TREINTA!

I s brojem 30 stižemo do kraja jednog zabavnog perioda. Nadam se da je bilo informativno i prije svega fanatično, a sada se vraćamo ipak normalnijem ritmu od par postova tjedno (iako će mi nedostajati listanje po league passu svako jutro više nego što želim priznati). Za zadnji dnevni osvrt po crtica iz svake utakmice.

– Liga je skužila kako braniti Teaguea i sada je vrijeme za novu prilagodbu (ne udvajati ga kada uđe u sredinu, ostaviti mu šut s poludistance neka ga uzme ako hoće i zatvoriti ulaz u reket kojim pokreće napad i spriječiti otvorene suigrače – što je više šuter, a manje razigravač, to je napad Hawksa bezopasniji jer što god Budenholzer kemijao, mali nije rasni strijelac kao Parker), a uz to Hawksi standardno nemaju energije u sredini za pokriti slabije napadačko izdanje obranom. Koliko god Cartier i Jenkins solidno zamijenili ozlijeđenog Korvera, blijeda izdanja udarnog trojca i manjak klupe nisu bili dovoljni za suprotstaviti se Rocketsima koji i bez Hardena, pa čak i bez Lina koji je sinoć zbog udarca u koljeno igrao samo 4 minute, protiv ovakve konkurencije već sada mogu igrati na autopilotu što je obilježje rasne playoff momčadi.

– Heat odradio posao u svom stilu protiv Cavsa koji navodno već na sve strane nude Waitersa. Još jedna maestralna partija Jamesa, još jedna jadna prezentacija momčadi Mikea Browna.

– Wizardsi su se još jednom izvukli u gustoj završnici i opet kroz produžetak (već četvrti ove sezone, a još su 4 utakmice riješili u zadnjoj minuti regularnog dijela) protiv očajnih Bucksa, ovaj put timskim radom – Webster nastavlja sjajnom igrom, Ariza solidan, Gortat raspoložen, dovoljno da se maskira malo slabija partija Nenea i Walla.

– Nema Bledsoea i ohladio se Morris, ali ovaj put su Dragić i Frye bili dovoljni da se izrešeta mlitava obrana Blazersa i odjednom hladni napad.

– Jahao je Jackson Currya i Thompsona, vratio se Bogut, ali dobiti dvije utakmice u back-to-back rasporedu s 5 igrača nije lako, posebice ako je s druge strane raspoloženi Dirk. Doduše, Mavsi su još jednom zamalo sve prosuli u završnici, ali razlika je ovaj put bila prevelika, dijelom i zbog nakon dugo vremena solidne partije klupe koju je pokrenuo konačno spreman Shane Larkin. U ovakvom kontekstu stajanja na mjestu, Mavsi bi bili ludi da ne nađu minute za ligth Currya.

– Minnesota nije imala rješenja za Lawsona, ali ni za dvije petorke Nuggetsa, oni periodi čim bi se na parketu našao netko s klupe bili su neizdrživi i u njima je Denver gradio prednost koju nije ispustio usprkos ovaj put nešto manje spretnoj igri u završnici.

– Spursi su se nasukali na obrani Thundera u klasičnoj utakmici dviju veteranskih momčadi, nisu imali rješenja u završnici za Ibaku u sredini, dužinu Sefoloshe i Duranta na boku te energiju Jacksona i Westbrooka naprijed – ova petorka Thundera je opaka i dobro je vidjeti da im je Brooks dao šansu protiv ovakvog protivnika kojega su u zadnjih 4 minute i 40 sekundi ostavili na 2-6 šutu i 5 oduzetih napada kombinacijom blokada, ukradenih i forsiranjem bacanja lopti u bunar (dva pogođena očajnička šuta u zadnjih 20 sekundi smanjili su razliku, ali realnost je takva da Spursi nisu imali nikakvog rješenja za ovu obranu).

– Chicago je konačno došao do zraka protiv očajne obrane Pistonsa, Snell je tricama pokrio izostanak Butlera, a Gibson, Noah i Deng su se pobrinuli za dizanje energije u drugom dijelu na specijalnu razinu, nadigravši unutarnju liniju Detroita u kojoj se Monroe osjeća sve manje željenim. Netko mora iskoristiti ovaj period dok je Dumars još u uredu i ukrasti čovjeka.

– Netsi ipak nisu uspjeli spojiti dvije pobjede, nije bilo snage u završnici preoteti tekmu Lakersima (iako su pokušali na sve načine, čak i instant klasičnim Kiddovim trenerskim potezom – tip očito voli imati čašicu u rukama), koji su opet dobili dobru partiju od klupe, posebice Farmara (drugu večer za redom ključan pokretač), ali i svih swingmana koji nisu naišli na veliki otpor od strane Piercea i Johnsona.

– Memphis je dobio odlične partije od Baylessa i Davisa s klupe kojima je nekako preskočio dosadni Boston, ukravši Celticsima prednost u širini opcija bez koje teško funkcioniraju (Bayless je pak iz nekog razloga odigrao dvije dobre partije ove sezone i to obje protiv Bostona, tako da se može reći kako Stevensovi momci nemaju ni sreće).

– Magic je sredio Sixerse bez trica Afflala koje im nisu ni trebale jer su Vučević i Davis bili na pikniku u reketu protiv Daniela Ortona (52 poena ukupno Orlanda u postu). Vratio se Young, ali u kolibi je opet završio Hawes koji navodno ima problem s koljenom.

VEINTINUEVE!

WARRIORS @ PELICANS

Zabavna NBA noć (ili bolje reći zabavno NBA popodne) počelo je s Pelicansima koji su odlično koristili manjak tijela u rotaciji Warriorsa (nedostajao je i Bogut koji je zaradio suspenziju zbog naguravanja iz utakmice s Blazersima) da ostanu u igri do kraja. I opet smo ih gledali u nešto energičnijem izdanju pred svojom publikom i opet su blistali u sastavu s 5 najzvučnijih imena. Ova postava do sada stvarno ima minimalnu minutažu, dijelom zbog tvrdoglavosti Williamsa, dijelom zbog Andersonove ozljede, ali zadnja četvrtina protiv Cavsa i ova sada protiv Warriorsa jasno pokazuju da zaslužuju maksimum povjerenja, posebice ako ozbiljno misle loviti osmo mjesto na Zapadu.

Obranu igraju presingom i kockanjem, istina, ali imaju dovoljno dužine i atleticizma da to funkcionira dok god su Evans i Holiday koncentrirani na tom dijelu parketa. Međutim, u napadu su nezaustavljivi i to sve obrambene probleme čini nebitnima – u ovo malo minuta zabijaju ritmom koji bi ih pretvorio u najbolji napad lige kada bi imao dovoljno prilike. Naravno, takvu učinkovitost nemoguće je prenijeti na veći uzorak i jasno je da bi se u većem uzorku istopila, ali ne toliko da ih se ignorira. Ovaj raspored s 4 vani i Davisom u sredini spremnim odigrati pick & roll s bilo kim od suigrača definitivno je fenomenalno oružje koje zaslužuje biti barem top 5 postava po minutaži – koliko god ne baš sjajni realizatori bili, sposobnost Evansa, Gordona i Holidaya da napadnu sredinu driblingom izmučit će i najbolju obranu.

Koliko su opasni osjetili su i Warriorsi koji se držali utakmicu pod kontrolom dok ih Davis u završnici nije razbio energijom u raširenom reketu – ostaviti takvog atletu 1 na 1 u brisanom prostoru ravno je ziceru. Na kraju se sve svelo na lutriju u kojoj su gosti imali više sreće nego pameti – stvarno bi netko trebao objasniti kome može na pamet pasti zadnji napad na utakmici, koji ti garantira barem produžetke, odigrati na Jermainea O’Neala u post up situaciji dok su uokolo Curry, Thompson i Barnes. Ryan Anderson je mismatch na perimetru, ali u reketu sasvim solidno drži poziciju, što je napravio i ovaj put omogućivši momčadi šut za pobjedu koji Gordon nije zabio.

MAGIC @ HAWKS

Orlando je razbio odjednom hladne Hawkse sjajnom igrom u zadnje dvije četvrtine u kojima su, miksanjem zonske obrane s agresivnim udvajanjem Teaguea i uopće zavidnom razinom energije kojom su zatvorili reket, protivnika sveli na promatrača koji od momčadi koja se zna kretati odjednom postaje teturava spodoba. Da stvar bude gora, Hawksi na ovaj izazov nisu odgovorili vlastitim dizanjem intenziteta, što je rezultiralo potpunim nadigravanjam od strane gomile razigranih igrača Magica, s tim da treba istaknuti sjajnu rolu koju je u lomljenju utakmice uz standardne veterane Nelsona i Afflala imao i Nicholson koji je miksanjem šuta iz vana i ulaza razbio onaj mali privid da Hawksi mogu ozbiljnije zaštiti reket s ovom razinom fizikalija širom petorke.

LAKERS @ WIZARDS

Lakersi su se držali protiv Wizardsa sve do kraja, iako se činilo da ih je Websterova serija trica konačno umirila početkom zadnje četvrtine. Međutim, kombinacija ultra-niske postave predvođene raspoloženim Farmarom i činjenica da je Wittman ostavio Veselya na parketu umjesto Gortata, valjda se nadajući da će ovaj lakše trčati za jednim od 4 beka Lakersa, brzo su anulirali prednost (Vesely je doslovno upropastio 4 napada za redom u manje od dvije minute, potvrdivši tako samo dojam svih ovih godina da je Wittman čovjek s apsolutno neprikladnim prezimenom – bolje bi mu pristajalo Brainfarttman). Srećom, Wall i Nene su bili takve fizičke sile prirode protiv ovakve postave da su u samoj završnici mogli doći do obruča kada su htjeli, spasivši tako večer koju je obilježio izostanak Beala i povratak Arize što Wizardsima i dalje nekako omogućuje da skrpaju pet NBA igrača za poslati na parket.

