bila još bolja da je Splitter pod košem i da imaju nekoga tko je u stanju čuvati obruč, ali Pop je u ovom trenutku svjestan problema u obrani i toga da mu je Splitter potreban u startnoj postavi kao dodatni skakač.

4. RAPTORS (1040)

Kada su zdravi imaju zaista izuzetnu klupu. Ok, istina je kako njenu vrijednost dobrim dijelom povećava (ili smanjuje ako želite gledati ukupnu sliku) činjenica da među starterima nemaju prave klase, ali Raptorsi imaju kandidata za najboljeg back-up playa u ligi (svejedno da li se radi o Calderonu ili Lowryu), kao i za najboljeg trećeg visokog (svejedno radi li se o Johnsonu ili Davisu). Uostalom, činjenica da igraju sve bolje što im se ozljeđuje više "startera" poput Bargnania i Valanciunasa sve govori, zar ne. Također, ne treba zanemariti odličan 3&D učinak Alana Andersona koji je dobrim dijelom sakrio zdravstvene probleme Fieldsa i rookie nervozu Rossa.

5. MAVS (960)

Pogled na učinak klupe daje za pravu Carlisleu za sva ona poigravanja s rotacijom. Mavsi su treći po količini minuta potrošenih na klupu, ali i peti po onome što su dobili zauzvrat, što je omjer koji govori da je Carlisle ipak svo ovo vrijeme znao što radi. Uz trenerove zahvate koji su zaslužni za dobar dio dobiti, ključni čovjek za sada je Vince Carter (iako ima najslabije brojke u zadnje tri sezone, Vince je i dalje iznadprosječan šesti igrač), a i Elton Brand igra sve bolje i bolje kao treći visoki.

6. WARRIORS (880)

Za dlaku su ispali iz top 5, što znači da možemo sa sigurnošću tvrditi da bi bili još bolje plasirani da se nije ozlijedio Brandon Rush. Svi koji su podcijenili njihov ovoljetni ulov jer je uključivao potpisivanje tri igrača za klupu sada su dobili potvrdu o kako se važnim potezima radilo - iako košarku igra petorka, važnost rotacije od 1 do 8 nije ništa manje bitna. Gotovo sav učinak i većina minuta otpadaju na Jacka i Landrya (uz dužno poštovanje Greenu koji je dobio nezahvalni zadatak pokriti izostanak Rusha), tako da slobodno možemo reći kako bez njih ne bi bilo ni ovogodišnjeg sjajnog izdanja Warriorsa.

7. JAZZ (840)

Da li imaju jaku klupu na štetu startne petorke ili ne, na to ćemo teško ikada dobiti odgovor. Ali, razlog zašto su i prošle i ove sezone među najboljima po učinku rezervi su jasne iz aviona - zato jer u toj ulozi koriste možda već sada svoja dva najbolja igrača. Derrick Favors možda nema talent Jeffersona ili IQ Millsapa, ali zato ima fizikalije o kojima ova dvojica mogu samo sanjati. Hayward je pak nakon uloge startera prebačen na klupu, valjda kako bi što više minuta provodio u igri sa svojim budućim partnerima poput Favorsa i Kantera (barem se nadam da je to razlog, a ne činjenica da ipak nešto slabije igra u ulozi dvojke, pa ga je Corbin radije stavio na klupu nego da miče iz petorke veterana Marvina Williamsa). A kad smo već spomenuli Kantera, njegova i Carrollova energija također su ostavile traga na ovoj sezoni.

8. HORNETS (780)

Praktički sva vrijednost njihove klupe proizlazi iz odluke da Andersona koriste kao šestog igrača. Roberts je solidan back-up play, Smith solidan visoki (bio bi još bolji da u ovoj rotaciji ne mora igrati isključivo peticu), ali nemaju dubinu na boku čak ni nakon povratka Gordona.

9. NETS (720)

Ugodno iznenađenje. Stackhouseov šuterski ulazak u sezonu već je zaboravljen, ali solidne partije Watsona kao back-up playa, Brooksa kao prvog swingmana s klupe i prije svega odlične partije Blatchea kao prvog visokog s klupe, ostavile su traga na rezultatima. Nedavno micanje Humphriesa na klupu pak pokušaj je da se ovaj balans održi – pored potrošača kao što su Lopez, Williams i Johnson puno više smisla ima držati specijaliziranog skakača kao što je Evans koji će starterima omogućiti hrpu dodatnih šuteva, dok solidni smetlar poput Humphriesa tako dobiva više lopti kao član druge postave i, što je najvažnije, u stanju ih je realizirati jer posjeduje i šut s vrha reketa.

10. PISTONS (700)

Zanimljivo, iako ima dosta igrača na raspolaganju i iako nije na čelu playoff momčadi, Frank svojoj klupi daje ispodprosječan broj minuta. Tko zna, možda se baš u tom doziranju i krije razlog zašto Drummond igra ovako sjajno kako igra, zašto je Villanueva oživio karijeru kao stretch četvorka i zašto se Stuckey probudio nakon komatoznog ulaska u sezonu.

10. KNICKS (700)

Njihova klupa su dva čovjeka - J.R. Smith i Steve Novak. Ulaskom ovih revolveraša na parket Knicksi postaju jedna od ubojitijih drugih petorki lige, koja bi možda bila još i bolje plasirana da su imali Shumperta od starta sezone i da su tako mogli koristiti Kidda s klupe. Prigioni je odradio solidan posao kao back-up play, ali nije klasa Kidda, kao ni što Kurt Thomas ili Sheed Wallace prije njega nisu bili u stanju odraditi ono što je trebao Marcus Camby kako zamjena Chandleru. Ako ništa drugo, Woodson je za sada odlučan da Stoudemirea uvodi s klupe, što im neće pomoći u obrani, ali bi moglo dati dodatan poticaj napadu.

12. WIZARDS (680)

Loši rezultati doveli su do podjele minuta (klupu koriste skoro jednako kao i startere uz najviši omjer u ligi), a korištenje Nenea s klupe (pa i Walla u ovom svježem periodu) svakako je pumpalo učinak drugih postava. U kojima je jedini pravi starosjedilac Jordan Crawford, dok su dobre igre s klupe u petorku lansirale Martella Webstera.

13. BULLS (660)

U Chicagu su se odrekli bench moba ovoga ljeta pustivši Korvera i Asika u potpuno racionalnom strahu od poreza, ali pri tome nisu ostali bez klupe. Gibson je i dalje dizao razinu obrane svaki put kad bi ušao u igru, a nešto slično radio je i Robinson s napadom (doduše, dobar dio njihova učinka ovisi i o slabostima igrača koje mijenjaju, odnosno Boozerovim slabostima u obrani i Hinrichovim u napadu). Dodaj ovome standardno solidan all-round učinak Butlera (koji je po svemu sudeći dovoljno dobar da odmori Denga i poneku minutu više nego što igra) i probuđenog Belinellia koji se nakon katastrofalnog ulaska u sezonu konačno snašao kao dodatna opcija na vanjskim pozicijama (osim klasičnih spot up situacija ostalih iz Korverovih dana, Thibo ga stavlja u solidnu količinu pick & roll akcije, a sve kako bi loptu držao što dalje od Natea Robinsona) i ispada kako Bullsima fali samo Asik pa da i dalje budu onaj bench mob na koji smo navikli. Za razliku od originala oni ne dobivaju utakmice, ali ih i ne gube, što je svakako dobra vijest. Ono što nije jasno u cijeloj priči je zašto usprkos tome ne dobivaju poneku minutu više - samo 4 trenera koriste klupu manje od Thibsa, ali ni jedan od njih pri tome ne izvlači ovako kvalitetne igre (Thunder je najbliži).

14. NUGGETS (640)

Ovo nisu Nuggetsi od prije dvije sezone koji su imali dvije podjednake petorke. Lani su naučili igrati s užom rotacijom, što se vidi na podjeli minuta (u donjoj su trećini lige), ali i usprkos tome ostvaruju izuzetan učinak. Andre Miller je možda najbolji back-up play u ligi, često i drugi bek u postavama koje zaključuju utakmice, Corey Brewer je izrastao u pravog 3&D majstora i podizača energije koji ovogodišnjim igrama zaslužuje novi ugovor, a i McGee donosi barem pozitivnu energiju, kad još uvijek nije u stanju postaviti se pod koš ili rotirati kako treba u obrani. Konačno zdravi i spremni Chandler daje im oružje više koje obećava da bi ubuduće mogli imati još bolju klupu, iako je upitno hoće li nositi dres Nuggetsa i nakon prijelaznog roka.

15. CELTICS (600)

Možda ovoljetnim trošenjem Ainge nije zamišljao ovako osrednji rezultat klupe, ali i osrednje je bolje od onoga što su prezentirali lani. Lee, Sullinger i Green se sve bolje snalaze u svojim ulogama, za očekivati je da se i Terry navikne na ulogu koja uključuje sve više i više akcije u ulozi playmakera, a nedostatak zamjene za Garnetta više nema smisla ni spominjati.

16. THUNDER (580)

Samo Rocketsi, Grizzliesi i Blazersi koriste klupu manje od njih, ali to ne sprječava Thunder da se smjesti u zlatnoj sredini po učinku, a tako i po ukupnoj kvaliteti u ovom izboru. Jednostavno, Kevin Martin je kandidat za najboljeg šestog igrača, a Nick Collison je solidan treći visoki. U Maynoru imaju pristojnog back-up playa (iako od nedavno pokušavaju dobiti nešto više forsiranjem Reggiea Jacksona), a u Thabbetu back-up peticu za desetak minuta ako dođe do problema s osobnima.

16. CATS (580)

Spadaju u skupinu loših momčadi s Kingsima i Wizardsima koja popriličan broj minuta ulaže u klupu. Samo, dok ove dvije to rade iz očaja, kod Bobcatsa se dobar dio sezone radilo o sistemskoj potrebi. Naime, izgradivši napadačku igru oko tranzicije i agresivnih ulaza u reket, a u obrani se oslonivši na presing, Mike Dunlap nametnuo je ritam koji je zahtijevao češće rotacije. Iako se dobar dio tog plana izgubio u gomili poraza i nedostatku osnovne kvalitete (točnije, potrebne razine talenta za poštenu borbu), potvrdilo se kako je Sessions jedan od boljih back-up playeva u ligi, kako u Benu Gordonu i dalje ima dovoljno vatre za povremene šuterske serije, pa i to da je Jeff Taylor solidan 3&D igrač.

18. HAWKS (560)

S Williamsom kao combo-bekom, mada daleko od forme iz Sixersa, Hawksi su barem mogli računati na prvoklasnog šestog igrača. Njegovom ozljedom ostaju samo na smetlarima poput Pachulie i Johnsona pod košem, odnosno specijalcima poput Stevensona, Jenkinsa i Morrowa na boku. To znači da bi ubuduće mogli pasti još i puno niže od ove pozicije, posebice ako Devin Harris ne uspije zamijeniti Williamsa kao sporedni kreator.

19. KINGS (540)

Potrošili su ogroman broj minuta na klupu, ali to više mogu zahvaliti Smartovim rošadama nego nekoj ekstra kvaliteti koju imaju - njegova neodlučnost oko podjele minuta na jedinici i bočnim pozicijama prikazuje klupu puno boljom nego to jeste. Praktički, Marcus Thornton jedini ima talent za biti išta više od igrača zadatka, ali i on je usporen što ozljedom, što nedostatkom suvislog plana igre.

20. MAGIC (500)

Nemaju back-up playa ni posloženu rotaciju pod košem, ali obzirom na kontekst rebuildinga u kojem se nalaze sasvim je dovoljno to što imaju Redicka. Čovjek obzirom na sve prikazano do sada zaslužuje ući u uži izbor za šestog igrača godine.

20. SUNS (500)

Imaju dovoljno imena, ali nemaju učinka. U Telfairu i Brownu imaju solidne rezerve na vanjskim pozicijama, bačen novac na Beasleya ne osjeti se toliko zbog energije koju donosi Tucker, a najveći problemi se javljaju pod košem gdje nisu niti osrednji. Bez Fryea kao startera, prisiljeni su očajnim Morrisom (kojega ne ističemo dovoljno kao bačen lutrijski pick) mijenjati istrošenog Scolu (ili obrnuto).

22. HEAT (480)

Noris Cole je užasan back-up play, visokog koji igra kao visoki nemaju ni među starterima, kamoli na klupi, tako da sav teret pada na leđa Raya Allena koji za sada igra svoju tipičnu sezonu (iako se vidno ohladio nakon sjajnog ulaska u sezonu). Potpisivanje Birdmana Andersona teoretski može napraviti razliku - ako je Birdman u stanju odigrati kvalitetnih 20 minuta, pa makar morao preskakati back-to-back susrete zbog uništenih koljena, Heat će u njemu konačno imati čovjeka koji učinkom u sporednoj roli može ostaviti trag na utakmicu. Naravno, isto tako je moguće da Birdman ne dobije više od ovih 10 garantiranih dana ako u Miamiu shvate da im ipak treba nešto više.

23. ROCKETS (380)

Kada Delfino, Douglas i Morris zabijaju trice, onda njihova klupa štima. Kada ih ruka ne sluša, očajni su. U tome je i najveći njihov ovosezonski problem - šut im je prva, druga i zadnja opcija. Svakako treba spomenuti i Grega Smitha koji se izborio za rolu back-up centra, ali i on ima isti problem s igrom obrane kao Douglas i Morris (ili Patterson, svejedno, obje četvorke Rocketsa su jednako limitirane). Delfinu pak treba priznati da nakon lanjskog blijedog izdanja opet igra u svom pouzdanom 3&D stilu i važan je dio najboljih postava Rocketsa, ali jedan igrač ne čini dobru klupu.

23. PACERS (380)

Potpuno su izmijenili klupu, ali, iako su mijenjali lica, nisu promijenili njenu bit. Augustin i Green totalno su razočarali, Hansbrough je Hansbrough, a koliko god Vogel hvalio Mahinmievu obranu, ništa ne može opravdati njegove nepotrebne šuteve s poludistance u napadu. Srećom, svjesni su slabosti i u donjoj su trećini lige po korištenju klupe (samo, slaba je to utjeha kada znaš da Bullsi i Thunder koriste klupu još manje od njih, a svejedno dobivaju puno veći učinak).

23. WOLVES (380)

Epidemija ozljeda koja ih je zadesila već je opjevana, tako da se tu nema što dodati. Od jedne potencijalno zanimljive klupe ostali su samo na Barei - Budinger je otpao zbog ozljede, Shved i Williams prebačeni su u petorku, a sve skupa srozalo im je učinak od potencijalno dobroga prema lošem.

26. LAKERS (320)

Možda dobiju nešto s Gasolom u ulozi back-up centra, ali jedini realni način da slože rotaciju vrijednu gornjeg doma lige je nekakav oblik rebuildinga jer iz ovoga što trenutno imaju na raspolaganju nemoguće je izvući išta. Ova sezona ih je valjda konačno naučila da se više ne može igrati supersile s 3 igrača. Takav pristup će ubuduće biti još i teži obzirom na sve nove zakonitosti kolektivnog ugovora koje povećavaju ne samo financijski teret, već i mogućnosti dovođenja igrača kroz razne klauzule i rupe u zakonu koje su prije bile dostupne. Kao najveći minus njihove klupe treba istaknuti bolni izostanak energije. Ne samo da imaju prastaru petorku, nego uvođenjem igrača poput Duhona (ili Blakea), Jamisona ili čak Artesta i Gasola u nekim kombinacijama koje je iskušavao ili i dalje iskušava D'Antoni u očajničkim pokušajima da zapali nekakvu iskru, čak ni u drugoj postavi ne uspijevaju ostvariti nekakav zamišljeni atletski prosjek lige. Earl Clark je otkriće, ali on ionako seli u petorku, a i to sve govori o njihovoj sezoni, toliko su mlitavi da se Earl Clark čini kao svemirac i reinkarnirani Isus u jednom, samo zato što je okružen svim ovim veteranima bez inspiracije i energije. Ostatak njihovih mladih igrača je kriminalan - Ebanks, Morris, Sacre, to su NBDL talenti koji jasno pokazuju da Lakerse uopće nije bilo briga ni za draft ni za klupu, već su im misli bile usmjerene isključivo ka okupljanju zvijezda.

