2012-2013 IOR (326-366)

326. KEITH BOGANS (CELTICS), -1

5 milja za dobru volju što je pristao biti dodatak u tradeu s Bostonom. Agentu treba dignuti spomenik.

326. TRAVIS OUTLAW (KINGS), -1

Još jedna sezona ničega čovjeka koji je nekoć izgledao kao netko tko možda može preživjeti kletvu onih koji nemaju poziciju. Ipak je u pitanju previše jaka kletva.

328. JIMMER FREDETTE (KINGS), -2

Još jedan igrač bez pozicije (nije play ni pod razno), prenizak da bi mu se našlo spot-up mjesto osim u nekim specijalnim postavama.

328. RYAN HOLLINS (CLIPPERS), -2

Uvijek donosi šest osobnih, lani konačno pokazao da ima i nešto nalik srcu. Ok treći centar, ali ne za momčad koja nema drugoga.

330. DEANDRE LIGGINS (THUNDER), -3

3&D kvalitete su tu, ali nije klasa za top 8 rotaciju, niti je specijalac za popuniti povremene rupe na potrebnoj razini (posebice ne kada govorimo o pretendentu na naslov).

331. KWAME BROWN (SIXERS), -4

Još uvijek ima tijelo koje može parkirati u reket.

331. JEREMY LAMB (THUNDER), -4

Nije sramota odigrati očajnu rookie sezonu, ali stvarno je na granici fantazije očekivati da će igrač s ovakvim učinkom tek tako uskočiti u rolu koju je do jučer odrađivao Kevin Martin. Lamb je dobar, u to nema sumnje, ali nije takva klasa.

333. ARON BAYNES (SPURS), -5

Od nekih sastojaka ni Pop ne može napraviti pitu.

333. DRAYMOND GREEN (WARRIORS), -5

Zujalica bez pozicije kojem je najveća vrlina što podjednako (ne)uspješno živcira i trojke i četvorke.

335. AARON BROOKS (ROCKETS), -6

Nejasno je zašto su mu Rocketsi dali garantiran ugovor usprkos tome što već imaju dva playa i što su trećeg draftali.

335. BYRON MULLENS (CLIPPERS), -6

Kao zamjena za Antawna Jamisona konačno je na pravom mjestu – minutaža koju je zadnje dvije godine dobivao u Bobcatsima nema veze s pameću, ali barem objašnjava zašto su Bobcatsi bili povijesno loši (čitaj – ako ovakvom igraču daješ 1400+ minuta godišnje, to dobrim dijelom objašnjava tvoje očajne rezultate).

335. AUSTIN RIVERS (PELICANS), -6

Pouka ove priče je da nikada ne draftate sinove svojih dobrih prijatelja jer nikada ne možete biti objektivni u takvoj situaciji. S druge strane, ako će Rivers igdje dobiti dovoljno šanse, onda je to u kopiji Spursa s ljudima koji su zajedno sa starim učili od Popa (Demps, Monty i Doc su generacija, u sezoni ’95/’96 su zajedno dodavali ručnike na klupi i upijali znanje od tada GM-a Popovicha i njegova tada glavnog skauta Buforda, a, zanimljivo, članovi te klike tada su bili još Del Negro, Avery Johnsona i bivši pomoćnik u Lakersima Chuck Person – čak i u plodonosnim vodama Spursa što se budućih stručnjaka tiče, ovakva generacija je rijetkost).

338. NORRIS COLE (HEAT), -7

U Heatu bi valjda i Alan Gregov prošao za košarkaša.

338. WES JOHNSON (LAKERS), -7

Kaže Kobe da će ih Wes odvesti u playoff. Ako to Kobe kaže, što se tu ima dodati.

340. MILES PLUMLEE (SUNS), -8

I nakon Dukea dokazao da je gori od Masona.

341. DEREK FISHER (THUNDER), -9

Dobro dođe da se Perkins ne bi osjećao kao jedini negativac.

341. THOMAS ROBINSON (BLAZERS), -9

Kakav promašaj – ne, Robinson neće završiti izvan lige, ali šanse da ikada bude išta više od skakača su jako male, jednostavno nije toliko dobar ni talent ni atleta da bi itko gradio sistem oko njega kao što je bio slučaj na Kansasu (kod Selfa koji je očito u stanju od buhe napraviti slona).

343. WILL BARTON (BLAZERS), -10

Zanimljiv all-round talent, ali i dalje je nemoguće zamisliti nekoga s tijelom srednjoškolca da igra NBA košarku.

344. PERRY JONES (THUNDER), -11

Izgleda da zadnji pick prve runde ipak nije bio krađa.

344. DORON LAMB (MAGIC), -11

U Orlandu je malo živnuo, dakle još ima šanse dokazati da je novi Wayne Ellington.

344. TORNIKE SHENGELIA (NETS), -11

Igrač bez pozicije, ali s dobrim vezama ako je uopće u ligi (možda je Prokhorovu baka bila Gruzijka).

344. CHRIS SINGLETON (WIZARDS), -11

Od potencijalnog bočnog stopera završio pod košem jer je očito cimer sa Seraphinom. Sve je dobro dok ne pojedu jedan drugoga.

344. DONALD SLOAN (PACERS), -11

Može proći kao treći play ako vam treći play nikada ne zatreba.

349. QUENTIN RICHARDSON (RAPTORS), -12

On je u mirovini već godinama, šteta što mu to još nitko nije javio (Raptorsi će ga vjerojatno otpustiti prije trening kampa).

350. TIMOFEY MOZGOV (NUGGETS), -13

Ima masu, dobar je skakač i može zabiti potpuno otvoren šut s vrha reketa. Problem je što nema srca. Barem je ušao u povijest NBA zbog termina “mozgovan”, što je opis situacije kada ti protivnik prilikom zakucavanja zabije ćunu u čelo.

350. JARVIS VARNADO (HEAT), -13

Heat ga drži na rosteru jer im treba netko tko na treningu može zalijepiti bananu Jamesu kada se sjuri u reket, kako bi taj trening donekle imitirao stvarnost u kojoj i dalje postoje visoki sposobni čuvati obruč.

350. JAN VESELY (WIZARDS), -13

Još jedan od onih koji je u Washingtonu dobivao hranu kroz cijev i tako si potpuno upropastio onu vrckavost (pardon na izrazu) koja je obećavala – Vesely na perimetru je bio potencijal, Vesely pod košem je ništa.

353. KENT BAZEMORE (WARRIORS), -14

Peti bek, ali i prvi zabavljač na klupi. Da je brz u zatvaranju rotacija kao u dodavanju Gatoradea gdje bi mu bio kraj.

354. DARIUS MILLER (HORNETS), -15

Taj će biti na rosteru valjda dok Davis ne potpiše dugoročni ugovor.

355. ROBERT SACRE (LAKERS), -16

Kaman će ipak biti od nekoga brži na treningu.

356. EARL WATSON (BLAZERS), -18

Blazersi su povukli previše dobrih poteza ovoga ljeta da bi ih pljuvali, ali ovo im nije trebalo čak ni ako je opravdanje da Lillardu i McCollumu treba veteran-mentor. Mislim, čemu Watson ako nekoliko dana kasniješ potpišeš Williamsa?

357. VICTOR CLAVER (BLAZERS), -19

Zašto je itko mislio da igrač koji nije bio u stanju nametnuti se u Španjolskoj ligi može išta pružiti u NBA?

358. ISH SMITH (SUNS), -22

Ako ste iole redovni na haklu, šanse su da ste igrali protiv ovakve klase. U NBA su uspijevali i puno sitniji igrači od njega, ali ti su imali poseban talent. Kada je Ish u akciji, to izgleda kao da je neko dijete iz publike istrčalo na parket.

359. AARON GRAY (RAPTORS), -23

Još uvijek je ogroman, ali ujedno je i manje pokretan od svih onih kipova ispred Staples centra.

359. KENDALL MARSHALL (SUNS), -23

Pričalo se kako nema atleticizam ni šut za NBA. Priče su se pokazale točnima.

361. ANDRIS BIEDRINS (JAZZ), -25

Čovjek koji se doslovno boji igrati košarku zbog mogućnosti da će morati pucati na koš. Čudo je da s tolikim milijunima koje mu plaćaju nije u stanju angažirati poštenog psihića.

362. JOEL FREELAND (BLAZERS), -28

Uvijek će biti Engleske. Ali, nije zgorega se nadati da će jednoga dana u njoj nestati košarke.

363. MARQUIS TEAGUE (BULLS), -33

Možda Thibo ne voli jahati rookiea. A možda je mlađi Teague jednostavno nedorastao ozbiljnoj NBA ulogi.

364. TYSHAWN TAYLOR (NETS), -37

U njegovom slučaju nema možda – samo je potvrđeno da nije NBA igrač.

365. FAB MELO (GRIZZLIES), -38

Svježe otpušteni Fab službeno se ne bi trebao naći na popisu jer nema NBA klub (a teško će ga ikada i imati), ali kad sam već napisao crticu neka ostane na ovom popisu. Dakle. Gomila želatine koja se kreće brzinom uginulog kita na plaži, uz to apsolutno nema pojma kako se igra košarka u nijednom smjeru. Godina NBA treninga samo ga je povećala i dodatno usporila, dok je onaj udarac u štok izgleda izbrisao i ono malo svijesti o kretanju u zoni što je naručio na Syracuse. Ili to pak znači da je Boeheim genije što je uopće nešto izvukao od njega i osigurao mu karijeru (a možda znači da je NCAA košarka jednostavno uglavnom drek).

366. RONNIE PRICE (MAGIC), -41

Yes! Najgori igrač u ligi, od sada i službeno. Ne može voditi loptu, ne može zabiti šut – ako želite mlade igrače naučiti kako bekovi ne bi trebali igrati, pustite im Priceove akcije. Ako vam se čini nemogućim da ovakav tip dobije novi ugovor, jedno ne zaboravite – Magic ima roster za 20-ak pobjeda, krcat potencijalno dobrim bočnim i visokim igračima koji bi sa solidnim playom mogli nadmašiti projekcije. Ali. Ako se osiguraš da su jedini playmakeri na rosteru ostarjeli Nelson (koji će teško odigrati više od 50 utakmica na prosječnoj razini) i Price, osudio si se na gomilu poraza (ne baš plan u rangu Sixersa, onakvo remek-djelo tankiranja teško je ponoviti, ali ne puno gore zamišljeno). Lani su u jednom trenutku bili toliko loši na jedinici da su doveli Udriha kako bi barem kozmetički sakrili problem, a ove godine će biti još gori – oduzmite Nelsonovih 1500 minuta, dodajte oko 800 Priceovih (što više to bolje za realizaciju plana, ali treba biti oprezan jer se dovodiš u situaciju da ga ili trener ili neki od suigrača zadavi u svlačionici) i ovo ostalo potrošite na Moorea i Oladipa (koji ni u ludilo ne može igrati playa u rookie sezoni) i eto vam loptica u lutriji koliko hoćete.

2012-2013 IOR (295-325)

295. CHRIS JOHNSON (WOLVES), 9

Treći centar na rosteru, pristojan borac i odličan skakač koji je valjda rekorder po tome što je u 3 sezone promijenio 4 kluba i pri tome odigrao 71 utakmicu.

296. AUSTIN DAYE (RAPTORS), 8

Bez pozicije i bez vještina da se nametne. Torotno je zagrizao zbog stretch potencijala.

296. BEN GORDON (BOBCATS), 8

Ne samo da je nebitan pored mladih snaga, nego se ovih dana pali rjeđe od usisavača u jednosobnom stanu mladog neženje.

296. RASHARD LEWIS (HEAT), 8

Još uvijek može nešto ubaciti s perimetra, ali vječni nedostatak pozicije osjeti se više nego ikada.

296. ETWAUN MOORE (MAGIC), 8

Combo za popuniti minute u rotaciji vanjskih.

296. TERRENCE ROSS (RAPTORS), 8

Nakon očajne rookie sezone, u Torontu se nadaju da će u drugoj dati razloga da se riješe DeRozana. Ima sve potrebno za NBA karijeru, sada je samo pitanje koliko će mu trebati da pronađe mjesto pod suncem i shvati svoju rolu koja očito neće biti iznad 3&D gabarita. Uz povremeni bljesak atleticizma u tranziciji i ulazu.

301. SLAVA KRAVTSOV (SUNS), 7

Novopečeni stanovnik Phoenixa možda i ne dočeka kamp u Arizoni, Sunsi imaju Lena i Gortata, plus su nedavno u sličnom rebuilding tradeu doveli dodatnog mladog centra (Plumlee). Možda je ovo znak da će i Gortat uskoro promijeniti sredinu – u svakom slučaju od slavenskog drva teško mogu očekivati više od minuta dostojnih trećeg centra koji popunjava reket (iako je i to upitno – Slava je solidan bloker sa solidnom masom, ali skakačke brojke su ispod svake razine usprkos tome što nije okusio minutu bitne NBA akcije već je uglavnom igrao u garbage timeu).

301. MARKIEFF MORRIS (SUNS), 7

Bolji šuter od brata, ali jednako nesuvisla stretch opcija zbog manjka energije u svakom segmentu igre.

301. KEVIN SERAPHIN (WIZARDS), 7

Sramotna sezona u kojoj se pokazao kao još jedna žrtva gomilanja mase – godinu ranije bio je smetlar sposoban zabiti sve u reketu i prosječan skakač, ali dodavanjem galofaka izgubio je pokretljivost, skočnost i uopće ikakvu vrijednost. Wizardsi ga usprkos manjku centimetara uglavnom koriste kao peticu pa su mišići možda izgledali kao nužnost za guranje u postu, ali teško se gurati ako je jedini način za doći od točka A do točke B kotrljanjem. Također, u ovim situacijama nikada ne treba isključiti ni moguću ozljedu – kada mlad igrač koji puca od snage odjednom nije u stanju pokazati ni pola talenta od godinu ranije, mora postojati neki bolji od razlog od toga da su mu Nene i Okafor ukrali poziciju.

301. JEFF TAYLOR (BOBCATS), 7

Pristojna 3&D opcija koja bi trebala napredovati uz više prilike. Švedski adut na Eurobasketu.

305. MICHAEL BEASLEY (SUNS), 6

Nedavno uhićenje zbog marihuane samo potvrđuje da je izgubljen slučaj što se NBA karijere tiče i da nikada neće naučiti da se samo talentom ne stiže nigdje. Sve o njemu govori podatak da je novi GM Sunsa ozbiljnom mislio otpustiti ga uz punu plaću, ali tradeom Butlera nije uspio stvoriti dovoljnu uštedu da se odluči na taj korak.

305. NANDO DE COLO (SPURS), 6

Francuz nikako da pronađe rolu, a nije da ima i puno prilike. Šteta za ovakvo iskusnog i dokazanog igrača da trune na klupi.

305. CHUCK HAYES (KINGS), 6

Igra obranu i broji dolare koje mu je omogućio bivši najgori management u ligi.

305. MARCUS MORRIS (SUNS), 6

Još veća krepalina od brata, više ga nitko i ne pokušava gurati pod koš, što je loše jer nema igru za perimetar.

305. GREG STIEMSMA (PELICANS), 6

Blokira i faulira.

310. ERIC MAYNOR (WIZARDS), 5

Pao je na razinu trećeg playa, u Washingtonu se valjda nadaju da je tome razlog ozljeda i da će nakon godinu dana treninga biti sposoban odraditi back-up rolu.

310. RONNY TURIAF (WOLVES), 5

Sjajan dodavač ručnika, svojom pozitivnom energijom trebao bi pomoći klupi na rubu depresije.

312. CORY JOSEPH (SPURS), 4

Iako nije materijal za back-up playa, Spursi se uporno odbijaju pojačati na toj poziciji.

312. MALCOLM LEE (SUNS), 4

Swingman bez uloge, uz to su ga vrlo rano uništile ozljede.

312. JOHN LUCAS (JAZZ), 4

Dokazano solidan peti bek, problem je jedino u tome što bi kao član Jazza mogao imati nešto zahtjevniju ulogu.

312. ANTHONY TOLLIVER (BOBCATS), 4

Kao peta ili šesta opcija za crne dane još uvijek koristan, time služi i kao još jedan dokaz da su Bobcatsi ovoga ljeta složili pristojnu rotaciju pod košem.

316. QUINCY MILLER (NUGGETS), 3

Zanimljiv igrač zbog kombinacije dužine za poziciju trojke i solidnog šuta, ali problem je što prvu godinu uopće nije igrao i ova pozicije je potpuno simbolična.

316. MIRZA TELETOVIC (NETS), 3

Tu i tamo je znao zabiti nešto i podsjetiti na stretch kvalitete, ali rookie sezona uglavnom je za zaborav. S nešto iskustva i jasnijom ulogom u drugoj bi trebao biti od malo veće koristi.

318. NAZR MOHAMMED (BULLS), 2

Može pomoći kao povremeni flaster, ali izgleda da ga čeka još jedna relativno aktivna sezona, što baš i nije idealan scenarij za Chicago.

318. JANNERO PARGO (BOBCATS), 2

Nema garantirano mjesto na rosteru, ali iskustvom bi bez problem odradio ulogu u trećoj petorci.

