60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

31Dec/136

NEW YEAR’S EVE EDITION – WESTCAST

Posted by Gee_Spot

Sarma, odojak, pašticada, Spursi, Warriorsi, Rocketsi. Drugi dio osvrta je pred vama, kao i nadam se puni pladnjevi. Sve najbolje i što više NBA akcije u idućoj godini!

Filed under: bball 6 Comments
31Dec/139

NEW YEAR’S EVE EDITION – EASTCAST

Posted by Gee_Spot

Ideja je današnji dan obiježiti podcastom u dva dijela, svojevrsnom rekapitulacijom stanja na Istoku i Zapadu, a onda na kraju uz sve imati i rankingse (ok, oni možda osvanu tek sutra ujutro). Bez blještave produkcije na kakvu ste navikli, samo sirova snaga riječi. Uz želju da i u idućoj godini svi zajedno budemo jednaki NBA kreteni.

Filed under: bball 9 Comments
25Dec/1323

CHRISTMAS RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Mislio sam između nekoliko tema kojima bi popratio rankingse, ali obzirom da sam prvo slobodno jutro u tjedan dana proveo radeći ukrase za jelku od starih NBA fleer kartica (dobio sam dozvolu staviti samo hall of famere i grbove) post sam skrpao od natuknica prikupljenih kroz tjedan.

Uživajte u slobodnim danima i pogledajte poneku NBA utakmicu - slučaj je htio da Božić bude manje zanimljiv nego inače zbog raspada Bullsa, Netsa i Knicksa, ali dvije kasne utakmice garantiraju provod.

Jedna napomena vezana uz rankingse - nezadovoljan prošlotjednim plasmanima Spursa i Knicksa malo sam pojačao utjecaj snage rasporeda u formuli i ovo mi sada izgleda puno realnije.

IZAZIVAČI

Možda trećina sezone nije idealna za donositi velike zaključke, ali i dalje ostajem pri osjećaju potkrijepljenom s dovoljno činjenica - Pacersi i Thunder čine mi se kao suđeni Finalisti. Uostalom, prije sezone ionako nije bilo ničega konkretnijeg za uhvatiti se, formula očekivanja kretala se oko dvije teze - prvo, da će na Istoku netko, Bullsi ili Pacersi, skinuti Heat, a drugo da će na Zapadu prevladati momčad koja najbolje sakrije minuse. Obzirom da su Bullsi otpali i da Thunder djeluje najkompletnije među konkurencijom (imaju pedigre, talent, dubinu i kvalitetu u oba smjera), rješenje se nameće samo po sebi.

01. PACERS 77.6

Vodili su 39 minuta protiv Heata bez Hibberta u top izdanju (limitiran problemima s osobnima), čime su još jednom potvrdili da su apsolutno ravnopravni čak i kada nemaju mismatch pod košem. Ironija cijele situacije je da bi u Finalu protiv Thundera vjerojatno razbili zube na obrani koja može čuvati Hibberta 1 na 1 i tako im usporiti napad koji još uvijek ima problema s kreiranjem prostora ako naleti na obranu koja nije sklona udvajanju i agresivnom obrambenom rotiranju. Iako su George i Stephenson poprilično napredovali kao dribleri još uvijek gube previše lopti kao momčad (što je posebice problematično protiv Heata koji ove sezone zbog nikada slabije rotacije pod košem ide na sve ili ništa u presingu na loptu), a brži ritam kojim igraju i više poena iz tranzicije do kojih dolaze i zbog kojih je napad uspješniji (ništa bolje za izbjeći postavljenu obranu od kontri) ionako imaju običaj nestati u playoff stilu igre. Dobra je vijest da ih idućih tri tjedna čekaju zimski praznici nakon kojih će možda imati i score 33-5 čime bi trebali zacementirati prvo mjesto na Istoku do all-stara.

02. THUNDER 77.4

U prosincu imaju 2 poraza i jedan doma uopće od početka sezone. Imaju 6. napad lige i 4. obranu, što ih čini momčadi s uvjerljivo najboljim balansom u ligi (sljedeći najbliži je Heat, a zatim, iznenađujuće, Clippersi - Pacersi i Spursi imaju napade koji ipak previše štekaju, ali su obrambeno dominantni). Ipak, sve je ovo donekle bilo očekivano, tako da je najvažniji pomak doprinos klupe, odnosno činjenica da je Presti opet bio u pravu - Jackson, Lamb i Adams ne samo da su u stanju zamijeniti sve što su imali prije, već izgledaju kao najbolja klupa uopće u eri Duranta. Collison i Adams donose čvrstinu pod košem, a Lamb i Jackson kombinirano donose izuzetnu kreativnu snagu - Lamb gađa tricu s 39%, a Jackson jednostavno igra sjajno kao combo impuls s klupe koji može razigrati i zabiti ovisno o potrebi. Naravno, nije novi Harden ni pod razno zbog nedostatka vrhunskog vanjskog šuta, a posebice lakoće dolaženja na liniju slobodnih, dakle nije on taj koji je poput svojevremeno Hardena zadužen za kreiranje prostora Durantu i Westbrooku, već su oni toliko napredovali kao playmakeri da su od njega napravili ozbiljnu opciju. Ali, nastavi li ovako igrati u obrani i koristiti prostor koji mu ostavljaju Durant i Westbrook za ulaze - a definitivno ga koristi jer je od 670 minuta njih samo 18% odigrao bez jednoga od njih na parketu - može vrlo lako nastaviti biti ligth Bledsoe zbog te kombinacije obrambene čvrstine i slasherskih kvaliteta (kažem light jer koliko god velik bio za combo beka, ipak nije u stanju generirati stop akciju za stop akcijom u obrani kao nekakav mini-LeBron). Igra u obrani je pak ključna jer im dopušta barem Sefoloshu držati na klupi duže nego je Brooks navikao - tvrdoglavi trener i dalje uvjerljivo najviše minuta daje svojoj najgoroj napadačkoj postavi s Perkom i Thabom upravo radi obrane, ali kako Jackson za razliku od Hardena i Martina donosi plus na toj strani parketa (4 naj defanzivne postave uključuju njega), može si barem dopustiti par minuta zaigrati s kombinacijom Westbrook-Jackson na vanjskim pozicijama bez straha od pada obrambenog intenziteta.

THE KEYSER SOZES

Iako su im mane lakše uočljive nego ovim momčadima ispred - Spursi nemaju rasnu prvu opciju već u napadu ovise isključivo o sistemu, dok Heat ima obranu bez visokog čovjeka koja previše ovisi o kockanju na perimetru - Spursi i Heat imaju nešto što Pacersi i Thunder tek trebaju steći, a to je šampionsko iskustvo. Kao što nas povijest uči, samo momčadi koje su već otišle do kraja mogu si priuštiti odmor u regularnom dijelu sezone jer znaju kada i kako treba ubaciti u višu brzinu. Baš zato njihove dosadašnje učinke treba uzeti s dozom opreza - ako je najveći trik koji je vrag uspio izvesti taj da je uvjerio svijet da ne postoji, onda su Heat i Spursi napravili vraški posao uvjerivši nas da im nešto fali. Mislim, koliko god se to takvim činilo sada, pričekajmo da vidimo formu mjesec dana do playoffa prije nego ih otpišemo kao šampionski materijal.

03. SPURS 77.0

Porazi od top konkurencije se nastavljaju, najnoviji je ovaj od Thundera u situaciji kada su se pripremali dva dana za odraditi posao domaćina samo da bi ostali u prašini već nakon 20-ak minuta. Istina, manjak Leonarda se itekako osjetio u obrani, ali još je očitije bilo da nemaju širinu za pratiti napad OKC-a u ovom trenutku.

04. HEAT 76.6

Namučili su se protiv Pacersa, a posebno ih treba zabrinuti što su do pobjede došli na krilima visoke postave i nešto opreznije 1 na 1 obrane bez previše iskakanja visokih (uračunamo li Lewisa kao četvorku, igrali su samo 11 minuta s Battierom ili LeBronom na četvorki u svojoj standardnoj smallball postavi). To znači da su svjesni kako im za bitku s Indianom treba više zone i više opreza u čuvanju reketa, što je na kraju krajeva i recept kojim su okrenuli lanjsku seriju u svoju korist - onog trenutka kada je Haslem zaigrao na Westu umjesto Jamesa ili Battiera, prelomili su finale Istoka. A u tome i leži problem - Haslem u ovom trenutku ne može ozbiljnije pomoći, to je bilo vidljivo i tijekom 7 minuta koje je dobio u zadnjoj utakmici, dakle sve ovisi o tome mogu li izvući 20-ak korisnih minuta od Odena i Beasleya kako bi raspolagali s nešto više mišića i atleticizma (meni kombinacija ta dva prezimena i šampionskih ambicija nekako ne drži vodu). Vidjeli smo i luđih stvari, ali jasno je da ovakvim pristupom igraju ruski rulet. A možda će biti dovoljno da Wade zadrži ovu skoro pa klasičnu razinu forme i kroz playoff, što je očito još jedna karta na koju igraju - za sada se povremeni odmor itekako isplaćuje.

KVAZI-IZAZIVAČI

Momčadi koje za razliku od Thundera još nisu pozitivno odgovorile na upitnike koji im vise nad glavama od prvog dana (u oba slučaja u pitanju je obrana i dubina rotacije), ali su ili na dobrom putu da pretvore minuse u pluseve ili da padnu nazad među ekipu ispod (iz koje će opet netko iskočiti ovisno o spletu okolnosti).

05. CLIPPERS 75.7

Oni dubinu imaju, posebice na vanjskim pozicijama, tako da u njihovom slučaju kada govorimo o slabostima rotacije pričamo prije svega o manjku trećeg visokog igrača - Jamison je jedina rezerva s minutama pod košem koja je nešto pokazala, a i to isključivo u napadu gdje je zabio 7 od 23 trice i usput skakao kao prosječna četvorka (treba li dodati da su Hollins i Mullens debelo ispod NBA razine sa skakačkim učinkom prosječne trojke i mizernim šuterskim učincima). Uglavnom, imati takvu dubinu je ogroman plus, praktički su zamijenili Redicka u petorci Crawfordom, rolu šestog čovjeka dobio je Collison i nisu izgubili previše u napadu. Dapače, obzirom na to koliko su dobili u obrani (ne samo da je Collison tijekom cijele sezone fenomenalan u presingu, već je i Crawford dužinom puno bolje zakrpao bokove od Redicka) moguće je da Doc ni ne vrati JJ-a u petorku.

Naime, obrambeno su Clippersi skočili do 7. mjesta i ne posustaju koliko se god nevjerojatno činilo da mogu imati solidnu obranu s onoliko zicera koliko dopuštaju Blake i Jordan. Ali, bacimo li pažljiviji pogled, može se uočiti kako je Doc našao načina njihove slabosti pretvoriti u pluseve i da je šetnja po reketu uglavnom sistemske prirode. Uglavnom, za popravak defanzive zaslužne su dvije prilagodbe koje su dovele do izgradnje nečega nalik na identitet. Prva je usporavanje ritma igre kako bi smanjili broj izgubljenih lopti i više pažnje posvetili branjenju tranzicije (značajno su se popravili i u jednom i u drugom segmentu od početka sezone), a druga je puno važnija i kaže kako su Clippersi sve karte bacili na zaštitu perimetra - najbolji su u ligi po postotku branjenja trice i odmah su iza suludo kvalitetnog udvajanja Heata s doktorom Boshem po spriječavanju igrača s loptom da nešto kreira nakon pick & rolla.

Naravno, i jedni i drugi agresivno udvajaju bekove, ali za razliku od klasičnog i do savršenstva dovedenog Thibodeauovog "svi se rotiraju" sistema, Doc se koristi isključivo visokim igračima dok bočni imaju zadatak pokrivati šutere bez obzira na raspad obrane. Ukratko, ako Jordan izlazi na pick udvojiti beka, njegovog igrača preuzima Blake, a onda Blakeovog nitko i obrnuto. Što je u neku ruku i razumljivo jer Doc na raspolaganju nema ni Denga ili Wadea, a kamoli dvojicu takvih atleta - važnije je da Dudley ili Crawford ostanu na čovjeku i spriječe tricu nego da bezuspješno pokušavaju stići igrati unutar-van.

Dakle, nema tu preciznosti i luđačke energije kao u klasičnoj Thibo obrani, ali Doc je prekopirao onaj dio koji odgovora ovom rosteru i to je dokaz da zna što radi. Thibo sistem tako ne dozvoljava rupe u sredini, ali otvara prostor na perimetru, dok je kod Clippersa obrnuto, dat će vam sve osim trice i to pali, posebice u ligi u kojoj sve više momčadi ionako samo gleda kako šutnuti trojku - ovih 32% na koliko drže protivnike su jednostavno fenomenalan rezultat, a to dokazuje i ukupni učinak obrane u zadnje vrijeme.

Sad, problem je samo u tome što momčad koja ne čuva obruč i dozvoljava jednako laganih poena kao i Wolvesi, Kingsi ili Pelicansi baš i ne može računati na vrhunski playoff rezultat, zar ne? Protivnik koji ima vremena za pripremiti se vrlo je lako može secirati i zato treba držati oko na njima ostatak sezone jer Doc sigurno i dalje vjeruje kako su Blake i Jordan atlete koje će s dovoljno treninga naučiti još bolje koristiti svoju fenomenalnu pokretljivost kako bi barem iz pozadine stigli ispraviti greške koje dopušta sistem. Ili to ili će morati koristiti više zone u sredini ili će dovesti rasnog stopera za na bok koji će im omogućiti igrati Thibo sistem kako treba.

Kockanje za sada funkcionira, ali bez balansa ovo sedmo mjesto u obrambenom učinku je njihov domet. Ako je ovo proces, ako će postajati sve bolji u tome što rade iz utakmice u utakmicu i ako će dodati potrebna pojačanja (stoper na boku rotacijske vrijednosti, visoki igrač koji može skočiti i braniti obruč na 20 minuta), onda imaju potencijal postati rasna playoff obrana. Ako pak ostanu na ovome, ovaj period sezone vrlo lako bi mogao postati labuđi pjev i još jedan dokaz da su talent i sistem u istom odnosu kao i kokoš i jaje - ne treba se pitati što je važnije, već shvatiti da jedno bez drugoga ne mogu.

06. BLAZERS 75.6

Ajmo navesti još par razloga zašto je ovo što trenutno prezentiraju neodrživo, koliko god Aldridge bio dobar. Imaju 7-1 u utakmicama koje su završile s razlikom od dva posjeda lopte, što je znak da imaju muda, ali i dosta sreće u završnicama (ili to ili je Lillard novi Larry Bird križan s Michaelom Jordanom). Ono što još više zabrinjava je minimalni doprinos klupe - od 6720 minuta koliko je trebalo popuniti do sada u ovih 28 utakmica, 5 startera (koji nisu propustili ni jedan jedini susret, što je nezapamćen slučaj sretnih okolnosti) odigrali su 72% (4846 minuta da budemo precizni), što znači da su kao i lani uvjerljivo zadnji po korištenju klupe (jedini ispod 30%). Jedina dobra okolnost je što to ne znači nužno da je ova klupa loša kao lanjska, već da jednostavno ne dobiva priliku, iako brojke ne ohrabruju - IOR detektira samo Wrighta kao rotacijskog igrača koji bi bez većih padova mogao solidno uskočiti u slučaju ozljede Batuma ili Matthewsa. Ali, gubitak nekog od preostala tri startera bio bi ravan katastrofi, kao što je katastrofa i njihova obrana koja je primila preko 100 u 17 od 28 utakmica - sve to jasno govori da ih od donje skupine ipak prije svega dijeli kontekst, a tek onda kvaliteta.

PLAYOFF ROBA S GREŠKOM

U ne tako dalekoj budućnosti mogli bi napraviti potreban iskorak, jasno ako se puno toga poklopi.

07. ROCKETS 73.8

U sjeni Moreyeva cirkusa, o kojem ćemo malo više u sljedećem pasusu, Rocketsi su ostali bez vanjske linije - načetom Parsonsu (leđa) i Linu (koljeno i leđa) koji su pod tretmanima od početka sezone pridodali su Beverleya (koji je nakon načetih rebara na početku sezone sada slomio šaku) i opet Hardena (taman što su problemi sa stopalom postali prošlost, otišao je gležanj). Uglavnom, u jednom ne baš idealnom razdoblju što se rasporeda tiče ovi problemi bi mogli ostaviti traga na playoff pozicioniranju. Iako je Dwight sam dobio Pistonse koji su mu po logici stvari zbog gomile visokih trebali predstavljati problem i iako je spojio par najboljih tjedana u zadnje tri godine, izvući 2-3 u idućih 5 utakmica bio bi vrhunski podvig s ovakvom vanjskom rotacijom.

Što se Moreya tiče, koliko god da je iritantan s ovim svojim guranjem u prvi plan, teško je naći zamjerku njegovom pokušaju da izvuče maksimum u jednoj poprilično lošoj situaciji u kojoj je Asik sam sebi ionako već narušio vrijednost inzistiranjem na tradeu. Licitiranje je ionako svakodnevni posao svakog GM-a, jedino što malo koji ima muda raditi to ovako otvoreno. Potez s praćenjem Millsapa na twitteru pak jednostavno je sjajan, bilo da se radi tek o ruganju s medijima ili bacanju udice vječno pohlepnim GM-ovima, Morey je time dodatno odredio granicu do koje želi ići u ovom nerealiziranom tradeu.

Na kraju krajeva u cijeloj cirkusariji bitno je samo ono što možemo prezentirati kao činjenice obzirom na saznanja kojima raspolažemo - Asikova cijena baš i nije neka u ovom trenutku, nema toliko očajne momčadi koja u njemu vidi potencijalnog spasitelja da bi riskirala biti namagarčena u tradeu, a paket Bostona bio je jedina opipljiva ponuda. To što je Morey nije prihvatio pak ne znači da se nije radilo o poštenom paketu (i Lee i Bass vjerojatno bi postali dio top 8 rotacije u Houstonu, a posebice je fascinantno to što su se Celticsi bili spremni odreći čak i picka prve runde u ovoj fazi rebuildinga), već da će taj paket biti tu i za par mjeseci na kraju pravog prijelaznog roka, a ne ovog izmišljenog Moreyevog. Kao što će možda biti i neka još bolja ponuda koje ovom prilikom nije bilo.

08. WOLVES 73.7

Kevin Love je u ove tri sezone s Adelmanom do savršenstva doveo razumijevanje sistema i svoje uloge u njemu - šutira i razigrava bolje nego ikada, a zadnjih desetak dana vjerojatno su mu najbolji period košarke u životu. Nitko nije savršen, ali Love je na razini na kojoj su sve zamjerke suvišne. I time je još tragičnije gledati ga okruženog rosterom koji mu ne može pomoći da se bori za išta više od utješnog playoff nastupa. Dok nađe centra koji mu može čuvati leđa, vanjske igrače koji mogu zabiti otvoreni šut i odigrati obranu te drugu bananu koja može ostati u komadu, tako će i ostati - ovih 66% realizacije što ih Wolvesi dopuštaju na obruču uvjerljivo su najgori rezultat u ligi (prosjek je 58% koliko npr. dozvoljava jedan Heat iako nema nikoga masivnog kao Peković u blizini).

09. WARRIORS 73.5

Vratio se Iggy i to je jedino bitno - s njim imaju score 11-6, bez njega su na tužnih 5-7, a obrana je odmah osjetila prednosti takve postave (u 4 utakmice od povratka samo jednom su dopustili protivniku otići preko 100, u onih 12 bez njega čak 10 puta). A ne treba ni spominjati koliko njegova uloga ljepila u napadu olakšava život Curryu i Thompsonu jer ne moraju toliko forsirati šut preko ruke, inače disciplinu koju obožavaju i zbog koje ih je sve iritantnije gledati.

PLAYOFF PROLAZNICI

Momčadi koje neće ozbiljnije izazvati poredak, ali sve imaju legitimne šanse za ulaskom među 16.

10. SUNS 72.9

Gledajući ih protiv Dallasa imao sam dojam da gledam momčad koja igra šah protiv momčadi koja igra potapanje brodova i mislim da je to sasvim dovoljan kompliment Hornaceku. Cijela liga već zna da igraju s jednim visokim uvijek na perimetru i bekovima koji su konstantno u potrazi za ulazom bez obzira imali loptu ili ne, ali nitko ih ne može zaustaviti - dobili su 8 od zadnjih 9 i pri tome nanizali skalpove Rocketsa, Warriorsa, Nuggetsa i Mavsa. Obrana posustaje jer očito je kako nemaju talenta za skakati i braniti obruč na vrhunskoj razini usprkos ekspresnom savladavanju zakona Thibodeauve obrane, ali i za to postoji rješenje - trade.