NETS @ RAPTORS

Netsi su konačno pokazali zube, odnosno izdržali su u utakmici 48 minuta i bez Williamsa i Lopeza u ne pretjerano brzom, ali energetski dojmljivom ritmu. Pierce je pokazao Gayu da je usprkos godinama razlike i dalje za klasu bolji košarkaš, nadigravši ga u obrani, usput pruživši sjajnu partiju u napadu protiv uglavnom ne baš koncentrirane obrane Raptorsa. Casey je opet previše vjerovao niskoj postavi, što je posebice koristio Blatche da trpa preko mlitavog Gaya. Uglavnom, usprkos vidno borbenijoj obrani i boljoj igri u napadu, Netsi su do kraja strahovali za rezultat zbog sjajne šuterske večeri DeRozana i prije svega odlične liderske role Lowrya koji je sinoć zabio svaki puta kada je trebalo. Sreća što u gustoj završnici nije došao do prilike već su ih prokockali drugi jer ovako su Netsi konačno dobili zasluženu nagradu za trud. S tim da ovo ne znači nikakav pomak naprijed jer je legitimno pitanje koliko je Pierceu nakon ovakve all-round partije ostalo za večerašnju utakmicu protiv Lakersa. Izgube li nju, ova pobjeda protiv Raptorsa ne znači zaokret, već tek izvučenih 50% učinka iz back-to-back susreta protiv slabašnih protivnika. Dobiju li, javlja se nada, posebice pošto bi se u međuvremenu trebali vratiti i Lopez i Williams, da već do Božića dođu blizu 50% (puno Bucksa i Sixersa na rasporedu) što bi im olakšalo odlazak na novogodišnju mini-turneju (u 5 dana gostuju kod Pacersa, Spursa i Thundera). Stoga me ni bi čudilo da večeras aktiviraju barem Brooka jer produbljivanje ove rupe nema smisla.

THE RANKINGS, WEEK 4.

Novi rankingsi ( i dalje bez prilagodbe težini rasporeda) su pred nama. Također, u planu je podcast zamišljen kao osvrt na prvih mjesec dana akcije, prijedlozi za teme dobrodošli.

01. PACERS 79.1

02. SPURS 79.0

Pobjeđuju prosječnom razlikom od 12 koševa iako, ovo je sjajno, nemaju ni jednog igrača iznad 30 minuta u prosjeku – Parker je trenutno na 29.9.

03. HEAT 77.1

Jedine tri momčadi za koje u ovom trenutku mislim da imaju sve potrebno za naslov – sezona je toliko čudna da su se odvojili već na početku iako lanjski finalisti definitivno još nisu ni blizu finalne forme.

04. ROCKETS 76.3

U sjeni golemih upitnika koji se stalno javljaju (Hardenova forma, Dwightova uloga, Asikovo nezadovoljstvo, Jonesov potencijal, obrana na perimetru) Rocketsi su ostvarili ugodnih 10-5 uz drugi najbolji efektivni šut u ligi i top 5 obranu šuta.

05. BLAZERS 74.7

Lakši raspored od njih imali su samo Pelicansi i Spursi (jasno, mislim samo na Zapad). Teži će do kraja imati samo – Pelicansi. Tu ćemo saznati puno više o ovoj momčadi koja definitivno ima potencijal ostati top 5 napadački tijekom cijele godine, ali ih ipak čeka sudar s realnošću. Stvarno je sjajno kako im se sve poklopilo, čak su i momčadi koje su trebala biti izazov tijekom ovog rasporeda poput Netsa, Knicksa i Warriorsa znatno oslabljene, a posebice protiv Warriorsa je bio vidljivo koliko su trenutno u jednoj drugoj zoni od ostatka konkurencije – dok je Jackson samo gledao kako sačuvati startere od pretjeranog raubanja kako bi preživio dugu sezonu, Stotts je jahao svoje kao da je playoff utakmica. Takav pristup, lagan raspored i sreća s ozljedama i formom igrača glavni su razlog zašto su tu gdje jesu, a tek onda njihova kvaliteta. Jer, kada maknemo sve šutere iz formule, ovo je i dalje Aldridgeova momčad u kojoj sve polazi i završava s njim koji trenutno igra možda i najbolju all-round sezonu karijere. Ako se pri tome poklopi da je Wes Matthews svih ovih godina bio prikriveni Klay Thompson, da je Lillard light verzija Stepha Currya i da je Batum bolji Harrison Barnes, bit će ih definitivno zabavno gledati i u playoffu.

06. WARRIORS 74.3

Lani su imali dosta sreće u gustim utakmicama i score im je tijekom cijele sezone bio veći nego je statistika pokazivala da bi trebao biti, a ove godine je obrnuto i već su u minusu. Barem što se tiče scorea, brojke jasno pokazuju da su napravili korak naprijed kao momčad, sada je bitno samo imati sve snage na raspolaganju kada to bude bitno. Sezonu će valjda izgurati i s ovakvom užasnom klupom iako se raspored neće razvodniti sve do nove godine – u idućih 15 dana čekaju ih dva puta Rocketsi i Mavsi te Thunder i Memphis.

07. CLIPPERS 74.2

Minimalno su podigli obranu većim oslanjanjem na presing, ali i izuzetnom obranom pick igre od strane bekova. Paul je očito svjestan obrambenih problema i vodi primjerom igrajući možda najbolju obranu u životu, a x-faktor je za sada Collison koji kao back-up, a sve češće i u kombinaciji s Paulom, odlično odrađuje ulogu terijera. Ne možeš bazirati igru u obrani na njima, ali i to je neki početak.

08. WOLVES 73.7

Padaju u formi i napadački i obrambeno, a to je nešto što se neće promijeniti dovođenjem Mbah A Moutea iz Kingsa. Doduše, kombinacija njega i Cunninghama s klupe mogla bi dati obrambenu iskru od večeri do večeri, ali daleko je to od poteza koji kompletira klupu i rješava problem poena kada startnih pet nisu na parketu (iako bi Mbah A Moute mogao profitirati od pravovremenih pasova Lovea i Rubia, do povratka Budingera ovdje ostaje ogroman minus). Dodatno boli kad uzmeš u obzir da nisu mogli dobiti ništa bolje za drugi pick drafta od igrača kojega su Kingsi doveli iz Bucksa za par pickova druge runde.

09. THUNDER 73.4

Sve su bliže top 10 statusu u obje kategorije, a tu i pripadaju – uz one tri momčadi na vrhu, trenutno vjerujem kako samo oni imaju dovoljno moći iskočiti iz osrednjosti čak i pod cijenu da ne saniraju tekuće probleme (Westbrookov slabiji atleticizam nakon ozljede vidljiv u obrani, Perkinsovo dodatno raspadanje, mlada klupa sklona toplo-hladno igrama).

10. PISTONS 72.8

Sačuvaj nas Bože – Pistonsi su statistički treća momčad na Istoku usprkos tome što Jennings puca 37% iz igre i što je Smith opalio 69 trica u 14 utakmica.

11. RAPTORS 72.5

Sačuvaj nas Bože – Raptorsi su statistički četvrta momčad na Istoku usprkos tome što su ih cigle Gaya i DeRozana srozale do 25. pozicije gledajući šutersku efikasnost.

12. NUGGETS 72.4

Sjajan tjedan obilježen s 3 solidne pobjede i prije svega odličnom igrom vratio ih je u playoff kombinacije – opet trče, opet zabijaju, a nešto uspijevaju i obraniti. Znači li ovo da je JaValeov ugovor jedan od najvećih albatrosa u ligi ili ima nade i za njega u novom-starom sistemu?

13. PELICANS 72.2

Usprkos svom Williamsovom trudu u slaganju rotacija, kontroli ritma i pažnji koju ulaže u defenzivu, imaju najgoru obranu šuta u ligi, a to nikada nije dobar znak.

14. SUNS 71.4

Bajka je završila, ali i dalje se trude igrati ozbiljnu košarku u oba smjera iako su se visoki razotkrili kao sistemska prevara. Dragić pak koristi priliku prezentirati se u najboljem svijetlu dok je Bledsoe out, iako u ovom trenutku ne vidim tržište za njega koje bi Sunsima donijelo očekivani povrat.

15. MAVS 71.2

I službeno su postali najgora obrana na Zapadu, iza Jazza i Kingsa. Nemaju Favorsa i Cousinsa, a to i sami dodatno potenciraju držanjem Blaira u sredini češće od Dalemberta čije neprofesionalno ponašanje (klasično kašnjenje na treninge, nepoznavanje akcija) Carlisle sve manje tolerira.

16. HAWKS 70.7

Iako su dva puta dobili upravo Pistonse, statistički su pali ispod njih zbog općeg pada napadačke učinkovitosti – momčadi danas znaju kako ih braniti, što je najbolje pokazao Boston prije par dana (ukratko, spriječiti ulaze u sredinu Teagueu). Laganiji raspored i gomilanje domaćih utakmica pak doveli su do kvalitetnijih obrambenih brojki, a to znači da ostaju na kursu za playoff, što je jedino bitno jer su, ako već ne kvalitetom, estetski debelo ispred Raptorsa i Pistonsa.

