BRANDON FOR BRANDON

U ovim ljetnim terminima rijetko se dogodi da na tržnici ostane neki slobodan igrač sposoban napraviti rusvaj u odnosu snaga, ali, eto, ispada kako moram prekinuti “godišnji” od postova zbog Brandona Jenningsa. Koji nije sam po sebi vrijedan uzbuđenja – startnih NBA playeva malo iznad Felton linije ima na bacanje (Jenningsov ovogodišnji IOR bio je 53), ali kontekst čini ovaj trade između Bucksa i Pistonsa puno važnijim.

Prvo, Pistonsi su konačno nabavili čovjeka kojega mogu zacrtati dvije trećine minuta na poziciji koju je do sada bila pod ogromnim upitnikom. Jenningsove realizatorske mane su dobro poznate, ali za razliku od Knighta barem znamo da je u pitanju pravi playmaker koji, ako ništa drugo, zna igrati 2 na 2 košarku i kontrolirati loptu i koji je lani dokazao da je sposoban odvesti momčad upravo do one pozicije na koju ciljaju i Pistonsi – zadnjeg vlaka za playoff. Pored Billupsa koji se svaki tren može raspasti i Stuckeya koji je klasični 1 na 5 combo, bilo je očito kako bi Pistonsi s onakvim rosterom imali problema tijekom sezone na poziciji jedinice. Dovođenjem Jenningsa takve brige su maknute s dnevnog reda.

I dalje ostaje pitanje učinkovitosti napada obzirom da je Jennings, kao i Smith, sklon uzimanju loših šuteva, posebice stoga jer bi ta njihova tendencija mogla udaljiti momčad od igre kroz Monroea na visokom postu koju bi po logici stvari trebalo nastaviti razvijati, a što neće biti lako uz dva veterana navikla imati loptu u svojim rukama. Međutim, na stručnom stožeru Pistonsa je da shvati što i kako dalje – tu već pričamo o maksimalnom realiziranju potencijala, a u ovo doba godine kao objektivni promatrači tek možemo konstatirati da su Pistonsi danas talentiraniji nego što su bili jučer.

Bitno je istaknuti i da Jenningsov novi ugovor nije štetan, na kraju ga je Detroit dobio za relativno realnu cijenu (8 milja u prosjeku) i to na samo tri godine, što cijelu priču čini još boljom iz Dumarsova kuta. Poslavši u Buckse uz Knighta još i dva igrača s dna klupe, Joe je također otvorio prostor za potpisivanje par veteranskih pojačanja (na raspolaganju mu je i dalje room iznimka) koja će eventualno dodatno pomoći usmjeriti momčad prema playoffu.

Što nas dovodi do Bucksa koji su zamjenom mladih bekova sami sebe upucali u nogu izbacivši se iz utrke za osmo mjesto na Istoku. Kao što smo nedavno pisali u zadnjim rangiranjima, borba za švercanje u playoff trebala se voditi između Raptorsa, Cavsa i Wizardsa (favoriti) uz Pistonse i Buckse (prijetnje iz pozadine). Stabiliziranjem pozicije playa, Pistonsi upadaju u ravnopravnu borbu s ovom prvom skupinom, dok Milwaukee tone prema lutriji.

Njihova unutarnja linija je sjajna i duboka (dovođenjem Kravtsova i potpisivanjem Raduljice čak i nepotrebno duboka obzirom na svu ranije okupljenu hrpu visokih), ali u njoj nema igrača koji može nositi napad na način na koji to u Pistonsima mogu Monroe ili Smith. Da bi Bucksi funkcionirali neophodni su im kreatori na bokovima i prije svega playmaker, a oni nemaju ni jedno ni drugo. Mayo i Neal će uvijek zabiti svoju kvotu, ali kada vam je Ridnour jedina dokazana playmakerska opcija, onda je jasno u kojim se sferama vrtite.

Ok, oni su definitivno odlučili raskrstiti s Jenningsom (kao i on s njima), a kako im ni Ellis ni Teague nisu upali u mrežu, pokušati će s Knightom. Sad, kada vide ovog novog Brandona u akciji s loptom u rukama plakat će za onim starim, ali barem su dobili igrača s potencijalom da se razvije u nešto više od playmakera za popuniti petorku. Knight je bolji šuter i općenito zaokruženiji igrač koji bi u idealnim uvjetima mogao postati treća opcija, ali (za sada) nije u stanju igrati poziciju organizatora niti približno na potrebnoj razini da bi tek tako uskočio u ulogu koju je odrađivao Jennings, a pogotovo to neće biti u stanju bez bolje podrške ostatka momčadi (Jennings se uvijek mogao izvući na račun Ellisa, dok će Knight vruće krumpire dodavati Mayou).

Praktički, kako je Knight i stilom igre i fizikalijama trenutno malo previše combo, Bucksi su se doveli u poziciju da na rosteru imaju tri slična beka idealna za role s klupe u Mayou, Nealu i Knightu, a da pri tome pojma nemaju tko je dugoročno rješenje za barem jednu od dvije startne bekovske pozicije. S rasnim igračem pored sebe, tipa s playom poput Paula ili kreatorom poput Hardena, Mayo može bez problema igrati startnu dvojku, odnosno Knight može bez problema glumiti startnog playa. Ali, prepušteni jedan drugome, pitanje je mogu li se nadopunjavati dovoljno da bi se ova momčad kotrljala?

Tako da jedina nada ostaje daljni razvoj Knighta koji šutom i fizikalijama pomalo podsjeća na Jruea Holidaya koji također u prvim sezonama nije odavao kvalitete startnog playa, ali je s vremenom naučio igrati poziciju zadržavši all-round kvalitete. Krene li Knigth u tom smjeru, Bucksi bi se mogli uključiti u ranije spomenutu bitku za zadnja dva playoff mjesta na Istoku. Nastavi li se pak i dalje puno bolje osjećati u spot-up ulozi, onda će i ovih 35-36 pobjeda koje novoj rotaciji prognozira IOR ostati sanak pusti (osobno mi se čini da je plafon za ovakvu rotaciju 30 pobjeda).

Naravno, Bucksima ostaje još mjesta za napredak jer imaju oko 7 milja prostora na capu plus room iznimku, ali problem je što su nepotrebnim gomilanjem igrača poput Raduljice ili Pachulie nakrcali roster na kojem već sada imaju 15 igrača pod garantiranim ugovorima. Tako da novi tradeovi nisu isključeni, kao ni otpuštanje Middletona ili Kravtsova koji su ionako stigli kao višak. A možda shvate da ionako ne idu nigdje, zadovolje se time što su taman negdje oko granice da pokriju uvjet minimalnog salary capa i prepuste se sudbini i razvoju mladog frontcourta Sanders, Henson, Antetokounmpo (koji također ekspresno stiže u ligu) u okružju rostera koji će, obzirom na osrednjost svih uključenih, odnosno obzirom na gomilu igrača zadatka te sporednih opcija, barem imati solidne međusobne treninge (zaključak je, kao i svih ovih godina, isti – oslobodite Buckse senatora Kohla i GM-a Hammonda ili oslobodite ligu Bucksa).

I za kraj par rečenica o tradeu Pacersa i Sunsa. Iako nema sumnje kako su Pacersi u igračkom pogledu prošli bolje – doveli su idealnog trećeg igrača za zaokružiti rotaciju visokih u Scoli (i idealnu zamjenu za Davida Westa – Scola nije takav razbijač, ali je također doktor košarke na vrhu posta) što im konačno daje klupu (sada se Copeland i Mahinmi miču za mjesto unazad u rotaciji i ovo već izgleda kao čisti luksuz), za što su se samo morali odreći nebitnog Plumleea i ionako mrtvog ugovora Geralda Greena (praktički, dali su dva člana treće petorke za budućeg prvog ili drugog s klupe ostavši pri tome i dalje ispod capa) – Sunsi su, obzirom na kontekst, naravno, također odradili solidan posao.

Ok, ovaj pick Pacersa će biti poprilično visok, negdje u rangu od 26. do 30. mjesta, obzirom da IOR novu rotaciju Pacersa prognozira između 53 i 57 pobjeda (dakle, čak 4 pobjede više nego prije tradea, što ih definitivno stavlja u rang s Heatom), ali takvi resursi su uvijek od koristi. Plus tu je i mogućnost skautiranja Plumleea iz blizine, kao i ono jednako bitno – ako ne pokupe njegovu opciju dogodine, uštedjeli su razliku druge godine ugovora Scole i Greena (oko milju i pol), što im donosi dodatnu fleksibilnost iduće ljeto, a i Green će im “pomoći” da budu lošiji nego što bi to bili sa Scolom u rotaciji (ako damo Scoline minute braći Morris, Sunsi automatski padaju u prosjeku za 2 pobjede u projekciji, a Green je u principu nebitan jer tu je već sličan strijelac s klupe poput Browna, puno korisnijeg Tuckera da ne spominjem).

VIVA LAS VEGAS

Iako Vegas nisam pratio ni približno detaljno kao Orlando, bilo je zanimljivih stvari koje svakako vrijedi istaknuti od sudionika do sudionika.

HAWKS

Osobno najveći ljubimci turnira. Trudio sam se pogledati svaku momčad barem jedanput, ali s Hawksima za takvim pristupom nije bilo potrebe, s guštom sam pogledao tri njihova nastupa. Osim što su John Jenkins i Mike Scott pokazali da zaslužuju mjesto među 15, najveći show prezentirala su dva rookiea. Schroeder stvarno izgleda i igra poput Ronda, lakoća kojom dribla i pronalazi suigrače urođena je, a pri tome je pokazao i solidnu šutersku formu. Nogueira je pak miks Varejaoa (aktivnost + stil) i Noela (tanak kao papir) koji je već sada usavršio trpanje u koš alley-oopova koje mu baca Schroeder nakon 2 na 2 akcija. Uglavnom, ubosti sredinom prve runde dva ovakva obećavajuća prospekta sjajan je posao Ferrya, još je bolje što će izgleda obojica već od iduće sezone biti članovi prve momčadi (Schroeder sigurno, a i Nogueira je pred realizacijom posla, izgleda da otkup ugovora nije preskup). Čak su i Muscala i Mack pružili solidne partije tako da mi i dalje nije jasno kako su usprkos svemu završili sa scoreom 1-4 (što se Muscale tiče, potpisom Antića šanse da i on i Scott dočekaju trening kamp na rosteru postaju minimalne).

BOBCATS

Oni su praktički najveći dio vremena potrošili na uigravanje rotacije koja će igrati značajnu ulogu i u regularnoj sezoni, tako da ne čude sjajne partije u prvim utakmicama dok nisu lagano počeli povlačiti veterane iz ovog mučilišta za oči i razum. Biyombo je konačno izgledao koordinirano kao skakač i bloker koji zakucava otpatke, Taylor je izgledao kao legitimni 3&D as, a Zeller kao visoki pick sposoban pomoći odmah kombinacijom energije, šuta i pokretljivosti. Jedinu mrlju na natup bacio je Kidd-Gilchrist koji i dalje nije u stanju zabiti skok-šut ili kreirati sam sebi prostor iz driblinga, ali novi trener Clifford već je najavio puno veću upotrebu flex akcija s Jeffersonom na visokom postu kako bi se otvorilo što više prostora za MKG-ove ulaze u reket kroz što manje prepreka.

BULLS

Najugodnije iznenađenje turnira, posebice zbog zrelih partija mlađeg Teaguea koje su sigurno obradovale škrtog Reinsdorfa – prenese li ovu šutersko-organizatorsku učinkovitost i u regularnu sezonu, Bullsi se ne moraju brinuti za poziciju back-up playa i mogu mirno Hinricha češće koristiti kao dvojku te time sakriti manjak tijela na boku. Bivši član Lakersa Goudelock pokazao je potencijal da bude novi Nate Robinson, što ga možda zadrži u ligi, a bljesnuo je i Malcolm Thomas koji je izuzetnom skakačkom energijom dominirao drugom ljetnom ligom za redom – nažalost, ni jedan ni drugi neće završiti među 15 zbog straha Bullsa od poreza. Dva rookiea, Snell i Murphy, nisu pokazala ništa posebno, ali oni će se naći u trening kampu (Murphy prije svega zbog minimalne cijene, iako je i ovom prilikom pokazao odlike rasne stretch opcije zabivši 10 trica, prezentirajući usput takvu obrambenu zbunjenost da se Steve Novak prema njemu čini kao Scottie Pippen, dok je Snell prvenstveno fizički zanimljiv projekt koji bi nakon godinu dana treninga s Bullsima iduće sezone mogao biti spreman za 3&D rolu s klupe).

CAVS

Katastrofalne partije Waitersa koji je izgledao kao da ne želi biti ni blizu Vegasu i činjenica da stariji Zeller ni nakon godinu dana u Ligi ne izgleda upola dobro kao brat, sve je što smo imali prilike vidjeti. Ostatak rostera bezličan.