Mislim, o tome nitko normalan nije razmišljao prije sezone kada se činilo da su Sunsi sami sebe osudili na patnju, ali obzirom na to kako igraju zašto ne bi jednog od gomile pickova koje imaju na raspolaganju pretvorili u čovjeka koji im može pomoći ostati na kursu odmah? Treba im bolja all-round trojka od Tuckera i prije svega im treba visoki koji može odigrati obranu 1 na 1. Potonjeg već imaju na rosteru - bude li Okafor spreman tijekom sezone, dat će im potreban poticaj u obrani, a pojačanje mogu naći na tržnici - iako Bullsi nemaju namjeru trejdati Denga, jedan igrač takve razine napravio bi čudo za balans njihove igre i playoff šanse.

11. MAVS 72.8

Njihova unutarnja rotacija je u potpunom rasulu i zbog toga ne mogu uhvatiti momentum usprkos više nego solidnoj igri u napadu - povratak Wrighta možda pomogne jer im donosi blokera potrebnog od kada je Carlisle odlučio trenirat strogoću na Dalembertu, ali teško da može sakriti sve rupe koje proizlaze iz manjka poštenog pozicionog braniča u sredini. A rupa je previše čak i za stratega poput Carlislea - spominjali smo maloprije kako Clippersi briljiraju na perimetru udvajajući visoko svaki pick & roll, što je i stil Dallasa, ali uz jednu bitnu razliku, Mavsi primaju previše trica (u donjoj su trećini po pokušajima, primljenim tricama i postotcima). Razlika između njihova obrane i one Clippersa je što vanjski igrači pokušavaju zatvoriti visokog koji ostane slobodan nakon rotacija unutarnjeg dvojca, što rezultira šupljim bokovima, ali ono što cijelu stvar čini pomalo blesavom je da pri tome imaju i šupalj reket - bez poštenog blokera sposobnog dotrčati u pomoć, s ostarjelim Marionom koji više ne stiže zatvoriti sve rupe i s bekovima koji ne mogu i ne znaju igrati obranu, svaki koncept je suvišan. Carlisle mora igrati rizičnu obranu, to je neminovno kada imate Calderona i Ellisa kao startni bekovski dvojac, a u toj situaciji očekivanje boljih vremena je iluzorno bez tradea.

12. HAWKS 72.3

Rotacija se stabilizira, klupa se posložila i ostanu li u komadu (posebice ostane li Korver u komadu jer poštene zamjene za ono što on radi nemaju) prepreke na putu do treće pozicije na Istoku praktički ne postoje, jednostavno imaju dovoljno solidnu obranu s povremeno briljantnim napadom (ovo povremeno se odnosi na utakmice kada igraju protiv ekipa s niskim defanzivnim IQ-om koje ne znaju braniti njihov pick & roll koji je osnova svega u ovoj momčadi). Prije poraza od Heata kojem su se suprostavili uvjerljivije nego ikada u zadnjih nekoliko godina, razbili su tri najgore momčadi Zapada (Kingse, Jazz i Lakerse), a lagani niz se nastavlja s 6 od 7 utakmice protiv krame Istoka.

Nakon svega pitanje o tome što je bolje, imati skupu momčad s Johnsonom i Smithom koja ne ide nigdje ili ovu s Millsapom i Korverom koja ima dovoljno fleksibilnosti za pomicanje figura, postaje smiješno. Koliko god da je kontekst ovakvog Istoka olakotna okolnost, Ferry je uspio imati isti rezultat s potpuno drugačijom momčadi što je stvarno za svaku pohvalu. Držimo oko na Hawksima jer kada krenu rošade, oni definitivno imaju sve potrebno da se pretvore u novu silu (i ne mislim pri tome samo na pickove ili salary cap, već prije svega na prisustvo Horforda i dokazanih klasa poput Teaguea ili Korvera što znači da su poput Rocketsa u stanju se lansirati jednim potezom jer već imaju dokazanu jezgru).

13. NUGGETS 72.2

Imaju 3-7 u zadnjih 10 susreta, 4 poraza za redom i jasno je kako napadački gube tlo pod nogama, prije svega zato što više nitko ne može zabiti tricu. Pali su i ritmom, a sve skupa znači da su prisiljeni previše se oslanjati na organizirano napadanje postavljenih obrana u čemu nikada nisu bili dobri. Obrana je još uvijek solidna zbog 1 na 1 igre koju Shaw forsira, ali nema tu talenta koji može napraviti razliku i tako sakriti napadačke slabosti. Obzirom da im raspored postaje malo lakši (igraju 6 od idućih 9 doma) održat će pozitivni score, ali bez skorog povratka Galinaria teško je očekivati nove pomake u igri.

14. RAPTORS 72.1

Na Istoku su samo tri momčadi s pozitivnom koš-razlikom, a Toronto je sljedeći najbliži sa samo -4. Uglavnom, Ujiria čeka ozbiljan posao ako se misli istaknuti kao ozbiljan kandidat za visoki plasman u lutriji jer Raptorsi bez Gaya lakoćom idu preko 100 - tijekom prvih 18 utakmica s njim zabili su stotku ili više samo 7 od 18 puta, a s novom rotacijom to im je pošlo za rukom 6 od 7 puta.

15. PELICANS 71.8

Davis se vratio kao da ništa nije bilo i nastavio skupljati sulude brojke, ali su svejedno dobili samo Kingse u zadnjih 5 utakmica (svih 5 gostovanja) zahvaljujući obrani koja je primala 115 poena na 100 posjeda lopte - za preskočiti takvu rupu ne bi bilo dovoljno ni da su napadački efikasni kao Blazersi koji zabijaju 114.

16. PISTONS 71.5

Znamo da je Josh Smith izgubljen slučaj po pitanju izbora šuta, ali ni njegova desna ruka Brandon Jennings nije ništa bolji - majstor uzima čak 12 skok-šutova iz driblinga po utakmici po čemu dijeli drugo mjesto u ligi s Westbrookom (ispred njih je samo Curry sa 16). Eto, tko kaže da po nečemu ne može biti dio elite - čovjek je našao rješenje za to što ne može do obruča, jednostavno poteže ciglu za ciglom.

REMORKERI

Momčadi koje usprkos problemima i dalje guraju pozitivno s nadom u bolje sutra.

17. GRIZZLIES 71.1

Ozljede ih desetkuju i time je još fascinantnije kada shvatiš da u cijelom tom analitikom krcatom štabu nema nikoga tko shvaća da im treba igrač na perimetru koji može zabiti otvoreni šut - potpisati Jamesa Johnsona nakon gubitka Pondextera, čovjeka kojega su se Bullsi, Raptorsi i Kingsi odrekli dobrim dijelom upravo zato što tricu u karijeri gađa s 29% i nema drugih napadačkih vještina, stvarno je van pameti (svježi potpis Setha Currya pak potpuno je razumljiv, čovjek koji je zabio 335 trica uz 40% šuta tijekom svoje karijere na Dukeu definitivno zaslužuje priliku - nejasno je samo zašto mu je nisu dali Warriorsi kojima je bio pred nosom i kojima nedostaje pošteni rezervni bek na klupi, to baš ne ohrabruje).

Da ne bi sve bilo crno u ovo doba godine, red je spomenuti kako su u Leueru dobili pravo osvježenje i moguće dugoročno rješenje za ulogu stretch visokog. IOR je u njemu oduvijek vidio potencijalnog rotacijskog igrača dostojnog top 8 minuta, ali preobrazba iz pick & pop specijalista u čovjeka koji može zabiti tricu (14 od 24 do sada) daje mu novu vrijednost. Napad s njim na parketu diše, bez obzira tko od preostala tri visoka bio u blizini, dok su sve druge kombinacije (Davis-Koufus, Davis-Zach, Zach-Koufus) manje uspješne u zabijanju. Problem je samo u tome što Leuer ne može čuvati ni stolicu, čime su u neku ruku idealno uklapa u ovogodišnje izdanje Memphisa.

18. WIZARDS 71.0

Povratak Beala potpuno je stabilizirao napad koji na račun Wallove razigranosti i sjajnog šuterskog učinka s bokova polako izranja s dna. Obrana je pak već na vratima gornje trećine što znači da će, ako se Nene ikada dovoljno oporavi da se vrati u ozbiljniju rolu i ako ih zaobiđu daljnje ozljede, vjerojatno isplivati kao četvrta momčad na Istoku čak i bez značajnijeg pojačanja klupe na pozicijama jedinice i petice.

19. KINGS 70.7

Obrana je ogroman problem, kao i činjenica da nemaju klupu. Williams je u ovo kratko vrijeme pokazao da mu puno više odgovora uloga stretch četvorke, posebice obrambeno i u perspektivi ih čekaju nove rošade - povratkom Landrya imat će tri četvorke i Thompson će vjerojatno morati na klupu gdje ga čeka uloga back-up petice. Međutim, upitno je da li Landry može odrađivati prljavi posao u stilu Thompsona i čuvati leđa Cousinsu, a minuta za sve jednostavno nema dovoljno.

Problem je što McLemore još uvijek ničim ne opravdava visoki izbor na draftu, ali plus je što Thomas, Cousins, Gay i Williams lete po parketu - iako je uzorak mali, zabijaju debelo iznad prosjeka kada su zajedno u postavi, a čak i se iznad prosjeka i brane. Jasno, s većom količinom minuta te brojke bi pale, posebice u defenzivi, nema logike da postava s Cousinsom i Williamsom na duže minuta ne curi na sve strane.

A kad smo već kod Cousinsa, treba istaknuti kako je u računanju IOR-a bio jedini visoki igrač uz Horforda i Gasola koji je zaradio bodove u baš svim kategorijama vještina - iako još mora skužiti igranje obrane u sistemu (a tu bi mu svakako pomogli i bolji suigrači), stop brojke su mu više nego solidne, što znači da nije minus obrambeni igrač, dok je u svemu drugome iznad prosjeka (ima iste učinke kao Love u skoku i razigravanju, samo se za razliku od Kevina trudi u obrani, što znači i da u ovom trenutku na Zapadu imamo višak all-star visokih koji bi po defaultu trebali dobiti pozivnicu).

20. BOBCATS 70.3

Kako Bobcatsi mogu imati ovako učinkovitu obranu s ovakvim rosterom? Jednostavno, dovedete trenera koji talente koje ima na raspolaganju zna postaviti u sistem koji im odgovora i tako posložiti identitet bez puno filozofiranja. Naravno, sve počinje od talenta, a njega stvarno ima - Kemba Walker je šljaker i neumoran presing igrač, na bokovima su Henderson i MKG prototipovi igrača koji mogu 1 na 1 izdržati sa svima bez pomoći što je izuzetno bitno u igri u kojoj se najveće zvijezde nalaze upravo na pozicijama 2 i 3, a pod košem imaju visinu i gomilu korisnih tijela koje Clifford zna iskoristiti.

Startni visoki par Jefferson-McRoberts tako ima disciplinu ostati u reketu na pick & rollu i braniti prostor umjesto igrača što se pokazuje sjajnom odlukom - iako Heat igra potpuno drugačiju obranu u kojoj visoki igrač izlazi na svaki pick, Bobcatsi imaju najbolju obranu pick igre nakon njih ako gledamo učinak oba igrača koja sudjeluju u akciji. Umjesto da izlaze izvan reketa i dopuste bekovima da ih ostave u prašini, Big Al i McBob čekaju u sredini, svaki na svom bloku i onda se služe dužinom i masom kako bi čuvali obruč.

McRoberts je sa svojih 208 cm i 110 kg praktički kopija Jeffersona, a karijeru u Indiani je i započeo kao šljaker pod koševima na obje pozicije, tako da mu čuvanje obruča nije nepoznanica, dok s druge strane donosi taj stratch element u napad (zabija tricu po utakmici s 34%). Kad imate dva ne nužno pokretna, ali izuzetno žilava i krupna visoka pod košem, sve što trebate je staviti ih u odgovarajući sistem (gledajući obranu Bobcatsa u akciji ne mogu odoliti ne spomenuti primjer naše repke koja je s Tomićem branila pick igru tako da je čovjeka sporijeg od Jeffersona i McRobertsa zajedno slala izvan reketa - to je primjer čistog neprepoznavanja situacije i prilagođavanja talenta vlastitim idejama umjesto kreiranja igre oko talenta kojega imaš na raspolaganju).

Sve ovo zaokružuju krupni bočni igrači sposobni dotrčati u pomoć ako bek izazove Jeffersona ili McRobertsa ulazom u sredinu, odnosno Walker koji svojim konstantnim pritiskom na loptu i neumornim trčanjem kroz blokove za protivničkim playom usporava akciju dovoljno da ovi iza njega stignu reagirati.

Tu nije kraj. Druga garnitura visokih, Biyombo i Zeller, nema masu da se parkira u reket i smeta na ovaj način, stoga puno više izlaze prema vani i u tom kretanju pokušavaju stvoriti kaos dužinom, puno više se rotiraju, preuzimaju i stižu na pomoć iz pozadine, dakle čistom energijom stvaraju dovoljno stop akcija da obrana ne pati bez udarne postave.

Čak i treća garnitura visokih je korisna - Tolliver i Adrien su dovoljno čvrsti za guranje pod obručima i mogu uskočiti u svakom trenutku (Tolliver čak dobiva minute i na trojki obzirom da su ozljedom Kidd-Gilchrista ostali bez udarnog stopera) tako da možemo reći kako Clifford nema ni jednog visokog baletana koji bi dopustio protivniku da dođe do koša bez znoja, a taj intenzitet tijekom 48 minuta je izuzetno bitan ako nemate previše napadačkih opcija kao što oni nemaju.

Uglavnom, zbog takve filozofije u kojoj je zaštita obruča primarna i u kojoj imaš redom igrača koji mogu braniti situacije 1 na 1, Bobcatsi čak i bez dominantnog blokera kao što je Hibbert ili Ibaka dopuštaju treću najslabiju realizaciju ispod koša nakon Thundera i Pacersa. Naravno, ovakva sistemska odluka u kojoj ćeš radije pustiti otvoreni šut iz vana nego dozvoliti ulaz u sredinu dovodi do toga da stvari prema perimetru stoje sve lošije – u čuvanju visokog posta, laktova i poludistance su prosječni, a u čuvanju trice ispodprosječni - ali, something gotta give. Poanta je da se za nešto odlučiš i trudiš se u tome biti najbolji što možeš, jer nitko nije savršen, a Clifford je toga itekako svjestan.

Naravno, koliko god obrana bila solidna, nije toliko dobra da ih može držati u utakmici protiv najboljih proizvođača poena, a posebice nemaju šanse protiv momčadi koje njeguju sličan stil poput njih i zatvaraju reket pod svaku cijenu jer Bobcatsi nemaju vanjski šut (iako je Taylor igrao očajno, sada će ga imati još i manje nakon što je polomio ahilovu) na koji se mogu osloniti i ovise o realizaciji na obruču i 1 na 1 majstorijama Walkera i Jeffersona.

21. BULLS 69.9

Koliko je loš Teague? Toliko da se DJ Augustin, nakon što su ga odbacili Bobcatsi, Pacersi i Raptorsi, čini kao ozbiljan NBA play. A u biti jedina je razlika u tome što zna vrtiti pick & roll i zabiti otvorenu tricu.

22. CELTICS 67.5

Fascinira lakoća kojom se Ainge šalta iz jednog sistema razmišljanja u drugi - prvo je dao ugovore Pierceu i Garnettu vjerujući da u njima ima snage za još par playoff nastupa, pa je nakon jednog podbačja odlučio da je vrijeme za rebuilding jer nas čeka sjajna draft klasa, a onda je nanjušio mogućnost playoffa u kontekstu očajnog Istoka i odjednom želi Asika kako bi pojačao obranu. Ovakav nedostatak vizije i višak oportunizma dostojni su političke karijere.

Za to vrijeme Celticsi se nekako još drže iznad vode iako su izgubili 5 od zadnjih 7, od čega 3 na vlastitom parketu, ostavši tako bez one male prednosti pred ostatkom divizije. Tko zna, možda sada Danny zbog toga krene u rasprodaju.

23. LAKERS 67.3

Ostaju bez Kobea možda i do kraja sezone, što je potencijalni problem jer bez njega u blizini D'Antoni i Rambis uvijek mogu izvući dovoljno iz rotacije da oslabe šanse u lutriji. Naime, s Kobeom su potonuli na dno lige i u napadu i u obrani, a posebice je patio šuterski učinak – pali su s 40% za tricu, po čemu su bili na samom vrhu, ispod 30% što je u tom periodu bio najgori rezultat u ligi, a Kobeov napadački učinak od 85 poena na 100 posjeda bio je u rangu Grega Stiemsme. Sreća u nesreći je da su istovremeno ostali i bez playmakera tako da ni vraćanje rotacije na bokovima u provjerene okvire neće pomoći napadu da oživi u ovom periodu pred njima.

Trenutno nemaju beka koji može driblati bez da mu se lopta odbije od noge, što je uvijek smrt za napadački učinak (zabili su 83 poena u prvoj utakmici bez playeva, 90 u sljedećoj), morat će najveći dio akcije vrtiti kroz post i Gasola barem dok se na vrati Farmer, ali to teško da može biti dovoljno jer Gasol nije u takvoj fazi karijere da može spriječiti obrane da ga zaustave, a plus je trenutno dodatno usporen nekakvom infekcijom (propustio jednu utakmicu, u drugoj igrao 20 minuta).

Ova godina je tako zaključena, ali to ne znači da iduća ne donosi nove probleme. Lakersi su dogodine dužni pick prve runde Sunsima (1-5 zaštita), a s Kobeom u 36-oj godini, s petom najvećom minutažom u povijesti NBA, sa sezonom pauze zbog kombinacije rupture ahilove i problematičnim koljenom, za što bi i puno mlađim igračima trebala cijela godina da se oporave, šanse za izlazak iz lutrije su minimalne, što zbog činjenice da Bryant više neće biti ozbiljna napadačka opcija, a još više zbog njegovog ugovora koji im blokira rast - mogu se pojačati, ali ne toliko da na ovakvom Zapadu imaju osiguran playoff. Bit će ovo zanimljivo ljeto.

24. KNICKS 67.1

Nemaju playeve, ali barem se vratio Tyson, a i Smith je prestao biti sramota. Problem je što su usprkos tome jedva dobili Buckse i Magic - u idućih 8 utakmica čeka ih gadan raspored, a dodatno gubljenje tla pod nogama moglo bi značiti kraj ako ne playoff nada, a onda barem trenutnog stanja mirovanja.

TANKERI

Momčadi koje su digle ruke od sezone ili je sezona digla ruke od njih.

25. MAGIC 66.6

Stvari se raspadaju što i nije nužno loše, ali loše je kada Trey Burke dođe s jednom od najgorih obrana lige i uništi vaš napad, a ujedno i Oladipovu kandidaturu za rookiea godine - ovo je trka između Treya i MCW-a.

26. NETS 66.1

Gubitkom Lopeza možemo i Netse dodati momčadima koje neće isplivati s dna Istoka (uz Buckse, Sixerse i Magic i oni su si upravo osigurali lutriju, pardon osigurali su je Hawksima). S Brookom su imali 7-10, bez njega samo 2-8 i uopće nema sumnje kako se radi o najvažnijem igraču i to u oba smjera. U napadu se sve vrtilo oko pick igre njega i Williamsa koja bez takvog realizatora neće biti ni približno opasna, odnosno oko njegove sposobnosti da stvori mismatch u sredini i zabija šut s poludistance ako treba - bez njega će puno teže biti stvoriti prostor za organizirane napade. Obrana je pak dobila neki smisao tek kada ju je Kidd utvrdio oko njega kao zaštitnika reketa koji ne izlazi iz prostora oko blokova - obzirom na manjak presing igrača, stopera i pokretnih visokih, njegova visina ispred obruča bila je rijetki plus. Kojega više nema.

Ukratko, gotovi su, jednodimenzionalni napad ovisan o šutu iz vana nije garancija uspjeha, kao ni obrana u kojoj nema igrača sposobnog dobiti matchup defanzivom. Povratak Kirilenka možda donese nešto energije (a i to je sve više upitno obzirom na to koliko dugo ga već muče leđa), možda Blatche i Teletović stretch kvalitetama donesu prostor napadu potreban da se kotrlja, ali čak i da napad oživi i Pierce, Garnett i Johnson pronađu još nešto na dnu tanka, obranu neće naučiti igrati preko noći s trenerom koji je očito ne zna posložiti.

