60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

28Nov/1316

TREINTA!

Posted by Gee_Spot

I s brojem 30 stižemo do kraja jednog zabavnog perioda. Nadam se da je bilo informativno i prije svega fanatično, a sada se vraćamo ipak normalnijem ritmu od par postova tjedno (iako će mi nedostajati listanje po league passu svako jutro više nego što želim priznati). Za zadnji dnevni osvrt po crtica iz svake utakmice.

- Liga je skužila kako braniti Teaguea i sada je vrijeme za novu prilagodbu (ne udvajati ga kada uđe u sredinu, ostaviti mu šut s poludistance neka ga uzme ako hoće i zatvoriti ulaz u reket kojim pokreće napad i spriječiti otvorene suigrače - što je više šuter, a manje razigravač, to je napad Hawksa bezopasniji jer što god Budenholzer kemijao, mali nije rasni strijelac kao Parker), a uz to Hawksi standardno nemaju energije u sredini za pokriti slabije napadačko izdanje obranom. Koliko god Cartier i Jenkins solidno zamijenili ozlijeđenog Korvera, blijeda izdanja udarnog trojca i manjak klupe nisu bili dovoljni za suprotstaviti se Rocketsima koji i bez Hardena, pa čak i bez Lina koji je sinoć zbog udarca u koljeno igrao samo 4 minute, protiv ovakve konkurencije već sada mogu igrati na autopilotu što je obilježje rasne playoff momčadi.

- Heat odradio posao u svom stilu protiv Cavsa koji navodno već na sve strane nude Waitersa. Još jedna maestralna partija Jamesa, još jedna jadna prezentacija momčadi Mikea Browna.

- Wizardsi su se još jednom izvukli u gustoj završnici i opet kroz produžetak (već četvrti ove sezone, a još su 4 utakmice riješili u zadnjoj minuti regularnog dijela) protiv očajnih Bucksa, ovaj put timskim radom – Webster nastavlja sjajnom igrom, Ariza solidan, Gortat raspoložen, dovoljno da se maskira malo slabija partija Nenea i Walla.

- Nema Bledsoea i ohladio se Morris, ali ovaj put su Dragić i Frye bili dovoljni da se izrešeta mlitava obrana Blazersa i odjednom hladni napad.

- Jahao je Jackson Currya i Thompsona, vratio se Bogut, ali dobiti dvije utakmice u back-to-back rasporedu s 5 igrača nije lako, posebice ako je s druge strane raspoloženi Dirk. Doduše, Mavsi su još jednom zamalo sve prosuli u završnici, ali razlika je ovaj put bila prevelika, dijelom i zbog nakon dugo vremena solidne partije klupe koju je pokrenuo konačno spreman Shane Larkin. U ovakvom kontekstu stajanja na mjestu, Mavsi bi bili ludi da ne nađu minute za ligth Currya.

- Minnesota nije imala rješenja za Lawsona, ali ni za dvije petorke Nuggetsa, oni periodi čim bi se na parketu našao netko s klupe bili su neizdrživi i u njima je Denver gradio prednost koju nije ispustio usprkos ovaj put nešto manje spretnoj igri u završnici.

- Spursi su se nasukali na obrani Thundera u klasičnoj utakmici dviju veteranskih momčadi, nisu imali rješenja u završnici za Ibaku u sredini, dužinu Sefoloshe i Duranta na boku te energiju Jacksona i Westbrooka naprijed – ova petorka Thundera je opaka i dobro je vidjeti da im je Brooks dao šansu protiv ovakvog protivnika kojega su u zadnjih 4 minute i 40 sekundi ostavili na 2-6 šutu i 5 oduzetih napada kombinacijom blokada, ukradenih i forsiranjem bacanja lopti u bunar (dva pogođena očajnička šuta u zadnjih 20 sekundi smanjili su razliku, ali realnost je takva da Spursi nisu imali nikakvog rješenja za ovu obranu).

- Chicago je konačno došao do zraka protiv očajne obrane Pistonsa, Snell je tricama pokrio izostanak Butlera, a Gibson, Noah i Deng su se pobrinuli za dizanje energije u drugom dijelu na specijalnu razinu, nadigravši unutarnju liniju Detroita u kojoj se Monroe osjeća sve manje željenim. Netko mora iskoristiti ovaj period dok je Dumars još u uredu i ukrasti čovjeka.

- Netsi ipak nisu uspjeli spojiti dvije pobjede, nije bilo snage u završnici preoteti tekmu Lakersima (iako su pokušali na sve načine, čak i instant klasičnim Kiddovim trenerskim potezom – tip očito voli imati čašicu u rukama), koji su opet dobili dobru partiju od klupe, posebice Farmara (drugu večer za redom ključan pokretač), ali i svih swingmana koji nisu naišli na veliki otpor od strane Piercea i Johnsona.

- Memphis je dobio odlične partije od Baylessa i Davisa s klupe kojima je nekako preskočio dosadni Boston, ukravši Celticsima prednost u širini opcija bez koje teško funkcioniraju (Bayless je pak iz nekog razloga odigrao dvije dobre partije ove sezone i to obje protiv Bostona, tako da se može reći kako Stevensovi momci nemaju ni sreće).

- Magic je sredio Sixerse bez trica Afflala koje im nisu ni trebale jer su Vučević i Davis bili na pikniku u reketu protiv Daniela Ortona (52 poena ukupno Orlanda u postu). Vratio se Young, ali u kolibi je opet završio Hawes koji navodno ima problem s koljenom.

Filed under: bball 16 Comments
28Nov/1331

THE ROLLERCOASTER POD

Posted by Gee_Spot

Više od dva sata skakanja po NBA parketima u ritmu kojega se ne bi posramio ni Ty Lawson. Sickre, Gee, Michael Carter-Gilchrist, Jason Kidd-Williams, albatrosi i još ponešto.

Filed under: bball 31 Comments
27Nov/132

VEINTINUEVE!

Posted by Gee_Spot

WARRIORS @ PELICANS

Zabavna NBA noć (ili bolje reći zabavno NBA popodne) počelo je s Pelicansima koji su odlično koristili manjak tijela u rotaciji Warriorsa (nedostajao je i Bogut koji je zaradio suspenziju zbog naguravanja iz utakmice s Blazersima) da ostanu u igri do kraja. I opet smo ih gledali u nešto energičnijem izdanju pred svojom publikom i opet su blistali u sastavu s 5 najzvučnijih imena. Ova postava do sada stvarno ima minimalnu minutažu, dijelom zbog tvrdoglavosti Williamsa, dijelom zbog Andersonove ozljede, ali zadnja četvrtina protiv Cavsa i ova sada protiv Warriorsa jasno pokazuju da zaslužuju maksimum povjerenja, posebice ako ozbiljno misle loviti osmo mjesto na Zapadu.

Obranu igraju presingom i kockanjem, istina, ali imaju dovoljno dužine i atleticizma da to funkcionira dok god su Evans i Holiday koncentrirani na tom dijelu parketa. Međutim, u napadu su nezaustavljivi i to sve obrambene probleme čini nebitnima – u ovo malo minuta zabijaju ritmom koji bi ih pretvorio u najbolji napad lige kada bi imao dovoljno prilike. Naravno, takvu učinkovitost nemoguće je prenijeti na veći uzorak i jasno je da bi se u većem uzorku istopila, ali ne toliko da ih se ignorira. Ovaj raspored s 4 vani i Davisom u sredini spremnim odigrati pick & roll s bilo kim od suigrača definitivno je fenomenalno oružje koje zaslužuje biti barem top 5 postava po minutaži - koliko god ne baš sjajni realizatori bili, sposobnost Evansa, Gordona i Holidaya da napadnu sredinu driblingom izmučit će i najbolju obranu.

Koliko su opasni osjetili su i Warriorsi koji se držali utakmicu pod kontrolom dok ih Davis u završnici nije razbio energijom u raširenom reketu – ostaviti takvog atletu 1 na 1 u brisanom prostoru ravno je ziceru. Na kraju se sve svelo na lutriju u kojoj su gosti imali više sreće nego pameti – stvarno bi netko trebao objasniti kome može na pamet pasti zadnji napad na utakmici, koji ti garantira barem produžetke, odigrati na Jermainea O'Neala u post up situaciji dok su uokolo Curry, Thompson i Barnes. Ryan Anderson je mismatch na perimetru, ali u reketu sasvim solidno drži poziciju, što je napravio i ovaj put omogućivši momčadi šut za pobjedu koji Gordon nije zabio.

MAGIC @ HAWKS

Orlando je razbio odjednom hladne Hawkse sjajnom igrom u zadnje dvije četvrtine u kojima su, miksanjem zonske obrane s agresivnim udvajanjem Teaguea i uopće zavidnom razinom energije kojom su zatvorili reket, protivnika sveli na promatrača koji od momčadi koja se zna kretati odjednom postaje teturava spodoba. Da stvar bude gora, Hawksi na ovaj izazov nisu odgovorili vlastitim dizanjem intenziteta, što je rezultiralo potpunim nadigravanjam od strane gomile razigranih igrača Magica, s tim da treba istaknuti sjajnu rolu koju je u lomljenju utakmice uz standardne veterane Nelsona i Afflala imao i Nicholson koji je miksanjem šuta iz vana i ulaza razbio onaj mali privid da Hawksi mogu ozbiljnije zaštiti reket s ovom razinom fizikalija širom petorke.

LAKERS @ WIZARDS

Lakersi su se držali protiv Wizardsa sve do kraja, iako se činilo da ih je Websterova serija trica konačno umirila početkom zadnje četvrtine. Međutim, kombinacija ultra-niske postave predvođene raspoloženim Farmarom i činjenica da je Wittman ostavio Veselya na parketu umjesto Gortata, valjda se nadajući da će ovaj lakše trčati za jednim od 4 beka Lakersa, brzo su anulirali prednost (Vesely je doslovno upropastio 4 napada za redom u manje od dvije minute, potvrdivši tako samo dojam svih ovih godina da je Wittman čovjek s apsolutno neprikladnim prezimenom - bolje bi mu pristajalo Brainfarttman). Srećom, Wall i Nene su bili takve fizičke sile prirode protiv ovakve postave da su u samoj završnici mogli doći do obruča kada su htjeli, spasivši tako večer koju je obilježio izostanak Beala i povratak Arize što Wizardsima i dalje nekako omogućuje da skrpaju pet NBA igrača za poslati na parket.

NETS @ RAPTORS

Netsi su konačno pokazali zube, odnosno izdržali su u utakmici 48 minuta i bez Williamsa i Lopeza u ne pretjerano brzom, ali energetski dojmljivom ritmu. Pierce je pokazao Gayu da je usprkos godinama razlike i dalje za klasu bolji košarkaš, nadigravši ga u obrani, usput pruživši sjajnu partiju u napadu protiv uglavnom ne baš koncentrirane obrane Raptorsa. Casey je opet previše vjerovao niskoj postavi, što je posebice koristio Blatche da trpa preko mlitavog Gaya. Uglavnom, usprkos vidno borbenijoj obrani i boljoj igri u napadu, Netsi su do kraja strahovali za rezultat zbog sjajne šuterske večeri DeRozana i prije svega odlične liderske role Lowrya koji je sinoć zabio svaki puta kada je trebalo. Sreća što u gustoj završnici nije došao do prilike već su ih prokockali drugi jer ovako su Netsi konačno dobili zasluženu nagradu za trud. S tim da ovo ne znači nikakav pomak naprijed jer je legitimno pitanje koliko je Pierceu nakon ovakve all-round partije ostalo za večerašnju utakmicu protiv Lakersa. Izgube li nju, ova pobjeda protiv Raptorsa ne znači zaokret, već tek izvučenih 50% učinka iz back-to-back susreta protiv slabašnih protivnika. Dobiju li, javlja se nada, posebice pošto bi se u međuvremenu trebali vratiti i Lopez i Williams, da već do Božića dođu blizu 50% (puno Bucksa i Sixersa na rasporedu) što bi im olakšalo odlazak na novogodišnju mini-turneju (u 5 dana gostuju kod Pacersa, Spursa i Thundera). Stoga me ni bi čudilo da večeras aktiviraju barem Brooka jer produbljivanje ove rupe nema smisla.

Filed under: bball 2 Comments
27Nov/1313

THE RANKINGS, WEEK 4.

Posted by Gee_Spot

Novi rankingsi ( i dalje bez prilagodbe težini rasporeda) su pred nama. Također, u planu je podcast zamišljen kao osvrt na prvih mjesec dana akcije, prijedlozi za teme dobrodošli.

01. PACERS 79.1

02. SPURS 79.0

Pobjeđuju prosječnom razlikom od 12 koševa iako, ovo je sjajno, nemaju ni jednog igrača iznad 30 minuta u prosjeku - Parker je trenutno na 29.9.

03. HEAT 77.1

Jedine tri momčadi za koje u ovom trenutku mislim da imaju sve potrebno za naslov - sezona je toliko čudna da su se odvojili već na početku iako lanjski finalisti definitivno još nisu ni blizu finalne forme.

04. ROCKETS 76.3

U sjeni golemih upitnika koji se stalno javljaju (Hardenova forma, Dwightova uloga, Asikovo nezadovoljstvo, Jonesov potencijal, obrana na perimetru) Rocketsi su ostvarili ugodnih 10-5 uz drugi najbolji efektivni šut u ligi i top 5 obranu šuta.

05. BLAZERS 74.7

Lakši raspored od njih imali su samo Pelicansi i Spursi (jasno, mislim samo na Zapad). Teži će do kraja imati samo - Pelicansi. Tu ćemo saznati puno više o ovoj momčadi koja definitivno ima potencijal ostati top 5 napadački tijekom cijele godine, ali ih ipak čeka sudar s realnošću. Stvarno je sjajno kako im se sve poklopilo, čak su i momčadi koje su trebala biti izazov tijekom ovog rasporeda poput Netsa, Knicksa i Warriorsa znatno oslabljene, a posebice protiv Warriorsa je bio vidljivo koliko su trenutno u jednoj drugoj zoni od ostatka konkurencije - dok je Jackson samo gledao kako sačuvati startere od pretjeranog raubanja kako bi preživio dugu sezonu, Stotts je jahao svoje kao da je playoff utakmica. Takav pristup, lagan raspored i sreća s ozljedama i formom igrača glavni su razlog zašto su tu gdje jesu, a tek onda njihova kvaliteta. Jer, kada maknemo sve šutere iz formule, ovo je i dalje Aldridgeova momčad u kojoj sve polazi i završava s njim koji trenutno igra možda i najbolju all-round sezonu karijere. Ako se pri tome poklopi da je Wes Matthews svih ovih godina bio prikriveni Klay Thompson, da je Lillard light verzija Stepha Currya i da je Batum bolji Harrison Barnes, bit će ih definitivno zabavno gledati i u playoffu.

06. WARRIORS 74.3

Lani su imali dosta sreće u gustim utakmicama i score im je tijekom cijele sezone bio veći nego je statistika pokazivala da bi trebao biti, a ove godine je obrnuto i već su u minusu. Barem što se tiče scorea, brojke jasno pokazuju da su napravili korak naprijed kao momčad, sada je bitno samo imati sve snage na raspolaganju kada to bude bitno. Sezonu će valjda izgurati i s ovakvom užasnom klupom iako se raspored neće razvodniti sve do nove godine - u idućih 15 dana čekaju ih dva puta Rocketsi i Mavsi te Thunder i Memphis.

07. CLIPPERS 74.2

Minimalno su podigli obranu većim oslanjanjem na presing, ali i izuzetnom obranom pick igre od strane bekova. Paul je očito svjestan obrambenih problema i vodi primjerom igrajući možda najbolju obranu u životu, a x-faktor je za sada Collison koji kao back-up, a sve češće i u kombinaciji s Paulom, odlično odrađuje ulogu terijera. Ne možeš bazirati igru u obrani na njima, ali i to je neki početak.

08. WOLVES 73.7

Padaju u formi i napadački i obrambeno, a to je nešto što se neće promijeniti dovođenjem Mbah A Moutea iz Kingsa. Doduše, kombinacija njega i Cunninghama s klupe mogla bi dati obrambenu iskru od večeri do večeri, ali daleko je to od poteza koji kompletira klupu i rješava problem poena kada startnih pet nisu na parketu (iako bi Mbah A Moute mogao profitirati od pravovremenih pasova Lovea i Rubia, do povratka Budingera ovdje ostaje ogroman minus). Dodatno boli kad uzmeš u obzir da nisu mogli dobiti ništa bolje za drugi pick drafta od igrača kojega su Kingsi doveli iz Bucksa za par pickova druge runde.