17. BULLS 69.9

U samo tjedan dana loše igre potonuli su napadački na samo dno, a još su donekle imali Rosea na raspolaganju. Bit će ovo duga, duga godina, a to pokazuju i nove projekcije bez Rosea do kraja sezone – IOR Bullse s 54-28 ruši sve do 42-40, što je u teoriji i dalje dovoljno za playoff, ali u praksi neće biti lako ostvariti ova očekivanja zbog užasno tanke klupe. Povučemo li paralele s lanjskim rosterom koji je u potpunosti opravdao projekciju došavši do 45-37, vidljivo je da su Bullsi bitan doprinos dobili od Bellinelia i Robinsona. Dunleavy je dovoljan da pokrije manjak prvoga, ali bez Rosea će se itekako osjetiti manjak Robinsona. Obzirom na to kako Teague igra, ova razlika od 3 pobjede mogla bi biti puno veća, a onda je i playoff upitan. Samo, kako na tržištu pronaći novog beka kada se gubitkom Rosea u prvi cilj prometnulo spuštanje ispod granice poreza koje će samo dodatno oslabiti momčad?

18. BOBCATS 69.6

Obrana je počela padati kako raspored postaje teži, kako ih protivnici snimaju i kako Jefferson dobiva više minuta, a napad neće moći pokriti razliku čak ni ako MKG više sjedi nego igra. Vrijeme je da Big Al uzme stvar u svoje ruke na tom dijelu parketa.

19. MAGIC 69.1

Afflalo je još uvijek šuterski vruć, The Russian standardno statistički solidan i to je manje-više sve što imaju za istaknuti. Eh, da – Big Baby i dalje misli da je all-star.

20. KNICKS 69.0

Melo radi sve što je u njegovoj moći da održi barem pristup na razini ako rezultati već ne mogu biti takvi – na muci se poznaju junaci, a Anthony trenutno igra kao šampion. Kakvi god bili rezultati, partnerstvo njega i Woodsona u New Yorku do sada je bilo pun pogodak jer su izvukli max u svakoj situaciji.

21. WIZARDS 68.7

Nikako da uhvate ritam – tek što se Ariza trebao vratiti i donijeti im barem nekakvu dubinu, ostali su bez Beala koji je dobio udarac u nogu zbog koje je već propuštao utakmice prošle sezone. Ništa nije slomljeno, ali bit će minimalno par tjedana bez njega dok ne otklone svaku sumnju u ozbiljnost ozljede. I bez njega imaju petorku koja može biti konkurentna, ali ovo će i dalje stavljati prevelik pritisak na očajnu klupu, što znači da stabilnosti nema na vidiku. Sreća njihova, kao uostalom i konkurenata, što su na Istoku pa se sve stigne ispraviti.

22. GRIZZLIES 68.5

U Koufusu i Davisu imaju dovoljno tijela da obranu održe iznad vode, ali teško na razini na kojoj su igrali zadnjih nekoliko utakmica od kada je Gasol opet vraćen u ulogu playmakera. I tu leži ključan problem za napad – preko Gasola su vrtili većinu akcija, bez njega jednostavno nemaju dovoljno rješenja (praktički jedini kreator uz Conleya sada je Bayless, a taj se pali svaku treću) tako da možemo očekivati skori pad u donju trećinu napadački, što uz slabiju obranu od očekivane znači da će biti sretni ostanu li dovoljno blizu osmog mjesta da ga napadnu nakon što se Marc vrati.

23. KINGS 68.1

Može li Williams oživiti karijeru u Kingsima? Ako će Cousins nastaviti nositi najveći teret u obrani onda njegove skakačke i stretch kvalitete svakako mogu koristiti, ali tek ako dokaže da je u stanju biti bolja verzija Patricka Pattersona, što je valjda neki minimum očekivanja od njegove karijere. Obzirom koliko su dali za njega, Kingsi stvarno nemaju što izgubiti u ovoj situaciji – ovim su potezom dokazali da se neće sramiti povući potez viška i ne treba sumnjati da su već razgovarali i oko Asika i oko Denga (možda je upravo Williams dio nekog budućeg paketa, a jedno od ova dva imena bi im definitivno riješilo dobar dio problema u obrani).

24. LAKERS 67.7

Potpis Kobea jasan je znak kako im se status quo iduće dvije godine očito čini boljim potezom nego potraga za novim identitetom. Super je što su zadržali svoju legendu (posebice zato što Boston to nije napravio – ove dvije franšize ionako se uspoređuju samo jedna s drugom), ali učinivši to ovako rano i za ovoliko novca poslali su jasnu poruku kako smatraju da zakoni salary capa za njih ne vrijede ili kako jednostavno ne drže previše do njih. Drugim riječima, potvrdili su ono što smo se pribojavali, da su na putu postati Knicksi Zapada – tata Buss bi ipak pričekao ljeto, a onda zatražio od Kobea i malo veći popust kako bi ispunio jedan malo veći okvir mogućnosti od ovog instant zadovoljstva. Međutim, niti je Kobeu očito važno boriti se za naslov koliko mu je važno učvrstiti mjesto u povijesti, niti Lakersi gledaju u tom cilju. Možda je to samo znak da su realni i da znaju kako ih nikakva ovoljetna akvizicija neće preko noći pretvoriti u izazivača, posebice s Kobeom koji će sigurno pasti u izvedbi zbog operacije, a možda im je najvažnije još dvije sezone jahati bolju prošlost kako bi imali barem nešto za što se mogu uhvatiti. I to je ok, posebice jer imaju potencijalno visoki pick i dovoljno prostora za još jedan max ugovor što ih i dalje čini intrigantnim igračem na tržištu, a ujedno je i bolje za konkurenciju – ambiciozni Lakersi bili bi puno teži protivnik od ovih zavaljenih u udobnost bolje prošlosti kojima je važnije zadovoljiti ego superstara (hej, gledaj me, čak i kada dam popust najskuplje sam plaćeni igrač u ligi) nego ostvariti jedini istinski cilj svake franšize – biti što je moguće bolji u datom trenutku.

25. SIXERS 67.4

Sixersi su loši, ali čak ni u lošoj momčadi jedan rookie ne bi trebao imati ovaku impresivnu rolu – Carter-Williams čini razliku između prosječnog i lošeg napada, odnosno podnošljivo loše i užasne obrane. Njegovih +9 na 100 posjeda kada je na parketu pokazatelj su all-star klase, kao i nevjerojatan atleticizam za poziciju (o tome više u skorom postu o playmakerima).

26. CELTICS 67.0

Usprkos svom Stevensovom trudu i Crawfordovoj renesani napadački se muče, ali zato obrana posložena od legendarnog Rona Adamsa, koji se nakon što je gradio Bullse s Thibodeauom i Oklahomu s Brooksom odlučio za posao uz Stevensa, iz utakmice u utakmicu igra sve bolje. Nije vrijeme za paniku, ali možda da i Ainge pripremi nekakvu kolibu kao Hinkie?

27. NETS 65.1

Najgore od svega je što se trude – svi veterani daju svoj trenutni maksimum, ali on nije ni približno dovoljan. Pierce i KG su dovedeni da zaokruže petorku, ne da budu nositelji, a bez Williamsa i Lopeza upravo to moraju biti. Da je ova momčad previše ovisna o Brooku govori i podatak da je on u 8 utakmica skupio 22 blokade, dok je ostatak momčadi na ukupnu 32 u sezoni – samo su Kingsi skupili manje. Međutim, samo su Bullsi skupili manje blokada i ukradenih kombinirano, što je jasan znak manjka atleticizma na jednom i drugom rosteru. I dok se Bullsi usprkos slaboj formi barem mogu sakriti iza sistema, Netsi se još uvijek vuku po parketu bez ideje i cilja. I bit će takvi dok ne dobiju nazad dva ključna igrača.

28. CAVS 64.9

U zadnjih 7 utakmica imaju uvjerljivih 6 poraza, od čega jedan s minus 30, a drugi s minus 29. Tu je i nemogući preokret Pelicansa koji su im u zadnjih 12 minuta zabili 34 poena. Mike Brown im je trebao dati kičmu, ali očito je kako ova momčad nema tako nešto. Hoćemo promjene!

29. JAZZ 62.5

S dna se može samo prema gore. Imali su paklen raspored koji će se u idućih 10-ak dana malčice razvodniti (2 puta Sunsi i Kingsi), što će uz roster koji se kompletira možda biti dovoljno da unesu malo sunca u svoju tmurnu svlačionicu. Burkeov povratak valjda je konačno znak da će i Hayward imati prilike doći do zraka (sunce? tmurna? zrak? – vrijeme je da završim ovaj post).

30. BUCKS 61,4

Konačno na poziciji koju zaslužuju ne samo zbog igre, već i svega ostalog što su nam prezentirali zadnjih godina.

VEINTIOCHO!

PELICANS @ SPURS

Utakmica koju sam izabrao za detaljno gledanje znatiželjan da vidim kako će ova igra bez igre Pelicansa izgledati kada udari o hrid zvanu savršena košarkaška momčad.

Što više gledam Pelicanse to mi se teže oteti dojmu o limitiranom plafonu ovog rostera. Iako su treća najmlađa momčad u ligi, gledajući ih individualno već godinama čini mi se kako su i Gordon i Holiday i Evans već dosegli svoj igrački vrhunac. Ako je to istina, ako su oni ovo što jesu, onda je Anthony Davis okružen hrpom mediokriteta koji nisu u stanju napraviti boljim nikoga oko sebe jer jednostavno previše energije troše da održe privid o sebi kao iznadprosječnom talentu.