320. JARED CUNNINGHAM (HAWKS), 1

Combo bek koji u Dallasu nije došao do ozbiljne šanse, sada je red na Hawkse da bace pogled ima li tu ičega.

320. DONATAS MOTIEJUNAS (ROCKETS), 1

Imao je onaj jedan niz vrućih šuterskih utakmica, ali njegov problem je što trenutno nije u stanju raditi išta drugo osim (loše) šutirati – skakačke brojke su sramotne za peticu (o obrani posta da ne pričamo), kao i pokretljivost i stalnost šuta za stretch opciju (29% za tri ukupno). Bacimo li u vodu rookie godinu kao period privikavanja, jasno je kako je njegova vrijednost prije svega šut, ali da bi ga dobio prilike koristiti mora biti u stanju barem donekle kontrolirati svoje tijelo.

320. LANCE THOMAS (PELICANS), 1

Klasični tweener bez pozicije i vještina, ali neosporne energije.

320. TONY WROTEN (SIXERS), 1

Sjajne fizikalije i atleticizam, ali totalni manjak vještina. Kako samo na račun nogu može biti odličan presing igrač i slasher, Sixersima će se isplatiti svaki pokušaj da ga nauče igrati košarku – jasno, pod uvjetom da ovaj to želi.

324. BRENDAN HAYWOOD (BOBCATS), 0

Treća petica u rotaciji, osim mase danas više nema ništa za ponuditi.

324. JAMES JONES (HEAT), 0

Tricaški specijalist koji traje zbog nekih drugih razloga (lokalni igrač vjeran franšizi), ali koji u povremenoj akciji još uvijek može zabiti otvoreni šut. Ne i zamijeniti onu all-round energiju koju je donosio Miller.

2012-2013 IOR (253-294)

253. QUINCY ACY (RAPTORS), 19

Neumorni šljaker koji daje 100% u minutama kada većina igrača jedva čeka otići pod tuš, što mu je napumpalo postotke, iako srce nije sporno. Sporno je može li skakati i igrati obranu u važnijoj roli.

253. JON LEUER (GRIZZLIES), 19

Pick & pop igrač koji je talentom taman solidna peta opcija u rotaciji pod košem.

253. KHRIS MIDDLETON (BUCKS), 19

Potencijalno solidan spot-up igrač dobrih fizikalija (može igrati obje bočne pozicije) koji tek treba dokazati da može igrati obranu na ovoj razini.

253. KYLE O’QUINN (MAGIC), 19

Ima fizikalije za biti back-up petica, a nema problema ni sa zabijanjem zicera. Jasno, u limitiranim minutama.

253. LUC RICHARD MBAH A MOUTE (KINGS), 19

Kvalitetan stoper sposoban braniti 4 pozicije, ujedno i potpuno beskoristan napadač.

258. PATTY MILLS (SPURS), 18

Nije materijal za back-up playa, ali kao peti bek može poslužiti zbog solidnih combo karakteristika – taj nema problema sa kreiranjem situacija za šut, iako ima sa šutom.

258. JEFF PENDERGRAPH (SPURS), 18

Razvio pick & pop igru, a uvijek je bio odličan skakač, dakle solidna peta opcija koja može jednako ispodprosječno odigrati obranu i na četvorkama i peticama.

258. BRIAN ROBERTS (PELICANS), 18

Solidan combo strijelac, užasan u obrani, ali pristojan u pick & rollu.

258. CHARLIE VILLANUEVA (PISTONS), 18

Nakon muke s ozljedom pokazao je da još uvijek može razvući reket tricom, ali to je manje-više sve što danas radi – ne igra obranu, ne skače i nije u stanju zaprijetiti na neki drugi način.

262. FESTUS EZELI (WARRIORS), 17

Za rookiea je pokazao izuzetno razumijevanje obrane, točnije kako staviti masu i visinu u korist momčadi. Ne uspori li ga ozljeda i ne pokaže li se sklonim pauzama, mogao bi se razviti u solidnog back-up centra neizbježnih drvenih ruku.

262. AL HARRINGTON (WIZARDS), 17

Izgubio je sezonu zbog ozljeda, ali u teoriji bi i dalje trebao biti stretch opcija – dani top 8 igrača su prošlost, ali kao treća četvorka na rosteru ima vrijednost (opet pod uvjetom da ga koljeno sluša).

262. RICHARD JEFFERSON (JAZZ), 17

U malim dozama još može poslužiti kao stoper (naravno, pod uvjetom da igrač kojega čuva nije u stanju spustiti loptu na pod) i ubaciti povremeni zicer nakon pravovremenog cuta.

262. CHRIS KAMAN (LAKERS), 17

Kada bi mogao ostati u komadu i kada bi malo manje šutirao, bio bi solidan back-up centar zbog solidne tehnike i idealne mase.

262. JOHN SALMONS (KINGS), 17

Uspio je poboljšati tricu i tako ponuditi malu dozu 3&D akcije, ali jasno je kako je riječ o bljesku za koji je zaslužna poprilična minutaža koju valjda više ne može dobiti nigdje osim u Sacramentu.

262. HASHEEM THABEET (THUNDER), 17

Back-up Perkinsu ima slične kvalitete kao i gazda, dobar je u zaštiti reketa i to je to, u napadu ima podjednako drvene ruke.

262. REGGIE WILLIAMS (ROCKETS), 17

Još jedan negarantirani ugovor Rocketsa, još jedan pokušaj da pronađu rotaciju na boku igranjem binga. Čovjek koji se zadnje dvije godine nije uspio nametnuti niti u koševa gladnim Bobcatsima teško da je dobitni listić.

269. EARL CLARK (CAVS), 16

Prebacivši se na četvorku uspio se nametnuti kombinacijom energije i šuta, ali daleko je to od kvalitete potrebne da bi se sakrila gomilu preostalih mana, od kojih je najočitiji manjak mišića za full time igru pod košem, kao i manjak ikakve kreativnosti.

269. UDONIS HASLEM (HEAT), 16

Još uvijek dobar u obrani, svakim danom sve gori u napadu (samo, recite to Pacersima).

269. MEYERS LEONARD (BLAZERS), 16

Drvo je po pitanju obrane i igre u sredini, ali ima zanimljivu ruku i visinu koje bi ga mogle pretvoriti u teško branjivu pick & pop opciju.

269. DANIEL ORTON (THUNDER), 16

Još jedan od Thunderovih centara od kojih se svih zajedno ne bi složio solidan igrač, Orton je rupa u obrani, ali i nešto aktivniji u napadu od konkurencije.

273. EVAN FOURNIER (NUGGETS), 15

Zanimljiv combo igrač prvenstveno zbog visine, pred kraj godine pokazao zavidnu šutersku formu. Napreduje li kao playmaker, mogao bi biti krađa drafta 2012.

273. IAN MAHINMI (PACERS), 15

Solidan back-up centar, ima idealne fizikalije i zna igrati ne samo pozicionu obranu već i pokriti puno više prostora, ali ujedno i vlasnik para apsolutno drvenih ruku što dodatno naglašava nepotrebnim forsiranjem šuta s vrha reketa.

275. ALAN ANDERSON (NETS), 14

U godinama je kada se manjak NBA atleticizma itekako osjeti, ali razvio je solidan šut za tri tako da mu je danas najveći problem taj što jednostavno previše poteže. Kao peti swingman čisti luksuz.

275. WILLIE GREEN (NETS), 14

Dani startera su, hvala nebesima, prošlost, što znači da će poslužiti povremeno u 3&D roli iako nije ni tricaš ni stoper.

277. DJ AUGUSTIN (RAPTORS), 13

U Pacersima se srozao ispod razine back-up playa, ali dovoljno je dobar tricaš i slasher, a da ne govorimo da mu je tek 26, da se u Raptorsima vrati u bolju formu.

277. MARCUS CAMBY (ROCKETS), 13

Nova serija ozljeda vjerojatno ga je dodatno usporila tako da je upitno ima li danas ikakvu vrijednost osim kao skakač. Teško da može pokriti back-up rolu, ali kao treći centar u rotaciji valjda još može biti od koristi.

279. JEFF ADRIEN (BOBCATS), 12

Šljaker pod koševima koji kupi svoju kvotu skokova usprkos manjku centimetara. Nema garantiran ugovor, ali, obzirom na pojačanu rotaciju pod košem Bobcatsa, igrač njegove radne etike može biti idealan dodavač ručnika.

279. JOEL ANTHONY (HEAT), 12

Potrebe za njim se smanjuju iz dana u dan, ali ako zatreba još uvijek je sposoban odigrati solidnu obranu.

279. JASON MAXIELL (MAGIC), 12

Lani je u prevelikoj roli odigrao solidno u obrani, iako je iz aviona je vidljivo da njegove mane (manjak centimetara, drvene ruke) jednostavno ne zaslužuju više od nekoliko minuta.

279. TYLER ZELLER (CAVS), 12

Uglavnom izgubljen, ali pokazao je barem zanimljivu kombinaciju visine i pokretljivosti kojoj treba dati još jednu šansu.

283. JEREMY EVANS (JAZZ), 11

Podizač energije koji bi ostvarivao puno bolje brojke kada bi imao tijelo za igrati pod košem.

283. GARRETT TEMPLE (WIZARDS), 11

Izborio se za mjesto u rotaciju zbog obrane i povremene trice.

283. ANTHONY RANDOLPH (NUGGETS), 11

I dalje uglavnom nema pojma što radi (gubio je fascinantnu jednu loptu po utakmici iako je igrao samo 8 minuta u prosjeku), osim što je i dalje majstor za zalijepiti bananu.

283. MIKE SCOTT (HAWKS), 11

Skače i zabija ono što mora, ali jednostavno nema fizikalije za izboriti veću ulogu.

287. DARRELL ARTHUR (NUGGETS), 10

Tek se vratio nakon operacije ahilove pa donekle ima opravdanje što je bio grozan u oba smjera, ostaje pitanje može li ikada više dodati pokretljivost koja bi ga opet učinila solidnim obrambenim igračem koji može braniti obje pozicije pod košem, ujedno i solidnom pick & pop opcijom.

287. BISMACK BIYOMBO (BOBCATS), 10

Teško je reći hoće li ikada moći napraviti nešto u napadu, ali igru u obrani polako hvata.

287. STEVE BLAKE (LAKERS), 10

U raspadu je već godinama, a zahvaljujući neviđenoj žilavosti uspio je izvući još jednu kvalitetnu spot-up sezonu.

287. WILL BYNUM (PISTONS), 10

Dobar strijelac i slasher, samo u malim dozama.

287. OMRI CASSPI (ROCKETS), 10

Rocketsi se nadaju da će se nakon par godina hibernacije vratiti na 3&D staze kojima je išao u Sacramentu. Što nije isključeno – dovoljno je mlad da teza kako mu Cleveland jednostavno nije pasao drži vodu.

287. FRANCISCO GARCIA (ROCKETS), 10

U playoffu odradio solidnu 3&D rolu uz hrpu pozitivne energije zbog sreće što je Kingse zamijenio ozbiljnom momčadi. Time je zaslužio novu šansu u Houstonu.

287. SHELVIN MACK (HAWKS), 10

Sposoban treći play, zanimljiv i zato što je dovoljno žilav da odradi spot-up rolu na boku.

287. KENDRICK PERKINS (THUNDER), 10

Još uvijek dovoljno jak da odradi posao u 1 na 1 situacijama s teškim peticama, ali apsolutno ne zaslužuje takvu ulogu i takve minute – čovjek je specijalac i to čisto situacijski, što potvrđuju ne samo brojke već i njegova nesposobnost da ostane u komadu i formi u ovakvim zahtjevnim uvjetima rada. Samo, do Oklahome očito ne stiže pošta.

2012-2013 IOR (210-252)

210. SHANNON BROWN (SUNS), 29

Još uvijek može donijeti iskru s klupe u napadu (jasno, pod uvjetom da je lanjski mizerni šut za tri rezultat problematičnog odnosa s trenerom i nedefinirane role, a ne neki trajni poremećaj), još uvijek je nula u obrani.

210. JORDAN CRAWFORD (CELTICS), 29

Za njega vrijedi slično što i za Browna, ali i gomilu drugih combo strijelaca na ovoj listi, s tim da posjeduje određene playmakerske kvalitete zbog kojih može poslužiti i kao treći play.

210. LANDRY FIELDS (RAPTORS), 29

Problemi s ozljedama ga nisu spriječili da odradi solidan posao u obrani kao i uvijek, ali su dodatno naglasili ionako mizeran šut (lani 14% za tricu uz 2 ubačaja za 1000 minuta na parketu, njegov ugovor je definitivno još jedan predivni podsjetnik na Colangelovu vladavinu).

210. ANDREW NICHOLSON (MAGIC), 29

Odlično je ušao u sezonu, ali kasnije se pogubio u nedefiniranoj roli. Ima sve u teoriji, ali u praksi nema ništa jer nema snage da izbori poziciju pod košem i pokaže repertoar, a taj manjak agresivnosti se osjeti i u obrani. Budućnost je možda pick & pop igra, možda čak i stretch opcija, ali tek treba usavršiti i dodati takav šuterski raspon. Uglavnom, nakon klimave rookie sezone u kojoj se utopio u općem sivilu Orlanda, vrijeme da u drugoj godini pokaže da je materijal za ligu.

210. IMAN SHUMPERT (KNICKS), 29

Njegova je putanja bila obrnuta od Nicholsonove, povratak nakon teške ozljede je tekao sporo, ali pri kraju sezone je hvatao formu i pokazao da nije samo dobar presing igrač, već i potencijalno opasna tricaška opcija. U trećoj sezoni bi tu 3&D klasu trebao potvrditi jer mu ovaj put prepreka neće biti ni neiskustvo ni ozljede, već samo pročitane knjige poput Artesta, Stoudemirea i Bargnania (ne vidim razloga, osim zvučnih imena i pritiska od strane uprave, zašto bi Woodson odustao od lanjske niske petorke kako bi uklopio ovakve likove u rotaciju).

210. PJ TUCKER (SUNS), 29

Podizač energije sposoban gurati se u obrani i koristiti snagu protiv manje žilavih protivnika – Sunsi su ga lani uglavnom koristili kao dvojku, što mu je dalo dovoljno prilike da maltretira slabije od sebe, iako su pri tome žrtvovali dobar dio napada (Tucker je ispodprosječan šuter za swingmana koji dobiva 24 minute po utakmice i mijenja obje bočne pozicije).

216. CHANNING FRYE (SUNS), 28

Nije igrao, ali red ga je spomenuti kao i dalje solidnu stretch opciju. Sistem ne vidi veći regres, ali ni napredak, s tim da je teško išta prognozirati kada se čovjek vraća s operacije koja je vezana uz nešto puno važnije od košarke.

216. QUINCY PONDEXTER (GRIZZLIES), 28

Kada je dobio priliku, Pondexter je pružao solidne 3&D partije, a najveći dio problema leži upravo u tome što je nije dobio previše – ozljede su ga napale taman kada je trebao doći do minuta odlaskom Gaya, a zatim je Hollins previše vjerovao Princeu (što je dijelom i razlog zašto više nije trener). Da se razumijemo, nije ovo spektakularan igrač u nijednom pogledu, kada spusti loptu na pod najbolje je zatvoriti oči, ali gađa tricu s 40% i u stanju je solidno čuvati svaki tip swingmana.

218. JORDAN HAMILTON (NUGGETS), 27

Svoje mizerne minute Hamilton uredno koristi da dokaže kako može zabijati bez problema – ponekad izgleda kao reinkarnacija JR Smitha kada vidiš kakvom lakoćom poteže trice iz kakvih teških situacija. Problem je, opet tipično, u svemu drugome – organizirana košarka, posebice obrana, za njega su potpune nepoznanice.

218. ALEXEY SHVED (WOLVES), 27

Ruski combo majstor naišao je na zid što zbog ozljeda što zbog neiskustva, ali pokazao je dovoljno da ga smatramo sposobnim dodatkom kojem je dodatni plus što može poslužiti i kao play s vremena na vrijeme. Također, nije na odmet i što će biti zamjena Martinu, tako da nitko neće ni primijetiti probleme u obrani.

220. REGGIE JACKSON (THUNDER), 26

Solidna zamjena za Westbrooka zbog sličnog slasherskog stila igre, ali teško da je rješenje za šestog igrača – jednostavno nije toliko dobar bez lopte da bi znao živjeti uz Westbrooka i Duranta onako učinkovito kako je to znao Martin.

221. ALEC BURKS (JAZZ), 25

Pojavom prototip dvojke, ali još uvijek nedovoljno dobar šuterski da se izbori za veću rolu. Mlad je i razvoj nije upitan, posebice zato što ima kreativni gen (barem kada je vlastiti šut u pitanju), ali teško ga je zamisliti pored Haywarda u budućnosti – obojica su perolaka kategorija za poziciju, obojica trebaju žilavijeg partnera. Šut se s vremenom može dodati, ali ne i stoperske fizikalije, tako da mu je možda budućnost u ulozi šestog čovjeka, iako će i za to trebati raditi na kontroli lopte i razigravanju suigrača.