09. THUNDER 73.4

Sve su bliže top 10 statusu u obje kategorije, a tu i pripadaju - uz one tri momčadi na vrhu, trenutno vjerujem kako samo oni imaju dovoljno moći iskočiti iz osrednjosti čak i pod cijenu da ne saniraju tekuće probleme (Westbrookov slabiji atleticizam nakon ozljede vidljiv u obrani, Perkinsovo dodatno raspadanje, mlada klupa sklona toplo-hladno igrama).

10. PISTONS 72.8

Sačuvaj nas Bože - Pistonsi su statistički treća momčad na Istoku usprkos tome što Jennings puca 37% iz igre i što je Smith opalio 69 trica u 14 utakmica.

11. RAPTORS 72.5

Sačuvaj nas Bože - Raptorsi su statistički četvrta momčad na Istoku usprkos tome što su ih cigle Gaya i DeRozana srozale do 25. pozicije gledajući šutersku efikasnost.

12. NUGGETS 72.4

Sjajan tjedan obilježen s 3 solidne pobjede i prije svega odličnom igrom vratio ih je u playoff kombinacije - opet trče, opet zabijaju, a nešto uspijevaju i obraniti. Znači li ovo da je JaValeov ugovor jedan od najvećih albatrosa u ligi ili ima nade i za njega u novom-starom sistemu?

13. PELICANS 72.2

Usprkos svom Williamsovom trudu u slaganju rotacija, kontroli ritma i pažnji koju ulaže u defenzivu, imaju najgoru obranu šuta u ligi, a to nikada nije dobar znak.

14. SUNS 71.4

Bajka je završila, ali i dalje se trude igrati ozbiljnu košarku u oba smjera iako su se visoki razotkrili kao sistemska prevara. Dragić pak koristi priliku prezentirati se u najboljem svijetlu dok je Bledsoe out, iako u ovom trenutku ne vidim tržište za njega koje bi Sunsima donijelo očekivani povrat.

15. MAVS 71.2

I službeno su postali najgora obrana na Zapadu, iza Jazza i Kingsa. Nemaju Favorsa i Cousinsa, a to i sami dodatno potenciraju držanjem Blaira u sredini češće od Dalemberta čije neprofesionalno ponašanje (klasično kašnjenje na treninge, nepoznavanje akcija) Carlisle sve manje tolerira.

16. HAWKS 70.7

Iako su dva puta dobili upravo Pistonse, statistički su pali ispod njih zbog općeg pada napadačke učinkovitosti - momčadi danas znaju kako ih braniti, što je najbolje pokazao Boston prije par dana (ukratko, spriječiti ulaze u sredinu Teagueu). Laganiji raspored i gomilanje domaćih utakmica pak doveli su do kvalitetnijih obrambenih brojki, a to znači da ostaju na kursu za playoff, što je jedino bitno jer su, ako već ne kvalitetom, estetski debelo ispred Raptorsa i Pistonsa.

17. BULLS 69.9

U samo tjedan dana loše igre potonuli su napadački na samo dno, a još su donekle imali Rosea na raspolaganju. Bit će ovo duga, duga godina, a to pokazuju i nove projekcije bez Rosea do kraja sezone - IOR Bullse s 54-28 ruši sve do 42-40, što je u teoriji i dalje dovoljno za playoff, ali u praksi neće biti lako ostvariti ova očekivanja zbog užasno tanke klupe. Povučemo li paralele s lanjskim rosterom koji je u potpunosti opravdao projekciju došavši do 45-37, vidljivo je da su Bullsi bitan doprinos dobili od Bellinelia i Robinsona. Dunleavy je dovoljan da pokrije manjak prvoga, ali bez Rosea će se itekako osjetiti manjak Robinsona. Obzirom na to kako Teague igra, ova razlika od 3 pobjede mogla bi biti puno veća, a onda je i playoff upitan. Samo, kako na tržištu pronaći novog beka kada se gubitkom Rosea u prvi cilj prometnulo spuštanje ispod granice poreza koje će samo dodatno oslabiti momčad?

18. BOBCATS 69.6

Obrana je počela padati kako raspored postaje teži, kako ih protivnici snimaju i kako Jefferson dobiva više minuta, a napad neće moći pokriti razliku čak ni ako MKG više sjedi nego igra. Vrijeme je da Big Al uzme stvar u svoje ruke na tom dijelu parketa.

19. MAGIC 69.1

Afflalo je još uvijek šuterski vruć, The Russian standardno statistički solidan i to je manje-više sve što imaju za istaknuti. Eh, da - Big Baby i dalje misli da je all-star.

20. KNICKS 69.0

Melo radi sve što je u njegovoj moći da održi barem pristup na razini ako rezultati već ne mogu biti takvi - na muci se poznaju junaci, a Anthony trenutno igra kao šampion. Kakvi god bili rezultati, partnerstvo njega i Woodsona u New Yorku do sada je bilo pun pogodak jer su izvukli max u svakoj situaciji.

21. WIZARDS 68.7

Nikako da uhvate ritam - tek što se Ariza trebao vratiti i donijeti im barem nekakvu dubinu, ostali su bez Beala koji je dobio udarac u nogu zbog koje je već propuštao utakmice prošle sezone. Ništa nije slomljeno, ali bit će minimalno par tjedana bez njega dok ne otklone svaku sumnju u ozbiljnost ozljede. I bez njega imaju petorku koja može biti konkurentna, ali ovo će i dalje stavljati prevelik pritisak na očajnu klupu, što znači da stabilnosti nema na vidiku. Sreća njihova, kao uostalom i konkurenata, što su na Istoku pa se sve stigne ispraviti.

22. GRIZZLIES 68.5

U Koufusu i Davisu imaju dovoljno tijela da obranu održe iznad vode, ali teško na razini na kojoj su igrali zadnjih nekoliko utakmica od kada je Gasol opet vraćen u ulogu playmakera. I tu leži ključan problem za napad - preko Gasola su vrtili većinu akcija, bez njega jednostavno nemaju dovoljno rješenja (praktički jedini kreator uz Conleya sada je Bayless, a taj se pali svaku treću) tako da možemo očekivati skori pad u donju trećinu napadački, što uz slabiju obranu od očekivane znači da će biti sretni ostanu li dovoljno blizu osmog mjesta da ga napadnu nakon što se Marc vrati.

23. KINGS 68.1

Može li Williams oživiti karijeru u Kingsima? Ako će Cousins nastaviti nositi najveći teret u obrani onda njegove skakačke i stretch kvalitete svakako mogu koristiti, ali tek ako dokaže da je u stanju biti bolja verzija Patricka Pattersona, što je valjda neki minimum očekivanja od njegove karijere. Obzirom koliko su dali za njega, Kingsi stvarno nemaju što izgubiti u ovoj situaciji - ovim su potezom dokazali da se neće sramiti povući potez viška i ne treba sumnjati da su već razgovarali i oko Asika i oko Denga (možda je upravo Williams dio nekog budućeg paketa, a jedno od ova dva imena bi im definitivno riješilo dobar dio problema u obrani).

24. LAKERS 67.7

Potpis Kobea jasan je znak kako im se status quo iduće dvije godine očito čini boljim potezom nego potraga za novim identitetom. Super je što su zadržali svoju legendu (posebice zato što Boston to nije napravio - ove dvije franšize ionako se uspoređuju samo jedna s drugom), ali učinivši to ovako rano i za ovoliko novca poslali su jasnu poruku kako smatraju da zakoni salary capa za njih ne vrijede ili kako jednostavno ne drže previše do njih. Drugim riječima, potvrdili su ono što smo se pribojavali, da su na putu postati Knicksi Zapada – tata Buss bi ipak pričekao ljeto, a onda zatražio od Kobea i malo veći popust kako bi ispunio jedan malo veći okvir mogućnosti od ovog instant zadovoljstva. Međutim, niti je Kobeu očito važno boriti se za naslov koliko mu je važno učvrstiti mjesto u povijesti, niti Lakersi gledaju u tom cilju. Možda je to samo znak da su realni i da znaju kako ih nikakva ovoljetna akvizicija neće preko noći pretvoriti u izazivača, posebice s Kobeom koji će sigurno pasti u izvedbi zbog operacije, a možda im je najvažnije još dvije sezone jahati bolju prošlost kako bi imali barem nešto za što se mogu uhvatiti. I to je ok, posebice jer imaju potencijalno visoki pick i dovoljno prostora za još jedan max ugovor što ih i dalje čini intrigantnim igračem na tržištu, a ujedno je i bolje za konkurenciju – ambiciozni Lakersi bili bi puno teži protivnik od ovih zavaljenih u udobnost bolje prošlosti kojima je važnije zadovoljiti ego superstara (hej, gledaj me, čak i kada dam popust najskuplje sam plaćeni igrač u ligi) nego ostvariti jedini istinski cilj svake franšize - biti što je moguće bolji u datom trenutku.

25. SIXERS 67.4

Sixersi su loši, ali čak ni u lošoj momčadi jedan rookie ne bi trebao imati ovaku impresivnu rolu - Carter-Williams čini razliku između prosječnog i lošeg napada, odnosno podnošljivo loše i užasne obrane. Njegovih +9 na 100 posjeda kada je na parketu pokazatelj su all-star klase, kao i nevjerojatan atleticizam za poziciju (o tome više u skorom postu o playmakerima).

26. CELTICS 67.0

Usprkos svom Stevensovom trudu i Crawfordovoj renesani napadački se muče, ali zato obrana posložena od legendarnog Rona Adamsa, koji se nakon što je gradio Bullse s Thibodeauom i Oklahomu s Brooksom odlučio za posao uz Stevensa, iz utakmice u utakmicu igra sve bolje. Nije vrijeme za paniku, ali možda da i Ainge pripremi nekakvu kolibu kao Hinkie?

27. NETS 65.1

Najgore od svega je što se trude - svi veterani daju svoj trenutni maksimum, ali on nije ni približno dovoljan. Pierce i KG su dovedeni da zaokruže petorku, ne da budu nositelji, a bez Williamsa i Lopeza upravo to moraju biti. Da je ova momčad previše ovisna o Brooku govori i podatak da je on u 8 utakmica skupio 22 blokade, dok je ostatak momčadi na ukupnu 32 u sezoni - samo su Kingsi skupili manje. Međutim, samo su Bullsi skupili manje blokada i ukradenih kombinirano, što je jasan znak manjka atleticizma na jednom i drugom rosteru. I dok se Bullsi usprkos slaboj formi barem mogu sakriti iza sistema, Netsi se još uvijek vuku po parketu bez ideje i cilja. I bit će takvi dok ne dobiju nazad dva ključna igrača.

28. CAVS 64.9

U zadnjih 7 utakmica imaju uvjerljivih 6 poraza, od čega jedan s minus 30, a drugi s minus 29. Tu je i nemogući preokret Pelicansa koji su im u zadnjih 12 minuta zabili 34 poena. Mike Brown im je trebao dati kičmu, ali očito je kako ova momčad nema tako nešto. Hoćemo promjene!

29. JAZZ 62.5

S dna se može samo prema gore. Imali su paklen raspored koji će se u idućih 10-ak dana malčice razvodniti (2 puta Sunsi i Kingsi), što će uz roster koji se kompletira možda biti dovoljno da unesu malo sunca u svoju tmurnu svlačionicu. Burkeov povratak valjda je konačno znak da će i Hayward imati prilike doći do zraka (sunce? tmurna? zrak? - vrijeme je da završim ovaj post).

30. BUCKS 61,4

Konačno na poziciji koju zaslužuju ne samo zbog igre, već i svega ostalog što su nam prezentirali zadnjih godina.

Filed under: bball 13 Comments
26Nov/135

VEINTIOCHO!

Posted by Gee_Spot

PELICANS @ SPURS

Utakmica koju sam izabrao za detaljno gledanje znatiželjan da vidim kako će ova igra bez igre Pelicansa izgledati kada udari o hrid zvanu savršena košarkaška momčad.

Što više gledam Pelicanse to mi se teže oteti dojmu o limitiranom plafonu ovog rostera. Iako su treća najmlađa momčad u ligi, gledajući ih individualno već godinama čini mi se kako su i Gordon i Holiday i Evans već dosegli svoj igrački vrhunac. Ako je to istina, ako su oni ovo što jesu, onda je Anthony Davis okružen hrpom mediokriteta koji nisu u stanju napraviti boljim nikoga oko sebe jer jednostavno previše energije troše da održe privid o sebi kao iznadprosječnom talentu.

Holiday je tek solidan all-round play, Evans je nešto, najprije strijelac s klupe, ali nije ona slash & kick sila kakvu smo očekivali nakon odlične rookie sezone, a Gordona su uništena koljena pretvorila u običnog beka šutera bez atleticizma potrebnog za biti kreator na višoj razini. Kad ovo sve uzmemo u obzir, postavlja se pitanje zar nije bolje bilo pustiti Davisa da se razvija u nekom primjerenijem okruženju u kojem bi ipak bio prva opcija nego u ovom navodno konkurentnom u kojem mora doslovno čekati na red da dobije loptu i koje po svemu sudeći nema zajedničku budućnost?

Barem ja ne vidim tko ovdje može pratiti njegov razvoj i postati onaj potreban vanjski igrač rasne all-star kvalitete, odnosno 1B opcija. Da se razumijemo, ovo može postati playoff momčad, ali nema ni najmanje šanse da ikada postanu izazivač, stoga je ovoljetna žurba da se postane prosječan još teže razumljiva – ako već imaš šansu postati nešto posebno, onda uzmi vremena, duboku udahni, ne žuri i uhvati sve krave u dolini, a ne samo jednu.

Što se utakmice tiče, Pelicansi su se dobro držali do pola druge četvrtine kada ih je otpuhala klupa Spursa. S tim da su se držali dobro samo rezultatski, dok je gomila promašenih zicera i očajnih napadačkih reakcija jasno poručivala kako bi propast došla puno ranije da je starterima Spursa (osim energičnog Splittera koji igra sjajnu sezonu u sjeni) bilo stalo. Do kraja smo tako samo imali prilike gledati gaženje nečega što ima potencijala, ali nema identiteta ni na jednoj strani parketa.

Ukratko, Pelicansi su pali bez ispaljenog metka, što nikako nije obilježje mlade momčadi koja ima budućnost – Spursi gaze sve redom, istina, ali ne pokazati čak ni dašak energije ili volje u ovakvoj utakmici koju moraš uzeti za mjerilo, stvarno je simptomatično. Pa zar ovo ne bi trebala barem biti zabavna i energična momčad (dašak toga su prikazali u zadnjoj četvrtini protiv Cavsa prije nekoliko dana) koja se barem bori ako već ne znaju igrati vrhunsku organiziranu košarku?

NUGGETS @ MAVS

Denver je i u uzvratu iznenadio Dallas, s tim da su ovaj put pobjedu zaslužili više vlastitom egzekucijom nego Dirkovim promašajima. Egzekucijom koja je tako dobro funkcionirala da su se prošetali kroz zadnju četvrtinu dok su Mavsi nemoćno gledali u pod. Jednostavno, imali su uvjerljivo najboljeg beka na parketu - Lawson je takvom lakoćom probijao prvu liniju obrane Dallasa kad god je trebalo da je očajni Carlisle pokušao s Crowderom na njemu, što je samo otvorilo dodatan prostor na boku i pod košem.

Dallas, ako ne dobije hall of fame partiju Dirka, jedva da je u stanju dobiti ikoga – obrana se uredno raspada pod prvim pritiskom iako nikada ni nije bila dobra (maksimalno korištenje Blaira, valjda najgoreg obrambenog visokog u ligi sa značajnom minutažom, u tome ne pomaže, ali Carlisle očito cijeni što čovjek barem daje sve od sebe na tom dijelu parketa, koliko god to bilo malo), Dalembert je sve više zakopan na klupu, a u zraku se osjeti kako bi Carlisle sutra otpustio pola rostera, posebice ove sporedne igrače koji su, počevši s Carterom koji igra toplo-hladno, totalno neupotrebljivi u zadnje vrijeme.

Denver je pak u drugačijem elementu - od kada su opet postali run and gun banda, sve sjeda na svoje mjesto, Lawson vodi show, a Shaw polako shvaća na koga može računati (Arthur i Robinson ključni ljudi u obrani i napadu s klupe, što znači da iz rotacije lagano otpadaju Mozgov, Randolph i Fournier). Tako nešto Carlisle može samo poželjeti – ako Dirk ili Ellis nemaju ludu šutersku večer, oni jednostavno nemaju čime ostati u utakmici.