MAVS

Od “veterana” su dobar posao odradili Crowder i lanjski NBDL dodatak Akognon, kojega usprkos dobrim partijama neće zadržati jer već imaju 35 combo-bekova koji ne igraju obranu na rosteru (ipak, da odlične partije u Vegasu ne budu uzalud pobrinuli su se Grizzliesi koji su ga pokupili s waivera i time vjerojatno okončali priče o dolasku Calathesa u Memphis već ove sezone). James je napustio Vegas već nakon jedne utakmice jer su ga morali otpustiti kako bi napravili mjesta za Ellisov ugovor (iskreno, čudno je da baš ni jedna momčad kojoj treba back-up petica nije posegnula za bivšim vojnikom, čovjek je lani u prosjeku imao blokadu svakih 12 minuta i dovoljno je žilav i čvrst da odigra rolu za npr. jedan Heat ili Pelicanse sličnu onoj koju je Ezeli odrađivao za Warriorse, tako da ne vidim razloga riskirati s Odenom kada sličnu produkciju možeš dobiti za minimalac od Jamesa), tako da je ovo bio jedan totalno besmislen trening-kamp u njihovom slučaju, osim što je Jackie Carmichael nakon loših partija za Heat u Orlandu konačno odradio nekoliko dobrih utakmica. Larkina nije bilo zbog ozljede, a drugi rookie, Ledo, igrao je na kapaljku (ali je pri tome zaradio i garantirani ugovor).

NUGGETS

Njihov mladi trojac Fournier, Hamilton i Miller nije pokazao ništa, a posebice su razočarala prva dvojica za koje kroz NBA partije znamo da su solidni potencijali (prije nego što sam ga vidio u Vegasu, bio sam spreman kladiti se da Hamilton može iskoristiti rupu nastalu odlaskom Iguodale i nametnuti se kao rotacijski igrač, ali očito je da tip još uvijek nema pojma što radi i da ni nakon 2 sezone ne razlikuje dobar od lošeg šuta). Rookie Green se također nije snašao u ovom run and gunu i potpis Robinsona gotovo sigurno ga usmjerava prema Europi ili NBDL-u.

WARRIORS

Prvaci prvog turnira u Vegasu otišli su do kraja na račun all-round energije Kena Bazemorea koji je svoju terijersku košarku obogatio i kombinacijom ulaza i skok-šuteva. Teško da se ovaj napadački dio može prenijeti u ozbiljnu konkurenciju, ali šljakerski pristup totalno netipičan u ovom okruženju i već odavno uspostavljen status maskote kluba vjerojatno mu donose dodatnu godinu na klupi Warriorsa. Ništa manje važan od Bazemorea na putu do savršenih 7-0 bio je i šuter Ian Clark, koji je tako nakon titule najboljeg nedraftiranog igrača u Orlandu slične pohvale zaslužio i zbog prezentacija u Vegasu. Tip je jednostavno mašina za trice i nema razloga da ne bude dio neke NBA momčadi kao peti bek, što su shvatili i u Jazzu ponudivši mu garantirani ugovor za sljedeću godinu. Što se ostalih tiče, spomenimo kako je Draymond Green radio sve one male stvari koje Draymond Green inače radi i pri tome je promašio gomilu šuteva, dok je Scott Machado očajnom šuterskom formom vjerojatno zatvorio zadnja vrata prema NBA karijeri (ne treba čuditi da su ga Warriorsi otpustili odmah nakon zaključenja lige).

CLIPPERS

Veterani Samuels i Summers iskoristili su minute da još jednom svijetu prezentiraju svoju bezličnost (Samardo je smetlar bez visine, DaJuan stretch opcija bez potrebnog šuterskog gena), usput privatiziravši momčad koja je, osim njima za promociju već sto puta viđenog, poslužila da se uvjerimo kako Malik Wayns nije kapacitet za back-up playa, odnosno da je Reggie Bullock solidna catch & shoot opcija koja će profitirati igrajući u sistemu u kojem će se dio akcija vrtiti za Redicka, što će i njemu olakšati pronalazak idealne role.

LAKERS

Jedan od manje atraktivnih rostera ponudio je hrpu nezanimljivih vetarana (mlađi Landry, Douglas-Roberts, čovjek zvan Lazar, Hudson, pa čak i lanjski MVP ljetne lige Selby), a kako je Kelly bio ozljeđen, za Lakerse je bilo bitno samo još jednom se uvjeriti da Sacre nije čovjek na kojega se možeš osloniti u budućnosti.

GRIZZLIES

Franklin je zbog problema sa zglobom propustio ljetnu ligu (zbog tog istog zgloba je i pao onako nisko u drugu rundu jer nije uopće odrađivao promociju prije drafta), tako da je jedino zanimljivo bilo gledati kako Wroten i dalje ne može zabiti šut, odnosno kako je Timma! apsolutni promašaj. Jack Cooley, nasljednik Lukea Harangodya, bio je prvo ime ovog rostera, ali kako je Leuer već potpisan za ulogu euro-američkog dodavača ručnika, teško će upasti na roster. Wrotenovo stajanje u mjestu barem ih je natjeralo da se aktiviraju pa su od Dallasa doveli dva potencijalna back-upa Conleyu, spomenute Akognona i Calathesa od kojih će barem jedan upasti među 15.

HEAT

I dalje ne kužim čemu su im trebali nastupi na obje ljetne lige kada su im igrače poput Clarka i Carmichaela preoteli Warriorsi/Jazz, odnosno Mavsi. Samo se još jednom pokazalo da Varnado zna lijepiti banane, odnosno da je Ennis 3&D potencijal kojemu odlazak Millera dodatno otvara prostor za upasti među 15.

BUCKS

Henson i Ayon su u ono malo minuta što su dobili na raspolaganje jasno pokazali da im nije mjesto na ovakvim revijama (bez obzira na to, Ayon je upravo dobio nogu jer je nakon dovođenja Pachulie postao višak), tako da je puno važnije bilo primijetiti kako je Nate Wolters imao problema zabijati i kreirati protiv nešto fizički moćnije konkurencije nego što je navikao.

WOLVES

Dieng je bio odličan dok ga ozljeda zgloba nije prisilila na mirovanje, nakon čega je jedino zanimljivo bilo pratiti kako se njihov pick druge runde Brown bori s NBDL lutalicom McCameyom i nedraftiranim Brandonom Paulom za ulogu trećeg playa na pravom rosteru. I da, kao što smo i očekivali, Shabazz je imao tri puta više izgubljenih nego asista, ali je pokazao solidan šut za tri i sposobnost realizacije u postu koje su još jednom ukazale na mogućnost da se razvije u Harrisona Barnesa 2.0.

PELICANS

Veterani Rivers, Miller i Roberts su očekivano dominirali loptom uz solidne učinke, tako da nije bilo previše prilike vidjeti u akciji Jacksona. Uglavnom, sva četvorica se bore za minute iza trojke Holiday-Gordon-Evans, tako da definitivno nema potrebe sve ih zadržati. Withey neprimjetan.

KNICKS

Hardaway je odigrao solidne minute dok ga ozljeda nije oslobodila daljnje muke, a Leslie i Jordan, (ne)suđeni sudionici budućeg trening kampa, ostali su u debeloj sjeni lani od Warriorsa otpisanog krilnog centra Jeremya Tylera, poznatog po tome što je nakon srednje umjesto u NCAA otišao u Japan i Izrael kako bi se pripremao za NBA. Ne bi trebalo biti iznenađenje ako upravo on zaokruži rotaciju pod košem nakon solidne prezentacije u Vegasu (Jordan je jednostavno premlitav, a Leslie jednostavno nema poziciju ili ulogu koju bi mogao popuniti).

SUNS

Oni se nisu šalili, dobili su odlične partije od rookiea Goodwina, ali do finala su ih nosili veterani, braća Morris i Tucker. Oni su ovo natjecanje shvatili ozbiljno za razliku od

BLAZERS

Koji su iz nekog razloga doveli Lillarda samo da bi ga držali na klupi (kasnije se pridružio treninzima reprezentacije gdje se ipak događa prava stvar, druženje s drugim klasama), ali su zato dali ogromne minute Bartonu (aktivan, ali i neučinkovit), Crabbeu (užasan), Freelandu (bačen novac), Leonardu (i dalje previše drven, posebice u obrani, da bi dobio veću rolu dogodine), Robinsonu (i dalje ne može zabiti koš ako je igrač ispred njega ili čim mora voditi loptu, ali sve bolji kao smetlar i skakač) i naravno McCollumu (solidan strijelac i kreator, ali, ako je ljetna liga nekakav pokazatelj, a lani je bila u slučaju Lillarda, nije ni sjena startnom playu Blazersa).

KINGS

Njihov roster je služio samo kao paravan Benu McLemoreu za neuspješne šuterske treninge, ali se usput pokazalo da je Ray McCallum poprilično solidan play koji je vrlo vjerojatno zaslužio poziv u trening kamp.

SPURS

DeShaun Thomas i Hollis Thompson su bili odlični u nadmetanju za zadnje mjesto na rosteru za koje je po zadnjim vijestima još uvijek aktualna i opcija dovođenja visokog igrača. De Colo je, barem po ovome viđenom u Vegasu, nazadovao kao igrač (za njega bi najbolje bilo da igra negdje u Europi kao solidan hakler što i je, umjesto da se muči pronaći rolu u Spursima), Baynes je i dalje drvo, a Cory Joseph je i dalje Cory Joseph – toliko je lako naći solidnog back-up playa da jednostavno nema smisla u tome da igrači poput Josepha ili Smitha u Bucksima dobivaju garantirane ugovore na duže od sezone.

RAPTORS

Valanciunas je proglašen MVP-om turnira, što u neku ruku i nije neko ostvarenje, dapače, to je minimum kojega od igrača takvoga pedigrea možete očekivati u ovakvom kontekstu. Ali, ono što je fasciniralo nisu bile njegove brojke, već pokretljivost, volja i energija. Kao i lani, još uvijek kasni u rotacijama i pokušava odraditi više nego je fizički moguće, ali, s ovakvim pristupom i atletsko-fizičkim paketom, nema sumnje kako će Raptorsi oko njega vrlo skoro složiti ozbiljnu obranu.

WIZARDS

Porter je bio potpuno izgubljen u ovom haklu tako da su ga brzo sakrili prije nego nastane nekakva veća šteta – čovjek jednostavno nije stvoren da igra 1 na 5 košarku i nakon flexa Georgetowna ovakva anargija ga je definitivno zbunila. Zato su se sasvim solidno snašli podizači energije poput Singletona i Ricea, a čak je i Vesely izgledao živo prvi put u dvije godine iako su ga povremeno koristili čak i na petici.

NBDL SELEKCIJA

Trudili su se, ali teško je vidjeti svrhu postojanja ovakve lige ako ne mogu ponuditi bolje igrače od 28 godina starog Darnella Jacksona.

SUMMER RANKINGS, BORG EDITION

Ideja današnjeg posta je zaokružiti rangiranja prethodnih dana, odnosno dodati neformalnim rezultatima IOR rangiranja po talentu projekcije napadačke i obrambene efikasnosti kako bi se dodatno upoznali s post-tržnica odnosom snaga u ligi. Poanta je koncentrirati se na šuterske postotke u oba smjera koji su tradicionalno najbolji pokazatelj prave kvalitete momčadi i koji nisu skloni fluktuaciji kao ostali faktori igre, odnosno prilagoditi ih promjenama rostera i uopće konteksta (neki treneri više pažnje posvećuju obrani od napada, a nemoguće je zanemariti raspored – 8 od 10 najgorih napada u ligi već tradicionalno se nalazi na Istoku, što itekako olakšava momčadima poput Bullsa i Pacersa da održe eltini obrambeni status). Ovo provlačenje talenta kroz filter učinkovitosti je već bliže pravim projekcijama koje će uključivati i podjelu minuta i broj odigranih utakmica i koje će dati puno detaljniju sliku stanja.

IZAZIVAČI

HEAT, SPURS, THUNDER, ROCKETS, CLIPPERS, PACERS, NETS, BULLS

Realno, prva tri imena na ovom popisu su klasa za sebe, ali zaista je sjajno da trenutno postoji 8 rasnih momčadi koje će nam uz malo sreće garantirati nezaboravnu košarku već od polufinala konferencija. Uostalom, i Heat i Spursi i Thunder imaju sistemske probleme (redom – slaba zaštita reketa, slaba obrana pick igre i nedostatak klupe) koji će ih približiti konkurenciji i učiniti itekako ranjivima u nepovoljnom matchupu. U njihovom slučaju ne treba očekivati veće promjene u efikasnosti (možda Heat malo popravi učinak u obrani zbog uigranosti i Birdmana, a možda i Odena, u rotaciji od prvog dana, odnosno možda OKC malo potone obrambeno zbog nejasne centarske situacije), dakle radi se o top 5 ekipama u oba smjera, dok je kod ostalih itekako očekivano poboljšanje.