221. CHRIS COPELAND (PACERS), 25

Odlična stretch opcija u napadu, rupetina u obrani (katastrofa fizikalije i atleticizam, trči kao da ima proteze).

221. REGGIE EVANS (NETS), 25

Čovjek skuplja skokove luđačkim ritmom, lani je dobio minute da to radi često, pomoglo što nije faulirao koliko inače zna.

221. RANDY FOYE (NUGGETS), 25

Sezonu za sezonom pokazuje da je jednodimenzionalni tricaški specijalist. Šteta što to nitko nije javio Nuggetsima.

221. ANTHONY MORROW (PELICANS), 25

Jednodimenzionalni tricaški specijalist koji za razliku od Foyea zadnjih godina dobiva sve manje prilike to i pokazati. Nemam pojma zašto misli da će išta bolje biti na krcatim bokovima Pelicansa.

221. MARRESSE SPEIGHTS (WARRIORS), 25

Može odigrati jednako solidnu obranu na obje pozicije, problem što sve upropasti užasnom igrom u napadu gdje iz nekog razloga vjeruje da je pick & pop maestro.

221. MARVIN WILLIAMS (JAZZ), 25

Ozljede su odigrale ulogu u najgoroj napadačkoj sezoni u životu, nastavi li promašivati trice i duge dvice i pri tome se oslanjati tek na solidne fizikalije za poziciju (koje ne znače nužno da je koristan osim kao timski igrač) brzo ćemo zaboraviti da je draftiran prije Chrisa Paula i Derona Williamsa. Ili nećemo.

228. DEJUAN BLAIR (MAVS), 24

Solidan smetlar koji se može gurati na obje pozicije u obrani. U Spursima je bio zadnja rupa na svirali zbog manjka specijalizacije, ali u Dallasu bi se mogao potvrditi kao koristan igrač.

228. KYLE SINGLER (PISTONS), 24

Nesebičan i lucidan 3&D igrač, nije vrhunski ni u jednoj ni u drugoj kategoriji, ali obzirom na nestašicu IQ-a u Detroitu njegova disciplina, nesebična igra i donekle definirana rola dođu kao oaza u pustinju.

228. CJ WATSON (PACERS), 24

Ok opcija za back-up playa, obrambeno nebitan, ali dovoljno dobar slasher i šuter da odradi posao.

231. TREVOR BOOKER (WIZARDS), 23

Dobar skakač koji će poput mnogih prije njega nestati čim noge popuste, jednostavno je nemoguće na duži rok igrati pod košem s tolikim manjkom centimetara i biti toliko dobar smetlar da anuliraš šutersko-kreativne i obrambene slabosti.

231. JOHN JENKINS (HAWKS), 23

Tip zna šutirati, to nije sporno, sporno je samo može li ikada izgraditi takvo tijelo i takav stil igre da bude išta više od čunja u obrani.

231. ORLANDO JOHNSON (PACERS), 23

Čovjek se trudi i pokazuje zanimljivu 3&D igru, ali nije vrhunski u ničemu.

234. GUSTAVO AYON (HAWKS), 22

Sezonu je proveo na dnu klupe mijenjajući klubove, ostavši bez momentuma izgrađenog na kraju prošle sezone. Šteta, jer može jednako solidno odigrati obje visoke pozicije u obrani, plus nije ni padobranac u napadu.

234. ANDREA BARGNANI (KNICKS), 22

Definitivno nije ovoliko loš, ali bez obzira što su ozljede i nepovoljan kontekst u kojem su ga svi, od uprave do navijača, uzeli na zub kao personifikaciju neuspjeha, dobrim dijelom zaslužni za očajne igre, nesposobnost da se održi iznad blata jasno govori o kakvom se limitiranom igraču radi. Uz malo sreće, Knicksi su dobili kvalitetnu stretch četvorku i to je otprilike to.

234. JAE CROWDER (MAVS), 22

Diže razinu energije, ali još nije jasno u kojoj roli – dok ne postane šuter i ne nauči igrati obranu, borbenost je jedini faktor na koji se može osloniti, a to baš i ne obećava dugu karijeru.

234. GERALD GREEN (SUNS), 22

Nakon što je nabio brojke u neobaveznom kontekstu Netsa i zaradio bahati ugovor s Pacersima, Green je opet postao onaj stari igrač bez uloge s mizernim IQ-om. Umjesto s 40% tricu je gađao s 30% izgubivši mjesto u rotaciji, a obrambeno ionako nije planiran kao koristan igrač. U neobaveznom kontekstu Sunsa možda opet dokaže da je sposoban strijelac s klupe, ali, ako nije u stanju u najboljim godinama biti dio ozbiljne rotacije, zašto bi to uopće bilo bitno?

234. KIRK HINRICH (BULLS), 22

Kapetan Kirk se još jednom kroz sezonu mučio s ozljedama zbog kojih je izgubio brzinu te se u napadu sveo isključivo na spot up šutera, ali usprkos svemu i dalje je u stanju biti dio ozbiljne obrane. Teško da će ikada više odigrati više od 60 utakmica u sezoni, ali dok god može zabiti tricu i usmjeravati protivničke playeve gdje treba, ima vrijednost (uostalom, ne zaboravimo kako je u playoffu dokazao da može biti koristan igrajući čak i više od 40 minuta zbog sposobnosti da se šalta s jedne vanjske pozicije na drugu).

234. JOSH MCROBERTS (BOBCATS), 22

Koliko su Bobcatsi lani bili loši pod košem, najbolje oslikava činjenica da je McRoberts bio nezamjenjiv. Čovjek ima solidnu masu za visokog, a uporno se pokušava nametnuti kao opcija licem košu, što mu je i najveći minus.

234. MIKE MILLER (GRIZZLIES), 22

Kada nije polomljen, Miller i dalje skače i zabija trice. Problem je samo što je omjer često na strani ovog prvog.

234. HEDO TURKOGLU (MAGIC), 22

Preživio je čistku u Orlandu iako nije idealan mentor. Štoviše, nakon svih ozljeda pitanje je može li danas ikako pomoći ili je sljedeća postaja mirovina.

242. LAVOY ALLEN (SIXERS), 21

Nedovoljno dobar šuter da posluži kao pick & pop igrač (što je šteta, jer ima solidan pregled igre), ali izuzetno inteligentan obrambeni igrač koji usprkos manjku fizikalija može odraditi posao čak i na petici.

242. JONAS JEREBKO (PISTONS), 21

Ona energija prije ozljede se izgleda neće vratiti, a i kao stretch opcija baš ne napreduje. Ima solidne fizikalije, ali obzirom na manjak specijalizacije nije isključeno da nakon isteka ugovora završi u Europi gdje bi bez problema mogao biti ozbiljna opcija.

242. EKPE UDOH (BUCKS), 21

Light verzija Sandersa i Hensona, još jedan igrač na rosteru Bucksa koji kombinacijom pokretljivosti, dužine i IQ-a može zakrpati svaku obranu (to ne može biti slučajno, netko u Milwaukeeu se razumije u ovu stranu igre i sjajno skautira). Zbog gužve na rosteru lani je praktički odmarao, tako da je vrijeme da ga Bucksi, koji imaju i onako dovoljno specijalaca, trejdaju za nekoga tko može zabiti koš u napadu.

245. RONNIE BREWER (ROCKETS), 20

Još jedan negarantiran igrač Rocketsa (koji pretjeruju s ovim gomilanjem igrača za trening kamp, mislim doveli ste Hardena i Howarda u periodu od 10 mjeseci, ne morate se više toliko truditi oko toga tko će biti treći, a tko četvrti dodavač ručnika). Brewera moram spomenuti zbog pedigrea, iako je upitno kolike su mu šanse da upadne među 15 – neosporno je dobar obrambeni igrač, ali malo koji napad može trpiti njegovu šutersku nesposobnost.

245. MARSHON BROOKS (CELTICS), 20

U neobaveznoj košarci prve sezone pokazao je da može kreirati i zabijati kao instant strijelac s klupe, ali u drugoj se nije uspio izboriti za minute u kontekstu koji je od njega tražio nešto ozbiljnije minute u oba smjera (nema spot up igru niti zna igrati u obrani). Mogu li Celticsi razviti talent, naučiti ga selekciji šuta i usmjeriti prema nekakvoj roli koju može ispuniti?

245. TONEY DOUGLAS (WARRIORS), 20

Dobar tricaš, a Warriorsima očito više i ne treba – napad ionako mogu vrtiti preko Iggya ili Leea dok se Curry odmara.

245. ALONZO GEE (CAVS), 20

Rođak kupi minute na račun 3&D igre kojom, kao, zaokružuje petorku, ali to misle samo Cavsi. Malo koji igrač napravi manje uz više znoja, što je i svojevrsna definicija talenta – Gee se stvarno trudi igrati stopera na bokovima, ali niti ima potrebne atribute, niti je dio obrane koja mu može pomoći. Napadački, šuterski učinak odaje igrača za 15 minuta, nikako za 30.

245. BERNARD JAMES (MAVS), 20

Netipični rookie brzo se snašao kao pouzdan back-up centar, njegove skakačko-blokerske brojke su sjajne, kao i poziciona obrana. Uz to je i pokretan i zabit će ono što mora, što je rijetkost, tako da me i dalje čudi da ga baš nitko nije pokušao pokupiti s waivera nakon što su ga Mavsi na kratko otpustili – to govori ili o netipičnoj solidarnost u ligi ili da mnogi GM-ovi ne rade svoj posao.

245. KENYON MARTIN (KNICKS), 20

Stara kanta još uvijek vjeruje da zaslužuje startnu rolu, ali dok igra kako zna i u ovoj nešto kraćoj dobro je – teško je opisati koliko je Martin danas katastrofalan napadač, ali u obrani će valjda biti u stanju napraviti dovoljno dok diše.

245. ARNETT MOULTRIE (SIXERS), 20

Potencijal je dokazan – solidno se kreće u napadu, ima i relativno pristojnu ruku, a fizikalije za dugu karijeru su neosporne. Sada samo treba naučiti igrati košarku.

245. GARY NEAL (BUCKS), 20

Combo strijelac koji je ove sezone definitivno dokazao da ne može igrati jedinicu ni pod razno. Ali, da vas može zasuti tricama, pa čak i napasti sredinu ako se ukaže prilika, nije sporno. Šteta što tu povremenu napadačku rapsodiju uglavnom uništi obrambena nekompetentnost.

245. JERMAINE O’NEAL (WARRIORS), 20

Lijepo je vidjeti da i njegov leš još uvijek može biti od koristi, pa makar samo i u obrani. Ostane li u komadu još jednu sezonu, O’Neal će pomoći Bogutu zaštiti reket, a njegova napadačka nemoć u okruženju ovoliko tricaša ne bi trebala smetati.

2012-2013 IOR (156-209)

156. TYLER HANSBROUGH (RAPTORS), 39

Dovoljno je žilav u guranju pod košem da može donijeti dozu energije s klupe, dok je u napadu uglavnom rupa koju izvlači količina iznuđenih slobodnih bacanja – Tyler ne samo da izgleda kao hrvač svojom konstitucijom i kratkim rukama, već tako i igra, uvijek u potrazi za kontaktom (tako bi jednoga dana trebao nazvati i biografiju koju nikada neće napisati, “U potrazi za kontaktom”). Jednom kada se ta kvaliteta izgubi, a ne zaboravite da će u prvu sezonu svog post-rookie ugovora ući s 28 godina na kontu, nestati će iz lige.

156. JASON THOMPSON (KINGS), 39

Solidan treći visoki s dovoljno raznovrsnim repertoarom u napadu i dovoljno dobrom kombinacijom fizikalija da bez većih problema može odraditi minute na obje visoke pozicije. Praktički, glavni mu je problem što je zarobljen u najgoroj franšizi ligi gdje ga je nemoguće primjetiti.

156. METTA WORLD PEACE (KNICKS), 39

Iako više ne posjeduje mogućnost kretanja lateralno, dakle eksplozivan je otprilike kao petarda izvađena iz mora, svojim mišićima i dalje može zaustaviti 90% lige. To je još jedan razlog zašto možemo očekivati da Melo sve manje igra na četvorci – Artest se bolje osjeća na četvorci, bliže košu, a u napadu ga možeš staviti u kut i tako donekle zadržati lanjsku formulu. Pitanje je samo može li oscilacijama sklon Artest strpljivo čekati svoj red i držati tricu iznad 35% ili će uzimati nepotrebne šuteve i tako potopiti i svoje postotke i momčad.

159. SHANE BATTIER (HEAT), 38

3&D prototip. Doduše, u ovim poznim godinama D je malo upitan, posebice kada mora čuvati četvorke, ali 3 je s lanjskih 43% bio svemirski.

159. CHASE BUDINGER (WOLVES), 38

On definitivno nikada neće biti obrambeni faktor, ali napadačka raznovrsnost čini ga opasnim igračem – dok god ima i šut i ulaz kao sporedna opcija vrijedi zlata, posebice u momčadi koja već ima ozbiljne udarne opcije u napadu.

159. MARIO CHALMERS (HEAT), 38

Super Mario je odradio još jednu svoju tipičnu sezonu, podnošljivo u oba smjera. Manjak konstante vrišti (ali doslovno, tip nije u stanju spojiti dva poluvremena na istoj razini, kamoli dvije utakmice) da se radi o back-up talentu, ali kontekst ga bez većih problema trpi kao startera.

159. JAMEER NELSON (MAGIC), 38

Ozljeda i godine učinile su svoje, Jameer je pao ispod Felton linije i teško da će ikada više vratiti iznad. Dopusti li mu zdravlje, mogao bi biti solidan back-up koji donosi tricašku podršku, ali obzirom na 31 godinu na leđima nije nemoguće da za par sezona potpuno nestane.

159. RAMON SESSIONS (BOBCATS), 38

U sjeni svega lošega što ih je okruživalo, Bobcatsi se barem mogu pohvaliti jednom činjenicom, a ta je da su imali možda najboljeg back-up playa u ligi. Od kada je dodao i šut iz vana Sessions je praktički osudio sebe na dugu NBA karijeru, što mu je omogućilo da lani čak više minuta odigra kao dvojka uz Walkera nego jedinica. Naravno, to je samo dodatno unakazilo ionako skroman obrambeni “učinak”, ali poanta je da u ovim zrelim godinama igra najbolju košarku života.

159. EVAN TURNER (SIXERS), 38

Turner je dodao nekakvu tricu iz kuta i malo poboljšao omjer asista i izgubljenih u onim svojim bezglavim ulazima, ali to su minimalni pomaci za igrača u trećoj godini. Pogotovo kada u obzir uzmemo da je pri tome promašio gomilu zicera u tim istim jurišima na obruč. To jasno ukazuje da nema fizikalije i atleticizam kojima može pratiti takav kreatorski stil igre, ali, kako nema ni izrazitu specijaliziranu vještinu, što mu drugo preostaje nego igrati svoju igru? U zadnjoj godini rookie ugovora definitivno će imati najviše prilike do sada, možda bude i prva opcija, a to bi pak trebalo značiti da će Sixersi imati jedan od najmanje učinkovitih napada u povijesti košarke.

165. AVERY BRADLEY (CELTICS), 37

Napadački je toliko limitiran (nije šuter za dvojku, nije razigravač za jedinicu) da ga se mora dozirati s klupe, ali obrambeni učinak, posebice kao presing igrača, je neosporan.

165. DANTE CUNNINGHAM (WOLVES), 37

Solidan pick & pop igrač kojem je forte brza obrambena rotacija i solidno kretanje. Nema masu da igra uz Lovea, tako da je čisti luksuz imati ga kao zamjenu na 15 minuta za najboljeg igrača.

165. CARLOS DELFINO (BUCKS), 37

3&D veteran sposoban igrati obje bočne pozicije jednako solidno, lani se u Rocketsima nauživao šutiranjem trica (potegao ih je najviše u karijeri).

165. COURTNEY LEE (CELTICS), 37

3&D opcija koja ima jedan ogroman feler, može obrambeno pokrivati samo poziciju dvojke, što ozbiljno limitira potencijalnu rolu. Ipak, čak i u poprilično mutnom kontekstu Bostona prošle godine, bez playa u blizini i bez uigranog sistema s hrpom novih imena, Lee je tricu gađao standardno dobro i standardno dobro je ganjao protivnika.

169. BRANDON BASS (CELTICS), 36

Veći dio sezone je proveo van forme, što je rezultiralo najgorim skakačkim i obrambenim učincima u karijeri. Dodaj još da nije bilo Ronda da ga hrani u pick & pop akciji i sve je jasno, iza njega je u vjetar bačena sezona iako se u završnici približio onoj staroj formi tako da straha od regresa nema. Osim ako opet preko ljeta više vremena ne provede u kuhinji umjesto u teretani.

169. DEMARRE CARROLL (HAWKS), 36

Godinama se motao po rubovima lige kao podizač energije bez šuta ili stoperskih kvaliteta koje bi mu garantirale posao, ali lani je konačno dobio priliku i iskoristio je. Okružen igračima koji znaju dodati i u sistemu koji nagrađuje kretanje bez lopte Carroll je praktički, kao i Ronnie Brewer godinama prije, uživao u zicerima nakon cutova, dodavši svemu i odličan skakački učinak u napadu za poziciju. Kao šuter je i dalje streaky, ali obrambeno se potvrdio kao odličan 1 na 1 igrač. Uglavnom, Budenholzer će ga definitivno moći uklopiti u svoje planove, a postane li ikada konstantan šuter, nije isključeno da bude i ozbiljna 3&D opcija.