ROCKETS @ GRIZZLIES

Ovo je mogao biti derbi, ali bez Gasola pretvorilo se tek u još jednu priliku za Houston da odmori Hardena – trebala im je jedna četvrtina dobre košarka, zadnja, da uzmu utakmicu koja bez dva najvažnija igrača nije imala neku specijalnu težinu. Rocketse je sinoć spasio dobar doprinos klupe – postava s Jonesom pod košem te Linom na boku, koliko god solidno mogu zabiti, ne može obraniti ništa i tek je klupa donijela energiju u obrani.

Asik se smirio i odradio odličnu rolu kao najbolji back-up centar u ligi i stvarno je šteta što ima takav ugovor i takav stav prema ostanku jer bi u perspektivi on, Lin i odabrani swingman (tko god bio vruć od dvojca Garcia-Casspi ili netko sasvim treći) činili ubitačnu klupu. Sinoć su pak bili dovoljni i u slabijem izdanju protiv očajnih rezervi Grizlija koje predvodi možda najgori back-up play u ligi u ovom trenutku, dostojan nasljednik Jeremya Parga – Nick Calathes (Memphis stvarno zna izabrati ove svoje jeftine back-up opcije).

McHale je ostavio u završnici nisku postavu s Beverleyem, Parsonsom, Garciom i Casspiem s Asikom u sredini, dakle klasično lanjsko izdanje s četiri šutera i visokim koje je Memphisu izbilo iz ruku svaku pomisao na povratak u utakmicu – o takvoj postavi u kojoj sve teče kako treba u napadu Memphis može sanjati, a, najgore od svega, s Garciom koji je najbliže stoper što Houston ima i žilavim Casspiem, obrana je bila ono što je Memphis ostavilo u blatu (McHale nije vraćao ni Dwighta držeći se one da se s ritmom ne zajebava i da je Asik zaslužio završiti susret zbog svega što je ugradio u preokret).

Memphis vidljivo bez ideje, sada je prejednostavno napasti Conleya kako je to sinoć maestralno radio Beverley i zaustaviti im krvotok u napadu (nitko drugi u startnoj postavi nema ni trunku kreativnog gena u sebi da ponese teret, Joerger čak mora Conleya oslobađati kroz pickove kako bi dobio prostora za običan pas), a obrana bez Marca nema takvu moć da sama može izvući situaciju, posebice ne s mlitavim Conleyevim doprinosom na toj strani parketa - Hollins bi ga do sada vjerojatno izlemao zbog mizernog energetskog nivoa na kojem igra u obrani najveći dio sezone.

KNICKS @ BLAZERS

Portland sredio Knickse što danas nije nikakav problem, ali svejedno Blazersi iz utakmice u utakmicu dobivaju samopouzdanje potrebno da prežive kritične faze sezone koje ih neminovno čekaju – s trenutnih 11 utakmica iznad 50% gotovo je sigurno da ćemo ih gledati u playoffu, izgradili su takvu tampon zonu da ih samo užasna kalvarija može izbaciti iz trke. Dakle, čak i kada se ohlade i kada Aldridge propusti svojih standardnih par tjedana (a Aldridge je, nemojmo se zavaravati, i dalje čovjek oko kojega se sve vrti bez obzira na šuterske eksplozije vanjskih igrača), bit će ok, što je ogroman plus u odnosu na zadnje dvije sezone. A kad smo kod hlađenja, 9-25 za tricu i činjenica da su Knicksi usprkos starnom minusu visili u blizini do kraja, prve su naznake da je i ono na vidiku.

BULLS @ JAZZ

Jazz dobio Chicago koji bez Butlera i Rosea (a i bez Robinsona i Belinellia na klupi, da dodam i taj omiljeni bonus) općenito nije izgrađen da zabije dovoljno u ovoj ligi (mogu li poslati Teaguea u Madrid kada budu dovodili Mirotića kao dio odštete, makar da im odbiju 10 000 dolara?) čak ni protiv momčadi s najgorim scoreom koja je uz to igrala bez ozljeđenog Kantera i s Favorsovom limitiranom minutažom zbog problema s osobnima. Thibo je ubacio Snella u petorku kako bi sakrio Dunleavya u obrani i usput imao jednog korisog vanjskog na klupi, ali uzalud, usprkos solidnoj obrani na Haywardu očito je kako rookie nije spreman za ozbiljniju rolu. S tim da će Butler skorim potvratkom riješiti ove dileme, ali ostaje pitanje kako misle izgurati godinu ako će dobri stari kapetan Kirk morati igrati 35+ minuta svaku večer do kraja sezone? To je jednostavno nemoguće obzirom na povijest ozljeda, a to dokazuje i sinoćnji 1 poen protiv Burkea – toliko se trošio u obrani da u napadu nije imao snage za ništa osim dodati loptu Dengu ili Boozeru.

CELTICS @ BOBCATS

U sudaru talentom sakatih, ali borbenih protivnika, Celticsi su se provukli još jednom dobrom zadnjom četvrtinom protiv Bobcatsa koji nisu imali rješenja ni za njihovu žilavu obranu, brojnost raspoloženih igrača, a ni za Jordana Crawforda koji je odigrao još jednu sjajnu završnicu u stilu onog poznatijeg prezimenjaka. Stevens je na raspolaganju imao dvije aktivne petorke čak i bez Bradleya kojega je sinoć zakopao na klupu u korist Presseya i visoke postave – Green i Wallace su igrali zajedno na bokovima uz dva visoka, što je definitivno iznenadilo ionako slabašan napad Bobcatsa, a moglo bi i puno jače navale (hej, ipak je ovo Istok). Bobcatsi pak s Jeffersonom u postavi nemaju onu borbenost pod košem na koju su navikli, a nisu je imali ni na boku jer je Clifford opet zaboravio na Kidd-Gilchrista nadajući se da će Taylor raširiti reket.

WOLVES @ PACERS

Indiana je dobila Minnesotu sličnim receptom kao i mnoge druge do sada, kotrljali su se tri četvrtine, a onda ubacili u brzinu više i ostavili protivnika u prašini. Uz još jedno superstar izdanje Georgea koji nastavlja pružati dokaze da je napravio kvantni skok. Ako je to istina, onda stvarno više nema razloga vjerovati da Heat ima startnu prednost pred Pacersima, posebice obzirom da Hibbertu titulu obrambenog igrača godine može oteti samo nesretan splet okolnosti.

BUCKS @ PISTONS

Nakon što su rastavili očajne Netse, Pistonsi su se obračunali s još jednom trenutnom kramom od momčadi koja nema moći napasti njihove slabosti – Bucksi su se predali nakon 12 minuta, pruživši dodatne argumente tezi da se radi o trenutno najdisfunkcionalnijoj franšizi u ligi.

SUNS @ HEAT

Heat je odradio posao sa Sunsima bez puno znoja, James senzacionalan s 35 poena iz 14 šuteva uz 11-11 s linije čime je istaknuo jedan detalj na koji treba obratiti pažnju – čovjek je trenutno na preko 80% slobodnih, što je popriličan napredak u odnosu na standardnih 75% i jasno govori čemu je ovo ljeto posvetio posebnu pažnju. Ostane li na ovoj razini, igra mu više neće sadržavati ni jedan prosječan element.

Filed under: bball 5 Comments
25Nov/138

VEINTISIETE!

Posted by Gee_Spot

BULLS @ CLIPPERS

Dvije večeri nakon što su opet ostali bez Rosea i našli se pred još jednim zadatkom definiranja identiteta, odnosno nakon što su odradili možda i dva najteža gostovanja u NBA u tri dana, Bullsi jednostavno nisu bili spremni za borbu s Clippersima. Koji su vrlo brzo nametnuli ritam kakav im odgovora i kakav obrana koju na vanjskim pozicijama čine Dunleavy i Hinrich ne može pratiti – taj dvojac u ovim godinama teško bi mogao pratiti kontre prosječnog euroligaša, a kamoli tranziciju momčadi koju kontrolira Chris Paul (sinoć, kao uostalom i cijelu sezonu, maestralan sa 17 asista i 1 izgubljenom). Bullsima pod hitno treba Jimmy Butler jer bez njega neće biti u stanju igrati dovoljno dobru obranu da vise pri vrhu (idealno bi bilo da se odmara još koji tjedan kako bi problemi sa stopalom bili sanirani, ali ne bi me iznenadilo da ga aktiviraju već nakon gostovanja kod Jazza za sudare s Pistonsima i Cavsima krajem tjedna).

JAZZ @ THUNDER

Slično kao i Clippersi s Bullsima poigrala se i OKC s Jazzom. Burke je ubilježio prvi NBA start i to je manje-više jedino što treba zabilježiti od utakmice koju je Thunder iskoristio za odmoriti Westbrookovo koljeno (startao Reggie Jackson) i svejedno je usprkos takvom pristupu riješio nakon 12 minuta.

KINGS @ LAKERS

Lakersi su iščupali još jednu pobjedu protiv Kingsa koji su se solidno držali do treće četvrtine kada su vidno izmoreni ranijim bitkama pukli, prije svih Cousins koji je promašio gomilu zicera pored dužine Lakersa (obzirom na količinu energije koju je potrošio u zadnje tri utakmice nikakvo čudo). A dužina Lakersa je bila ključna – koliko god su solidno šutirali, obrana je još jednom prevagnula (usprkos tome što su u pitanju Lakersi na to nitko ne obraća pažnju, ali njihova obrana jedno je od najugodnijih iznenađenja nove sezone). D'Antoni je očito žrtvovao svoju filozofiju kako bi većinu vremena imao klasičnu unutarnju liniju s dva prava visoka na parketu koji se najbolje osjećaju u blizini reketa, a ima i sasvim solidnu dužinu na bokovima s kombinacijom Young-Johnson, odnosno Meeks-Henry. Svi se drže plana o zaštiti reketa, svi se bore (za nove ugovore) i tako odjednom D'Antoni ima obranu koju može staviti u CV kada bude tražio sljedeći posao. Kako je to moguće? Pa, osim što je počeo maksimalno koristiti Jordana Hilla, recimo da mu je Kupchak sugerirao da za asistenta konačno uzme jednog čovjeka izvan svog kruga, legendu Lakersa i Jacksonova učenika Rambisa koji je zadužen za defanzivu i koji je od ovoga što ima na raspolaganju posložio momčad koja zonski brani reket i koja fenomenalno reagira na pick & roll akciju (najbolji uz Thunder). Tko kaže da stari pas ne može naučiti nove trikove? Ako je D'Antoni odlučio prilagoditi se u situaciji kada to nije morao, sve je moguće.

SUNS @ MAGIC

Sunsi se i dalje drže iznad 50%, nakon pobjede nad Bobcatsima riješili su i Magic, pokazavši da postoji bitna razlika između loše momčadi na Zapadu i loših na Istoku (mislim, ako će čak i Sunsi dobivati ova gostovanja, koliki će score na kraju sezone biti između dviju konferencija?). Solidna obrana (iako ni blizu čvrsta kao u prvih par tjedana) i solidan napad koji s više Dragića i bez Bledsoea odjednom nudi puno više screen akcije bili su dovoljni da se Magic drži pod kontrolom od početka do kraja (svaki put kad bi došli blizu egala Dragić bi ih sredio 2 na 2 igrom, kao u završnici kada su on i Frye bili neriješiva zagonetka za obranu Magica).

PISTONS @ NETS

Jadni Netsi doživjeli su još jedan poraz, ovaj put od Pistonsa koji su usprkos vlastitim problemima s kemijom jednostavno riješili stvar u nastavku na leđima i dalje odličnog Stuckeya (u svoj sili problema ne treba zanemariti činjenicu da je Cheeks barem od njega napravio ono što smo odavno čekali, sjajnog šestog igrača i combo beka koji može nositi napad kada sve drugo stane). Josh Smith je igrao svoju standardnu rolu kao da ništa nije bilo, ali protiv Netsa bez Williamsa, Kirilenka i Lopeza te s Garnettom i Pierceom na specijelnoj minutaži im i nije trebalo više od desetak minuta niske postave (posebice u završnici kada Drummonda ionako ne možeš držati na parketu zbog urnebesnih 24% s linije – možda da mu Dwight preko ljeta pokaže kako se puca slobodna). Plus je što se ukazao Villanueva koji praktički zbog problema s leđima nije igrao ove sezone, ali je sa sinoćnjih solidnih 12 minuta pokazao da bi njegova stretch kvalitete mogle poslužiti u kombiniranju postava koje bi mogle sakriti Smithove rupe na perimetru. Naravno, tu govorimo o minimalnim pomacima, ali, kao što je govorio Mao, ponekad je i noga u guzicu korak naprijed.

Filed under: bball 8 Comments
24Nov/135

VEINTISEIS!

Posted by Gee_Spot

BLAZERS @ WARRIORS

Blazersi imaju nešto od onog šarma kao i Warriorsi lani kada im se sve poklopilo, hrpu dobrih strijelaca koji šutiraju trice kao ludi, stoga je njihovo gostovanje u Oaklandu definitivno događaj večeri. Posebice zbog toga što im se ozljedama Gasola i Iguodale otvara prostor da skoče sve do 5. pozicije, jasno nastave li s ovom formom i izbjegnu li slične dramatične situacije kao što je ova kroz koju odjednom prolaze Warriorsi.

Curry i društvo su sezonu počeli kao jedna od boljih obrana koja, ovo je sjajan podatak, nije ni jednom primila 10 ili više trica (što je lani bilo nezamislivo) iako su igrali i protiv Clippersa, Thundera, Spursa i Wolvesa. Niz je prekinut tek neku večer kada su Lakersi, koji inače vole potezati trice, ozljedom Iguodale došli do 11, a nastavio se sinoć kada su suludo efikasni Blazersi ubacili 10. To poprilično plastično pokazuje kakav pad očekuje obranu Golden Statea na perimetru bez Iggya koji je izgleda ozbiljno istegnuo zadnju ložu – neće mu trebati operacija, ali par mjeseci izvan parketa su neminovni, posebice ako je istina da nakon utakmice nije mogao hodati.

(Gasol izgleda također neće trebati operaciju, ali i njemu će za oporavak trebati od par tjedana do mjesec dana, dok je Roseu stradao meniskus, što u teoriji znači da je minimalno nekoliko mjeseci out, a obzirom na njegovo ukupno stanje možda i duže – iako se radi o rutinskoj operaciji nakon koje se u nekim slučajevima možeš vratiti košarci već nakon nekoliko tjedana, obzirom na slabost lijevog koljena i očito totalnu nespremnost Rosea za NBA košarku, optimizmu ovdje nema mjesta)

Uglavnom, Warriorsi su se odlično držali bez Iggya i u trećoj četvrtini su standardnom šuterskom serijom Currya i Thompsona čak napravili pristojnu prednost, potpuno preuzevši kontrolu utakmice do trenutka kada je sjajni Wes Matthews (5-6 trica do tada) zaradio isključenje – da nije bilo njegove serije od 8 poena u ovom periodu (sve preko Barnesa čija dužina u ovom slučaju nije služila ničemu), Blazersi bi vjerojatno bili upali u još veću rupu iz koje nema povratka.

I umjesto da se to nakon gubitka Matthewsa i dogodi, ekspresno su se vratili u utakmicu odlukom Stottsa da na parketu ostavi Aldridgea, Lillarda i Batuma cijeli ovaj period, dok je Jackson istovremeno izvukao Currya, Thompsona i Boguta. I tako je Aldridge napadao i trpao, dodatno napaljen od gužve izvazvane koškanjem Australca i Engleza pod košem koje je i izazvalo nerede koju su Matthewsa koštali partije (kako je krenulo, možda dobijemo i pravo rivalstvo između ove dvije momčadi, što bi bilo poprilično zabavno), dok su Speights, Bazemore i Nedović glumili zidare – u samo par minuta Blazersi su opet bili u egalu.

U završnici pak Warriorsi nisu imali šanse izvući živu glavu – čim je iz igre ispao Thompson zbog 6 osobnih (još jedna otežavajuća okolnost u životu bez Iggya), Blazersima je bilo prejednostavno udvojiti Currya i potpuno okrenuti smjer utakmice.

OSTALO

Nakon drugog sramotnog poraza u tri utakmice (a i onaj preokret Pelicansa nije ništa manje bolan tako da možemo govoriti o čak tri sramote), Cavsi trebaju promjenu. Ili Brown ili neki od igrača moraju otići, ali ovo više ne može ovako. Osobno, dao bih otkaze i GM-u i treneru, otpustio Bynuma (koji je sinoć, to samo Brown zna zašto, dobio više minuta od Varejaoa, isto kao što je Matthew Dellavedova, budući kadar Cibone, dobio duplo više minuta od Jacka što je zadnje dno trenerskog nadmudrivanja s veteranima u stilu "dajem minute igračima koji igraju obranu" iako se više radi o "ne dam minute veteranima koji me slijepo ne slijede"), pokušao dovesti Asika i Grangera (Waiters i Bennett valjda imaju nekakvu vrijednost kao visoki pickovi) i riješiti se mrtvog tereta poput Geea i Clarka. Spursi? Mislim da se nisu potrudili niti svući one trenirke koje otpadaju čim ih povučeš obzirom da su Cavsi istrčali s mudantama na štapu.