27. GRIZZLIES (300)

Ozljeda Pondextera popriličan je udarac, ponajviše stoga što Bayless ne može odigrati obranu kao drugi bek, zbog čega ga Hollins isključivo koristi kao zamjenu za Mikea Conleya (kao back-up play Bayless je solidan, iako ni približno bitan napadački kao što smo očekivali). Srećom po Memphis, dobili su nešto od Ellingtona, tako da Hollins i bez Pondextera ne mora trošiti minute na čudnu kombinaciju Conley-Bayless. Odnosno, nije to morao do sada - tradeom Ellingtona u Cleveland, do povratka Pondextera povećat će se minute Baylessu u ulozi drugog beka i bit će zanimljivo vidjeti koliko će ih to baciti unazad.

Gubitak Speightsa je manje bitan jer su ostavili boljeg od visokog dvojca s klupe - Arthur je puno kompletniji igrač i u stanju je odigrati svaku rolu pod košem. Hollins je ionako navikao skrivati slabosti klupe i to najstarijom taktikom u košarci - jahanjem startera do iznemoglosti. Memphis minimalno koristi klupu (jedino Blazersi u prosjeku više troše svoje startere od njih), što je problem tijekom regularne sezone, ali ne i u playoffu (ako živi dočekaju playoff).

A to je i jedino važno te iz tog kuta treba gledati ovaj trade s Cavsima. Memphis je morao srezati plaće kako bi izbjegao plaćanje poreza, što je legitimni poslovni problem koji su riješili na najbolji mogući način, ostavivši jezgru do kraja sezone zajedno. Na ljeto će priče o tradeu Gaya ili Randolpha opet postati aktualne (izvjestan je i odlazak Tonya Allena), ali do tada su ih barem skinuli s dnevnog reda i vratili mir u svlačionicu. Koja je, doduše, sada praznija nego ikada, ali u svakom slučaju je puno moćnija nego što bi bila da su morali primijeniti drastičnije mjere poput trejdanja Gaya ili Randolpha.

27. SIXERS (300)

Hawes je jedna od rijetkih dobrih strana klupe koja ni nakon pola sezone nije definirana. Naime, osim Hawesa, koji umjesto Bynuma mijenja igrača izvan pozicije poput Allena (možete zamisliti koliko bi klupa tek bila loša da Hawes starta), tu je još jedino dežurni revolveraš Young, a 3&D specijalac poput Wrighta uglavnom se šalta iz uloge u ulogu. Osim nedostatka posložene rotacije, najveći minus je svakako činjenica da su u sezonu ušli bez back-up playa, što sada pokušavaju ispraviti angažmanom Shelvina Macka, umjesto da već jednom nekoga od tih swingmana viška pretvore u dokazano solidnog NBA igrača.

29. CAVS (220)

Oni jednostavno nemaju dovoljno kvalitetnih NBA košarkaša na rosteru, a ozljeda Varejaoa samo ih je lišila mogućnosti da jednog potencijalno dobrog poput Zellera koriste kao prvog visokog s klupe. Stoga su povukli jedina dva logična poteza. Stavljanje Waitersa u rolu šestog igrača i prve opcije za trenutke kada Irvinga nema na parketu jedini je način da dobiju napadačku iskru s klupe, a svježi trade s Memphisom omogućio im je da relativno jeftino pojačaju rotaciju pod košem dovođenjem dokazanog NBA košarkaša poput Speightsa i tako pokušaju izbjeći plasman ispod Bobcasta koji je polako, ali sigurno, postajao realnost.

30. BLAZERS (40)

Njihova klupa je uvjerljivo zadnja u udjelu minuta (jedini su ispod 30%), a slijedom toga zadnja je i u učinku. Iako nemam podatke i nisam prošao kroz povijest lige da to provjerim, mislim da nije pretjerano reći da je njihova rotacija od 6 do 15 jedna od najgorih ikada okupljenih u NBA, posebice u modernom dobu (u kojem bi valjda i skautiranje i evaluacija igrača trebali biti puno lakši i manje rizični - nevjerojatno je kako je svakome iole informiranom NBA fanu bilo jasno da ulaze u sezonu bez klupe, ali da tako nešto nije palo na pamet skupo plaćenom GM-u Olsheyu).

19Jan/1318

THE RANKINGS – WEEK 11.

Posted by Gee_Spot

Ovotjedna tema - tko je koliko nadmašio/promašio IOR očekivanja (po postotcima uspješnosti) od nultih rankinga (koji su sadržavali finalnu projekciju prije starta sezone) do danas? I, naravno, zašto? Jasno, uz temu bit će tu i standardnih opaski vezanih uz trenutne trendove pojedine momčadi.

A, kad smo već kod trendova, pozabavimo se jednim lažnim za početak.

Prošlogodišnjim sudarom Jamesa i Duranta u Finalu počela su naklapanja o smallball revoluciji. Međutim, kada makneš Knickse i Heat, koji su jedine dvije momčadi u ligi koje su većinu minuta pod košem odigrale s igračem kojega možemo okarakterizirati kao trojku, ispada kako je ostatak lige tradicionalan kao i uvijek (povratkom Amarea i sve većim korištenjem Jamesa u staroj ulozi teško da ćemo uskoro moći i o njima govoriti kao revolucionarima). Kad uzmeš u obzir da samo još Durant ima povremene role kao četvorka (20% svojih minuta odradio je "pod košem"), dobiješ poprilično jasnu sliku zašto određene momčadi uopće mogu računati na smallball postavu - zato jer imaju na raspolaganju talente kojima to fizikalije dozvoljavaju.

James, Durant i Anthony imaju fizičke prednosti koje im, osim dominacije nad protivnicima koji igraju njihovu poziciju, omogućavaju i da trpaju protiv viših i snažnijih igrača. Praktički, bez obzira na kojoj poziciji startali, zbog savršene kombinacije svog košarkaškog i fizičkog talenta oni su uvijek jednako nezaustavljivi i predstavljaju pravu matchup noćnu moru. Dapače, igrajući protiv igrača kojima mogu parirati fizički, ali od kojih su ujedno puno brži, oni ostvaruju i bolji učinak. Durant uredno podebljava brojke kad god ga Brooks prebaci na visoko krilo, a nije slučajno ni da Anthony igra sezonu karijere baš u ulozi četvorke. Čak je i James bolji kao četvorka nego trojka, iako je to ove sezone nešto manje naglašeno obzirom da igra isključivo četvorku.

Jasno, kada pričamo o poboljšanim učincima, mislimo prije sve na ono što se može vidjeti u box-scoreu, dakle na napadačku stranu igre. Jedan veliki minus o kojem se ne priča dovoljno je ono što njihov boravak na četvorci radi obrani i skoku. Naime, prebacivanjem pod koš dominantnih bočnih igrača, koji su u svim aspektima igre bolji od konkurencije, stavljaš ih u poziciju da moraju igrati obranu i skakati protiv puno snažnijih protivnika. Također, iako napadački učinak njihovih momčadi raste (jer njihovo micanje pod koš otvara prostor dodatnom vanjskom igraču i to uglavnom šuteru), onaj obrambeni opasno pada jer sada na krilu imate igrača koji neće uvijek nadskakati i nadjačati konkurenciju (što je kod Miamia posebno bolno jer su jednog od najboljih stopera u ligi gurnuli pod koš, izgubivši tako dobrim dijelom onu lanjsku sposobnost rotiranja i pritiska na loptu).

Što dovodi do sljedećeg zaključka - sve ono što si možebitno dobio boljim izdanjem u napadu, izgubio si na drugom dijelu parketa. Taj gubitak balansa najplastičnije prikazuje loš ovogodišnji učinak u obrani Knicksa i Heata, kao i to da se Miami počeo popravljati u obrani čim su Jamesa sve više počeli koristiti na perimetru otvarajući tako minute dodatnom visokom igraču. Nešto slično će morati napraviti i Knicksi koji ni u skoku ni u obrani ne nalikuju na lanjsku momčad ( koje je dobrim dijelom igrala bolju obranu zato što je Anthony na krilu bio puno veća smetnja nego je to sada dok pokušava braniti reket).

Oklahoma ima puno manje takvih problema zato što Brooks i dalje Duranta koristi po potrebi i radi promjene ritma, a ne stalno. Kad bi Knicksi i Heat pokušali nešto slično s Jamesom i Anthonyem, zasigurno bi popravili svoje obrane. Naravno, obzirom da su uvjerljivo na vrhu Istoka zbog sjajnih napada, takvi potezi vjerojatno im nisu na vrhu liste prioriteta, ali radi se o detaljima na koja svakako vrijedi obratiti pozornost. Da bi nešto dobio, moraš nešto i dati, a poznavajući vrijednost skoka i obrane u playoff košarci, pitanje je ne riskiraju li malo previše ovakvom podjelom resursa.

Uglavnom, ako vam je za revoluciju potreban superstar, onda to nije revolucija - revolucija bi bila da netko stvarno igra s četiri vanjska igrača, a ne trojicom i jednim hibridom koji se rađa jednom u generaciji. Tako da smallball Dona Nelsona i dalje ostaje iznimka, nikako pravilo.

I dok se mi bavimo pitanja poput toga izumiru li centri (ne, ne izumiru, samo evoluiraju u puno pokretnije obrambene igrače, po mogućnosti sposobne igrati licem košu u napadu), jedina prava revolucija koju imamo prilike gledati je ova šuterska, odnosno tricaška. Iz godine u godinu NBA se sve više okreće šutu za tri, a i ove godine uspjesi Knicksa i Rocketsa, pa i Heata i Spursa, jasno pokazuju važnost ovog šuta. Uostalom, već je dolazak Dallasa do naslova jasno pokazao da momčad može biti bolja u trici nego u skoku ili zaštiti reketa i otići do kraja. Dokazavši da je moguće otići do kraja s vanjskim šutom kao osnovom igre, Mavsi su srušili sve predrasude i otvorili vrata danima u kojima će biti nemoguće složiti petorku bez minimalno tri šutera, bez obzira na pozicije.

Već godinama pak gledamo kako trica polako osvaja ligu. Iako Larrya Birda smatramo mitskim bićem koje nije moglo promašiti tricu, činjenica je da čovjek u karijeri nije uzimao niti tricu u prosjeku po utakmici. Jednostavno, trica je bila oružje slabijih, nešto što su momčadi bez rasnog talenta pod košem koristile kako bi, u slučaju da imaju večer, možda iznenadile protivnike. Rocketsi su prvi NBA šampion koji je tricu učinio bitnom (puno prije Stana Van Gundya čovjek zvan Rudy T. okružio je svog briljantnog centra šuterima kako bi osvojio naslov s rosterom sastavljenom od jednog all-stara i 4 igrača zadatka).

Pop je napravio sljedeću veliku stvar, definiravši ulogu 3&D igrača, stavljajući rasnog stopera Brucea Bowena u kut kao specijaliziranog realizatora nečega što danas znamo kao najbolji šut u košarci (trica iz kuta je u biti duga dvica koja donosi poen više). Mike D'Antoni je u Phoenixu udario temelje igri koju danas znamo, okruživši klasični 1-5 pick & roll s tri šutera kako bi dodatno raširio reket, ali i omogućio što više povratnih opcija ako plan A ne upali.

Imati limitiranog specijalca u napadu danas više nije nikakav minus, dapače, u današnjim napadima stacionirani 3&D igrač ima jednaku važnost kao rasni kreator. Filozofija da superzvijezda mora uzeti sve šuteve više ne postoji, sve je više zamjenjuje nastojanje da se ispaljuju što bolji šutevi bez obzira tko ih uzimao, a idealni primjeri za to su Spursi (s dva 3&D igrača na boku) i Heat (koji ima trenutno dva najbolja šutera iz kuta u Battieru i Allenu - obojica zabijaju preko 50% iz tih situacija). Nije čudo da se ujedno radi i o momčadima koje su zadnjih par sezona ostvarile najveći broj pobjeda.

Knicksi i Rocketsi potežu od svuda i odvode stvar u novom smjeru, gradeći od trice osnovu, a ne tek dio konstrukcije napada, što dobrim dijelom objašnjava njihove sjajne ulaske u sezonu – zamijenimo li pola njihovih šuteva za tri dugim dvicama uz isti postotak, dobijemo napad koji zabija 5-6 poena manje po utakmici, a to bi, s ovakvom obranom kakvu trenutno igraju, značilo barem 3-4 utakmice minusa u odnosu na trenutni score. Možda ovakva potrošnja zbog nedostatka ostalih napadačkih opcija nije u stanju natjerati nas da zaboravimo onu klasičnu "tko živi od skok-šuta, umire od skok-šuta", ali nas itekako može natjerati da se pitamo nije li vrijeme da složimo neku novu parolu, nešto tipa "tko ne šutira tricu, taj više nema šanse imati kvalitetan napad".

Da se većini old school NBA fanatika prije 10 godine reklo kako će liga kroz desetljeće po filozofiji igre više nalikovati Euroligi ili NCAA nego staroj NBA u kojoj se svaki postavljeni napad vrtio kroz post, vjerojatno bi vas poslali u neku stvar. Danas je pak jasno da je igra kroz post postala tek dodatak, dok su prave stvari slash & kick prema otvorenom šuteru (iz čega proizlazi povećana vrijednost playmakera na jedinici, kao i lakoća kojom se na tržištu može pronaći solidnog beka koji zna napadati s loptom - više ne morate imati izuzetne fizikalije za igrati iznad prosjeka ovu poziciju jer vas nitko ne može gurati i držati rukama na perimetru, sada je važnije imati brzinu nego centimetre i mišiće ako ste bek visok 190 cm ili manje).

Centri će uvijek biti potrebni, a kao što vidimo iz primjera ovih 27 momčadi koje nemaju Jamesa, Anthonya i Duranta, dva visoka su bili i ostali nužnost. Međutim, u novom svijetu u kojem dominira šut, njihova uloga bit će isključivo vezana skok i obranu (koja je konačno dobila važnost koju zaslužuje i iz dana u dan postaje sve važnija u razgovorima o košarci). Momčadi bez kreatora u postu moći će konkurirati dok imaju obranu, a posebice će biti opasne ako imaju visokoga koji se u stanju izvući iz reketa i potegnuti tricu.

Čekali smo smallball, dočekali smo stretchball. Dani kada će sve NBA momčadi uzimati između 25 i 35 šuteva za tri su pred nama. Dobro došli u budućnost.

1. CLIPPERS (5630)

OČEKIVANO – 61%

TRENUTNO – 78%

Clippersi su na putu da, ostani li u ovom ritmu, dođu do 64 pobjede. U odnosu na lani, pa i u odnosu na našu projekciju, to bi bio napredak od 20%. Tako nešto moguće je objasniti samo transformacijom iz playoff momčadi u izazivača. Projekcije su nadmašili Jordan, Crawford, Bledsoe, Barnes, ma praktički svi igrači koji se ne zovu Griffin i Paul. Taj dvojac je pak ostao na svojim brojkama, nešto lošijim nego lani zbog manje minutaže, ali zar vam to što su svi oko njih odjednom puno bolji ne govori dovoljno? Postoji li važnije obilježje velikih igrača od toga da sve oko sebe čine boljima?

2. SPURS (5455)

OČEKIVANO – 66%

TRENUTNO – 74%%

Ti veteranima pripišeš regresiju, a onda Timmy odigra kao all-star starter i zadrži ih na standardnom učinku prethodne dvije sezone, točnije od kada je Pop uveo pick & roll kao osnovu napada, a flex stavio u stranu.