Pacersi bi elitnoj obrani trebali dodati barem prosječan realizatorski učinak koji bi ih smjestio između 15. i 20. pozicije po šuterskoj učinkovitosti (Hibbertov i Georgeov napredak + Grangerov šut), što bi im, nakon prošlogodišnjeg struganja po dnu, pomoglo doći i do 55 pobjeda, što je već obilježje rasnog izazivača (ergo, ne možeš biti rasni izazivač ako ti je efektivni postotak šuta 2% ispod ligaškog prosjeka, momčadi poput Spursa ili Heata da ne spominjem).

Rocketsi će održati status elitnog napada i vjerojatno mu pridodati i status top 10 obrane dodatkom Howarda (koji je i lani onakve Lakerse održao u prosjeku što se protivničke šuterske učinkovitosti tiče usprkos svim problemima), a i eventualno Asikovo prisustvo tokom cijele sezone moglo bi omogućiti da budu rijetka momčad sposobna imati rasnog obrambenog playmakera tijekom svih 48 minuta, što je najčešće osnovni preduvjet za top 10 obranu (jedna zanimljivost – Asik je lani uhvatio najviše skokova u sezoni, prekinuvši time dominaciju upravo Howarda koji je bio najbolji skakač lige u prethodnih 6 od 7 sezona). Razlog zbog kojega ih ipak ne treba precijeniti je manjak dubine, iako je to nešto što je u perspektivi puno lakše sanirati od slabih temelja (a s tim definitivno nemaju problema).

Clippersi će dodatkom kvalitetnijih dalekometnih strijelaca šuterski vjerojatno izazvati Heat, Spurse i Thunder za prvu poziciju po efektivnom učinku, ali kako nisu pojačali zadnju liniju obrane teško je zamisliti kako rade ozbiljniji korak naprijed na tom dijelu parketa, što ih i dalje limitira na domete slične lanjskima. Bullsi će povratkom Rosea iz drugog najgoreg šuterskog napada lige postati opet prosjek, što ih automatski vraća u kategoriju elitnih momčadi kojoj obranom oduvijek pripadaju, dok će Netsi uz osiguran top 10 napad imati i potencijalnu top 10 obranu, barem kada su Garnett i Lopez zajedno na parketu. Kirilenko će povremeno moći uskočiti u rolu korektora zadnje linije čak i umjesto Garnetta, ali obzirom na njegovu povijest ozljeda teško je očekivati da će odigrati više od 60-ak utakmica, plus većinu od svojih 1900 minuta AK-47 odraditi će na boku kako bi se otvorilo mjesto za specijalce poput Evansa, Teletovića i Plumleea. Uglavnom, potencijal da budu druga momčad na Istoku imaju, sve ovisi o tome u kakvom će stanju dočekati playoff i koliko će u Garnettu ostati svježine za dva mjeseca paklene konkurencije.

PLAYOFF MOMČADI

WARRIORS, GRIZZLIES, KNICKS, HAWKS

Memphis bi po svemu sudeći trebao ostati i dalje obrambeni div (što god Hollins pričao o svom asistentu, nije tajna da je glavninu obrambene taktike odrađivao upravo Joerger), dok bi napadački pomaci još jednom trebali izostati. Više minuta za Pondextera (lani samo 1200) i Baylessa na štetu Princea i Allena popravit će krvnu sliku, ali minimalno, što će biti dovoljno za još jednu 50+ sezonu, ali ne i za iskorak među elitu. Warriorsima taj iskorak ovisi o nizu faktora (Curryeva hall of fame forma, Bogutov učinak), ali barem su se osigurali od potencijalnog pada dovođenjem Iguodale – čovjek je preko noći od jednog Denvera napravio kvalitetnu obrambenu momčad, nema sumnje kako će se u novom dresu pobrinuti da se zona Golden Statea obogati i izuzetnim 1 na 1 učinkom u obrani. Također, opcija korištenja Barnesa s klupe trebala bi sakriti manjak kvalitete druge postave do kojega je došlo odlascima Jacka i Landrya, što znači da će im i napad ostati u lanjskim gabaritima.

Knicksi će teško opet ponoviti onakvu tricašku učinkovitost, posebice bez Kiddove lucidne igre (njegovih 2000 minuta neće biti lako nadoknaditi), ali istovremeno treba očekivati barem mali pomak u obrani koji će stvari održati u ravnoteži (doduše, upitno je hoće li češće korištenje visokih postava pomoći – koliko god bilo bizarno da obrana kojom dirigira Chandler dozvoljava hrpu laganih pozicija za šut, s igračima poput Mela, Amarea ili Bargnania na četvorci to je neminovno). Hawksi su lani bili žrtve sporednih faktora, smiješno mala količina slobodnih bacanja, napadačkih skokova i ukradenih lopti otežala im je igru u napadu, ali šuterski i kreatorski bili su na visokoj razini koja bi trebala donijeti pomak, posebice ako Lou Williams bude spreman od samog početka. Millsap će uglavnom pokriti učinak Smitha u napadu, ali obrambeno je ipak za klasu slabiji igrač tako da tu možemo očekivati korak unatrag u odnosu na prošlu sezonu. Sve u svemu, s nešto aktivnijom klupom, trebali bi se održati na tom nivou od 55% uspješnosti treći put u 4 sezone, što će biti sasvim dovoljno za playoff na Istoku.

BUBBLE MOMČADI – ZAPAD

BLAZERS, WOLVES, MAVS, PELICANS, NUGGETS, KINGS

Na granici između playoffa i lutrije bit će gadne gužve, a ova na Zapadu definitivno donosi atraktivnost čak i iznad već odavno postavljenih visokih kriterija. Da bi iduća sezona stvarno mogla biti za pamćenje i da je liga kao rijetko kada konkurentna pokazuje i činjenica da po IOR prizmi talenta Wolvesi figuriraju kao favorit za sedmu poziciju, dok su gledajući napadačko-obrambeni učinak autsajderi (čak Kingsi imaju veće potencijale). Problem je u Loveovoj sklonosti ozljedama zbog koje čak ni u lockout sezoni nisu uhvatili momentum. Odlazak Kirilenka zasigurno će unazaditi lanjski napredak u obrani, kao i ogromna minutaža rupama na boku poput Martina ili Budingera, što znači da će napadački napredak biti presudan – uspiju li Love i Peković konačno dobiti ozbiljnu šutersku podršku, ovo bi mogla biti momčad iz gornje trećine ili barem polovine. Samo, upitna minutaža svih važnih opcija (Martin bi u većoj roli također mogao prije stradati) visi im nad glavom, posebice u ovakvom kontekstu gdje se za dva mjesta bori 6 momčadi i gdje svaka greška može biti itekako skupa.

Momčad oko čijeg se playoff potencijala slažu i IOR i projekcije učinka su Blazersi, koji bi dodatkom klupe trebali dobiti top 10 napad, a zamjenom Hicksona pravom peticom kao što je Lopez i obrana bi mogla isplivati prema prosjeku. Ne previše zbog njegove limitirane uloge, ali dovoljno da se ne sramote kao lani kada su imali četvrtu najgoru obranu na Zapadu usprkos sjajnim dugonjama poput Batuma ili Aldridgea.

A momčad koja bi mogla iskoristiti probleme Wolvesa je Dallas, koji će pod Carlisleovim vodstvom sigurno imati solidnu obranu i solidan napad, bez obzira na ljudstvo (odigra li Nowitzki sezonu bez ozljeda, nema sumnje kako će s Calderonom za komandama Carlisle napad dići na još veću razinu od lanjske kada je usprkos svim problemima Dallas šuterski bio iznad prosjeka). Dakle, Mavsi će dok je šampionskih temelja uvijek biti u stanju progurati se naprijed, što će puno teže biti izvesti ostatku ove družine od mjehurića.

Pelicansi imaju talent, ali im ne vjerujem ni osobno, jednostavno je previše tu kombinacija koje bi se morala poklopiti pa da isplivaju kao playoff momčad. Napad će biti solidan, ali imali su i lani solidan napad s osnovom koju je činila pick & roll igra dvojca Vasquez-Lopez. Šut Holidaya i Gordona uz svestranost Evansa mogu ih dodatno poboljšati, a mogu se i pogubiti u 2 na 2 igri koju preferira Monty Williams. Obrana je pak puno veći problem – lani je bila očajna, a kakva će biti sada bez centra u još jačoj konkurenciji? Može li eventualni kvalitetniji presing sakriti slabosti u sredini? Previše je tu pitanja da bi sve ispalo kako treba.

Denver je pak sam sebe isključio iz trke onoga trenutka kada je povjerovao da su Robinson i Foye zamjena za Iguodalu. Kvaliteta njihova napadačkog učinka nije se krila u sjajnim šuterima već u Karlovom sistemu, umjesto kojega dolazi Shaw sa svojim varijacijama trokuta za koje su dva spot up igrača neophodna. Teško je povjerovati da će opet imati top 10 napad, a još teže da će opet izvući iznadprosječni učinak od obrane koja je ostala bez dva najvažnija člana, Iguodale i Koufosa, koji su zamijenjeni redom obrambenim rupetinama.

Kingse moram spomenuti jer, iako IOR baš ne vrednuje njihov talent, postoji ozbiljna mogućnost da iznenade. Naime, napadački su prošle sezone bili prosjek usprkos tome što su igrali potpuno improviziranu košarku u napadu – zamislimo talent poput Cousinsa u nečemu što nalikuje na sistem. Haklera ima sasvim dovoljno da sakriju gubitak Evansa, ali, čak ako napad i ostane na sličnoj razini, obrana bi konačno trebala odavati dojam nešto viši od čistog amaterizma. Trener Malone je obranio doktorat na temu defenzive lani u Warriorsima svojim hibridnim zonama, a gomila solidnih visokih igrača i uber-stoper poput Mbah A Moutea mogli bi mu pomoći da već od prvog dana Kingse pretvori u nešto više od 5 igrača koji fauliraju.

BUBBLE MOMČADI – ISTOK

RAPTORS, WIZARDS, CAVS, PISTONS, BUCKS

Konačno ćemo imati i legitimnu borbu za playoff u kojoj bi i osma momčad trebala završiti iznad 40 pobjeda. Doduše, teško da će biti zanimljivo kao na Zapadu, ali napetosti neće nedostajati. IOR, projekcije učinka, pa i ja osobno, u ovoj skupini kao prve favorite vidimo Raptorse – s godinu iskusnijim Valanciunasom u sredini i Caseyem za komandama, Toronto se vrlo brzo može pretvoriti u top 10 obranu kakva je bio u prvoj sezoni Caseyeva mandata prije nego što su neobjašnjivo potonuli u prosjek prošle godine. S cijelim trening kampom kako bi se uklopilo Gaya i dodatkom kvalitetnih igrača zadatka poput Novaka i Hansbrougha, Raptorsi bi mogli živnuti i napadački, a to sve skupa ukazuje da bi optimistični stavovi mogli biti opravdani.

Nešto teže je izabrati osmu momčad zbog tajnovitosti koju sa sobom nose Cavsi. Teško je zamisliti da igrač Irvingovih napadačkih kvaliteta neće u trećoj sezoni osjetiti slast playoffa, pogotovo zato što je okružen veteranima poput Jacka i Varejaoa, ali, bez Bynumove pomoći, Cavsi bi mogli ostati kratki. A kladiti se na Bynuma, pa čak i na to da će Irving izgurati cijelu sezonu, čini se nerealnim. Wall, koji ulazi u četvrtu godinu bez playoffa, također bi konačno trebao opravdati očekivanja, u čemu će mu pomoći obrana Wizardsa koja bi s energičnim i dubokim frontcourtom još jednom trebala iskazati top 10 kvalitetu. Uspiju li Beal i Porter pratiti Walla šuterski, možda će i napad biti dovoljno dobar za hvatati 40+ pobjeda.

U ovakvom kontekstu teško je vidjeti Pistonse ili Buckse kako idu dalje. Bucksi bi još jednom trebali imati loš napad, a Sanders i obrana teško će sami nadmašiti lanjskih 38 pobjeda koje više ne bi trebale biti dovoljne. Pistonsi će obrambeno svakako doživjeti pozitivan impuls dolaskom Smitha, ali tanka vanjska linija ne obećava napadački pomak s dna. Praktički, za kompletan iskorak u oba smjera trebala bi im promocija Monroea u all-star centra, Drummond oko 26 minuta u igri s istim učinkom kao kada je igrao 20 i Smith koji izbjegava loše šuteve, a dobiti sve to skupa je praktički nemoguće.