Ali, to ionako nije najgore, najgore je što nas nova ozljeda stopala vjerojatno ostavlja bez Brooka kakvoga znamo - višestruki lomovi stopala uništili su karijere Waltona i Minga, MVP talenata, a jedini pozitivan primjer je Big Z koji se vratio nakon što je propustio 3 od prve 4 sezone u ligi, ali ipak u jednoj manje zahtjevnoj roli sporednog igrača u oba smjera. Nije nezamislivo vidjeti Brooka (koji je ionako već isključivo bio igrač finese i sve sve više okrenut šutu) kao njegovog nasljednika, ali je nezamislivo vidjeti ga u roli čovjeka koji nosi napad kao što je bio slučaj lani i ove sezone jer njegovo tijelo očito ne može podnijeti takvu odgovornost, što znači da smo u svakom slučaju ostali bez vjerojatno najboljeg post up napadača danas u ligi, drugog u nekoliko godina (da su on i Bynum zdravi, USA repka bi imala dva dominantna post strijelca, možemo to gledati i iz te perspektive).

27. CAVS 66.0

Taman se činilo da su se stvari posložile, da je Irving proigrao i da je obrana stvarno solidna, a onda se opet sve raspalo - izgubili su 4 od 5 od čega dvije doma primajući pri tome 118 poena na 100 posjeda lopte što je niz po defanzivnom užasu ravan nekima koje su imali prošle sezone. Uz to je Irving šutirao 27-68, opet ispod 40%, a da stvar bude gora u porazima protiv Bullsa i Pistonsa bilo je jasno koliko im nedostaje Waitersov učinak s klupe (ozljeda zgloba) jer je Jack totalno podbacio. Ako ti toliko nedostaje čovjek poznat po tome da mu za jedan poen treba jedna lopta, odnosno da na jedan asist ima jednu izgubljenu, onda nešto ozbiljno ne štima s tvojim planom igre.

28. JAZZ 64.0

Marvin Williams kao stretch četvorka zasjenio je čak i Burkea po značaju za napad - tri najbolje napadačke postave Jazza sadrže njega na četvorci u postavi koja samo pojačava obrambenu nemoć Jazza, ali barem otvara prostor u napadu za Haywarda i Favorsa. Naravno, Burkeove kvalitete također se ne mogu zanemariti - ne samo da su 7 od 8 pobjeda ostvarili s njima ne čelu, već su prikazali i izuzetnu razinu igre u napadu (što u neku ruku i moraju jer obranom očito nisu u stanju pobjeđivati), a posebice su opasni kada Burke zabije 20 ili više (uspjelo mu je to 5 puta, 4 puta su pobijedili).

29. BUCKS 63.3

Giannis je startao zadnje tri utakmice što je uz Hensonove partije jedini plus dosadašnje sezone. Plusić je i Raduljica koji dobiva minute i igra čvrsto i korisno, bez respekta, što dodatno naglašava besmisao dovođenja veterana poput Zaze na ovaj roster za onakav ugovor kada si već imao u vidu potpisati sličan tip razbijača.

30. SIXERS 63.2

Povratkom Carter-Williamsa iskopali su još jednu pobjedu, već četvrtu u produžetku od osam ukupno. Obrana je pak dozvolila 57 trica u tri susreta za redom, dva s Netsima i jednom s Blazersima, što jasno govori da su nepovratno izgubili i ono malo smisla što su imali na tom dijelu parketa .

Filed under: bball 23 Comments
18Dec/1331

THE RANKINGS, WEEK 7.

Posted by Gee_Spot

Iza nas je 7 tjedana akcije, pred nama ih je još 16, što znači da ćemo za koji dan biti na trećini sezone. Idealno vrijeme za izračunati IOR učinak svih igrača i iz njega iščitati koliko je tko podbacio ili premašio očekivanja, što je i tema današnjeg posta. Ipak, prije toga, vrijeme je za malo teorije. Ako vam nije do nje, prepustite ovog blogera blebetanju i preskočite na rankingse (gdje vas čeka još blebetanja).

Ovo je jedna čudna sezona, lošija nego smo očekivali zbog kraha Istoka, ali i dalje izuzetno uzbudljiva zbog pozitivnog kaosa na Zapadu. Međutim, očekivati neočekivano u neku ruku je i prirodno stanje obzirom da nam se pred očima događa smjena generacija.

Praktički, jedine formirane momčadi na Zapadu koje odgovoraju svim parametrima dokazane kvalitete u ovom trenutku su Thunder i Spursi – imaju playoff iskustvo i testirane playoff obrane, što doslovno ne možemo reći više ni za jednog drugog konkurenta. Ako ćemo uzeti omjer Spursa protiv kvalitetnih momčadi kao dokaz da je njihov vrhunac nepovratno prošao, onda pak imamo samo Thunder kao dokazanu kvalitetu.

Iako statistički Spursi i dalje izgledaju moćno, njihov omjer protiv sigurnih playoff momčadi je užasno tanak, što ukazuje da se kotrljaju preko slabih momčadi koje jednostavno nisu dorasle njihovoj zrelosti i egzekuciji, ali zapinju na ekipama koje talentom mogu izazvati njihov sistem na nešto višu razinu igre.

Dakle, Dallas i Lakersi, dinastije zadnjih nekoliko godina, nepovratnu su se raspale, a ove sezone splet okolnosti pokosio je i Memphis (koji u Gasolu i Conleyu još uvijek ima solidnu osnovu za neki budući uzlet). To otvara novi prostor na vrhu koji netko mora ispuniti, a najveći kandidati za sada su Clippersi, Warriorsi, Blazersi i Rocketsi, s tim da svi počinju iz različitih pozicija. Clippersi nemaju balans zbog čega već treću godinu za redom nisu u stanju napraviti iskorak iz odlične momčadi u šampionskog konkurenta, Warriorsi su dokazali da imaju sistem koji prolazi, ali još nemaju konstantu veličine zbog poprilično tankog rostera.

Blazersi su tek nabasali na dobitnu formulu za koju još nitko ne zna da li je održiva (obrana i dubina vise nad glavom kao mač spreman pasti svaki tren), ali i njih čeka period dokazivanja, a i Rocketsi usprkos odličnoj kičmi tek trebaju dokazati da imaju karakter i kemiju. Praktički, sva ova borba za Zapadu, koliko god da je atraktivna, tek je jedan veliki tulum koji ne mora donijeti ništa konkretno.

Iz ove pozicije, žurba Pelicansa da se priključe zabavi ili napori Sunsa da do nje dođu netipičnim putem nije uopće loša, kao ni pokušaji Wolvesa, Kingsa i Jazza da postanu relevantni (a nema sumnje kako će i Lakersi na ljeto nešto izvući iz rukava) – na Zapadu se sve odvija nekako organski, u sjeni Spursa sve franšize kao da se trude biti pametnije i nema sumnje kako će se oko bar dvije ili tri od svih spomenutih formirati jezgra koja će idućih godina Oklahomi biti ono što su Spursima bili Dallas, Lakersi ili još ranije Sunsi.

Međutim, Thunder je momčad koja strši pa je jedna od poanti ovog uvoda sljedeća – sve se čini da bi ovo mogla biti njihova godina. Iskru s klupe su dobili u Jacksonu i Lambu koji u ovom kontekstu ostalih klupa na Zapada ostavljaju čak i odličan dojam (posebice ako ih usporedimo s rezervama Warriorsa ili Blazersa).

I dok na Zapadu stvarno nije lako naći razloga za kritizirati neku od 15 franšiza, Istok nudi sasvim drugu priču. Istina, ozljeda Chandlera, Lopeza i Williamsa osakatile su Netse i Knickse slično kao i gubitak Gasola Memphis, ali ne treba zanemariti da je u pozadini sve tri franšize stajao ogroman upitnik zbog nekih poteza povučenih ovoga ljeta. Iako se sve tri momčadi mogu vratiti u utrku, više nikada neće biti iste jer im je plafon razotkriven, a zbog poteza uprava nije ga lako povećati.

Dodaj ovu kombinaciju spleta nesretnih okolnosti i čiste gluposti činjenici da su neke do jučer konkurentne franšize poput Sixersa, Bucksa i Celticsa (pa i Hawksa, koji su također napravili značajne promjene) odlučile krenuti u promjene rostera ranije nego se očekivalo i eto glavnog razloga za pad kvalitete. Koji bi možda bio manje uočljiv da su momčadi koje su trebale popuniti taj prostor poput Cavsa, Pistonsa ili Wizardsa odradile posao pripreme kako treba – ovako Cavsi nemaju igru ni viziju budućnosti (osim što znaju da Irving može zabiti 40 ako ima večer), Pistonsi imaju krive ljude u krivim rolama, a Wizardsi nemaju dubinu za izdržati 82 utakmice.

Dodaj još jednu kalvariju Bullsa (zar sve ove izgubljene godine nisu razlog da posumnjamo u njihovu sposobnost da održe igrače zdravima, bilo zbog Thibodeauova pristupa treningu i utakmici, bilo zbog lošeg medicinskog štaba - jedno je imati nesreću, ali iz sezone u sezonu gubiti gomilu utakmica nositelja ne može biti samo slučaj) i nejasan status Raptorsa koji se za razliku od većine nabrojanih izgleda ipak ne žele uključiti u borbu za playoff i postaje poprilično jasno zašto je sadašnjost na Istoku nikakva – zbog raskoraka između prošlosti (kad smo imali jake Bullse, solidne Celticse, jače Sixerse, Hawkse i Buckse - svi su napravili korak unazad) i budućnosti (koju može ugrabit svatko od navedenih). Uostalom, kada momčadi u rebuildingu koje tek formiraju jezgre i grade kulturu igre poput Orlanda i Charlotte ostavljaju solidan dojam jasno nam je da ćemo još neko vrijeme morati čekati da Istok stane na noge.

Uglavnom, Zapad trenutno vodi scoreom 84-36, što znači da se Istok drži na 30% učinka, što je u nedostatku bolje riječi - patetično.

01. SPURS 80.3

Imaju standardno sjajan score, top 6 su i u napadačkom i obrambenom učinku što je i rezultiralo prvim mjestom na rankingsima, ali protiv momčadi koje su trenutno u top 8 na Zapadu imaju 2-4 s tim da su te dvije pobjede došle protiv Sunsa i Nuggetsa (a ista stvar je i ako ih usporedimo s Istokom gdje su izgubili od jedne od dvije poštene momčadi - Pacersa). Ova nemoć da se suprostave top momčadima je apsolvirana, nemaju iskru u napadu potrebnu za iskorak u zadnjih 5 minuta kada najbolji dižu razinu igre, obrana pati čim ne parketu nije zajedno četvorka Duncan-Splitter-Green-Leonard, a IOR jasno ukazuje gdje leži najveći problem - Timmy ne igra najbolju košarku u zadnjih 5 godina kao što je bio slučaj lani.

Dapače, sa skromnih 78 bodova Duncan je na jednoj prilično prosječnoj razini koju Pop nema od kuda nadoknaditi, posebice jer mu nedostaje upravo onaj njegov lanjski šuterski doprinos s vrha posta, laktova i poludistance - nakon što je gađao sjajnih 46% sa svih tih pozicija (čak 50% s poludistance, što su postotci jednog Dirka, iako volumen naravno nije bio isti), Timmy je trenutno na mizernih 26% ukupno, a posebice je užasan s vrha posta gdje gađa 16%. Bez Timmya, sjajni Parker više nije dovoljan, kao ni old school izdanje Manua koji je, trenutno oslobođen ozljeda, ponovno briljantan. S tim da ovaj put imaju Bellinelia spremnog na iskorak kada se polomi, što je ogroman plus u odnosu na lani kada su ovisili o Nealu, kao i Millsa koji može odraditi 10 slasherskih minuta dok se Parker odmara bez da se napad raspadne.

Uglavnom, stroj se i dalje vrti, gaze nedoraslu konkurenciju s rotacijom od čak 8 igrača koji igraju iznad 20 minuta i tijekom tog perioda ostvaruju barem učinak prosječnog NBA startera, plus Mills i Bonner koji u malim rolama također rade dar-mar. Ali, bez Timmya, jednostavno nemaju dovoljno na vrhu hranidbenog lanca.

02. PACERS 79.8

Paul George je i službeno u MVP raspravama, barem dok su James i Durant na nešto lakšem režimu igre - održi li učinak od 145 bodova do kraja sezone, George će bez konkurencije biti treći najbolji igrač u ligi. Njegova promocija u superstara glavni je razlog iskoraka Pacersa, a uz to sada imaju i iskustvo i dokazanu playoff igru. S tim da nije zgorega istaknuti kako je trenutno čak i Hibbert iznad 100 bodova, baziranih isključivo na obrambenom učinku, što znači da su superstaru dodali i Tima Duncana 2.0 pod košem (jasno, samo u defanzivnom pogledu). David West igra na lanjskoj razini, kao i Hill, Stephenson je napravio još jedan iskorak, a klupa je više nego pristojna, posebice Watson koji čak i u sporednoj roli pleše po Felton liniji.

Drugim riječima, u ovom trenutku sve osim Finala između njih i Thundera čini mi se nerealnim.

03. ROCKETS 79.7

Izvuku 1-1 na dva gadna gostovanja u back-to-back rasporedu (s tim da su osim Warriorsa bilo vrlo blizu toga da skinu i Blazerse, ali ispriječio im se Aldridge za kojega, kao i mnogi do sada, nisu imali rješenje), a onda sve prospu protiv Kingsa. To je ukratko priča njihove sezone i nešto što baca sjenu na McHaleov rad - njegova opuštenost možda nije idealno rješenje za momčad koja puca visoko, Harden i Howard možda ipak više trebaju diktatora od prijatelja. Ali, na stranu špekulacije, držimo se konkretnih stvari - Harden je spojio niz fenomenalnih partija, problemi sa stopalom i kurcoboljom u obrani su iza njega i trenutno je na svojoj graničnoj franšiznoj razini s 121 bodom i to je dobro. Loše je što nemaju obranu na četvorki ni pod razno, nakon Aldridgea protiv Jonesa su na pikniku bili čak i Lee i Speights, a Dwight ne stiže sve zatvoriti. Dapače, nejasna situacija u zadnjoj liniji u kojoj često nije jasno tko bi se gdje trebao rotirati i koja im je uopće filozofija kod preuzimanja i branjenja određenih situacija čini i njega poprilično nesigurnim, što je još jedan minus McHaleovom stručnom štabu. Znam da je rano i da treba vremena za uigrati obranu, ali na ovome treba držati oko jer Morey je itekako svjestan da su braća Van Gundy udaljena samo jedan poziv i da ovakvu priliku čak ni oni neće odbiti.

Što se IOR-a tiče, Dwight ima čak slabiji učinak nego lani u Lakersima upravo zbog trenutnih obrambenih slabosti (iako nije tragedija ako i do kraja ugovora ostane na razini druge banane), ali napadačka dubina sve sakriva - Parsona, Jones i Lin sve su redom rasni napadački talenti vrijedni startnih minuta, Beverley nastavlja gdje je stao lani sa svojom rolom koja zaokružuje petorku, a Casspi i Garcia su super-zamjene, barem kada je šut u pitanju.

04. THUNDER 79.3

Polako, ali sigurno ostavljaju dojam zaokružene i kompletne momčadi iako Durant tek u zadnjih tjedan-dva diže razinu igre na one dobro poznate visine (trenutno bježi Jamesu, ali obojica su ispod lanjske razine, što je i logično obzirom da je sezona tek počela za njihov profil igrača), a Westbrook je trenutno na razini treće opcije i učinkom je tek četvrti igrač u momčadi. To što previše šutira i manje ulazi u sredinu još je jedan dokaz manjka eksplozivnosti zbog operacije, ali kako se on bude dizao u formi dizat će se i napad Thundera.

Koji je, recimo i to, u Jacksonu i Lambu dobio sve što mu je trebalo. Ne, nemamo pojma kako će Lamb reagirati u playoffu i koliko će na njega moći računati, ali Brooks ga redovito stavlja u završnice kako bi ga naučio na igru pod pritiskom i mali za sada reagira sjajno, zabio je gomilu bitnih trica u zadnjim minutama gustih utakmica.

Kao i Martin lani sjajno koristi zaokupljenost obrana Durantom i Westbrookom i već sada je šuterskim učinkom blizu one sulude Martinove razine, a to znači da eventualni trade za veterana otpada, pa čak i da se pojavi netko spreman uzeti i Perkinsov ugovor u paketu.

Dodaj ovome i Jacksona koji je idealan šesti igrač za ovu momčad zbog fizikalija. Kako je dovoljno krupan za combo beka, ujedno žilav i uporan u obrani, idealan je za kombiniranje s Westbrookom jer obojica su dovoljno velike jedinice da bez problema mogu chekirati bilo koji bekovski par lige. Dodaj tu obrambenu dimenziju neospornim haklerskim kvalitetama (nije baš Jamal Crawford, ali može zabiti pored svakoga, posebice u drugim postavama) i imaš napadača koji Lamba čini luksuzom, ne potrebom.

Rotacija je malo tanka poslije njih, posebice pod košem, ali s ovako dobrim gornjim opcijama, Perkins, Collison i Adams samo moraju odraditi posao na razini rezervi i sve će biti ok.

05. BLAZERS 79.1

Neki od nas su očekivali napadačku eksploziju Clippersa, većina je bila spremna staviti ruku u vatru da će Warriorsi lanjsku čaroliju iz playoff prenijeti u regularni dio, ali na kraju se dogodilo da smo dočekali atomski napad, samo nešto sjevernije od Kalifornije. Blazersi su ono što su Warriorsi i Clippersi trebali biti - tri startera im šutiraju tricu preko 40% s tim da uzimaju skoro pa 50% šuteva s trojke, što pumpa napadački učinak do suludih razmjera (koje najbolje ilustrira podatak da su iza njih utakmice u kojima su zabili 130, odnosno 139 poena). Matthews je valjda gledao Thompsona i rekao - ako može on, mogu i ja, pa je uz titulu kralja korner trice zaslužio i titulu igrača koji je najviše napredovao. Barem u ovom trenutku - s realnim učinkom od 1.17 poena po posjedu lopte i efektivnim napadačkim učinkom od 126 poena na 100 posjeda lopte, Wes je najučinkovitiji igrač lige ako ćemo gledati igrače koji su top 5 dio rotacije, što je pozicija koju dijeli s još jednim bivšim Blazerom, Martellom Websterom koji rastura u sličnom stilu u Washingtonu i koji također zabija 1.17 poena po napadu uz nešto bolji učinak u formuli na 100 posjeda lopte (127).

Štoviše, Matthews (a s njim i Webster) je tako nenormalno vruć da je čak i ako uključimo sve igrače u ligi koji imaju makar i najmanju rolu - drugi! Ispred je samo Mason Plumlee koji ionako samo zakucava zicere i koji tako po napadu zabija čak 1.21 poen.

Međutim, ovo s Matthewsom još nije gotovo - dok Webster zabija isključivo trice, što ga u IOR-u i dalje drži na razini vrhunskog igrača zadatka, Matthews je s 96 bodova trenutno na razini idealne druge banane, a tome svakako pridonosi i obrambeni učinak, kao i raznovrsnost u napadu. Naime, ne samo da može s vremena na vrijeme solidno napasti obranu iz driblinga čime olakšava život Lillardu koji uživa u spot up igri i posebice Batumu koji ipak nije dorastao roli sekundarnog playa, već Blazersi imaju nekoliko akcija dizajniranih specijalno kako bi se njega oslobodilo 1 na 1 u post up situaciji u kojima je jedan od najboljih bekova u ligi kada je u pitanju realizacija zbog sjajnog skok-šuta unazad iz okreta.

Kad smo već kod Batuma, lani je gubio gomilu lopti u aktivnijoj roli, ali danas Stotts zna da u Lillardu ima generala na parketu (upravo dok završavam post zaključio je i drugu utakmicu na turneji po Istoku šutom u zadnjim sekundama jednakom lakoćom kao da je bacao loptu na tribinu, samouvjerenost koju ova momčad ima u ovom trenutku je suluda i prava je šteta što je ispucavaju u prosincu umjesto u svibnju), Aldridgea kao prvu opciju kroz koju može vrtiti svaki napad ako treba i Matthewsa kao savršen ispušni ventil, tako da je Batum prebačen u klasičnu 3&D rolu koja mu najbolje odgovara.

Ukratko, Aldridge je Blazerse učinio legitimnom playoff momčadi, a nastavi li Wes igrati kao light verzija Brandona Roya, možda mogu biti čak i nešto više jer upravo je taj gubitak Roya (Odena nećemo spominjati) ono što je ovih zadnjih par godina Portland bacilo unatrag - temelji su bili postavljeni, ali nadoknaditi gubitak takvog igrača nikada nije jednostavno.

A čak i ako se Matthews ugasi, što je ipak realnija opcija, s ovom petorkom Blazersi imaju sasvim dovoljno za početak jednog ciklusa koji može rezultirati i svojevrsnom dinastijom.