Bobcatsi su protiv Bucksa izgledali kao Spursi protiv Cavsa, dakle kao razlika između momčadi koja ima nekakav put i filozofiju i one koja nema apsolutnog pojma što radi u ligi (Drew je koristio gomilu igrača, svih 13 su dobili šansu kada je utakmica riješena, znači nedostaju samo Delfino i Sanders, ali ni jedan u sebi nema iskru života, stoga ostaje samo jedno rješenje – totalna destrukcija, počevši s GM-om koji je složio ovaj monstruozni roster).

Pacersi su odradili ono svoje što rade s obranom, kada protivnika drže ispod 35% šuta iz igre, ali MCW je čak i protiv ovakve momčadi pokazao da je apsolutna noćna mora od matchupa – George Hill je karijeru izgradio na tome što iza leđa ima bedem i što je dovoljno jak i velik da maltretira protivničke niže bekove, ali, pored Williamsa, on je, koliko god solidno odradio posao, izgledao kao nemoćni patuljak.

Washington se nakon poraza u derbiju Istoka protiv Raptorsa brzo vratio na pobjednički kurs protiv jadnih Knicksa koji se i dalje trude. Ali, što ti vrijedi trud kada su na drugoj strani Nene i Gortat, a ti imaš Andreu? Nije se čak ni osjetilo da Wizardsi bez Arize i Harringtona doslovno nemaju klupu.

Heat je ovaj put nešto teže izašao na kraj s Orlandom iako se u postavu vratio Wade, dobrim dijelom i zbog Vaughnove odluke da krene s niskom postavom u kojoj je Oladipo zamijenio Maxiella i koja je energetski odlično pratila stil igre Heata (očito je kako će Oladipo i Harkless biti zeznuta kombinacija na boku, barem u specijalnim postavama), ali i zbog činjenice da je visoka postava s Big Baby Davisom dominirala nad klupom Miamia. Naravno, obzirom kakvom lakoćom su LeBron i društvo u zadnjoj četvrtini okrenuli utakmicu, svejedno kakvu kombinaciju nudio Vaughn, ostanak Orlanda u igri kroz 40 minuta treba pripisati i klasičnom doziranju gasa koje imaju samo najveći.

Clippersi su brzo nabili prednost protiv Kingsa i održavali je veći dio utakmice, ali Cousinsov pristup u obrani i bacanje uokolo Jordana i Griffina u napadu nisu dozvoljavali odvajanje čak ni kada je prednost bila +20. Kingsi su u završnicu ušli kao ravnopravan suparnik zahvaljujući upravo toj borbenosti i upornosti u skoku i napadanju reketa svog lidera. Izgubili su, ali to je nebitno - ovo što je Cousins pokazao u zadnje tri utakmice u obrani, pristupu i uopće igri možda je i najvažniji razvoj događaja u ligi ako izuzmemo ove nesretne ozljede (drugim riječima, ako niste gledati barem jednu, ne znate što propuštate).

Hawksi su odrađivali posao do zadnje četvrtine, kada je Boston oživio zahvaljujući očajnoj igri klupe Atlante, a onda i zahvaljujući sjajnoj obrani pick igre – Stevens je dobro snimio da je za zaustaviti napad Hawksa ključno spriječiti ulaz Teaguea u sredinu, ostavivši visoke doboko u zoni pod košem i stavljajući teret na Horforda i Millsapa s poludistance. Istovremeno, dok Teague nije imao ni centimetra prostora za ulaze kada se utakmica lomila, Crawford nije nailazio na sličan bedem.

Rocketsi su poprilično lako sredili Wolvese, barem ako uzmemo u obzir da nije igrao Harden zbog novih komplikacija sa stopalom. Minnesota nema obranu za braniti ovakvu širinu u napadu (4 vani, 1 unutra, svi vrte pick & roll sa svima), posebice bez klupe, odnosno u situaciji kada Aaron Brooks zabije 26 poena naspram Bareina 3.

Nuggetsi su se provukli protiv Dallasa u borbi potencijalnih playoff prolaznika, prije svega na račun toga što Dirk nije bio uber-Dirk kao par dana ranije protiv Rocketsa, već je više podsjetio na onog drvenijeg Dirka iz utakmice sa Sixersima. U zadnjih 5 minuta imao je samo 2-7 u svojim tipičnim akcijama s poludistance nakon pick & rolla iako su Nuggetsi uredno preuzimali, pa je pucao ne samo preko Chandlera nego i preko Foyea. Dobro, Dirk, nisi Korver, ali definitivno nisi ni ono što si bio. Za ostalo se pobrinula nepostojeća obrana Dallasa, odnosno lakoća kojom je Lawson dolazio do laganih poena s crte pored promatračkog dvojca Calderon-Ellis kojem su u završnici nedostajale samo plave kacige.

Filed under: bball 5 Comments
23Nov/137

VEINTICINCO!

Posted by Gee_Spot

Puno utakmica, puno zadnjih četvrtina, nešto dojmova.

Gasol se ozlijedio na startu druge četvrtine i tu je utakmica praktički bila gotova – Memphis bez njega Spurse može dobiti samo slučajno, a sinoć očito nije bila takva večer. U pitanju je koljeno, što je totalni antiklimaks za Grizlije koji su taman zaigrali kao Grizliji (nadamo se samo da nije ništa ozbiljno i da se radi o istegnuću kojem će pomoći mirovanje od nekoliko tjedana - ako završi na stolu, mogu sezonu baciti kroz prozor). Bez Marca se raspala tek oživjela obrana, a vidjeli smo i kako igraju kada fokus igre u napadu nije na njemu.

Blazersi su kao i Nuggetsi večer ranije zasuli šutom iz vana odjednom opet lošu obranu Bullsa koja bez Butlera i s teretnim Roseom ne može igrati ni blizu razine koju od njih očekujemo. Da stvar bude gora, Rose je sinoć ozlijedio desno koljeno, koje je sigurno pod ogromnim opterećenjem od kada je lijevo u banani tako da se ovako nešto moglo i očekivati (kao i kod Gasola, bitno da ništa nije puklo). Treba istaknuti da su se Blazersi i s ovakvim izdanjem Chicaga mučili do same završnice koju su vrlo lako mogli izgubiti da je Bullsima upala nekakva trica, što dosta govori o njihovom mentalitetu ubojice. Kojega Portland jednostavno nema.

Dallas apsolovirao Jazzere koji su, da večer ne bude samo u znaku minusa, dobili nazad Burkea. Ellis, kojega Carlisle još više jaše obzirom na trenutnu formu, ubacio 26, što znači da je u 13 utakmica do sada skupio 306 poena uz 221 potrošenu loptu što je hvale vrijedno, kao i trica koju ubacuje s pristojnih 34%. Ipak, da vratimo malo stvari u perspektivu, Mayo je lani u istom periodu zabio 287 poena uz 185 lopti uz tricu preko 50%. Gdje je Mayo bio prije i gdje je poslije? Gle, nema sumnje kako je Monta raznovrsniji i bolji bek od Mayoa, ali ni jedan ni drugi nisu dovoljno dobri da budu nositelji ozbiljne playoff momčadi, a niti dovoljno all-round da zaokruže bolje opcije. Zato im je uloga s klupe idealna jer im barem u određenom trenutku večeri omogućuje da ono što znaju raditi najbolje, a to je zabijati koševe, rade tako da pomažu momčadi.

Lakersi su došli do još jedne pobjede koja im u teoriji nije trebala pripasti i sada se već treba upitati da li su oni stvarno bolji nego što mislimo zbog solidne obrane i napada sposobnog složiti seriju koševa? Ili su Warriorsi, i dalje bez Currya, utakmicu odigrali bez one obrambene energije koja ih je do sada krasila? Pa mislim da je istina vjerojatno negdje u sredini – Lakersi sinoć recimo uopće nisu igrali naročito dobru obranu, ali su puno bolje šutirali i iskoristili širinu (klupa Warriorsa je zabila iznenađujuće visokih 17 jer je Green dobio neplanirano puno minuta, a s druge strane samo Young i Farmar su dodali 35). Young i Farmar su bili bitni i za prvo odvajanje jer su potpuno koristili sporost Thompsona (koliko Lakersi cijene njegovu obranu, najbolje su pokazali tako što su igrali na svakog igrača kojega je preuzeo, bez obzira bio to Meeks ili Farmar), ali i sinoć ne baš aktivnog Barnesa, da kretanjem lopte razvuku Warriorse, a obzirom da je Gasol natjerao Boguta da izađe iz reketa više nego želi, jasno je da su imali prilika za otvorene šuteve koliko žele da izgrade prednost. Svi pokušaji kasnijeg povratka u igru pali su u vodu nakon što je Iggy istegao zadnju ložu i nakon što su morali trpiti Greena na parketu u završnici, što je Lakersima još više olakšalo udvajanja Thompsona.

Cavsi su konačno naišli na protivnika po mjeri i večer u kojoj su izgledali solidno (koliko mudar trebaš biti da shvatiš formulu – ako su ti tri najbolja igrača Irving, Jack i Varejao, onda ih drži što je duže moguće zajedno na parketu), ali čak ni usprkos solidnom Irvingu u završnici i +12 na 5 minuta do kraja nisu uspjeli doći od pobjede. Anderson, Davis, Evans, Holiday i Gordon su konačno zaigrali zajedno tih zadnjih 5 minuta i fascinantnom lakoćom stigli Cavse. Ova postava neće nikada igrati obranu za osvojiti naslov, ali protiv Cavsa koji nemaju post up igrača i poštene spot up opcije nije im ni trebalo ništa osim atleticizma i energije. Napadački talent ove postave je sjajan, posebice u tranziciji i kreaciji u pokretu, pa valjda će joj ubuduće Williams dati puno više prilika jer jednostavno nema razloga da tako ne bude – sve one kemije s Aminuom, Stimesmom i sličnima nisu dovele do bolje obrane, a što god pokušali neće ih pretvoriti u playoff silu preko noći. Ponekad treneri jednostavno previše filozofiraju, baveći se onim što ne valja puno više nego onim što valja, a rješenje je pred očima. Gle, ja sam prvi za važnost obrane i uvijek ističem da je ona 50% vrijednosti svakog igrača, ali ovdje se ne radi o tome već o banalnom učinku koji dolazi s oba kraja parketa – ako ti igrač kojega držiš na parketu radi obrambenog balansa više šteti nego koristi od igrača koji ne igra obranu, ali napad čini puno boljim, šta se tu ima misliti? 2 i 2 su uvijek 4. Uglavnom, jedna nebitna utakmica možda se pokaže ključnom za nastavak sezone i jedne i druge momčadi (daj najboljim igračima da igraju). A možda su i Brown i Williams jednostavno previše tvrdoglavi sa svojim principima, što je najgora stvar koja se može dogoditi mladosti koju imaju na raspolaganju.

Netsi bez Williamsa i Lopeza nisu imali šanse protiv Wolvesa koji su tako nakon 12 minuta dobili još jednu pobjedu na poklon (doslovno kolju ove slabije protivnike doma kada svi izgledaju sjajno i kada se ne vide minusi).

Atlanta je i u gostima nadigrala Detroit koji jednostavno ne zna igrati obranu dovoljno dobro da se suprostavi iole sofisticiranijem napadu – Millsap, Teague i Horford očitali su lekciju mladim Pistonsima. Ali, događaj večeri nije još jedan poraz već nestanak Josha Smitha iz petorke! Cheeks ga je sinoć praktički pretvorio u super-luksuznu zamjenu za Monroea, startao je sa Singlerom, a Josh je reagirao tako da je igrao 20 minuta, ali nije igrao, ako kužite što hoće reći. Ovo konačno postaje zanimljivo – navodno je razlog za ovakvo brutalno rušenje poretka kašnjenje na trening, što samo potvrđuje da je davanje onolikog novca ovakvom probisvijetu bio jedan od boljih Dumarsovih poteza. A nije da ih nema u izobilju. Uglavnom, sada je samo pitanje hoće li se iz ovoga roditi nešto korisno (tipa, da Cheeks stvarno promijeni rotaciju i zakonom zabrani Smithu minute na perimetru ili da Gores makne dupe iz Los Angelesa i više da taj otkaz Dumarsu).

Pacersi su sredili muku s Bostonom krajem treće četvrtine kada su ostavili Celticse na 8 poena i 3 ubačaja iz igre.

Raptorsi su još jednom potvrdili da su u ovom trenutku stvarno top 5 ekipa na Istoku izneredivši sve bolju obranu Wizardsa i to uglavnom u obračunu postavljenih napada u kojem je presudila dubina klupe Toronta i uopće raznovrsnost opcija koju Casey ima sa svojim postavama. Velika s Johnsonom i Valanciunasom se odlično nosila s Neneom i Gortatom, niska s Gayom i Rossom na boku (Fields je izgleda ispao iz rotacije) standardno ključna, a minute je konačno dobio i Novak koji stretch kvalitetama daje nekakvu verziju između standardno visoke i niske. Bitan detalj je bio skromni volumen lopti koji su potrošili Gay i DeRozan, posvetivši se oduzimanju spot up meta Wallu kojega je pak pošteno ganjao Lowry. Wizardsi su pak pucali po šavovima svaki put kad su morali posegnuti dublje na klupu, ali to ne mijenja činjenicu da su ovo po svemu što smo do sada vidjeli playoff momčadi na Istoku.

Povratkom Jeffersona u rotaciju Bobcatsi su ostali bez obrane da se suprostave Sunsima koji su poprilično lako izgradili prednost zabijajući gomilu otvorenih šuteva. Bobcatsi su u završnici zakopali na klupu i Jeffersona i Kidd-Gilchrista kako bi dobili pokretljivost u obrani i širinu u napadu (uz Hendersona, Walkera i McRobertsa zaigrali su Zeller i Sessions), ali usprkos sjajnoj seriji iz -17 u kojima su u jednom trenutku bili nisu se uspjeli izvući.

U dvoboju najgorih, Sixersi su se pokazali kao manje loša momčad. Bucksi su dobili nazad i Ilaysovu, Butler je odigrao kao da je opet u dresu Wizardsa, Drew je dobio pristojne večeri od deset igrača, ali Sixersi su čak i bez Younga bili pretvrd zalogaj – s Carter-Williamsom za komandama, efikasnim Turnerom i Hawesom kao najboljim visokim na parketu preživjeli su manjak talenta i još jednom dokazali da su u Brownovim rukama dovoljno solidni da pokvare Hinkieve planove. Sada je pitanje koga će Sam sljedećeg oteti i smjestiti u kolibu s Youngom, Walterom Whiteom, Eden Capwell i Jamesom Caanom.

Filed under: bball 7 Comments
22Nov/131

VEINTICUATRO!

Posted by Gee_Spot

CLIPPERS @ THUNDER

Ovo je vrhunska zabava! Clippersi i Thunder su po drugi put ove sezone ponudili ono najbolje što NBA nudi, krenuvši u nadmetanje čistom energijom od podbacivanja. Ili bi možda bolje bilo reći da je OKC ponudila vrhunsku zabavu obzirom da su Clippersi u ovoj utakmici bili uglavnom promatrači.

Brooks je lukavo izbacio Clipperse iz ritma u startu, bacivši ne samo Sefoloshu već i Duranta na Paula, koji pored svih tih lamatajućih udova nije imao prostora pokrenuti napad baziran isključivo na screen igri koju OKC brani najbolje u ligi gledajući učinak oba napadača koji u njoj sudjeluju. I nisu Durant i društvo izluđivali samo dužinom u obrani (poredajte njihovu startnu petorku od 1 do 5 i nađite veću obrambenu postavu u ligi, samo Pacersi mogu stati u istu rečenicu), već i aktivnošću u napadu. Ibaka i Russ lete, KD zabija i razigrava – ova momčad bi da utakmica traje 24 minute sigurno bila predstavnik Zapada u Finalu čak i s Perkinsom.