Holiday je tek solidan all-round play, Evans je nešto, najprije strijelac s klupe, ali nije ona slash & kick sila kakvu smo očekivali nakon odlične rookie sezone, a Gordona su uništena koljena pretvorila u običnog beka šutera bez atleticizma potrebnog za biti kreator na višoj razini. Kad ovo sve uzmemo u obzir, postavlja se pitanje zar nije bolje bilo pustiti Davisa da se razvija u nekom primjerenijem okruženju u kojem bi ipak bio prva opcija nego u ovom navodno konkurentnom u kojem mora doslovno čekati na red da dobije loptu i koje po svemu sudeći nema zajedničku budućnost?

Barem ja ne vidim tko ovdje može pratiti njegov razvoj i postati onaj potreban vanjski igrač rasne all-star kvalitete, odnosno 1B opcija. Da se razumijemo, ovo može postati playoff momčad, ali nema ni najmanje šanse da ikada postanu izazivač, stoga je ovoljetna žurba da se postane prosječan još teže razumljiva – ako već imaš šansu postati nešto posebno, onda uzmi vremena, duboku udahni, ne žuri i uhvati sve krave u dolini, a ne samo jednu.

Što se utakmice tiče, Pelicansi su se dobro držali do pola druge četvrtine kada ih je otpuhala klupa Spursa. S tim da su se držali dobro samo rezultatski, dok je gomila promašenih zicera i očajnih napadačkih reakcija jasno poručivala kako bi propast došla puno ranije da je starterima Spursa (osim energičnog Splittera koji igra sjajnu sezonu u sjeni) bilo stalo. Do kraja smo tako samo imali prilike gledati gaženje nečega što ima potencijala, ali nema identiteta ni na jednoj strani parketa.

Ukratko, Pelicansi su pali bez ispaljenog metka, što nikako nije obilježje mlade momčadi koja ima budućnost – Spursi gaze sve redom, istina, ali ne pokazati čak ni dašak energije ili volje u ovakvoj utakmici koju moraš uzeti za mjerilo, stvarno je simptomatično. Pa zar ovo ne bi trebala barem biti zabavna i energična momčad (dašak toga su prikazali u zadnjoj četvrtini protiv Cavsa prije nekoliko dana) koja se barem bori ako već ne znaju igrati vrhunsku organiziranu košarku?

NUGGETS @ MAVS

Denver je i u uzvratu iznenadio Dallas, s tim da su ovaj put pobjedu zaslužili više vlastitom egzekucijom nego Dirkovim promašajima. Egzekucijom koja je tako dobro funkcionirala da su se prošetali kroz zadnju četvrtinu dok su Mavsi nemoćno gledali u pod. Jednostavno, imali su uvjerljivo najboljeg beka na parketu – Lawson je takvom lakoćom probijao prvu liniju obrane Dallasa kad god je trebalo da je očajni Carlisle pokušao s Crowderom na njemu, što je samo otvorilo dodatan prostor na boku i pod košem.

Dallas, ako ne dobije hall of fame partiju Dirka, jedva da je u stanju dobiti ikoga – obrana se uredno raspada pod prvim pritiskom iako nikada ni nije bila dobra (maksimalno korištenje Blaira, valjda najgoreg obrambenog visokog u ligi sa značajnom minutažom, u tome ne pomaže, ali Carlisle očito cijeni što čovjek barem daje sve od sebe na tom dijelu parketa, koliko god to bilo malo), Dalembert je sve više zakopan na klupu, a u zraku se osjeti kako bi Carlisle sutra otpustio pola rostera, posebice ove sporedne igrače koji su, počevši s Carterom koji igra toplo-hladno, totalno neupotrebljivi u zadnje vrijeme.

Denver je pak u drugačijem elementu – od kada su opet postali run and gun banda, sve sjeda na svoje mjesto, Lawson vodi show, a Shaw polako shvaća na koga može računati (Arthur i Robinson ključni ljudi u obrani i napadu s klupe, što znači da iz rotacije lagano otpadaju Mozgov, Randolph i Fournier). Tako nešto Carlisle može samo poželjeti – ako Dirk ili Ellis nemaju ludu šutersku večer, oni jednostavno nemaju čime ostati u utakmici.

ROCKETS @ GRIZZLIES

Ovo je mogao biti derbi, ali bez Gasola pretvorilo se tek u još jednu priliku za Houston da odmori Hardena – trebala im je jedna četvrtina dobre košarka, zadnja, da uzmu utakmicu koja bez dva najvažnija igrača nije imala neku specijalnu težinu. Rocketse je sinoć spasio dobar doprinos klupe – postava s Jonesom pod košem te Linom na boku, koliko god solidno mogu zabiti, ne može obraniti ništa i tek je klupa donijela energiju u obrani.

Asik se smirio i odradio odličnu rolu kao najbolji back-up centar u ligi i stvarno je šteta što ima takav ugovor i takav stav prema ostanku jer bi u perspektivi on, Lin i odabrani swingman (tko god bio vruć od dvojca Garcia-Casspi ili netko sasvim treći) činili ubitačnu klupu. Sinoć su pak bili dovoljni i u slabijem izdanju protiv očajnih rezervi Grizlija koje predvodi možda najgori back-up play u ligi u ovom trenutku, dostojan nasljednik Jeremya Parga – Nick Calathes (Memphis stvarno zna izabrati ove svoje jeftine back-up opcije).

McHale je ostavio u završnici nisku postavu s Beverleyem, Parsonsom, Garciom i Casspiem s Asikom u sredini, dakle klasično lanjsko izdanje s četiri šutera i visokim koje je Memphisu izbilo iz ruku svaku pomisao na povratak u utakmicu – o takvoj postavi u kojoj sve teče kako treba u napadu Memphis može sanjati, a, najgore od svega, s Garciom koji je najbliže stoper što Houston ima i žilavim Casspiem, obrana je bila ono što je Memphis ostavilo u blatu (McHale nije vraćao ni Dwighta držeći se one da se s ritmom ne zajebava i da je Asik zaslužio završiti susret zbog svega što je ugradio u preokret).

Memphis vidljivo bez ideje, sada je prejednostavno napasti Conleya kako je to sinoć maestralno radio Beverley i zaustaviti im krvotok u napadu (nitko drugi u startnoj postavi nema ni trunku kreativnog gena u sebi da ponese teret, Joerger čak mora Conleya oslobađati kroz pickove kako bi dobio prostora za običan pas), a obrana bez Marca nema takvu moć da sama može izvući situaciju, posebice ne s mlitavim Conleyevim doprinosom na toj strani parketa – Hollins bi ga do sada vjerojatno izlemao zbog mizernog energetskog nivoa na kojem igra u obrani najveći dio sezone.

KNICKS @ BLAZERS

Portland sredio Knickse što danas nije nikakav problem, ali svejedno Blazersi iz utakmice u utakmicu dobivaju samopouzdanje potrebno da prežive kritične faze sezone koje ih neminovno čekaju – s trenutnih 11 utakmica iznad 50% gotovo je sigurno da ćemo ih gledati u playoffu, izgradili su takvu tampon zonu da ih samo užasna kalvarija može izbaciti iz trke. Dakle, čak i kada se ohlade i kada Aldridge propusti svojih standardnih par tjedana (a Aldridge je, nemojmo se zavaravati, i dalje čovjek oko kojega se sve vrti bez obzira na šuterske eksplozije vanjskih igrača), bit će ok, što je ogroman plus u odnosu na zadnje dvije sezone. A kad smo kod hlađenja, 9-25 za tricu i činjenica da su Knicksi usprkos starnom minusu visili u blizini do kraja, prve su naznake da je i ono na vidiku.

BULLS @ JAZZ

Jazz dobio Chicago koji bez Butlera i Rosea (a i bez Robinsona i Belinellia na klupi, da dodam i taj omiljeni bonus) općenito nije izgrađen da zabije dovoljno u ovoj ligi (mogu li poslati Teaguea u Madrid kada budu dovodili Mirotića kao dio odštete, makar da im odbiju 10 000 dolara?) čak ni protiv momčadi s najgorim scoreom koja je uz to igrala bez ozljeđenog Kantera i s Favorsovom limitiranom minutažom zbog problema s osobnima. Thibo je ubacio Snella u petorku kako bi sakrio Dunleavya u obrani i usput imao jednog korisog vanjskog na klupi, ali uzalud, usprkos solidnoj obrani na Haywardu očito je kako rookie nije spreman za ozbiljniju rolu. S tim da će Butler skorim potvratkom riješiti ove dileme, ali ostaje pitanje kako misle izgurati godinu ako će dobri stari kapetan Kirk morati igrati 35+ minuta svaku večer do kraja sezone? To je jednostavno nemoguće obzirom na povijest ozljeda, a to dokazuje i sinoćnji 1 poen protiv Burkea – toliko se trošio u obrani da u napadu nije imao snage za ništa osim dodati loptu Dengu ili Boozeru.

CELTICS @ BOBCATS

U sudaru talentom sakatih, ali borbenih protivnika, Celticsi su se provukli još jednom dobrom zadnjom četvrtinom protiv Bobcatsa koji nisu imali rješenja ni za njihovu žilavu obranu, brojnost raspoloženih igrača, a ni za Jordana Crawforda koji je odigrao još jednu sjajnu završnicu u stilu onog poznatijeg prezimenjaka. Stevens je na raspolaganju imao dvije aktivne petorke čak i bez Bradleya kojega je sinoć zakopao na klupu u korist Presseya i visoke postave – Green i Wallace su igrali zajedno na bokovima uz dva visoka, što je definitivno iznenadilo ionako slabašan napad Bobcatsa, a moglo bi i puno jače navale (hej, ipak je ovo Istok). Bobcatsi pak s Jeffersonom u postavi nemaju onu borbenost pod košem na koju su navikli, a nisu je imali ni na boku jer je Clifford opet zaboravio na Kidd-Gilchrista nadajući se da će Taylor raširiti reket.