Tu opet dolazimo do Dallasa koji je svojim naslovom utjecao na ligu možda i više od svih momčadi i ideja kojima smo zadnjih godina izloženi. Naime, za kopirati uspjeh Spursa ili Thundera morate na tri drafta pronaći tri vanserijska talenta, što nikada nije lako, a za kopirati Heat ili Celticse morate imati prostora za potpisati tri vanserijska talenta, što je još teže. Za kopirati Mavse pak morate imati rasnu prvu opciju koja čak ne mora nositi franšiznu težinu, dakle ne mora biti savršen all-round igrač koji utječe na rezultat u oba smjera, ali je morate okružiti s igračima koji je idealno nadopunjavaju u oba smjera. Kvragu, čak ne morati imati ni suludu Thibodeaovski učinkovitu obranu - zahvaljujući novim pravilima uvijek se možete sakriti iza zone i sjajnog obrambenog centra, a svu ostalu razliku u talentu smanjit će odlično šutiranje trice (na čemu im nužno ne moramo biti zahvalni, ali isto tako ne možemo poreći da su izbrisali ono pravilo "live by the 3, die by the 3") i istovremeno solidno branjenje iste.

Momčadi poput Blazersa ili Warriorsa, koje imaju tog jednog rasnog napadača, tako imaju dovoljno razloga vjerovati kako je ovaj sistem uspješan i kako se uz puno upornosti može isplatiti, posebice ako pronalaziš solidne igrače tamo gdje ih nitko ne vidi i znaš kako ih razviti (najbolji primjer su Warriorsi s Thompsonom, Pacersi sa svim svojim potezima, Thunder s Ibakom). A da je Portland u kopiranju Dallasa otišao korak dalje jasno govori i činjenica da su za trenera angažirali upravo nekadašnjeg Carlisleovog pomoćnika i šampiona Stottsa.

Dakle, ako je Dirk poveznica, Aldridgeu ostaje još 4-5 godina na najvišoj razini sada kada je počeo igrati najbolju košarku u životu (u sličnom periodu je eksplodirao i Dirk), a tijekom tih 4-5 godina Olshey i Allen mu moraju naći Terrya, Kidda, Mariona i prije svega Chandlera.

Robin Lopez je solidan, ali nije ono što je trebao biti Oden, a IOR je posebice skeptičan prema njihovoj klupi na kojoj nitko ne ostavlja dojam ozbiljne opcije. Wright je solidna zakrpa na boku ako otpadne neki swingman, ali Mo Williams, a posebice visoki, nisu u stanju sakriti gubitak Lillarda ili dva startna centra. Uostalom, Stottsova raspodjela minuta govori sve što treba znati i jasno je kako Blazerse, što već postaje tradicija, u drugom dijelu sezone čeka standardni rezultatski pad na koji ukazuje i ispodprosječna obrana usprkos tome što odlično brane tricu.

Samo, razlika je ovaj put što znaju da su na dobrom putu, a za ostati na njemu prvo moraju zadržati Aldridgea. Koji u ovom zrelom izdanje baš i ne izgleda kao čovjek u potrazi za nekim kome bi glumio pomoćnika, tako da ona opcija s Bullsima vjerojatno otpada. Odnosno, barem se nadam ne samo zbog Portlanda, već i zbog svih onih koje će njihov uspjeh ohrabriti da se i sami okušaju slagati potencijalnu šampionsku momčad slažući petorku košarkaša, a ne all-star igrača.

06. HEAT 79.0

Udarni trojac je pod ručnom, LBJ manje, Wade poprilično (s franšizne razine na ulogu klasične druge banane), a Bosh totalno (s pozicije prekvalificirane treće opcije praktički je postao jedan od vodonoša), ali Heat poput Spursa ima sistem koji izvlači iznadprosječni učinak iz čak 10 igrača, što je još fascinantnije kada znamo da jedan od njih nije Battier koji se polako raspada i trenutno je na razini člana treće petorke. Kao i sa Spursima dakle moramo se praviti vidoviti i nagađati kako više nemaju dovoljno u tanku (pesimistična verzija) ili kako mogu upaliti dodatne motore kada zatreba (optimistična verzija). S tim da su njihove brige puno manje obzirom da James, usprkos problemima s leđima i zglobovima, ima puno veće šanse ponoviti lanjsku sezonu od Timmya. Nema sumnje kako će i učinak Wadea i Bosha rasti nakon all-stara, a do tada možemo uživati u činjenici da je Spo od Colea, Beasleya, leša Rasharda Lewisa i kartonske reklame Jamesa Jonesa napravio savršene igrače zadatka. Da je pak i on samo čovjek dokazuje činjenica da Udonis Haslem više ne stanuje ovdje (zadnjih sezona je također bio na rubu NBA rotacija, ali njegovih trenutnih -69 su previše da bi ga se smatralo čovjekom na kojega možete računati).

07. CLIPPERS 78.7

CP3 je standarno fenomenalan, iako je trenutno prepustio mjesto trećeg najboljeg igrača u ligi Georgeu. Blake se vrti oko svojih 100 bodova, Jordan oko svojih 50, Crawford je Crawford - Rivers oko ove jezgre nije napravio ništa nova. Doduše, obrana u zadnje vrijeme solidno brani, posebice perimetar, ali i dalje su ispod lanjske razine koju su donosili Del Negro i Odom. Zanimljivo je primjetiti kako je ubojit napad Clippersa pao s kursa čim su ostali bez Redickovih trica, odnosno njegovog konstantnog kretanja bez lopte koje izluđuje obrane i otvara suigračima još više prostora, ali i kako su zakrpali obranu upravo zato što njega nema na boku. U biti, najveći minus dosadašnje Riversove ere je flop s Jaredom Dudleyem koji u ovoj momčadi jednostavno nema rolu. Njegov IOR je na razini gotovo pa prosječnog Euroligaša, što će definitivno trebati sanirati, kao i klasičnu rupu na klupi kada je koristan visoki u pitanju - Hollins i Mullens se po običaju natječu tko je manje zaslužio biti dio NBA rotacije.

08. NUGGETS 77.3

U ligi u kojoj je kolektivni ugovor osakatio mogućnost dovođenja pojačanja na klupu, Denver i dalje ima prednost zbog dubine. Iako Lawson nema ništa bolji IOR od lani, dakle i dalje se vrti tu negdje između razine treće i druge opcije, Shaw na raspolaganju uz njega ima čak 7 igrača zadatka koji su sposobni biti dio NBA petorki, kao i dva specijalca sposobna za bitne minute u sporednim ulogama (Foye i Arthur) što je svojevrsni luksuz, a u njihovom slučaju i način na koji se pobjeđuje. Šanse da netko ispliva uvijek postoje, a najugodnija iznenađenja do sada su Hamilton koji se potvrđuje kao solidan swingman i Mozgov koji može biti više nego koristan back-up centar, a ništa manje važni nisu ni Millerova i Robinsonova kvaliteta da i dalje traju u značajnim rolama.

09. SUNS 77.1

Imaju nešto što je danas u ligi luksuz - dubinu. S 5 igrača na razini startera i 3 odlična igrača s klupe Sunsi su tako ostvarili nezamislivo i u ovom trenutku, nakon skoro trećine sezone iza nas, nema druge nego zaključiti kako ovo što rade neće nestati (pitajte samo Warriorse kako je to izdržati ritam 5 na 8 tijekom 48 minuta). Obzirom na mladost njihovih igrača ovakav skok nije nezamisliv, iako je malo radikalan - braća Morris i Plumlee definitivno nisu bili onakvi promašaji kakvima su se činili u prvim godinama, ali da će preko noći postati nositelji igre momčadi koja se bori za playoff, e to je već malo previše.

Iako je i to ništa obzirom na ono što radi Dragić - u svojim za playa poznim godinama igra košarku karijere. Njegov trenutni učinak od 115 bodova na razini je Stepha Currya i upravo je njegova eksplozija ono što je Sunsima produžilo život i dalo novu dozu energije nakon što je učinak visokih pao. Bledose je na razini solidne treće opcije, Frye i braća Morris debelo donose učinak startera, a Green, Tucker i Plumlee popunjavaju rupe.

A rupa nema puno zahvaljujući Hornaceku. Čovjek gradi momčad, ali je ne gradi od zaostalih veterana, već isključivo od mladih ljudi na rookie ugovorima koje uči principima nesebične igre Jerrya Sloana (flex s puno kretanja i puno pick & rolla obogaćen šuterskim kvalitetama visokih koji cijelu priču čine još opasnijom) i agresivne obrane izgrađene na fauliranju u stilu najboljih dana Utah Jazza (lopta može proći, ali ne i igrač) samo s puno sofisticiranijim Thibodeau sistemom kao okvirom. Savladati ovakvo gradivo znači da su ovi mladi ljudi preko noći od nepoželjenih postali budući NBA standardi, a najbolje od svega je što Sunsi čak i da izbjegnu tankiranje (što očito hoće) imaju više nego dovoljno pickova da svejedno osvježe momčad na najbolji mogući način (dodati vlastiti pick koji ne mora nužno biti top 10, uz onaj Wizardsa koji također vjerojatno neće biti prenizak, a možda i onaj Wolvesa, posebice u kontekstu stručnog štaba koji očito zna kako razviti mlade talente - to je sjajan plan).

Dakle, zašto bi tankiranje bilo potrebno? S ovakvim rosterom Sunsima će sutra ionako samo trebati superstar (ovaj, osim ako Dragić nije taj), a da će naći takvoga na ovom draftu čak i uz sav talent na raspolaganju nije sigurno. Ali, ono što je sigurno je da će ako budu imali dokazano uspješan sistem i gomilu kvalitetnih igrača, uvijek moći pronaći jednog takvog među slobodnim igračima jer Arizona nije hladni sjever.

Čak da na ljeto ne potpišu nikoga osim Luola Denga, opet su na konju jer su napravili rebuilding u ekspresnom roku, uz dovoljno fleksibilnosti u budućnosti da se i dalje usavršavaju. Zbog ovakvih uspješnih priča NBA je zakon - nema tog scenarista koji je mogao zamisliti kako će spoj nastao ovog ljeta uroditi nečim ovako kvalitetnim.

A kad smo već kod kvalitete vratimo se malo na ono što njihov napad čini učinkovitom i što omogućuje akcijama da budu tako uspješne - 4 vani, 1 unutra formuli. Svi ubacuju, ali Frye i Marcus Morris su ključni kao stretch opcije koje šire reket Dragiću i Bledoseu, rijetkim bekovima u ligi koji šutiraju preko 50% dvice iz jednostavnog razloga što uvijek imaju prostora u sredini i što uvijek napadaju srce obrana. Koje mogu zaustaviti jednog slashera nakon pick & rolla, ali paziti dvojicu koji su u stanju istovremeno napasti sredinu kretanjem bez lopte nakon flex akcije, e to je već previše za većinu NBA obrana.

Sunsi su usput i još jedan dokaz važnosti trice u današnjoj NBA - od njih je češće poteže samo Houston, ali Rocketsi nisu ovako radikalni s inverzijom uloga i stretch opcijama jer imaju puno jednostavniji postavljeni napad. Upravo ta šuterska kvaliteta u simbiozi sa sistemskim principima trebala bi ih održati iznad vode čak i kada se Dragić skine s ovih droga na kojima se trenutno nalazi i na kojima se ideja o njegovom tradeu čini potpuno blesavom - ako je ovako dobar u Hornacekovom sistemu uz Bledsoea gdje se može više posvetiti onom što mu je ipak draže od razigravanja, zabijanju, zašto ga trejdati i tražiti nova rješenja?

10. WOLVES 77.0

Evo jedna "bahata" prognoza - Wolvesi neće ući u playoff. Nema šanse. I u prvotnom scenariju im se trebalo puno toga poklopiti, a u ovom novom kontekstu u kojem se doslovno svaka momčad na Zapadu bori svaku večer, njihova ovisnost o petorci mogla bi biti presudna (znam, znam, raspored im nije bio lagan, ali nije da će na Zapadu ikada postati lakši, a povratak Budingera ne može popraviti baš sve, dok već znamo da Love ne može sam). Vidjeli smo kako to ružno može izgledati kada Love propusti jednu utakmicu, sada znamo da ih slično čeka kada se nešto dogodi s Martinom - čovjek se prvo lagano hladio nakon fenomenalnog starta u kojeme je konkurirao Afflalu i Matthewsu za titulu novog Klaya Thompsona (toliko o tome gdje su nestale dvojke - nigdje, tu su cijelo vrijeme, ali su ih treneri stavljali uglavnom u sporedne uloge, a kako trica postaje sve važnija, počinju crtati sve više akcija za njih - nazovim to efektom Klaya Thompsona), sada je sredio i koljeno koje ga već neko vrijeme muči, tako da su takvi učinci, bez obzira kad se vratio u postavu, prošlost.

I ne samo da su tanki (poslije Lovea koji je rasna prva opcija i Martina koji je solidno glumio drugu bananu imate Peka kao treću opciju i Rubia i Brewera koji su na razini prosječnih startera, pa onda dugo, dugo nikoga) - šuterskim učinkom, najvažnijim pokazateljem kvalitete, pali su na dno među Buckse, Bullse i Cavse ovoga svijeta usprkos tome što Love igre van pameti (efekt tri igrača u petorci koji ne šire reket), a ništa bolji nisu ni u branjenju šuta gdje su gori od njih samo Knicksi koji doslovno nemaju centra, Sixersi koje doslovno nije briga i Pelicansi koji su ostali bez Davisa. Kada spojimo sva ova tri elemeta zajedno, pravo je čudo da se uopće i drže ovako solidno, a na tome mogu zahvaliti prije svega odličnoj Loveovoj napadačkoj formi i Adelmanovom planu igre koji nekako drži i obrambeni i napadački učinak u ligaškom prosjeku usprkos svim negativnostima (skok u napadu, odličan omjer osvojenih i izgubljenih lopti, tranzicija, to su trikovi kojima maskiraju manjak osnova).

11. WARRIORS 76.6

IOR samo potvrđuje koliko je velik gubitak Iguodale koji se od starta u momčad uklopio kao idealna druga banana i kičma oko koje će se sve ostalo posložiti. Curry je odlična prva opcija, Thompson trenutno igra na razini iznad one igrača zadatka jer je praktički preuzeo rolu treće opcije od Leea, a Lee i Bogut su idealni igrači zadatka - problem je što dugo nakon njih nema nikoga, Harrison Barnes i dalje je statistički na razini solidnog igrača s klupe, u ovom trenutku možda i manje bitan od Draymonda Greena koji je usavršio svoju 3&D rolu (uzima doslovno samo trice) i postaje zaokružen igrač dok Barnes još traži identitet.

Uglavnom, iako će povratak Iggya stabilizirati petorku, a Ezelia dati još jedno tijelo za borbu pod koševima, ako ikako misle složiti seriju kao Blazersi ne bi bilo loše na klupi imati beka koji može igrati košarku na NBA razini jer ovo što su do sada pokazali Douglas, Bazemore i Nedović apsolutna je katastrofa (tu se možda javlja i opcija tradea Barnesa za poštenog combo beka - zamislite da isprave povijest i odrade zamjenu s Cavsima za Waitersa).

12. PISTONS 75.6

Imaju negativan score i igraju negledljivu košarku, ali imaju i skalpove Pacersa i Heata, što daje legitimnost njihovoj već tradicionalnoj ulozi treće momčadi na Istoku u ovim izborima (nezgodan su matchup zbog visine, što koriste da nadjačaju Heat, odnosno izbiju Pacersima istu kvalitetu - snagu - iz ruku). Dobra vijest je što se izgleda Josh Smith budi i što je spojio nekoliko odličnih utakmica u novoj ulozi, loša što i dalje igra istu igru u napadu s previše loših skok-šuteva i premalo energije pod košem (njegova partija protiv Indiane s 30 uzetih lopti, bez obzira na solidnu obranu na Georgeu i guranje u reketu, bila je jasan pokazatelj koliko u ovom trenutku nemaju pojma što rade jer je uzeo više šuteve preko ruke nego što je pokušao odigrati na snagu protiv Georgea).

A pogled na IOR učinak jasno govori da je upravo on njihov najveći problem - iako uvjerljivo najveći potrošač, Smith je utjecajem na igru do sada bio tek sedmi igrač Pistonsa. Monroe i Drummond su na razini solidnih trećih banana, dakle ne napreduju u odnosu na lani, Singler, Jennings i Stuckey imaju svoje role (prvi je šesti igrač koji momčadi daje smisao, drugi playmaker s Felton linije koji drži loptu relativno živom, a Stuckey combo strijelac s klupe) i uredno odrađuju posao učinkom četvrtog ili petog igrača, a čak je i rookie KCP napravio više u svojoj roli 3&D swingmana od Josha, kralja perimetra, koji je s 22 boda na razini jedva ozbiljnog učinka igrača s klupe. Iako neće biti ovoliko loš cijelu sezonu i iako će se s vremenom više naviknuti na novu rolu, pitanje je koliko se može popraviti - sumnjam da je Dumars ciljao na učinak igrača zadatka kada mu je dao max, isto kao što sumnjam da mu je Cheeks dao sve ovlasti kako bi on uzvraćao ovakvim (ili malo boljim) igrama.

13. PELICANS 75.3

Anthony Davis je s 136 bodova član najbolje petorke lige zajedno s Jamesom, Durantom, Georgeom i Paulom. Njegov utjecaj na Pelicanse je vidljiv i u ovom periodu bez njega kada obrambeno nemaju nikakvih rješenja, dok u napadu ovise isključivo o šuterskom učinku Ryana Andersona. Koji također igra sjajno i očito je kako u ovoj dvojici, bez obzira na slabosti u defanzivi, Williams ima temelj na kojem može graditi. Holiday je Holiday, pristojna treća opcija koja donosi stabilnost na jedinicu u oba smjera, a Gordon i Aminu igraju na razini podnošljivih startera.

I u tome leži problem - Gordon nema ni rolu ni kvalitetu za opravdati max ugovor, on praktički živi od prostora kojega mu otvaraju Davis i Anderson, a trenutno čak ni to ne koristi kako bi jedan šuter takvog pedigrea mogao. Proradi li i on, Pelicansi će imati odličnu četvorku, ne nužno idealno kompatibilnu, ali sposobnu boriti se za playoff, s tim da ih čeka još puno posla sa zaokruživanjem rotacije. Evans je usprkos povremenim bljeskovima totalno podbacio u značajnijoj ulozi i sada uz sve još ima i probleme sa gležnjom, a Smith je praktički još jedini solidni rotacijski igrač. Nastavi li Davis igrati na ovoj razini i nakon povratka i ne upadnu li u preveliku rupu bez njega, definitivno imaju šanse. Ako ništa drugo, bit će bolji od Wolvesa.

14. MAVS 74.6

U ligi u kojoj je pick & roll kruh, Dallas je najveća pekara u gradu. Trećina njihovih akcija vrti se oko 2 na 2 košarke, a sve kako bi se istaklo najbolje strane oba startna beka. S tim da je Ellis od podjele uloga na startu sezone između pozicije playa i šutera koja se vrtila na oko 50-50 sada na 75-25 što ga čini praktički startnim playmakerom, dok je Calderon spot-up mamac. Što je i logično i dokaz da Carlisle zna što radi – Ellis je i dalje samo solidan kao spot-up opcija, Calderon je fantastičan, a u pick igri su oba u samom vrhu, što nije ni čudo obzirom da je Dirk idealan partner koji ti otvara gomilu prostora svojim blokovima i šuterskim rasponom.

Kada bacimo pogled na Ellisovu karijeru, postaje očito kako je najbolje partije pružao u sezonama kada je imao loptu u rukama, kao u Nelsonovom sistemu u kojem je miksao rolu šestog čovjeka s playmakerskom ulogom koju je dijelio s Davisom ili sada u Dallasu kada ima slične ovlasti u pick igri. Kad god je bio u manje pick akcije, s Curryem i Jenningsom, učinci su mu padali jer jednostavno nije dobar igrač bez lopte, a niti pouzdan šuter. Što nas praktički opet vraća na onu vječnu što je u stvari Monta – u idealnom svijetu bio bi combo bek koji dobiva minute na obje vanjske pozicije.

Ali, da li bi mogli osvojiti naslov s njim kao startnim playom? To je teško odgovoriti ovako u vakumu, ali obzirom na to da nakon pick & rolla gleda isključivo obruč, nije prirodan asistent i ne igra obranu, očito je kako bi trebalo oko njega složiti roster koji može sakriti sve te mane. Mavsi su iz ničega stvorili solidan plan B, i dalje igraju solidnu košarku, ali isto kao što Dalembert nije Chandler, tako ni Calderon i Monta nisu Kidd i Terry, već prije Stevenson i Barea.