Ključ noćašnje kamilice bio je u tome što je klupa nastavila tamo gdje su starteri stali, pa se šampionska razina igre razvukla na 48 minuta. Clippersi doslovno ni u jednom trenutku nisu došli u priliku prelomiti tijek susreta i to usprkos tome što je uporni Paul u nastavku nalazio načina biti učinkovit i što je Griffin odigrao još jednu sjajnu partiju nakon što se u drugom poluvremenu prilagodio činjenici da je OKC zatvorio reket i kontrolirao ritam (nisu ga pustili u reket, niti mu dozvolili da trči, ali čovjek je skakao, razigravao, igrao obranu i sinoć zabio manje-više sve s lakta, čak i slobodna, kad već nije mogao u post).

Thunder je tako konačno pružio partiju nakon koje više nema sumnje kako su usprkos standardnim problemima i dalje ona sila koja je igrala Finale prije dvije godine i koja je lani igrala najbolju košarku na Zapadu, dakle momčad s šampionskim pedigreom i dokazanim vrijednostim i u obrani i u napadu.

Clippersi pak, pa ni oni još ne znaju što su. Paul i Griffin su sjajna prva i druga opcija, ali oko njih nema nikakve strukture. I tu ne mislim samo na problem nedostatka trećeg visokog ili lošeg obrambenog balansa petorke, već na nešto puno dublje. Tamo gdje Thunder ima Ibaku kao trećeg čovjeka, Clippersi imaju Jordana koji je u principu njihov Perkins, a tamo gdje Thunder ima sjajne i različite igrače zadatka Clippersi, imaju puno sličnih revolveraša. Stvarno, koja je svrha imati u isto vrijeme Redicka i Crawforda? Puno toga leži u rukama Dudleya koji je najbolji all-round od svih na boku, ali definitivno nije stoper u rangu Sefoloshe.

Opet, čak i da Dudley dođe na svoje, to ne mijenja činjenicu kako Clippersi nemaju treću opciju, već nakon Blakea i Paula slijedi ogroman pad do igrača koji su kvalitetom tek granični starteri. To što ih ima ovoliko puno dobra je vijest za regularnu sezonu kada će i Barnes i Collison i Crawford i Dudley i Redick i Jordan pomoći da se lakoćom dođe do 55-60 pobjeda (trenutno su na kursu za 50+, a imali su uvjerljivo najteži raspored u ligi, već 2 puta Rocketse, Thunder, Wolvese i jednom Warriorse, Heat i Memphis).

Ali, kada dođe playoff, tko će biti taj treći čovjek koji će u bitku s Ibakom, Leonardom ili, zašto ne, čak i Parsonsom ili Thompsonom?

BULLS @ NUGGETS

Chicago u utakmicu i idućih nekoliko tjedana ulazi bez Butlera, što znači da je najvažniji zadatak u ovoj večeri ne dozvoliti Nuggetsima nabijanje ritma – Bullsi bez jednog startera (automatski gube i klupu jer Dunleavy dobiva rolu u petorci) i s ovom sjenom od Rosea ne mogu pratiti Denver u elementu, dakle s napadima u desetoj sekundi, rotacijom od deset košarkaša i Lawsonovom brzinom s loptom.

I to im je solidno polazilo za rukom tri četvrtine – koliko god se Nuggetsi trudili ubrzati bacanjem pasova preko pola igrališta nakon primljenog koša kako bi prestigli tranzicijsku obranu Bullsa, većina njihove akcije svodila se na postavljene napade, čime je utjecaj Lawsona sveden na minimum. Također, Chicago je preko unutarnje linije ostvario ogromnu prednost u napadačkom skoku s čak 9 pokušaja viška. Dakle, kako su uspjeli izgubiti utakmicu i uz kontrolu ritma i dominaciju u skoku?

Dozvolivši Nuggetsima previše otvorenih šuteva - to je tzv. Butler efekt, jer ovaj put nije samo Rose bio rupa (a bio je najveća, posebice u zadnjoj četvrtini kada više nije mogao istrčati na šutera) već i drugi bek, bio to Hinrich ili Dunleavy. Nuggetsi su to maksimalno koristili da kretanjem lopte i traženjem povoljnog matchupa održavaju prednost gotovo tijekom cijele utakmice, a onda se na kraju i odvoje kada je proradio utjecaj nadmorske visine i kada Bullsi više nisu imali energije stići prednost koju su sa četiri trice za redom kreirali, od svih ljudi, Hamilton i Robinson (da je barem jedan od njih na klupi Bullsa, koliko bi im život bio lakši od sada do početka playoffa).

I dok Bullsi i dalje imaju širu sliku na umu i ne moraju se zamarati s ovakvim slučajnim porazima, posebice ne obzirom na sinoćnji kontekst (na kraju krajeva, kao da je bitno hoće li imati 50 ili 55 pobjeda ako Rose neće igrati kao Rose), Denver definitivno ima razloga za zadovoljstvo. Nakon što su pronašli igru koja im odgovara, sada su došli i do saznanja da nesebičnom igrom i kretanjem lopte imaju šanse napraviti rezultat čak i kada im stil igre ne odgovara jer uvijek postoji šansa da je od 12 napadača barem njih 5 rasploženo za ubaciti svoju kvotu. Tu se sada otvara prostor za Shawa da se baci na posao i ugradi neke nove vrijednosti jer atmosfera stabilnosti je postignuta.

Filed under: bball 1 Comment
21Nov/135

VEINTITRES!

Posted by Gee_Spot

Jutros nisam pogledao ni sekundu akcije, ali kako konačno imam nešto vremena da bacim pogled na utakmice evo par zapažanja bitnih za do sada uočene trendove.

- Netsi su na silu pokušali osposobiti Williamsa koji je opet ozljedio isti zglob i stvarno ne kužim potrebu za ovakvim forsiranjem (Kemba mu je na brzinu ukrcao 9 poena i valjda mu i polomio zglob jednim od svojih crossovera), sezona je duga, a ovakvo paničarenje, posebice kada je Lopez out i kada Bobcatsi više nisu kanta za napucavanje, samo dodatno otežava hvatanje ritma (sjetimo se Lakersa lani kako su tek u zadnja dva mjeseca proigrali i barem dijelom spasili sezonu)

- Wizardsi, koji su se konačno stabilizirali, uništili su Cavse u jednoj od onih blamaža nakon kojih lete glave (Brown i dalje nema pojma na koga može računati i što treba raditi iako je 12 utakmica iza nas), u jednom trenutku treće su imali 27 koševa prednosti prije nego su digli nogu s gasa (petorka im rastura, a Webster je danas ne samo bolji igrač od Arize, već i bolji stoper iz jednostavnog razloga što za razliku od Trevora ne bira kada igrati obranu)

- Melo 18 skokova i 10 od 10 slobodna u pokušajima da dovede momčad do važne pobjede, ali uzalud, Pacersi su se provukli jer su odigrali obranu kada je bilo najvažnije, odnosno jer je George ubacio u onu brzinu više na koju nas navikava u produžetku (i dopustite, dostupnu samo najvećima), dok Melo više nije imao snage za odgovoriti u dodatnih 5 minuta (a nije dobrim dijelom i jer ga George stisao 1 na 1)

- Heat je ubacio 15 trica uz 63% uspješnosti protiv Magica uz 27 asista, istovremeno držeći protivnika na manje asista od izgubljenih (naravno da ti ne treba zaštita reketa kada ti većina protivnika ni ne može ući u sredinu)

- Sixersi su dobili nazad Carter-Williamsa, ali valjda tek nakon što su saznali da će biti bez Younga (navode se osobni razlozi, što vjerojatno znači da ga je Hinkie zatočio u nekakvoj kolibi u šumi), tako da su ih Raptorsi pregazili bez većih uzbuđenja

- Hawksi su se poigrali s obranom Pistonsa (51% šuta uz pogođene samo 4 trice, ali i šetalište u reketu gdje su zabili hrpu zicera, posebice u drugoj četvrtini koju je Cheeks počeo s Datomeom pod košem istovremeno odmarajući Smitha i Monroea)

- Portland nastavlja gomilati pobjede na Istoku, ovaj su put žrtve bili Bucksi koji ni s povratkom Ridnoura te opet spremnima Butlerom i Nealom ne izgledaju ništa bolje (ovaj put su ostali bez Mayoa, ali barem Henson ima solidnu minutažu)

- Wolvesi su još jednom izgubili run and gun napucavanje protiv Clippersa, ponajviše zato jer su Paul i Griffin debelo nadigrali Rubia i Lovea (zanimljivo je primjetiti kako su u sudaru dvije momčadi koje ne znaju igrati solidnu obranu Clippersi barem imali nekakav plan - faulirati sve koji uđu u sredinu i udvajati Lovea čim primi loptu u sredini - dok su Wolvesi već pomalo iritantni s ovim dozvoljavanjem zicera kako bi mogli što prije u kontru)

- Pelicansi su dobili Jazz doma, dakle sada imaju 1-1 s njima i s Lakersima, ali i 0-2 sa Sunsima - liga se gadno našalila kada im je na početku dala ovako lagan raspored dok se još traže (igrali su još s Magicom, Sixersima i Bobcatsima, tu su barem pozitivni s 2-1) - sada počinje pakao od rasporeda u kojem im neće pomoći ni uigranost ni bolja forma (a sigurno neće ni nova "pojačanja" Lou Amundson i Josh "Dancing Zombie" Childress - ako se itko sjeća, to je onaj čovjek koji je potpisom za euroligaša trebao stvoriti novi košarkaški poredak)

- Spursi su odradili svoje protiv Bostona uz brutalno doziranje minuta čak i jednom Leonardu, a Celticsi su uz solidan učinak udarnog trojca Crawford-Bradley-Green dobili odličnu partiju i od Sullingera (nakon Favorsa još se jedan skakač okoristio činjenicom da bi Spursi radije Duncana tražili da igra 32 minute nego skakali u napadu s ovako teretnim visokima - hvala lijepa, ali važnije je zaustaviti tranziciju i postaviti obranu)

- Kingsi su još jednom iskoristili manjak Bledsoea i raspad Plumleea i Morrisa kao čuvara sredine da dođu do nove pobjede protiv Sunsa lakoćom dominirajući u sredini

- u utakmici sa 66 slobodnih bacanja i bez obrana (osim ako pretjerano fauliranje ne vidite kao dokaz da se momčadi trude, što su očito pokušali dokazati i jedni i drugi), koju su Rocketsi imali pod kontrolom do zadnje četvrtine, presudila je klasična partija Nowitzkog (14 poena u zadnjih 12 minuta) kojom se iskupio za loše izdanje u završnici protiv Sixersa i poručio meni da sam konj što sam ga stavio u istu rečenicu s Korverom u ranijem postu

- Memphis je iščupao još jednu pobjedu protiv Warriorsa koji su ovaj put bili bez Currya (i standardno bez klupe - ovim ritmom će Jackson potrošiti startere do Božića) držeći im tricu opet ispod 30% (Thompson 2-7 i bez ikakvog drugog učinka kao i obično kada mu ne upada šut iz vana - jel ok ako momka proglasimo no-round all-starom?)

Filed under: bball 5 Comments
21Nov/1313

THE RANKINGS, WEEK 3.

Posted by Gee_Spot

I ovaj put sam odlučio ne uključiti snagu rasporeda u formulu zbog malog uzorka (pričekat ću da svaka momčad odigra barem 20-ak utakmica prije širenja formule), ali i bez toga poredak koji rangira kvalitetu izvedbe djeluje sasvim realno. Stvari se stabiliziraju - Magic, Sixersi i Sunsi lagano padaju formom što je i razumljivo jer su do sada svi snimili način na koji igraju i znaju kako im se suprostaviti, Memphis i Denver rastu od kada su se vratili starom stilu igre, a Bucksi su potonuli na dno gdje im je i mjesto.

Zanimljiv trend je na vrhu gdje postaje sve jasnije kako nema izrazitog favorita. Izuzmemo li Heat, koji je u zadnje dvije godine dokazao da ima kvalitetu za otići do kraja, pa i Spurse koji su uvijek tu negdje spremni iskoristiti slabosti konkurencije, oni klasični izazivači zadnjih godina poput Thundera i Bullsa imaju poprilične probleme (kod prvih slabašna podrška sporednih igrača, kod drugih slabašna forma prve opcije) odvojiti se od skupine potencijalnih mina poput Warriorsa, Rocketsa i Pacersa koji pokazuju dovoljno na oba kraja parketa da ih se uzme u obzir kao ravnopravne konkurente. S tim da su Pacersi, obzirom na iskustvo, stasavanje udarnih igrača na oba kraja parketa i poboljšanu rotaciju, definitivno prvi favorit za iskorak među sigurne klase (Warriorsi i Rocketsi još uvijek imaju dosta upitnika u rotaciji).

Obzirom da i Memphis i Clippersi zasigurno imaju još nešto za reći do playoffa, jasno je kako će ova bitka na Zapadu tijekom cijele godine okupirati pažnju i kako će jedna ozljeda, trade ili splet okolnosti itekako krojiti širu sliku. Blazersi i Wolvesi, uz dužno poštovanje, ipak imaju previše rupa u igri i na rosteru da održe ovaj nivo igre kada naiđu na teže okolnosti, ali su isto tako istaknuli puno ozbiljniju kandidaturu od Dallasa i Denvera u borbi za playoff.

01. PACERS 78.1

Poraz od Bullsa bio je dovoljan da ih Spursi za 0.1 poen prestignu kao najbolja obrana lige. Sada će biti zanimljivo vidjeti kako će, nakon poprilično mekanog rasporeda na početku (jedine zvučne ekipe koje su dobili bili su Bullsi, Memphis i Netsi, sve tri u tim trenutcima daleko od forme, što jasno govori o besmislenosti donošenja ikakvih zaključaka ovako rano u sezoni), reagirati na seriju od 5 utakmica na Zapadu koja im donosi gostovanja kod Clippersa, Thundera, Spursa i Blazersa.

02. WARRIORS 76.9

Klay Thompson i Steph Curry skoro 50% šuteva uzimaju iza linije za tri, a zabijaju ih s 50, odnosno 44% uspješnosti. To je jednostavno neodrživo. Ili možda ipak jeste, obzirom da nikada nismo vidjeli ništa slično, čak ni u danima Jerrya Westa i Gaila Goodricha u Lakersima (doduše, tada trica nije ni postojala, ali svejedno, ovo je kao da u istoj momčadi imaš Dalea Ellisa i Stevea Nasha). Ono bitno je da su protiv obrana Spursa i Grizzliesa gađali 7-23 (30%) za tricu što malo stavlja stvari u perspektivu (doduše, protiv Spursa su bili bez Currya, ali ovo može poslužiti kao pokazatelj da će vrhunske obrane znati stati s njima na kraj).

Na kraju krajeva, razlog zbog kojega su istaknuli kandidaturu za vrh Zapada nije napucavanje tricama, već sjajna obrana koja s Iggyem, Barnesom i Bogutom, u discipliniranom rasporedu koji može sakriti slabosti Currya, Thompsona i Leea, do sada igra odlično (očekivano, Iggy je riješio problem kiše trica s perimetra koja je lani zasipala njihovu zonu). I tu dolazimo do heroja dosadašnje priče - svaka čast Curryu i Thompsonu, ali Iggy je čovjek koji je u ovom trenutku najzaslužniji za ovakav sjajan ulazak u sezonu. Majstor je konačno u situaciji da ne mora odrađivati bitan posao kao strijelac (u karijeri je, iako često prisiljen glumiti prvu opciju, na potrošnji od 19% posto koja je nekakav NBA prosjek, a sada je na tek 14%, prevedeno ispod razine je prosječnog igrača zadatka), a to znači da uzima samo otvorene šuteve i zabija ih suludom učinkovitošću efektivnog šuta od preko 73% posto. Jasno, obzirom na potrošnju to i nije toliko bitno osim kao bizarna zanimljivost, ali kada to dodamo na posao koji odrađuje u obrani i organizaciji igre koja se veći dio utakmice vrti preko njega, jasno je tko je Warriorsima dao krila. Naravno, Bogutovo zdravlje i dalje je ključno za playoff uspjeh, posebice obzirom na očajnu klupu, ali super je što je momčad dobila ovakav poticaj od čovjeka koji je smatran utješnom nagradom nakon što nisu uspjeli uloviti Howarda.

03. SPURS 76.8

Kotrljajući fosili. Ne vidim razloga zašto svih ovih godina nisu osvanuli na naslovnici Uncuta. Super je što će zbog sjajnih poslova koji rade Brown i Budenholzer njihovo naslijeđe u ligi postati još veće.

04. HEAT 75.3

Čak se i ne trude previše, Wade odmara, a James bježi od reketa kad god može - svejedno igraju kao jedna od najboljih momčadi lige, a motore će upaliti tek nakon all-star vikenda. Trenutno napad igra tako učinkovito da su iza sebe ostavili i Clipperse i to za cijeli poen (drugim riječima, da ovako završe sezonu, što neće, vjerojatno bi bili najbolji napad svih vremena, a i to nešto govori o rasporedu, konkurenciji na Istoku i uopće besmislu ocjenjivanja učinka nakon tri tjedna).