LUTRIJSKE MOMČADI

JAZZ, LAKERS, SUNS, CELTICS, BOBCATS, MAGIC, SIXERS

Jazz će doživjeti šok, ali ne toliko zbog odlaska Jeffersona i Millsapa (Favors i Kanter itekako su sposobni uskočiti u njihove cipele) koliko zbog gubitka dubine (nema nikoga da odradi Favorsov i Kanterov posao s klupe). Uglavnom, na ovakvom Zapadu nemoguće je ozbiljnije konkurirati bez 8 igrača na rosteru, tako da će Jazz, ako i zadrže solidan učinak u napadu, obrambeno sigurno ostati u donjoj trećini. Lakersi, bez obzira na Kobea, nemaju dubinu da igraju ozbiljnu obranu (iako će D’Antoni izvući šuterski maksimum iz ovog rostera), a momčadi koje se vrte među 5 najgorih obrana tradicionalno nemaju šanse za playoff, bez da uopće računamo mogućnosti ozljeda i izostanaka koje su kod njih neminovne.

Iako su dodali Bledsoea umjesto Johnsona, Sunsi će teško isplivati iz skupine 5 najgorih napada, a i obrana je ozljedu ili trade Gortata udaljena od pada u istu zonu sumraka. Bobcatsi su okupili konkurentnu unutarnju liniju koja će im pomoći da ne budu najgora obrana u ligi, ali Big Al nikada u 9 sezona karijere nije bio dio makar i prosječne obrane, pa neće ni sada. Zato će im pomoći da se podignu napadački, ali i u ovom slučaju teško da govorimo o izlasku iz donje trećine, više o smještaju negdje između 20. i 25. pozicije.

Magic i Sixersi će svojom voljom također ponoviti idealnu formulu za svaku momčad željnu visokog picka koja glasi “budi među 5 najgorih momčadi u oba smjera”, što nam ostavlja Celticse kao jedinu nepoznanicu ove skupine. IOR njihov talent smatra dovoljnim za playoff borbu, ali IOR ne uzima u obzir da, koliko god Bass, Olynyk i Sullinger zvuče kao pristojna rotacija pod košem, ni jedan od njih nije obrambeni specijalac, kamoli zapovjednik zadnje linije poput Garnetta. Obzirom da su Celticsi i lani bez Garnetta bili ispodprosječna obrana, nema razloga da se taj trend ne nastavi, a kako su ispodprosječan napad bili čak i za vrijeme dok je Pierce bio glavni, možete misliti kakvi će biti sada kada prva opcija na boku postaje Jeff Green. Uglavnom, Boston ima nešto talenta, ali je poanta u tome da bi ga trebali malo bolje pomiješati ako misle imati učinkovitu momčad.

H A K L

Tijekom svih ovih godina intenzivnog praćenja NBA, te nešto manje intenzivnog praćenja NCAA i gotovo potpunog ignoriranja ostalih liga jako malo smo se doticali kolijevke košarke – uličnog hakla. Dobar povod za kratki osvrt na temu daje činjenica da je ljeto doba godine kada se tradicionalno najviše visi na ulici.
Dodatni razlog su i dva nedavna događaja, obnova legendarnog terena na Tuškancu u sklopu posjete Derricka Rosea kojoj je i ispodobruca franšiza dala priličan doprinos te izlazak dokumentarnog filma Doin’ It In The Park.

DIITP je pregled povijesti hakla na njujorškom asfaltu gdje nas dva autora kroz ne baš pretjerano kohezivnu priču upoznaju s legendama i običajima Meke košarke. Filmu se može naći zamjerki, ali je preporuka zanemariti ih jer je sve ispričano sa srcem, poderanim laktovima i koljenima, baš kako priliči pravoj uličnoj košarci (dio o modnim do’s & dont’s na terenu je i praktično primjenjiv). Pojedine snimke se nisu niti dogodile jer su se autori zaigrali na nekim terenima tako da nisu stigli snimiti segment koji je sljedeći bio na redu. Svima inficiranima virusom igre na asfaltu taj osjećaj mora da je itekako poznat. Ostali se ne moraju niti truditi gledati film. Uglavnom, Doin’ It In The Park je potrebna i kvalitetna oda jednoj prekrasnoj igri.

Klinjo koji hoda niz ulizu i vodi košarkašku loptu razlikuje se od klinje koji nosi nogometnu loptu. Košarkaška lopta označava puno više od puke činjenice da ide bacati loptu na koš. Ta lopta pokazuje stav, pobunu. Lopta je punk (ili Spalding). Klinjo samo s nogometnom loptom znači jednostavno da mali ide igrat nogomet.
Pa što je to tako karizmatično u toj lopti, komadu asfalta i obruču koji uvijek ima neki feler (nema mrežice, izrasto je ukrivo, prenizak je…)? Pokušati na suvisao način sumirati što četiri slova iz naslova označavaju pravom hakleru u životu je zapravo nemoguće ali evo jednog pokušaja.

Ulični hakl kao izvedenica košarke ima okvirno zadanu formu ali je u načelu slobodan. Nema suca ni trenera, ekipe se same prijavljuju za sljedeću tekmu te se slobodno formiraju i rasformiravaju, igrači sami zovu faulove, korake i duple, dok su akcije uglavnom plod čiste improvizacije i igraju se po osjećaju. Sudionici su u potpunosti prepušteni vlastitim instinktima. Drugim riječima, hakl je primarna forma košarke kroz koju su se svi igrači kad-tad kalili.

Zahvaljujući svojoj slobodnoj formi svatko je pozvan na sudjelovanje. Koliko će ostati na terenu ovisi isključivo o njemu i suigračima. Pošto nema sudaca, cijela igra se bazira na slobodi i respektu, kako prema protivnicima tako i prema suigračima i samoj igri. Bez tog respekta nema niti igre. Posjed lopte ti nitko neće pokloniti već se moraš izboriti. Kako bi osvojio i zadržao loptu moraš koristiti vlastitu vještinu, fizikalije i možda najbitnije od svega maštu. Prilika za improvizaciju se može naći u bilo kojem trenutku i situaciji.

Ulična košarka zahvaljujući svojoj sirovoj formi istovremeno gradi i pokazuje karakter. A tek likovi koji se mogu sresti na terenu! Visoki koji pucaju trice jer im se ne da gurati ispod obruča (pun-gun time!!), debeli koji se ponašaju k’o tazmanijska neman u reketu, dugi i visoki koji kucaju, dugi i visoki koji kucaju i dobro pucaju, frustrirani veterani koji su izgubili fizikalije, jos frustriraniji veterani koji ih nisu nikada ni imali, veterani koji igraju kao mladići, mladići koji pucaju od snage i nakon hakla pale pljuge jednu za drugom, lik koji svaki dan visi na košu, lik koji nikome ne dodaje loptu, lik koji ne želi šutirati, lik koji se štedi u obrani kako bi imao snage za napad … slobodno dodajte svoje jer karaktera ima koliko kod svih ruskih pisaca zajedno. Karaktere na haklu vidimo u njihovoj najogoljenijoj, primalnoj formi.
Najbitnije od svega jest da je svaki igrač na terenu potpuno slobodan. U svijetu prepunom pravila i prepreka, hakl je moderna forma utopije.

SUMMER RANKINGS, 5/5

SPURS

POBJEDE: OD 52 DO 56

CAP: 61 000 000
ROSTER: 14 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MINIMALAC

Nesuđeni prvaci odlučili su pokušati još jednom otići do kraja s istom jezgrom (ili ako hoćeta dva puta, obzirom da nakon 2015. na capu ostaju samo Splitter i Leonard) iako su imali niz otvorenih kombinacija tijekom tržnice. Jedna od atraktivnijih bila je bolja upotreba midlevela, ali priča oko Kirilenka očito nije imala ozbiljnijih temelja (ako je čovjek bio spreman odreći se 10 milja samo da pobjegne iz Minnesote, zašto bi se uputio u San Antonio), tako da su jednostavno zadržali prava na sve svoje slobodne igrače (teoretski i dalje mogu potpisati Neala bez obzira što su preko capa), a ugovore Belinellia (stigao baš kao zamjena za Neala) i Pendergrapha (zamjena za Blaira) strpali pod spomenutu opciju. Tako da im ostaje još samo jedan potez, pronaći swingmana za dno klupe, a, kako DeShaun Thomas i Hollis Thompson igraju solidno na ljetnoj ligi, odluka o petnaestom imenu vjerovatno će se svesti na izbor između jednog od njih (prije Thompsona jer Thomasa su uglavnom koristili na prirodnoj NCAA poziciji, a četvorku sigurno neće igrati u NBA).

SUNS

POBJEDE: OD 32 DO 36

CAP: 58 000 000
ROSTER: 15 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: ROOM

Odlukom da zadrže Tuckera i potpisom dva izbora prve runde (iako s Lenom tu formalnost još nisu službeno obavili) Sunsi su zaokružili roster na 15 imena i kreću u lov na zadnje mjesto na Zapadu. Uvijek mogu otpustiti igrača na minimalcu kao što je Malcolm Lee (koji je preko Minnesote i Warriorsa završio kod njih tijekom drafta) ili trejdati jednu stretch četvorku viška kako bi napravili mjesta za još ponekog mlađeg igrača, ali ovo je u principu roster s kojim idu u prvu fazu rebuildinga u kojoj je jedino bitno ispitati kolike su mogućnosti Bledsoea i rookiea te osigurati dodatne pickove i fleksibilnost. Kao što projekcija pokazuje, prisustvo veterana poput Dragića i Gortata, uz još uvijek za solidan učinak sposobne Butlera i Scolu, otežati će im tankiranje, ali dovoljno će biti da Gortat opet propusti 20-ak utakmica kao lani pa da se spuste ispod 30 pobjeda. U svakom slučaju, čeka ih teška borba s divizijskim suparnikom Lakersima za titulu najgore momčadi Zapada. Naravno, tu je uvijek i opcija trejdanja veterana, ali GM McDonough se postavio poprilično tvrdo posebice glede Gortata, svjestan da dokazana startna NBA petica može donijeti popriličan ulov i da nema razloga za žurbu (u slučaju njegova ostanka, barem se neće sramotiti jer imaju solidnog čovjeka u sredini sposobnog igrati u oba smjera, plus imaju i mentora za Lena). Kako će samo na Zapadu gotovo svakoj drugoj momčadi u lovu na playoff trebati centar u jednom trenutku sezone, Sunsi bi do all-stara na račun Gortata mogli povući zanimljivih poteza (tipa, riješiti se ugovora Scole ili Fryea koji im nepotrebno otežavaju fleksibilnost dogodine ili pak Beasleya koji im nepotrebno otežava život u svim prostorno-vremenskim kombinacijama), a, ovisno o partijama Bledsoea i Goodwina (pick bivše uprave Marshall izgleda ispada iz svih kombinacija), možda bi i Dragić mogao završiti u izlogu.

THUNDER

POBJEDE: OD 52 DO 56

CAP: 68 000 000
ROSTER: 11 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MIDLEVEL, BIANNUAL, MINIMALCI

OKC i dalje traži swingmana koji bi s klupe mogao zabiti poneku tricu (izbor se svodi na Neala ili Millera) i koji bi olakšao život Lambu kojemu trenutno ne gine minutaža i odgovornost top 8 igrača. Možda bi im najbolje bilo potpisati obojicu jer su trenutno tanki u tom dijelu rotacije, dok su pod košem nagomilali 8 imena u očajničkim pokušajima da pronađu nekoga sposobnog uzeti minute Perkinsu. Dva rookiea, Adams i Roberson, sigurni su među 15, ali Presti također ima i opcije zadržati Ortona i Thabeeta. Prvi je odigrao solidnu ljetnu ligu, drugi je odigrao pristojno prošlu sezonu, tako da nije isključeno da ostanu obojica, posebice jer je Perkins ozljeđen, što znači da opet neće fizički spreman dočekati sezonu, što pak znači da će opet biti najgori napadač NBA lige. To bi zatvorilo vrata picku druge runde Jerrettu koji je pokazao solidnu kombinaciju fizikalija i meke ruke (nije pretjerano reći kako je u ovom trenutku bolji prospekt od Perrya Jonesa) jer nikome ne treba 9 visokih na rosteru. Jedini kojega mogu otpustiti bez premišljanja je Liggins. Uglavnom, zadrže li dva visoka, onda bi Miller i Neal taman zaokružili roster (bitno da ugovorima stanu ispod aprona kako bi izbjegli plaćati porez). Treba spomenuti i kako je OKC upravo dobio od lige dovoljno gotovine da kompenziraju cijelu jednu godinu Durantu, što bi moglo utjecati na odluku da odbace škrtost i nešto potroše na pojačanja (što se priče oko Duranta tiče, izgleda da je njegov agent uz podršku lige izborio veće povišice koristeći se pravilnikom koji još nije stupio na snagu u trenutku kada je KD potpisao produženje – i ne, ne pitajte me kako sva sila odvjetnika nije ranije primijetila odstupanja od pravilnika – što s financijske strane nije problem ispraviti i što je liga već napravila plativši Thunderu navedenu razliku, ali se postavlja pitanje što s capom i činjenicom da ugovor i dalje zauzima više prostora nego bi trebao, zbog čega OKC praktički i ne može potrošiti cijeli midlevel jer bi takvim potezom automatski prošli apron i tako si navukli dodatne probleme na vrat).