169. NICK COLLISON (THUNDER), 36

Sve manje je aktivan u napadu, ali obrambeno i dalje ostaje stup momčadi, posebice bitan zbog sposobnosti da se šalta s četvorke na peticu bez bitnijih pomaka u učinku.

169. JOHN HENSON (BUCKS), 36

Trebalo mu je neko vrijeme da se razigra, ali potencijal je jasan. Doduše, dok ne doda igru s vrha reketa teško ga je zamisliti u ozbiljnim minutama pored Sandersa, ali dovoljno je pokretan da bude još jedna pick & roll opasnost. Obrambeno pak limita nema – naravno da još nema iskustva i znanja da brani NBA napade i NBA igrače, ali lakoća kojom skuplja stop brojke i lakoća kojom se kreće u obrani jasno ukazuju da Bucksi imaju još jednog defanzivnog asa.

169. BRANDON RUSH (JAZZ), 36

Solidan 3&D igrač koji bi nakon izgubljene sezone u Jazzu mogao dobiti ozbiljne minute, možda čak i u petorci obzirom da je Burks stilom igre više kreator, dok Rushova spot-up igra možda bolje odgovora uz Burkea i Haywarda. Teško da može ponoviti šuterske brojke od prije dvije godine kada je bio možda i najbolji tricaš lige, ali nešto približno bit će sasvim dovoljno, jasno pod uvjetom da ga posljedice ozljede koljena ne uspore do te mjere da bude obrambeno neupotrebljiv.

169. JARED SULLINGER (CELTICS), 36

Obzirom da se može gurati na obje pozicije u obrani, pitanje je samo može li i u NBA početi zabijati s vrha reketa kao što je to radio u NCAA kako bi si osigurao budućnost. Ne uspije li postati pouzdana pick & pop opcija, zbog loše realizacije u reketu bit će tek novi Big Baby.

175. AL-FAROUQ AMINU (PELICANS), 35

Sjajan stoper i fantastičan skakač za poziciju, ali ujedno i igrač manje u napadu.

175. JERRYD BAYLESS (GRIZZLIES), 35

Solidan combo koji je najbolji kada mu dozirate minute i kada ga što manje koristite u roli razigravača. Uvijek može kreirati sebi šut, nikada ne može spojiti dvije iste utakmice za redom.

175. CARON BUTLER (SUNS), 35

Kako kopni tijelo, padaju i učinci, ali dok može zabiti tricu blizu 40% i dok god se zna naći otvoren u kutu, može biti od koristi.

175. PABLO PRIGIONI (KNICKS), 35

40% za tricu, ne gubi lopte i sasvim solidno se lateralno kreće za nekoga s 36 godina tko nikada ranije nije igrao ovakvim ritmom protiv ovakve konkurencije. Jasno, nije opasan kao slasher ili strijelac, ali na 18-20 minuta u stanju je biti rasni general.

175. DERRICK WILLIAMS (WOLVES), 35

Postaje očito da u NBA nikada neće imati poziciju, zbog čega nikada neće moći igrati značajnu rolu kao u NCAA, ali definitivno nije promašaj u rangu Beasleya. U drugoj godini je već puno bolje funkcionirao u obrani, ali i kao stretch opcija, što mu je na kraju krajeva i budućnost. Nikada neće imati idealnu visinu i masu za biti starter pod košem, ali kao zamjena u manjoj roli sasvim solidno kupi skokove i lijepi blokade.

180. BRANDON KNIGHT (BUCKS), 34

Nije playmaker, teško da će ikada i biti, ali je odlična spot-up opcija s potencijalom za igrati kvalitetnu obranu na poziciji na kojoj je to rijetkost. Razvije li se u pravom smjeru, mogao bi biti 3&D play, ostane li to što je, ne gine mu combo rola s klupe.

180. JODIE MEEKS (LAKERS), 34

Još jedna solidna tricaška sezona je sve što ima za prijaviti, nema mišiće za igrati trojku, nema talenta za jedinicu, što mu ozbiljno limitira iskoristivost i svodi ga praktički na šuterskog specijalista za 10-15 minuta na dvojki.

182. TOBIAS HARRIS (MAGIC), 33

Napumpao je brojke po dolasku u Orlando gdje su ga odmah prebacili pod koš gdje se pak puno bolje snašao nego na perimetru. Razvije li ikada šut, a trenutno ima solidnu formu iako ne i domet, mogao bi postati zanimljiva stretch opcija. U suprotnom, Orlando je dobio tek još jednog podizača energije nedovoljnih fizikalija da ostvari značajniji učinak pod košem.

182. KRIS HUMPHRIES (CELTICS), 33

Svojim ganjanjem koševa i skokova nije se uklapao uz Lopeza kojemu je trebao netko voljan raditi prljave poslove i živjeti u sjeni (tu na scenu stupa Evans) tako da je ekspresno zaboravljen u Brooklynu. U Bostonu se pak ne uklapa u smjer u kojem franšiza ide, a visinom ugovora teško da se uklapa u ičije planove. Što je šteta jer se radi o solidnom smetlaru koji će odraditi svoj posao u skoku i obrani ako mu date dovoljno šuteva s vrha reketa.

182. ANTAWN JAMISON (CLIPPERS), 33

I dalje može zabiti dovoljno (sve bolji tricaš, a sve manje u postu, što je logično), ali možete misliti kakvu obranu igra danas, u 38-oj godini. Clippersi su ga potpisali kao zamjenu za Odoma koji izgleda postaje prevelik problem da bi ga se trpilo u svlačionici, igrači su to sličnih vrijednosti za 15-20 minuta (zanimljivo, Odom je jedini preostali FA s vrijednosti iznad 30 bodova), ali Odom bi kao solidan obrambeni igrač bio od puno veće koristi od još jedne stretch opcije (ako ništa drugo, sada barem ne moraju davati minute Mullensu).

182. TERRENCE JONES (ROCKETS), 33

U ono malo prilike što je dobio pokazao je solidnu ruku, sposobnost igranja pod košem u obrani (odlični blokerski postotci) i tijelo koje može držati svoje u skoku (posebice dobar u doskoku na prosjaka). To su idealni atributi za igranje uz Howarda, sada je samo pitanje može li iskoristiti priliku i promovirati se u startera ili će ipak ostati u manjoj ulozi.

182. LUKE RIDNOUR (BUCKS), 33

Opet je igrao previše minuta (ne svojom krivicom), a izgleda da ga slična sudbina čeka i u Bucksima. Iskusan i dokazan veteran koji će odraditi svoje u napadu, problem je samo u tome što nikako da završi u konktekstu u kojem bi se mogao držati svoje uloge i gdje obrambeno ne bi bio razotkriven.

182. NICK YOUNG (LAKERS), 33

Dok Kobe stane na noge on će uzimati najveći broj šuteva s perimetra i pri tome služiti kao idealna zamjena za Bryanta – možda Lakersi neće pobjeđivati, ali će se moći pripremiti na povratak Mambe obzirom da i Young podjednako ne igra obranu, forsira s poludistance (jasno, tu nije ni približno dobar kao Kobe) i ne napada obruč. Šalu na stranu, Kobe je u stanju kreirati šut drugima lakoćom, dok Young taj koncept igre nije i neće shvatiti.

188. JOSE BAREA (WOLVES), 32

Rupetina u obrani, ali i jedan od boljih strijelaca s klupe u lige s ubojitom triple threat kombinacijom ulaza, povratnih i šuta. Prečesto ozljeđen da bi opet mogao odigrati ozbiljnije minute kao u lovu Dallas na naslov.

188. HARRISON BARNES (WARRIORS), 32

Kako je sezona odmicala postajao je sve bolji šuter, a od prvog dana je pokazao volju za radom u obrani. Idealan šesti igrač zbog 3&D kvaliteta, ali i sposobnosti da igra dvije pozicije na kojima stvara mismatch (prejak za mnoge trojke, posebice ove iz drugih postava, plus izvlači četvorke iz reketa i onda ih pretrčava). Nije kreator, ali dovoljno raznovrstan igrač da u pravom sistemu bude opasno oružje.

188. COREY BREWER (WOLVES), 32

Podizač energije koji odrađuje solidan posao u oba smjera iako nije ni klasičan šuter (jedva 30% za tricu u karijeri, a česti airballovi iz otvorenih pozicija jasno ukazuju da se radi o problemu koji neće nestati) i poprilično je precijenjen kao obrambeni igrač (solidan atleta, ali prelagan da bi bio stoper protiv pravih klasa na poziciji trojke).

188. MATT BONNER (SPURS), 32

Stretch četvorka prve klase koja trice ubacuje kao slobodna, tako da mu se može oprostiti što sudjeluje u igri samo u jednom smjeru, a i to samo u jednom segmentu.

188. SAMUEL DALEMBERT (MAVS), 32

Čovjek idealnih fizikalija koji nikada nije dobio pravu priliku, a razlog za to se dijelom krije i u njemu, odnosno u činjenici da mora opaliti svaku loptu koju dobije. Da je ikada smanjio te tendencije da bude crna rupa u napadu, Dalembert bi sigurno ostavio veći trag na ligi zbog neospornih skakačkih i blokerskih kvaliteta.

188. BORIS DIAW (SPURS), 32

Igrač neospornog IQ-a koji sjajno zaokružuje igru u oba smjera – nema tijelo za ozbiljnu ulogu, ali kombinacijom šuta, osjećaja za asist, mase i shvaćanjem kretanja bez lopte čini i sebe i sve oko sebe barem malo boljima. Jasno, u doziranim minutama.

188. SHAUN LIVINGSTON (NETS), 32

Dokazao je da može ostati u komadu, ali i da je u stanju odigrati solidnu košarku u oba smjera. Potpuni manjak šuta limitira mu vrijednost, ali plus je svakako sposobnost da igra tri pozicije u obrani, što otvara dodatne mogućnosti kombiniranja.

188. CJ MILES (CAVS), 32

Došli smo i do prvog igrača bez garantiranog ugovora za iduću sezonu – teoretski Cavsi mogu otpustiti Milesa prije početka sezone bez penala, što je vrlo moguće obzirom da su potpisali Clarka i da planiraju Karaseva dovesti odmah. Opet, imaju upitnu rotaciju na dvojki, a Miles je baš lani počeo zabijati tricu, tako da ga možda ostave kao dežurnog šutera – igrači dostojni rotacijskih minuta rijetko završe na ulici, posebice kada su na ovako skromnom ugovoru (malo iznad veteranskog minimuma).

188. ZAZA PACHULIA (BUCKS), 32

Dokazani back-up centar koji je rupa u napadu, ali i izuzetno koristan u čuvanju sredine u obrani.

197. GLEN DAVIS (MAGIC), 31

Masa mu omogućuje da igra solidnu pozicionu obranu čak i protiv pravih petica, što je uvijek dobro, ali njegova napadačka nesposobnost uvijek će ostati rak-rana. Bit će zanimljivo vidjeti u kakvoj će formi biti nakon ozbiljnih problema sa stopalom.

197. WAYNE ELLINGTON (MAVS), 31

Dobar tricaš koji ima problema pronaći minute zbog nesposobnosti da igra obranu.

197. MAURICE HARKLESS (MAGIC), 31

On za sada donosi gomilu energije i udova na sve strane, ali bez ideje kako to sve skupa pretvoriti u nešto konkretno. Za sada se čini kako će mu puno lakše biti staviti tijelo u službu obrane (lakoćom gomila stop brojke) nego pronaći ulogu u napadu – loš je šuter, a jedini način na koji išta kreira je bezglavi ulaz, sve drugo je tranzicija ili trpanje zicera nakon skoka u napadu.

197. JASON RICHARDSON (SIXERS), 31

Problemi s koljenom su ga pretvorili u sjenu nekadašnjeg igrača, a obzirom da će propustiti i dobar dio nove sezone (možda i cijelu jer nikome nije u interesu da se vraća u ovakvom kontekstu) pitanje je kada ćemo saznati da li mu je išta ostalo u tanku (ako je povijest ikakav pokazatelj – nije).

197. PATRICK PATTERSON (KINGS), 31

Pick & pop specijalac i nemoćan obrambeni igrač na poziciji.

197. BENO UDRIH (KNICKS), 31

Dobar strijelac, ali ako ga koristite kao back-up jedinicu bolje vam je da imate još jednog razigravača na nekoj drugoj poziciji, jednostavno nije siguran s loptom čak ni nakon svih ovih godina.

197. DION WAITERS (CAVS), 31

Iako često nije znao razlikovati dobar od lošeg šuta, Waiters je kao rookie pokazao dovoljno vještina, posebice u spot-up ulozi, koje mu garantiraju budućnost. Problem je samo pronaći mu idealnu rolu i pri tome što manje patiti u obrani gdje je u prvoj godini djelovao totalno izgubljeno.

204. MARCO BELINELLI (SPURS), 30

Solidan šuter s ponekom combo vještinom, dovoljno svestran u napadu da pomogne, ali jednostavno nedovoljno dobar atleta da bi ikada bio koristan u obrani.

204. JORDAN FARMAR (LAKERS), 30

Solidan back-up play koji može vrtiti napad i zabiti tricu.

204. JORDAN HILL (LAKERS), 30

Priče se da radi na šutu, što bi bio sjajan dodatak obzirom da je trenutno limitiran na skakanje i trpanje odbijanaca. Jasno, za biti pick & pop opcija prvo treba moći uhvatiti loptu bez da ti ispadne, što je nešto na čemu još uvijek radi.

204. GREG SMITH (ROCKETS), 30

Solidna masa za back-up centra i kvalitetni smetlarski instinkti čine od njega iskoristivog igrača, iako je upitno kakvu ulogu može imati u Houstonu pored Asika i Howarda. Ni on nema garantiran ugovor i moguće je da ga ne gledamo u dresu Rocketsa iako za njega vrijedi isto što i za Milesa – dokazano korisni igrači rijetko ostanu bez posla, posebice kada su na ovako povoljnim ugovorima.

204. JASON SMITH (PELICANS), 30

Pick & pop igrač sposoban odigrati jednako solidnu obranu na obje pozicije.

204. MO WILLIAMS (BLAZERS), 30

Još uvijek može povremeno upasti u šutersku seriju i opravdati ulogu strijelca s klupe, ali godine čine svoje i teško je računati na njega više od 15 minuta (to nije spriječilo Jazz da ga lani koristi kao startera, što je bila jedna od luđih ideja prošle sezone). Ostane li u komadu, to je točno ono što će trebati Blazersima koji ionako imaju dovoljno opcija na rosteru kroz koje mogu vrtiti napad i tako olakšati život prvenstveno spot-up talentu ovog veterana.

2012-2013 IOR (120-155)

120. TAJ GIBSON (BULLS), 49

Lagani pad u odnosu na prošlu sezonu vezan je isključivo uz činjenicu da je bez Asika u blizini nosio puno veći teret u čuvanju reketa, tako da mu obrambeno-skakački učinci nisu bili na ranijoj spektakularnoj razini. Ali, kao prvi visoki s klupe, usprkos tome što na petici nije ni upola dobar obrambeno kao na četvorci, ovakav igrač čisti je luksuz.

120. ENES KANTER (JAZZ), 49

Kanter je u prvoj godini u limitiranim minutama pokazao izuzetan potencijal u obrani i skoku, a u drugoj sezoni je to potvrdio dodavši i izuzetne napadačke postotke za ovako mladog centra. Ukratko, samo nebo je granica u ligi u kojoj su centri koji igraju u oba smjera rijetkost.

120. GREIVIS VASQUEZ (KINGS), 49

Povećanu minutažu je iskoristio da se nametne kao play s NBA pedigreom, iako je učinkom ostao taman na granici između iskoristivog startnog playa (previše je rupa u njegovoj igri, posebice u obrani) i sjajnog back-upa (izuzetan pick & roll igrač sa solidnim ulazom i šutom).

123. TREVOR ARIZA (WIZARDS), 48

Iako je iza njega još jedna sezona u kojoj ga ozljede nisu mazile, Ariza se opet potvrdio kao izuzetan stoper na perimetru i sve bolji šuter. Tek ulazi u zrelu fazu karijere i spoji li par sezona bez ozljeda, može opet postati dio NBA svakodnevnice.

123. CHAUNCEY BILLUPS (PISTONS), 48

Kao mentor će teško biti od velike koristi obzirom da je upitno hoće li ikada moći spojiti nekoliko mjeseci košarke bez potrebe za medicinskom pauzom. Kada je na parketu, još uvijek je u stanju pomoći, ali sve manje kao kreator.

123. ROBIN LOPEZ (BLAZERS), 48

Uz pomoć minuta i hrpe akcija koje su bivši Hornetsi vrtili za njega nametnuo se kao solidan NBA centar (a ne treba zanemariti ni što je po prvi put u karijeri odigrao sezonu u komadu). Teško može ponoviti sličan učinak u Portlandu gdje će od njega ipak isključivo tražiti da obavlja prljave poslove, ali, da je koristan član rotacije pod košem kada je spreman, više nije sporno.