Uglavnom, Dirk je danas druga opcija, Monta treća, a onda slijedi pad do igrača za popunu petorke poput Calderona i Dalemeberta (koji će ionako zbog stalnih svađa s Carlisleom oko uloge u momčadi potonuti ispod svake razine) i solidnih opcija s klupe poput Blaira, Crowdera, Mariona i Cartera. I tu dolazimo do još jednog problema - Marion i Carter su još lani uspijevali igrati kao starteri, a danas u istim rolama više ne mogu držati takve učinke, zbog čega se Dallasove playoff nade čine još manje realnima. Mavsi su stvarno spremni na pošteni rebuilding i slaganje nove jezgre oko mladog talenta jer ovi kozmetički zahvati zadnje dvije godine stvarno ne vode nikamo (kojega su to igrača Mavsi zadnje dvije godine promovirali i kakve su to resurse prikupili) i ne donose ništa na čemu možeš graditi budućnost tako da možemo reći kako je Cubanov izbor ovoga neutralnog puta bio promašen, ma koliko nas Mark uvjeravao da je sve pod kontrolom.

15. RAPTORS 74.3

Po talentu i dalje imaju momčad za playoff na Istoku - Lowry, Johnson i DeRozan solidne su treće opcije što je na Istoku više nego dobar temelj, a dubina od čak 5 igrača zadatka koji su dokazano sposobni odraditi svoje role (Ross i Valanciunas, koji će bez Gaya u blizini sigurno dići učinak do razine startera te Hansbrough, Vasquez i Novak) također je smetnja u pozicioniranju za tankiranje. Doduše, Casey ima asa u rukavu ako želi zaustaviti trenutne dobre igre - samo zamijeni Rossa u petorci Fieldsom i vrati se na onaj stari zaštopani stil igre u napadu bez širine i prostora za akcije.

16. KNICKS 73.3

Jedina iritantnija stvar u ovotjednom rangiranju od Spursa na prvom mjestu su Knicksi kao peta momčad Istoka. Ali, brojke imaju neki svoj život, a u Knicksima očito vide potencijal koji bi trebao bljesnuti jednom kada se vrati Chandler (odlična kontrola lopte, šuterski potencijal, kvalitetan presing - to su aspekti igre koji funkcioniraju i koji daju za pravo Carmelu što se bori za ostanak Woodsona usprkos kolapsu na svim razinama zbog kojega bi mu davno letjela glava da iza njega ne stoji prvi igrač - ako i dalje stoji nakon zadnjeg poraza). Naravno, ako do povratka Chandlera itko ostane na nogama - nakon Feltona, upravo su izgubili i Prigionia, tako da su sada i bez centra i bez playa. Sad, možda možete osvojiti naslov s prosječnim playom i možda ta pozicija nije nužno bitna za odvajanje od ostatka lige, ali bez barem kompetentne jedinice ne možete igrati ozbiljnu košarku, što jasno pokazuju i svi ovogodišnji primjeri, od Jazza prije i poslije Burkea, Bullsa bez Rosea i Hinricha, Sixersa bez MCW-a pa čak i Lakersa bez Farmara koji je iako nominalno back-up odrađivao posao startera umjesto Blakea.

Knicksima ove godine očito nije suđeno, a IOR velike krivce nalazi u potpunom podbačaju Smitha, Shumperta i Feltona od kojih ni jedan nije ostvario makar i učinak solidne rezerve, što praktički znači da Knicksi igraju cijelu sezonu bez bekova, a za to sigurno nisu krivi ni Melo ni Woodson. To da je Amare danas praktički negativan igrač više nije vijest, ali je vijest da je i Artest izgleda odlučio doći u New York umrijeti na groblje slonova jer je i njegov učinak negativan. Bargnani barem nije razočarao, on je na onoj svojoj optimalnoj razini petog-šestog čovjeka, a podatak koji govori sve što trebate znati o Knicksima je onaj da je Kenyon Martin s 40 bodova četvrti najučinkovitiji igrač ove sezone, što potvrđuje i činjenica da je Kenyon jedini igrač Knicksa uz Chandlera s pozitivnim +/- učinkom ove sezone. Postave s njim jedine imaju smisla iz jednostavnog razloga što je trenutno jedini igrač na rosteru kojem je u opisu posla skakati i gurati se u reketu.

17. KINGS 73.1

Nije lako na Zapadu trenirati loš i uz to mlad roster, ali oni jednostavno dopuštaju previše lakih koševa za momčad s tako visokom unutarnjom linijom – užasni su u svemu, od sprječavanja tranzicije do branjenja pick & rolla, a posebice u post up situacijama što znači da oko Cousinsa ne možeš tek tako složiti poštenu obranu. Čovjek se trudi, ali njegovo čitanje situacija ispod je svake razine i on jednostavno ne može biti centralni čovjek solidne obrane. Ubacivanjem Thompsona u petorku od užasne obrane s Pattersonom postali su loša, ali sve očitije je da ni on nije dorastao roli prvog čovjeka obrane. Možda je stvar u tome da preko noći ne možeš promijeniti loše navike (tu bi Landry kao provjeren Maloneov igrač koji točno zna što trener želi dobro došao), možda Gay pomogne svojom dužinom zaustaviti curenje na perimetru pa tako olakša život i ovima iza sebe, ali bez pomaka na ovoj strani lopte neće naprijed.

Cousinsov rast za sada je stao na razini solidne druge banane (za više će trebati pričekati opipljiv obrambeni učinak), gdje se smjestio i Thomas koji igra košarku života i potvrđuje se kao ozbiljan NBA igrač za godine koje dolaze i to je manje-više to. Thompson i Thornton igrali su ispod rotacijske razine, dubine nema ni pod razno osim ako ne mislite da je to što je Outlaw odjednom sposoban odraditi solidnih 15 minuta s klupe neki veliki plus, ali barem Gay i Williams ostavljaju dobar prvi dojam. Gay je u Raptorsima potonuo na razinu petog čovjeka učinkom i ovdje bi trebao rasti barem do svog standarda treće opcije (uspiju li mu suigrači sakriti loptu), a Williams bi se iz osmog čovjeka trebao prebaciti barem u rolu solidnog startera. Ukupno još uvijek previše tanko i bez jasne vizije, ali da svakim danom postaju sve konkurentniji nije sporno.

18. HAWKS 72.9

Al Horford imao je i boljih sezona, kao i Millsap, a Korver i Teague drže se na svojim već standardnim solidnim razinama, tako da je očito kako im fali jedna ozbiljna opcija u napadu. Williams se budi i možda bi njegovim skokom iz solidnog igrača s klupe u nešto zahtijevniju kreatorsku rolu mogli dobiti dovoljno da se odvoje kao sigurna playoff momčad. U svakom slučaju, plus je dubina koja iz dana u dan postaje sve veći oslonac - Mack se potvrđuje kao odličan back-up play, Carroll je solidan u svojoj stoperskoj roli, a Antić i Brand daju sasvim pristojnu vrijednost s klupe. Ostane li ovih 9 imena zajedno kroz veći dio sezone, playoff im ne može izmaknuti.

19. GRIZZLIES 72.8

Produkcija na bokovima doslovno ne postoji. Prince je danas veća avet od Kendricka Perkinsa u kategoriji zaslužnih igrača za koje njihovi treneri misle da iskustvom donose dovoljno kako bi sakrili manjak kvalitete, a Miller, Pondexter i Bayless redom igraju na razini prosječnog bočnog igrača Eurolige (drugim riječima, jedan Bojan Bogdanović bio bi svemirac za ono što Memphis dobiva od svoje bočne rotacije). Praktički, jedini swingman s pulsom na ovom rosteru je Allen koji igra svoju klasičnu Allenovsku rolu sa svim dobrim i lošim što dolazi uz to.

Gasol je bio Gasol dok je bio u komadu, Conley standardan (očito je procjena uprave da može napraviti iskorak među elitu u sistemu izgrađenom na više pick & roll akcije bila pogrešna), a rotacija visokih odlična - Koufus je luksuz kao back-up petica (naravno, nije u stanju zamijeniti Gasola, ali možete li zamisliti kakav bi to potop tek bio da ga nemaju), a Davis i Leuer solidna kombinacija energije i šuta na četvorki koja sve očitijim čini potrebu da se pozdrave s Randolphom. Zach je potonuo do razine solidnog startera, očito je kako su njegovi najbolji dani prošlost i kako Davis i Leuer mogu zamijeniti veći dio onoga što danas donosi. Sada samo treba naći dovoljno naivnu franšizu koja vjeruje da iz njega može izvući još sezonu-dvije ozbiljne košarke.

20. CELTICS 72.7

Kako su Celticsi uspjeli složiti solidnu obranu bez poštenog centra (najbolji čuvar obruča kojega imaju je Vitor Faverani) to je pitanje za milijun dolara. Ni jednoj drugoj momčadi nije potrebniji Asik nego njima, ali kakvog interesa imaju za igračem koji će ih učiniti boljima ako ne žele playoff? I da, zašto ne bi željeli playoff u ovom kontekstu? Tankiranje koje bi trebali izvesti u ovom Stevensovom sistemu bilo bi totalno neprirodno, a Asik i Rondo dali bi im taman onaj polet potreban na pola sezone kada se pojavi prvi značajniji mentalni i fizički umor.

Obrana bi se s Asikom učvrstila u top 10, iako bi problem bio napad. Ni sada nisu sjajni ukupnim učinkom, ali jesu solidna šuterska momčad, prije svega zbog sposobnosti visokih da šire reket (Bass, Sullinger i Humphries mogu zabiti dugu dvojku, a Sullinger na laktu postaje sve bitniji i kao razigravač) tako da bi s Asikom bilo nešto teže držati napad podmazanim i širiti reket za ulaze Crawforda.

Rondo i Asik također ne djeluju kao potencijalno dobar pick & roll par jer ih je lako braniti povlačenjem u sredinu obzirom da nema ozbiljne pop opasnosti ni od jednog ni od drugog, što znači da bi Stevens ovdje uglavnom trebao vrtiti 1-4 pick & roll dok Asik čeka loptu pod obručem za eventualni zicer. Što bi se dalo izvesti dok god bi Bradley, Crawford, Lee i Green nastavili kvalitetno gađati tricu.

Kako god bude, odluka o tome što s Rondom i eventualne promjene rostera dat će puno jasniji znak misle li dodavati goriva ovoj vatri ili će je polagano gasiti.

Što se IOR-a tiče, on također potvrđuje da je za uzlet najzaslužniji Crawford koji je preuzeo rolu top opcije i olakšao život Greenu i Sullingeru koji su zaokružili taj minimalni udarni trojac potreban za složiti košarkašku momčad, oko kojega su se Bass i Lee sasvim solidno uklopili svojim standardnim rolama igrača zadatka. Klupa nije sjajna kako se na trenutke čini, ali u Humphriesu i Faveraniu imaju solidnu visoku rotaciju, dok Bradley, Pressey i Wallace, iako igraju ispod razine top 8 igrača, daju dozu NBA kvalitete i čine momčad dubokom.

21. BOBCATS 72.6

Big Al je na svom klasičnom učinku druge opcija, Kemba se potvrđuje kao rasni NBA igrač i solidna treća opcija, Henderson kao talent za popunu petorke, a Sessions kao odličan back-up play. Minus je neuspjeh u instalaciji MKG-a u ozbiljniju rolu i potpuni propuh na bokovima nakon Hendersona (Taylor i Gordon više štete nego koriste), a plus razvoj McRobertsa u solidnu stretch četvorku - čovjek je bio na putu prema Euroligi dok ga Clifford nije učinio učinkovitim starterom u oba smjera. Kad bi dobili nešto više od Zellera i Biyomba, bili bi u još boljoj situaciji, ali i ovdje je jasno kako je stvar posložena i kako im treba čovjek na boku sposoban odraditi ulogu ozbiljne opciju u napadu kako bi se lansirali među playoff momčadi na Istoku na duži niz godina. O tome hoće li taj čovjek biti superstar, all-star ili tek solidan NBA košarkaš ovisi i njihova bliža budućnost.

22. BULLS 72.5

Pričao sam zadnjih dana s NBA fanaticima oko toga što bi bilo najpametnije napraviti za Bullse u budućnosti i većina ih se slaže kako je lov na igrače poput Antohnya ili Lovea jedini ispravni put. S čime se i sam slažem jer ganjanje naslova jedina je obveza i smisao koju NBA franšiza ima. Međutim, Bullse u ovom trenutku čeka još jedna potencijalno puno važnija odluka od toga što napraviti ovo ljeto ako (a to je u njihovom slučaju veliko ako) oslobode prostor na capu amnestijom Boozera i odricanjem od Denga - tankirati ili ne.

Gubitak Rosea još jednom je uništio snove o borbi za naslov, što znači da ih u najboljem slučaju čeka još jedna sezona mrcvarenja slična lanjskoj. Samo, obzirom da Noah očito nije pravi, da je Butler totalno van ritma i da Deng konstantno igra polomljen već tri sezone, zar ne bi bilo pametnije ugasiti operaciju na jednu sezonu i okušati sreću na draftu u najboljoj maniri Spursa?

Prvi korak ka tankiranju već je poduzet obzirom da očito nisu bili spremni za preživjeti još jednu sezonu bez Rosea u punom pogonu - Hinrich je očekivano fizički nespreman nositi teret na jedinici, a Teague nema kvalitetu za značajnu rolu. Dovođenje Augustina je u takvom kontekstu pozitivan potez, ali obzirom da imamo gomilu primjera kako se momčadi raspadaju bez playmakera koji može inicirati napad, zar Bullsima ne bi bilo pametnije forsirati najgoru opciju, Taeguea, kako bi nastavili biti užasni kakvi su od kada je otpao Hinrich?

Šuterski su u ovom trenutku od njih gori samo Bobcatsi, što je i razumljivo jer su bez bokova sposobnih širiti reket i bez bekova sposobnih razbiti obranu ulazom, a to je izuzetan temelj za dobro tankiranje. Uostalom, padnu li uskoro Noah ili Deng pod teretom minuta i odgovornosti, lutrija im ionako ne gine obzirom na još manju dubinu nego lani (trenutno samo 6 igrača rotacijske vrijednosti, od čega su Deng i Butler očekivano na najvišoj razini, dok Boozer tone prema ulozi s klupe, a Noah je u takvoj formi da trenutno igra na razini petog igrača), stoga preventivno slanje Noaha na specijalistički pregled stopala ili Denga na Bahame uopće ne bi bilo nikakvo otvoreno izazivanje sudbine. Praktički, to je u ovom trenutku dužnost svakog ozbiljnog managementa, dužnost koja je u slučaju Bullsa još i veća zbog mogućnosti, bez obzira koliko malena bila, da završe s najvećim lokalnim košarkaškim junakom nakon Rosea - Parkerom.

Također, Arhimedov zakon kaže da bi Bullsi potonućem na neki način pomogli Bobcatsima da dodatno isplivaju, a to bi im pomoglo da dođu i do drugog picka na izazovnom draftu. Kvragu, kad se stvari ovako postave čak ni trade Denga kako bi pali ispod granice poreza ne ostavlja dojam blesavog poteza - koliko god Deng bio bitan za njihov stil igre, uz infuziju mladog talenta koju mogu dobiti lutrijom, prava na njega više se ne čini toliko bitnima.

Najveći paradoks u cijeloj priči je da bi Bullsi godinom pauze napravili najviše što u ovom trenutku mogu kako bi ostali na šampionskom kursu. Takvi resursi poput prava na Mirotića i čak dva picka u lutriji na ovakvom draftu mogu poslužiti za osvježenje, a, u slučaju da ne dođu do Parkera, i kao primamljiv paket koji im može donijeti Lovea ili nekog drugog superstara koji treba promjenu prebivališta.

Pobjeći od svega ovoga radi još jedne sezone od 40 pobjeda pri kojoj će dodatno polomiti važne igrače stvarno nema smisla, to je ruta kojom su išli prošle godine i gledati reprizu istoga filma stvarno nije ni malo zabavno. A u ovom slučaju čak ni pametno.

23. WIZARDS 72.2

Njihovih top 6 igrača redom su iznad 60 bodova, što znači da Wizardsi imaju sjajan gornji dio rotacije, s Wallom koji kuca na prag prvih opcija, Neneom kao pouzdanom drugom bananom i čak četiri igrača koja prolaze kao treće ili četvrte opcije. Problem je što nakon njih slijedi ponor, doslovno više nema ni jednog igrača dostojnog NBA minuta, a uz to ni ova udarna šestorka nije u stanju ostati na komadu (da je, vjerojatno bi o njima pričali kao o Blazersima Istoka).

Srećom, već smo pričali kako Webster šutira izvan pameti pa tako barem na boku uvijek imaju dovoljno tijela da podnesu povremeni izostanak njega, Beala i Arize, ali standardni gubitak Nenea zbog ozljede ukazao je na ono što se događa kada nemate rotaciju. I dok sezonu još mogu spasiti zamjenom zadnje godine Arizinog ugovora za jednog visokog koji ima više smisla od Veselya, Seraphina i Bookera, možemo samo pretpostaviti što bi im se dogodilo ako ostanu bez Walla. Drugim riječima, čak i na ovakvom Istoku i usprkos svim kvalitetama, plasman u playoff im više ovisi o sreći nego o njima samima, što nikada nije dobar znak.

24. LAKERS 71.8

Obrambeni i napadački učinci su im se srušili povratkom Bryanta koji je torpedirao uređenu rotaciju na bokovima koja im je bila najveći plus (sve je to potpuno realno obzirom na ozljedu nakon koje se vraća Bryant - iskreno, još dobro i izgleda na parketu u odnosu na to u kakvom je fizičkom stanju), ali i gubitkom zadnjeg playmakera - Blake se na tribinima pridružio Nashu i Farmaru. Dok se ne vrate Farmar i Blake napad će patiti, obrana očekivano gubi tlo pod nogama jer Rambis nije čarobnjak, tako da je očito kako će ostati jedna od najgore tri momčadi na Zapadu tijekom cijele sezone.

Zanimljivo je primijetiti kako su Hill i Farmar bili jedini igrači startne vrijednosti na rosteru, ali su zato u Youngu, Henryu, Meeksu i Johnsonu imali podršku 4 solidna igrača rotacije koji su znali svoje role. Najveći minus je pak Gasol koji je potonuo na razinu dodavača ručnika usprkos solidnoj minutaži i značajnoj roli (koliko god se bunio, njegovi vapaji su više znak nesigurnosti u vlastitu igru nego sistema jer D'Antoni ga koristi više nego dovoljno), što je jasan znak da je njegovo vrijeme prošlo i da će iduće ljeto trebati biti itekako oprezan oko njegova angažmana - momčad koja ga preplati lako bi mogla dobiti novog mačka u vreći u stilu Nasha ili Garnetta.

25. NETS 70.6

Povratkom Lopeza i Williamsa u nešto redovniju ulogu u rotaciji očekivano su živnuli, što potvrđuje i IOR koji obojicu vidi kao daleko najbolje igrače. Deron je usprkos onom užasnom uvodu u sezonu kada je bilo očito da nije spreman ostvario učinak solidnog startera, a Lopez je bez konkurencije prva opcija momčadi s all-star učinkom od 119 bodova koji ga praktički svrstava u rang franšiznih igrača oko kojih se sve vrti na oba kraja parketa.

Jasno je obzirom na učinak koji donosi da je svaka utakmica bez njega za Netse gubitak ravan onome kojega bi Thunder ili Heat imali da ostanu bez Jamesa ili Duranta. Čime ne želim implicirati da su Netsi po ičemu ravni dotičnim momčadima - s Johnsonom koji lagano pada u rang rotacijskih igrača i Pierceom koji se muči održati u tom rangu, odnosno s Blatcheom kao jedinim preostalim igračem koji donosi startnu kvalitetu (Garnettov IOR je trenutno negativan, što praktički znači da ga Netsi sutra mogu slobodno otpustiti i to ne bi ni osjetili, osim vjerojatno u pozitivnom smislu), očito je kako je njihov playoff domet ostao simboličan.

26. MAGIC 70.4

Afflalo je iz pouzdanog igrača zadatka skočio na razinu druge ili treće opcije, što im u principu ne znači previše obzirom da nigdje na vidiku nema nositelja. U Vučeviću i sve češće Nicholsonu našli su još dvojicu od kojih svaku večer mogu očekivati ozbiljan doprinos, ali sumnjam da ima ljudi čak i u njihovoj organizaciji koji vjeruju da je to visoki par budućnosti. Uglavnom, ovdje je rebuilding u punom zamahu, s tim da im pod hitno treba infuzija rasnog talenta koja bi nadogradila solidne temelje koje je postavio Vaughn u stilu igre.

27. CAVS 69.7

Ima tu dovoljno solidnih igrača za isplivati, ali ono što ih može podići s dna ipak je eksta talent koji posjeduje Irving – do sada je igrao bezveze, kao prosječan NBA starter, a ako vam prva opcije ne stvara razliku u kvaliteti, za što se možete uhvatiti kao slamku spasa? Da kažemo to još plastičnije, da su kojim slučajem imali ovog Jordana Crawforda umjesto dosadašnjeg Kyriea, Cavsi bi zasigurno imali nekoliko pobjeda više.