WARRIORS

POBJEDE: OD 44 DO 48

CAP: 66 000 000
ROSTER: 12 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: BIANNUAL, MINIMALCI, IZNIMKA ZA JEFFERSONA (11 MILJA)

Solidno su popunili klupu nakon odlazaka Jacka i Landrya što dovođenje Iggya i skidanje bremena poreza slanjem Biedrinsa i Jeffersona u Jazz čini još slađim i uspješnijim potezom. Danas tako imaju ne samo jaču, već i jeftiniju momčad od lanjske (prevedeno – još nije isključeno kako će dodatkom jednog Robinsona ili Neala dodatno učvrstiti rotaciju). Ako računamo da je ljubimac navijača Bazemore nakon odlične igre na ljetnoj ligi zakapario još jedno mjesto na rosteru, praktički još samo moraju odlučiti da li im je kombinacija Douglasa, Bazemorea i Nedovića dovoljna za osigurati se od potencijalnog izostanka Currya (po meni nije, a ni ostanak Machada takav stav značajnije ne mijenja) i spremni su za lov na peto mjesto na Zapadu.

WIZARDS

POBJEDE: OD 36 DO 40

CAP: 69 000 000
ROSTER: 14 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MINIMALCI

Već se tjednima vrte oko DeJuana Blaira koji bi im trebao zaokružiti roster i zatvoriti rotaciju visokih. Malo su tanki na jedinici i pod košem što se tiče raznovrsnosti na klupi, ali sve u svemu imaju solidnu petorku od 1 do 5 te gužvu na bokovima koju bi trebali pretočiti u nove i korisnije resurse (imati i Arizu i Webstera kao veteransku podršku na boku nepotreban je luksuz, što znači da je Ariza na izlaznim vratima, što je dobro jer mnogim franšizama nedostaje solidna trojka). Ključ svega ionako je promatrati kako se slažu Wall, Beal i Porter (čiji prosječni atleticizam je bio bolno vidljiv čak i na ljetnoj ligi, ali koji će se sigurno bolje osjećati uz Walla i Beala kao sporedna opcija nego kao prva u anarhiji Vegasa), odnosno ne ugroziti budućnost novim nepotrebnim dovođenjem skupih veterana. Dodao bih i pomalo se rješavati sirovina tipa Singleton, Vesely, Booker i Seraphin koji se još uvijek nisu uspjeli specijalizirati za određenu rolu i koji kao takvi baš i nemaju mjesta u budućoj jezgri (sva 4 u principu su miks smetlara i podizača energije bez pravih pozicija).

WOLVES

POBJEDE: OD 42 DO 46

CAP: 55 000 000
ROSTER: 13 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MINIMALCI

Ugovor s Pekovićem nikako da se finalizira, stoga je i ova cifra salary capa niža od očekivane – kada se situacija privede kraju (a hoće jer nitko nema love za uopće pokušati zamutiti vode, kamoli nabiti cijenu, a što očito Pekovićev agent pokušava), Pek će vjerojatno dodati još oko 12 milja na ovu brojku, što bi i Wolvese trebalo lansirati u omiljeno područje NBA franšiza, iznad capa, ali još uvijek debelo ispod poreza. Također, Pekov dodatak (uključio sam ga u projekciju) lansira ih i u playoff – zamjena Kirilenko-Martin čini ih manje opasnim protivnikom u prvom krugu, ali zdravi Budinger i Love uz Peka i Rubia trebali bi barem osigurati da se uopće u tom prvom krugu nađu. Što se zadnjeg mjesta na rosteru tiče, odlaskom Ridnoura ostali su bez dubine na jedinici, pa je za očekivati da će ciljati na combo igrača koji može uskočiti kada Bareu uhvate prepone, ali i kada Martin izvrne zglob (tu bi Neal ili Robinson bili idealni, ali opcije su potrošili na Brewera i Turiafa pa će se vjerojatno morati zadovoljiti igračem za minimalac poput vlastitog izbora druge runde Browna).

SUMMER RANKINGS, 4/5

PACERS

POBJEDE: OD 49 DO 53

CAP: 69 000 000
ROSTER: 13 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: DIO MIDLEVELA (OKO 2 MILJE) + MINIMALAC

Povratkom Birda u direktorsku rolu cilj je i dalje ostao isti – pokušati napasti Heat bez plaćanja poreza. Ovog ljeta uspjelo im je osvježiti klupu potencijalnim pojačanjima (s tim da će najzanimljivije biti pratiti novotarije koje će uvesti McMillan kao zamjena Shawu), ali ni Copeland ni Watson nisu dugoročna rješenja, tek zakrpe koje se možda pokažu uspješnima, a možda i ne. Uglavnom, uklapanje Grangera u lanjsku petorku bit će ključ svakog napretka, on kao šesti igrač mogao bi donijeti potrebnu iskru, što nas dovodi i do iduće tržnice – kada George dobije ugovor koji će biti ravan Grangerovom i s kojim će ostati na granici poreza, kako tada misle pronaći zamjenu za potonjeg ako neće biti voljni potrošiti ni cijeli midlevel? Jasno, to, kao i priče o otvorenom salary capu Lakersa koji čeka samo Georgea (takvih sranja ćemo se naslušati), nešto je čime se u ovom trenutku ne treba zamarati – oni su ekspediciju za lov na vrh posložili. Rotacije su finalizirane, praktički ako uračunamo da će i Sloan ostati kao treći play, treba im samo još jedno visoko tijelo da popuni klupu.

PELICANS

POBJEDE: OD 41 DO 45

CAP: 62 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: ROOM (2.5) + MINIMALCI

Agresivnom kupovinom Evansa i Holidaya ispucali su resurse i posložili potencijalno zanimljivu rotaciju s čak dovoljno mesa na klupi (sve ovisi o kemiji trokuta Gordon-Evans-Holiday). Također, puno toga se vrti oko sposobnosti Davisa da nosi igru u sredini bez pomoći veterana – ako je odgovor na ovo pitanje da, onda bi mogli ostvariti gornji dio projekcije. Ako je pak odgovor ne, onda bi mogli poprilično razočarati. Kako bi se osigurali od najgoreg scenarija, jasno je kako im treba centar, ali kakve su trenutno opcije? Dati room Odenu? O tome se priča, ali takav rasplet ne donosi garanciju ničega, osim što bi zajedno na rosteru imali dva prva picka i ponajbolja igrača svojih generacija. Osim Odena opcija je i Wright, ali on definitivno nije zaštitnik reketa u smislu koji njima treba. Ostatak rostera pokrpat će klincima, prava na Jacksona i Witheya sigurno će iskoristiti da ih vežu jeftinim ugovorima jer radi se o dva zanimljivija imena druge runde drafta, a na 15 imena doći će ako pokupe opcije na Millera i Robertsa. Obzirom da je Roberts lani sjajno reagirao u prvoj NBA sezoni, on bi trebao biti siguran, ali zbog već gomile combo igrača na rosteru, pa i mogućnosti da Austin Rivers odigra rolu playmakera, upitno je hoće li i njegovo mjesto radije prepustiti nekakvom visokom.

PISTONS

POBJEDE: OD 38 DO 42

CAP: 58 000 000
ROSTER: 14 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: ROOM, MINIMALAC

Obzirom da imaju i Mitchella na negarantiranom ugovoru koji bi do trening kampa trebao postati garantiran, jasno je kako je Dumars i ove godine ekspresno sastavio svoju petnaestoricu. I to sve u granicama capa, uz dovoljno fleksibilnosti prema naprijed na kojoj bi im pozavidio i sam grad Detroit. Dogodine će odlascima Stuckeya i Villanueve opet imati dovoljno prostora za dovesti ozbiljno pojačanje, ovisno u ugovoru s Monroeom možda im ostane i za max ponudu nekom playu ili swingmanu. Dakle, dugoročno je još uvijek sve ok, posebice ako će se Drummond razviti u nešto više od DeAndre Jordana istočne konferencije, a kratkoročno nas čeka vrhunska NBA zabava dok pratimo kako će novi trener Cheeks posložiti rotacije sa Smithom i sakriti manjak tijela na bokovima. Šanse za playoffom svakako imaju, ali bez poštene podrške iz vani neće biti lako održati kurs, stoga će biti zanimljivo vidjeti može li Brandon Knight postati barem light verzija Jrue Holidaya kada je baratanje loptom i razigravanje u pitanju. Ključno je da se i dalje smatraju momčadi u stadiju razvoja, što je ogroman napredak u odnosu na prethodni rebuilding kada je nizom nestrpljivih poteza Dumars osudio franšizu na godine mediokritetstva. Mogao je i sada amnestirati Villanuevu i otvoriti prostor za pojačanje koje bi im garantiralo playoff, ali ovaj strpljiviji pristup je možda i bolji – neće im donijeti značajan pomak ove godine, ali će svakako pomoći da se iskristaliziraju stvari za ubuduće kada će puno toga biti jasnije, pa tako i da li Monroe, Smith i Drummond imaju zajedničku budućnost.

RAPTORS

POBJEDE: OD 39 DO 43

CAP: 70 000 000
ROSTER: 14 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: DIO MIDLEVELA, BIANNUAL

Osim 14 spomenutih ugovora, u cap Raptorsa se računa i plaća za upravo otpuštenog Cambya (oko 4 milje), a kako uskoro ista sudbina čeka i Richardsona, ispada kako će zadovoljstvo micanja Bargnania s rostera plaćati s dva mrtva ugovora i Novakovim tricama, što je stvarno minimalna cijena za potpuni raskid s erom Colangelo. Dobro, nije potpuni, tu su i Gay, DeRozan i Fields kao najzvučniji podsjetnici na genijalnost bivšeg GM-a, ali za baviti se njima ima vremena. Bitno je istaknuti da Ujiri ima šanse napraviti ono što Colangelo, izuzevši par godina s Boshem na rosteru, nikako nije mogao, a to je složiti playoff momčad, što će mu dodatno povećati ugled iako je praktički, uz micanje Bargnania, napravio samo dva manja poteza – dodao igrače zadatka poput Novaka i Hansbrougha. Međutim, u tom detalju je i uočljiva razlika između njega i prethodnika mu – dok je Colangelo redovno masno plaćao igrače zadatka očekujući od njih čuda, Ujiri je za realne cifre dodao specijalce koji znaju svoje role i koji neće raditi ništa više ni manje od potrebnog (u Novakovom slučaju pucati trice, u Psychovom boriti se pod obručima). Također, da zna posao pokazao je i angažmanom otkrića ljetne lige, Buycksa, koji ima šanse izboriti se za rolu back-up playa ne trgne li se Augustin iz letargije. Uglavnom, Ujiri nije nikakav genij, ali kada ga staviš u kontekst i usporediš s prijašnjim šefom, stvarno postaje jasno zašto su Raptorsi masno platili kako bi imali kompetentnog GM-a – ni najbolji ne može iz govna napraviti pitu, ali barem te neće godinama držati taocem svoje nesposobnosti. Ulazak u playoff stoga bi bio i svojevrsna poetska pravda, ali nije da Ratporsi nemaju šanse i bez božanske intervencije – imaju solidnu petorku, na klupi je dovoljno korisnih igrača, a Ujiri uvijek može s ova dva mjesta koje ostaju otpuštanjem Cambya i Richardsona pronaći još ponekog igrača sposobnog igrati košarku i pri tome ne platiti porez (za što je zaslužna amnestija Kleize koja im je dala potrebnu fleksibilnost).

ROCKETS

POBJEDE: OD 49 DO 53

CAP: 63 000 000
ROSTER: 11 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: ROOM + MINIMALCI

Teško je prigovoriti čovjeku koji je uspio okupiti dva top 10 (ako ne i top 5) NBA imena na rosteru u zamjenu za hrpu nebitnih veterana i rookiea, a uz tu ima pod ugovorom Parsonsa još dvije godine za minimum (što je još i veći luksuz), ali slaganje ostatka momčadi oko tri udarne opcije za sada baš i ne prolazi glatko. Dovođenje igrača poput Casspia, Garcie i Williamsa može rezultirati povremenim bljeskovima, ali nitko od njih nije igrač za jezgru buduće šampionske momčadi. Brooks se čini potpuno nepotrebnim pored Canaana (imaju četiri playa, tu se nešto sprema). Potpisivanje polu-garantiranih ugovora s nedraftiranim igračima poput Younga ili Covingtona (ni jedan ni drugi nisu pokazali ništa na ljetnoj ligi) također ne priliči ovoj fazi projekta. Uglavnom, kao i što projekcija kaže, dok god ne pronađu bolja rješenja teško ih je smatrati instant izazivačem Miamiu. Pozicija playa nije problem, iako iz nekog razloga Beverley još nema garantiran ugovor (Morey voli ostaviti sve opcije otvorene do zadnjeg trena), kombinacija njega kao startera i Lina s klupe tu je sasvim dovoljna. Na četvorci je nešto veći upitnik, ali i Jones i Motiejunas mogu raširiti reket, dok Asik donosi opciju igre s dva centra. Problem je dakle isključivo taj manjak rasnog spot-up swingmana s klupe, kao i dubina općenito. Jasno, tokom sezone se uvijek netko može isprofilirati kao bolji igrač od projiciranog (možda Motiejunas poludi), odnosno možda netko popuni rupe (Casspi odigra učinkovitih 25 minuta svaku večer uz 38% za tricu), plus tu je uvijek i opcija tradea Asika i Lina za igrače koji bolje odgovaraju uz Hardena i Dwighta (ukratko – za šutere), tako da se ne radi o nikakvim nepremostivim preprekama. Samo kažem – Morey je do sada podijelio 17 pozivnica za trening kamp (Greg Smith je vjerojatno bivši, pogotovo ako će Camby put Houstona), a još nije pronašao rotaciju od 1 do 8, kamoli od 1 do 10. Uglavnom, što se preostala tri mjesta tiče jedno bi svakako trebalo pripasti Beverleyu (tko zna, možda je Brooks osiguranje za slučaj da je Lin stvarno na izlaznim vratima), jedno trećem centru (ili Smith ili Camby), a jedno dodatnom šuteru (Young otpada jer im combo bekova više ne treba, tako da se dvoboj vodi između stretch četvorke Covingtona i veterana swingmana Williamsa, s tim da bi se kladio na Williamsa čisto zato što mu je puno veći dio ugovora garantiran). Uglavnom, Morey očito nema namjeru odustati od alkemije, stoga očekujmo još hrpu poteza do početka sezone.