WOLVES @ PACERS

Indiana je dobila Minnesotu sličnim receptom kao i mnoge druge do sada, kotrljali su se tri četvrtine, a onda ubacili u brzinu više i ostavili protivnika u prašini. Uz još jedno superstar izdanje Georgea koji nastavlja pružati dokaze da je napravio kvantni skok. Ako je to istina, onda stvarno više nema razloga vjerovati da Heat ima startnu prednost pred Pacersima, posebice obzirom da Hibbertu titulu obrambenog igrača godine može oteti samo nesretan splet okolnosti.

BUCKS @ PISTONS

Nakon što su rastavili očajne Netse, Pistonsi su se obračunali s još jednom trenutnom kramom od momčadi koja nema moći napasti njihove slabosti – Bucksi su se predali nakon 12 minuta, pruživši dodatne argumente tezi da se radi o trenutno najdisfunkcionalnijoj franšizi u ligi.

SUNS @ HEAT

Heat je odradio posao sa Sunsima bez puno znoja, James senzacionalan s 35 poena iz 14 šuteva uz 11-11 s linije čime je istaknuo jedan detalj na koji treba obratiti pažnju – čovjek je trenutno na preko 80% slobodnih, što je popriličan napredak u odnosu na standardnih 75% i jasno govori čemu je ovo ljeto posvetio posebnu pažnju. Ostane li na ovoj razini, igra mu više neće sadržavati ni jedan prosječan element.

VEINTISIETE!

BULLS @ CLIPPERS

Dvije večeri nakon što su opet ostali bez Rosea i našli se pred još jednim zadatkom definiranja identiteta, odnosno nakon što su odradili možda i dva najteža gostovanja u NBA u tri dana, Bullsi jednostavno nisu bili spremni za borbu s Clippersima. Koji su vrlo brzo nametnuli ritam kakav im odgovora i kakav obrana koju na vanjskim pozicijama čine Dunleavy i Hinrich ne može pratiti – taj dvojac u ovim godinama teško bi mogao pratiti kontre prosječnog euroligaša, a kamoli tranziciju momčadi koju kontrolira Chris Paul (sinoć, kao uostalom i cijelu sezonu, maestralan sa 17 asista i 1 izgubljenom). Bullsima pod hitno treba Jimmy Butler jer bez njega neće biti u stanju igrati dovoljno dobru obranu da vise pri vrhu (idealno bi bilo da se odmara još koji tjedan kako bi problemi sa stopalom bili sanirani, ali ne bi me iznenadilo da ga aktiviraju već nakon gostovanja kod Jazza za sudare s Pistonsima i Cavsima krajem tjedna).

JAZZ @ THUNDER

Slično kao i Clippersi s Bullsima poigrala se i OKC s Jazzom. Burke je ubilježio prvi NBA start i to je manje-više jedino što treba zabilježiti od utakmice koju je Thunder iskoristio za odmoriti Westbrookovo koljeno (startao Reggie Jackson) i svejedno je usprkos takvom pristupu riješio nakon 12 minuta.

KINGS @ LAKERS

Lakersi su iščupali još jednu pobjedu protiv Kingsa koji su se solidno držali do treće četvrtine kada su vidno izmoreni ranijim bitkama pukli, prije svih Cousins koji je promašio gomilu zicera pored dužine Lakersa (obzirom na količinu energije koju je potrošio u zadnje tri utakmice nikakvo čudo). A dužina Lakersa je bila ključna – koliko god su solidno šutirali, obrana je još jednom prevagnula (usprkos tome što su u pitanju Lakersi na to nitko ne obraća pažnju, ali njihova obrana jedno je od najugodnijih iznenađenja nove sezone). D’Antoni je očito žrtvovao svoju filozofiju kako bi većinu vremena imao klasičnu unutarnju liniju s dva prava visoka na parketu koji se najbolje osjećaju u blizini reketa, a ima i sasvim solidnu dužinu na bokovima s kombinacijom Young-Johnson, odnosno Meeks-Henry. Svi se drže plana o zaštiti reketa, svi se bore (za nove ugovore) i tako odjednom D’Antoni ima obranu koju može staviti u CV kada bude tražio sljedeći posao. Kako je to moguće? Pa, osim što je počeo maksimalno koristiti Jordana Hilla, recimo da mu je Kupchak sugerirao da za asistenta konačno uzme jednog čovjeka izvan svog kruga, legendu Lakersa i Jacksonova učenika Rambisa koji je zadužen za defanzivu i koji je od ovoga što ima na raspolaganju posložio momčad koja zonski brani reket i koja fenomenalno reagira na pick & roll akciju (najbolji uz Thunder). Tko kaže da stari pas ne može naučiti nove trikove? Ako je D’Antoni odlučio prilagoditi se u situaciji kada to nije morao, sve je moguće.

SUNS @ MAGIC

Sunsi se i dalje drže iznad 50%, nakon pobjede nad Bobcatsima riješili su i Magic, pokazavši da postoji bitna razlika između loše momčadi na Zapadu i loših na Istoku (mislim, ako će čak i Sunsi dobivati ova gostovanja, koliki će score na kraju sezone biti između dviju konferencija?). Solidna obrana (iako ni blizu čvrsta kao u prvih par tjedana) i solidan napad koji s više Dragića i bez Bledsoea odjednom nudi puno više screen akcije bili su dovoljni da se Magic drži pod kontrolom od početka do kraja (svaki put kad bi došli blizu egala Dragić bi ih sredio 2 na 2 igrom, kao u završnici kada su on i Frye bili neriješiva zagonetka za obranu Magica).

PISTONS @ NETS

Jadni Netsi doživjeli su još jedan poraz, ovaj put od Pistonsa koji su usprkos vlastitim problemima s kemijom jednostavno riješili stvar u nastavku na leđima i dalje odličnog Stuckeya (u svoj sili problema ne treba zanemariti činjenicu da je Cheeks barem od njega napravio ono što smo odavno čekali, sjajnog šestog igrača i combo beka koji može nositi napad kada sve drugo stane). Josh Smith je igrao svoju standardnu rolu kao da ništa nije bilo, ali protiv Netsa bez Williamsa, Kirilenka i Lopeza te s Garnettom i Pierceom na specijelnoj minutaži im i nije trebalo više od desetak minuta niske postave (posebice u završnici kada Drummonda ionako ne možeš držati na parketu zbog urnebesnih 24% s linije – možda da mu Dwight preko ljeta pokaže kako se puca slobodna). Plus je što se ukazao Villanueva koji praktički zbog problema s leđima nije igrao ove sezone, ali je sa sinoćnjih solidnih 12 minuta pokazao da bi njegova stretch kvalitete mogle poslužiti u kombiniranju postava koje bi mogle sakriti Smithove rupe na perimetru. Naravno, tu govorimo o minimalnim pomacima, ali, kao što je govorio Mao, ponekad je i noga u guzicu korak naprijed.

VEINTISEIS!

BLAZERS @ WARRIORS

Blazersi imaju nešto od onog šarma kao i Warriorsi lani kada im se sve poklopilo, hrpu dobrih strijelaca koji šutiraju trice kao ludi, stoga je njihovo gostovanje u Oaklandu definitivno događaj večeri. Posebice zbog toga što im se ozljedama Gasola i Iguodale otvara prostor da skoče sve do 5. pozicije, jasno nastave li s ovom formom i izbjegnu li slične dramatične situacije kao što je ova kroz koju odjednom prolaze Warriorsi.

Curry i društvo su sezonu počeli kao jedna od boljih obrana koja, ovo je sjajan podatak, nije ni jednom primila 10 ili više trica (što je lani bilo nezamislivo) iako su igrali i protiv Clippersa, Thundera, Spursa i Wolvesa. Niz je prekinut tek neku večer kada su Lakersi, koji inače vole potezati trice, ozljedom Iguodale došli do 11, a nastavio se sinoć kada su suludo efikasni Blazersi ubacili 10. To poprilično plastično pokazuje kakav pad očekuje obranu Golden Statea na perimetru bez Iggya koji je izgleda ozbiljno istegnuo zadnju ložu – neće mu trebati operacija, ali par mjeseci izvan parketa su neminovni, posebice ako je istina da nakon utakmice nije mogao hodati.

(Gasol izgleda također neće trebati operaciju, ali i njemu će za oporavak trebati od par tjedana do mjesec dana, dok je Roseu stradao meniskus, što u teoriji znači da je minimalno nekoliko mjeseci out, a obzirom na njegovo ukupno stanje možda i duže – iako se radi o rutinskoj operaciji nakon koje se u nekim slučajevima možeš vratiti košarci već nakon nekoliko tjedana, obzirom na slabost lijevog koljena i očito totalnu nespremnost Rosea za NBA košarku, optimizmu ovdje nema mjesta)

Uglavnom, Warriorsi su se odlično držali bez Iggya i u trećoj četvrtini su standardnom šuterskom serijom Currya i Thompsona čak napravili pristojnu prednost, potpuno preuzevši kontrolu utakmice do trenutka kada je sjajni Wes Matthews (5-6 trica do tada) zaradio isključenje – da nije bilo njegove serije od 8 poena u ovom periodu (sve preko Barnesa čija dužina u ovom slučaju nije služila ničemu), Blazersi bi vjerojatno bili upali u još veću rupu iz koje nema povratka.