Uglavnom, kako Kyrie diže razinu igre, tako i oni izgledaju sve stabilnije. Brown konačno sređuje plan igre, dakle pronašao je rolu i minutažu Bynumu u kojoj može biti koristan i istovremeno raditi na formi bez da šteti rezultatu, a sređuje i rotacije - izgleda da je ključno bilo odvojiti minute Irvingu i Waitersu što je više moguće obzirom da zajedno očito ne znaju igrati (nije stvar samo u tome da obojica trebaju loptu, već se izgleda i ne podnose, što bi samo potvrdilo one glasine po kojima je upravo Irving najveći fan potencijalnog tradea Waitersa).

Varejao igra kao Varejao, Thompson kao solidan peti igrač, tako da će ova sasvim pristojna dubina za Istok biti dovoljna da prebrišu ružan start i slabosti na bokovima. Praktički, jedini problem u ovom trenutku je što u Jacku i Waitersu trenutno imaju dva strijelca s klupe koji nisu kompatibilni sa startnim playom i tu će morati nešto poduzeti jer jedan je višak - trejdati jednog od njih za 3&D swingmana NBA startne kvalitete čini se logičnim potezom koji bi ih dodatno učvrstio na putu ka smislu.

28. JAZZ 68.8

Konačno imaju rotaciju - Williams, Burke, Burks, Favors i Hayward ne briljiraju, ali sva četvorica igraju na razini NBA startera što je dobar znak za ostatak sezone, jasno ne dođe li do novih ozljeda. Praktički, samo se potvrdilo da su i Favors i Hayward ipak igrači koji će zaokružiti buduću petorku, ne opcije koje čine razliku, što znači da će s infuzijom budućeg talenta rasti i njihovi učinci.

Tako da njihove slabije igre nisu problem toliko njih koliko konteksta, ali problem je nestanak Enesa Kantera s planete Zemlje - tip je postao redovni predmet sprdnje NBA insidera zbog potpunog gubitka role (nije kompatibilan s Favorsom, ali čak ni u ulozi s klupe ne donosi ništa osim lošeg izbora šuta i totalne zbunjenosti). Kako je u pitanju Turčin, očito je da se radi o trenutnom manjku koncentracije uzrokovanom tko zna kakvim problemima u glavi, ali Jazz svejedno mora uložiti više energije da ga vrati na pravi put i pronađe mu rolu u budućnosti, ako zbog ničega drugoga kako bi mogli dobiti nešto za njega u eventualnom budućem tradeu.

29. SIXERS 67.9

Score s MCW-om u postavi im je 6-9. Bez njega su na 1-10. Treba li vam dodatan razlog zašto je Hinkie pored Younga, Hawesa i Turnera ebolom odlučio zaraziti baš njega? Ako treba, evo ga - Sixersi imaju samo 4 postave koje su zabile više koševa nego su primile, u sve 4 je MCW. Što se IOR učinka tiče, samo 4 igrača Sixersa opravdavaju rolu NBA rotacijskih igrača - MCW i Hawes koji igraju na razini treće opcije, odnosno Turner i Young koji su bliži učinku četvrtog i petog igrača.

30. BUCKS 66.5

Sada znamo da Brandon Knight nije rješenje za playa i nije klasa na poziciji, ali sada trebamo pronaći odgovor da li je uopće NBA igrač? Svojim vještinama eventualno se može uklopiti u neku spot-up rolu, ali kako nije dovoljno dobar play ni kreator za combo ulogu, pitanje je može li ikada dobiti dovoljno minuta (trenutno je nedostajan ikakve role, kamoli one startnog playa)?

IOR detektira Hensona ne samo kao najboljeg igrača na rosteru već i klasu koja već sada može odraditi posao dostojan druge opcije, ali sve oko njega je crno-crni svijet - osim Middletona i Woltersa koji su se nametnuli kao pristojne back-up opcije u svojim rolama, fascinira pad Mayoa ispod razine dodavača ručnika, kao i kolaps Ilyasove u negativne vode - i lani je loše ušao u sezonu, ali nikada nije bio ovako neučinkovit, što znači da će biti pravi podvig naći nekoga spremnog vjerovati da u njemu ima stretch četvorku koju može uključiti u ozbiljnu rotaciju. Obzirom na stanje rostera, sve osim održavanja kursa prema top 4 picku i davanja max minuta Giannisu jednostavno je neozbiljno.

Filed under: bball 31 Comments
14Dec/1319

THE KIDS ARE NOT ALRIGHT‎

Posted by Gee_Spot

Lani smo u ovo vrijeme bacilli pogled na rookie klasu i već tada je, usprkos malom uzorku, bilo vidljivo kako je Anthony Davis priča za sebe i kako su Lillard, Drummond, Kidd-Gilchrist i Nicholson pravi NBA igrači (doduše, Nicholson je kasnije potonuo, ali solidne igre ove sezone samo potvrđuju da dugoročno ne ide nigdje, dok su MKG-a u razvoju stopirala prvo stopala, a onda i lom ruke). Uglavnom, nečije uloge i učinci su do kraja sezone rasli i padali, ali potvrdilo se da i mali uzorak može poslužiti kako bi se uočile krajnosti. Velik uzorak je bitan ako tražimo nijanse, ali u ovako dramatičnom kontekstu koji uključuje suočavanje pojedinca (i to pojedinca u osjetljivim godinama za psiho-fizički razvoj) s potpuno novim stilom života u ludom NBA ritmu i potpuno novim načinom doživljavanja košarke, mali uzorak govori puno jer u ovako teškim situacijama lakše je uočiti vrhunsku klasu.

S druge strane, ako netko potpuno izgubi tlo pod nogama, bez obzira na splet okolnosti koje možda sve još dodatno otežavaju, nemogućnost da se istakne makar jednim aspektom igre vjerojatni je znak da dotični nema značajnu NBA budućnost. Konkretno, koliko god Anthony Bennet imao opravdanja za ovako neopisivo loš početak profesionalne karijere (loša forma uzrokovana problemima sa zdravljem, loša situacija u klubu koji nema jasnu viziju njegove uloge), u ono malo minuta što je dobio morao je pokazati barem nešto što bi se dalo dešifrirati iz brojki, ako već ne iz igre. Kako u tome nije uspio (a nije jer je statistički 58. najgori rookie od njih 59.), očito je da nije igrač koji će značajno utjecati na NBA sliku. To naravno ne znači da je totalni promašaj - mnogi su se vratili i nakon gorih početaka i imali solidne karijere. Ali, all-star klasa? Bio bi prvi ikada koji je od potpuno zbunjenog klinca uspio postati vrhunski košarkaš u istom životu.

Uglavnom, imamo 59 novaka u ligi od čega je samo njih 19 odigralo 200 ili više minuta (brojka koju sam uzeo kao donju granicu jer je prosječan broj odigranih utakmica za igrača u ovom trenutku oko 20, a 10 minuta po susretu su stvarno minimum koji sam mogao uzeti kako bi dotičnoga prihvatio kao člana rotacije). Odlukom da ne računam IOR svima ne samo da nismo izgubili nikoga bitnoga, nego sam slobodno mogao staviti i veću donju granicu minuta, a sve kako bi se što manje bavio s ovom užasnom, užasnom draft klasom.

1. MICHAEL CARTER-WILLIAMS (SIXERS), IOR: 63

Ovo je teritorij u kojem se lani motao Damian Lillard, iako MCW svoj pečat na igri ostavlja u bitno drugačijem stilu. Nebitno, jer na kraju je bitan samo sadržaj, a ovaj klinjo ga nudi na bacanje. O njemu je već dosta toga rečeno i napisano na ovim stranicama, samo napomena da bez titule rookiea godine može ostati samo ako ga Hinkie nastavi bombardirati raznim virusima i boleštinama (ne bi me čudilo da ga uskoro otmu i vanzemaljci). Trenutno je na ritmu od 63% utakmica, a ostane li na njemu istrčat će na parket oko 52 puta. Zvuči malo, ali u ovoj konkurenciji njegove 52 utakmice su i dalje najbolji izbor kojega će glasači imati.

2. STEVEN ADAMS (THUNDER), IOR: 37

U sirovini s Novog Zelanda dobili su solidnog back-up centra (koji je već sada neopisivo korisniji od njihovog startnog centra) koji se dobro kreće (što znači da može odraditi smetlarski dio posla u napadu) i već sada ima snagu za gurati se u sredini (što znači da dobro skače i još bolje faulira). Uglavnom, Thunder može biti zadovoljan svojim pickom obzirom da su dobili čovjeka koji odmah može pomoći u rotaciji, ali liga baš i nema razloga za slavlje ako drugi najbolji učinak u prvoj četvrtini sezone pripada back-up talentu.

3. TREY BURKE (JAZZ), IOR: 36

Trey je ekspresno preuzeo rolu playmakera i već je top 10 rookie po minutaži iako je propustio pola utakmica do sada. Momak je oživio napad Jazza otvorivši prije svega prostor Favorsu i Haywardu, a usput je svojom energijom čak i pomogao u obrani. Međutim, dobar dio njegove vrijednosti je privid uzrokovan time što su Jazzeri prije njega minute davali igračima koji nemaju što raditi u NBA. Dakle, Trey je definitivno NBA klasa, ali odgovor na pitanje da li se radi o dugoročnom rješenju na jedinici ipak ćemo čekati neko vrijeme. Naime, Burke muku muči s kreiranjem prostora, nema ekstra brzinu, a uglavnom je najniži igrač na parketu, tako da za dovesti ga u poziciju za razbijanje obrana Jazzeri moraju vrtiti napade. Playmaker koji ne može sam kreirati napad iz 2 na 2 akcije teško može računati na NBA slavu, ali kvalitetan šut i neustrašivost kojom se baca pred puno veće igrače od sebe jasno govore da je Trey možda potencijalni lider kakav je nekoć bio Derek Fisher.

4. MASON PLUMLEE (NETS), IOR: 35

Braća Plumlee će imati mjesta u NBA rotacijama. Treba li nam većeg dokaza da je liga u krizi? Šalu na stranu (iako se u neku ruku ne šalim, bit će totalna tlaka idućih 10 godina paziti kako se koji zove), Plumlee je šljaker u konstantnom pokretu, traži pozicije za lagane koševa u napadu i, još važnije, ulaže ogromnu energiju u obrambeno rotiranje, a uz to je dovoljno brz da ga možeš koristiti i u agresivnijim obranama s preuzimanjima i visokim izlascima ili u onim opreznijima gdje se treba puno više lateralno kretati kako bi se zaštitio reket. Ta pokretljivost ga i razlikuje od tipičnog bijelog brata spremnog na sve da potraje u ligi jer njegov trud donosi i konkretan rezultat.

5. NATE WOLTERS (BUCKS), IOR: 26

Za razliku od mnogih rookie bekova, Wolters nije naišao na zid kada je u pitanju sudar s NBA ritmom i to je ogroman plus. Na ovoj razini nikada neće biti strijelac i 1 na 5 hakler kao u NCAA, ali najvažnije je da atletski može pratiti događanja na parketu, igrački IQ i sposobnost kontrole lopte nikada nisu bili upitni. Solidan back-up play koji uči uz čovjeka kojega bi mogao zamijeniti - Lukea Ridnoura.

6. HOLLIS THOMPSON (SIXERS), IOR: 21

3&D kvalitete uz izuzetne fizikalije možda su znak da su Sixersi našli člana buduće rotacije. Tome ovakve sezone i služe.

7. KENTAVIOUS CALDWELL-POPE (PISTONS), IOR: 20

Novi Quincy Pondexter? Ima predispozicije za biti dobar u obrani, može stati nasuprot trojkama, bira šuteve, a zna se kretati i bez lopte. Budu li se ove kvalitete razvijale kako treba, ozbiljna rola u rotaciji mu ne gine.

8. VICTOR OLADIPO (MAGIC), IOR: 19

Težak start ne znači da Oladipo ne može bolje, ali u svemu što smo do sada imali prilike vidjeti nigdje ne piše da se radi o elitnom talentu. Momak donosi gomilu energije i koristan je u oba smjera ponajviše zbog nje, ali učinci govore da je idealan za 3&D rolu, nikako za ovu nositeljsku u koju ga na silu pokušavaju ubaciti. Sad, možda će u budućnosti ovoliki teret u kreaciji koji mu stavljaju na leđa od njega napraviti kompletnijeg košarkaša, ali trenutno sve njegove izgubljene lopte u pokušajima razbijanja obrana driblingom i isforsirani šutevi samo torpediraju momčad.

9. VITOR FAVERANI (CELTICS), IOR: 17

Ima masu usprkos kojoj može i skočiti, a iako ne izgleda kao profesionalni košarkaš već veteran koji odigra dva hakla tjedno, kreće se sasvim solidno za guranje 1 na 1. Ukratko, Boston je u njemu tražio korisnog petog visokog, to je i dobio, čovjeka koji sa svojih 26 godina itekako dobro zna svoju rolu - skakanje i čuvanje obruča.

10. TIM HARDAWAY JR (KNICKS), IOR 14

Dobar spot up šuter, stalno u pokretu, aktivan u obrani iako nema fizikalije da ikada bude išta posebno na tom dijelu parketa. Timmy mlađi ukratko je još jedan solidan kasni pick Knicksa koji ima potencijal postati član rotacije i koji će završiti u nekom drugom klubu kao zamjena za puno zvučnije i puno skuplje ime, ali ne nužno i puno kvalitetnije.

11. GIANNIS ANTETOKOUNMPO (BUCKS), IOR 10

Niti trener zna što bi s njim, a niti on sam zna što točno radi, ali Giannis koristi minute koje dobije da ostavi trag, posebice energijom u obrani, a to je najvažnije. Nije za baciti ni podatak da je od njega veći broj bodova za vještine dobio samo MCW, što znači da, iako ne briljira, nema ni jednu jedinu slabu stranu. Dakle, all-round potencijal je nedvojbeno tu i kako stvari stoje za 3-4 godine od ove klase sjećat ćemo se samo njega, MCW-a i Victora (jedini uz ovu dvojicu koji je na ocjenama vještina dobio više od 50% mogućih bodova).

12. CODY ZELLER (BOBCATS), IOR 9

Djeluje izgubljeno u oba smjera i očito je da mu NBA ritam u ovom trenutku ne paše, ali trud je neosporan. Obzirom da nikada neće biti koristan u sredini kao Plumlee jer jednostavno nije takav fizikalac, za njega je nužno raditi na stretch elementu kako bi postao dio rotacije. Manji dio, jasno, jer o nekoj značajnijoj roli može samo sanjati. Tko je mogao i zamisliti da će jednoga dana sirova braća Plumlee svojim skromnim repertoarom, ali i radničkim mentalitetom, ostaviti u prašini talentiraniju, ali i previše mekanu braću Zeller? Savjet svim tatama koji djecu planiraju slati na košarku - popuna sporednih aktivnosti siječom drva i boksom više će se isplatiti od sviranja klavira i baleta.

13. PHIL PRESSEY (CELTICS), IOR 6

Odličan slash & kick igrač, ali teško će ikada biti išta više od trećeg playa na rosteru zbog obrambenih slabosti i nesposobnosti da se pored svih ovih divova izbori za šut (prejednostavno ga je čuvati na perimetru jer ne može šutnuti preko vas, a čak i ako vas pretrči šanse da ovako malen realizira u sredini su minimalne, dakle može potegnuti samo dugu dvojku iz trka, što definitivno nije u interesu momčadi, samim time ni njegove karijere).

14. ARCHIE GOODWIN (SUNS), IOR 1

Momak definitivno nije play, što isključuje nekakvu značajniju combo rolu u budućnosti, ali može napasti iz driblinga i iskazuje ogromnu želju da se nametne kao energetska bomba. Problem je samo što mu neće biti lako naći rolu na boku jer jednostavno nije dovoljno velik da čuva čak i dvojke. Možda ga se može koristiti kao presing igrača, ali to će zahtijevati i specifičnu situaciju (morat će bit okružen kreatorima kao Beverley u Houstonu) i popravak šuta iz vana.

15. BEN MCLEMORE (KINGS), IOR -1

Još uvijek ogroman upitnik, ali barem je pokazao da ima šuterski raspon i uz puno rada mogao bi postati dobra catch & shoot opcija. 3&D rola mu ne odgovara jer će teško čuvati i dvojke, kamoli trojke, ali ako nauči pucati iz bloka sa svih pozicija, a ima tehniku, bit će to plus u ligi u kojoj sve više igrača na njegovoj poziciji zna samo visiti u korneru.

16. GAL MEKEL (MAVS), IOR -9

Po svemu što smo do sada vidjeli nije NBA kalibar, ali može ga tješiti što barem nije najgori play koji je ovoga ljeta prešao iz Europe u NBA - Nick Calathes još je nekompetentnije reagirao na stil igre koji od igrača zahtijeva puno više improvizacije s loptom u ruci. Potpis njega uz draftanje Larkina, dovođenje Harrisa te Calderona i Ellisa jasno govori da Mavsi nisu imali nikakav plan, već su kupili mrvice sa stola.

17. KELLY OLYNYK (CELTICS), IOR -27

Slučajno ili ne, ali Boston je počeo ličiti na košarkašku momčad dijelom i onoga trenutka kada je on ispao iz rotacije. Osim trčanja i skakanja još nije pokazao ništa, najmanje onu meku ruku s NCAA razine. Igra je trenutno za njega prebrza, posebice jer još nema rolu i uglavnom pokušava igrati kao što to radio na Gonzagi, ali potezanje svakog polu-otvorenog šuta i snimanje igre s lakta može zaboraviti na ovoj razini.

18. TONY SNELL (BULLS), IOR -28

Momak uglavnom izgleda kao da nema pojma što treba raditi na parketu, posebice u obrani, ali dobar je spot up šuter i možda postoji šansa da se s vremenom razvije u igrača koji može na 10-ak minuta odraditi 3&D rolu (priliku će očito dobiti). Za nešto više jednostavno nema NBA tijelo - dužina je tu, ali atleticizam i fizikalije daleko su od potrebne razine za biti ozbiljan dio momčadi u takvoj roli.

19. BRANDON DAVIES (SIXERS), IOR -32

U njegovom slučaju je vrlo brzo postalo jasno da nije NBA materijal, pitanje je dana kada će ga Hinkie zamijeniti nekim od igrača iz NBDL podružnice poput Kendalla Marshalla, a možda i drugog Antetokounmpa - da, stariji Giannisov brat je također ovo ljeto doletio u NBA, doduše u manje zvučnom aranžmanu.

Filed under: bball 19 Comments
11Dec/1322

THE RANKINGS, WEEK 6.

Posted by Gee_Spot

01. PACERS 80.2

Nije sramota izgubiti u NBA od nikoga, posebice u back to back utakmicama na gostovanju. A sva tri poraza Pacersa dolaze upravo u njima i to, okrutna li rasporeda, baš protiv odličnih momčadi za koje ipak trebaš biti i fizički i psihički spreman (kao i obično, postavlja se pitanje zašto liga ne složi bolji raspored barem kada su ove udarne utakmice u pitanju jer ovako praktički uzimaju dobar dio kvalitete s vrha ponude - kada staviš najbolju momčad lige da u 4 dana igra protiv 4 top 10 protivnika poput Clippersa, Spursa, Blazersa i Thundera, ne radiš uslugu nikome, a najmanje sebi). Back to back je problem iz jednostavnog razloga što Pacersi troše ogromnu energiju na obranu, a to nije lako nadoknaditi, često i manje od 20 sati nakon ranije bitke, posebice teretnim igračima poput Westa i Hibberta.

02. ROCKETS 80.1

Nakon dva šugava poraza od Jazza i Sunsa, Rocketsi su se zatvorili u svlačionicu gdje je izgleda Dwight prilično jasno istaknuo kako bez obrane nema kvalitetne košarke. Pa su se istresli na Warriorsima s Howardovom valjda najboljom all-round partijom u zadnjih 3 sezone u fenomenalnom prvom poluvremenu (koje ipak nema titulu najboljeg otvaranja u zadnjih tjedna dana - u gomili sjajne košarke ta titula ipak pripada nukleranom izdanju Thundera u prve 24 minute protiv Pacersa). Teško je reći radi li se o samo jednom bljesku ili Dwight stvarno može dati onu karakternu ravnotežu potrebnu kako bi ostali na zemlji (što, obzirom na sve čega smo se naslušali od njega zadnjih godina, djeluje poprilično nerealno), ali opet se jasno moglo vidjeti kakav potencijal ima ovaj roster već sada, četvrtinu sezone nakon što se okupio.