SIXERS

POBJEDE: OD 22 DO 26

CAP: 41 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 12 MILJA), ROOM, MINIMALCI

Kao da glava ne boli dovoljno od Moreyevog miksanja, sada smo dobili još jednog takvog GM-a u Hinkieu. Koji je odmah rosteru pridodao od Houstona otpuštene Andersona i Ohlbrechta iz samo njemu znanih razloga (valjda ih je doveo dok je bio pomoćnik u Rocketsima). Uglavnom, kao što vidimo iz brojke capa, Sixersi moraju potrošiti još oko 12 milja da bi uopće zadovoljili pravila lige dogodine (uračunao sam im prosječne očekivane plaće za Noela i Carter-Williamsa s kojima još nisu potpisali ugovore – uzmemo li u obzir da još nemaju ni trenera, očito je da je ovaj Hinkie još naporniji tip od Moreya i puno veći control freak). Obzirom da je tankiranje očito prvi i jedini izbor (jedna godina patnje za desetljeće uspjeha – imaju mladi talent, buduće pickove i prostor, ukratko – imaju sve), teško je predvidjeti u kojem će se smjeru kretati njihove buduće akvizicije, ali nekako je logično predvidjeti da će jednostavno posuditi prostor nekoj nesretnoj porezom pogođenoj franšizi u zamjenu za par pickova i hidrauličnu wc-školjku. Pod košem im ne treba nitko, tu su krcati tijelima i bez Noela na raspolaganju, ali par bekova koji znaju kontrolirati loptu i par swingmana koji mogu pogoditi šut su im neophodni kako bi barem odali dojam NBA rostera. Jasno, ako pitate Hinkiea, ta dva swingmana bit će spomenuti Anderson i stariji Holiday.

SUMMER RANKINGS, 3/5

KNICKS

POBJEDE: OD 44 DO 48

CAP: 85 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: POREZNI MIDLEVEL (OKO 1.5) + MINIMALCI

Potpišu li Martina kao back-up centra, Knicksi će opet imati solidnu rotaciju 10 igrača sposobnu nadmašiti očekivanja u regularnoj sezoni, iako će ove godine sami sebi biti najveći neprijatelji – lani su iznenadili ligu koristeći Carmela isključivo kao četvorku, što je bilo moguće zbog ozljede Stoudemirea i manjka visokih. Što će se dogoditi sada kada imaju Bargnania i Amarea možda spremnog od prve utakmice? Hoće li sami sebi oduzeti najveće oružje? U teoriji, Artest i Bargnani uskaču u cipele Novaka i Copelanda, ali u praksi donose drugačiji stil igre i manje pouzdanu tricu. A vidljivo je da mjesta za ozbiljna pojačanja nema – Kiddov odlazak možda će nadoknaditi veće uloge Shumperta i Prigionia, iako bi idealno bilo kada bi dodali još jednog combo igrača tipa Nate Robinson. Ostatak klupe mogu samo popuniti projektima poput Lesliea koji se u ljetnoj ligi dokazao kao solidan podizač energije i koji bi mogao svoj negarantirani minimalac pretvoriti u mjesto među 15.

LAKERS

POBJEDE: OD 31 DO 41

CAP: 76 000 000
ROSTER: 11 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MINIMALCI

Projekcija za Lakerse, slično kao i ona za Cavse, trenutno je poprilično nezahvalna zbog nepoznanica oko ozljeda. Doduše, razum nam u slučaju i Bynuma i Bryanta govori da od njih dogodine neće biti velike koristi, ali uvijek moraš ostaviti otvorenu opciju da će zaigrati. Realno, Kobe bi se mogao (naglasak na mogao) vratiti iza Nove Godine i, uhvati li odmah formu, pomoći momčadi da dođe do 30-ak pobjeda. Kako je u opticaju i ona optimistična bajka po kojoj će biti spreman do početka sezone, to sam ostavio i idealnu mogućnost, da svi budu zdravi i da daju svoj maksimum, što bi Lakerse dovelo do nekog 50-50 učinka. Jasno, kada na rosteru imaš Nasha, Blakea, Kamana i Gasola teško išta može biti idealno kada je u pitanju zdravlje, zato je i ona opcija od oko 30 do 35 pobjeda puno izglednija. S tim da bi Lakersima bilo najbolje, ako su već u rupi, da uopće ne žure s vraćanjem Bryanta na parkete i da istovremeno dodatno odmaraju Gasola i Nasha nakon svakog istegnutog mišića kako bi im score bio bliži brojci 20 nego 30. Ovo je idealna šansa za tankiranje kakva se ne propušta, pogotovo u situaciji kada ti čak ni najoptimističnija projekcija, po kojoj ni Kobe ni Nash ni Gasol ne stare ni dana zbog korištenja raznih “preparata”, ne obećava osmo mjesto na Zapadu. A jasno je i zašto – ova momčad nema startna krila i nema nikoga pod košem na klupi, a hrpa solidnih bekova ne garantira ništa osim da ćeš pucati puno trica. Koje uvijek mogu donijeti poneku pobjedu viška na konto (D’Antoni će čak i iz ovog rostera vjerojatno izvući top 15 napadački učinak), ali, bez dovoljno visokih koji će skakati i čuvati reket (bit će ovo 30. obrana lige, tu nema sumnje), sve je to tek dobra prilika za Mikea da eksperimentira s novim taktikama na putu za NBDL ili Italiju. Stoga, umjesto da i dalje potpisuju nebitne veterane poput Kamana, Younga i Johnsona, najbolje bi ostatak rostera bilo popuniti s nebitnim klincima s ljetne lige i pokušati iskopati nekakav biser. Ono najvažnije, manje porezne penale od Netsa i Knicksa, već su ostvarili amnestijom Artesta.

MAGIC

POBJEDE: OD 26 DO 30

CAP: 49 000 000
ROSTER: 12 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 10 MILJA AKO OTPUSTE TURKOGLUA I HARRINGTONA), MIDLEVEL, BIANNUAL, IZNIMKA ZA HOWARDA (18 MILJA, TRAJE JOŠ MJESEC DANA)

Kao što je vidljivo iz gornjeg pasusa, za Orlando tržnica tek počinje. Upravo su potrošili ili dio midlevela ili dvogodišnju iznimku kako bi potpisali Jasona Maxiella i tako dodali jednog veterana na roster (nebitan potez za rotaciju, osim što vjerojatno znači da Osby neće dobiti priliku ili da će možda čak otpustiti O’Quinna), ali kod njih je ključno što će napraviti s ove dvije manje uobičajene situacije. Naime, otpuste li Turkoglua i Harringtona, brisat će skoro 10 milja sa capa (garantirano im je pola iznosa koji će se i dalje voditi na capu), što im ostavlja dovoljno prostora da, uz pomoć iznimke za Howarda, nekom poreznom obvezniku ili momčadi koja želi rezati plaće, posude prostor u zamjenu za par pickova (npr. Boston im pošalje Humphriesa i jedan pick Netsa kako bi smanjio cijenu onakvom rosteru). Zadržati veterane nema smisla, čak ako se i ne ukaže prilika za posao logičnije je otpustiti ih, uštedjeti 10 milja ove i 4 milje dogodine (kada će Harringtonu i dalje biti dužni pola godišnje cifre) i potpisati još par igrača tipa Maxiell kako bi se zadovoljio minimum za plaće. Po jedan combo, swingman i visoki nisu na odmet, iako je njima rezultat apsolutno nebitan. Naime, kada si spreman potpisati najgoreg lanjskog NBA igrača Ronniea Pricea za back-up playa, onda je očito kako ti je samo tankiranje na pameti – zamislite period sezone bez Nelsona (neizbježna veteranska ozljeda) u kojem će igrom “dirigirati” Price okružen s 4 klinca. Mislim, bude li ta situacija učestala, ponavljanje lanjskog rezultata (20-62) čini se puno realnije od napretka.

MAVS

POBJEDE: OD 38 DO 42

CAP: 59 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: ROOM (2.5) + MINIMALCI

I dok Mark Cuban oduševljeno dočekuje svaki novi potpis kao da je u najmanju ruku okupio all-star momčad (ego je zajebana stvar, ne dopušta ti da se pokriješ ušima čak ni kada gradiš zapadnu verziju Bucksa), jasno je kako Dallas još jednu sezonu dočekuje u purgatoriju. Calderon, Ellis i Dalembert su definitivno korak naprijed u odnosu na Collisona, Mayoa i Kamana, ali takav da opravdaju dodatne milijune i smanjenu fleksibilnost? Naravno da ne, što je u srcu jasno i Cubanu koji prodajom magle pokušava maskirati maglovitu budućnost momčadi. Uračunao sam im i Larkina kao dio rostera iako još nije potpisao službeni ugovor (cifre za rookieje su ionako određene tako da tu neće biti odstupanja), a ostalih 5 mjesta trebali bi popuniti minimalci za ekipu s ljetne lige (James, Akognon, Ledo) te ugovori s dva veterana, Harrisom i Wrightom. S tim da imaju rupu u rotaciji visokih koju će teško popuniti ako ostanu bez Wrighta, ali tu se javlja problem jer imaju samo jednu ozbiljnu opciju (2.5 milje room iznimke), a dva igrača kojima su je na neki način obećali. Naime, panični potpis Ellisa pojeo im je prostor namijenjen Harrisu, nakon čega su cifru koja je trebala ići njemu preusmjerili Dalembertu jer za ozbiljnu košarku ti ipak treba i igrača viših od 190 cm. Samo, ako Harrisu daju room i tako izbjegnu ispasti totalni papci, kako misle zadržati Wrighta? Istina, na njega imaju prava, ali nepotpuna, a kako je igrao za minimum, mogu mu ponuditi tek par milja preko capa koje će neka momčad kojoj nedostaje visokih, a na raspolaganju ima 3 milje, lako nadjačati. I tako ostaviti Cubana da tweeta “novo sjajno pojačanje” kada pred početak sezone potpiše Loua Amundsona kao trećeg visokog.

NETS

POBJEDE: OD 55 DO 59

CAP: 102 000 000
ROSTER: 14 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MINIMALAC

Ovdje se nema što dodati, dovođenjem Piercea, Garnetta i onda Kirilenka za porezni midlevel napravili su posao ljeta i lansirali se u ulogu prvog izazivača Heatu. Jasno, puno je tu upitnika što se tiče košarkaškog konteksta, od uigravanja do utjecaja zdravlja i godina na učinak pojedinaca, ali ostavimo to za ozbiljnije analize. S ove administrativne strane, uzevši u obzir da se Prokhorov ne boji nikakvog poreza, napravili su maksimum i složili roster bez ozbiljnih rupa. Opet, kako im još nekoliko milja penala ne predstavlja problem, mogli bi dodati još jednog swingmana sposobnog zabiti tricu za dno klupe (navijam za Ripa Hamiltona).