123. TRISTAN THOMPSON (CAVS), 48

Solidan atleta koji je razvio solidan repertoar poteza u postu i koji bi dodatkom šuta mogao biti četvorka budućnosti Cavsa. Što nas još jednom tjera da se pitamo kako ti ljudi određuju koga će draftati i zašto?

123. MARTELL WEBSTER (WIZARDS), 48

Konačno zdrav nakon 4 sezone kalvarije, Webster je odigrao košarku života u 3&D roli. Kompletni swingman sposoban jednako solidno igrati na obje bočne pozicije, trebao bi nastaviti u ovom ritmu ako ostavi ozljede iza sebe – usprkos popriličnom stažu, tek mu je 26 godina.

128. GERALD HENDERSON (BOBCATS), 47

Trebalo mu je četiri godine, ali Henderson je konačno dodao solidan šut svom repertoaru pretvorivši se tako u dovoljno dobrog strijelca za popuniti poziciju dvojke u startnoj petorci NBA momčadi. Energija i radna etika nikada nisu bili upitni.

128. ANDRE MILLER (NUGGETS), 47

Bez Karla njegova uloga više sigurno neće biti tako značajna, ali i dalje ostaje jedan od boljih back-up playeva u ligi sposoban voditi napad u svim situacijama.

128. EMEKA OKAFOR (WIZARDS), 47

Zdraviji nego inače, Okafor je pomogao da Washington ima jednu od boljih obrana u ligi. Ključ je dijeta, očito se odlučio riješiti viška kilograma i mase zbog kojih nema onu kvalitetu u čuvanju sredine, ali je puno pokretniji igrač koji, što je najvažnije, puno manje opterećuje svoja koljena. U napadu je naravno i dalje ovisan isključivo o drugima.

128. TAYSHAUN PRINCE (GRIZZLIES), 47

Promjena atmosfere nije mu godila, u Memphisu je razotkriven njegov pad kao atlete, time i korisnog igrača jer bez nogu jednostavno ne može kompenzirati manjak šuta. S 33 godine na leđima, nastavak pada je neizbježan, time i pretvaranje u hodajući ugovor.

128. RICKY RUBIO (WOLVES), 47

Super stvar je da postoji njegova drvena ruka, pa tako i Rondo u odnosu na nekoga može izgledati kao Larry Bird što se šuta tiče. Mislim da detaljne analize nisu potrebne jer je svatko tko iole prati ligu dobro upoznat sa situacijom – Ricky ne zna šutirati, njegove brojke su jednostavno užasne (lako što ne može zabiti tricu, nego ne može realizirati ni ulaz) i dok se to ne popravi na barem podnošljivu razinu teško će izaći iz zone graničnog startera. Dodaj na to još i ozljedu zbog koje mu je druga sezona bila identična prvoj i jasno je gdje leži glavni razlog nikakvog napretka u odnosu na rookie godinu. Njegov IQ je vanserijski, igra u obra smjera (barem se trudi – Rubio nije atleta koji bi se ikada mogao razviti u iznadprosječnog braniča na poziciji krcatoj kvalitetnim strijelcima), tako da svakako ima temelje za postati puno bolji igrač, ali, dok god ostvaruje ovakve postotke u najvažnijem segmentu igre, nijedna objektivna analiza ne može ga smatrati ozbiljnom opcijom.

133. ARRON AFFLALO (MAGIC), 46

Solidan 3&D igrač koji zna spustiti loptu na pod, ali je za vašu momčad bolje da to radi što manje – kao što je sezona u Orlandu pokazala, čim od njega tražite više kreacije i čim ga stavljate u manje spot-up situacija, realizatorski postotci tonu. Light verzija Wesa Matthewsa.

133. BRADLEY BEAL (WIZARDS), 46

Odlična rookie sezona, posebice obzirom na ozljede. Kada u prvoj godini u NBA s tek 19 godina na leđima gađate tricu s 39% usprkos ne baš sjajnom kontekstu, onda je jasno da za vas nema zime.

133. ANDRAY BLATCHE (NETS), 46

Oslobođen Washingtona (a i oni njega), Blatche je lani izgledao kao onaj stari igrač što se talenta tiče, samo puno ozbiljniji i puno koncentriraniji na zadanu rolu. Nikada neće biti obrambeni as, jednostavno nema takav stil igre i karakter kojima bi bio od koristi u rovovima, ali da će zabiti svoju kvotu koševa i uhvatiti svoju kvotu skokova, u to nema sumnje.

133. ERIC BLEDSOE (SUNS), 46

U još uvijek limitiranim minutama Bledsoe je pokazao ogroman šuterski napredak i minimalan playmakerski, što znači da je kao startni play još uvijek pod upitnikom, ali ne i kao koristan NBA igrač uže rotacije (praktički, nakon lanjske epizode teško ga je zamisliti kao išta manje od idealnog šestog igrača). Dapače, Bledsoe je u stanju igrati pozitivnu obranu na poziciji, što bi ga moglo promovirati i u startera, jasno u nekakvom sistemu u kojemu se od playa traži da igra isključivo 3&D rolu. Opet, toliko je dobar slasher da nije isključeno kako može postati i adekvatan razigravač, što će u Sunsima definitivno imati vremena pokušati.

133. DEVIN HARRIS (MAVS), 46

Dobru sezonu u ulozi trećeg beka poremetile su kao i obično ozljede, ali, izbjegne li neke veće probleme (u što je ipak teško vjerovati, nakon svih problema njegovo tijelo sigurno je puno starije od ovih 30 godina) Dallas može računati na jednog do najboljih back-up playeva u ligi, čovjeka dovoljno raznovrsnog da može odigrati sve što se od njega traži.

138. DARREN COLLISON (CLIPPERS), 45

Idealna zamjena za Bledsoea, Collison je također limitirani razigravač koji gleda prvo svoj šut, što će idealno doći za drugu postavu Clippersa, ali i za one trenutke kada je Griffin na parketu bez Paula (tada će jednostavno moći vrtiti igru preko njega dok će Collison glumiti running backa i juriti prema sredini nakon Blakeova dodavanja).

138. OJ MAYO (BUCKS), 45

U Dallasu je dobio minute i volumen, ali nije ih iskoristio za išta više od standardnog učinka. Jednom kada su ga obrane prokužile, Mayo je ostao bez rješenja, pretvorivši se u drugom dijelu sezone u spot-up igrača. Što jasno govori da je i kao kreator ograničen na ulogu protiv drugih postava i nešto slobodnijih struktura obrana. Ali, dok gađa tricu preko 40%, vrijedi mjesta u rotaciji.

138. JASON TERRY (NETS), 45

U Bostonu nije bio toliko problem u manjku minuta koliko u manjku akcija (uglavnom je služio kao mamac), ali, bez obzira na sve, dok god gađa između 35% i 40% za tricu može biti koristan igrač. U Netsima možda dobije i poneku minutu kao razigravač, što bi dodatno trebalo zaustaviti propadanje.

141. ELTON BRAND (HAWKS), 44

Napadački učinak mu je danas praktički nebitan, ali obrambeno i dalje drži svoje. Karijera člana top 8 rotacije je gotova, ali kao četvrti ili peti visoki još uvijek može pomoći.

141. JEREMY LIN (ROCKETS), 44

Lin može nabiti brojke ako mu stavite loptu u ruke svaki napad. U Houstonu je lopta s razlogom kod Hardena. 3&D aspekti Linove igre nisu dovoljno dobri da se uklope u takav scenarij. Ergo, Lin je sjajno rješenje za back-up playa.

141. RODNEY STUCKEY (PISTONS), 44

Slično kao i Lin, mora imati loptu u rukama da nabije brojke. Zbog manjka kreativnih bekova u Detroitu, to mu je uspjelo do neke granice i prošle sezone. Ali, stvar je jasna – ako se morate osloniti na igrača bez ijedne vrhunske vještine poput njega kao top 3 opciju, niste ozbiljna momčad.

144. PATRICK BEVERLEY (ROCKETS), 43

Bolji šuter, bolji atleta i bolji terijer od Lina. Ukratko, ima sklop vještina koji se puno bolje uklapa uz Hardena iako ne donosi ništa veću razinu talenta od Jeremya.

144. SPENCER HAWES (SIXERS), 43

Solidan skakač sposoban vrtiti loptu u napadu i zabiti šut s poludistance. Nažalost, ujedno i toliko užasan čuvar obruča da sve te dobre strane prema naprijed bivaju anulirane u ozbiljnim minutama.

144. JJ HICKSON (NUGGETS), 43

Skače, zabija i čine boljim svoju statistiku, ne i momčad.

144. JONAS VALANCIUNAS (RAPTORS), 43

Usprkos ozljedi i neiskustvu u rookie sezoni pokazao da košarku ima u malom prstu – izuzetno tehnički potkovan napadač raznovrsnog repertoara i dovoljno meke ruke da jednoga dana bude nasljednik Ilgauskasa, ali, ono što je najvažnije je količina energije koju ulaže u obranu. Doduše, lani je to uglavnom rezultiralo hrpom pogrešnih rotacija i nepotrebnih faulova, ali s iskustvom će se i to ispraviti.

148. WILSON CHANDLER (NUGGETS), 42

Karl mu je oživio karijeru promoviravši ga u lažnu četvorku – kao swingman Chandler je bio pristojna 3&D opcija sklona mentalnim pogreškama, ali sa sposobnošću da po potrebi igra još jednu poziciju osigurao si je interes mnogih još dugi niz godina.

148. LUIS SCOLA (PACERS), 42

Scola je napadačka klasa kroz koju će Pacersi moći vrtiti napad dok je David West na klupi i to je za ovu momčad neprocjenjivo. Istina, njegova obrana nikada neće biti na potrebnoj razini (tu prije svega mislim na playoff košarku), ali čovjek koji može skočiti, podvaliti asist i uz to ima desetak rješenja u reketu vrijedi zlata. Plus, kao odličan šuter s poludistance Scola se uvijek može uklopiti i u nešto skromniju ulogu. Ukratko, u poznim godinama konačno je završio u situaciji u kojoj se od njega neće tražiti ništa više od onoga što može dati, što znači da bi mogao igrati svoju najbolju košarku još tamo od 2009. kada je bio jedan od boljih igrača Rocketsa.

148. MARCUS THORNTON (KINGS), 42

Marcus Thornton je bek-šuter i to je manje-više to. Čovjek nema savjest otprilike kao ni JR Smith, a otprilike je i jednako dobar u kreiranju šuteva za sebe (uzimanje istih da ne spominjem). Razlika je samo u dvije stvari – Smith ima idealne fizikalije za swingmana koje mu olakšavaju život u svakom pogledu u ligi u kojoj su atleticizam i fizikalije svetinja, plus uvijek je bio dio rostera koji su se borili za nešto (Nuggetsi, Knicksi) za razliku od Thorntona koji još nije zaigrao u playoffu i koji je dijelom i zbog toga često ignoriran od strane šire javnosti.

151. LANCE STEPHENSON (PACERS), 41

Pacersi su uspjeli njegovu energiju usmjeriti u obranu, dobivši tako solidnog stopera i podizača energije iz igrača kojem je malo nedostajalo da postane izgubljen slučaj. Stephenson je svojevremeno bio legenda srednjoškolske košarke i trpao je lakoćom na toj razini, ali budućnost mu ovisi o tome koliko će postati pouzdana 3&D opcija (šut mu je sve bolji) i koliko će naučiti kontrolirati divlju stranu (i dalje obožava kreirati iz ulaza, ali omjer izgubljenih lopti i asista jasno govori da bi mu bolje bilo potpuno se posvetiti životu na perimetru).

151. DORELL WRIGHT (BLAZERS), 41

Spot-up specijalist dodatno zanimljiv zbog mogućnosti da igra lažnu četvorku.

153. RAYMOND FELTON (KNICKS), 40

Dovoljno brz da baci poneku povratnu, dovoljno sposoban da vrti pick & roll i dovoljno dobar šuter da zabije poneku tricu – to je ukratko opis kralja prosječnosti, čovjeka koji čak i doslovno s ovih 40 bodova drži crtu razdvajanja između playeva za popunu petorke i back-up talenta (s tim da je obzirom na godine i konstituciju i sam sve bliži ulozi back-upa).

153. MICHAEL KIDD-GILCHRIST (BOBCATS), 40

Doda li ikada šut, mogao bi postati ozbiljna opcija zbog izuzetnih fizikalija i fantastičnog prvog koraka koje malo koja trojka u ligi može braniti. MKG je kvalitetan dribler, problem je samo što mu nitko ne otvara prostor za ulaze jer se nitko ne boji njegova šuta. Tako da je do sada najveća njegova vrijednost skrivena u izuzetnom skoku za poziciju i energiji koju ulaže u obranu.

153. STEVE NOVAK (RAPTORS), 40

Novak je u ligi samo iz jednog razloga – zabija trice preko 40% zatvorenih očiju. Obrambeno je sasvim pristojan sistemski igrač, posebice kada igra na trojki gdje ne dolazi do izražaja manjak mišića, a onaj vezan uz manjak eksplozivnosti puno je lakše sakriti s dva visoka iza leđa.

2012-2013 IOR (87-119)

87. DERRICK FAVORS (JAZZ), 59

Nakon još jedne solidne sezone pripreme za važniju ulogu u NBA, u kojoj je samim svojim prisustvom činio obranu Jazza boljom (što ne smijemo odmah zamijeniti za odličnu obrambenu igru – do sada je sama činjenica što je ulazio u igru umjesto obrambenih upitnika poput Millsapa i Jeffersona bila zaslužna za povoljan dojam, ali tek sada, kada bude nosio svu odgovornost za obranu, znat ćemo koliko je stvarno dobar), Favors u novoj sezoni mora dokazati da je sposoban odraditi posao na obje strane. Bude li pola igrača kakav može biti, obzirom na rijetku kombinaciju atleticizma i snage, u startu govorimo o double-double mašini vrijednoj 80 bodova.

87. JRUE HOLIDAY (PELICANS), 59

Slučajni all-star iza sebe ima još jednu ne pretjerano efikasnu sezonu u kojoj je prije svega pumpao brojke čistim volumenom lopti i akcije koje je trošio. Pozitivno je što je u svemu tome dokazao da može biti kvalitetan slash & kick play, kao i što mu šuterski učinci nisu potonuli usprkos teretu kojega je nosio (doduše, potopili su momčad, ali to nije njegova krivica). Dakle, ostao je u skladu s onim solidnim igračem u oba smjera koji je i bio, što je daleko od all-star klase, ali i dalje ima svoju vrijednost, posebice u ligi gdje rijetko koji igrač sposoban igrati playa može biti od koristi u obrani. Uglavnom, nova uprava Sixersa s pravom je zaključila da je Holiday dosegao svoj vrh i da im njegov ugovor u budućnosti više šteti nego koristi, a Jrue će nastaviti biti solidan, možda i solidniji obzirom na više opcija i novi sistem, u New Orleansu.

89. ANDREW BOGUT (WARRIORS), 58

Bogut u zadnje dvije sezone nije odigrao dovoljno utakmica da bi ga uopće ozbiljnije skautirali, ali, kako je ovaj trend s ozljedama nešto što u njegovom slučaju traje cijelu karijeru, bojim se da bi ova faza igrača zadatka mogla postati uobičajena. Obzirom da se u playoffu jasno vidjeli što on znači za Warriorse, radi se o pravoj tragediji – razlika između polomljenog Boguta i onog dovoljno zdravog barem da čuva reket, razlika je između ispadanja u prvom krugu i uključenja u borbu za vrh.

89. CHANDLER PARSONS (ROCKETS), 58

Solidan all-round i sve bolji šuter koji bi ove sezone uz Dwighta trebao probiti granicu od 40% za tricu. Ukratko, idealan dodatak uz udarni dvojac, MVP lige ako ćemo u obzir uzeti produkciju na osnovi plaće.

91. RAY ALLEN (HEAT), 57

Da, odigrao je još jednu solidnu veteransku sezonu usprkos tome što se od njega nije tražilo ni upola kao u Bostonu (praktički, Ray je danas specijalist i ništa više), ali, kao što je Finale pokazalo, čak i u limitiranim ulogama od njega dobivate vrhunska izdanja.

91. DANNY GREEN (SPURS), 57

Nesuđeni MVP Finala razvio se u prototip 3&D igrača – limitiran u oba smjera da ikada bude nešto više od igrača za popunu petorke (nema vrhunsku dozu atleticizma za dominaciju u obrani, niti kreativnu crtu za biti opcija u napadu), ali i toliko koristan u oba smjera da boljeg igrača zadataka ne možete napraviti ni u laboratoriju (osim, naravno, ako nemate pristup Popovom kabinetu). Ukratko, odličan zonski obrambeni igrač i sjajan tricaš.