3. THUNDER (5150)

OČEKIVANO – 63%

TRENUTNO – 80%

Harden ih je trebao koštati pada od 3%, a čak ni s Hardenom sistem nije cijenio njihovu slabu rotaciju. Malo sutra - bez Hardena i bez rotacije trenutno su na putu da ostvare 8 pobjeda više nego što su ih ostvarili po lanjskom ritmu koji ih je doveo do Finala (u punoj sezoni njihovih lanjskih 47 pobjeda iznosili bi 58). Na ruku im svakako ide što su imali najlakši raspored od svih momčadi na Zapadu do sada, s gomilom domaćih utakmica i gomilom susreta s kramom Istoka, ali nisu puno teže prošli ni Clippersi.

Tako da sav napredak možemo pripisati razvoju momčadi. Ili bi, obzirom da su već bili legitimni izazivač, možda bolje bilo reći razvoju njihove mlade jezgre, posebice Duranta koji je po prvi put u karijeri po svim relevantnim brojkama iznad Jamesa. James je još uvijek bolji košarkaš, ali eventualna MVP titula dodijeljena Durantu neće biti rezultat nikakvog zasićenja javnosti Jamesom (iako će i taj faktor svakako odigrati ulogu), već potpuno zaslužena i logička odluka obzirom na ono što su pokazali tijekom sezone 12/13.

4. HEAT (5130)

OČEKIVANO – 74%

TRENUTNO – 68%

Poigravanje s identitetom i loše partije sporednih, ali bitnih pojedinaca, isključivi su krivac za nešto slabiju prezentaciju, a ovakvo minimalno odstupanje od projekcije usprkos svemu o čemu pričamo od starta sezone (nedostatak visokih i rotacije uopće, nedovoljno dobra obrana), samo potvrđuje da je Heat bio i ostao veliki klub, ali nikada nije bio momčad veća od života - teoretski je nemoguće doći do 70 pobjeda s ovakvim rosterom u ovakvom kontekstu (pri tome mislim i na raspored, ali i na broj utakmica koji definitivno mora uzeti svoj danak u zdravlju).

Zanimljivo je istaknuti da su pali ispod Bostona po mizernoj količini skokova u napadu. Bostona je pak zadnje tri godine najgora momčad u povijesti NBA po učinku u ofenzivnom skoku. Izvucite iz toga sami zaključke (natuknica – imaju veze s niskim postavama spomenutim na početku posta). Također, Boston barem ima obrambeni skok na koji se može osloniti, a Heat je pao u donju trećinu lige čak i u toj kategoriji. U čemu je problem?

Osim u nedostatku visine i raspodjeli minuta koja još uvijek preferira niže postave, najveći problem je sistemski – kako bi popravili branjenje šuta, Heatovci udvajaju sve u reketu i agresivno preuzimaju šutere. Time podsjećaju na lanjsku momčad u tom segmentu obrane, ali su pri tome ostali bez skoka jer stalnim rotiranjem često ostavljaju jednog protivničkog visokog bez pratnje, što ovaj koristi za skupljanje lopti. Momčadi s dva skakača u petorci tako uvijek imaju ogromnu prednost, a da ne govorimo kako se najveći broj tih dodatnih napada osvaja protiv drugih postava Heata koje sada imaju još manje tijela na raspolaganju od kada je Haslem dio startne petorke.

Dodaj svemu ovome i rošadu koja se dogodi kada je James pod košem i kada iz situacije u kojoj imaju najbolje skakače na pozicijama 2 i 3 postaju obična momčad i sve postaje jasno (James je fantastična skakač za trojku, ali tek prosječan za četvorku, Wade je sjajan za dvojku, ali nešto sasvim normalno za trojku, a to je ono što mora igrati da bi otvorio mjesto za Allenovu tricu u završnicama). Naravno, sve se ovo da riješiti potpisom jednog jedinog solidnog skakača.

Usprkos svemu, Heat i dalje ostaje jedina momčad s Istoka koja ima pozitivan omjer s playoff bratijom Zapada, usprkos tome što su, uz Sixerse i Celticse, imali uvjerljivo najteži raspored na Istoku s puno teških gostovanja. To dovoljno govori o tome da su klasa za sebe u konferenciji.

5. NUGGETS (4660)

OČEKIVANO – 60%

TRENUTNO – 57%

Njih je sistem skinuo u potpunosti, iako nije isključeno da će do kraja nadmašiti projekciju – upravo su u nizu u kojem od 13 utakmica 11 igraju doma i to protiv ne baš sjajne konkurencije.

6. GRIZZLIES (4565)

OČEKIVANO – 56%

TRENUTNO – 66%

Gadan raspored ih prati cijelu sezonu, tako da nije čudno da im se dogodio i ovaj niz od tri užasna poraza zaustavljen laganom pobjedom (nakon čega bi trebao slijediti novi niz poraza jer ih čeka gadan kraj mjeseca). Jednostavno, sve se poklopilo - umor, napadački problemi, ozljede, glasine, teški protivnici. Nije to razlog za paniku, kao što ni sjajan ulazak u sezonu nije bio razlog za euforiju. Kao i uvijek - it's just Grizzlies being Grizzlies.

7. WARRIORS (4485)

OČEKIVANO – 49%

TRENUTNO – 61%

Nedostatak Boguta (nismo očekivali da će propustiti ovoliko utakmica) anulira sjajna Curryeva forma (nedavna ozljeda zgloba odvojila ga je od parketa tek prvi put ove sezone), tako da se ovaj dodatni napredak ne može bazirati samo na zdravlju. Čak se ne radi ni o nekim izrazitim primjerima igrača koji su nadmašili projekcije. Ne, ovdje je u pitanju isključivo skup neopipljivih stvari poput kemije, identiteta i pristupa. Banalno rečeno, dok je Miami primjer momčadi koja mijenja brzine i razinu pristupa ovisno o protivniku, Warriorsi su skupno bili toliko željni dokazivanja da su svaku večer igrali kao da im je zadnja, dok je njihova zona bila relativna novost skautima diljem lige.

5 brutalnih poraza u zadnjih 6 utakmica pak samo su pokazali da su još daleko od toga da se priključe imenima iznad, a pravi posao čeka ih u drugom dijelu sezone - sada slijede muke uzrokovane potrošnjom energije (veteranske momčadi puno lakše tempiraju formu za drugi dio sezone od ovih u nastajanju), neizbježnim ozljedama, kao i time što su sada svi spremni za njihovu obranu. Na muci se poznaju junaci, pa da vidimo od kakvog su štofa ovi naši junaci dosadašnjeg dijela sezone.

8. LAKERS (4350)

OČEKIVANO – 67%

TRENUTNO – 44%

Sjećate se dana kada smo pričali kako bi mogli biti najveća prijetnja Heatu ako im se sve posloži kako treba? E, pa ne samo da im se ništa nije posložilo kako bi se pretvorili u izazivača, već su ih ozljede izbacile čak i iz trke za playoff (nakon 5 poraza za redom, sada im treba 30 pobjeda u zadnjih 45 utakmica da bi ušli u playoff i to ako kontekst bude idealan).

Ako ih nešto može veseliti u ovoj situaciji, onda je to podatak da je Mike (no-D)Antoni počeo trenirati. Ideja o Kobeu u većoj obrambenoj ulozi zanimljiva je, odradio je sjajan posao protiv Irvinga i Jenningsa. Neće to od njih napraviti prvake (za to im ipak treba Dwight u 100% formi i nešto nalik na rotaciju), ali će im pomoći u lovu na playoff jer, kakav god danas bio, Kobe je i dalje bolji u branjenju ulaska u reket od Nasha, ali i od Artesta (koji više nema brzinu za trčati za brzim bekovima po perimetru).

Još bolji potez bio mu je aktiviranje Earla Clarka. Energični tweener iz škole Ricka Pitina (prenizak za četvorku, preslab šuter za trojku, ali mlad i rastrčan), dao im je živo tijelo baš u trenutku kada im to postalo nužno potrebno zbog ozljede Hilla. To što su ostali bez trećeg visokog pak povlači potrebu za drugačijim rotacijama – D'Antoni više nema razloga za igrati zajedno s Dwightom i Gasolom više od 20 minuta, jer onih desetak minuta kada je Dwight na klupi petica mora biti isključivo Gasol (više nema vremena za zajebanciju tipa Robert Sacre kao back-up centar jer Robert Sacre nema pokretljivost za igrati obranu ni u ex-Yu ligi).

I Kobe kao čuvar najbržih protivničkih igrača i Clark kao starter pak nisu potezi koji mogu trajati cijelu sezonu. Ovim su si Lakersi kupili tek nekoliko tjedana dok ne pronađu kupca za Gasola - obzirom na razvoj situacije, pretvoriti Paua u tri-četiri solidna igrača nameće se kao jedini logičan potez. Jer, ovdje više ne pričamo o naslovu, već o tome hoće li dogodine opet prolaziti kroz isto.

Kako nemaju prostora na salary capu za pojačati se, a već su i ostali bez gomile opcija koje ostaju na raspolaganju momčadima koje ne plaćaju porez na luksuz, smanjivanje troškova danas jednako je boljoj momčadi sutra. Praktički, potpiše li Dwight novi ugovor, ostatak rostera opet će moći popuniti samo veteranima na minimalcu, a do sada već imaju dovoljno dokaza da tako ne ide. Žrtvovanje Gasola za rotaciju nužno je, bilo danas, bilo na ljeto. Kako ionako trenutno nisu izazivači, čemu čekati?

(Biseru, možda da Gasol proigra, pa onda netko možda i da ponudu, jer ovo što je do sada pokazao ne bi natjeralo ni Wizardse da ga dovedu).

9. KNICKS (4240)

OČEKIVANO – 57%

TRENUTNO – 66%

Bolji su napadački nego je sistem uzeo u obzir, ali i lošiji obrambeno, tako da su stvari tu negdje u balansu, trenutno iznad očekivanja zbog fantastičnog šuterskog ulaska u sezonu tijekom kojega su se nakrcali pobjedama, ali i zbog općenito slabijeg Istoka nego smo prognozirali.

10. CELTICS (4055)

OČEKIVANO – 61%

TRENUTNO – 51%

Celticsi samo ostaju vjerni svojoj tradiciji toplo-hladnih igara, a trenutno je dobrim dijelom problem Bassova jadna igra i vrijeme koje je trebalo prinovama da se uklope. Povratak Bradleya nije slučajno rezultirao najboljim igrama sezone - iako je Avery daleko od obrambene forme koju je pokazivao lani, njegovo instaliranje u petorku jednostavno je posložilo rotacije u vanjskoj liniji koja konačno igra kako smo očekivali. Sad još da se isto dogodi i pod košem i eto ih tamo gdje smo i očekivali.

11. ROCKETS (3900)

OČEKIVANO – 39%

TRENUTNO – 51%

Pridodali smo im Hardena i digli ih s 35 na 39%, ali Brada je očito puno veći dobitak – prisustvo takvog playmakera podiže razinu igre svima oko njega i tu treba tražiti glavne razloga uspješnosti, kao i u originalnom stilu igre na koji se u žrvnju NBA sezone bilo teško pripremiti (uđu li pak u playoff, očekujte da će bilo koja ozbiljna momčad pomesti Rocketse s nekoliko dana pripreme na njihov "run and gun and no D" stil igre).

Uostalom, niz od 6 poraza jasno govori koliko su ovisni o Hardenu (doduše, imali su i nezgodan raspored s 5 teških gostovanja od čega su 3 bila u 4 dana) – danas svi znaju da se treba isključivo fokusirati na njega (doslovno je udvajan u svakoj pick & roll situaciji, visoki igrači uopće se ne rotiraju nazad nakon izlaska već ostaju na Hardenu i zatvaraju ga zajedno s njegovim čuvarom), što Rocketse još više osuđuje na šut za tri i tranziciju.

Zbog ovakvih stvari NBA je zakon – Rocketsi su udarili ligu, liga im je uzvratila, sada je opet red na njih da zadaju novi udarac. Hoće li to napraviti promjenama u stilu igre (početi koristiti Hardena više kao off the ball opciju i vrtiti igru više kroz Lina i Parsonsa, dakle hoće li dodati malo mesa svom jednostavnom napadu) ili dovođenjem druge opcije koja može skinuti teret s Hardena (a izbora će biti), vidjet ćemo.

12. NETS (3865)

OČEKIVANO – 55%

TRENUTNO – 60%

U svim godinama praćenja lige, malo tko mi je ostavio slabiji utisak u ulozi glavnog trenera od PJ Carlesima. Ne govorim tu o njegovoj stručnosti, već prije svega o karakteru koji nikako nije liderski. Njegovim dolaskom Netsi gube i onu zadnju nadu da će moći sklepati solidnu obranu na čemu je Johnson svakako radio i zbog čega je i usporio igru. Najluđe od svega, Carlesimo je nije ubrzao, samo je dao veće slobode u napadu Williamsu, iako je napad i do sada bio sasvim solidan.

I bit će još solidniji kako kroz sezonu glavni igrači budu hvatali formu i kada se potpuno uigraju (ne zaboravimo da su okupljeni tek ovog ljeta). To da su Netsi odjednom bolji bez Averya Johnsona čisti je mit koji je kao i svi izgrađen oko laži. Da, Netsi su nanizali pobjede, ali protiv kakve konkurencije? Zar mislite da je Johnson slučajno dobio otkaz točno pred još jedan niz laganih utakmica? King nije genijalac, ali nije ni glup. Uglavnom, u Brookylnu nema ništa novoga, koliko god to pokušali upakirati gazdi Prokhorovu. Koji će po prvi put u životu morati prihvatiti da postoje neki aspekti života u kojima neće isplivati na vrh na silu.

13. HAWKS (3845)

OČEKIVANO – 60%

TRENUTNO – 56%

Ne otkriju li uskoro kako doći na liniju slobodnih, trenutno pogođen postotak pobjeda bi se vrlo brzo mogao pretvoriti u promašaj. Plus, nitko ne zna u kakvom će sastavu završiti sezonu i to je dodatni x-faktor - hoće li to biti s ili bez Smitha na rosteru. Njegova nedavna suspenzija nakon kriminalnog poraza od Bullsa jasno govori kako odnosi nisu sjajni, a to znači da Ferry ima hrpu opcija. Poželi li ostati u borbi za vrh Istoka, uvijek može Smitha pretvoriti u Dudleya i Gortata (ostali bi bez dijela salary capa, ali i dalje bi imali dovoljnu fleksibilnost za dodatna pojačanja tijekom ljeta, doduše ne više all-star predznaka). Mislim, Sunsi bi jedva dočekali ovakav potez, zar ne?

Poželi li pak zadržati fleksibilnost, poneki pick i mladi igrač uz ugovor ili dva u zadnjoj godini, bit će sasvim dovoljni. Tu se kao logični partner uvijek javlja Houston koji vreba u potrazi za yinom Hardenovom yangu - njihov paket oko picka, Terrencea Jonesa ili Marcua Morrisa, Carlosa Delfina (taman 3&D igrač koji može uskočiti na bok, što je najvažnije - skromno plaćen) i ugovora Colea Aldricha, bio bi više nego dovoljan.

14. BULLS (3840)

OČEKIVANO – 54%

TRENUTNO – 61%

Iako mi nikada neće biti jasno zašto Thibodeau koristi Gibsona manje nego lani kad je imao na raspolaganju i Asika, činjenica je da su kroz sezonu Bullsi dobili pristojnu rotaciju kojoj samo nedostaje startni play. Nije ovo bench mob, uostalom neće ni Rose biti Rose kad se vrati, ali barem je solidna klupa, što je i glavni razlog zašto su Bullsi u ovih drugih 20 utakmica zaigrali nešto bolje.

15. BUCKS (3765)

OČEKIVANO – 48%

TRENUTNO – 53%

Rezultatski su tamo gdje smo ih vidjeli, iako s određenim stilskim razlikama (možda smo očekivali bolji napad i lošiju obranu, ali ni obrnuta prezentacija nije na odmet kad je mogući povratak u playoff u pitanju).