I umjesto da se to nakon gubitka Matthewsa i dogodi, ekspresno su se vratili u utakmicu odlukom Stottsa da na parketu ostavi Aldridgea, Lillarda i Batuma cijeli ovaj period, dok je Jackson istovremeno izvukao Currya, Thompsona i Boguta. I tako je Aldridge napadao i trpao, dodatno napaljen od gužve izvazvane koškanjem Australca i Engleza pod košem koje je i izazvalo nerede koju su Matthewsa koštali partije (kako je krenulo, možda dobijemo i pravo rivalstvo između ove dvije momčadi, što bi bilo poprilično zabavno), dok su Speights, Bazemore i Nedović glumili zidare – u samo par minuta Blazersi su opet bili u egalu.

U završnici pak Warriorsi nisu imali šanse izvući živu glavu – čim je iz igre ispao Thompson zbog 6 osobnih (još jedna otežavajuća okolnost u životu bez Iggya), Blazersima je bilo prejednostavno udvojiti Currya i potpuno okrenuti smjer utakmice.

OSTALO

Nakon drugog sramotnog poraza u tri utakmice (a i onaj preokret Pelicansa nije ništa manje bolan tako da možemo govoriti o čak tri sramote), Cavsi trebaju promjenu. Ili Brown ili neki od igrača moraju otići, ali ovo više ne može ovako. Osobno, dao bih otkaze i GM-u i treneru, otpustio Bynuma (koji je sinoć, to samo Brown zna zašto, dobio više minuta od Varejaoa, isto kao što je Matthew Dellavedova, budući kadar Cibone, dobio duplo više minuta od Jacka što je zadnje dno trenerskog nadmudrivanja s veteranima u stilu “dajem minute igračima koji igraju obranu” iako se više radi o “ne dam minute veteranima koji me slijepo ne slijede”), pokušao dovesti Asika i Grangera (Waiters i Bennett valjda imaju nekakvu vrijednost kao visoki pickovi) i riješiti se mrtvog tereta poput Geea i Clarka. Spursi? Mislim da se nisu potrudili niti svući one trenirke koje otpadaju čim ih povučeš obzirom da su Cavsi istrčali s mudantama na štapu.

Bobcatsi su protiv Bucksa izgledali kao Spursi protiv Cavsa, dakle kao razlika između momčadi koja ima nekakav put i filozofiju i one koja nema apsolutnog pojma što radi u ligi (Drew je koristio gomilu igrača, svih 13 su dobili šansu kada je utakmica riješena, znači nedostaju samo Delfino i Sanders, ali ni jedan u sebi nema iskru života, stoga ostaje samo jedno rješenje – totalna destrukcija, počevši s GM-om koji je složio ovaj monstruozni roster).

Pacersi su odradili ono svoje što rade s obranom, kada protivnika drže ispod 35% šuta iz igre, ali MCW je čak i protiv ovakve momčadi pokazao da je apsolutna noćna mora od matchupa – George Hill je karijeru izgradio na tome što iza leđa ima bedem i što je dovoljno jak i velik da maltretira protivničke niže bekove, ali, pored Williamsa, on je, koliko god solidno odradio posao, izgledao kao nemoćni patuljak.

Washington se nakon poraza u derbiju Istoka protiv Raptorsa brzo vratio na pobjednički kurs protiv jadnih Knicksa koji se i dalje trude. Ali, što ti vrijedi trud kada su na drugoj strani Nene i Gortat, a ti imaš Andreu? Nije se čak ni osjetilo da Wizardsi bez Arize i Harringtona doslovno nemaju klupu.

Heat je ovaj put nešto teže izašao na kraj s Orlandom iako se u postavu vratio Wade, dobrim dijelom i zbog Vaughnove odluke da krene s niskom postavom u kojoj je Oladipo zamijenio Maxiella i koja je energetski odlično pratila stil igre Heata (očito je kako će Oladipo i Harkless biti zeznuta kombinacija na boku, barem u specijalnim postavama), ali i zbog činjenice da je visoka postava s Big Baby Davisom dominirala nad klupom Miamia. Naravno, obzirom kakvom lakoćom su LeBron i društvo u zadnjoj četvrtini okrenuli utakmicu, svejedno kakvu kombinaciju nudio Vaughn, ostanak Orlanda u igri kroz 40 minuta treba pripisati i klasičnom doziranju gasa koje imaju samo najveći.

Clippersi su brzo nabili prednost protiv Kingsa i održavali je veći dio utakmice, ali Cousinsov pristup u obrani i bacanje uokolo Jordana i Griffina u napadu nisu dozvoljavali odvajanje čak ni kada je prednost bila +20. Kingsi su u završnicu ušli kao ravnopravan suparnik zahvaljujući upravo toj borbenosti i upornosti u skoku i napadanju reketa svog lidera. Izgubili su, ali to je nebitno – ovo što je Cousins pokazao u zadnje tri utakmice u obrani, pristupu i uopće igri možda je i najvažniji razvoj događaja u ligi ako izuzmemo ove nesretne ozljede (drugim riječima, ako niste gledati barem jednu, ne znate što propuštate).

Hawksi su odrađivali posao do zadnje četvrtine, kada je Boston oživio zahvaljujući očajnoj igri klupe Atlante, a onda i zahvaljujući sjajnoj obrani pick igre – Stevens je dobro snimio da je za zaustaviti napad Hawksa ključno spriječiti ulaz Teaguea u sredinu, ostavivši visoke doboko u zoni pod košem i stavljajući teret na Horforda i Millsapa s poludistance. Istovremeno, dok Teague nije imao ni centimetra prostora za ulaze kada se utakmica lomila, Crawford nije nailazio na sličan bedem.

Rocketsi su poprilično lako sredili Wolvese, barem ako uzmemo u obzir da nije igrao Harden zbog novih komplikacija sa stopalom. Minnesota nema obranu za braniti ovakvu širinu u napadu (4 vani, 1 unutra, svi vrte pick & roll sa svima), posebice bez klupe, odnosno u situaciji kada Aaron Brooks zabije 26 poena naspram Bareina 3.

Nuggetsi su se provukli protiv Dallasa u borbi potencijalnih playoff prolaznika, prije svega na račun toga što Dirk nije bio uber-Dirk kao par dana ranije protiv Rocketsa, već je više podsjetio na onog drvenijeg Dirka iz utakmice sa Sixersima. U zadnjih 5 minuta imao je samo 2-7 u svojim tipičnim akcijama s poludistance nakon pick & rolla iako su Nuggetsi uredno preuzimali, pa je pucao ne samo preko Chandlera nego i preko Foyea. Dobro, Dirk, nisi Korver, ali definitivno nisi ni ono što si bio. Za ostalo se pobrinula nepostojeća obrana Dallasa, odnosno lakoća kojom je Lawson dolazio do laganih poena s crte pored promatračkog dvojca Calderon-Ellis kojem su u završnici nedostajale samo plave kacige.

VEINTICINCO!

Puno utakmica, puno zadnjih četvrtina, nešto dojmova.

Gasol se ozlijedio na startu druge četvrtine i tu je utakmica praktički bila gotova – Memphis bez njega Spurse može dobiti samo slučajno, a sinoć očito nije bila takva večer. U pitanju je koljeno, što je totalni antiklimaks za Grizlije koji su taman zaigrali kao Grizliji (nadamo se samo da nije ništa ozbiljno i da se radi o istegnuću kojem će pomoći mirovanje od nekoliko tjedana – ako završi na stolu, mogu sezonu baciti kroz prozor). Bez Marca se raspala tek oživjela obrana, a vidjeli smo i kako igraju kada fokus igre u napadu nije na njemu.

Blazersi su kao i Nuggetsi večer ranije zasuli šutom iz vana odjednom opet lošu obranu Bullsa koja bez Butlera i s teretnim Roseom ne može igrati ni blizu razine koju od njih očekujemo. Da stvar bude gora, Rose je sinoć ozlijedio desno koljeno, koje je sigurno pod ogromnim opterećenjem od kada je lijevo u banani tako da se ovako nešto moglo i očekivati (kao i kod Gasola, bitno da ništa nije puklo). Treba istaknuti da su se Blazersi i s ovakvim izdanjem Chicaga mučili do same završnice koju su vrlo lako mogli izgubiti da je Bullsima upala nekakva trica, što dosta govori o njihovom mentalitetu ubojice. Kojega Portland jednostavno nema.

Dallas apsolovirao Jazzere koji su, da večer ne bude samo u znaku minusa, dobili nazad Burkea. Ellis, kojega Carlisle još više jaše obzirom na trenutnu formu, ubacio 26, što znači da je u 13 utakmica do sada skupio 306 poena uz 221 potrošenu loptu što je hvale vrijedno, kao i trica koju ubacuje s pristojnih 34%. Ipak, da vratimo malo stvari u perspektivu, Mayo je lani u istom periodu zabio 287 poena uz 185 lopti uz tricu preko 50%. Gdje je Mayo bio prije i gdje je poslije? Gle, nema sumnje kako je Monta raznovrsniji i bolji bek od Mayoa, ali ni jedan ni drugi nisu dovoljno dobri da budu nositelji ozbiljne playoff momčadi, a niti dovoljno all-round da zaokruže bolje opcije. Zato im je uloga s klupe idealna jer im barem u određenom trenutku večeri omogućuje da ono što znaju raditi najbolje, a to je zabijati koševe, rade tako da pomažu momčadi.