91. WESLEY MATTHEWS (BLAZERS), 57

Ima sve predispozicije da bude najbolja 3&D dvojka u ligi, samo što je to teško uočiti u Portlandu, pogotovo kada taj Portland dvije godine za redom nije u stanju ni prismrditi playoffu. Ova sezona bi to mogla promijeniti – Blazersi su spremni, a okružen talentom, Matthews bi konačno i najširoj javnosti (koja ga dan-danas toliko ignorira da neki mrtvo-hladno govore kako će McCollum startati i kako je to najbolje za Blazerse, što je totalni nonsens) trebao povrditi kvalitete. Koje čak nadmašuju one 3&D igrača – osim sjajnog šuta za tri i solidne obrane, Matthews posjeduje i dozu kreativnosti kada treba napasti obruč koja u malim količinama može biti dodatno oružje Portlanda.

91. JJ REDICK (CLIPPERS), 57

Super kako su na listi zaredali ovi spot-up majstori, a JJ je možda najbolji od svih. U Clippersima ima priliku dokazati i da je kompletan košarkaš – obrambeno će uvijek predstavljati problem 1 na 1, ali u pravom sistemu to se može dovoljno dobro sakriti da onaj vanserijski šut dođe potpuno do izražaja.

95. JARED DUDLEY (CLIPPERS), 56

Razvivši se tijekom godina iz podizača energije u sjajnog šutera, Dudley je postao jedan od boljih 3&D igrača u ligi, uz to i jedan od onih s najvećim IQ-om, što je posebno bitno za igru u obrani.

95. ERSAN ILYASOVA (BUCKS), 56

Obrambeno upitan, skakački nestalan, Ersan je teško u stanju nositi Buckse, ali kao stretch četvorka danas je jedan od najboljih. Problem je samo što i dalje igra previše minuta, pogotovo startnih, ali to bi se trebalo riješiti samo od sebe kada postane zamjena za Hensona – tada će Bucksi stvarno imati dobru opciju s klupe, iako poprilično skupu.

97. DEANDRE JORDAN (CLIPPERS), 55

Čovjek o kojem ovisi putanja Clippersa više nego od Griffina i Paula – čak i da Blake postane igrač bez mane, ne može izrasti u peticu sposobnu čuvati reket. A bez takve se teško može do kraja u ovakvoj konkurenciji. Jordan nema problema s talentom – toliko je moćan atleta da bez problema zabija svoju kvotu u napadu iako ima drvene ruke. Njegov problem je i dalje neshvaćanje obrambene uloge i čitanje igre, što se može popraviti u pravom sistemu. I tu na scenu stupa Doc – postane li DeAndre konačno ono što se od njega očekuje svih ovih godina, eto još jedne potvrde koliko je Del Negro sputavao ovu momčad. Ne napravi li korak naprijed, vrijeme je da Clippersi pronađu bolju opciju.

97. JAVALE MCGEE (NUGGETS), 55

Srećom po Jordana, dok je McGee u blizini nitko ga neće optužiti za neostvarene obrambene potencijale. JaVale je čak nešto i spretniji u napadu, s povremenim pivotom ili horokom, ali učinak u obrani i dalje ostvaruju isključivo na račun fizikalija, odnosno blokada. Uspije li ikada shvatiti igru u obrani (a tu na scenu stupa Shaw koji itekako zna koliko je to bitno i koji upravo iza sebe ima epizodu s Hibbertom kojemu je pomogao da postane jedan od najboljih obrambenih visokih u ligi), onda je Denver pogodio s onim ugovorom. Inače, iduća sezona bi stvarno mogla biti posebna budu li svi zdravi, s gomilom izazivača i gomilom momčadi koje love playoff, a još bi bolja mogla biti ako DeAndre i JaVale, taman u godinama kada se i takva čuda događaju, postanu ozbiljni centri.

99. DEMAR DEROZAN (RAPTORS), 54

Zanimljiv slučaj igrača koji nije specijalist u ničemu bitnome (nema šut za tri, nije stoper, nije kreator), a opet ima neograničenu minutažu i povjerenje trenera. S novom upravom možda su njegovi dani kao ozbiljne opcije konačno gotovi, što je definitivno dobra vijest za Toronto. Doduše, ostaje im njegov ugovor kao podsjetnik na svu genijalnost Bryana Colangela, tako da će Casey morati naći načina još više uposliti njegove solidne fizikalije kako bi ga pretvorio barem u korisnog obrambenog igrača.

99. MIKE DUNLEAVY (BULLS), 54

Teško je predvidjeti kako će se njegove olovne noge uklopiti u obranu Bullsa, ali ne treba biti posebno pametan za zaključiti kako će se njegov šut i IQ uklopiti u napad.

99. TYREKE EVANS (PELICANS), 54

Nakon dvije godine stagnacije, čak i nazadovanja (dobrim dijelom uzrokovanog ozljedama), Evans je lani konačno napadački odigrao iznadprosječnu košarku dodavši slash & kick igri i solidan šut. Doduše, sve to skupa ne izgleda sjajno i dobrim dijelom je bazirano na minutama u očajnom kontekstu, ali recimo da taj njegov triple threat potencijal zaslužuje priliku. Međutim, zaslužuje li onakav ugovor igrač koji obrambeno ne donosi ništa, zahtijeva loptu da bi bio koristan (dakle, idealan je za rolu šestog igrača) i uz to je toliko ovisan o fizikalijama da ga i najmanja ozljeda može značajno usporiti?

99. JEFF GREEN (CELTICS), 54

Dobivši priliku da konačno zaigra na svojoj očito prirodnoj NBA poziciji, Green je pokazao solidne 3&D potencijale, ali i povremene naznake kreativnosti koje će u novoj sezoni u kojoj će praktički postati prva opcija Bostona biti ozbiljno testirane (drugim riječima, preživi li sljedeću sezonu ili možda čak napreduje, Green će potvrditi klasu).

99. JARRETT JACK (CAVS), 54

Kralj jednosmjernih combo-bekova – Jack ne igra ozbiljnu obranu, ali zato je u stanju trpati sa svih pozicija.

99. SHAWN MARION (MAVS), 54

Iako mu je tijelo već u ozbiljnom stadiju raspadanja, Shawn i dalje nalazi načina biti koristan obrambeni igrač i staviti se u pozicije za zabiti dovoljno zicera. Hall of fame karijera.

99. JEFF TEAGUE (HAWKS), 54

Ovoljetnu sapunicu na stranu, Teague je dovoljno solidan 3&D play, s dovoljno dobrim ulazom, da održava napad podmazanim.

99. KLAY THOMPSON (WARRIORS), 54

Nije kreator ni stoper, niti ima razinu talenta koja ukazuje da bi se takvo stanje u budućnosti moglo promijeniti, ali, ima ono nešto itekako bitno za poziciju beka-šutera – šut. Daleko od toga da je igrač bez all-round talenta, nego jednostavno razloga za potenciranjem ičega drugog osim šuta za tri trenutno nema.

107. CHRIS ANDERSEN (HEAT), 53

Brojke o nizu pobjeda Heata nakon njegovog priključenja momčadi dobro su nam poznate, kao i činjenica da je u stanju za 15 minuta napraviti više nego mnogi u 40. Birdman je uvijek bio koristan igrač koji je znao istkanuti svoje pluseve i sakriti mane, a uz LeBrona i Wadea to je sve postalo još puno lakše.

107. BRANDON JENNINGS (PISTONS), 53

Kada bi manje potezao, možda bi njegov solidan playmakerski talent došao više do izražaja, a potpuni nedostatak obrane ostao skriven. Ovako, svi sve znamo, kralj praznih brojki koje u 2013. više nikome ne bi trebale imponirati. Jasmin Repeša je možda bio malo previše strog kada je rekao da mali nikada neće biti košarkaš, ali sada barem znamo na što je mislio.

107. KOSTA KOUFOS (GRIZZLIES), 53

Igra obranu, kupi skokove, zabija ono što mora – imati ovakvog back-up centra danas je luksuz.

107. GERALD WALLACE (CELTICS), 53

Kako godine malo po malo oduzimaju eksplozivnost, nedostatak šuta sve više dolazi do izražaja. Danas je u takvoj situacija da je nemoguće zamisliti kako će uopće konkurirati Jeffu Greenu za ulogu startera (osim ako Brad Stevens ipak nije takav genije kakvim ga najavljuju pa u pokušaju da iscijedi par pobjeda žrtvuje Greena pod košem).

111. MATT BARNES (CLIPPERS), 52

Reći za Barnesa da je 3&D igrač malo je pretjerano obzirom da za takvu ulogu ipak treba imati određenu disciplinu u igri koju Barnes, vječni anarhista koja uživa u čitanju obrana i pronalaženju laganih situacija za realizaciju nikada neće imati, ali izgleda da je pod stare dane ipak spreman energiju usmjeriti u obranu i više visiti na perimetru (lani je po drugi put u karijeri potezao iznad 4 trice po utakmici, što je uspio još samo jednom prije, kod D’Antonia u Phoenixu).

111. NATE ROBINSON (NUGGETS), 52

Nate je pod stare dane otkrio da svojom igrom može biti koristan NBA igrač, ali, njegov stil, iako zadnje dvije sezone donosi stabilan učinak, očito ne garantira stabilnost vlasniku. Što je i razumljivo, Robinson je u godinama kada eksplozivnost ovakvim mini-bekovima kopni, ali, izbjegne li ozbiljne ozljede i dobije li uopće priliku u nakrcanoj vanjskoj liniji Denvera, u sebi sigurno ima još par inspirativnih sezona.

111. ISAIAH THOMAS (KINGS), 52

Da je mali najveća obrambena rupa na rosteru punom takvih nije tajna, ali istovremeno je i neustrašivi slasher, dobar šuter i uopće napadač zavidnog broja kvalitetnih rješenja.

114. OMER ASIK (ROCKETS), 51

Kombinacijom skoka i obrane Asik se potvrdio kao solidna opcija za zaokružiti petorku ako vam treba petica. A kako Houstonu ne treba, a kako je Omer očito prekvalificiran za back-up rolu, jedan od zanimljivih sporednih aspekata sezone bit će pratiti kako se sapunica u Houstonu razvija.

114. JOSE CALDERON (MAVS), 51

Što stariji, to šuterski bolji, ali i obrambeno nepodnošljivo loš. Kako će Carlisle skrpati solidnu momčad oko njega i Ellisa ostaje pitanje, za sada samo znamo da će njegov pick & roll s Dirkom nakon lanjskog mučenja s Collisonom izgledati kao da su zamijenili posao kod privatnika državnom službom.

114. NIKOLA VUCEVIC (MAGIC), 51

The Russian je hrpu minuta iskoristio za skupljanje ogromne količine skokova, usput se nametnuvši kao potencijalno ozbiljna obrambena opcija (još nema 23 godine, tako da ima dovoljno vremena naučiti igrati centra usprkos limitiranom atleticizmu). Napadački nije ni blizu toliki potencijal, ali solidne ruke ukazuju da kao sporedna opcija uvijek može ubaciti dovoljno. Štoviše, razvije li šut s poludistance u standardno oružje (a a lani je bio sasvim solidan usprkos poprilično nepotrebnom broju nerezonskih pokušaja) i tako postane pick & pop prijetnja, Magic je pronašao bitan dio svoje budućnosti.

117. ED DAVIS (GRIZZLIES), 50

Trebale su tri sezone, ali je Davis konačno uspio – postao je agresivan, što je uvijek solidne skakačke brojke učinilo vidljivijima, istaknuvši usput sjajne blokerske intinkte i lakoću trpanja otpadaka. Ukratko, luksuz kao back-up četvorka.

117. CARL LANDRY (KINGS), 50

Carl Landry svoju solidnu napadačku igru i nešto manje solidnu obranu odvodi u Sacramento gdje baš nije jasna njegova uloga obzirom na hrpu sličnih visokih na rosteru. On će svojih 20 minuta uvijek iskoristiti za nabiti brojke, posebice jer druge postave nisu navikle igrati protiv ovakvog majstora pivotiranja i igre leđima košu, ali, usprkos vezi s trenerom Maloneom, njegov ugovor ostaje jedna od većih zagonetki ljeta.

117. THABO SEFOLOSHA (THUNDER), 50

Drugu sezonu za redom gađao je tricu iznad 40%, što ga uz sjajnu obranu ističe kao idealnu 3&D opciju uz Duranta i Westbrooka. Ipak, razlog zašto nije u klasi jednog Greena krije se u tome što previše bira šuteve, čime često šteti momčadi. Uz potrošače kao KD ili Russ se to ne osjeti previše, ali i playoff je pokazao da igrač koji bira siutacije iz kojih će šutirati često više smeta nego koristi u napadu. Obzirom da je očito kako ima šut za tri, pitanje je čemu takva mizerna potrošnja – da li se radi o planu na razini momčadi, njegovom osobnom cilju kako bi nabio što bolju statistiku ili nečem trećem?

2012-2013 IOR (62-86)

62. ERIC GORDON (PELICANS), 69

Ovaj put ne samo da nije bio zdrav, nego je i ono što je igrao odigrao kao klasični combo, s niskim postotcima i puno izgubljenih lopti. Nastavi li karijera u ovom smjeru, možda on bude čovjek koji će završiti na klupu u ulozi šestog igrača umjesto Evansa (ako ga prije toga ne trejdaju).

62. NENE HILARIO (WIZARDS), 69

Relativno zdrav, nije imao svoju klasičnu sezonu što se tiče vrhunske realizacije u reketu, ali je sve kompenzirao veteranskim iskustvom, praktički je on bio srce napada i primarni kreator sve dok Wall nije došao sebi, a uz to je odradio standardno solidan posao u guranju u sredini.

62. ANDERSON VAREJAO (CAVS), 69

Do ozljede je imao najbolju sezonu karijere, i skakački i napadački. Doduše, postotci su malo pali, ali ne drastično obzirom na povećanu ulogu i potrošnju.

65. KEVIN MARTIN (WOLVES), 68

Gospodin učinkovitost nestao je u playoffu, uostalom kao i svi igrači Thundera koji se ne zovu Durant – samo najveće klase mogu bezbrižno preživjeti naglu promjenu sistema koju je u njihovom slučaju izazvao izostanak Westbrooka. Međutim, još jednom je pokazao rijetku sposobnost učinkovitog trpanja iz spot-up situacija – možda više ne ide na liniju slobodnih kao nekada u naponu snage, ali sve kompenzira nikada boljim šutom za tri. Uglavnom, kao sporedna opcija pored osovine Rubio-Love-Peković trebao bi ponoviti lanjsku sezonu, što je još jedan razlog zašto je Wolvese teško zamisliti bez playoffa, bez obzira na upitnu obranu bez Kirilenka.

65. JOHN WALL (WIZARDS), 68

Sklonost ozljedama mu je ukrala dobar dio mladosti, a obzirom na rostere kojih je bio dio prve dvije sezone, pitanje je koliko je Wall stvarno napredovao, odnosno koliko su lanjske kvalitetnije igre tek rezultat okruženosti igračima koji znaju što rade? Odgovor bi trebala dati nova sezona u kojoj bi uz pomoć sreće (čitaj – bez ozljeda) konačno trebao opravdati poziciju prvog picka (i bahati ugovor koji je potpisao), a prošla je usprkos relativno malom uzorku dala razloge za optimizam – Wall je srezao količinu izgubljenih, povećao broj asista i popravio šut (doduše, tricu još uvijek ne može zabiti). To je dobar smjer, ali budući skok u učinku ipak bi trebao biti nešto veći, veći nego što ijedne brojke koje do sada imamo mogu predvidjeti, kako bi ga mogli smatrati potencijalom za top 10 playa (tu mu može pomoći igra u obrani, gdje još uvijek nije stavio idealne atletske potencijale u službu kolektiva).

65. BRANDAN WRIGHT (MAVS), 68

Još jedan u nizu koji sjajno koristi limitiranu ulogu – zahvaljujući Carlisleu koji mu je doslovno spasio karijeru (nakon što su ga ozljede uništile tijekom prve 4 godine u ligi činilo se da je u pitanju još jedan promašaj, ali od dolaska u Dallas Wright opravdava visoki lutrijski pick kojim je izabran), čovjek u manje od 20 minuta akcije napravi toliko toga u oba smjera da ga svaka statistika, pa čak i ova dobrim dijelom bazirana na +/- brojkama i dodatnim bodovima za minute vidi kao top 100 igrača (drugim riječima, da igra 36 minuta umjesto 18, učinak bi mu bio 17 koševa, 8 skokova i 2.5 blokada uz IOR oko 90 – jasno, ovakve stvari ne idu linerano, uz veću odgovornost zasigurno bi teže ostvarivao ovako suludo dobre realizatorske postoke, ali neosporno je kako se radi o trenutno jednom od podcijenjenijih igrača u NBA).

68. DAMIAN LILLARD (BLAZERS), 67

Jedan od razloga ovako sjajne rookie sezone krije se u minutama, stoga će zanimljivo biti vidjeti hoće li i s Mo Williamsom iza leđa igrati sličnu ulogu maratonca. Opet, čak i sa smanjenim volumenom akcije, nema razloga da ne uđe u top 50 – odličan je šuter, ali postotci to još ne pokazuju, što bi se moglo promijeniti sada kada na rosteru bude više izbora i kada će morati nositi manje tereta (odnosno kada više spot-up šanse zamijene previše iso košarke). Plus, obrambeno je bio rupa, ali to je za rookiea normalno, bitno da je pokazao sposobnosti i volju za igrati obranu, što znači da bi u drugoj sezoni i tu mogao napredovati.