16. PACERS (3745)

OČEKIVANO – 57%

TRENUTNO – 61%

Vraća se Granger, ali stiže i nešto teži raspored, tako da bi ostajanje u ovim okvirima trebalo očekivati i ubuduće.

Samo, ako su Pacersi na svojih očekivanih 60% učinka, zašto su ovako nisko? Već prožvakana tema, ali nije zgorega još jednom napomenuti da omjer pobjeda i poraza, posebice u ovom djelu sezone, ovisi podjednako o protivnicima kao i o vašoj igri. Pacersi su uvjerljivo najbolja obrana lige, kao što su uvjerljivo i drugi najgori napad (pitanje je dana kada će ih Wizardsi preskočiti jer povratkom Walla igraju duplo bolje).

Također, Pacersi su do sada imali najlakši raspored u cijeloj ligi. Od 41 utakmice koliko su odigrali, čak 20 ih je bilo protiv momčadi koje su ispod 50% učinka, što znači da su nizali ne samo utakmice protiv Wizardsa, Cavsa, Bobcatsa i sličnih susjeda s Istoka, već su do sada odigrali po dva puta s kramom Zapada, Kingsima i Hornetsima. Dodaj i jednu pobjedu protiv Sunsa i to vam je već 5 laganih pobjeda. Zamijenite sad dio tih utakmica s protivnicima koji se bore za playoff i dobijete Pacerse puno bliže 50% nego 60%.

17. MAVS (3640)

OČEKIVANO – 52%

TRENUTNO – 42%

Dirk je zbog ozljede izbivao nešto duže nego smo očekivali, ali problem je jednostavno slabije izdanje Mavsa, posebice veterana poput Mariona, Branda i Kamana, a zatim i mladih snaga poput Wrighta, Collisona i Beauboisa, koji nikako da nađu zajednički jezik s Carlisleom. Međutim, sezona je još duga – Dirk iz utakmice u utakmicu igra sve bolje, s njim raste i Dallas i nije isključeno da se opet uključe u borbu za playoff, pogotovo nastave li progresijom koja ih je od prošlog do ovog tjedna digla za 6 pozicija. S Dirkom su sve stvari legle - Carlisle ima dobro posložen sistem, ali nedostajao mu je njegov glavni dio. Uostalom, dovoljno je vidjeti kako su Marion i Brand odmah proigrali ili kako se Mayo probudio iz kome u koju je upao u trenutku kada su ga protivnici počeli udvajati svaki put kad bi dobio loptu.

18. JAZZ (3635)

OČEKIVANO – 51%

TRENUTNO – 53%

Bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi nakon trade deadlinea – ne zaboravite da je ovaj rezultat prognoziran obzirom na Millsapa i Jeffersona tijekom cijele sezone. Dođe li do značajnih promjena, sve je moguće - i da krenu put gore, ali i prema dolje.

19. MAGIC (3340)

OČEKIVANO – 32%

TRENUTNO – 36%

Vaughn je uspio skoro pola sezone održavati Magic iznad očekivanja. Što god da se dogodi u daljnjem tijeku godine, GM Magica barem može biti miran što se tiče trenera - tu je pogodio.

20. RAPTORS (3320)

OČEKIVANO – 46%

TRENUTNO – 35%

Na putu su da ispune očekivanja nakon lošeg starta uzrokovanog gadnim rasporedom, ali i problemima s ozljedama (Lowry, Fields). Bargnanievu ozljedu ne spominjem kao problem jer se u principu radi o blagoslovu - zaigrali su kao ozbiljna momčad tek zamijenivši ga Davisom i Johnsonom.

21. WOLVES (3255)

OČEKIVANO – 50%

TRENUTNO – 44%

Raspad sistema izazvan je ozljedama, u to nema sumnje – bez Lovea i Rubia u punom pogonu, Wolvesi jednostavno nisu kvalitetna napadačka momčad. Međutim, ono što dodatno situaciju čini nepopravljivom je i raspad obrane do kojega je došlo dijelom zbog sve težeg rasporeda (u ranijim postovima smo isticali kako je lagani ulazak u sezonu jedan od važnijih razloga zašto Wolvesi odjednom igraju obranu), a dijelom i zbog toga što Wolvesi gube nadu i energiju.

Mislim, čak je i Rick Adelman već duže vrijeme udaljen od momčadi zbog ozbiljne bolesti supruge, a to znači da momčad nema čovjeka koji može ukazati na rješenja baš u trenucima kada je to najpotrebnije. Da li im karma vraća za sve ludosti koje je Kahn činio, nemam pojma, ali ako ćemo pričati koji je glavni razlog zašto će Minnesota opet u lutriju, onda je to definitivno nedostatak sreće.

22. PISTONS (3245)

OČEKIVANO – 39%

TRENUTNO – 36%

Gledajući pobjede, korake kojima grabe naprijed možemo opisati sićušnima. Ali, gledajući napredak Knighta, energiju Drummonda i talente koje s vremena na vrijeme pokaže Monroe, put do relevantnosti čini se puno bližim.

23. SIXERS (3230)

OČEKIVANO – 50%

TRENUTNO – 43%

Bynum je već trebao biti dio rotacije - da ga imaju na raspolaganju od početka mjeseca, sada bi bili puno bliže ispunjenim očekivanjima. I da, zanemarite priče o Holidayu kao all-staru - istina je da na Istoku nema velikog izbora među bekovima, ali Holiday je isti igrač kao uvijek, samo što troši puno više lopti. Mislim, nije da u povijesti all-stara upravo takvi nisu nagrađivani, ali zar nismo na startu posta istakli važnost efikasnosti u pobjeđivanju? Zar ne bi tom logikom trebalo nagraditi efikasnost i prilikom all-star izbora, ako je ona već taj faktor koji čini razliku između pozitivnog i negativnog scorea?

24. BLAZERS (3005)

OČEKIVANO – 39%

TRENUTNO – 51%

Da mogu nadmašiti skromna očekivanja ako Lillard odigra do kraja sezone na ovakvoj razini to je jasno (a i ako se nitko ne ozljedi), ali prvenstveno je razlog za ovoliku razliku između očekivanja i stvarnosti drugi najlakši raspored kojega je imala jedna momčad Zapada (Thunder je broj jedan). Što, logički, znači da ih čeka puno teži drugi dio sezone, a to sve skupa znači da bi se na kraju trebali naći 5 do 10% udaljeni od projekcije.

25. HORNETS (2940)

OČEKIVANO – 40%

TRENUTNO – 33%

Tu su isključivo zbog ozljeda, iako ih ni raspored nije mazio (najteži u ligi u prvom dijelu sezone). Davisovi problemi s ozljedama plus Gordonova produžena rehabilitacija srušili su projekciju, ali, kako je pokazao niz pobjeda odmah nakon Gordonova povratka (koji zbog Riversovih katastrofalnih partija sada izgleda kao spasitelj), na putu su da je opravdaju do kraja sezone.

26. SUNS (2590)

OČEKIVANO – 37%

TRENUTNO – 32%

Na veliko iznenađenje Clyda Drexlera, Sunsi se ipak ne bore za playoff. Prognoza ih je ocijenila kao jednu od 5 najgorih momčadi u ligi i za sada je na tragu, s tim da bi mogla i ozbiljnije promašiti krenu li u rasprodaju i upadnu u serije poraza.

Obzirom da su Sarver i društvo još tijekom ljeta razmatrali mogućnost da smjene Gentrya, njegov odlazak nije nikakvo iznenađenje. U ovakvoj sezoni loše vođene momčadi obično čuvaju u rukavu upravo ovaj potez otpuštanja trenera kako bi ostavili dojam da nešto rade. Tako da se uopće ne treba zavaravati da su ovim potezom Sunsi okrenuli novu stranicu ili da imaju plan - ovo je tek mazanje očiju fanovima, istim onima kojima su obećavali konkurentnu momčad nakon što su potrošili novac na Dragića, Scolu i Beasleya. Postoji li neki veći plan iza svega ovoga, znat ćemo tek kada prođe trade deadline. Ipak, obzirom da Gortat umjesto na treningu sate provodi u uredu GM-a, izgleda da je samo pitanje dana kada će pasti prvi trade.

27. WIZARDS (2540)

OČEKIVANO – 37%

TRENUTNO – 22%

Istina, Wallov oporavak trajao je nešto duže i Nene je propustio više utakmica nego se itko nadao, ali za ovakav raskorak nema razumnog opravdanja osim činjenice da su Wizardsi jedan od najgorih napada u povijesti NBA. Koji je od dolaska Walla odjednom oživio - sa svojim playmakerom u pogonu, pa makar i s klupe, Wizardsi odjednom dolaze do lakših šuteva, što se vidi po postotcima. Ipak, nije pošteno sav napredak pokazan u ovom zadnjem nizu utakmica pripisati Wallu - vatreno krštenje je prošlo, a to znači da je Beal spreman preuzeti na sebe dio tereta (u prvim tjednima 2013.-e tricu gađa 60% i konačno pokazuje zbog čega smo ga smatrali jednim od najboljih šutera generacije).

28. KINGS (2475)

OČEKIVANO – 38%

TRENUTNO – 38%

Najgore od svega, dojam je da mogu i puno bolje od ovog skromnog napretka u odnosu na lani, ali kontekst ih ubija. I tu ne mislim samo na vlasnike, već i na čudne odluke Keitha Smarta koji ni nakon pola sezone još nema složenu rotaciju.

29. CAVS (2030)

OČEKIVANO – 38%

TRENUTNO – 24%

Ozljeda Irvinga bacila ih je u rupu, a ona Varejaoa samo dodatno pokopala. Obzirom na jadno stanje ostatka rostera trebale su im vrhunske partije obojice, ali očito nije bilo suđeno - tek što je Irving počeo igrati kako zna i dizati formu na višu razinu, otpao je Andy, a Irvingov napredak se tako ne može iskazati i rezultatima (ovo je valjda prvi put u povijesti da mi neće biti krivo ako all-star bude netko iz najgore momčadi lige).

30. CATS (1675)

OČEKIVANO – 23%

TRENUTNO – 26%

Dođe li do 20 pobjeda s ovim rosterom (19 je prognozirano), a ne putu je da to ostvari, Mike Dunlap zaslužuje otvoriti šampanjac. Ili barem bocu vina za dobro obavljen posao. U biti, kad pogledaš tu rotaciju pod košem, možda mu je najbolje da nakon svega otvori bocu rakije.

16Jan/1317

NCAA TOP 16 – JANUARY EDITION

Posted by Gee_Spot

Liga nam je upala u rupetinu tipičnu za ovo doba godine iz koje će nas izbaviti tek trade deadline (nedostatak ozbiljnih vijesti još jednom se pokušava kompenzirati varijacijama na temu "što nije u redu s Heatom", kao da postoji čovjek na planeti koji tijekom proteklih skoro pa 1000 dana nije shvatio da imamo posla s čudnovatim kljunašem od rostera, bez dubine i visine, koji funkcionira sam zato što ima dvojicu od pet najboljih košarkaša na svijetu i koji je, ako je netko zaboravio, usprkos svim problemima u zadnje dvije godine dva puta došao do Finala), ali to ne znači da nema košarke – osim što možemo pratiti razvoj nekih potencijalno dobrih NBA momčadi, NCAA košarka ušla je u svoj zanimljiviji dio.

Nakon prvog dijela sezone u kojem se 347 programa iz 33 konferencije Division 1 predznaka međusobno sudaralo po raznim turnirima kako bi ostavilo što bolji dojam, s Novom Godinom krenuo je i onaj drugi dio, konferencijski, u kojem će se utakmice odigravati za nešto više od naklonosti komisije koja će odrediti ždrijeb završnog NCAA turnira, a to je naslov prvaka konferencije (a time i direktan plasman na turnir).

Kako već treću godinu za redom u ovom periodu gledam više NCAA nego NBA utakmica (a gledam previše i ovih drugih, bez brige, tako vam je to kada se s godinama specijalizirate za jedan hobi), palo mi je na pamet pokušati složiti nekakav pregled NCAA košarke po uzoru na tjedne NBA izvještaje. Ništa specijalno i ništa često, ali dobro će doći da obogati ponudu NCAA osvrta na blogu koja se do sada uglavnom kretala oko najave sezone, ponekog podcasta (posebice prije NCAA turnira), najave NCAA turnira i osvrta na igrače (a to već spada u domenu NBA drafta).

Uglavnom, danas prezentiram izbor top 16 momčadi koji se nadovezuje na najavu sezone i zasniva se na utakmicama odigranima u prvom dijelu godine. Za nešto manje od mjesec dana imat ćemo sličan osvrt, taman kada polovina konferencijskih utakmica bude iza nas, a onda ćemo početkom ožujka odraditi završni top 16 koji će poslužiti i kao uvod u NCAA turnir koji će po običaju biti najavljen s analizom svake regije i barem jednim podcastom.

E, sada nešto o ovih top 16. Na početku sezone složio sam svoj izbor najboljih na osnovu prijašnjih rezultata, snage rostera i općenito ne baš previše informiranog mišljenja (drugim riječima – bez značajnog upliva statistike), ali, kako se formula 4 faktora pokazala punim pogotkom, rekoh – zašto ne napraviti nešto slično za NCAA.

Jasno, tu odmah u startu treba riješiti neke probleme. Kako je nepotrebno analizirati svaku momčad (barem iz moje perspektive koja je prije svega NBA određena), u obzir sam uzeo samo momčadi koje su top 64 po napadačkom ili obrambenom učinku - gotovo je nemoguće da neki program koji ne pripada ovim skupinama preživi prvi tjedan NCAA turnira, ako uopće i uđe u njega. Riješivši se balasta, preostale momčadi sam zatim bodovao po koš razlici i snazi rasporeda, s tim da sam ovom potonjem dao puno veću važnost nego u NBA slučaju.

Naime, u konkurenciji 30 rostera s najboljim igračima na planeti, snaga rasporeda igra ulogu, ali ništa veću od slučaja (koliko utakmica imate na gostovanjima, koliko back-to-backova, tko je ozljeđen u kojem trenutku - sve su to sitnice koji imaju veze sa srećom više nego s nečijom stvarnom snagom). Uostalom, kada imate takvu koncentraciju kvalitete na relativno malom broju momčadi, porazi su sastavni dio života, bili oni očekivani ili neočekivani.

U NCAA pak imate momčadi koje cijelu sezonu odrade bez da zaigraju protiv protivnika s NBA talentom na rosteru, a imate one koje se svako malo sastaju s protivnicima krcatim budućim lutrijskim pickovima. Jasno je stoga kako smo u ovom rangiranju ogromnu prednost dali onima koji su to zaslužili težinom protivnika.

Naravno, koš-razlika opet je koristila kao bitna odrednica stvarne snage momčadi – do sada valjda svaki ozbiljan fan košarke zna da je ona pravi pokazatelj nečije kvalitete, posebice u usporedbi s omjerom pobjeda i poraza (barem je tako u NBA u kojoj zbog izjednačene konkurencije ogroman broj utakmica završava s nekoliko poena razlike – nečija uspješnost u clutch situacijama apsolutno je manje važna za procjenu razine talenta od nečije sposobnosti da nabije razliku u prvom dijelu utakmice i zatim odmara u drugom).

Dakle, ova dva segmenta ocjene manje-više su ista, osim što smo im dali veću vrijednost. A što se dogodilo s četiri faktora? Onaj najvažniji, postotak šuta, ovom prilikom sam smanjio iz sljedećeg razloga – dok u NBA imate kvalitetne igrače koji će svaku opuštenost obrane iskoristiti da zabiju koš, NCAA je krcata limitiranim igračima koji se muče zabiti čak i otvorene situacije. Znači, kako je razina talenta manja, ona automatski smanjuje važnost obrane šuta – nema smisla nagraditi neku obranu za to što netko ne može realizirati svoje prilike.