05. WOLVES 74.6

Od 7 pobjeda, samo su dvije protiv momčadi koje prije sezone IOR sistem nije smatrao lutrijskima, s tim da je jedna od njih Dallas, a druga Oklahoma koja je tada još igrala bez Westbrooka. Drugim riječima, puno buke nizašto. Puno zanimljivije je pratiti kako misle dalje, odnosno kakve će poteze vući ako ispadnu s tračnica prema playoffu - još jedan raspad sistema mogao bi biti i zadnji. Rubio, sada je to jasno, definitivno ne zaslužuje onaj franšizni ugovor koji mu je namijenio Kahn (i koji je zbog toga odbio franšizirati Lovea). S druge strane, Rubieva kontrola ritma i igra u obrani drže ovu momčad na okupu i sigurno vrijede više od midlevela. To znači da će, ostanu li na okupu, imati jezgru 6 igrača tešku cijeli salary cap bez da im ta jezgra garantira išta više od utješnog playoff nastupa. Tko će prije povući obarač, uprava ili igrači?

06. BULLS 73.8

Koliko je Rose trenutno loš? Bit će o tome riječi krajem tjedna kad složim listu najboljih i najgorih defanzivnih playeva u NBA, ali evo vam samo jedan podatak – u 220 minuta na parketu skupio je dvije ukradene i jednu blokadu. Toliko o neviđenom atleticizmu. U iščekivanju Derricka obrana već igra kao da sutra ne postoji - njihova tradicionalna agresivna igra na zonu s loptom rezultira smrću učinka playmakera i bočnih igrača koji imaju tu nesreću da nalete na Denga i Butlera kojima leđa čuvaju Gibson i Noah.

07. ROCKETS 73.7

Asik je svojim otvorenim nezadovljstvom sam sebi srušio cijenu i ostavio Rocketse bez pozicije za pregovore i planiranja, tako da sada otpada ona ideja o čekanju do ljeta i slaganju paketa za Lovea ili Aldridgea. Iako bi im takav back-up centar dobro došao tijekom sezone, ovo je jednostavno postalo preskupo iskustvo koje nije vrijedno cijene koju plaćaju. Uglavnom, mogu zaboraviti na igrača ranga Andersona, sada mogu biti zadovoljni ako dobiju Stiemsmu, Morrowa i Jasona Smitha. Obzirom kako igraju od kada su Omera makli iz rotacije i od kada su ih počeli napadati sa svih strana da se ne trude u obrani (iako su od početka sezone prosječni ili iznadprosječni bez obzira na sve probleme rostera), to bi im bilo i sasvim dovoljno (Stiemsma back-up centar kojega nemaju, Morrow uvijek dobro došao tricaš, Smith pick & pop četvorka koja dijeli minute s Jonesom). Ne zaboravite da ni Beverley ni Harden nisu u punoj formi zbog ozljeda, kao da ni McHale još uvijek nema pojma što bi s Dwightom u napadu iako svaki pick & roll koji zavrte i koji završi njegovim košem nudi jasnu poruku.

08. BLAZERS 73.4

Od 9 pobjeda, samo ona protiv Spursa ima težinu, a čak i nju je obilježila fenomenalna šuterska večer kakvu nije lako ponoviti (iako njima to manje-više uspijeva iz utakmice u utakmicu). Iako je svaka pobjeda na strani hvale vrijedna, skalp Netsa bez pola igrača i bez ikakve smislene igre, nažalost, nije nikakav reprezentativan trofej, kao i provlačenje protiv Raptorsa u produžetku. Uostalom, oni malo boljeg pamćenja sjetit će se još veće razine igre na kojoj su Blazersi igrali prije dvije godine s još moćnijom momčadi i onda trenutnog raspada uzrokovanog tko zna čime (volimo vjerovati Feltonovim trbuhom i McMillanovim dizanjem ruku od ovog projekta). Također, i lani su se dobro držali do pola sezone kada ih je manjak igrača na rosteru koštao pada - sada imaju nešto nalik na dubinu, ali kada vam bitne uloge igraju Freeland i Robinson i kada se Mo Williamsa i Lopez mogu raspasti svakog trena, nije zgorega biti na oprezu.

09. CLIPPERS 72.9

Gle, ne kažem da bi Popovich od govna napravio pitu, ali što Doc Rivers pokušava s ovom obranom? Nemam pojma, a mislim da nema ni on. Možemo se nadati samo da se radi o trenutnom nedostatku inspiracije. A možda i vrhunskog asistenta.

10. SUNS 72.1

Da izgube sve do kraja, što neće jer ih do kraja mjeseca čeka izuzetno lagan raspored koji bi trebao značiti da će bajka potrajati, Hornacek je za ono što je izvukao od ovog rostera zaslužio titulu trenera godine. Ok, nije neki uspjeh biti top 5 obrana lige u prva tri tjedna u kojima većina ni ne mari previše za dojam, ali biti top 5 obrana lige u bilo kojem trenutku s ovakvom rotacijom pod košem? Jedva čekam vidjeti Hornaceka (čiji prsti su itekako vidljivi u Sloanovom napadu koji vrti) i njegov sjajni štab (koji je krcat bivšim Celticsima, poput Thibodeauovog učenika i nasljednika u Bostonu i novog vrućeg imena na listi potencijalnih budućih NBA trenara Longabardia, koji je zaslužan za to što braća Morris i jedan od braće Plumlee znaju što treba raditi u defanzivi ili legendarnog beka Jerrya Sitchinga zaduženog isključivo za razvoj Erica Bledsoea) u ozbiljnijem kontekstu.

11. THUNDER 71.9

Kendrick Perkins je trenutno na učinku od 76 poena na 100 posjeda lopte, PER mu je 4 (barem nije negativan kao u playoffu), a Thunder je bez njega u blizini bolji za 10 poena na 100 posjeda lopte nego s njim u postavi. Ako je Barkley rekao za DeAndrea Jordana da ga možeš ostaviti cijelu noć samoga u dvorani da šutira, doći ujutro i naći nulu na semaforu pored broja postignutih koševa, što bi za jednu noć napravio Perkins? Čovjek je godinama bio slon u sobi, sada je dogurao do gabarita plavetnog kita.

12. MAVS 71.8

Dirk se sve više pretvara u specijalista za trice - znači li to da će mu sljedeći ugovor biti u rangu onoga Kylea Korvera?

13. HAWKS 71.3

Miami ih je rastavio na komadiće i ostavio dojam da bi ih dobio u 9 od 10 utakmica, a oni su usprkos tome u svakom pogledu trenutno top 4 momčad na Istoku. Treba li još što dodati? To da su Raptorsi i Pistoni sljedeći na rankingsima? Ovo je najbolje znao opisati jedan stari poznanik koji bi samo rekao - žasu.

14. RAPTORS 71.1

Odlučio se Ujiri na playoff ili rasprodaju kako bi sudjelovao u sjajnom draftu koji je pred nama, Valanciunas je prava stvar. Fenomenalan skakač, igrač koji se ne boji kontakta i kojega nitko ne bi zamijenio za mekanog Euro centra iako ima mekanu ruku. Raptorsi s novim direktorom, novim GM-om i centrom budućnosti izgledaju bolje nego nam se čini, dobrim dijelom i zbog situacije u konferenciji - ovo na Istoku je k'o dvoboj treptanjem između Patrika i Spužve Boba, a u tom dvoboju isplivat će pametniji, hrabriji i sretniji. Kladite se na novu garnituru Raptorsa ili uprave Cavsa, Wizardsa i Pistonsa?

15. PELICANS 71.0

Da se nadovežem na ovo s Raptorsima - bi li Dempsu dali da vam naruči nešto s interneta, a kamoli franšizu na upravljanje? Za spas Anthonya Davisa, vlasnik Benson morat će se okružiti s boljim ljudima.

16. PISTONS 70.5

Ovo neće ići. Čak ako i poslože rotacije i uđu u playoff (a ovo potonje će napraviti čak i da ne dignu razinu igre s trenutne do kraja sezone), Josh Smith nije čovjek koji može kao veteran voditi momčad primjerom i to je najveći problem ovoljetnog tradea. Ne daješ max lovu nekome iz vana u situaciji kada te tek čeka platiti vlastite klince koji igraju istu poziciju, a posebice je ne daješ čovjeku koji ne može držati svlačionicu pod kontrolom ili voditi primjerom u obrani (kao potpunu kontru, pogledajte što Iguodala pristupom i karakterom, čak i više nego kompatibilnošću, donosi Warriorsima). A plan Pistonsa mu u tome ni najmanje ne pomaže – dati mu ulogu od koje ga treneri pokušavaju cijelu karijeru odučiti, onu u kojoj baca samo cigle iz vana, to može samo Dumars. Kao da dijete ostavite samo u dućanu slatkiša i kažete mu neka se hrani zdravo. Da, Pistonsi će u playoff jer je Istok katastrofa, ali tu im i završava plafon. Za nešto više trebat će im vlasnik kojemu je stalo, GM koji zna što radi, trener koji ima muda i igrači koji odgovaraju jedan drugome. I prva opcija koja nije Josh Smith.

17. MAGIC 70.3

Gdje će Afflalo? Može li Nelson solidnim igrama privući pažnju neke očajne franšize i donijeti zauzvrat pick druge runde 2019.?

18. NUGGETS 70.0

George Karl, ako uopće gleda NBA, zasigurno je sretan što mu nadobudni Shaw ipak nije odlučio dirati u momčad (jedini sretniji od njega zbog povratka run and gunu je Lawson). Shaw pak pokazuje da je dovoljno pametan i spreman se prilagoditi, što je dobar znak za nastavak karijere, s ili bez trokuta. Ili se radi samo o fazi uzrokovanoj ozljedom McGeea? I zašto bi uopće ozljeda McGeea trebala utjecati na stil igre u napadu, kakvi su to uopće planovi bili?

19. KNICKS 69.0

Fauliraju kao ludi jer očito ne vjeruju da mogu na drugi način igrati obranu. Samo, pokušajte vi imati pristojnu obranu bez centra i s takvim stilom igre.

20. CELTICS 68.7

Mjesto im je uz Buckse na dnu, ali Stevens za sada nalazi načina izvući maksimum iz njih. Ipak, ovo napadačko oslanjanje na Crawforda kao pick & roll pokretača i Greena kao spot up majstora ne može još dugo trajati, kao ni obrana bez skoka i centra.

21. GRIZZLIES 68.0

Živi su! Dobro, ne svi, izgubili su Pondextera negdje putem, a Prince kao da nekim čudom oživi samo kada je u blizini Redicka ili Dudleya poput jednog od onih likova iz Plants vs Zombies.

22. BOBCATS 67.9

Steve Clifford je dobar, Kemba je žilav, MKG je mrcina, a Big Al je ozljeđen - sve razlozi za obranu iznad svih očekivanja.

23. WIZARDS 67.7

Kada zaigraju obranu bit će sve ok. A hoće jer imaju sve potrebno u svim linijama da budu odlični, pitanje je samo može li Wittman još jednom dobiti od igrača onakav pristup kao lani.

24. KINGS 67.1

DeMarcus Cousins odlučio je opravdati ugovor koji je dobio - to je za svaku pohvalu jer mogao je samo uzeti lovu i čekati trade. McLemore iz utakmicu u utakmicu djeluje sve bolje - momak nije all-star talent, ali energija koju ulaže na oba kraja parketa ne zaostaje puno za onim što se očekuje od razvikanog Oladipa. To su dobre vijesti. Loša je da su tek na početku. Na istom mjestu na kojem su godinama.

25. SIXERS 66.5

Brett Brown će zaraditi svojim veteranima nove ugovore, ali ni on ne može održati ovu momčad na pobjedničkom kursu, posebice nakon što je nesuđeni rookie godine MCW otpao zbog problema sa stopalom (možemo se našaliti pa reći kako ga je Hinkie stavio na led kako ne bi doveo u opasnost visoki pick drafta).

26. NETS 66.4

Istok je toliko očajan da će im biti dovoljno inekcijama našopati Williamsa i Lopeza iza nove godine kako bi ulovili playoff. Ali, razloga za brigu itekako ima, posebice obzirom na manjak ikakvog smisla u njihovoj igri. Ni Pierce ni Johnson ne izgledaju spremni odustati od kvote šuteva za opće dobro, a najviše zaprepaštuje Garnnetova potrošnja koja je nepotrebno visoka, posebice obzirom na minute i ulogu. Ne znam, možda je ovaj period za njih jedan dugi trening kamp, a možda nitko (Kidd) nema pojma kako upregnuti sav ovaj talent u nešto nalik sistemu. S druge strane, obzirom na zdravstveni karton, možda smo i previše kritični prema igri - ako još nisu dobili ni priliku zaigrati zajedno, kako će se prilagoditi jedan drugome?

27. CAVS 65.9

Problemi na parketu prelaze u svlačionicu što je vidljivo iz statusa Waitersa (da li je zaradio gripu ili klupsku suspenziju), kao i sastanaka koje igrači organiziraju kako bi raspravili trenutnu situaciju. Samo, još nisam čuo da sastanci igrača mogu riješiti problem kvalitete rostera. Za to se obično brinu vlasnik i GM, a ovih njihovi baš i nisu neki ljudi od povjerenja. Dodaj tome i Mikea Browna i imamo što imamo - momčad koja se muči pokazati ikakav napredak.

28. LAKERS 65.6

Lakersi nemaju vrhunske atlete ni sistem u obrani, ali ne riskiraju bespotrebno na perimetru, ne fauliraju i skaču kao muškarci (Jordan Hill efekt) držeći se trenutno blizu prosjeka po učinku, što je veći razlog za ovih nekoliko pobjeda viška od povremenog šuterskog ludila (usprkos svom trudu kojega ulažu u slash & kick igru, napadački su na samom dnu). To je i jasan znak zašto je ovaj ritam od 40% uspješnosti neodrživ - ova momčad nije složena da pobjede čupa obranom.

29. BUCKS 62.6

Možda je ova epidemija ozljeda najbolje što im se moglo dogoditi - i dalje se mogu praviti kako im je stalo do borbe za playoff, a istovremeno imaju šanse doći do viskog picka na idućem draftu.

30. JAZZ 62.3

Nakon nespretnog ulaska u sezonu uzrokovanog time što ga je loptama trebao hraniti statist Walking Deada znan i kao Jamaal Tinsley, Favors je u zadnjih 6 utakmica spojio 4 vrhunske partije koje jasno govore zašto je on ključan čovjek za smjer franšize. Onih 20-18 protiv Spursa najava su onoga što nas čeka ako se na Slanim Jezerima ikada sjete angažirati poštenog trenera i playa (Favors je od dolaska u zemlju Mormona igrao s takvim veličinama kao što su Tinsley, Mo Williams, Earl Watson, Ronnie Price i Devin Harris - maknemo li solidne Harrisa i Williamsa koji su dokazana kvaliteta iako više šesti igrači i back-up materijal, čovjek je imao čast vrtiti pick & roll s tri od pet najgorih NBA playmakera zadnjih 5 sezona). Ono, Jabari Parker, uz to i Mormon, bi sjajno legao uz Haywarda na boku, ali, ne pokaže li se Burke trajnim rješenjem, zar ne bi bilo najbolje taj pick pretvoriti u najbolju moguću opciju na jedinici? Doduše, nakon svega bi se i Bledsoe ili Lowry činili kao dobitak na lutriji, a možda se takvim učini i Burke, samo da više zaigra. Dakle, Burke, Hayward, Parker, Favors, Kanter. Fale još Joseph Smith i Brigham Young na klupi te Jerry Sloan kao trener i eto ostvarenja sna svih navijača Jazza.

Filed under: bball 13 Comments
20Nov/1314

VEINTIDOS!

Posted by Gee_Spot

Zbog nepredviđenih problema s LP-om, ali i manjka vremena (još uvijek se zbrajaju koeficijenti za power rankingse koji bi mogli osvanuti u drugom dijelu dana) jutros sam pogledao tek nekoliko četvrtina, dovoljno za nešto dojmova.