68. LOUIS WILLIAMS (HAWKS), 67

Prije nego se polomio odrađivao je svoju standardnu sezonu, s nešto boljim postotcima zbog drugačije uloge (u Sixersima je služio isključivo kao combo kojemu je prvi zadatak bio zabijati, u Atlanti je lani morao i razigravati u sistemu koji ga je stavljao više u spot-up nego iso situacije), iako ne bitno drugačije – i dalje su njegovi ulasci s klupe bili ključni za pokretanje momčadi. U biti, svatko tko je gledao Hawkse prije i nakon njegove ozljede zna o čemu pričam – čak i kada nije bio vruć (a kada bi stalno bio vruć, onda bi bio Iverson, a ne Williams), Lou je šutom za tri odvlačio pažnju obrana, a uz sve je odrađivao i ogroman posao kao presing igrač, što je još jedna novost u odnosu na dane u Philadelphiji. Na startu će sigurno i dalje osjećati posljedice ozljede, što bi se moglo vidjeti na ulazima i slobodnima, ali šuterski je dovoljno dobar da pokrije sve minuse dok ne dođe u punu formu.

70. GORAN DRAGIĆ (SUNS), 66

Imam osjećaj da je lista krcata playevima, što jasno govori koliko je ovaj novi pick & roll smjer s novim sudačkim kriterijima olakšao život bekovima koji znaju driblati i šutirati. Naći kvalitetnog playa lakše je nego ikada prije, što je u jednu ruku dobro, a u drugu samu poziciju čini najmanje bitnom za sklapanje šampionskog rostera. Dokaz je i Dragić koji je odradio sezonu karijere u Sunsima, jednostavno nabivši brojke. Koje su solidne, ali i nebitne.

71. ANDRE DRUMMOND (PISTONS), 65

O njemu ne treba dodati ništa, suludi učinak za rookiea u rangu najvećih svih vremena, čista korist (osim kada završi na liniji). Momak je do jučer bio tinejđer, a od šale može imati double-double samo da stoji pod košem plus drži zatvoren reket (iz dana u dan će činjenica da su ga Pistonsi dobili kao 9. na draftu biti sve apsurdnija i time samo još jednom opravdati svakog GM-a koji će posegnuti za drvetom 15 pickova pre-rano). Dakle, sada je stvar samo u razvoju, a tu su bitni on i Pistonsi, nitko treći.

71. JR SMITH (KNICKS), 65

Čovjek je ušao u zlatne godine za swingmana, što se osjetilo i na brojkama, ali i na igri. Zreliji nego ikada, Smith nije odjednom postao stoper ili nesebični kreator, ali je dodao jednu dozu all-round učinka oko uvijek solidnog šuta iz vana. Problem i dalje ostaje selekcija šuta unutar perimetra, gdje se često zaigra, ali dok češće napada obruč (poduplao količinu slobodnih), sve se to da sakriti. Ukratko, iako nije službeno startao, Smith je konačno dokazao da može biti starter u ovoj ligi, što je nešto na što se čeka još od prvih dana kada je potezao (i zabijao) trice s 9 metara u New Orleansu (oduvijek je imao idealnu kombinaciju talenta i fizikalija, šteta što to glava nije nikada bila u stanju pratiti, a još je veća šteta što su već počele napadati ozljede koje bi ovu zlatnu fazu karijere mogle bitno skratiti).

73. MARCIN GORTAT (SUNS), 63

U jednom poprilično lošem kontekstu (gomila ozljeda, momčad bez sistema što visoke uvijek košta statistički jer im bekovi manje dodaju loptu), Gortat je usprkos svemu odigrao solidnu sezonu dokazavši se još jednom kao dovoljno dobar realizator, skakač i obrambeni igrač vrijedna uloge u sredini u nekoj puno boljoj situaciji.

73. KYLE LOWRY (RAPTORS), 63

Da može ostati u komadu i da se u stanju koncentrirati samo na košarku, Lowry bi zbog svojih all-round kvaliteta danas bio top 10 play lige bez ikakvih problema. Ovako, dok god tjera svakog trenera da mu reže minute i dok propušta utakmice, stavlja nas u poziciju da zamišljamo što bi bilo kada bi one epizode od mjesec dana u kojima izgleda kao all-star uspio razvući na cijelu godinu. Njegov samoubilački stil igre s gomilom skokova, žilava obrana i kvalitetan šut za tri uz školsku slash & kick igru s jedne strane generiraju sjajne brojke, a s druge hrpa nerezonskih šuteva i glupih pogrešaka (posebice u tranziciji, što s razlogom izluđuje sve oko njega) sve to skupa umanjuju. Može li ovo biti sezona u kojoj će se sve konačno poklopiti? Ako je odgovor da, onda Raptorsi definitivno spadaju u playoff na Istoku.

73. STEVE NASH (LAKERS), 63

A što se drugo moglo i očekivati osim raspada? Čovjek njegovih godina dolazi u novi sistem, i to u situaciju daleko od idealne. I onda se još polomi na startu sezone. Kad dodaš još i hrpu privatnih problema koji su se odvijali paralelno s onima na parketu, jasno je kako bi Stevan prošlu godinu najradije zaboravio. I mi s njim, s tim da je povratak na razinu od prije dvije sezone teorijski nemoguć – ako ga zdravlje posluži možda ostvari bolji učinak od lanjskog, ali dani kada je vodio momčadi u playoff su prošlost.

76. VINCE CARTER (MAVS), 62

Dobri stari Vince uživa u zadnjoj fazi karijere, kao šesti igrač i lider klupe donosi sve što treba momčadi koja osim Dirka već dvije godine nema rasne napadačke opcije. Uz to što tricu gađa s 40%, igra i solidnu obranu, što je više nego dovoljno da ga Carlisle i u 36-oj godini koristi kao treću opciju.

76. AMARE STOUDEMIRE (KNICKS), 62

Prošlu sezonu praktički nije ni igrao (što se pokazalo dobrim za Knickse, koji su tako izbjegli muke u svlačionici i sukobe s aparatima za gašenje požara), tako da je teško reći što je Amare danas, osim reprezentativca Izraela. Kreator nije bio nikada, a niti čovjek za odrađivati prljave poslove. Praktički, on stoji pored reketa, čeka zicer i realizira ga iako u nogama više nema ni pola one nekadašnje eksplozivnosti. Kada bi skakao i igrao obranu, mogao bi biti koristan u roli koju npr. u Dallasu ima Brandan Wright, ali tražiti od Amarea da skače i igra obranu je kao da od prosječnog čitatelja ispodobruca.com tražite da izvuče glavu iz anusa.

78. CARLOS BOOZER (BULLS), 61

Carlos je bez Rosea u blizini odigrao najgoru sezonu karijere napadački gledano, što samo potvrđuje one stare teze da je time slabiji što je pritisak veći. Još uvijek odlično skače, ali još uvijek ne igra obranu, što će se obzirom na godine sve više osjetiti na njegovom učinku (i minutama). Uglavnom, možda mu Roseov povratak pomogne da zabije poneki šut s poludistance viška, ali gubitak atleticizma je neminovan, što znači da će iz godine u godinu Bullsi od njega imati sve manje i manje koristi. To pak znači da je moguća i amnestija iduće ljeto koja bi, puste li i Denga, Bullsima otvorila opciju uključenja u tržnicu (možeš mislit).

78. AMIR JOHNSON (RAPTORS), 61

Čovjek je šljaker i podizač energije koji je uvijek odrađivao svoje u skoku i obrani (nije specijalist ni u jednom segmentu, ali je solidan), ali dodavši ubojit šut s poludistance postao je praktički idealna startna četvorka ako vam treba zaokružiti petorku. Još jedan razlog zašto ne treba podcijeniti Toronto.

78. LARRY SANDERS (BUCKS), 61

Sve bolji kao realizator u pick & roll igri, već opjevan kao zaštitnik reketa. Problem s njim je što u napadu nema talenta za biti išta više od smetlara, dok je u obrani još uvijek itekako ranjiv izvan reketa. Ovo prvo će biti teško popraviti, ovo drugo bi s Johnom Hensonom trebalo biti riješeno. Sve u svemu, koristan igrač, ali ujedno i zahtjevan ako slažete ostatak rostera oko njega.

81. TONY ALLEN (GRIZZLIES), 60

I dalje je u stanju udaviti vas na perimetru, i dalje je u stanju baciti airball s perimetra iako nema nikoga na tri metra od njega.

81. DEMARCUS COUSINS (KINGS), 60

Tri godine u ligi, tri iste bezvezne sezone. I dalje nema selekciju šuta, i dalje previše faulira, i dalje ne igra obranu. Naravno, potencijal da sve ovo odrađuje iznad prosjeka vidljiv je iz aviona – često ga uspoređujemo sa Zachom Randolphom jer su oba problematični tipovi kojima je trebalo poprilično vremena da sazriju (ako ćemo se držati ove analogije, onda će Cousinsu trebati još 6 sezona da počne igrati kako zna), samo što Randolph nikada nije imao ovakav šuterski raspon, pregled igre, osjećaj za asist i idealne fizikalije za visokog.

81. JAMAL CRAWFORD (CLIPPERS), 60

Nakon jedne od najgorih sezona – jedna od najboljih. Što idealno opisuje i njegov stil igre koji je ili totalni pogodak ili totalni promašaj, nema sredine. Rijetko kvalitetan iso igrač koji može nositi vaš napad 20 minuta po večeri i koji si može kreirati “kvalitetan” šut zatvoren u kartonsku kutiju.

81. MONTA ELLIS (MAVS), 60

Monta je sličan Jamalu što se lakoće kreiranja šuta tiče, ali uglavnom ima problema s realizacijom. Ono po čemu je definitivno bolji je kreatorski dio igre – čovjek je podcijenjen playmaker. Problem je samo što je opet završio u situaciji u kojoj njegove dobre strane neće doći do izražaja (kreacija), ali hoće one loše (realizacija, obrana – uloga startne dvojke jednostavno nije za njega).

81. KYLE KORVER (HAWKS), 60

3&D doktor (jasno, ako ga sakrijete u obrani gdje ne može čuvati prve opcije, ali je sjajan kao timski igrač). Bez premca najbolji specijalist za tricu zadnjih 5-6 sezona – usprkos poznim godinama sigurno u sebi ima još 1-2 vrhunske prezentacije catch & shoot košarkaške umjetnosti.

81. KEMBA WALKER (BOBCATS), 60

Još nije odgovorio na pitanje da li je startni play, ali da može zabijati lakoćom na NBA razini to je već svima jasno. Jedini problem što to za sada uglavnom radi šutevima s poludistance koji, ma koliko spektakularno izgledali, nisu ni izbliza učinkoviti kao trica ili namješteni zicer (btw, Kembin ulaz/dizanje na šut s vrha reketa, Big Alovi pivoti u niskom postu, slasherska energija Zellera i Hendersona te glava pod kopačku stil MKG-a, posebice u skoku u napadu – navijači Hornetsa imaju se čemu veseliti – konačno).

2012-2013 IOR (37-61)

37. LUOL DENG (BULLS), 79

Deng je drugu sezonu za redom napadački odigrao ispod razine na kojoj bi trebao igrati čovjek u najboljim godinama s njegovim pedigreom (to se prije svega odnosi na šut), ovaj put zbog povećane odgovornosti do koje je došlo zbog izostanka Rosea (lani zbog ozljeda). Međutim, kada i dalje solidan napadački učinak dodamo vrlo dobrom obrambenom i kada to još stavimo u kontekst nenormalne količine minuta, njegova važnost postaje očita.

37. KAWHI LEONARD (SPURS), 79

Nastavio je gdje je stao u sjajnoj rookie sezoni uz povećanu minutažu, što je sasvim dovoljno za godinu broj dva. Učinkovitost je neupitna, ali sada treba odgovoriti na pitanje može li biti išta više od treće opcije obzirom da je najveći dio napadačkog učinka ostvario kroz spot-up akcije, cutove, traniziciju i skok u napadu, dakle kao realizator, a ne kreator. Obrambeno je pak već sada vrh, kombinacija fizikalija, atleticizma, IQ-a, fokusa i energije u rangu je one Paula Georgea – kada nabaci još poneki kilogram mišića i stekne još dvije godine iskustva, bit će davitelj broj 1 u ligi.

37. JOSH SMITH (PISTONS), 79

Još jedna klasična Smithovska sezona – nepotrebno loši postotci šuta uz previše izgubljenih koji su rezultat činjenice da ima puno više slobode nego što bi je trebao imati, ali zauvrat dobijete čovjeka koji uvijek može napraviti mismatch jer je prebrz za većinu četvorki i presnažan za većinu trojki koji uz to igra fenomenalnu obranu.

40. RYAN ANDERSON (PELICANS), 78

U nešto drugačijoj ulozi, dakle više specijalca kojemu je zadatak potezati trice nego klasičnog igrača na pozicije četvorke koji ima i druge zadaće poput skoka i obrane, Anderson je odradio šuterski slabiju sezonu, što je i razumljivo zbog povećanog volumena lopti i načina na koji ga se koristilo (praktički, uglavnom je visio na perimetru, bez ikakvih ambicija da ga se kroz nekakav pokretni ili flex napad makar reda radi spušta u post), ali zabio je toliko trica da je anulirao svaki regres. Drugačija rola osjetila se i na spomenutim skakačko-obrambenim brojkama, što je šteta jer u Orlandu je dokazao da je sposoban odraditi solidno i prljave poslove. Ipak, stvari bi se trebale mijenjati u novoj sezoni kada će sigurno češće igrati s Davisom u paru – iako Anthony još nije spreman igrati peticu full time, a i pitanje je hoće li mu to ikada postati primarni zadatak, činjenica je kako su njih dva zajedno zbog kombinacije igre licem košu i aktivnosti zajeban matchup i definitivno najbolji napadački dvojac pod košem kojega Pelicansi imaju, ali su obrambeno debelo ispod potrebne NBA razine. O tome kako će Monty uskladiti obranu oko njih u dobrom dijelu ovise i rezultati u novoj sezoni.

40. KYRIE IRVING (CAVS), 78

Sjajan ulazak u sezonu nagovijestio je da bi Kyrie mogao eksplodirati već u drugoj godini, ali pad forme uzrokovan ozljedama i očajnim igrama momčadi ipak je odgodio takav rasplet. Ono što je najvažnije je da mali i dalje posjeduje napodnošljivu lakoću zabijanja, njegova kombinacija šuta i ulaza viđa se jednom u nekoliko generacija i kada potpuno savlada asistentski dio igre (za što, naravno, treba imati i boljeg trenera i bolje suigrače nego što je lani bio slučaj) liga će dobiti novu franšizu. Pokazuje čak i volju za igrati obranu usprkos krhkoj konstituciji i poziciji koja to od njega baš i ne zahtijeva, što je još jedan ogroman plus.

42. GEORGE HILL (PACERS), 77

Najbolju sezonu karijere i prvu važnu ulogu koju je dobio u životu Hill je okrunio sjajnim igrama, dodavši solidne playmakerske brojke za jednog beka-šutera na tradicionalno odličan učinak u 3&D roli.

42. AL JEFFERSON (BOBCATS), 77

Post up mašina i obrambena crna rupa odradio je još jednu sezonu u svom stilu. S njim kao prvim igračem nikada nećete napraviti ozbiljan rezultat, ali s njim kao prvim igračem imate kičmu, što je za momčad poput Bobcatsa koja uopće nema strukturu odličan prvi korak.

42. PAUL MILLSAP (HAWKS), 77

Nije obrambeni as poput Smitha što će sigurno otežati život Horfordu, ali je zato napadački puno korisniji igrač koji igra u skladu s vlastitim mogućnostima. Dakle, kada vrti akciju u postu ne gubi lopte, ne poteže nepotrebne šuteve ako ne mora, a i uvijek će dodati otvorenom suigraču – dakle, totalni anti-Smith osim u ovome zadnjem, što znači da će Hawksi i dalje imati kreaciju s dvije unutarnje pozicije, samo puno realizatorski učinkovitiju. Poanta je samo riješiti rotaciju tako da na pati obrana.

45. ANTHONY DAVIS (PELICANS), 76

Učinkom nevjerojatna sezona za rookiea koja je samo naglasila svemirske potencijale. U ligu je ušao kao potencijalni novi Bill Russell, dakle igrač koji obranom može promijeniti sudbinu franšize, ali prvenstveno je oduševio napadom, odnosno lakoćom kojom se kreće bez lopte i posebice lakoćom kojom igra na laktu gdje posjeduje vještine (šut, dribling, ulaz) koje će ga pretvoriti u prvu opciju vrlo brzo. Uz to, naravno, briljira u tranziciji i kupljenju otpadaka, ali i u pick igri. Praktički, ovakav IQ se ne može izgubiti, sada je samo pitanje kada će dovoljno ojačati i steći iskustvo da ga na sličan način primjeni i u obrani.