Lakersi su došli do još jedne pobjede koja im u teoriji nije trebala pripasti i sada se već treba upitati da li su oni stvarno bolji nego što mislimo zbog solidne obrane i napada sposobnog složiti seriju koševa? Ili su Warriorsi, i dalje bez Currya, utakmicu odigrali bez one obrambene energije koja ih je do sada krasila? Pa mislim da je istina vjerojatno negdje u sredini – Lakersi sinoć recimo uopće nisu igrali naročito dobru obranu, ali su puno bolje šutirali i iskoristili širinu (klupa Warriorsa je zabila iznenađujuće visokih 17 jer je Green dobio neplanirano puno minuta, a s druge strane samo Young i Farmar su dodali 35). Young i Farmar su bili bitni i za prvo odvajanje jer su potpuno koristili sporost Thompsona (koliko Lakersi cijene njegovu obranu, najbolje su pokazali tako što su igrali na svakog igrača kojega je preuzeo, bez obzira bio to Meeks ili Farmar), ali i sinoć ne baš aktivnog Barnesa, da kretanjem lopte razvuku Warriorse, a obzirom da je Gasol natjerao Boguta da izađe iz reketa više nego želi, jasno je da su imali prilika za otvorene šuteve koliko žele da izgrade prednost. Svi pokušaji kasnijeg povratka u igru pali su u vodu nakon što je Iggy istegao zadnju ložu i nakon što su morali trpiti Greena na parketu u završnici, što je Lakersima još više olakšalo udvajanja Thompsona.

Cavsi su konačno naišli na protivnika po mjeri i večer u kojoj su izgledali solidno (koliko mudar trebaš biti da shvatiš formulu – ako su ti tri najbolja igrača Irving, Jack i Varejao, onda ih drži što je duže moguće zajedno na parketu), ali čak ni usprkos solidnom Irvingu u završnici i +12 na 5 minuta do kraja nisu uspjeli doći od pobjede. Anderson, Davis, Evans, Holiday i Gordon su konačno zaigrali zajedno tih zadnjih 5 minuta i fascinantnom lakoćom stigli Cavse. Ova postava neće nikada igrati obranu za osvojiti naslov, ali protiv Cavsa koji nemaju post up igrača i poštene spot up opcije nije im ni trebalo ništa osim atleticizma i energije. Napadački talent ove postave je sjajan, posebice u tranziciji i kreaciji u pokretu, pa valjda će joj ubuduće Williams dati puno više prilika jer jednostavno nema razloga da tako ne bude – sve one kemije s Aminuom, Stimesmom i sličnima nisu dovele do bolje obrane, a što god pokušali neće ih pretvoriti u playoff silu preko noći. Ponekad treneri jednostavno previše filozofiraju, baveći se onim što ne valja puno više nego onim što valja, a rješenje je pred očima. Gle, ja sam prvi za važnost obrane i uvijek ističem da je ona 50% vrijednosti svakog igrača, ali ovdje se ne radi o tome već o banalnom učinku koji dolazi s oba kraja parketa – ako ti igrač kojega držiš na parketu radi obrambenog balansa više šteti nego koristi od igrača koji ne igra obranu, ali napad čini puno boljim, šta se tu ima misliti? 2 i 2 su uvijek 4. Uglavnom, jedna nebitna utakmica možda se pokaže ključnom za nastavak sezone i jedne i druge momčadi (daj najboljim igračima da igraju). A možda su i Brown i Williams jednostavno previše tvrdoglavi sa svojim principima, što je najgora stvar koja se može dogoditi mladosti koju imaju na raspolaganju.

Netsi bez Williamsa i Lopeza nisu imali šanse protiv Wolvesa koji su tako nakon 12 minuta dobili još jednu pobjedu na poklon (doslovno kolju ove slabije protivnike doma kada svi izgledaju sjajno i kada se ne vide minusi).

Atlanta je i u gostima nadigrala Detroit koji jednostavno ne zna igrati obranu dovoljno dobro da se suprostavi iole sofisticiranijem napadu – Millsap, Teague i Horford očitali su lekciju mladim Pistonsima. Ali, događaj večeri nije još jedan poraz već nestanak Josha Smitha iz petorke! Cheeks ga je sinoć praktički pretvorio u super-luksuznu zamjenu za Monroea, startao je sa Singlerom, a Josh je reagirao tako da je igrao 20 minuta, ali nije igrao, ako kužite što hoće reći. Ovo konačno postaje zanimljivo – navodno je razlog za ovakvo brutalno rušenje poretka kašnjenje na trening, što samo potvrđuje da je davanje onolikog novca ovakvom probisvijetu bio jedan od boljih Dumarsovih poteza. A nije da ih nema u izobilju. Uglavnom, sada je samo pitanje hoće li se iz ovoga roditi nešto korisno (tipa, da Cheeks stvarno promijeni rotaciju i zakonom zabrani Smithu minute na perimetru ili da Gores makne dupe iz Los Angelesa i više da taj otkaz Dumarsu).

Pacersi su sredili muku s Bostonom krajem treće četvrtine kada su ostavili Celticse na 8 poena i 3 ubačaja iz igre.

Raptorsi su još jednom potvrdili da su u ovom trenutku stvarno top 5 ekipa na Istoku izneredivši sve bolju obranu Wizardsa i to uglavnom u obračunu postavljenih napada u kojem je presudila dubina klupe Toronta i uopće raznovrsnost opcija koju Casey ima sa svojim postavama. Velika s Johnsonom i Valanciunasom se odlično nosila s Neneom i Gortatom, niska s Gayom i Rossom na boku (Fields je izgleda ispao iz rotacije) standardno ključna, a minute je konačno dobio i Novak koji stretch kvalitetama daje nekakvu verziju između standardno visoke i niske. Bitan detalj je bio skromni volumen lopti koji su potrošili Gay i DeRozan, posvetivši se oduzimanju spot up meta Wallu kojega je pak pošteno ganjao Lowry. Wizardsi su pak pucali po šavovima svaki put kad su morali posegnuti dublje na klupu, ali to ne mijenja činjenicu da su ovo po svemu što smo do sada vidjeli playoff momčadi na Istoku.

Povratkom Jeffersona u rotaciju Bobcatsi su ostali bez obrane da se suprostave Sunsima koji su poprilično lako izgradili prednost zabijajući gomilu otvorenih šuteva. Bobcatsi su u završnici zakopali na klupu i Jeffersona i Kidd-Gilchrista kako bi dobili pokretljivost u obrani i širinu u napadu (uz Hendersona, Walkera i McRobertsa zaigrali su Zeller i Sessions), ali usprkos sjajnoj seriji iz -17 u kojima su u jednom trenutku bili nisu se uspjeli izvući.

U dvoboju najgorih, Sixersi su se pokazali kao manje loša momčad. Bucksi su dobili nazad i Ilaysovu, Butler je odigrao kao da je opet u dresu Wizardsa, Drew je dobio pristojne večeri od deset igrača, ali Sixersi su čak i bez Younga bili pretvrd zalogaj – s Carter-Williamsom za komandama, efikasnim Turnerom i Hawesom kao najboljim visokim na parketu preživjeli su manjak talenta i još jednom dokazali da su u Brownovim rukama dovoljno solidni da pokvare Hinkieve planove. Sada je pitanje koga će Sam sljedećeg oteti i smjestiti u kolibu s Youngom, Walterom Whiteom, Eden Capwell i Jamesom Caanom.

VEINTICUATRO!

CLIPPERS @ THUNDER

Ovo je vrhunska zabava! Clippersi i Thunder su po drugi put ove sezone ponudili ono najbolje što NBA nudi, krenuvši u nadmetanje čistom energijom od podbacivanja. Ili bi možda bolje bilo reći da je OKC ponudila vrhunsku zabavu obzirom da su Clippersi u ovoj utakmici bili uglavnom promatrači.

Brooks je lukavo izbacio Clipperse iz ritma u startu, bacivši ne samo Sefoloshu već i Duranta na Paula, koji pored svih tih lamatajućih udova nije imao prostora pokrenuti napad baziran isključivo na screen igri koju OKC brani najbolje u ligi gledajući učinak oba napadača koji u njoj sudjeluju. I nisu Durant i društvo izluđivali samo dužinom u obrani (poredajte njihovu startnu petorku od 1 do 5 i nađite veću obrambenu postavu u ligi, samo Pacersi mogu stati u istu rečenicu), već i aktivnošću u napadu. Ibaka i Russ lete, KD zabija i razigrava – ova momčad bi da utakmica traje 24 minute sigurno bila predstavnik Zapada u Finalu čak i s Perkinsom.

Ključ noćašnje kamilice bio je u tome što je klupa nastavila tamo gdje su starteri stali, pa se šampionska razina igre razvukla na 48 minuta. Clippersi doslovno ni u jednom trenutku nisu došli u priliku prelomiti tijek susreta i to usprkos tome što je uporni Paul u nastavku nalazio načina biti učinkovit i što je Griffin odigrao još jednu sjajnu partiju nakon što se u drugom poluvremenu prilagodio činjenici da je OKC zatvorio reket i kontrolirao ritam (nisu ga pustili u reket, niti mu dozvolili da trči, ali čovjek je skakao, razigravao, igrao obranu i sinoć zabio manje-više sve s lakta, čak i slobodna, kad već nije mogao u post).

Thunder je tako konačno pružio partiju nakon koje više nema sumnje kako su usprkos standardnim problemima i dalje ona sila koja je igrala Finale prije dvije godine i koja je lani igrala najbolju košarku na Zapadu, dakle momčad s šampionskim pedigreom i dokazanim vrijednostim i u obrani i u napadu.

Clippersi pak, pa ni oni još ne znaju što su. Paul i Griffin su sjajna prva i druga opcija, ali oko njih nema nikakve strukture. I tu ne mislim samo na problem nedostatka trećeg visokog ili lošeg obrambenog balansa petorke, već na nešto puno dublje. Tamo gdje Thunder ima Ibaku kao trećeg čovjeka, Clippersi imaju Jordana koji je u principu njihov Perkins, a tamo gdje Thunder ima sjajne i različite igrače zadatka Clippersi, imaju puno sličnih revolveraša. Stvarno, koja je svrha imati u isto vrijeme Redicka i Crawforda? Puno toga leži u rukama Dudleya koji je najbolji all-round od svih na boku, ali definitivno nije stoper u rangu Sefoloshe.