Uglavnom, kako je broj promašaja veći, veći je i broj lopti na raspolaganju za skok, a to znači da povećavamo vrijednost skoka. Izgubljene lopte ne diramo, iako i za njih vrijedi isto što i za šut – slabija razina talenta znači da puno više napada u prosjeku biva bačeno u vjetar (sam pogled na prosjeke, bez ikakve prilagodbe konkurenciji ili kraćem trajanju utakmice, govori dovoljno – u NBA je prosjek izgubljenih lopti po susretu i po momčadi oko 14, a u NCAA čak 20).

Međutim, dok promašeni šut utječe na skok (više je dostupnih lopti), on nema korelacije s izgubljenim loptama, tako da smo ostatak dobiven smanjenjem vrijednosti šuta, osim skoku, dodali i slobodnim bacanjima. Kako slabija razina talenta obično znači slabije obrane, odnosno obrane koje su prisiljene zaustaviti prekršajima kada već ne mogu atleticizmom, broj prekršaja u prosječnoj NCAA utakmici je izrazito visok – dok u NBA prosječna momčad iz slobodnih bacanja dobiva 20% poena, u NCAA taj odnos kreće se iznad 30%).

Uzevši sve ovo u obzir, jasno je kako sporedni faktori na nižim razinama igraju puno značajniju ulogu nego na vrhunskoj pozornici. Šut je i dalje najvažniji, tu nema spora, ali ako niste u stanju skakati i zabijati slobodna, nema tih trica koje vas mogu izvući. Također, nije zgorega moći kontrolirati loptu (i istovremeno presingom protivnika tjerati na još više izgubljenih – nije ni čudo da u NCAA presing ima takav značaj, to je način da momčadi koje imaju problema s kontrolom lopte totalno uneredite), ali, kako u principu svi gube lopte, to nije presudno osim ako niste loši i u kontroli lopte i u osvajanju (time protivnicima dajete previše napada viška koje je teško stići u ovako šuterski neučinkovitom stilu igre).

Da ne filozofiramo dalje, 4 faktora ovdje nose sljedeću važnost:

- postotci šuta 40%
- kontrola lopte 20%
- skok 20%
- slobodna bacanja 20%

Da vidimo onda kojih 16 momčadi su isplivali na vrh i koliko se ova analiza bazirana na stvarnim podatcima razlikuje od početne bazirane na dojmu. Svi korišteni podatci su dostupni na CollegeBasketballReference i KenPom.Com (njihove puno kompliciranije formule – a takve su jer iza njih ipak stoje puno pametniji ljudi – donose slične poretke i izbore i obavezna su literatura za svakog NCAA fanatika). Ono što mene posebno veseli je podatak da je i nakon seciranja, čak 11 momčadi izabranih na početku sezone ostalo u top 16.

FINAL FOUR

INDIANA

Indiana je uz Kansas ostala u Final Four kategoriji i nakon dva mjeseca utakmica. Imali su izuzetno lagan ne-konferencijski raspored koji im uzima dosta bodova (i još su ih praktički sve odigrali doma), ali su zato ostvarili uvjerljivo najveću koš-razliku u NCAA. Nemaju ni jednu slabost gledajući učinak kroz pojedine segmente igre, a ono najvažnije je što imaju momčad koja posjeduje iskustvo, talent i raznovrsnost. Petorka im je sjajno zaokružena (Zeller kao centar obrane i napada, Hulls i Watford kao šuteri, Oladipo kao stoper na perimetru i Ferrell kao playmaker izuzetnog pregleda igre), što im pomaže maskirati ne baš sjajnu dubinu rotacije. Koja, ruku na srce, nije nešto na što se imaš pravo žaliti kada imaš igrača Zellerovog profila na raspolaganju - lakoća kojom na sve moguće načine pokreće svojih 212 cm i 110 kg (trka, kretanje bez lopte, pivotiranje) u kombinaciji s mekom rukom čini ga praktički nezaustavljivim na ovoj razini.

KANSAS

Sistem Jayhawksa izbacio je još jednom dominantnu obranu i efikasan napad, ali ovaj put je za promjenu konačno lansirao u orbitu i jednog igrača – brucoš Ben McLemore iz graničnog lutrijskog picka na nekim je projekcijama skočio u top 3, što dijelom govori i o tome koliko je ovaj draft slab zvijezdanim talentom kada je momak koji ipak većinu kvalitete crpi iz sistema Billa Selfa nakon desetak utakmica proglašen najboljim igračem u klasi. O McLemoreovom potencijalu ćemo više ubuduće (njegov stil igre najviše podsjeća na Paula Georgea bez izuzetnih fizičkih predispozicija, prije svega raspona ruku), a sada treba istaknuti da Kansas ima naj-balansiraniju petorku nakon Indiane. Johnson se nakon klimavog ulaska u sezonu potpuno naviknuo na ulogu playa, McLemore je izuzetan off-the ball talent, Releford možda najbolji 3&D role player u sveučilišnoj košarci, Kevin Young je izuzetan skakač, a o Jeffu Whiteyu možda samo treba reći kako je s prosjekom od 4.7 blokada izjednačio lanjski prosjek Anthonya Davisa iako igra 3 minute manje po utakmici (blokira suludih 17% šuteva dok je na parketu).

FLORIDA

Skočili su iz Sweet Sixteen kategorije na leđima izuzetne obrane izgrađene oko skakačkog i obrambenog učinka Patricka Younga. Još jedan centar koji je doslovno centar svoje momčadi nakon Zellera i Whiteya, još jedan igrač koji je već mogao biti dio NBA da nije odlučio ostati godinu duže i brusiti talent. Young nema idealnu visinu, ali ima ogromnu snagu koji koristi za gomilu zakucavanja u napadu, a tu mu pomaže kreatorska kvaliteta ostatka rostera – od startnog revolveraškog bočnog combo-dvojca Rosario-Boynton, preko jedne od boljih i raznovrsnijih stretch četvorki u NCAA Erika Murphya, do playmakera Scottiea Wilbekina, svi znaju podvaliti zicer. Ovaj balans obrane i napada izgleda još bolji nego lani zbog dodatne godine iskustva Younga i Murphya i to je najveći plus (čak i klupa djeluje opasno zahvaljujući nizu solidnih igrača, ali prije svega odluci Billya Donovana da Erika Murphya koristi kao šestog igrača). Minusa baš i nemaju, igra s tri beka na ovoj razini nije problem, uostalom lanjska vanjska postava s Bealom, Boyntonom i Walkerom bila je još niža, ali moglo bi doći do problema kada nalete na momčadi poput Kansasa, Indiane, Louisvillea i Syracuse koje imaju dužine na bacanje, posebice na perimetru.

DUKE

Skok u top 4 mogu zahvaliti sjajnim rezultatima usprkos daleko najtežem rasporedu, čime su potvrdili da su, čak i u godini bez specijalnog talenta na raspolaganju, šampionski materijal. Mason Plumlee svoje sjajne brojke može zahvaliti seniorskoj zrelosti i tijelu muškarca, ali njegov talent čak je i na ovoj razini primjereniji opisu smetlara nego nositelja. Ono što mu pak omogućuje da divlja u reketu okruženost je sjajnim šuterima – od partnera pod košem Ryana Kellya, koji kombinacijom visine, skoka i šuta za tri idealno nadopunjava Plumleea, do tricaških specijalista Currya i Cooka koji iz vana rešetaju obrane. S čak tri seniora u glavnim ulogama, pouzdanim iako ne i spektakularnim unutar-van balansom te čvrstom obranom, Duke je izuzetno opasna kombinacija za ožujak. Međutim, taj nedostatak rasnog talenta koji može odraditi posao kada sve drugo stane mogao bi vrlo lako postati problem u onim ključnim utakmicama.

ELITE EIGHT

MICHIGAN

Preskočili su jedan razred na krilima fenomenalnih šuterskih prezentacija, ali njihova obrana ne zaslužuje hvalospjeve koji ih prate zadnjih par tjedana. Trey Burke je ono što su Kendall Marshall i Scott Machado bili prošle sezone, najbolji čisti play generacije, koji slash & kick majstorijama hrani Tima Hardawaya, Glenna Robinsona i Nicka Stauskasa (trenutno možda najboljeg tricaša u NCAA s 51% šuta). Problem je reket, odnosno njegova zaštita. Wolverinsi ne da nemaju centra, nego nemaju ni poštenu četvorku – Jordan Morgan je mišićavi veteran koji osim mase i solidnog skoka nema previše toga za ponuditi, a to ukratko znači da Michigan živi i umire s tricom. To je nešto na što se možete osloniti čak i tijekom turnira ako imate bekove i swingmane koji mogu ući u reket kao što su Burke, Hardaway i Robinson, ali pri tome morate moći nešto i obraniti.

LOUISVILLE

Pitinova momčad pak nema problema s obranom, točnije ne bi je trebala imati na papiru. Izuzetna dužina njihove unutarnje linije obećavala je da će Cardinalsi još jednom prezentirati dominantnu igru na tom dijelu parketa, ali igra bez centra Dienga u sredini (zbog ozljede propustio pola utakmica) otežala je život izuzetnom swingmanskom dvojcu Behanan-Blackshear koji u idealnom sastavu popunjava krilne pozicije. Bez Dienga došao je do izražaja njihov nedostatak centimetara, ali kako je ogromni Senegalac već spreman za konferencijske obračune, atleticizam i sposobnost igranja obrane na svim dijelovima parketa spomenutog dvojca opet će doći u prvi plan. Ono što nas je brinulo prije starta sezone bio je napad, točnije pitanje tko će biti igrač kojega će senior Peyton Siva pronalaziti povratnima u spot-up situacijama. Ne samo da smo dobili odgovor koji će zaokružiti Pitinovu momčad, već i čovjeka koji bi je mogao napraviti boljom nego je to bila u zadnje tri godine. Russ Smith lani je bio combo opcija s klupe zadužena odmarati startne bekove i dežurne šutere, a ove sezone je iskoristio startnu ulogu da se nametne kao jedan od najboljih combo-strijelaca u NCAA košarci. Njegovi neustrašivi 1 na 5 juriši, ali i potrošnja lopti, do sada su prizivali Kembu Walkera iz najboljih dana (lakoćom ulazi u sredinu i iznuđuje slobodna), a šuterske eksplozije natjerale su navijače da zaborave na nekadašnje spot up majstore poput Kurica (danas u Španjolskoj) ili Knowlesa (u NBDL-u). Iako nije spot-up majstor koji bi u napadu idealno nadopunio Sivu (zato to odlično radi u klasičnom Pitonovim presingu na obrambenoj strani), Smithova aktivnost je jedan sumnjivi napad pretvorila u potencijalno opasan. Ukratko, kada se obrana posloži onako kako očekujemo, Pitino će još jednom imati momčad za Final Four.

SYRACUSE

Ostaju tu gdje smo ih vidjeli prije sezone. Gazili su protivnike u jednom laganom rasporedu, prikazavši pri tome izuzetnu prezentaciju Boeheimove klasične zone i nešto manje impresivan napad. Nemaju dubinu kao inače, a fali im i klasična petica koja bi kontrolirala sredinu, ali njihova zadnja linija obrane svejedno je impozantna. Sa sjajnim blokerom Christmasom u sredini i dugonjama Fairom i Southerlandom pored njega, zona je osuđena na uspjeh, međutim napad pati zbog činjenice da su sva trojica igrači zadatka. Srećom, 'Cuse ima dovoljno talenta na vanjskim pozicijama da distribuira loptu – combo-bek Triche i rasni playmaker Michael Carter-Williams (budući NBA playmaker koji ide tragom Kidda, Ronda i Rubia kombinirajući vrhunski atleticizam i fizikalije sa savršenim pregledom parketa i lošim šutom iz vana) glavne su napadačke uzdanice, ujedno i sjajni prednji igrači u zoni (izuzetno dugi i brzi za NCAA razinu). Boeheim je imao i talentiranijih generacija koje su poklele pred paljbom iz vana, ali, dok god igraju vrhunsku obranu imaju šansu.

MINNESOTA

Prva pridošlica u top 16. Gophersi se vraćaju na velika vrata u centar NCAA zbivanja s jednom solidnom radničkom generacijom koje nema vrhunskog talenta, ali ima odličan balans obrane, napada i iskustva. Lani su zbog ozljede svog najboljeg igrača Trevora Mbakwea poprilično rano ispali iz kombinacija, ali ove godine je Mbakwe zdrav (za sada) što im daje dominaciju u skoku i konstantnu realizaciju u reketu. Iako nije klasični centar zbog manjka centimetara, Mbakweove veteranske fizikalije omogućavaju solidnoj jezgri oko njega da zabija solidnim postotkom, posebice combo-beku Andreu Hollinsu koji je bez konkurencije prva napadačka opcija u momčadi. Njegov prezimenjak Austin (inače sin trenera Memphisa Lionela) idealno ga nadopunjuje u vanjskoj liniji kao energični 3&D swingman i ova trojica glavna su pokretačka snaga Minnesote. Ostatak momčadi nije na ovoj razini, ali imaju dovoljno atleta sposobnih odraditi posao u obrani dok god dva Hollinsa mogu zabiti. Problem je samo što će se dogoditi kada sjajan šut bekova stane obzirom da je Mbakwe usprkos solidnim post-up vještinama (može zabiti horok i šut iz okreta) ipak prvenstveno šljaker.

SWEET SIXTEEN

CREIGHTON

Dinastija McDermott još jednom će neugledni Creighton ubaciti u turnir, a njihov fantastični napad daje im šansu da i u stvarnosti ponove uspjehe koje su ostvarili na ovom rangiranju. Međutim, dvije stvari ipak ukazuju na to da Creighton nije rasni izazivač – prva je slabašni dosadašnji raspored koji praktički znači da do drugog tjedna turnira McDermotti i društvo neće naići na obranu koja ih može staviti pred zid, a druga je propusna obrana. Creighton nema visinu, nema ekstra talent osim McDermotta, ali imaju četiri snajpera u rotaciji, plus petorku u kojoj svatko može zabiti otvoreni šut. McDermottova sposobnost kretanja bez lopte, lakoća kojom miksa unutar-van situacije i kojom trpa sa svih pozicija šlag su na kraju, iako ne treba miješati njegovu sposobnost realizacije sa sposobnošću kreacije šuta za sebe koja ga limitira u budućoj NBA karijeri, ali i u turniru – kada naleti na swingmane koji mogu parirati njegovoj kombinaciji visine i pokretljivosti i koji će mu spriječiti lagan put do koševa, McDermott će se pretvoriti u klasičnog spot-up šutera, a kao takav nije ni upola opasan.

PITTSBURGH

Brucoš Steven Adams ispunio je očekivanja, a time i omogućio plasman Pittu među 16 – iako je očito kako se radi o dugoročnom projektu, blago rečeno sirove igre u napadu, njegova kvaliteta u skoku i blokiranju protivničkih šuteva dala je Panthersima potreban balans. Napad je standardno solidan – iako su lani bili jedno od najvećih razočaranja sezone uopće, a ne samo Big Easta - predvođeni playom Trayom Woodallom i ultimativnim garbage manom Talibom Zannaom nalaze dovoljno načina za zabiti te kontrolirati loptu i skok, što ih čini zeznutom momčadi. Ipak, Adamsova mladost i manjak kvalitete na rosteru limitira ih što se većih dometa tiče.

NORTH CAROLINA STATE

Imaju problema s obranom (prvenstveno zbog manjka centimetara), ali usprkos teškom rasporedu uspjeli su ostvariti izuzetne napadačke učinke, kao i vrlo dobru koš-razliku. Talent njihove udarne trojke je neosporan, uostalom njihov udarni igrač CJ Leslie dobio je ultimativni kompliment kada ga je poznati skaut (moj Stari, koji je nedostatak hokeja na TV-u odlučio preboliti gledanjem NCAA košarke) okarakterizirao kao pravog košarkaša. Leslie ima jedan ozbiljan problem, možda i dva – nalazi se između pozicija tri i četiri fizikalijama, a nema šut da može računati na sigurnu karijeru kao trojka u NBA, ali na ovoj razini je opasan mismatch gdje god da se postavi (previsok za vanjske igrače, prebrz za unutarnje). Lorenzo Brown solidan je play i kičma ove momčadi, a Richard Howell izuzetan je skakač i podizač energije zadužen za emotivni balans. Kad se zalomi večer u kojoj su sva trojica na razini zadatka, sve je moguće, ali to što nemaju elitnu visinu, pa i to što ni jedan od tri glavna igrača nije šuter (najbolji tricaš je brucoš Rodney Purvis koji dobro odrađuje ulogu specijaliste za tri), itekako su ozbiljne smetnje u budućem tijeku sezone.