Također, nakon 20+ utakmica već možemo reći kako je jasno da je uklapanje Howarda prošlo poprilično bezbolno i da Rocketsi nemaju namjeru previše mijenjati stil igre od lanjskog jednostavnog run and guna s hrpom pick & roll akcije koju podjednako generiraju Harden i Parsons koji je preuzeo ulogu sekundarnog playa od Lina kojega očito čeka uloga s klupe, s tim da će postave s njima trojicom, posebice protiv slabijih protivnika, vjerojatno dobiti dosta zajedničkih minuta. Uglavnom, Rocketsi ne trče ništa manje – istina, lani su bili prvi, ove godine četvrti po ritmu, ali uspijeva im izvrtiti 94 napada u 48 minuta što je rezultat identičan lanjskome, dakle dojam da su malo sporiji dolazi prije svega od ultra run and gun igre koju prezentiraju Sixersi, Lakersi i Wolvesi.

S 35% napada koji završavaju tricom također održavaju lanjsku razinu s tim da ih ovaj put ne prati nitko – tricaški odred Knicksa (lani su također uzimali 35% s Melom u stretch roli, zdravim Smithom i Kiddom) i Sunsi su na "samo" 30%. Dapače, ako je Howardov dolazak išta donio to je činjenica da je ih je učinio još specijaliziranijima u uzimanju najkvalitetnijih šuteva u košarci, trica, ulaza i slobodnih. Lani su imali omjer 1 slobodnog na 3 šuta, a sada su skoro na omjeru 1 naprema 2, što je, dok god Dwight gađa iznad 50% (a trenutno je na 55% i opet djeluje sigurno), sjajno. Jednostavno, nema te obrane koja u isto vrijeme može držati zatvoren put u sredinu dvojici takvih slashera kakvi su Harden i Parsons, paziti na Howarda koji uvijek mora imati tijelo na sebi jer će inači uhvatiti skok u napadu ili zabiti zicer i onda još pokriti spot up igrače poput Beverleya i Jonesa (obojica drže tricu na 38% nakon povratnih lopti i uopće su debelo iznad ligaškog prosjeka u realizaciji iz sekundarnih opcija).

I sada ono ključno – ulazi. Super su trice, super je gomila laganih poena iz slobodnih, ali snaga Rocketsa je realizacija na obruču gdje sa 60%, debelo iznad ligaškog prosjeka, uzimaju čak 43% svojih šuteva. Dwightovo rolanje i skok tu nisu ni upola bitni kao ulazi Lina, Hardena i Parsonsa koji im donose 26 poena svaku večer (sva trojica su u top 25 u ligi po količini poena koju generiraju ulazom).

Sve skupa znači da razloga za brigu nema – Dwight se uklopio idealno u napad, praktički kao poboljšana verzija Asika od lani, sada je sve što trebaju pretvoriti onaj obrambeni intenzitet na perimetru iz utakmice s Warriorsima u stalnu stavku.

03. SPURS 79.4

Poraz od Pacersa jasno je pokazao da nemaju potrebnu napadačku moć (Spursi mogu na liniju samo slučajno, do sada su pucali uvjerljivo najmanje slobodnjaka u ligi, čak 76 manje od jednog Milwaukeea koji skoro pa da na rosteru nema čovjeka koji može driblati), ali i da obrana pati čim na parketu nije idealna defanzivna petorka (bez Splittera na parketu Pacersi su u drugom poluvremenu utakmice u San Antoniu nalazili put do obruča kao da su Rocketsi ili Heat). Tako su prilično uvjerljivo izgubili utakmice od Pacersa, Rocketsa i Thundera, a dodamo li tome i onaj rani poraz od Blazersa koji smo mogli pripisati rasporedu osim što sada znamo da su Blazersi na razini iznad tipične momčadi koja se bori za utješnu playoff poziciju, uzorak je jasan – Spursi ne mogu pratiti korak s najboljima osim u idealnom kontekstu (dodao bi ovom popisu i mučenje protiv Warriorsa koje su jedva dobili iako su ovi igrali bez Currya). Naravno, još je rano, ali mislim da nije pretjerivanje reći kako je lanjska sezona bila labuđi pjev – Spursi će i dalje spremno koristiti svaku priliku koju im donese splet okolnosti, ali ova jezgra više ne može pravdati šampionske ambicije. Kraj se, koliko god to izgleda nemoguće obzirom da o njemu pričamo već 5 godina, ipak bliži, ovaj put ni Popova alkemija nema rješenja.

04. HEAT 78.6

Već smo govorili kako Heatu ne trebaju napadački skokovi i lagani koševi kad lakoćom kreiraju kvalitetne skok-šut situacije i, što je ipak najvažnije, realiziraju ih suludim prosjecima. Uostalom, da je kvalitetan šut važniji za šampionske aspiracije od skokova u napadu dokazuju i zadnja dva naslova Heata (bili su ispodprosječni u oba pohoda), ali i onaj Dallasa prije toga jer ni oni nisu previše marili za dodatne pokušaje. Međutim, samo su dvije momčadi od 1974. od kada vodimo odvojeno skokove u obrani i napadu uspijele otići do kraja usprkos ispodprosječnom skoku pod vlastitim košem - drugo izdanje Rocketsa iz 1995. koje je krenulo u playoff s šeste pozicije i poharalo konkurenciju svojom revolucionarnom smallball/stretch košarkom i lanjsko izdanje Heata s LeBronom, Wadeom i Boshom koji su ostavljali dušu na parketu da sakriju slabosti u sredini (ono prvo je bilo više nego solidno s puno Anthonya i puno više Haslema). Ponoviti to i drugi put bilo bi ne samo fantastično, već i protivno povijesti košarke koja nas je i dovela do vjerovanja kako kontrola skoka i reketa znače prstenje. LeBron dakle ne ganja samo novi naslov, on izaziva sam način kako igra funkcionira već desetljećima. Stoga se držim parole kako bi puno veće iznenađenje bilo da Heat još jednom ode do kraja nego prepusti tron Pacersima.

05. BLAZERS 78.4

Trica je stala (ne računajmo suludo izdanje protiv groznog Jazza koji jednostavno nije dorastao momčadi koja igra na ovakvoj razini u napadu), ali Blazersi su protiv Thundera pokazali što bi mogao biti glavni razlog za njihov iskorak i, još važnije, ostanak među elitom – LMA. Njegov talent nikada nije bio sporan, ali jeste način na koji ga je koristio – ove godine je fenomenalnoj tehnici u postu i fenomenalnoj igri s lakta, točnije s lijeve strane preko koje Blazersi započinju većinu akcija i gdje šuterski odavno konkurira Dirku i Boshu za titulu najbolje igre s poludistance (što dokazuje i podatak da na laktu češće loptu primaju samo braća Gasol, Griffin i Love), dodao i golu snagu. Čovjek se spušta u post više nego ikada, čak 10% češće nego lani, a i izuzetno je učinkovit, posebice obzirom na volumen i upravo tu leži razlog eksplozije napada Blazersa – ne samo da imaju pick & roll koji funkcionira i gomilu spot up opcija, već imaju i 1 na 1 strijelca u postu koji ne šteti napadu već ga podmazuje, što je u današnjoj NBA rijetkost.

Osim napada, treba istaknuti još dva detalja. Uvijek solidan obrambeni igrač, Aldridge sada ima sistem s više zonskih zaduženja i centra koji mu olakšavaju posao na pick & rollu, ali i u skoku – dok Lopez gura protivnike, on ide po loptu. I drugo, možda i najvažnije, LMA konačno igra kao lider. Iako ima možda najbolju pratnju ikada, povećao je potrošnju sa standardnih 25% na superstarovskih 29%, što jasno govori ne samo da koristi prostor koji mu ostavljaju tri vanjska šutera, već i da uzima šuteve bez pardona. Nigdje to nije bilo bolje vidljivo nego protiv Thundera gdje je izgledao kao lider, napadajući jednu od najboljih obrana u ligi kako god je poželio, usput istaknuvši koliko su Blazersi nezgodan matchup Durantu i društvu. Uglavnom, Blazersi su dobri, ali ono što ih čini sjajnima je činjenica da LMA trenutno igra na franšiznoj razini – održi li ovaj nivo do kraja sezone, nema razloga da ne zadrže mjesto među top 5 Zapada (definitivno trenutno imaju više smisla kao momčad od Clippersa).

Blazersi, barem po IOR-u, i dalje nemaju nikakav ekstra doprinos klupe, njihove top 3 rezerve (Williams, Wright i dvojac Freeland/Robinson koje ću ovom prilikom vodit kao jednog igrača, Thomela Freebinsona) učinkom su identični npr. trojcu Barea-Cunningham-Hummel (da, Hummel je osmi igrač Wolvesa po minutaži što jasno govori da je izostanak Budingera ravan katastrofi), 47 bodova ukupno naspram 43, što znači da je kvalitetna klupa privid koji je nastao pod sjajnim rezultatima i činjenicom da su lani bili toliko loši da se solidnih 14 minuta Dorrella Wrigha i povremena šuterska eksplozija Williamsa čine kao nešto posebno. Međutim, ako je vjerovati IOR-u, u slučaju gubitka nekog od startera Blazerse opet čeka gruba realnost, koja se da naslutiti ne samo iz učinka klupe, već i minuta koje odrađuju starteri – iako je srezao par minuta Lillardu i Batumu u odnosu na lani, Stotts i danas ima čak tri igrača u top 8 po odigranim minutama, a 4 u top 14 ako ćemo dodati Matthewsa koji je morao propustiti jedan susret zbog suspenzije. Tu se vraćamo na ono da Blazersi imaju poseban pristup u regularnoj sezoni, željni su dokazivanja i previše se troše u ovom mrtvom periodu i bit će zanimljivo vidjeti kako se misle održati tijekom 82 utakmice s ovakvom i dalje tankom rotacijom.

06. THUNDER 78.3

Postave s Durantom i Ibakom pod košem doslovno gaze sve pred sobom, ali srećom po protivnike Brooks ih koristi manje od kombinacije Adamsa i Collisona. Bez obzira na sve, njihova obrana doslovno nema slabosti osim rotacija vlastitog trenera, a i napad je sve bolji, posebice pick & roll i tranzicija. Kako Westbrook bude dizao formu (zalijepio je i svoju prvu blokadu ove sezone!) tako će se i oni penjati prema vrhu. Bitno je samo da izbjegnu Portland u prve dvije runde - Blazersi su zeznut matchup Thunderu zbog toga što Ibaka ne može čuvat 1 na 1 strijelca kao što je Aldridge, a udvajati ga nije preporučljivo zbog tri ubojita tricaša na perimetru. Držati pak Perkinsa na parketu samo zbog tjeranja Aldridgea iz reketa čini napad impotentnim jer je tada puno lakše udvajati Duranta i Russa.

07. CLIPPERS 78.0

U sjeni su Clippersi lagano popravili obranu, u principu zakrpali su rupu na boku dok nema Redicka, ali su u zadnjih 10 utakmica igrali protiv redom ispodprosječnih napada (osim onoga Pacersa koji je prosječan). Ukratko, ne treba se zanositi statističkim napretkom obrane, njihova defanziva je i dalje loša, što ih i dalje čini polu-momčadi.

08. NUGGETS 77.6

4-2 na turneji po Istoku su rezultat koji je Karl nekoć mogao samo sanjati (od toga su do dvije pobjede došli bez Lawsona). Neopisiva grozota Istoka tako će pumpati rezultat ovih osrednjih momčadi, dakle donosi još jedan faktor u igru – onaj tko ne iskoristi sve ove poklone koji čekaju na turnejama po Istoku, zaostat će u borbi za playoff na Zapadu. Nuggetsi pak grabe prema naprijed igrom u oba smjera. Sad, da je napad dobar jasno je zašto - run and gun, Lawson kao razigrana prva opcija, Fariedovi skokovi koji donose dodatne pokušaje. Ali, kako je obrana odjednom postala kvalitetna? Shaw je možda pokušao usaditi neke principe 1 na 1 košarke Pacersa u kojoj je najvažnije braniti perimetar ako ste vanjski, odnosno ne napuštati reket da bi izazvali šut s poludistance ako ste visoki, ali s ovim ljudstvom to baš i nije išlo, sve dok nije naletio na dvojac Mozgov-Arthur koji s klupe radi čuda za defanzivu. Čak je i kombinacija Arthura i Hicksona solidna, što jasno govori da Arthur igra kao u najboljim danima u Memphisu prije nego je ostao bez koljena i tetive i kada je jedno kratko vrijeme bio najbolji back-up visoki u ligi. Ne samo da je uspio oživiti svoju karijeru, već je produžio i NBA vizu jednom Mozgovu koji odjednom izgleda sasvim iskoristiv kao 1 na 1 back up petica koja može držati poziciju (što je u principu uvijek i bio - sjetimo se playoffa protiv Lakersa od prije dvije godine kada je sjajno čuvao Bynuma - ali ga Karl jednostavno nije koristio zbog manjka napadačke uloge).

09. WARRIORS 76.6

Curry i Thompson rudare 46 minuta protiv Bobcatsa za poraz. Što to radiš Marče Đeksone? Ako si već ukrao obranu od Popovicha i dobar dio filozofije, zašto ne uzmeš i ono pravilo o odmaranju svako malo? Znam da nemaš klupu i da moraš jahati startere, ali deder malo predaha im daj – tek smo na četvrtini sezone. Ovako će do povratka Iggya netko novi završiti u gipsu.

10. WOLVES 76.2

Za razliku od Blazersa, oni nisu zadržali ritam pobjeđivanja nakon što je raspored postao nešto gadniji. Doduše, onaj Blazersa je i dalje duplo lakši, ali svejedno je očito koja dva aspekta razlikuju ove momčadi za koje smo računali da će se uključiti u borbu za playoff ako ostanu zdrave – napadačka širina i stil igre glavnog igrača (kao što smo u pasusu o Blazersima spomenuli, klupa nije jedan od faktora). Razlika u napadačkom učinku je sve veća – Blazersi su trenutno prvi zahvaljujući šuterskoj eksploziji protiv Jazza, Wolvesi 12. nakon sramote protiv Heata u kojoj su jasno pokazali da bez Lovea ne bi prismrdili borbi za playoff. Ali, i ovako je muka igrati sa samo dva šutera u idealnoj petorci – Brewera se može sakriti kao cutera, Pekovića kao post strijelca, ali treći igrač koji ne može zabiti iz vana jednostavno je previše, bez obzira što Adelman puno toga vrti kroz Lovea na laktu baš kako bi Rubia stavio što više u otvorene situacije za šut u kojima je podnošljiv.

I sada dolazimo do glavnog problema – Love je bez sumnje bolji šuter, skakač i asistent od Aldridgea, a ovaj nije toliko bolji obrambeno da maskira ovu razliku u učinku. Međutim, Aldridge igra kao visoki koji svojim napadanjem sredine otvara prostor sporednim šuterskim opcijama i obrnuto, dok Love šutom mora otvarati prostor za Brewerove ulaze te pick igru Rubia i Pekovića.

Igra s poludistance nije efikasna osim u rukama najvećih talenata – kada to imate, onda je lako pronaći tricaše i igrače koji će zabiti zicer na obruču. Aldridge je takav tip koji gomilu poena uzima s poludistance, a Love taj luksuz nema i unutar perimetra je samo solidan dok živi od trice s desne strane (kako liga još nije skužila da ga ni pod razno ne smije ostavljati samog desno na perimetru to je misterij). Te trice mu omogućuju da golim brojkama bude efektivan kao i Aldridge, ali rezultati jasno govore da to ne pomaže momčadi kao što LaMarcusov sitl igre pomaže Blazersima.

S 40 trica koje je zabio, Love je na stol donio 120 poena. LMA nije ubacio tricu, ali je skok-šutevima licem prema košu s poludistance spremio 122 lopte za 244 poena. Love je uzeo samo 26 šuteva s tog područja, što jasno govori o tome da, iako je u teoriji idealan igrač jer ili puca trice ili realizira na obruču, košarka nije samo teorija – svako pravilo bazirano je na prosjeku, a za prosječnog košarkaša zabiti otvorenu tricu ili realizirati zicer je uvijek najbolje rješenje. Za ekstra klasu trica ili zicer su gubljenje vremena jer on je taj koji napada s loptom nakon što je probio prvu liniju (stvara višak) i nakon što je na sebe privukao pažnju zadnje linije (otvara reket).

Tu u prostoru između stopera na perimetru i centra ispod obruča krije se zona koju zadnjih godina teorija prezire, ali u toj zoni su uvijek živjeli i uvijek će živjeti najveći (naravno da nema smisla kada jedan Felton poteže duge dvice i da obrane uživaju u tome, ali kada to rade Jordan, Kobe, Dirka ili LMA i George, onda je to kičma napada). Za biti šampion moraš imati kompletnu igru u napadu – od Loveovih 81 ubačaja u reketu većina ih je iz skokova u napadu (ima ih čak 70). Praktički, Love je u ovom trenutku bliži stilom igre Ryanu Andersonu nego nekome koga bi smatrali franšiznim igračem i oko njega jednostavno nije lako posložiti momčad – Aldridge ima puno više rješenja u post igri i raznovrsniji je i efikasniji i trenutno jednostavno agresivniji napadač, kao što je i bolji realizator u pick igri. Love ima prednost samo kao šuter i zbog ogromne količine skokova u napadu, što su odlike šljakera, ne nositelja.

Ukratko, 3 godine stariji Aldrdige je došao u fazu karijere kada je toatalno sazrio i spreman je preuzeti odgovornost. Love je još uvijek mlad, nedostaje mu bitan element igre i još uvijek je spreman kriviti druge za stanje stvari umjesto da uzme loptu i razgrne sve na putu do obruča. Praktički, ovdje vrijedi ona legendarna o biku i teletu. S tim da je Love jureće tele (a tranzicija Wolvesa, Adelmanov dizajn napada i kukavička obrana - Riley valjda povraća kad vidi Minnesotu u akciji jer to njihovo puštanje polaganja i izbjegavanje faulova u ovolikoj mjeri nemaju nikakvog smisla - su upravo to, jurnjava koja pokušava sakriti gomilu drugih minusa, od kojih je najveći nesposobnost smetnje protivnku na šutu), a LMA iskusni bik (ne pokušavam biti dvosmislen, dragi fanovi Bullsa) koji se gega od obruča do obruča, snima situaciju i uvijek ima 5 rješenja za napasti obranu.

Iako je to samo teza koju za razliku od klupe i napadačke učinkovitosti ne možemo dokazati već je možemo samo pretresti ovako u filozofiranju o igri, dio razloga zbog kojega su Wolvesi razinu ispod Blazersa leži i u tome što njihov lider ne preuzima odgovornost na svim razinama. Dok god imaš opravdanje, nisi šef. A nisi ni dok nemaš igru s poludistance, bez obzira što napredna statistika pričala.

11. PISTONS 76.1

Nemojmo uvijek o lošim stvarima, dajmo nešto pozitivno. Drummond je trenutno najbolji skakač lige ako gledamo igrače sa značajnom minutažom, kupi suludih 23% raspoloživih skokova i protiv takve sile prirode nije lako. Jennings lakoćom ulazi u sredinu i razigrava, s ne baš sjajnim omjerom asista i izgubljenih, ali obzirom na šuterske nedostatke momčadi kriviti njega nema smisla, dobro da uopće može vrtiti akcije.

12. SUNS 76.1

Hornacek ima 8 ljudi s kojima zna da može u rat, izgrađen sistem u napadu s gomilom flex akcije, kvalitetnim pick & rollom i širokim napadom te discipliniranom tranzicijom koja ubrzava samo u određenim situacijama te organiziranu obranu s agresivnom pokretnom zonom na strani lopte uz uvježbane rotacije u pozadini koje zatvaraju reket, s odličnim presingom Bledsoea, dužinom Greena i energijom Tuckera na boku te aktivnim visokima u sredini. To ne znači da je tih 8 igrača bezgrešno, da je napad super-učinkovit ili da obrana stiže sve zatvoriti, ali to znači da je čovjek zajedno s asistentima tijekom jednog trening kampa izradio identitet nečemu što smo svi prije sezone smatrali tek skrpanim rosterom koji popunjava prostor dok ne dođu igrači koje stvarno žele.

Pogledajte sada uokolo koliko momčadi traje već godinama, a nema ni približno ovako jasno postavljene ciljeve i postat će jasno kakav posao su napravili u Arizoni. Dodaj još Stevensa u Bostonu, sjajnog Browna u Philadelphiji koji je cijelu igru podredio razvoju igrača ili Budenholzera u Atlanti i očito je da liga postaje sve pametnija i da se ovi analitički umovi u glavnim ulogama na klupi više neće moći izbjeći. Hornacek je doduše od stare garde, bivši igrač, ali Stevens, Brown i Budenholzer su svi redom odmah nakon NCAA karijere uletili u trenerske vode gdje su odradili sve stupnjeve razvoja od video analize, skautinga i analitike do taktike. Liga postaje sve pametnija, ako nisi to spreman pratiti, zaostat ćeš. Tako je u svim područjima života, zašto bi košarka bila drugačija.