NUGGETS

POBJEDE: OD 38 DO 42

CAP: 61 000 000
ROSTER: 12 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: BIANNUAL, IZNIMKA ZA IGUODALU (10 MILJA)

Pokušali su svim silama pobjeći iz sredine na originalan način, ali na kraju su sami sebi zapeli nogu i završili u purgatoriju, bez capa ili nade na vidiku sve do 2016. Ne bude li Shaw još veći čudotvorac od Karla (to baš i nije realan scenarij, zar ne), ova momčad će bez Gallinarieva učinka (kad se i vrati na parket, teško da će biti spreman za igrati vrhunsku košarku, tako da sam mu u projekciju uračunao 41 utakmicu) biti osuđena na hvatanje mrvica. Dok su se svi oko njih pojačavali, Nuggetsi su slabili, toliko da danas smatraju normalnim što će mjesto dvojke u petorci nakon Iggya pripasti Foyeu. Svašta. I dalje imaju dubinu, potpišu li Neala ili Robinsona, odnosno zadrže li Mozgova na kojega imaju puna prava, imati će na raspolaganju možda najbolju treću petorku lige. Problem je, eto, samo u tome što tih zadnjih 5 igrača rijetko igra pa dubina nije u stanju pokriti manjak Iggya i Gallinaria (a nisu ni Foye ni Chandler). Uglavnom, moraju se okrenuti tradeovima i razbijanju postojeće jezgre kako bi barem budućnost učinili nešto svjetlijom. Ujiri se pokazao sposobnim za takav posao, ali njega više nema, a prvi potezi nove uprave baš i ne obećavaju (nazadovanje na svim pozicijama, ovo što su oni izveli ovoga ljeta stvarno se rijetko viđa).

SUMMER RANKINGS, 2/5

CLIPPERS

POBJEDE: OD 53 DO 57

CAP: 72 000 000
ROSTER: 11 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MINIMALCI

Clippersi su riješili ono bitno, petorku, ali imaju popriličan nesrazmjer na rosteru između vanjskog i unutarnjeg balansa. S rookiem Bullockom i veteranom Greenom praktički imaju treći par bočnih, a istovremeno nisu riješili niti četvrtog visokog pojavom, a kamoli učinkom. Kako su im na raspolaganju ostali samo minimalci, očito je da nemaju previše izbora i da sve ovisi o volji Lamara Odoma za povratkom – Clippersi su se ranije odrekli prava na njega i mogu mu ponuditi samo minimum, zbog čega ovaj i dalje ispituje tržište. Osim Lamara, opcije su zadržati Waynsa kao trećeg playa za minimalac (trenutno negarantiran) i dodati još par imena s rostera ljetne lige poput dokazanih veterana za dno klupe (Samuelsa ili Summersa). Ili potpisati istrošenog veterana poput Jamisona koji praktički i nije igrač u reketu, slično kao i nova meta, Mullens – super je okružiti Paula i Griffina stretch opcijama, ali tko će igrati obranu? Obzirom da bi ih kompletan roster vjerojatno odveo preko aprona i uveo u porezne vode, možemo očekivati i ponavljanje taktike Bullsa i trimanje rostera na 13 imena tijekom sezone.

GRIZZLIES

POBJEDE: 0D 50 DO 54

CAP: 66 000 000
ROSTER: 11 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MIDLEVEL, BIANNUAL, IZNIMKA ZA GAYA (7 MILJA)

Škrti Memphis napravio je sjajan posao što se tiče facelifta rotacije pod košem, dodatak Koufosa i više minuta za Davisa donijet će potrebnu energiju i sačuvati startere. Ali, odluka da ne troše midlevel na neke od dostupnih šutera neobjašnjiva je, pogotovo u svjetlu činjenice da su Blazersi došli do Wrighta za 3 milje godišnje. Eventualni potpis od Miamia otpisanog Millera, kojega uz Memphis vežu ugodne uspomene, neće biti rješenje za ovaj problem, samo potencijalni flaster za povremenu upotrebu. Od zanimljivih preostalih slobodnih igrača poput Robinsona ili Neala nemaju potencijalne koristi jer već imaju Baylessa, dakle za očekivati je da roster popune igračima na minimalcu (uključujući i svog rookiea Franklina) i onda tijekom sezone daju veću minutažu Baylessu i Pondexteru na štetu Allena i Princea (tko zna, možda novi trener bude dovoljno inteligentan pa pokuša miksati ove kombinacije, šutera sa stoperom i obrnuto). Idealno bi bilo kada bi do kraja prvog mjeseca našli načina pretvoriti iznimku ostalu iz posla s Torontom u dugoročnu zamjenu za Princea koji je s 33 godine u opasnom padu i teško može opravdati još dvije godine ugovora (a u Davisu imaju mamac koji može potaknuti trade, pitanje je samo planiraju li ga se uopće odreći).

HAWKS

POBJEDE: OD 44 DO 48

CAP: 52 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 7 MILJA), ROOM (2.5)

Bit će prilike i za detaljniju analizu tržnice, ali ovako na prvu treba čestitati Ferryu na solidno odrađenom poslu u svim segmentima, od drafta do potpisa slobodnih igrača. Kada se potvrdilo da od pojačanja tipa CP3 ili Dwight neće biti ništa, ekspresno je sklepao konkurentan roster koji pri tome ne sadrži dugoročno štetne ugovore. Millsap će tako zamijeniti Smitha sličnim učinkom za manje novca, što je sjajan potez – istovremeno si playoff momčad, a u svakom trenutku možeš takvog veterana pretvoriti u bitan resurs za ubuduće. A kada su već ostali na playoff ruti, onda je dodatak pouzdanih i korisnih veterana poput Branda i Carrolla bio nužan. Također, po viđenom u ljetnoj ligi i Jenkins je spreman na veću rolu dogodine, dok su i Schroeder i Nogueira potencijalni startni materijal u budućnosti, barem po eye testu baziranom na ovim utakmicama ljetne lige (Schroedera su već potpisali za dogodine, a slično bi trebali napraviti i s Brazilcem, nema razloga odugovlačiti). Čekanje s Teagueom se isplatilo, na kraju je tržište diktiralo poštenu cijenu koja nije ozbiljnije ugrozila dugoročnu fleksibilnost. Praktički, jedino je ugovor s Korverom malo predug, ali obzirom na to kakvu šuteri imaju vrijednost, nije isključeno da nakon nekoliko mjeseci Korver neće nekom izazivaču vrijediti puno više (npr. Korver u Memphis za Davisa uz pomoć iznimke za Gaya). Ako ne bude ponuda, Hawksima će svakako vrijediti imati takvog snajpera dok se pozicioniraju za playoff. Uglavnom, što se formiranja rostera tiče, potpišu li Nogueiru i zadrže li solidnog Scotta za minimalac riješili su unutarnju liniju (mogu potpisati i Muscalu kao šestog visokog, što je već luksuz), a logičan potez bi bio zadržati i Macka kao trećeg playa za minimalac. To im ostavlja sasvim dovoljno prostora da dovedu još jednog igrača tipa Gary Neal ili Ronnie Brewer kako bi dodatno učvrstili i rotaciju na boku. U svakom slučaju, potrebe za veteranima koji su dosegli svoj plafon poput Stevensona ili Johnsona više nema.

HEAT

POBJEDE: OD 58 DO 62

CAP: 81 000 000
ROSTER: 12 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: POREZNI MIDLEVEL

Amnestijom Millera oni su svoj potez odradili, smanjili su barem penale i još uvijek su u stanju potpisati solidnog igrača. Na pamet pada Neal koji bi za duplo manje novca donio sličan šuterski učinak, iako je Millerova vrijednost bila i u fizikalijama i u skoku. Ali, jezgra je odavno formirana, a eventualni dodatak kvalitete (kojega možda i ne bude ako su odlučili da je dosta troška) u vidu combo-beka, šutera iz kuta ili žilavog centra, bit će samo dodatan bonus.

JAZZ

POBJEDE: OD 31 DO 35

CAP: 54 000 000
ROSTER: 12 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 5 MILJA), ROOM (2.5)

Kako je lijepo biti vlasnik i GM Jazza. Ok, čega vas teška godina u kojoj bi se porazi mogli gomilati, ali pri tome barem imaš prilike gledati kako se razvija idealna mlada jezgra (5 igrača na rookie ugovorima, svih 5 igraju različitu poziciju) i onda te dogodine čeka opet gomila pickova i gomila prostora na salary capu čak i nakon što potpišeš za hrpu milijuna svoja dva najbolja igrača, Haywarda i Favorsa. Što se ove sezone tiče, budu li Marvin Williams i Brandon Rush zdravi, veteranska podrška bi također mogla biti solidna, posebice jer su angažmanom Johna Lucasa konačno doveli back-up playa koji može zabiti otvoreni šut (nakon cigli Tinsleya i Watsona sve se čini sjajnim). Biedrins baš i nije neki mentor za Kantera i Goberta, ali preživjet će skakački i kada na parketu ne bude udarnog dvojca, uostalom imaju još dovoljno mogućnosti da potpišu još jednog ili dva veterana za pod koš (a ni dovođenje trećeg playa ne bi bilo loše, odnosno ostanak lanjskog NBDL dodatka McNeala za minimalac).

KINGS

POBJEDE: OD 33 DO 37

CAP: 57 000 000
ROSTER: 13 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 2 MILJE), ROOM (2.5)

Imaju definiran roster i spremni su napraviti iskorak, ali ne očekujte čuda. Solidni su pod košem i na jedinici, ali bokovi su pod ogromnim upitnikom – nije pitanje samo kakvu će šutersku produkciju dobiti od Thorntona ili McLemorea, već tko je uopće startna trojka? Potpis nekoga od slobodnih igrača tipa Robinson ili Neal neće riješiti ništa, moraju se okrenuti tradeovima kako bi visokog viška pretvorili u bočnog igrača. Uglavnom, obzirom da imaju dosta garantiranih ugovora i da će im budući ugovor Cousinsu pojesti sav potencijalni cap, za njih je još jedan povratak u lutriju kapitalan (idealan način za novu infuziju talenta), stoga je možda i bolje da nisu otvarali dodatan prostor amnestijom Salmonsa i trošenjem novca na nova pojačanja – trener Malone može biti zadovoljan što je u Landryu i Mbah A Mouteu dobio dvije igračke koje mu mogu pomoći u instaliranju novih vrijednosti, prije svega u obrani, ali, dok ne nađe kreatora na boku bilo putem drafta ili tržnice (uloga koju je trebao odraditi Evans, a kojoj McLemore po svemu sudeći nikada neće biti dorastao), na ovakvom Zapadu će teško blizu playoffa.

SUMMER RANKINGS, 1/5

Doba je kozmetičkih zahvata, idealno da u idućih 5 dana formulom 6 franšiza po jutru bacimo pogled na trenutno stanje lige. Uz svaku momčad navedena je sirova IOR projekcija rezultatskog dometa bazirana isključivo na individualnom talentu uže rotacije, bez uzimanja u obzir podjele minuta, težine rasporeda i šireg konteksta (to ostavimo za detaljne projekcije pred početak sezone). Dakle, kako i priliči dobu, radi se o neobveznim ljetnim rankinzima koji služe tek da se stekne dojam odnosa snaga uz pažnju usmjerenu u ono ipak trenutno najvažnije – stanje salary capa i opcija koje ostaju za pojačati se.

BLAZERS

POBJEDE: OD 41 DO 45

CAP: 59 000 000
ROSTER: 14 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: ROOM (2.5) + MINIMALCI

Imaju prava na Harrisa kojega su dobili iz Pelicansa uz Lopeza, a mogu iskoristiti iznimku i dovesti još jednog ozbiljnijeg veterana kako bi zaokružili roster na maksimalnih 15 imena. Uglavnom, definirali su rotaciju, dobili klupu i ništa značajno im ne preostaje osim tradea, a kako imaju hrpu zanimljivih mladih igrača, na tu opciju treba paziti tijekom cijele sezone – bude li im nedostajao veteran pod košem u lovu na playoff, možemo se kladiti da će nešto poduzeti do all-stara.

BOBCATS

POBJEDE: OD 30 DO 34

CAP: 52 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 7 MILJA) + MINIMALCI

Njih još čeka odraditi posao s Hendersonom s kojim bi im se broj očekivanih pobjeda popeo za dvije do tri. Oni nude ostatak prostora (oko 7 milja godišnje, više nego pošten ugovor), Henderson traži više (oko 10), što je dovelo do zastoja. Kako u ligi ne postoji momčad spremna pristati na ovakve uvjete, Henderson će ili ostati u Bobcatsima pod njihovim uvjetima ili završiti negdje drugdje pod sličnim ugovorom u zamjenu za prostor i dodatnu iznimku, možda i poneki pick ili čak igrača. Također, može odigrati i sezonu za kvalifikacijsku ratu (4.5 milje), što će im opet popuniti prostor i ostaviti ih na milost i nemilost minimalcima poput opcije koju imaju za Adriena. Uglavnom, njihov roster je sređen i izgleda sasvim solidno čak i po pitanju dubine. Nedostaje šutera da bi se ozbiljnije uključili u bitku za playoff, ali neće biti kanta za napucavanje.