GONZAGA

Elitni napad kombiniran s lošom obranom uz poprilično težak raspored izbacili su Gonzagu iz pozicije simpatičnih autsajdera u ulogu izazivača. Bitan akter u ovakvom razvoju stvari njihov je energični centar Kelly Olynyk, solidni skakač meke ruke i izuzetne pokretljivosti koji na trenutke podsjeća na jednog od braće Zeller. Zanimljivo, prve dvije godine Olynyk je proveo kao zamjena Robertu Sacreu, kojega je potpuno zasjenio već u svojih prvih 10-ak utakmica kao starter. Jasno, Olynyk je daleko do elitnog atlete koji će dominirati u obrani, što objašnjava slabosti Gonzage na tom dijelu parketa, ali njegova napadačka učinkovitost u kombinaciji sa solidnom šutersko-asistentskom podrškom Kevina Pangosa i Davida Stocktona (Johnov sin promoviran je u startera kako bi Pangos mogao puno više vremena posvetiti šutiranju trica) te vječnim prisustvom solidnog all-round krila Ellisa Harrisa (imam osjećaj da o tipu pišem već 10 godina u najavama drafta), daje ovoj momčadi kartu na koju može zaigrati kada stigne turnir. Obzirom na lakoću kojom su pregazili glavnog konkurenta u diviziji, St. Mary's, nema sumnje kako ih uz naslov prvaka konferencije čeka i pozicija nositelja jednom kada krene ludilo.

ARIZONA

Nakrcavši se ovoga ljeta talentom, Wildcatsi su si osigurali uspješnu sezonu, iako je valjda i njima samima odlično funkcioniranje napada na startu bilo ugodno iznenađenje. Za to poprilične zasluge idu s Xaviera pristiglom combo-beku Marku Lyonsu, koji odrađuje ogroman posao na vanjskim pozicijama i daje balans izuzetnoj unutarnjoj liniji. U kojoj se očekivano ističe senior Solomon Hill, ali i cijela ergela vrhunskih skakača koji od 'Zone čine jednu od najboljih skakačkih momčadi u zemlji. Mladi centar Tarcewzski za sada služi isključivo kao skakačka sila, ali njegova impozantna masa idealno nadopunjuje Hillovu spretnost pod košem, dok petorku zaokružuju pouzdani senior i šuterski specijalist Parrom (uz to još jedan solidan skakač za poziciju) te 3&D as Nick Johnson. Imaju klupu i potencijal da budu izuzetna momčad, ali to prije svega ovisi o napretku obrane i Tarcewzskog. Očekivati da sve klikne do turnira možda je ipak previše, ali bitno je da se nakon nekoliko sušnih sezona 'Zona opet vratila u vrh.

OHIO STATE

Čvrsta obrana glavni je razlog zašto jedna ovako tanka i napadački limitirana momčad ostaje u top 16. Deshaun Thomas je izuzetan strijelac na ovoj razini (CJ Leslie sa skok-šutom), ali osim šutera Smitha i playa Crafta (sva trojica su juniori) nema preveliku bazu suigrača na koje može računati. Iako Thad Matta rotira 8 igrača, činjenica je kako su čak četvorica od njih limitirani šljakeri pod košem, koji su uz to uglavnom uskraćeni i za poneki dobro došao centimetar. Međutim, upravo zato što nema klasa kao što su Oden, Sullinger, Conley ili Turner, odnosno zato što nema rasne rotacije na kakvu smo navikli, možemo reći kako je ovo definitivno najbolji posao koji je Matta do sada odradio.

CINCINATTI

Još jedna pridošlica u top 16 i meni totalno iznenađenje. Gledajući ih vidio sam do bola limitiran napad (kao i lani uostalom), ali brojke govore kako imaju jednu od najboljih obrana u NCAA. Doduše, raspored im nije bio težak, ali imponira sposobnost da usprkos izuzetno brzom ritmu gube relativno malo lopti, dok ih s druge strane osvajaju gomilu. To je opasna kombinacija, kao što je opasna i činjenica da sjajno skaču na obje strane parketa. U napadu im se i dalje sve vrti oko seniora Wrighta, combo-beka koji uživa u kontrama pronalaziti swingmane Kilpatricka i Parkera (dežurni spot-up šuteri, iako ne baš pretjerano uspješni) i glavnog skakača limitiranog centimetrima Rublesa (napast u obrani i zanimljiv atleta, ali ujedno i očajan šuter koji se ne srami potegnuti tricu). Bearcatsi su, ukratko, jedva kontrolirani kaos koji živi od inspiracije osrednjeg talenta, ali koji ubitačnom kombinacijom energije u obrani može iznenaditi.

WISCONSIN

Još jedan neočekivani pridošlica u top 16 (iako noćašnja pobjeda protiv Hoosiersa jasno ukazuje da sistem cilja dobro) – Badgersi kao i obično prije svega vode računa o lopti (gube ih najmanje u NCAA) te o ritmu (opet su jedna od najsporijih ekipa), odnosno ubijaju protivnike stilom kojega je trener Bo Ryan doveo do savršenstva. Jedna bitna razlika od dosadašnjih Ryanovih ekipa, za koje ste uvijek navijali da što prije ispadnu iz turnira, je ta što konačno na raspolaganju ima i nešto više talenta. Doduše, dežurno visoko drvo je i dalje tu – nasljednik Stiemsme i Leuera sada se zove Jared Berggren i jednako je osuđen na smetlarske zadaće koje mu prije svega omogućava sjajni brucoš Sam Dekker (najveći talent u Wisconsinu još od Devina Harrisa). Rasnog playa na kojega je Ryan navikao ovaj put nema, ali rezultati ionako pokazuju da nije ni bitan kada imaš sistem. Nažalost, ili na sreću, prva napadačka opcija momčadi je senior Ryan Evans, aktivan skakač i borac, ali i apsolutno neučinkovit napadač, što znači da će Ryanov eksperiment opet biti kratkog vijeka u doba turnira.

ISPALI IZ TOP 16

KENTUCKY

Njihov pad iz Final Four momčadi izvan top 16 više ukazuje na moju zaluđenost Caliparievom sposobnošću da iz svake nove klase brucoša izvuče rezultat nego na stvarnost. A stvarnost je jednostavna – ovogodišnja klasa nema talenta kao prijašnje. I tu ne mislim samo na to da Nerlens Noel nije Anthony Davis, nego nije čak ni Demarcus Cousins. Momak ima sjajnu pokretljivost i izuzetna je obrambena opasnost već sada (njegov omjer blokada i ukradenih lopti drži obranu Kentuckya među najboljima i ukazuje na to da Noel posjeduje izuzetne kvalitete za biti obrambena klasa na idućem nivou), ali u napadu je trenutno osuđen na zakucavanje ally-oopova. Međutim, puno veći problem od toga što Noel nije sposoban odraditi veću ulogu u napadu leži u tome što su dva preostala super-brucoša do sada igrala ispod razine. Archie Goodwin ima prekrasan šut i s vremenom bi trebao biti novi Doron Lamb, ali Alex Poytress ni u jednom segmentu igre nije klasa kakva je bio MKG. Dodaj svemu ovome i to da u Ryanu Harrowu imaju tek prosječnog playa za razliku od dosadašnjih NBA zvijezda i ispada kako je Kentucky ove godine puno više NCAA nego NBA momčad na koju smo navikli kako talentom tako i stilom igre. Drugim riječima, njihov uspjeh ovisit će o tome koliko će se Noel razvijati u oba smjera i koliko će dobro Goodwin i dežurni šuter Wiltjer zabijati iz vana. Daleko je to do tranzicijske veličanstvenosti njihova prijašnja dva izdanja, ali, kao što već znamo, ova osrednjost neće trajati dugo – za dogodine je Calipari već pripremio klasu u kojoj ima barem 6 od top 10 srednjoškolskih talenata (a još par ih je na putu).

UCLA

Njihov lošiji ulazak u sezonu može se opravdati problemima oko aktiviranja Shabazza Muhammada koji je stvarno kao swingman na jednoj drugoj razini od konkurencije – lakoća kojom kreira šut u kombinaciji s fizikalijama i mekom rukom čini ga broj jedan bočnim igračem na idućem draftu (iako mikroskopska razina asista zvoni na uzbunu). Međutim, ovo je jednostavno ne baš sjajno sklepana momčad – Kyle Anderson je fantastičan point-forward, ali ima sličan problem poput Roycea Whitea, a taj je slabašan šut. Kad su ti dva udarna igrača brucoši koji nisu ni blizu tome da realiziraju potencijal u ovom trenutku, teško da si favorit čak i u konferenciji, posebice pored preporođene Arizone. Treći brucoš Jordan Adams za sada igra solidnu rolu 3&D swingmana, veteran Larry Drew mlađi distribuira loptu i ne troši napade što je ključno jer igrač zadatka na jedinici nije baš jamstvo uspjeha u NCAA, pogotovo ne ovako limitiran atleta kao Drew, a pod košem se rotira ergela limitiranih visokih koju čine braća Wear (skakači) i, nema drugog epiteta za opisati ga, debeli Tony Parker koji je 15 kila udaljen od toga da postane ozbiljan dio rotacije. Zanimljivo, poznatiji debeli zaštitni znak momčadi, Joshua Smith, usred sezone napustio je UCLA jer je dolaskom Andersona i Parkera izgubio rolu u momčadi (a možda jednostavno nije moguće na rosteru po strogim NCAA pravilima imati dva sumo hrvača). Smithov odlazak, zajedno s onim još ranijim iskusnog swingmana Tylera Lamba (koji je puno prije shvatio poruku i pobjegao od konkurencije Muhhamada i Adamsa), ujedno obilježava i kraj generacije koja je UCLA dovela na najniže grane u povijesti tijekom zadnjih par sezona. Međutim, to što mu program ovisi o 4 brucoša i 3 limitirana veterana nikako nije jamstvo da će Ben Howland izvući momčad iz zone sumraka već ove sezone. Iako je čišćenje donekle uspjelo, dio krivnje zašto je UCLA završila tamo gdje jeste svakako leži i u treneru. A povijest nas uči da nepotpune promjene nisu dovoljno dobre promjene.

NORTH CAROLINA

I dok Kentucky i UCLA još imaju nadu da se mogu vratiti u top 16 počnu li se razvijati njihove mlade jezgre, UNC se nalazi u rupi iz koje izgleda ove sezone nema izlaza. Njihova obrana i napad su do sada ostvarili mizerne rezultate, a jedini aspekt igre u kojem su iznad prosjeka je skok. Jasno, dio problema leži u poprilično teškom rasporedu, ali puno veći problem je gubitak fenomenalne jezgre (Henson, Zeller, Marshall, Barnes) koji je jednostavno nemoguće nadoknaditi preko noći, pogotovo ako za razliku od Kentuckya nemate specijalnu klasu brucoša kojima se možete hvaliti. James Michael McAdoo je sjajan podizač energije i čovjek neumornog stila igre koji će definitivno u NBA ostvariti puno bolju karijeru nego u NCAA, ali njegovi limiti kao strijelca ovu momčad osuđuju na ovisnost o trici. Tricaša ima više nego dovoljno, ali kako se uglavnom radi o spot-up opcijama poput P.J. Hairstona i Reggiea Bullocka, jasno je da netko treba odraditi kreatorski posao. Kako brucoš Marcus Paige, koji je trebao biti ta combo-opasnost sposobna preuzeti momčad, igra ispod očekivane razine, sav teret kreacije pao je na dojučerašnjog back-upa Marshallu, solidnog Dextera Stricklanda, koji je i sam šuterski poprilično limitiran bek. Dodaj svemu ovome da osim McAddoa nemaju poštenog visokog igrača u rotaciji i jasno je kako od ovogodišnjeg izdanja Tar Heellsa ne treba puno očekivati. Ali, zato svakako treba paziti na draft budućnost MacAddoa – ljudi će krivce za loše rezultate UNC-a tražiti na sve strane, što nema nikakve veze s mozgom jer oni su realni obzirom na kontekst, zbog čega je MacAddo već ispao iz lutrije po većini izvora, a to znači da će netko jeftino dobiti rasnog rotacijskog igrača. Način na koji naš mozak funkcionira ponekad je stvarno smiješan.

MICHIGAN STATE

Za razliku od ove tri ranije navedene momčadi, Izzovi Spartansi ostali su jednako tvrda skupina čak i bez Draymonda Greena. Njihova obrana je i dalje odlična, napad se klasično kotrlja, a jedini razlog zašto nisu upali u top 16 iako su imali izuzetno težak raspored je činjenica da ne briljiraju ni u jednom aspektu četiri faktora osim standardno niskih postotaka šuta na kojima drže protivnike. Ako bi se morao kladiti na jednu momčad da će upasti u top 16 za mjesec dana, onda su to oni – iako im konferencijske bitke donose još teži raspored (Minnesota, Indiana, Wisconsin, Ohio State), ova jezgra izgrađena oko veterana (solidni general na parketu Keith Appling vodi momčad, dok dva pouzdana skakača i borca pod koševima Derrick Nix i Adreian Payne obavljaju prljave poslove) i mladih talenata (Izzo odavno nije imao ovako zanimljivog brucoša kao što je bek-šuter Gary Harris, a tu su i energični stoperi na boku Denzel Valentine i Branden Dawson, koji je lani zbog ozljede otpao iz momčadi taman pred početak NCAA turnira) može napraviti posao sličan lanjskome. Obrana nije upitna, nju svi Izzovi igrači znaju igrati, a uspiju li dobiti nešto i od napada koji teoretski ima odličan unutar-van balans, mogli bi biti lovci na Final Four iz sjene.

BAYLOR

Njihova sezona još nije krenula u smjeru North Caroline, ali definitivno ne izgledaju kao sigurna oklada za veći uspjeh na turniru. Brucoš Isaiah Austin izuzetan je potencijal na petici, što dokazuje solidnim skakačkim talentom i mekom rukom, ali daleko je od igrača koji može kontrolirati reket (premalo mišića), što njihovu obranu stavlja izvan kategorije elitnih. Napad je pak pre-ovisan o mini-combo revolverašu Jacksonu koji je praktički dobio odriješene ruke u napadu, a kako je limitiran strijelac, logično da takvim čini i njihovu napadačku učinkovitost. Prijašnjih godina Baylor je imao izuzetan atletski talent pod košem (Udoh, Jones i gomila šljakera poput Acya), ali trener Scott Drew nalazio je načina 1-3-1 zonom uništiti taj potencijal. Nešto slično se događa i sada – iako ima sjajnog šuterskog specijalca u Bradyu Heslipu, superbrzog playa u Jacksonu, izuzetnog garbage mana pod košem u Coryu Jeffersonu i Austina na vrhu reketa kao noćnu moru svakoj obrani (kombinacija šuta i visine), njihov napad je spor i ograničen na šuteve preko ruke u zadnjim sekundama. Obzirom na Drewa za komandama, očekivati od ove jezgre da se razvija kao što to očekujemo od Kentuckya ili UCLA je iluzorno – Baylor je uz UNC momčad koja ima najmanje šanse za povratkom u top 16 (srećom po njih, Kansas State i Texas su u još gorim situacijama tako da imaju šanse ugrabiti poziciju odmah iz Kansasa u konferenciji).