HAWKS @ HEAT

Heat je danas još veći matchup problem Hawksima nego prije. Miami se poigrao s Atlantom čak i bez Wadea (navodno dobio poštedu iako se nije radilo o back-to-back utakmici) jer Hawksi jednostavno nemaju obranu (manjak centimetara i pokretljivosti pod košem, manjak mišića i nogu na perimetru) koja može zatvoriti reket Jamesu i tako usporiti krvotok napada Heata, a to su slash & kick i tranzicija. Za ostalo su se pobrinule trice Chalmersa, Jonesa i Allena koji su profitirali od Jamesovi i Coleovih povratnih (mali je u nedostatku Wadea sinoć odradio rolu sekundarnog slashera). Također, još veći problem je što igra Hawksa ovisna o pick & rollu nije ni stigla upaliti motore protiv obrane Heata koja briljira upravo na perimetru – da ovo defnitivno nije matchup koji paše Hawksima jasno govori podatak da je Teague ostao na 9 poena, kao i da su imali više izgubljenih nego asista što im se dogodili prvi put ove sezone (imaju najbolji omjer asista i izgubljenih u ligi na čemu im je baziran dobar dio igre u napadu, a Heat je to sinoć jednostavno iščupao svojim iskakanjima i udvajanjima na branjenju pick igre).

CELTICS @ ROCKETS

Houston se također poigrao s Bostonom koji se još i dobro skakački držao obzirom na manjak smisla pod košem, ali nije mogao zatvoriti reket niti braniti perimetar protiv konstantnog pritiska i brzine bekova Rocketsa. Ključni detalj je pak bio odluka svih vanjskih igrača Houstona da nakon svih priča koje su zaredale zadnjih dana konačno zaigraju obranu na perimetru, pa su tako Beverley, Harden i Parsons pojeli 1 na 1 Crawforda, Greena i Bradleya ostavljajući Dwightu da čisti propuste. Sad ovakav pristup treba prenijeti u ostatak sezone i protiv puno opasnijih protivnika.

WOLVES @ WIZARDS

Wizardsi su konačno dobili nekog dobrog i to u napetoj završnici, koristeći večer u kojoj je Rubiova agresivna obrana donijela tri brze osobne zbog čega je propustio pola utakmice, ostavivši time Wolvese bez igrača oko kojega se vrti defanziva – bez Rickya ostali su bez tranzicijske obrane, što je Wall koristio cijelu večer. Suludo zvuči podatak da je do sinoć obrana koja je živjela na spriječavanju kontri dopustila 33 poena, kao da su i sami zabili tek 9 - to jasno govori koliko Rubio znači za njihov stil igre, ali Adelman je, valjda kako se ne bi poigravao s ritmom, odlučio jahati Bareu koji je, uz to što je zabijao, sasvim solidno bacao povratne suigračima i pronalazio ih nakon pick & rolla. Međutim, sve što je donio šuterski očito je izgubljeno time da nije bio u stanju pratiti Walla u obrani.

Da je ovo bila večer u kojoj je Wizardsima bilo suđeno konačno doći do kvalitetne pobjede dokazao je i Webster koji se, kao i Ariza prije njega, okoristio gomilom otvorenih šuteva koje nastaju kada ste peta opcija u solidnoj petorci i kada imate slash & kick majstora poput Walla, ali i nesebičnog post up igrača kao Nenea. Osim tricama, napravio je i sjajan posao dužinom i agresivnošću na Martinu dok se Beal odmarao na Breweru. Nene i Gortat solidni u sredini, Beal i Wall agresivni s loptom – da nisu upali u rupu na početku koju im je iskopao Love kada je ubacio 14 poena u startu i to uglavnom s poludistance, Wizardsi su definitivno mogli izbjeći dramu na kraju.

SUNS @ KINGS

Sunsi su bez lakše ozljeđenog Bledsoea dugo sve držali u rukama u Sacramentu, a onda su Kingsi, agresivnom obranom i borbenošću Cousinsa, koji sjajno odgovara na svaki izazov koji mu trener uputi, te šutevima Pattersona, energijom McLemorea i ulazima Thomasa, u samoj završnici iščupali pobjedu. U koju su doprinos ugradili mnogi – Malone je koristio čak 12 igrača u pokušajima da konačno pronađe dobitnu kombinaciju (u završnici je tako sudjelovao i Outlaw koji je na trenutak podsjetio na ono drevno izdanje iz Blazersa, a bez minuta je ostao Thornton koji očito nije u stanju odgovoriti na intenzitet u obrani koji Malone traži od igrača). Sunsi su uspješno kontrolirali ritam do same završnice, kada se ipak osjetio nedostatak Bledsoea, posebice u obrani perimetra, a sve očitije postaje da njihovi visoki ipak više ne mogu držati onaj ludi ritam u sredini s početka sezone – Cousins je bacao uokolo kako je htio Plumleea i Markieffa Morrisa, do jučer stožerne igrače u reketu, omogućivši borbenim Kingsima čak 18 skokova viška.

KNICKS @ PISTONS

S usporenim Jenningsom zbog viroze, Pistonsi su trebali još jednu dobru napadačku partiju od Stuckeya da prežive Knickse. Ne znaš što je gore, to što je Stuckey u zadnje vrijeme najbolji vanjski igrač ili što protiv momčadi bez visokog igrača nisu ostvarili prednost ni u skoku ni u reketu. Knicksi su jednostavno usporili igru do razine Netsa (prevedeno – igrali su vrlo, vrlo, vrlo sporo), a bez playmakera je teško nametnuti vlastiti ritam. Ili razigrati centre koje bi Knicksi agresivno udvajali, čak i utrajali, čim bi im spustili loptu u post ili na lakat. Pa se večer pretvorila u napucavanje Smitha koji je očito htio pokazati kako je klasa u rangu Carmela. Ukratko, u sudaru dvije negledljive momčadi, pobjedila je trenutno ona malo manje loša.

Filed under: bball 14 Comments
19Nov/135

VEINTIUNO!

Posted by Gee_Spot

BLAZERS @ NETS

Blazersi su šuterski nenormalno vrući, ali, svejedno, za ovu jezgru i ovu još uvijek slabašnu obranu nije tipično pobjeđivati rutinski na strani. Istina, imali su izuzetno lagan raspored na gostovanjima, od čega su ove zadnje tri pobjede protiv momčadi na Istoku koje su očito stvarno, stvarno loše, ali ono što Blazersima daje potrebnu dozu energije koju ranijih par godina nisu imali su skok i klupa.

S druge strane, žalosno je da Netse stavljamo u isti koš s Celticsima i Raptorsima, ali je istinito – bez Lopeza i Williamsa koji su otpali zbog gležnjeva, pa ako hoćete i bez Kirilenka koji ne može stajati na nogama (mislim da je vrijeme da priznam Wolvesima kako su ipak pravilno postupili što su ga pustili, moj bed), dakle bez jedina tri člana jezgre koja su u relativno dobrim igračkim godinama, ova momčad ovisi o starcima čije vrijeme je odavno prošlo i koji jednostavno ne mogu sami nositi teret iz večeri u večer.

Johnson je tako prije nekoliko dana bio najbolji igrač, a sinoć nije mogao disati, a kamoli pratiti Matthewsa ili Batuma. Pierce ja lakše ozljeđen, što je dovoljno da ga se izbaci iz ritma jer u tim godinama nema laganih ozljeda, tako da je Kidd sinoć morao jahati Garnetta ne bi li stvorio koševe.

I sve je to bilo super na početku utakmice dok je KG imao snage i dok je zabijao 12 poena za redom protiv usidrenog dvojca Blazersa koji nije imao namjeru napustiti reket. Međutim, čim je u treću ušao s 5 napada bačenih u bunar za redom, Blazersi su se vratili u utakmicu i nisu ispustili prednost do kraja. Kada imate 4 igrača u startnoj petorci koji mogu ući u seriju i kada ste u trenutnoj šuterskoj formi kao oni, ne morate se bojati crnih rupa. Pa su tako Lillard i Aldridige odradili standardan posao, a Matthews je pak dao onu završnu glazuru kada je u trećoj četvrtini ulazima pored Johnsona sam stigao prednost Netsa.

Dodaj još tome i odličnu formu Moa Williamsa koji u zadnje vrijeme predvodi energičnu klupu i ispada da imate čak 5 strijelaca koji mogu preuzeti odgovornost u svakom trenu kao triple threat opcije, a to je pravo bogatstvo, pogotovo kada lopta kruži kao što je slučaj kod njih (naravno, osim kada je u Williamsovim rukama, ali zato on i jeste šesti igrač). Opet, bolji napad, pa čak i vrhunski, smo očekivali obzirom na poteze ovoga ljeta. Ipak, koliko god dobro napadački izgledali, još uvijek imaju obranu i stil igre (previše skok-šuta, premalo poena u reketu) na kojem piše krama prve runde. Pričekajmo stoga vidjeti ih u akciji u nekom težem periodu, poput ovoga što donosi gostovanje kod Warriorsa (odličan test za njihovu zonu), a onda i obračune u vlastitoj dvorani s Pacersima i Thunderom.

NUGGETS @ THUNDER

Run and gun Thundera i Nuggetsa bez obaveznih obrana do kraja, kada OKC odrađuje taman koliko treba da izvuće pobjedu – dužina u obrani sije kaos, Durant i Westbrook zabijaju ključne šuteve, Ibaka leti na sve strane, između ostalog i lijepi bananu Lawsonu koji je završnicu igrao sam protiv svih. I skoro donio pobjedu. Shawov povratak na brzi stil igre upravo je najviše pogodovao njemu - umjesto besmislenih akcija za i preko visokih, njegov slash & kick je opet osnova svega. Thunder pak trenutno ima problema s intenzitetom obrane, posebice kada je na parketu vidno nespremni Perkins (a nije da izgleda išta bolje i kada je zdrav) - u rupu u prvom dijelu su i upali zbog činjenice da on nema što raditi na parketu protiv ovakvog napada bez post up prijetnje.

BOBCATS @ BULLS

Obrana Bobcatsa namučila je i Bullse – zatvoreni u sredinu nudili su opciju otvorenih šuteva, a to je nešto što Chicago, izuzmemo li utakmicu protiv Pacersa, baš i ne pogađa (sinoć gomila promašaja s poludistance – da su trećinu tih pokušaja pretvorili u ulaze prošetali bi se do pobjede). Kod gostiju se javlja jedna zanimljiva dilema - obrana s presingom Walkera, borbenima Hendersonom i MKG-om na boku te dva aktivna visoka u reketu djeluje stvarno pristojno i bit će zanimljivo vidjeti kako će u nju ubaciti Jeffersona, a da pri tome ne ostanu bez do sada izgrađene reputacije žilave ekipe koja ne popušta ni centimetar.

SIXERS @ MAVS

Carlisle je stavio Dalemberta na klupu i Crowdera na Younga kako bi anulirao trku Sixersa, ali nije računao da će ovi svojim presingom uništiti bekove Dallasa (navodno nije u pitanju nikakav Dalembertov kiks, već jednostavno činjenica da je Carlisle stvarno mislio kako će bez centra bolje braniti Sixerse nego s njim, što vam sve govori o tome koliko vjeruje zapovjedniku svoje obrane).

U drugom poluvremenu su se snašli (Carlisle vraća Dalemberta među startere) i zabili dovoljno protiv nepostojeće zadnje linije protivnika da izgrade prednost, izvukavši se na račun skok-šuta i iskustva, iako su na kraju dozvolili šansu Sixersima jer je Dirk netipično promašio svaku akciju koju su vrtili za njega usprkos činjenici da su Sixersi konstantno preuzimali u pokušajima da se kaosom vrate u utakmicu i da je često na sebi imao puno nižeg igrača (treba istaknuti odličan posao Andersona koji koristi ovu priliku da se, nakon što je u ligu ušao kao 1 na 5 revolveraš i atleta, pretvori u pouzdanog 3&D igrača izuzetne dužine za bočnog stopera).

Ovo sve skupa (Dirkove sve vidljivije godine, nepovjerenje Carlislea u obranu koja je do sada nadmašila očekivanja trikovima poput presinga, nestalnost Ellisa i Cartera u napadu) nisu dobri znakovi za šanse Dallasa u lovu na playoff - koliko god neozbiljno shvatili protivnika, nema šanse da bi Wolvesi ili Blazersi sa udarnim igračima na raspolaganju upali u takve napadačke rupe kao oni, posebice ne protiv jednodimenzionalne obrane kakva je ova Sixersa.

JAZZ @ WARRIORS

Warriorsi su odradili posao protiv Jazza usprkos gubitku fokusa u trećoj kada druga postava Jazza predvođena Garrettom smanjuje razliku, treba tek istaknuti batine koje je Lee dobio od Favorsa (Curry je napustio parket ranije zbog udarca u glavu, ne gležnjeva, tako da razloga za paniku nema). Loše je pak to što je Jackson i u ovakvoj utakmici morao jahati startere jer klupa ne postoji, što je i jasno ako vas ona Jazza nadigra. Zamjene za Jacka i Landrya sinoć opet nisu bile faktori i pitanje je ne samo gdje će naći onu produkciju s klupe koja je bila na razini startne, već i kako će ispuniti onih 4000 minuta koje su kroz prošlu sezonu potrošili Jack i Landry ako će Speigths igrati 12 minuta u prosjeku bez učinka, odnosno ako će Douglas po starom običaju propustiti pola sezone zbog raznih ozljeda.

GRIZZLIES @ CLIPPERS

Utakmica večeri bio je sudar ljutih rivala - iako je donedavno izgledalo kako i jedna i druga momčad prolaze kroz promjenu identiteta koja će smanjiti intenzitet ovog dvoboja, povratak Memphisa korijenima utakmicu je opet učinio aktualnom. Ali, ne i pretjerano zanimljivom zbog nesposobnost Clippersa da zaustave Memphis u postizanju koša kad god im je trebalo.

Odličnim ulaskom u utakmicu preko Gasola i Randolpha, uz Conleya koji taman kontrolira ritam koliko treba da ne dozvoli Clippersima jurnjavu, Memphis je imao korak prednosti cijelu večer, a za ostalo se pobrinula odlična obrana u svim fazama igre (koja je izdržala čak i rano izbacivanje Allena iz igre), kao i činjenica da je klupa
Clippersa u ovakvim sudarima zbog manjka visokih jednako beskorisna.

Clippersi su se održavali na životu borbenošću pod košem, dokazavši još jednom da mogu pratiti Memphis i skakački i 1 na 1 obranom posta, ali, ako vanjski ne nadigraju protivnike, odnosno ako Conley odigra bolju završnicu od Paula (zabio nakon svakog picka jer ga nitko nije preuzimao, dok se Paul često dovodio u situacije za loš šut jer su Grizzliesi tipično sjajno branili pick & roll lukavo ignorirajući Blakea kao pick & pop opasnost), to što su Blake i Jordan energetski odigrali na razini s Zachom i Marcom nije dovoljno.

Nakon tri pobjede za redom, posebice ovom odličnom partijom u oba smjera, postalo je jasno kako za Memphis nema problema dok god igraju svoju igru sa svim njenim poznatim plusevima i minusima. Clippersi pak, koliko god to postaje dosadno ponavljati, moraju podignuti intenzitet obrane jer trenutno je prejednostavno napasti ih 1 na 1 na boku (čak su Prince i Allen agresivno krenuli u utakmicu protiv Dudleya i Redicka, što vam sve govori, a aktivan je čak bio i Zorro, nekada poznat i kao Pondexter), a to onda zahtijeva aktivnost u rotacijama od Griffina i Jordana kojoj jednostavno nisu dorasli.

Tipa, da su suci sinoć odlučili svirati malo češće, Jordan i Blake bi sigurno upali u puno veće probleme s osobnima, a tko bi onda ušao na parket? Mullens, koji je u 14 minuta potegao 4 trice i dopustio 5 zicera? Također, ove fore s Collisonom kao stoperom uz Paula ne mogu poslužiti na duže razdoblje te bi Rivers uskoro mogao posegnuti za Barnesom u petorci kako bi barem energijom pokrpao bok, ali ozbiljnih rješenja u ovom trenutku na rosteru jednostavno nema - koliko god Clippersi napredovali napadački, obrambeno nazadovanje uzrokovano manjkom balansa na rosteru jednostavno će ih držati za taoca cijelu sezonu. Dakle, nije stvar u tome da se ne trude (stvarno se trude, svi od prvog do zadnjeg člana rotacije) ili u stilu igre ili u ranoj fazi uigravanja, već u tome da jednostavno ne znaju igrati obranu kao kolektiv.

Mislim, kada vam dobri stari Memphis, koji cijelu utakmicu igra bez šuta iz vana i u zadnjih 5 minuta ulazi s igračem manje jer i dalje drže Princea u petorci, zabije koš kad god mu treba i doslovno vas išamara kao da ste lutrijska momčad u tom ključnom periodu, onda je jasno da nemate ni ideje ni mogućnosti zaustaviti ikoga ozbiljnog.