BUCKS

POBJEDE: OD 30 DO 34

CAP: 40 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 19 MILJA) + ROOM (2.5) + MINIMALCI

Amnestirali su Goodena čima su se postavili u odličnu situaciju, sada mogu produžiti i s Jenningsom (što bi im povećalo očekivani broj pobjeda za dvije do tri), a mogu i primiti ugovor nekog veterana ili čak dovesti maloprije spomenutog Hendersona u tradeu i tako ojačati najslabiji dio momčadi, bokove. Moraju minimalno potrošiti još 12 da zadovolje cap, za to će se pobrinuti Jennings i dno klupe, ali dodatni prostor koji donosi Gooden znači da misle ozbiljno. Koliko god svi ovi potezi bili kilavi, potpišu li igrača u rangu Hendersona, treba im čestitati na žilavosti i još jednom uključenju u borbu za playoff (ovako od oka, izgleda da bi oko 38 pobjeda opet trebalo biti dovoljno za osmo mjesto na Istoku, a usprkos gužvi koja obećava zabavnu završnicu sezone, Bucksi s Jenningsom i dodatnim igračem startne kvalitete na boku mogu ostvariti takav rezultat). Svakako držati oko na njima idućih dana jer su otpuštanjem Goodena (i odlukom Kingsa da zadrže Salmonsa) praktički ostali jedini ozbiljni igrači na tržnici.

BULLS

POBJEDE: OD 50 DO 54

CAP: 77 000 000
ROSTER: 11 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MINIMALCI

Bullsi imaju prava na Thomasa i Murphya koja će vjerojatno iskoristiti da popune klupu, što će ih dovesti do brojke od 13 imena s kojom su lani izgurali veći dio sezone. Već ovih 13 imena odvest će ih na oko 3 milja iznad aprona što znači da će opet morati plaćati porez, ujedno i ostati bez ikakvih opcija osim minimalaca. Dobra je stvar što ovu garantiranu milju Hamiltonu neće ni osjetiti zbog stretch provizije, umjesto da se računa cijela i tako im dodatno poveća porezni račun, ona je razvučena na tri sezone tijekom kojih će puno manje opteretiti cap.

CAVS

POBJEDE: OD 35 DO 45

CAP: 55 000 000
ROSTER: 10 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: PROSTOR (OKO 4 MILJE) + ROOM (2.5) + MINIMALCI

Razlog zbog kojega je nezahvalno projicirati njihov plafon što se pobjeda tiče je Bynum – razlika od čak 10 pobjeda tu je upravo zbog mogućnosti da cijelu sezonu igraju bez njega, odnosno da dobiju nešto nalik all-star produkciji dvije trećine sezone. Jednako je zeznuto projicirati i cap zbog nepoznanice zvane Bynumov ugovor – ako ga otpuste tijekom trening kampa jer se nije u stanju kretati bez novog odlaska na operaciju, koliko dio ugovora se računa kao garantiran? 6 milja? Manje? Više? Plus, tu su i opcije na Milesa (koje će biti pokupljena ovisno o planovima koje imaju s Karasevom – ako će Rus već dogodine u NBA, onda im Miles definitivno ne treba), te Quinna i Jonesa s kojima mogu popuniti roster i ostati bez prostora. Također, napomenimo da još nisu potpisali Bennetta i da sam kao okvir uzeo prosječnu plaću prvog picka pošto je neizbježno da se potpis dogodi uskoro.

CELTICS

POBJEDE: OD 36 DO 40

CAP: 71 000 000
ROSTER: 14 GARANTIRANIH UGOVORA
OPCIJE: MIDLEVEL (OKO 4), BI-ANNUAL (2), IZNIMKA ZA PIERCEA (10)

Pobjede su projicirane uz uvjet Rondova punog angažmana od prvog podbacivanja lopte, ali jasno je da će ovdje biti još svega do početka sezone. Celticsi imaju prava na Randolpha i Iversona koja će teško iskoristiti sada kada su doveli mentora Melou, još jedno brazilsko drvo iz španjolske lige Vitora Faverania (treba im masivnih tijela za popuniti reket, ali ovo je opskuran potez čak i za Aingea), a uz to izgleda i kako se Pressey izborio za ulogu trećeg playa i da će ovo zadnje mjesto na rosteru pripasti njemu. Obzirom na gužvu na četvorki gdje su dostupni i Bass i Humphries, kao i na boku gdje imamo Leea i Crawforda kao očiti višak, očekujte još hrpu tradeova do početka sezone. Najbitnije je da su taman na granici poreza i da izbjegavaju plaćanje penala, što znači da će iznimka koju su dobili od Netsa proći neiskorištena, kao i ostale iznimke (petinu midlevela potrošili na Brazilca). Također, moguće je da nekoga od veterana (Bogans koji je totalni višak) otpuste uz pomoć stretch provizije ili otkupa ugovora i tako otvore mjesto za klinca na minimalcu.

POST-SHOPPING DEPRESSION

I dok ulazimo u fazu tržnice u kojoj će jedino zanimljivo biti pratiti kakvim veteranskim otpadom će Mavsi, Lakersi i Knicksi zaokružiti svoje rostere, definitivno je neočekivano naći se u situaciji u kojoj Brandon Jennings još nema poštenu ponudu na stolu. Obzirom da su Hawksi zadržali Teaguea, za očekivati je da će i Bucksi i Jennings progutati ponos i dogovoriti se o ostanku za sličnu cifru koja je bila ponuđena Teagueu, iako ne treba isključiti ni mogućnost da Bucksi pričekaju kako bi cijena dodatno pala (već smo isticali kako je, realno, Jennings igrač za midlevel tako da je svaka cifra bliža brojci 5 od brojke 10 idealna). Doduše, obzirom da su u pitanju Bucksi, ne bi nas trebalo čuditi ni ako povećaju cijenu kako bi udobrovoljili igrača i agenta. Tu je i opcija da Jennings jednostavno odigra još sezonu za kvalifikacijsku ponudu Bucksa (oko 4.5 milje) i onda dogodine postane potpuno slobodan.

Na kraju krajeva, kao da je i bitno kako će se ova priča rasplesti – na tržnici više nema igrača koji su u stanju promijeniti odnos snaga u ligi, a Jenningsov učinak čak i u slučaju da promijeni dres neće biti puno važniji od onoga kojega Nate Robinson može imati na nečiju klupu. Sada nas čeka faza tradeova, a, nastavi li liga iskazivati kolektivni IQ prikazan do sada u potpisivanju slobodnih igrača u kojemu stvarno nije bilo previše loših poteza (najgori dojam su ostavili nepotrebno gomilanje mediokriteta od strane Nuggetsa i Bucksa, odnosno panični potezi Mavsa), možemo očekivati zanimljive poteze koji će dodatno komplicirati odnos snaga u ligi.

LAKERS

Artest je i službeno out, što je dobro za njihov porezni račun, a izgleda da će se nakon jednog groblja veterana samo preseliti na drugo, u New York. Osim ako ga u međuvremenu ne otmu vanzemaljci.

Inače, roster se definira i svakim danom prvi pick je sve bliži. Nick Young je sjajan izbor, u njemu dobivaju potrošača lopti na poziciju dvojke koji će ne samo moći nositi napad na par minuta, već će i čuvati mjesto Kobeu i održavati napadačku podjelu uloga podmazanom tako da ne bi slučajno Gasol i Nash pomislili kako će ikada imati važniju rolu od beka-šutera.

Potpis Wesa Johnsona, pa za to je teško pronaći čak i sarkastično objašnjenje. Čovjek je lani bio u idealnoj situaciji, u gubitničkoj momčadi s puno minuta na raspolaganju, ali čak ni u tom kontekstu nije ostvario učinak koji bi odavao da je u pitanju išta više od NBDL talenta.

WOLVES

Turiaf je novi Stiemsma, to je poštena i potpuno nebitna zamjena. Osim ako Saunders nije dobio dopis lige da ne bi bilo loše na roster dodati malo tamnijeg pigmenta.

NETS

Dovođenjem Kirilenka samo su se potvrdili kao pobjednici prijelaznog roka. Lova nije bitna, to smo već odavno zaključili, a sada se pretvarajmo da nije bitan ni dugoročni plan (a definitivno nisu bitna ni obećanja ispod stola). Bitna je samo sljedeća sezona, a u njoj će Netsi biti zeznuti. Kirilenko im dozvoljava svakakve kombinacije, od toga da zaigraju s opakom niskom postavom (Kirilenko nije klasična stretch četvorka, ali svojim kretanjem bez lopte podjednako dobro testira prilagodljivost obrana) i još lakše odmaraju Garnetta, do korištenja uber-visokog frontcourta AK-KG-BL.

A upravo je taj potencijalni frontcourt najvažniji događaj zadnje faze tržnice. U teoriji, Netsi sada imaju svoj odgovor na kombinaciju George-West-Hibbert, odnosno Deng-Gibson-Noah, dakle imaju obranu koja može usporiti LeBrona Jamesa. A kada imaš obranu koja može usporiti LeBrona, onda si zaslužio da te se stavi među izazivače.

PISTONS

Povratak Billupsa je dobar potez iz više kutova, problem je samo što su svi ti kutovi uglavnom romantični. Super što se čovjek vraća u klub u kojem je odradio najbolje dane da bude predvodnik i lider koji će iskustvom i znanjem naučiti mlade kako se pobjeđuje. Međutim, nije super što Pistonsi od njega očekuju i produkciju na parketu, što bi se moglo pokazati kobnim u trenutcima kada se bude lovio playoff i kada zbog ozljede ili jednostavno umora Billupsove minute završe kod Stuckeya ili Bynuma.

HAWKS

Matchirali su ponudu za Teaguea, što je potpuno logičan potez obzirom da je ovaj pristao na relativno pristojan ugovor i da ionako nemaju boljih opcija na tržištu. Teagueov povrijeđeni ego će se brzo smiriti, čim mu sjedne prva rata novog ugovora, što znači da će novi trener Budenholzeru od prvog dana na raspolaganju imati kompetitivnu petorku. Koja je, izgleda, okružena hrpom zanimljivih mladih igrača – čini se da Schroedera dovode odmah, možda čak i Nogueiru, a to po viđenom u Vegasu uopće nije loše, obojica su itekako zanimljivi potencijali koji bi u kontroliranim minutama mogli biti od koristi već od ove sezone (njihov pick & roll je nešto najbolje što sam do sada imao prilike vidjeti u ljetnoj ligi).

MAVS

Potpis Ellisa je čisti brak iz interesa (on bira Dallas zbog love, Dallas bira njega zbog zvučnog imena), tužan potez jer u paru s potpisom Calderona razotkriva Dallas kao franšizu koja, čak ni usprkos uber-inteligentnom vodstvu (Cuban, Nelson, Carlisle, Beech) nije bila u stanju izbjeći zamke tržnice – na kraju su završili s nešto suvislijom, ali i dalje jednako šupljom kopijom lanjskog bekovskog dvojca Bucksa. Koliko god Cuban godinama tupio da neće potpisati veterane reda radi, zbog čega je pustio Tysona Chandlera da odšeta, ovo što je napravio s Ellisom slična je stvar.

Jedino što ovaj posao čini podnošljivim je cijena, Ellis za 8 milja godišnje je pristojno ulaganje plus nikada nije isključeno da ga se ne može negdje utopiti, na kraju krajeva Warriorsi su za njega dobili centra. Ali, u ovom trenutku i u ovom kontekstu razvoja konkurencije na Zapadu, sljedeće tri godine Dallasa izgledaju otužno, a ni prostor na salary capu više nije toliko seksi.

Sreća u nesreći je što su se Mavsi izgleda izvukli iz posla s Harrisom koji ide na operaciju palca. Naravno, operacija je samo izlika za povlačanje ponude koja stvarno više nije imala smisla obzirom na toliko spaljenih milijuna na bekove koji ne igraju obranu i čija leđa bi po glasinama trebao čuvati Dalembert. U svakom slučaju, bit će ovo vesela sezona za šampione Carlislea i Nowitzkog. A karijera je počela veselo i jadnom Larkinu – em je potpisima Calderona, Mekela i Ellisa postao potpuno nevažan na rosteru, em je slomio zglob zbog kojega će do početka sezone vrijeme provesti na štakama i tako ostati bez šanse da se u trening kampu izbori za važniju rolu.

ROCKETS

Reggie Williams je još jedan od ovih solidnih veterana za dno klupe, jednom mjesečno će odigrati partiju zbog koje će Morey izgledati kao genij, ali i dalje nedostaje prava, veteranska dubina. Koju će kad-tad dobiti jer imaju ultimativne jokere u Asiku i Linu – ako ostanu, super, bit će od koristi, ako odu, super, donijet će nekoga tko će biti od koristi. Reklamiranje njihovih kvaliteta koje zadnjih dana provode i Dwight i Morey, u kojima se ističe Linova kreativnost i Asikova obrambena superiornost, samo je znak da ih Houston neće prodati jeftino jer za tim i nema potrebe. Stoga od njih možemo očekivati još kvalitetnih poteza.

RAPTORS

Lukavo potpisali Dwighta Buycksa s ljetnog rostera Thundera, usput ostali bez Ujirieva ljubimca Julyana Stonea koji nije prošao zdravstveni pregled.

CELTICS

Phil Pressey izgleda ostaje, još jedan plus za ljetnu ligu. Obzirom na viđeno, ne toliki plus za Boston.