POTENCIJALNI TOP 16 KANDIDATI

OKLAHOMA STATE

To što su napadački prezentirali protiv jednog izuzetno povoljnog rasporeda definitivno im ne govori u prilog, ali mogu zagorčati život Bayloru u borbi za prvog pratitelja Kansasu čvrstom obranom i golim fizikalijama – LeBryan Nash i Marcus Smart valjda bi dobili svaku tučnjavu kad bi imali turnir u kojem se igrači mlate po pozicijama (iako je ovaj prvi igrač druge godine, a potonji brucoš, fizički dominiraju nad konkurencijom). Jasno, kad bi imali šuterski turnir, njihovi mišići ne bi bili od velike koristi, ali treba ih imati na oku – kad ste u stanju ovako zatvoriti perimetar, uvijek ste opasni na razini u kojoj većina koševa dolazi ili s trice ili s linije (protiv ove dvojice nemoguće je i šutnuti i utrčati u reket).

VCU

Ramsi su promijenili konferenciju (ovaj program je nadrastao osrednju konkurenciju te im je trebalo izazovnije okružje), ali ne i stil igre, pa ni rezultate – i dalje guše obranom te su i dalje prvi favoriti, gdje god bili. Jasno, imali su preslab raspored da bi ih uzeli previše ozbiljno, ali momčadi Shake Smarta zaslužuju poštovanje – iako nemaju ni jednog NBA igrača, imaju solidnu dubinu i dužinu koja Smartu omogućuje da opet dominira konkurencijom u osvojenim loptama. Njegov presing nije presing, to je čisti kaos, a iz takvog kaosa ponekad se zna dogoditi čudo kao što je ne tako davni nastup na Final Fouru.

11Jan/1355

THE RANKINGS – WEEK 10.

Posted by Gee_Spot

Uz ovotjedne rankingse odlučio sam igrati se s trade machineom. Prvo sam izdvojio naslabiju poziciju na rosteru za svih 30 momčadi kako bi utvrdio kome treba kakvo pojačanje, a zatim i čega se tko može odreći. Zatim sam uzeo u obzir kontekst (da li je u pitanju izazivač ili momčad u rebuildingu) kako bi odredio tko uopće ima potrebe pojačavati se, a tko slabiti, kako bi imali realni pokazatelj trenutnog stanja na tržištu i kako bi izbjegli pojačavanja samo radi pojačavanja. Stoga će se kroz post uglavnom vrtiti ista imena, ona za koja znamo da su na ovaj ili onaj način dostupna. Ono, igramo se, ali ozbiljno (idući tjedan pak analiziramo tko je koliko nadmašio ili promašio IOR očekivanja na početku sezone i pokušavamo shvatiti zašto).

1. CLIPPERS (5675)

ŠTO IM TREBA - bolji back-up centar od Turiafa

ŠTO MOGU PONUDITI - ako stvari zaguste pod košem, uvijek mogu u izlog staviti Bledsoea

Kada bi ono što Bledsoe napravi za 18 minuta preračunali u 36, back-up play Clippersa imao bi prosjek od 17 koševa, 5 asista, 3 ukradene i 1 blokade. Momak nije instant napad s klupe, on je tasmanijska neman za koju bi se više od pola lige odreklo bilo čega što bi Clippersima trebalo. Iako rotacija pod košem Odomovim buđenjem djeluje solidno, u slučaju osobnih Griffina i Jordana rješenja koje bi odgovaralo playoff intenzitetu baš i nema. Povratak Martina ili potpis nekog sličnog veterana malo bi popravio krvnu sliku, ali za ozbiljniji posao možda će se ipak trebati odreći Bledsoea.

S druge strane, iako će teško biti zadržati Bledsoea nakon isteka rookie ugovora (netko će mu sigurno ponuditi 10-ak milja u ljeto 2014. koje Clippersi neće moći matchirati ako Paul ostane), treba ozbiljno razmisliti prije nego ga odluče staviti u izlog - u slučaju da Billups ne ozdravi i da Crawforda izda šut, upravo je Eric čovjek koji će se u playoffu boriti rame uz rame s Paulom u završnicama.

2. SPURS (5290)

ŠTO IM TREBA - pokretna i obrambeno specijalizirana četvorka

ŠTO MOGU PONUDITI – ako ne misle dirati jezgru, onda je tu zanimljiv samo Gary Neal

Ako Bucksi ne pronađu boljeg šutera na tržištu, onda bi Spursi možda mogli dobiti Udoha za Neala (uz neizbježni dodatak još par imena kako bi trade funkcionirao). Iako mislim da čak ni Hammond nije toliko blesav da se odrekne jednog od najboljih pick & roll braniča u ligi, budu li Bucksi u gustoj borbi za playoff i ne ostvare li neki veći trade, dovođenje rasnog šutera kao što je Neal (1.5 trica po tekmi) možda bi se moglo činiti kao nužnost da pokrenu svoj kilavi napad koji trenutno leži na samom dnu po ubačenim tricama.

3. THUNDER (5220)

ŠTO IM TREBA – pošteni startni centar ili možda trener sklon promjeni

ŠTO MOGU PONUDITI – hrpu lutrijskog talenta

Thunder može bez problema dovesti Verejaoa ako to požele – njihovi mladi lutrijski talenti (Lamb, Jones, pa i Thabeet) u kombinaciji s budućim pickom Raptorsa zasigurno čine najbolji paket koji netko može ponuditi Cavsima. Jedini problem s ovim je što Cleveland mora uzeti Perkinsa ili naći treću stranu koja bi to bila spremna, ali tri takva mlada talenta svakako bi bila vrijedna gnjavaže.
Ozljeda Varejaoa ovakvim pričama trenutno je stala na put, ali ne skidajmo oči s ove opcije – u slučaju da se dogodi, OKC automatski postaje apsolutni favorit za naslov.

Ako pak ne uspiju doći do klase Varejao, moraju barem pronaći igrača koji može čuvati leđa Ibaki i štititi obruč (i skakati) na višoj razini od Perkinsa jer valjda je do sada svima osim Brooksu jasno da s Perkom put do naslova nije ništa lakši. Mogu li se Bucksi uplesti u ovu priču i dokopati se svježe krvi u zamjenu za nekog od svojih visokih?

4. GRIZZLIES (4845)

ŠTO IM TREBA – šuter na boku, ali i riješiti se Gaya

ŠTO MOGU PONUDITI – izgleda da je sve osim Gasola i Conleya na prodaju

Da moram birati jedan trade za koji bi želio da se dogodi, onda bi to bio - ovaj.

Ako Sunsi žele Gaya kako bi dobili svog limitiranog graničnog all-stara, a žele jer vode momčad kao da i dalje žive u kamenom dobu, onda je odricanje od tri startera nešto što bi svakako napravili. Ono je nužno kako bi oslobodili prostor za Gaya, a jedino pitanje je zašto bi Memphis pomogao baš Bostonu kada možda može dobiti i boljeg igrača od Leea uključi li neku treću franšizu u deal? Pa Chris Wallace je potekao iz Celticsa, to je jedan od razloga - čovjek je već posegnuo za Tony Allenom, a lani je pokušao doći i do Raya, što jasno govori da su veze na liniji Memphis - Boston uvijek otvorene. A obzirom na ozljedu Pondextera, Lee im je svakako potreban.

5. NUGGETS (4825)

ŠTO IM TREBA – visoki igrač koji može igrati obranu

ŠTO MOGU PONUDITI – mladost, pick prve runde, veteransku pomoć na boku (Brewer, Chandler)

Misle li se ozbiljnije suprotstaviti top četvorki na Zapadu, Nuggetsi moraju u jato dovesti visokog igrača koji zna igrati obranu. Na tržištu će ih zasigurno biti, a ono što Nuggetsi mogu ponuditi su zanimljivi mladi projekti poput Hamiltona ili Fourniera ili Millera. Za neki veći trade tu su ugovori Brewera (u zadnjoj godini) ili Chandlera. Ovaj potonji je zbog ozljeda i poprilične visine svog midlevela trenutno van fokusa, ali momčadi kojima očajnički treba all-round swingman poput Hawksa ili Wolvesa možda se odluče na rizik.

6. HEAT (4755)

ŠTO IM TREBA – bloker i skakač kako bi James mogao više igrati na boku, a nije na odmet i solidniji play

ŠTO MOGU PONUDITI – ništa, mogu jedino ciljati na slobodne igrače

Znamo da im fali bloker i skakač pod košem, ali ne bi bilo loše imati i boljeg playa od Colea kao back-upa Chalmersu koji je i sam po kvaliteti back-up. Međutim, što je tu je, Heat se sigurno neće odreći sporednih opcija poput Allena i Battiera koje imaju nekakvu vrijednost, stoga su i dalje izgledne opcije Kenyon Martin i Birdman Andersen.

I dok bi Martin slično kao i lani Turiaf donio tek dodatnog igrača za podignuti razinu energije ovisno o matchupu, Andersen potencijalno donosi razinu talenta sposobnu izboriti se za dio top 8 rotacije. Jasno, sve ovisi o tome što je radio svo ovo vrijeme što je bio izvan lige. Ako se pripremao za poziv Heata ili nekog sličnog izazivača, onda njegova energija u obrani i skoku mogu Miamiu donijeti razinu više u igru – nije on sistemski igrač koji bi se mogao uklopiti u napad ili obranu toliko da Spoelstra odustane od jahanja niske postave, ali kao garbage man je toliko dobar da može odraditi 25 minuta (makar svaku drugu večer zbog već odavno načetih koljena). Za sada je njegov angažman stavljen sa strane jer je Heat vratio Harrellsona i potpisao svoj nekadašnji pick Varnada, čime su zatvorili roster na idućih 10 dana.

Što se eventualnog angažmana Odena tiče, u ovom trenutku u pitanju je prije svega glasina. Oden je jasno zacrtao pokušaj povratka dogodine, a uskakanje u neku momčad ovako tijekom sezone svelo bi njegov učinak na onaj garbage mana. Jasno, to bi Heatu možda bilo sasvim dosta, ali Oden zaslužuje više. Pod uvjetom da je u njemu još uvijek nešto ostalo - uspije li dati barem 50% onoga što je mogao da se nije polomio već 385 puta, Greg je još uvijek startni materijal u ligi.

7. WARRIORS (4680)

ŠTO IM TREBA – zdravi Andrew Bogut i Brandon Rush

ŠTO MOGU PONUDITI – obzirom da im ovogodišnji draft pick ide put Salt Lakea, ništa (osim ako ne misle razbijati jezgru, a valjda ne misle jer nemaju zašto)

Jedna mala zanimljivost – u zadnje dvije tekme (koje su svojevrsni početak paklenog rapsoreda do kraja mjeseca u kojem uglavnom idu na izazivače), protiv Clippersa i Grizzliesa, Warriorsi su dozvolili 58, odnosno 60 poena u reketu, odnosno čak 55% efektivnog šuta u prosjeku (što je npr. 3% gore od prosjeka najgore obrane lige, one Bobcatsa). Čisto da se ova bajka na kratko obasja realnošću koja kaže da do igranja s velikim dečkima ipak treba još pričekati (drugim riječima, sklonost zonskoj obrani i igranje u završnici s onižim dvojcem Lee-Landry pod košem konačno su stigli na naplatu).

8. LAKERS (4205)

ŠTO IM TREBA - zdravlje startera, stoper na boku i klupa

ŠTO MOGU PONUDITI - nekog od velike četvorke

U ovom prvom može im pomoći samo slučaj, u ovom drugom i trećem eventualno usitnjavanje Gasola. Trejd Hilla koji je višak pod košem za stopera na boku nije nemoguć, ali to ih ostavlja bez trećeg visokog. Kako god okrenuli, nemaju laganog izlaza iz ove situacije, a to dobrim dijelom mogu zahvaliti i potezima koje je zadnje dvije godine odradio Mitch Kupchak – putem drafta nisu dobili ni jednog korisnog igrača. Svaka čast na okupljanju hall of fame jezgre, ali ovakvo zanemarivanje rotacije odavno nije viđeno. I to već treću godinu za redom.

9. ROCKETS (4180)

ŠTO IM TREBA - all-star pod košem

ŠTO MOGU PONUDITI - hrpu mladih igrača

Dodavanje partnera Hardenu dugoročni je cilj tako da ne treba očekivati kako će se Rocketsi tijekom prijelaznog roka uključiti u očajnički lov. Osim, naravno, ako se Gasol ne nađe u ponudi ili ako Jazz ne pristane na neku kombinaciju koja će u Houston dovesti Jeffersona ili Millsapa.

10. KNICKS (4160)

ŠTO IM TREBA – riješiti se Amarea i iskoristiti taj prostor za dovođenje ili prave četvorke ili pravog swingmana ili pravog playa koji bi nadopunio Mela i Tysona

ŠTO MOGU PONUDITI – svjetla pozornice

Jasno, sve je ovo praktički nemoguće tijekom sezone.

11. HAWKS (3970)

ŠTO IM TREBA - swingman koji može odigrati obranu, a da nema bankomat u stanu

ŠTO MOGU PONUDITI – hrpu midlvel ugovora u zadnjoj godini

Jednom sam već spomenuo kako bi Jared Dudley bio odlično rješenje za bok, ali i kako treba uzeti u obzir da bi Dudleyev midlevel uzeo dio salary capa koji će biti itekako potreban iduće ljeto kada Ferry krene u lov na Dwighta i Paula (makar fiktivni). Ako bi se pokazalo da trajanje ugovora nije problem (tri godine, dvije garantirane, 4 milje po godini), Hawksi bi dobili čovjeka koji može pomoći Korveru i Williamsu da se puno bolje osjećaju u svojim rolama zbog dokazanih all-round kvaliteta i sposobnosti da jednako dobro odigra obje bočne pozicije. Naravno, osim što Sunsima poslali jedan kratkoročni ugovor (npr. onaj Morrowa, koji bi usput i sasvim solidno pokrio manjak Dudleyeva šuta iz vana), Hawksi bi možda morali začiniti posao i mladim igračem (John Jenkins) ili pickom, ali to bi im se svakako isplatilo.

Ako bi pak Ferry igrao oprezno, onda bi se fokusirao na zamjenu jednog napadača za više defanzivi sklonog swingmana od kojega se može oprostiti na ljeto. Hm, ima li bolje opcije od Tonya Allena? Memphis doduše ništa ne bi dobio direktnom zamjenom Allena za Morrowa, ali ako bi Hawksi u trade ubacili poneku milju dolara i budući pick prve runde, možda bi štednji okrenuti Grizzliesi pristali odreći se svog stopera.

12. JAZZ (3960)

ŠTO TREBAJU – dati šansu mladima i naći playa budućnosti, odnosno pojačati se iskusnim playem i bekom ako žele opet utješni nastup u playoffu

ŠTO MOGU PONUDITI – dva najzanimljivija visoka igrača na tržištu

Obzirom da i Millsapu i Jeffersonu ističe ugovor, ono što mogu dobiti za njih znatno je manje od stvarne vrijednosti, ali kako već imaju riješene dvije trećine buduće playoff rotacije (Burks, Hayward, Favors, Kanter) nije da im treba previše. Bilo je super biti granična playoff momčad, sada je vrijeme okrenuti se talentima koji pružaju nadu u nešto više. Pick Warriorsa više nije toliko atraktivan jer su ih Warriorsi preko noći preskočili na hranidbenom lancu, a i njihov vlastiti teško da će donijeti rasnog playa.

Međutim, sve ovo skupa moglo bi biti dovoljno za ozbiljan posao tijekom prijelaznog roka. Lowry je pao na klupu u Torontu, a Raptorsi su gladni talenta jer su svjesni da jedino putem tradea mogu do pojačanja. Stoga će biti kombinacija. Al Jefferson za Lowrya i Bargnania? Isplati li pokušati izvući nešto iz Bargnania (koji bi teoretski mogao biti solidna stretch opcija pored dva post igrača kao što su Kanter i Favors) radi prava na godinu dana vječno ozljeđenog Lowrya? Kombinacija svakako ima, ali najvažnije je da se više prekine ovisnost o graničnim all-star igračima – kao što dokazuju Jefferson i Millsap, ali i Rudy Gay, Josh Smith i slični, graditi momčad oko ovakvog talenta na maksimalnim ugovorima ne vodi nigdje.