Filed under: bball 5 Comments
18Nov/1320

VEINTE!

Posted by Gee_Spot

GRIZZLIES @ KINGS

Malone je napravio i zadnji potez da dobije relativno pristojnu petorku, nakon što je unutra ubacio Thompsona i McLemorea umjesto Pattersona i Thorntona, konačno je ispao i Salmons kako bi priliku dobio Mbah a Moute. I izgledalo je to solidno nekih 6 minuta, s Cousinsom borbenim na oba kraja parketa, dok Thompson nije zaradio drugu osobnu na Gasolu, što je otvorilo vrata Memphisu da preko Hayesa i N’Diayea koji je do sada odigrao 4 minute u sezoni (sinoć dobio 25) zagospodari reketom, a time i utakmicom.

Kingsi su zaprijetili sredinom treće kada je Malone izvadio startere i pokušao s klupom, trkom i tricama, ali Memphis je odradio taman koliko treba da spriječi iznenađenje. Uostalom, može Malone revoltiran koliko hoće isticati nedovoljno borben pristup svojih igrača, činjenica je jednostavno da su Kingsi loša momčad s lošim rosterom i da klupa nije prepolovila razliku zato što su igrali sjajno, nego zato što je Memphis prestao igrati. Ovdje sve miriše na još jedan sukob između Cousinsa i trenera koji poprilično agresivno šalje poruke o prihvaćanju odgovornosti svom najboljem igraču usprkos tome što ovaj očito radi na svim aspektima igre – čak i postotak ukradenih, blokada i skokova u obrani jasno govori da se trudi više nego ikada u životu i u obrani. Možda Malone smatra da može još i bolje, ali, u ovom kontekstu s ovako nekonkurentnom momčadi, ovaj pristup strogog učitelja baš i nema dugoročnog smisla ni za jednog ni za drugog.

Što se Memphisa tiče, iskoristili su lagan raspored da s dvije pobjede za redom poprave score, a u manjem dijelu i igru. Sinoć je stara formula s više Gasola kao kreatora i više Randolpha kao strijelca opet dobro funkcionirala, a Conley je s manje odgovornosti u oba aspekta igre bio briljantan na svoj prepoznatljivi skromni način (19 poena s 12 lopti, 9 asista uz 2 izgubljene). Memphis pronalazi identitet u povratku na onaj stari, što se najbolje vidi po Gasolu koji u svojoj staroj ulozi kreatora koju mu je skrojio Hollins odjedno izgleda puno življe i u obrani. Sada samo treba vidjeti kako će reagirati protiv Clippersa, Warriorsa, Spursa i Rocketsa u iduće četiri utakmice. Izvuku li tu 2-2, kriza je i službeno prošla, iako im jedan bitan detalj i dalje visi nad glavom kao giljotina – klupa im je užasna, a novac koji su dali Pondexteru ovog ljeta, koliko god sitan bio, za sada se čini spaljenim.

PISTONS @ LAKERS

Pistonsi su opet uporno jahali svoju visoku postavu pokušavajući Lakerse razmontirati na silu, ali D’Antoni je za razliku od Malonea utakmicu ranije previše lukav da ne iskoristi ovaku teretnu obranu za svoj slash & kick stil čak i bez neke specijalne šuterske podrške. Pistonsi nisu imali odgovora za niske postave Lakersa s 4 beka i Hillom ili Gasolom u sredini, kvragu nisu imali odgovora čak ni za njih dvoje zajedno pod košem (skakački učinak Hilla potpuno je zasjenio visoke Pistonsa u tom do sada neprikosnovenom dijelu igre Detroita), dobrim dijelom jer sinoć ni njihova najbolja postava sa Singlerom nije funkcionirala.

Uglavnom, Lakersi su nakon pick & rolla uvijek imali ili otvoren put prema košu ili otvoren šut iz vana, a s takvom obranom se ne može igrati NBA košarka. Pistonsi u napadu, čak i sa Smithom na perimetru i ovako tankom bekovskom linijom uvijek mogu izmisliti poene kroz post akcije za Monroea ili energiju Drummonda, Smitha i Jenningsa, ali u obrani problem je doslovno sve – od Smithove sporosti na perimetru koja samo stavlja dodatni naglasak na curenje sa svih strana koje dolazi od manjka ikakvog stopera ili barem presing igrača u prednjoj liniji, preko Monroeove sporosti pod košem, do Drummondovih često besmislenih izlazaka izvan reketa koje može izigrati svaki osrednji pick & roll napad.

Nakon što su im Lakersi sinoć ubacili 114, Detroit i službeno ima najgoru obranu lige, što baca dodatnu sjenu na angažman Smitha i Cheeksa (za kojega smo isticali kako nije defenzivni guru potreban ovakvom potencijalu u sredini), ali stavlja i upitnik iznad partnerstva Monroea i Drummonda. Još je prerano i kontekst je previše loš da bi ih se proglasilo nekompatibilnima, ali činjenica je da bi Drummond ipak trebao preuzeti rolu zadnjeg čovjek kako ne bi tratio talente i energiju izvan reketa (ionako neće vječno moći micati ono ogromno dupe ovakvom pokretljivošću), a Monroe jednako prosječan može biti u svim situacijama, bilo u čuvanju obruča, bilo u kretanju prema perimetru. Samo si ne smiju dopustiti izgubiti jednog od njih zbog loših poteza oko slaganja ostatka rostera (znam da Iggy nije ni najmanje bio zainteresiran za išta osim Warriorsa, ali možete li zamisliti kakva bi ovo obrana bila već sada da njega imaju na perimetru?).

BLAZERS @ RAPTORS

Blazersi su u Torontu bili spremni za poraz, njihov mekani šuterski stil igre teško prolazi na gostovanjima, ali ubacili su dovoljno trica da održe korak s Raptorsima, a onda i ukradu pobjedu u produžetku u kojem su ubacili još 3. Toronto, usprkos nemilosrdnom napadanju sredine od strane Gaya i DeRozana, za takvu šutersku večer nije imao odgovor, dijelom i zato što su taj isti Gay i DeRozan izvan reketa gađali 8-27. Da su dio ovih cigli usmjerili u ulaze, protiv onakve mekane sredine Blazersa danas bi imali pobjedu koja bi ih dovela na vrh nesretne Atlantske divizije gdje je score 5-6 dovoljan za lidersku rolu. Da ne govorim kako bi time malo podigli ugled Istoku koji u ovom trenutku ima samo 5 momčadi s 50% ili više uspješnosti (od toga su jedna Bobcatsi), odnosno score 33-13 protiv Zapada.

Filed under: bball 20 Comments
17Nov/133

DIECINUEVE!

Posted by Gee_Spot

PACERS @ BULLS

Iako Rose i dalje nije ni blizu nekadašnje forme, što najbolje opisuje prva akcija na utakmica u kojoj ga je prilikom dvokoraka i dizanja na šut korak za korak pratio i blokirao David West sa svoje 33 godine i repariranim koljenima, Bullsi su konačno nanijeli poraz Pacersima. Kako već navodimo iz dana u dan, obrana je na standardnoj vrhunskoj razini, a napad je kliknuo u pravom trenutku i ovo je bila večer kada je niz Indiane morao puknuti.

Ovo je sjajan matchup kojega bi stvarno bila šteta propustiti u playoff seriji jer su momčadi gotovo identične – od velikih playeva, preko ogromnih swingmana do rasnih i dubokih unutarnjih linija, ovo je old school (ok, ne toliko old, više mislim na ’90-e) rivalstvo koje garantira krv, znoj i suze. Razlike su minimalne, posebice u napadu gdje je najveća razlika što Indiana koristi Hibberta u klasičnim post up situacijama (Bullsi takvog igrača nemaju), a, obrambeno, klasičnih 1 na 1 Pacersa ne odskaču od pokretne zone Bullsa osim stilski – učinak je u slučaju jedne i druge obrane vrhunski.

Uglavnom, Bullsi su preko raspoloženih vanjskih strijelaca stigli do fantastičnih 60 koševa u prve 24 minute, odnosno do +25 koje malo tko može stići, posebice Pacersi kojima je nakon visokog leta trebao jedan pad da ih vrati na zemlju – kada ni sredinom treće nisu uspjeli smanjiti razliku, Vogel je bacio ručnik i već počeo planirati idući trening.

Rose, iako još nije ni približno ona sila koja svojim ulazima pokreće napad, sinoć je odradio ključan posao šuterski - nije mogao promašiti tricu (6 od 7 ubačaja su mu bili s perimetra), a upravo je baraž trica u drugoj četvrtini napravio nedostižnu razliku (uz Rosea zabili su i Hinrich i Dunleavy). Deng je ubacivao s poludistance, Gibson u reketu, a Noah je sve pokretao razigravanjem s visokog posta – Bullsi su kontrolirali susret od početka do kraja.

Šteta što smo izgubili jednu potencijalno prekrasnu NBA večer zbog manjka intenziteta, ali, gledajući širu sliku, dobili smo Bullse u pravom ritmu i rivalstvo koje će biti sve žešće i žešće (sljedeće dvije utakmice na rasporedu su tek krajem regularne sezone, što će biti idealan uvod u playoff).

OSTALO

Oklahoma je trebala nešto više minuta od očekivanog da slomi Buckse, ali su odradili posao uz još jednu dobru partiju klupe (Lamb, Jackson, Collison uz dodatak Adamsa za sada više nego solidno krpaju najveću potencijalnu rupu rostera).

Warriorsi su dodali još jedan lagani W protiv Jazza koji je bio gotov nakon jedne četvrtine, što opet nije bilo dovoljno da Jackson povjeri veću rolu klupi (Douglas i Speights, dva glavna ovoljetna pojačanja, dobili su zajedno 8 minuta). Ne mogu se oteti dojmu da će Jazz biti solidna momčad u drugom dijelu sezone – Favors igra sve bolje i bolje iz utakmice u utakmicu (čovjek možda ima drvenu ruku, ali njegov IQ i radna etika u oba smjera, dakle ne samo u obrani, su izuzetni - čim je okružen s funkcionalnim košarkašima odmah i u napadu djeluju puno bolje), zaokružuje se rotacija (Burks kao presing bek, Williamsa kao šesti igrač) i povratkom Burkea i Rusha to bi trebalo izgledati skroz solidno.

Pelicansi su frustracije ispucali na Sixersima, uz zdravu dozu trke koja ja očito dobra za zdravlje, ali i zdravu dozu trica za koju se pobrinuo Ryan Anderson (6 komada u ranijem povratku od očekivanog). Obrana im protiv Sixersa ionako nije potrebna, dosta je bilo da Davis patrolira sredinom i lijepi banane (8 komada).

Minnesota je u svom stilu riješila utakmicu brzo, napadajući Celticse sa svih strana, iako je Martinu i Loveu sve teže izdržati pritisak obrana koje potpuno ignoriraju Rubia i Brewera (sinoć zajedno 3-13, Rubio u sezoni 28-84). Svakako treba spomenuti da je drugu večer za redom Adelman dobio nešto od klupe na kojoj se Barea i Cunningham pretvaraju u solidne članove rotacije s jasnim ulogama, a par trica je zabio i Hummel u svojoj spot-up-cementiran-u-kutu roli.

Rocketsi su konačno imali jednu laganu utakmicu protiv Nuggetsa, protivnika koji trči i poteže trice, ali s puno slabijim ljudstvom. Shaw je pokušao opstati fauliranjem Howarda, ali ovaj je sinoć konačno odradio posao kao u najboljim danima (17-24 s linije) i tako izbio Denveru jedinog aduta iz rukava.

Osveta za poraz od nekoliko dana ranije, Atlanta se poigrala s agresivnim pritiskom na loptu Knicksa vrhunskim kruženjem lopte i fenomenalnim izdanjem klupe – iako Williams očito neće igrati back-to-back susrete i iako se Millsap vratio među startere, Ayon kao kopija Horforda i Mack kao kopija Teaguea nastavili su rezati lošu klupu Knicksa dodatno oslabljenu bez Artesta (koljeno) i tako riješili utakmicu nakon 24 minute.

Dallas se na sličan način poigrao s Magicom koji nema rješenja za ovu razinu napadačke igre (27 asista uz 8 izgubljenih), ali ni za ovakvu širinu klupe – svi pokušaji povratka u egal bili su zaustavljeni činjenicom da je Magic užasno tanak, pogotovo kada Oladipo kao glavni podizač energije odigra bezvoljnu partiju.

Heat je odradio svoje protiv Bobcatsa još jednom odličnom partijom Jamesa koji je iskoristio činjenicu da Bobcatsi nemaju unutarnju liniju (uz dužno poštovanje Biyombu) i tako ulazima održavao razliku (30 poena uz 18 potrošenih lopti i samo 4 slobodna, to je fenomenalno). Cole je odigrao značajnu energetsku rolu drugu večer za redom (večer ranije iz utakmice izbačen Chalmers dobio je i dodatnu utakmicu suspenzije zbog laktarenja Dirka), a i Beasley je imao ukazanje s klupe (Haslem nije igrao zbog leđa).

Najveću dramu tako su ponudili Cavsi i Wizardsi. Irving je konačno odigrao utakmicu kakvu zna, a za to mu je trebalo više slobode (posebice izolacija) i više Jacka (Waiters opet nije igrao). Brown je ubacio odmorenog Bynuma u petorku umjesto Varejaoa, ali to je bio čisti estetski potez, Andy je bio na parketu kada je trebalo radi obrane, skoka i sjajnog kretanja (njegovi blokovi i pasovi su otvarili potreban prostor Irvingu i Jacku). Ključ za funkcioniranje napada je za sada očit (dvije utakmice u kojima su igrali više od pola susreta zajednu završile su pobjedom) – više Jacka s loptom i više slobode za Kyriea. Jedini dobar potez Browna sinoć je bio davanje velikog broja minuta nedraftiranom rookieu Dellavedovi – iako je tako završnicu opet igrao s tri combo-beka upitnog obrambenog potencijala, barem je istaknuo katastrofalan učinak bokova, točnije Clarka, Geea i Milesa (ovaj potonji zabija trice, ali all-round učinak im je blago rečeno jadan). Potvrdilo se ono što smo znali - ući u sezonu s ovakvom rotacijom na boku stvarno je neozbiljno, posebice ako tvrdite da se borite za playoff (Karašev očito još nije spreman za NBA, ali ne sumnjam da bi odradio isti posao kao ova trojica da ima priliku). Wizardsi pak imaju novi razlog za brigu – izgubiti od ovakvog izdanja Irvinga nije sramota, ali ovo je već tko zna koja po redu utakmica u kojoj su bili u igri do kraja i prosuli sve u završnici, uglavnom zbog toga što je Wall nominalno prva opcija iako su u ovom trenutku od njega bolji i Nene i Beal. Osim što moraju posložiti plan igre, dodatan problem im je sinoć predstavljao i izostanak Arize (ozljeda je očekivano prekinula odličan šuterski ulazak u sezonu), ne toliko zato što je Webster loš obrambeni igrač (skroz je solidan), već zato što nisu imali nikoga na klupi što stavlja još veći pritisak na startere (Websterov šut i energija bili su jedino oružje do sada, Harrington može pogoditi tek otvorenu tricu, a Booker i Seraphin su ostavili toliko loš dojam da je Wittman sinoć u očaju posegnuo za Veselyem).

Clippersima je trebala sjajan zadnja četvrtina da skinu s dnevnog reda Netse, što je poprilično iznenađenje obzirom na očekivanu razliku u energetskoj razini jedne i druge momčadi, posebice jer su Netsi večer prije igrali produžetak sa Sunsima. Ono što je Brooklyn održalo u igri bio je izostanak praktički cijele petorke – Garnett i Lopez su dobili poštedu nakon što su večer ranije dali maksimum (Garnett je prestar za back-to-back partije, a Lopezovi gležnjevi i stopala zaslužuju poseban, također starački, tretman), Williams je otpao dok ne stigne nova doza čudesnih inekcija, a i Pierce je navodno istegnuo prepone nakon 40 minuta igranja punom snagom. To je otvorilo prostor Livingstoneu, Blatcheu i Andersonu da se barem zabave trćeći i napucavajući se s Clippersima, što im je uspijevalo sve dok u zadnje dvije minute Paul nije uzeo stvar u svoje ruke i dok Jordan nije zabio 3 od 4 slobodna (njegovih 5-8 sinoć su deset puta veće čudo od Dwightova izdanja, a kada se poklope u istu večer, onda znamo da se radilo o nečemu posebnom - pratite žuti tisak idućih dana, možda je neka Gospa u nekoj zemlji trećeg svijeta pustila suzu).

Filed under: bball 3 Comments