Opet, čak i da Dudley dođe na svoje, to ne mijenja činjenicu kako Clippersi nemaju treću opciju, već nakon Blakea i Paula slijedi ogroman pad do igrača koji su kvalitetom tek granični starteri. To što ih ima ovoliko puno dobra je vijest za regularnu sezonu kada će i Barnes i Collison i Crawford i Dudley i Redick i Jordan pomoći da se lakoćom dođe do 55-60 pobjeda (trenutno su na kursu za 50+, a imali su uvjerljivo najteži raspored u ligi, već 2 puta Rocketse, Thunder, Wolvese i jednom Warriorse, Heat i Memphis).

Ali, kada dođe playoff, tko će biti taj treći čovjek koji će u bitku s Ibakom, Leonardom ili, zašto ne, čak i Parsonsom ili Thompsonom?

BULLS @ NUGGETS

Chicago u utakmicu i idućih nekoliko tjedana ulazi bez Butlera, što znači da je najvažniji zadatak u ovoj večeri ne dozvoliti Nuggetsima nabijanje ritma – Bullsi bez jednog startera (automatski gube i klupu jer Dunleavy dobiva rolu u petorci) i s ovom sjenom od Rosea ne mogu pratiti Denver u elementu, dakle s napadima u desetoj sekundi, rotacijom od deset košarkaša i Lawsonovom brzinom s loptom.

I to im je solidno polazilo za rukom tri četvrtine – koliko god se Nuggetsi trudili ubrzati bacanjem pasova preko pola igrališta nakon primljenog koša kako bi prestigli tranzicijsku obranu Bullsa, većina njihove akcije svodila se na postavljene napade, čime je utjecaj Lawsona sveden na minimum. Također, Chicago je preko unutarnje linije ostvario ogromnu prednost u napadačkom skoku s čak 9 pokušaja viška. Dakle, kako su uspjeli izgubiti utakmicu i uz kontrolu ritma i dominaciju u skoku?

Dozvolivši Nuggetsima previše otvorenih šuteva – to je tzv. Butler efekt, jer ovaj put nije samo Rose bio rupa (a bio je najveća, posebice u zadnjoj četvrtini kada više nije mogao istrčati na šutera) već i drugi bek, bio to Hinrich ili Dunleavy. Nuggetsi su to maksimalno koristili da kretanjem lopte i traženjem povoljnog matchupa održavaju prednost gotovo tijekom cijele utakmice, a onda se na kraju i odvoje kada je proradio utjecaj nadmorske visine i kada Bullsi više nisu imali energije stići prednost koju su sa četiri trice za redom kreirali, od svih ljudi, Hamilton i Robinson (da je barem jedan od njih na klupi Bullsa, koliko bi im život bio lakši od sada do početka playoffa).

I dok Bullsi i dalje imaju širu sliku na umu i ne moraju se zamarati s ovakvim slučajnim porazima, posebice ne obzirom na sinoćnji kontekst (na kraju krajeva, kao da je bitno hoće li imati 50 ili 55 pobjeda ako Rose neće igrati kao Rose), Denver definitivno ima razloga za zadovoljstvo. Nakon što su pronašli igru koja im odgovara, sada su došli i do saznanja da nesebičnom igrom i kretanjem lopte imaju šanse napraviti rezultat čak i kada im stil igre ne odgovara jer uvijek postoji šansa da je od 12 napadača barem njih 5 rasploženo za ubaciti svoju kvotu. Tu se sada otvara prostor za Shawa da se baci na posao i ugradi neke nove vrijednosti jer atmosfera stabilnosti je postignuta.

VEINTITRES!

Jutros nisam pogledao ni sekundu akcije, ali kako konačno imam nešto vremena da bacim pogled na utakmice evo par zapažanja bitnih za do sada uočene trendove.

– Netsi su na silu pokušali osposobiti Williamsa koji je opet ozljedio isti zglob i stvarno ne kužim potrebu za ovakvim forsiranjem (Kemba mu je na brzinu ukrcao 9 poena i valjda mu i polomio zglob jednim od svojih crossovera), sezona je duga, a ovakvo paničarenje, posebice kada je Lopez out i kada Bobcatsi više nisu kanta za napucavanje, samo dodatno otežava hvatanje ritma (sjetimo se Lakersa lani kako su tek u zadnja dva mjeseca proigrali i barem dijelom spasili sezonu)

– Wizardsi, koji su se konačno stabilizirali, uništili su Cavse u jednoj od onih blamaža nakon kojih lete glave (Brown i dalje nema pojma na koga može računati i što treba raditi iako je 12 utakmica iza nas), u jednom trenutku treće su imali 27 koševa prednosti prije nego su digli nogu s gasa (petorka im rastura, a Webster je danas ne samo bolji igrač od Arize, već i bolji stoper iz jednostavnog razloga što za razliku od Trevora ne bira kada igrati obranu)

– Melo 18 skokova i 10 od 10 slobodna u pokušajima da dovede momčad do važne pobjede, ali uzalud, Pacersi su se provukli jer su odigrali obranu kada je bilo najvažnije, odnosno jer je George ubacio u onu brzinu više na koju nas navikava u produžetku (i dopustite, dostupnu samo najvećima), dok Melo više nije imao snage za odgovoriti u dodatnih 5 minuta (a nije dobrim dijelom i jer ga George stisao 1 na 1)

– Heat je ubacio 15 trica uz 63% uspješnosti protiv Magica uz 27 asista, istovremeno držeći protivnika na manje asista od izgubljenih (naravno da ti ne treba zaštita reketa kada ti većina protivnika ni ne može ući u sredinu)

– Sixersi su dobili nazad Carter-Williamsa, ali valjda tek nakon što su saznali da će biti bez Younga (navode se osobni razlozi, što vjerojatno znači da ga je Hinkie zatočio u nekakvoj kolibi u šumi), tako da su ih Raptorsi pregazili bez većih uzbuđenja

– Hawksi su se poigrali s obranom Pistonsa (51% šuta uz pogođene samo 4 trice, ali i šetalište u reketu gdje su zabili hrpu zicera, posebice u drugoj četvrtini koju je Cheeks počeo s Datomeom pod košem istovremeno odmarajući Smitha i Monroea)

– Portland nastavlja gomilati pobjede na Istoku, ovaj su put žrtve bili Bucksi koji ni s povratkom Ridnoura te opet spremnima Butlerom i Nealom ne izgledaju ništa bolje (ovaj put su ostali bez Mayoa, ali barem Henson ima solidnu minutažu)

– Wolvesi su još jednom izgubili run and gun napucavanje protiv Clippersa, ponajviše zato jer su Paul i Griffin debelo nadigrali Rubia i Lovea (zanimljivo je primjetiti kako su u sudaru dvije momčadi koje ne znaju igrati solidnu obranu Clippersi barem imali nekakav plan – faulirati sve koji uđu u sredinu i udvajati Lovea čim primi loptu u sredini – dok su Wolvesi već pomalo iritantni s ovim dozvoljavanjem zicera kako bi mogli što prije u kontru)

– Pelicansi su dobili Jazz doma, dakle sada imaju 1-1 s njima i s Lakersima, ali i 0-2 sa Sunsima – liga se gadno našalila kada im je na početku dala ovako lagan raspored dok se još traže (igrali su još s Magicom, Sixersima i Bobcatsima, tu su barem pozitivni s 2-1) – sada počinje pakao od rasporeda u kojem im neće pomoći ni uigranost ni bolja forma (a sigurno neće ni nova “pojačanja” Lou Amundson i Josh “Dancing Zombie” Childress – ako se itko sjeća, to je onaj čovjek koji je potpisom za euroligaša trebao stvoriti novi košarkaški poredak)

– Spursi su odradili svoje protiv Bostona uz brutalno doziranje minuta čak i jednom Leonardu, a Celticsi su uz solidan učinak udarnog trojca Crawford-Bradley-Green dobili odličnu partiju i od Sullingera (nakon Favorsa još se jedan skakač okoristio činjenicom da bi Spursi radije Duncana tražili da igra 32 minute nego skakali u napadu s ovako teretnim visokima – hvala lijepa, ali važnije je zaustaviti tranziciju i postaviti obranu)

– Kingsi su još jednom iskoristili manjak Bledsoea i raspad Plumleea i Morrisa kao čuvara sredine da dođu do nove pobjede protiv Sunsa lakoćom dominirajući u sredini

– u utakmici sa 66 slobodnih bacanja i bez obrana (osim ako pretjerano fauliranje ne vidite kao dokaz da se momčadi trude, što su očito pokušali dokazati i jedni i drugi), koju su Rocketsi imali pod kontrolom do zadnje četvrtine, presudila je klasična partija Nowitzkog (14 poena u zadnjih 12 minuta) kojom se iskupio za loše izdanje u završnici protiv Sixersa i poručio meni da sam konj što sam ga stavio u istu rečenicu s Korverom u ranijem postu

– Memphis je iščupao još jednu pobjedu protiv Warriorsa koji su ovaj put bili bez Currya (i standardno bez klupe – ovim ritmom će Jackson potrošiti startere do Božića) držeći im tricu opet ispod 30% (Thompson 2-7 i bez ikakvog drugog učinka kao i obično kada mu ne upada šut iz vana – jel ok ako momka proglasimo no-round all-starom?)