13. CELTICS (3935)

ŠTO IM TREBA – visoki igrač startne kvalitete

ŠTO MOGU PONUDITI – solidnog 3&D igrača (Lee) i poneku mladu nadu (Melo, Sullinger)

Nema šanse da Sunsi ne dobiju bolju ponudu od onoga što im Boston može ponuditi (npr. Lee i Melo za Gortata), a to znači da će se Celticsi morati ubaciti u neku kombinaciju (poput one ranije spomenute s Memphisom) ili zadovoljiti rubnim igračima poput Dalemberta (Bucksi imaju viška visokih, a treba im pošteni bek – direktna zamjena za Leea zadovoljila bi obje momčadi, jasno ako bi Bucksi bili spremni preuzeti garantirane četiri godine Leea).

14. BUCKS (3850)

ŠTO IM TREBA – riješiti se gužve pod košem i pojačati rotaciju na boku kratkoročno, ali dugoročno im treba igrač oko kojega mogu graditi novu momčad i kakvoga nema nigdje na rosteru

ŠTO MOGU PONUDITI – vrhunskog combo beka u Ellisu ili nekog od visokih

Da se nekim slučajem Bucksi raspadnu i da liga ostane na 29 momčadi, u ekspanzijskom draftu koji bi uslijedio barem 12 NBA momčadi pojačali bi se korisnim igračem zadatka. Što jasno govori o glavnom problemu u Milwaukeeu – pored sve te hrpe šljakera, nigdje nema nekoga za koga vrijedi šljakati.

15. BULLS (3835)

ŠTO IM TREBA - playmaker s pulsom dok ne dođe Rose

ŠTO MOGU PONUDITI – ništa

Ako stvarno misle pokušati napasti Heat nakon povratka Rosea, onda im je najbolje zadržati i Hamiltona i Belinelia. Teoretski, jednog od njih bi mogli poslati npr. u Minnesotu za jednog od njihovih back-up playeva, ali tada bi ostali bez potencijalno korisne spot up opcije za playoff. U njihovom slučaju najbolje je čekati ljeto.

16. NETS (3570)

ŠTO IM TREBA – pošteni obrambeni visoki (kao i polovici lige)

ŠTO MOGU PONUDITI – Brooksa ili možda Humphriesa (ako se nađe netko dovoljno naivan da preuzme ratu od 12 milja za garbage mana)

17. PACERS (3490)

ŠTO IM TREBA - Danny Granger

ŠTO MOGU PONUDITI - nekoga s klupe (ako ima toliko očajnih momčadi)

18. WOLVES (3425)

ŠTO IM TREBA - naći startnu dvojku, po mogućnosti vrhuskog šutera za tri

ŠTO MOGU PONUDITI - combo beka ili back-up playa

Ozljedom Budingera i Loveovim problemima sa šakom (koji su do izražaja dolazili još dok je igrao, vukući postotak šuta momčadi na dno) Wolvesima je nužno potreban čovjek sposoban šutirati za tri. Svaka čast Shvedu, Barei i Ridnouru, ali njihov back-up talent ne funkcionira u prvom planu, pogotovo zato što ni jedan nije šuterski specijalist kao što je to bio Budinger, odnosno njihova igra nije takva da mogu stajati u kutu i čekati povratne lopte.

Kako se bez Lovea u postavi javlja potreba za Derrickom Williamsom (koji konačno pokazuje znakove života dostojne drugog picka drafta), manevarski prostor je sužen na zamjenu jednog od back-up playeva, a možda čak i Shveda. Naravno, Orlandu bi dobro došao dokazani back-up play poput Ridnoura (u slučaju da se nešto dogodi Nelsonu trenutne zamjene Smith i Moore ipak nisu igrači sposobni nositi startnu rolu), ali obzirom na fazu rebuildinga sumnjam da se žure dati Redicka ili Afflala za tako mizeran ulov.

Williams u paketu, e to bi zasigurno ubrzalo dogovor, ali s druge strane ni Wolvesi nisu toliko ludi dati Williamsa samo tako. Shved zajedno s Ridnourom? Svakako, to bi bio paket koji bi zainteresirao Magic jer Shved svakako ima budućnost, ali Afflalo nije garancija playoffa, dakle nije vrijedan tolikog odricanja.

Još samo jedna momčad u ligi trenutno ima probleme s pozicijom playa, a ujedno i dobru ponudu dvojki, zbog koje bi mogla ući u posao s Wolvesima, a to su Kingsi. Nađu li vremena tijekom ovog turbulentnog razdoblja u kojem se određuje budućnost franšize, uvijek mogu poslati Marcusa Thorntona (koji ima popriličan ugovor) za nekakav paket oko Ridnoura.

Trade Ridnoura za Tyrekea Evansa mogao bi se pak odraditi i direktno, ali Evans, bez obzira što bi ovo bila krađa, svojom nesposobnošću da zabije skok-šut ne bi bio od velike koristi Wolvesima u trenutnom kontekstu.

19. MAGIC (3355)

ŠTO IM TREBA – fleksibilnost u potrazi za franšiznim talentom

ŠTO MOGU PONUDITI – najboljeg tricaškog specijalca i najboljeg 3&D beka ovog prijelaznog roka

Svi veterani su dostupni. Nelsona će teško utrapiti, ista priča je i s Turkogluom, ali za Redickom, Afflalom i nekim od visokih trebalo bi se okretati pola lige.

20. SIXERS (3255)

ŠTO IM TREBA – back up play i zdravi Bynum

ŠTO MOGU PONUDITI – nekog od swingmana

Bez puno buke, oni bi s Wolvesima mogli odraditi zanimljiv posao koji bi pomogao i jednima i drugima (npr. Ridnour za Jasona Richardsona).

21. RAPTORS (3235)

ŠTO IM TREBA – rasni talent ili na boku ili pod košem

ŠTO MOGU PONUDITI – ostavku Colangelu

Imaju dovoljno manevarskog prostora zahvaljujući Calderonovom ugovoru, tu je i Bargnani, a i imaju i višak smetlara pod košem (Ed Davis još uvijek obećava, stoga je trade veterana Johnsona logičan). Međutim, odluke o eventualnim promjenama donijet će čovjek na odlasku, Bryan Colangelo, isti onaj koji je poklonio budući prvi pick Oklahomi (top 3 zaštićen, a kako su Raptorsi u zadnje vrijeme odlučili pokazati da smo ih na početku s razlogom smatrali momčadi koja se može boriti za playoff na Istoku, izgleda da će Thunder opet birati u lutriji i pojačati se na jeftin način).

22. BLAZERS (3215)

ŠTO IM TREBA – klupa

ŠTO MOGU PONUDITI – ako računamo da su Aldridge, Lillard i Batum nedodirljivi, onda imaju samo Matthewsa i Hicksona u izlogu

Ima jedan paradoks – ako se i odluče trejdati jednog od startera da pojačaju klupu kako bi se borili za playoff do kraja, logika kaže da dobivaju rupu u startnoj petorci. Tko će to zakrpati? Najgore od svega, budući pick je top 12 zaštićen, dakle budu li tipa 9. ili 10. na Zapadu vrlo lako bi ga mogli poslati Bobcatsima što bi, obzirom da se radi o jeftinom načinu krpanja rotacije, bio ozbiljan udarac.

I da, kako jedna momčad s negativnom koš razlikom (Blazersi su primili 64 koša više nego što su zabili) može biti 5 pobjeda u plusu? Pa, već odavno pričamo kako su Blazersi imali uvjerljivo najlaški raspored od svih momčadi sa Zapada, ali ono što im također ide u prilog je da su dobili svih 5 tekmi koje su ušle u produžetak, kao i to što imaju 6-2 score u utakmicama koje su završila s 5 ili manje razlike. Povijesno gledano, učinak u takvim situacijama uvijek je 50-50 što znači da su u jednu ruku Blazersi do sada imali ludu sreću.

Da, svaka čast talentu Aldridgea koji uvijek zahtijeva udvajanje u završnici i tako omogućuje otvorene šuteve Lillardu i Batumu u završnicama (potonji je jedan od najboljih tricaša iz kuta trenutno u ligi), ali nemojmo očekivati da će im se takve stvari nastaviti događati kada u nastavku sezone nalete na najteži raspored uopće.

23. MAVS (3165)

ŠTO IM TREBA - svježa krv na svim pozicijama

ŠTO MOGU PONUDITI – budući prostor na salary capu

Ugovori Kamana i Collisona ne moraju samo donijeti buduću fleksibilnost Mavsima, možda mogu klubu donijeti i poneki dodatni draft pick ili ponekog mladog igrača (neka playoff momčad s nedovoljno dobrom rotacijom mogla bi se odreći svog picka u zamjenu za njihove usluge). Hvatanje mladog talenta i dodatnih pickova, to su tradeovi kakvima se u Dallasu moraju okrenuti u ovom trenutku.

24. PISTONS (3045)

ŠTO IM TREBA – zamijeniti Maxiella Drummondom u rotaciji

ŠTO MOGU PONUDITI – veterane poput Stuckeya, Princea, Villanueve

Iako s Dumarsom nikada ne znaš (uvijek postoji šansa da opet utroši resurse u nekakvog veterana), u ovoj fazi rebuildinga Pistonsima je najmudrije skupljati mlade igrače i pickove. Buduću jezgru imaju, sada samo treba graditi oko nje, a solidne igre Princea, Stuckeya i Villanueve svu trojicu veterana čine relativno poželjnima dok god cijena nije visoka (zamislite što bi Princea značio Lakersima kad bi ovi imali realnih mogućnosti dovesti ga).

Hrpa playoff momčadi zvat će Dumarsa, ali obzirom na trenutno stanje tržišta, najrealnije je očekivati da Pistonsi preskoče gužvu prijelaznog roka i mirno nastave svojim putem u očekivanju još jednog jack-pota na draftu (Micheal Carter-Williams kao veliki play sposoban čuvati dvojke sjajno bi legao uz šutera kao što je Knight, a to bi samo naglasilo zanimljivu podjelu snaga u momčadi koja i pod košem ima jednako hibridnu kombinaciju).

25. HORNETS (2835)

ŠTO IM TREBA – startna trojka, iako je njima u ovoj fazi svaki talent dobro došao

ŠTO MOGU PONUDITI – jednog od sporednih visokih ili Aminua

26. SUNS (2830)

ŠTO IM TREBA – smisao, ali i startni talenti na dvojci i četvorci

ŠTO MOGU PONUDITI – odluče li se na pravi rebuilding, imaju najboljeg centra u ponudi (Gortat) i jednog od boljih swingmana (Dudley)

Izađu li Sunsi iz ovog prijelaznog roka bez pomlađene momčadi i bez viška pickova na idućem draftu, netko treba dobiti otkaz.

27. KINGS (2705)

ŠTO IM TREBA – sve osim Cousinsa

ŠTO MOGU PONUDITI – Tyrekea Evansa

Očito je kako Evans neće dočekati najbolje godine u Sacramentu, stoga zašto ne pokušati dobiti nešto zauzvrat? Za momčad poput Kingsa koja još nema nikakvu viziju odricanje od takvog talenta ne bi bilo katastrofalno zbog sklonosti ozljedama i manjkavosti u igri (poput nesposobnosti da zabije skok-šut), ali neka playoff momčad u Evansu bi mogla dobiti izuzetnu opciju s klupe.

28. WIZARDS (2380)

ŠTO IM TREBA– zdravi Wall, novi GM, prvi pick na draftu

ŠTO MOGU PONUDITI – možda da budući prvi pick pretvore u novog istrošenog veterana?

Šalu na stranu, Wizardsi su toliko očajno posloženi da im je taj budući prvi pick neophodan. Nene ima prevelik ugovor da bi ga netko želio, ali nije ni bitno jer, uz malo sreće, Wizardsi dogodine mogu biti playoff momčad. S Wallom i Bealom od prvog dana u backcourtu, s Neneom i npr. Nerlensom Noelom, uz podršku Arize i Okafora te još nekoga od hrpe mladih i žilavih igrača koje su okupili (zanimljivo, nitko ne njihovom rosteru ne može zabiti, ali svi redom spadaju u kategoriju obrambenih specijalaca), ovo može biti momčad koja se bori za playoff već iduće sezone. Opet su imali više sreće nego pameti – problemi s ozljedama olakšali su im put do visokog lutrijskog picka i omogućili im da usprkos lošim potezima poput dovođenja Okafora i Arize ipak poslože jezgru budućnosti oko tri top picka (ove godine mogu biti najmanje četvrti). Još da su pogodili s Veselyem...

29. CAVS (1985)

ŠTO IM TREBA – sve, ali jedan pošteni stoper na boku i back-up play dobro bi došli već sada

ŠTO MOGU PONUDITI – snimke Varejaovih utakmica iz prvog mjeseca sezone

Oporavi li se Varejao do prijelaznog roka, još uvijek se mogu nadati da će za njega uhvatiti nešto više od prolaznog talenta (možda nekog mladog igrača koji nema prostora za razvoj u trenutnoj situaciji ili poneki draft pick). Međutim, obzirom da imaju rupe na sve strane – od back-up playa preko bokova – svaki dokazani NBA veteran je dobrodošao. Pod uvjetom da se ne preziva Walton, Gee, Miles ili Pargo.

30. CATS (1725)

ŠTO IM TREBA – mladi visoki koji može zabiti u post up situaciji

ŠTO MOGU PONUDITI – sumnjive swingmane

Naravno, nitko nije lud dati kvalitetnog igrača samo tako, ali opet su potencijalni partneri Bucksi. Jedan od njihovih visokih (Udoh? Sanders?) sjajno bi došao ovoj mladoj momčadi da nastavi put ka relevantnosti, a u Milwaukeeu bi bek poput Hendersona ili možda Reggiea Williamsa pomogao da se pojača naslabiji dio momčadi, rotacija na boku.

8Jan/1328

THE RE-DRAFT POD

Posted by Gee_Spot

I stigao je i novi mega podcast! Sickre i Gee su se našli kako bi kroz 30 i nešto minuta pretresli ligu, nakon čega su se idućih sat i pol bacili na re-draft. Na što? Točno tako. (Ne) propustite potrošiti 90 naj-besmislenijih minuta u vašem životu.

3Jan/1326

THE RANKINGS – WEEK 9.

Posted by Gee_Spot

Sve najbolje u 2013. svim čitateljima i prijateljima. Želim vam što više NBA zabave u danima, tjednima i mjesecima koji slijede uz nadu da će jedna osrednja sezona rezultirati doigravanjem za pamćenje. Kako trenutno nemam vremena za pisanje, ovaj tjedan ide samo poredak, a uskoro se vraćamo opširnijim osvrtima i (nadam se) ponekom bonus tekstu kojeg ću valjda izvući iz raznih natuknica ostavljenih zadnjih dana. Ideja je milijun, volje još i više, a vremena za realizaciju sve manje. Bit će bolje kad padne jackpot pa se oni sati na nužno potrebnom poslu pretvore u sate pred laptopom.

1. CLIPPERS (5650)

2. SPURS (5635)

3. THUNDER (5125)

4. WARRIORS (4835)

5. HEAT (4790)

6. NUGGETS (4690)

7. GRIZZLIES (4560)

8. LAKERS (4515)

9. HAWKS (4435)

10. KNICKS (4190)

11. ROCKETS (3980)

12. BUCKS (3750)

13. NETS (3725)

14. JAZZ (3660)

15. CELTICS (3605)

16. BULLS (3600)

17. PACERS (3580)

18. WOLVES (3475)

19. RAPTORS (3290)

19. SIXERS (3290)

21. MAGIC (3265)

22. PISTONS (3185)

23. BLAZERS (3145)

24. MAVS (3075)

25. KINGS (2945)

26. SUNS (2890)

27. HORNETS (2565)

28. WIZARDS (2230)

29. CAVS (1985)

30. CATS (1935)