45. DANILO GALLINARI (NUGGETS), 76

Još jedan dobra sezona, ali i još jedna sezona u kojoj je bilo jasno kako nije stvoren za ulogu prve opcije. Iako posjeduje neosporan napadački talent, njegovi postotci šuta i realizacija u kontekstu povećanog volumena u kojem je prva opcija nikada neće biti vrhunski jer jednostavno nema potrebnu klasu u fizičko-atletskom pogledu da se izvuče iz nekih situacija u koje neizbježno upadneš kada imaš veliku odgovornost. Međutim, njegova tehnika, IQ i triple-threat kvalitete jasno govore da bi uz dominantnog suigrača bio fenomenalna druga opcija. Sad, pitanje nije samo hoće li se ikada naći u boljoj situacija (a ova u Denveru stvarno više nije sjajna, jer je dobrim dijelom i Karlov sistem bio zaslužan da se često nađe u kvalitetnim situacijama), već hoće li mu i to tijelo sklono ozljedama ikada dozvoliti da napravi finalni korak naprijed.

45. GORDON HAYWARD (JAZZ), 76

Kao i mnoga bijela braća, Gordon će uvijek patiti od manjka brzine i skočnosti zbog kojih će teško postati dominantan igrač na oba dijela parketa, ali, kada je onako bijel, mladolik i slabašan ulazio u ligu da li je itko mogao zamisliti da će se razviti u ovakvog igrača? Iako i dalje funkcionira prvenstveno kao spot-up opcija i dio klasičnog Jazz flexa, pokazao je kako zna igrati i s loptom, što je dobra vijest pred sezonu u kojoj bi trebao biti prva opcija i u kojoj će često imati prilike započeti napad pick & roll akcijom.

45. ROY HIBBERT (PACERS), 76

Nekome tko je gledao samo seriju protiv Miamia činilo bi se da je Hibbert najbolji centar u ligi, ali to samo govori o važnosti matchupa i sistema. Činjenica je pak kako je Hibbert odigrao najgoru napadačku sezonu u karijeri tražeći se u modificiranom sistemu u kojemu su dva čovjeka (Hill i George) učila igrati puno odgovornije playmakerske uloge, što je rezultiralo i s puno manje kvalitetne post akcije za njega nego što bi želio (drugim riječima, dobivao je loptu u puno težim situacijama za realizaciju). Kako je vrijeme odmicalo i kako su Pacersi igrali sve bolje, proigrao je i on, što znači da ga ubuduće možemo očekivati na višoj napadačkoj razini. Ono što je pak u cijeloj priči najvažnije je da se u svim ovim promjenama pretvorio u nezamjenjivog zaštitnika obruča i solidnog obrambenog igrača u svakom pogledu (izuzetan pick & roll branič sa svojom dužinom i pokretljivošću), što je luksuz kakvoga ima malo koja momčad u ligi.

49. KENNETH FARIED (NUGGETS), 75

Gospodin Učinkoviti koristi svoju bogomdanu energiju za hrpu laganih koševa, ali se usput pretvorio i u odličnog realizatora iz pick igre, što je ogroman plus – doda li ikada makar i prosječan šut s poludistance, mogao bi postati sastavni dio budućnosti Nuggetsa. Razlog zbog kojega ipak treba sumnjati u takav razvoj situacije je loša igra u obrani, posebice u paru s JaValeom, odnosno potpuna izgubljenost u rotacijama. Možda Shaw popravi tu sliku obzirom da Karl nikada nije bio poznat kao veliki obrambeni stručnjak, što bi bilo itekako bitno jer bez obrane, a s igrom u napadom oslonjenom isključivo na atleticizam (čak je i prenizak i preslab za četvorku) čeka ga poprilično kratka karijera.

49. PAU GASOL (LAKERS), 75

I u najtežim uvjetima Gasol je našao načina odigrati solidnu košarku. Jasno, ponovi li se opet onakva sezona prošarana ozljedama (sada i službeno ima kronične probleme s leđima, koljenima i stopalima) postat će praktički nebitan, ali uspije li se nekako dovesti u formu i posebice promijeni li okolinu (dođe li u momčad u kojoj će se manje tražiti od njega), posjeduje dovoljno vještina da s vrha posta traje još nekoliko sezona, prije nego se neizbježno potpuno raspadne.

49. TY LAWSON (NUGGETS), 75

Odigrao je još jednu Lawsonovsku sezonu i to je uvijek super kada su ovi minijaturni, ali nabijeni playevi u pitanju (jednom kada se polomi, gotovo je, takva konstitucija jednostavno nije stvorena da traje). Dok ima brzinu, Ty će naći načina kreirati i zabijati, iako je sve lakše uočiti da obrambeno češće upada u situacije bez mogućnosti popravka. Obzirom da je uvijek bio solidan presing igrač, pitanje je koliko je za to kriv eventualni regres (tužna je istina da playevi ovakvog tipa već u 25-oj godini počinju stariti), a koliko kaotični obrambeni sistem koji je Denver lani “prezentirao”.

52. NICOLAS BATUM (BLAZERS), 74

All-round all night long – uz onu minutažu i onu hrpu ozljeda, ono što je čovjek napravio prošle godine bilo je izuzetno (između ostalog, pobrinuo se za naslov u fantasy ligi). S boljom klupom, više talenta u petorci, iskustvom i zdravljem, ove godine bi trebao popraviti šut, a to znači da lov na ulogu druge banane počinje.

52. DANNY GRANGER (PACERS), 74

Danny, dobro došao u spot-up fazu karijere. Ako si pametan, uživat ćeš u njoj i u sjeni Georgea i Hibberta doživjet ćeš hrpu bitnih utakmica. Ako nisi pametan, uzet ćeš lovu i pobjeći.

54. ANDREI KIRILENKO (NETS), 73

Kakav luksuz. Kakav jebeni luksuz. Istina, da ga se izračunati, Netse će koštati puno više od onih 10 milja što ih nije uzeo Minnesoti (s tim da će njemu otići 3, a ligi skoro 14 milja kroz porez), ali kada imaš njega iza Piercea, Johnsona i Garnetta i samo čekaš trenutak da ga baciš na parket… Kakav luksuz. Kakav jebeni luksuz.

54. GREG MONROE (PISTONS), 73

Može li dodati šut s poludistance i postati kompletan napadač? Može li odigrati dovoljno dobru obranu da zadrži Smitha i Drummonda iza sebe? Po svemu sudeći ovo je sezona u kojoj će Monroeva doktrina u Detroitu ili konačno postati zakon ili nestati sa scene. A to bi bila šteta jer takva kombinacija radne etike (vrhunski šljaker) i talenta (izuzetan IQ) ne rađa se često.

56. JOE JOHNSON (NETS), 71

Stari dostojanstveno, ali što vrijedi kada onaj enormni ugovor svaki učinak stavlja pod povećalo. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se uklopiti u novi poredak u kojem bi logično bilo da se pretvori u vrhunsku 3&D opciju.

56. DAVID LEE (WARRIORS), 71

Jedna playoff serija bila je dovoljna da opet postane podcijenjen. Naravno da u Warriorsima nitko tako ne misli, iako bi se rado odrekli njegovog ugovora koji je za klasu previsok i za godinu predug. Svejedno, rijetko kompletan napadač s visokog posta koji nije ni izbliza toliko loš obrambeni igrač kao što bi neki željeli da vjerujete.

56. TIAGO SPLITTER (SPURS), 71

Naravno da je razlog zašto je ovako dobar taj što igra u Spursima. Ali, poanta je u tome da je stvarno učinkovit u tome što radi (igra obranu, zabija ono što mora, odrađuje prljavi posao i zna napamet cijeli sistem) – može Cousins imati sav talent ovoga svijeta, ali, nakon što ispali 15 cigli, izgubi 5 lopti i skupi 5 osobnih u 20 minuta, njegova momčad će uglavnom izgubiti. Splitter će zabiti 6 od 8 lopti, postavljati blokove cijelu noć i zalijepiti dvije banane i otići doma s W na računu.

56. THADDEUS YOUNG (SIXERS), 71

Zajeban strijelac koji će ove godine imati dozvolu za ubijanje. Što možda neće biti sjajno za njegove postotke jer nije toliko dobar da živi od izolacije, ali ima dovoljno vještina da napumpa gole brojke.

60. JIMMY BUTLER (BULLS), 70

Nebo je granica – već sada je savršen 3&D stroj, razvije li kreativnu stranu igre možda govorimo i o all-star kvaliteti. Dvoboji njega i Georgea bit će obilježje centralne divizije idućih 8 godina. Jedva čekam imati 41 godinu i gledati ih kako se kolju. I uopće ne kenjam, stvarno to mislim.

60. RUDY GAY (RAPTORS), 70

Gay is okay. Sada kada smo to konačno svi prihvatili, dakle ne radi se o all-star igraču, pokušajmo ga cijeniti zbog onoga što jeste – solidan all-round koji bi odlično zaokružio petorku kada bi imao manji ego. I pratimo hoće li poboljšani vid pomoći kod šuterskih postotaka.

2012-2013 IOR (14-36)

14. TONY PARKER (SPURS), 98

Tony je pretprošle sezone preuzeo kontrolu u napadu kako su se Spursi s flexa i Duncana na viskom postu sve više okrenuli pick & rollu, što se osjetilo na njegovim sirovim brojkama, potrošnji i, na kraju krajeva, odgovornosti. Ali, taj kvantitativni skok nije pratio kvalitetom, odradivši jednu od slabijih šuterskih sezona. Međutim, u drugoj godini u glavnoj ulozi snašao se puno bolje, ovaj put ostvarivši ne samo svoje klasične visoke postotke, već i jedne od najboljih u karijeri, što je, naravno, dovelo i do najbolje sezone u karijeri. I to u poprilično poznim godinama za playa, što vjerojatno znači da je iduće sezone realan pad na nešto primjerenije visine. S druge strane, Pop zna podmazati sistem do te razine da realno prestaje biti bitno.

15. ANDREW BYNUM (CAVS), 97

Slično kao i kod Rosea, ova ocjena bazirana je na prosjecima ranijih sezona i danas više služi kao orijentir o tome kakav je Bynum bio talent nego što nas čeka – realno, propusti li još jednom 40 ili više utakmica, sistem će ga toliko zasuti negativnim bodovima da će pasti u poretku za klasu do dvije. Što je opet bolje nego da nikada više ne zaigra, što je, nažalost, također mogućnost.

15. MARC GASOL (GRIZZLIES), 97

Sve se zna, kompletan igrač, mene je samo strah da nešto ne počne otkazivati jer onakvi balvani se ni pod razno ne bi smjeli onako lagodno moći kretati u obrani.

15. PAUL GEORGE (PACERS), 97

Fantastična skok za tako mladog momka koji pri tome napadački nije pružio ni približno dobre partije koje bi omogućile ovako visok plasman – njegovih 43% šuta i slabašan omjer asista i izgubljenih daleko su od klasnih. Međutim, i bez sjajnog napada, George je izbio visoko zbog all-round solidnog učinka i vanserijskih obrambenih kvaliteta koje su na prirodnoj poziciji trojke još više došle do izražaja. Teško da će ikada postati franšizni igrač zbog manjka kreativnosti, ali da već sada ima Pippenovsku kontrolu nad obranom nije tajna.

18. LAMARCUS ALDRIDGE (BLAZERS), 93

Nadam se da ćemo ga u iduće dvije-tri godine vidjeti u najvažnijim utakmicama, po mogućnosti s kvalitetnim visokim koji mu čuva leđa, jer ovaj čovjek je doktor košarke.

18. AL HORFORD (HAWKS), 93

I dok mi razbijamo glavu oko toga hoće li ikada zaigrati četvorku, Al šuti i radi, kao što je uostalom uvijek i činio. Danas potpuno oporavljen od ozljede, bez Smitha u blizini još više odgovoran za igru u oba smjera.

20. STEPHEN CURRY (WARRIORS), 92

Ono što je Parker u 2 na 2 igri s ulazom, on je u 2 na 2 igri sa skok-šutom. Rijetki mini-bek oko kojega možeš posložiti vrhunski napad.

21. PAUL PIERCE (NETS), 91

Stara kanta i dalje drži katedru – njegove lanjske all-round brojke nadmašio je samo LeBron, a u toj klasi apsolutno korisnih bočnih igrača bio je još samo George.

22. CHRIS BOSH (HEAT), 90

Manji napadački učinak sve bolje pokriva obrambenim i to usprkos tome što igra izvan pozicije. Učinio više za respektiranje WNBA od Lise Leslie.

22. DAVID WEST (PACERS), 90

Sezona karijere u 32-oj godini definitivno je znak da pad slijedi, ali West ima toliko vještina da može biti koristan i na jednoj nozi.

24. SERGE IBAKA (THUNDER), 88

On za razliku od Westa vještina baš i nema, ali dok može skakati i trčati te zabijati onaj skok šut s poludistance, naći će načina biti učnikovit. Jasno, dok god ima dvije opcije ispred sebe koje mogu okupirati pažnju protivničkih obrana.

25. DIRK NOWITZKI (MAVS), 87

Godine pomalo čine svoje – iako će oporavljen od ozljede Dirk definitivno odigrati bolje u novoj sezoni okružen boljim suigračima, dani prvog nositelja su prošlost. U svakom slučaju ignorirajte Dallas na vlastitu odgovornost – s 70 utakmica Nowitzkog čak i u ovoj fazi, taj napad može biti dovoljno dobar da se dočepa osmog mjesta.

26. TYSON CHANDLER (KNICKS), 86

Iako je nerijetko bio žrtva sistema koji ga je često osuđivao da bude jedini skakač i obrambeni igrač na parketu, Chandler je još jednom odradio solidan Chandlerovski posao.

26. JOAKIM NOAH (BULLS), 86

Njegov skok u učinku vezan je prije svega uz minutažu, odnosno činjenicu da ga je Thibo zbog epidemije ozljeda koristio skoro 7 minuta više nego inače iako je i sam muku mučio s formom. Maknemo li minute, bio je ovo isti Noah kao uvijek, zreliji i bolji u obrani gdje je energiju sve više počeo zamjenjivati čitanjem igre, nešto realizatorski slabiji zbog manjka Rosea koji mu je otvarao prostor, ali zato korisniji kao asistent opet zbog manjka Rosea kojega je pasovima s vrha reketa povremeno mijenjao.

28. DERON WILLIAMS (NETS), 85

Treća godina za redom u potpuno novom kontekstu s potpuno istim učinkom jasno govori da je Deron to što jeste – kvalitetna druga banana limitirana problemima sa gležnjevima.

29. KEVIN GARNETT (NETS), 84

Ne stari dominantno kao Timmy, ali u novoj roli s pravom peticom iza leđa trebao bi trajati na vrhunskoj razini još par sezona. Njegov obrambeni IQ je jednostavno neponovljiv.

29. ZACH RANDOLPH (GRIZZLIES), 84

Izbjegne li ozbiljnije ozljede, što je s njegovom konstitucijom uvijek problematično, Z-Bo bi mogao trajati još sezonama kao double-double smetlar prve klase.

31. MIKE CONLEY (GRIZZLIES), 83

Polako, ali sigurno preuzima ulogu lidera kako se Grizzliesi iz jedinstvenog Grit & Grind stila pretvaraju u manje atraktivan Pick & Roll model i kako Allen i Randolph ustupaju mjesto njemu i Gasolu.

31. MANU GINOBILI (SPURS), 83

Ako je ovogodišnji pad nekakav pokazatelj, Manu u sebi imam taman dovoljno da odradi ove dvije dodatne godine u roli rasnog šestog igrača prije nego za stalno napusti ligu.

31. BROOK LOPEZ (NETS), 83

Najbolji strijelac na poziciji, s još nedovoljno čvrstim all-round uporištem, ali s godinama koje nude mogućnost da bi se jednoga dana mogao razviti u izuzetnu drugu opciju, samim time i matchup noćnu moru jer, kao što legenda kaže, rasni centri ne rastu na grani. Inače, zanimljivo kako Netsi imaju 4 igrača u top 30, što bi se trebalo ponoviti i dogodine ne doživi li Garnett raspad sistema, odnosno izdrže li Deronovi i Brookovi dijelovi tijela.

34. RAJON RONDO (CELTICS), 82

Jednu od gorih sezona, uz to okrunjenu ozljedom, definitivno treba zaboraviti što prije, pravo pitanje je što nas čeka dogodine. Po svježim vijestima, ne treba ga očekivati na parketu prije prosinca, što pak znači da se smiješi još jedna ovakva sezona na granici druge i treće opcije.

34. ANDRE IGUODALA (WARRIORS), 82

Uz standardan doprinos u obrani i organizaciji igre, Iggy je najviše izgubio u Denveru slabašnim šuterskim učinkom. Možda mu novi sistem pomogne da se vrati na nešto veću razinu igre, a možda je sezona u Denveru bila početak kraja – ne zaboravite da ulazi u 30-u godinu i da bez dominacije u atletskim kategorijama teško može opravdati povjerenje dok god nije u stanju zabiti otvoreni šut.

36. NIKOLA PEKOVIĆ (WOLVES), 81

Trpanju i razbijanju u napadu dodao je i sve bolji skok u napadu (opet vrhunsko građenje) i sve bolju pozicionu obranu. Petica stare škole, ujedno i bogatija za 60 milja od jučer. Sada bi bio red to povjerenje vratiti playoffom, na čemu će nesumnjivo raditi svi u Minnesoti.