13. PELICANS 75.0

Bez Davisa obrane doslovno nema, a raspored postaje sve teži. Da stvar bude gora, ostali su i bez Stiemsme i bez Evansa, jedina dva igrača s klupe koji su mogli nešto obraniti u sredini i na boku. Sada su doslovno na streljani.

14. MAVS 74.4

U suštini, između njih i Blazersa nema velike razlike – imaju top 6 napade i obrane u zadnjoj trećini, tako da ne treba čuditi da su pobjedničkim šutom Ellisa iščupali pobjedu u gostima kod najugodnijeg iznenađenja sezone i da su bili više nego ravnopravan protivnik. Razlog zašto i sami nisu skupili nešto pobjeda viška je jednostavan - dok LMA igra košarku života i okružen je ubojitim snajperima svaku utakmicu, Dirk spoji jednu klasnu partiju svaku treću večer, a, koliko god da su Mavsi prvi otkrili ovaj recept trica sa svih strana oko visoke stretch prve opcije na putu do naslova, jednostavno ne mogu održati konstantnu razinu napada poput Blazersa i Warriorsa s ovakvim napadačkim opcijama. A obje momčadi dobrim dijelom kopiraju njihove ideje, od zone s jednim centrom koji čuva reket (Bogut, Lopez) i drugim visokim kroz kojega se vrti napad (LMA, Lee), do gomile tricaša (sva 3 vanjska mogu zabiti), kruženja lopte (svi mogu razigrati) i jahanja superučinkovitog potrošača (Curry i LMA su zaduženi za masovno trpanje, kao i Dirk u šampionskom Dallasu).

15. BULLS 73.7

Rosea smo apsolvirali, kao i to koliki je problem nedostatak Butlera, a očito je kako ni Noah nije pravi. Fascinantno je da gori obrambeni učinak od njega među igračima s ozbiljnim minutama ima samo rookie Snell, što jasno govori koliko su problemi sa stopalom još uvijek aktualni. U preuzimanjima pick igre još se nekako i skriva unutar sistema, ali u post up situacijama i rotacijama prema perimetru ove sezone je totalna rupa jer nema ni svoje klasične eksplozivnosti i skočnosti da nadoknadi startni manjak mišića i brzine.

16. RAPTORS 73.6

Što izvode Raptorsi? Teorija po kojoj Casey još ima posao samo zato što im njegova nesposobnost u vođenju utakmice garantira dovoljno poraza stoji i kod postavljanja ovog pitanja ne mislim na nju (uostalom, početak rasprodaje jasno govori da im je cilj biti što lošiji), već na način na koji koriste Valanciunasa koji ne pokazuje značajan napredak zbog čega se dio medija već osjeća pozvanim suditi mu kao razočaranju. Iako još nema ni 22 godine, dakle iako se nalazi u za centra ultra-ranoj fazi razvoja, momak može zabijati 15 po utakmica od šale samo da ga nekoliko puta po utakmica oslobode na lijevom bloku (a imaju odličnu, klasičnu cross-screen akciju u kojoj Valanciunas visokim pickom na desnoj strani oslobađa igrača koji kreće lijevo da bi se onda sam kroz pick drugog visokog oslobodio na lijevoj strani gdje mu samo treba spustiti loptu ili to mogu jednostavno napraviti koristeći preuzimanje u pick igri kad do njega dođe) gdje može koristiti svoj mekani horok, a da ne govorim koliko je blesavo što praktički ne vrte pick & pop akcije za njega iako slobodna gađa s 78% posto i ima savršenu šutersku formu s nogama na parketu.

Umjesto toga, ako mu daju loptu, obično to biva u 1 na 1 post up situacijama u kojima okružen takvim bacačima cigli doslovno nema prostora za disati. Ali, to kako ga koriste u napadu nije ni upola suludo od onoga što radi u obrani – dok u napadu ipak ima dosta usta koja treba nahraniti prije njegovih, u obrani ga šalju na visoko branjenje pick igre u Thibodeau stilu što ga često ostavlja izvan pozicije da pomogne u sredini jer jednostavno nije takav tip igrača. Njegova energija i solidna pokretljivost su neosporni, ali nije Noah ili Bosh i zato mu ovakav tip obrane ne odgovara. Obzirom da bez problema drži svoje u 1 na 1 igri i da odlično čuva obruč kada je pored njega, jasno je da bi obranu trebalo graditi oko njega u reketu po uzoru na Popova zonska zaduženja, dok bi ostali trebali trčati uokolo i raditi za njega, umjesto da on pokriva manjak energije kojega u rotacijama iskazuju suigrači, posebice ostatak unutarnje linije. Nema tu nikakvih problema osim strukturnih – onoga dana kada bude u pravom sistemu, Valanciunas će biti iznadprosječan obrambeni centar koji može zabiti 15 poena bez da se oznoji u napadu što je, dozvolite da istaknem očito, pravo bogatstvo u modernoj NBA košarci.

A sada mala digresija i jedan totalno nepotreban i nebitan odlomak (točnije, nekoliko njih).

Ako žele stvarno tankirati, moraju se riješiti kvalitetnih igrača poput Lowrya i Johnsona koji im ionako vjerojatno nisu u budućim planovima. Sad, kako gomila ekipa u ligi pokušava slijediti isti put i ne pada im se na pamet pojačavati, pronaći partnera neće biti lako, ali jedna momčad s ogromnom rupom na jedinici koja želi u playoff ipak se nameće sama po sebi, a to su Bullsi. Njima treba play, a teško je naći boljeg od Lowrya koji je idealan ne samo zato što je dokazano dobar, već i zato što mu na kraju sezone ističe ugovor. Također, uz malo mašte dalo bi riješiti i Boozera – recite mi što fali tradeu u kojem Toronto uzima Carlosa u zamjenu za Lowrya i Johnsona? Bullsi praktički jednog pick & pop specijalca mijenjaju drugim koji im uz to može poslužiti i u obrani, plus dobivaju playa, a sve čega bi se morali odreći da bi ovo Raptorsima ipak učinili zanimljivim je ili pick Bobcatsa ili prava na Mirotića (ako vam se to čini previše, ne zaboravite da se ovim potezom Bullsi ne bi samo pojačali, već bi si olakšali i situaciju sa salary capom što je njihovoj opreznoj upravi itekako bitno - Johnson je dogodine skoro tri puta jeftiniji od Boozera).

Možda bi Toronto pristao i na opciju po kojoj bi Bullsi prihvatili i Novakov ugovor – to Chicagu ne bi donijelo preveliku olakšicu jer Novak i Johnson koštaju koliko Boozer (doduše, i dalje zauzimaju manje capa dogodine jer Novakovih 8 milja protežu se na dvije sezone), ali bi im ostale ove bonus opcije za pojačanja. Raptorsi, ako stvarno žele tankirati, mogu progutati tih 6 milja viška koliko bi koštao Boozer čak i bez neke posebne satisfakcije. To bi malo zgusnulo cap koji je prodisao "kutarisanjem" Gaya, ali i dalje bi ostalo dovoljno prostora za nove transakcije. Problem je samo u tome što bi na ovakvom Istoku pick igra Vasqueza i Boozera vjerojatno bila dovoljno dobra da ostanu napadački solidni (obrana bi se s ovom dvojicom raspala, u to nema sumnje). Dakle, za siguran pad na dno, treba trejdati i DeRozana. Da li bi Dallas zagrizao i riskirao svoj salary cap na takav ugovor? Teško, obzirom na ono što Cuban godinama priča, ali, s druge strane, Cuban je ovo ljeto upravo dao dugogodišnje ugovore Ellisu i Calderonu.

Bi li Pistonsi dali jedan od ugovora u zadnjoj godini (Stuckey, Villanueva) za DeRozana u pokušaju da pronađu swingmana buduće jezgre koja će ispadati u prvom krugu (ne zaboravimo da moraju dati i novi ugovor Monroeu i da bi s tim potezom formirali momčad i betonirali fleksibilnost capa). Bi li Memphis ili Milwaukee, i jedni i drugi sposobni sastaviti paket koji ne donosi velike obveze nakon ove godine, ujedno i momčadi bez mogućnosti kreiranja dodatnog prostora za ozbiljni rebuilding osim ako i sami ne bi krenuli u rasprodaju, bili zainteresirani za facelift dovođenjem swingmana koji igra košarku života, postaje respektabilna 3&D opcija dostojna startne uloge s dovoljno kreativnog talenta da možda postane i treća opcija ozbiljne momčadi?

To be continued.

17. KINGS 73.5

Williams još nema jasnu rolu, ali ima osmijeh na licu - ako je prva utakmica nakon trade pokazatelj (razmontirali su Dallas čistom energijom), on, Cousins i Thomas su trio koji itekako može funkcionirati zajedno. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Gay prilagoditi situaciji u kojoj će ga pomalo priključivati napadu i gdje će prije svega trebati pomoći obranom i veteranskim vodstvom.

18. KNICKS 73.1

Jadni Knicksi. Složili su dvije pobjede na račun trica i kruženja lopte, podsjetili su na lanjski stil igre s Kiddom, a onda dođe Boston, zaigra 1 na 1 bez ikakvih preuzimanja, direktno na čovjeka na perimetru, trica preko ruke ne upada i sve se opet raspadne (nakon što su taktički nadigrali Hawkse upravo suprotnim pristupom, povlačenjem u sredinu, Celticsi su ovaj put zaigrali obranu prema vani još jednom dokazavši da Stevens i njegov štab, kojega uz obrambenog gurua Rona Adamsa čine još mladi analitičar Drew Cannon i hrpa svježih trenera željnih dokazivanja, ne gube vrijeme već rade doslovno 24 sata i pripremaju momčad za svakog protivnika u detalje, što je u NBA ritmu stvarno fenomenalna prednost).

19. GRIZZLIES 73.0

S Baylessom totalno izvan forme i svježe polomljenim Pondexterom mogu zaboraviti kako će tricama nadoknaditi manjak Gasola i uopće na ikakav napredak u napadu. Ova momčad je pred raspadom.

20. CELTICS 72.9

Ainge će morati napraviti nešto s rosterom kako bi izbjegao borbu za playoff jer ne dobiti top 8 pick na ovom draftu bilo bi stvarno nepotrebno iskustvo. Možda ih može spasiti povratak Ronda koji bi svojim ciglama i izgubljenim loptama skrenuo momčad na pravi put (šalu na stranu, ali Crawfordov šuterski učinak i omjer asista i izgubljenih obzirom na rolu koju igra i odgovornosti koje odrađuje su jednostavno nenormalno visoki, posebice za čovjeka koji je priučeni playmaker). Ili da jednostavno daju momčad opet Bradleyu u ruke - dok je u onih prvih nekoliko utakmica Avery bio play, Boston je bio negledljiv. To je još jedan dokaz koliko je bitno kada vam je za kontrolu ritma u napadu zadužen čovjek koji ne mora gledati u pod dok dribla.

21. HAWKS 72.7

Vratio se Korver i odjednom je sve sjelo na mjesto – obrane više ne mogu stisnuti Teaguea i spriječiti mu ulaze jer će dobiti tricu među oči, lopta kruži kao po špagu, a napad diše punim plućima. Bilo nam je čudno kada mu je Ferry dao onako dug i bahat ugovor, sada znamo da je čovjek znao što radi.

22. BOBCATS 72.4

Big Al hvata formu, što je neophodno ako misle preživjeti obzirom da je napad ispod 100 poena na 100 posjeda lopte, dakle u rangu grozota kao što su Cavsi, Bucksi i Jazz. Možda je i važnije što je Clifford, još jedan majstor, našao Jeffersonu rolu obrambenog korektora kakvu nikada nije igrao u Corbinovom sistemu - obrana se od njegovog povratka na parkete čak i dodatno poboljšala. Ukratko, možda je ovo prvi pravi trener koji s njim ozbiljno radi na defanzivi (Sloan ga je imao na 30-ak utakmica prije nego se povukao i napravio mjesto Corbinu, kao i McHale koji je uskočio između Wittmana i Rambisa, također trenera koji su bili na kratkom lancu, a s Docom je bio u one tri rebuilding sezone i riješili su ga se taman prije nego je došao Thibodeau).

23. WIZARDS 72.2

Nene ima problema s koljenom zbog kojih je na limitiranim minutama (dakle, pitanje je dana kada će otpasti na duže vrijeme), ostali su bez Webstera, Beal još nije spreman, a to znači da više nemaju ni petorku da ih spasi od strahota klupe. Obzirom da se Cavsi, Netsi i Knicksi ne daju potopiti, možda se i ne provuku do playoffa, usprkos obrani koja polako počinje podsjećati na lanjsku i sve boljoj igri Walla koja dovodi do sve jasnijeg identitetu u napadu koji se umjesto na pick igri (u kojoj Wall nije sjajan ni kao realizator ni kao asistent) bazira isključivo na tricama i tranziciji (Wall je kao slash & kick igrač i kontraš - fantastičan).

24. LAKERS 72.1

Misle li Lakersi do visokog picka, onda im Bryantov povratak na parkete može samo pomoći. Sada ih nesumnjivo čeka dosta vremena dok se uigraju i dok Kobe hvati formu, što će smanjiti minute Meeksu, Henryu, Youngu i Johnsonu koji su redom igrali košarku života i uživali u sistemu. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će Rambis održati obranu na perimetru solidnom s Kobeom sklonim iskakanju iz sistema zbog ganjanja lopte, ali i Kobeom koji je vidno usporen i koji teško ima eksplozivnost za pomagati uokolo i čuvati svog čovjeka. Jedini koji će profitirati je Blake - s loptom više u Kobeovim rukama, on se vraća u svoju omiljenu spot up rolu.

25. MAGIC 70.0

Imaju 6 poraza za redom i obrana se totalno raspala. Problem je što je gubitkom Vučevića nestao i napad, točnije pick igra, pa u zadnje tri utakmice ne mogu ništa ni zabiti.

26. SIXERS 69.3

MCW ima infekciju koljena, što je znak da Hinkie, osim što zna planirati budućnost, ima veze i u raznim čudnim laboratorijima. Obrana im je među najgorima, ali ima jedan zanimljiv detalj - iako dozvoljavaju gomilu šuteva za tri, protivnici ih pogađaju sa samo 31%, što je uz Bobcatse najmanji učinak u ligi. Kako im to uspijeva? Prije svega zbog dužine na svim pozicijama i fanatičnosti koja im omogućava da pokriju sve od perimetra do oba kornera usprkos stalnom preuzimanju i rotiranju - ne samo da je MCW poseban igrač, već je i Wroten fenomenalan atleta na poziciji, a novo otkriće se zove Hollis Thompson, nekadašnji swingman s Georgetowna koji je svojom dužinom i energijom potpuno izbacio jednog solidnog Andersona iz petorke (on i MCW uvjerljivo su najduži bekovski par u ligi). Kada imaš ovakvu dužinu na svim pozicijama možeš si dozvoliti igrati riskantnu obranu, posebice jer i Young također može izaći prema vani, a svi ovi bekovi su dovoljni žilavi da izdrže protiv prosječne četvorke. Još da je Turnera briga za defanzivu, gdje bi im bio kraj.

27. CAVS 68.8

Imali su nekoliko solidnih obrambenih prezentacija koje su dovele do tri kvalitetne pobjede (Bullsi, Clippersi, Nuggetsi), Varejao i Thompson imaju energetske bljeskove, a Bynum igra sve bolje, što znači da bi ovo uskoro moglo ličiti na pravu unutarnju liniju na obje strane parketa. Kako Irving ne može vječno igrati ovako blijedo, praktički najveći problem napadu trenutno predstavljaju očajne Brownove rotacije. Ali, imaju puls, što se nakon onako sumornog ulaska u sezonu činilo gotovo nemogućim.

28. NETS 68.4

Farsa s Frankom samo je dodatno rasturila obranu koja trenutno doslovno ne postoji - od njih je gori samo Jazz. Baš kako je Joe Johnson rekao, Kidd je pod svaku cijenu odlučio zatvoriti reket stalnim udvajanjima, odustajući od lanjske taktike Averya Johnsona i Carlesima o ostajanju na čovjeku koju je prihvatio i Frank svjestan da trošiti Johnsona i Piercea u rolama pomagača ne donosi ništa dobro. To je naravno perimetar ostavilo širom otvorenim pa im je Houston uvalio 19 trica, a Knicksi 16. Da stvar bude gora, Kidd se bacio u igranje s obranom taman kada je nazad dobio čovjeka koji može zatvoriti reket - Lopeza. Uglavnom, ovih 7-14 su obzirom na ozljede i kaos u svlačionici još i dobri, sada se samo mogu nadati da će zdravi Deron i eventualno Kirilenko pomoći Lopezu postaviti stvar na noge. Ali, jedna stvar je potpuno jasna - za isti plafon kao lani, plaćaju puno veću lovu.

29. JAZZ 67.7

Gube na sve načine, nikako da slože rotaciju, mladi postaju frustrirani, ali dobra vijest je da Derrick Favors raste iz utakmice u utakmicu - zadnjih pet prije ozljede leđa vjerojatno su najbolji niz partija u karijeri, posebice u napadu (64% realizacije) gdje je uz hrpu skokova i realiziranih zicera iza leđa obrane pokazao sve bolji skok-šut s par metara nakon pick igre što je dobar znak da bi mogao postati kompletan 2 na 2 igrač kojega je puno teže braniti za razliku od situacije kada znate da svaki put ide na rolanje. Pokazuje čak i solidan horok u post up situacijama što cijelu stvar čini još boljom i daje naznake da bi s par novih akcija (potrošnja mu je i dalje na razini treće opcije) i pravim playom kojega izgleda konačno ima, mogao napraviti iskorak s ovih 15-11 (to mu je prosjek, prilagođen na 36 minuta, već četvrtu godinu za redom) prema 20-11 što bi opravdalo sva očekivanja Jazza.

30. BUCKS 65.6

IGRAČ A: 15 poena, 10 skokova, 3 blokade, 41% uspješnosti protivnika na obruču, 0.8 poena u napadačkim post-up situacijama, 0.7 poena u obrambenim post up situacijama

IGRAČ B: 20 poena, 11 skokova, 4 blokade, 42% uspješnosti protivnika na obruču, 0.5 poena u napadačkim post-up situacijama, 0.7 poena u obrambenim post up situacijama

Drugog igrača možda prepoznajete, u pitanju je naravno Anthony Davis, odnosno njegov učinak preračunat u 36 minuta. Ovaj prvi je Henson, također s brojkama za 36 minuta. Kao što smo pričali još u vrijeme drafta, očito je da se radi o light verziji Unibrowa i čovjeku koji će godinama terorizirati napade svojom dužinom. Davis je talentiraniji napadač i bolji atleta s puno većim plafonom, ali najveći dio onoga što on donosi na stol donosi i Henson, posebice u obrani. Praktički, Henson je već sada učinio Larrya Sandersa nebitnim, u dvije godine dodao je potrebnu masu da se bez problema nosi u postu s najboljima (i nastavit će raditi na tijelu obzirom da mu je tek 23), a to koliko je opasan čuvar reketa dužinom i eksplozivnošću najbolje govori podatak da su Bucksi s njim u sredini skočili do prosječnog obrambenog učinka po pitanju branjenja šuta.

Filed under: bball 22 Comments
9Dec/1313

GAY IS OKAY?

Posted by Gee_Spot

Masai Ujiri, za razliku od Brucea Springsteena i Keitha Richardsa, ipak nije mogao čekati. A i zašto bi - koliko god Rudy Gay bio solidan igrač, danas su čak i GM-ovi Cavsa i Bucksa (ovaj, barem se nadam) svjesni da je raskorak između njegovog ugovora i stvarne kvalitete takav da uništava svaki smisao njegova prisustva na rosteru ako ganjate rezultat (a Cavsi i Bucksi ga navodno ganjaju planom iako se to po rezultatima teško može zaključiti). Stoga je najbolje, u maniri Morey-Hinkie poslova, odraditi neutralan trade s bivšim suradnikom koji se nalazi u specifičnoj situaciji da iz cijele priče može izvući nešto pozitivno - ima strpljenja, dovoljno prostora na salary capu i, ovo je najvažnije, ogromnu potrebu za talentom koji može olakšati život Cousinsu.

Kingsi su na trojci imali rupetinu, kao uostalom i na većini ostalih pozicija, a ovim tradeom su dodali igrača koji zna igrati košarku bez da su se odrekli ičega osim malo financijske fleksibilnosti u idućoj godini koja im ionako nije previše obećavala (da su ostali na starome, mogli su ugurati jedan midlevel ugovor u salary cap, ovako su ga pak prešli za jedan midlevel ugovor). Gayev najveći feler je što troši lopte kao da je superstar, ali to će u Sacramentu biti dobrodošlo - koliko god učinkom ne opravdavao potrošnju, Gay će ipak zahtijevati od obrana da obrate pažnju na njega, a to će skinuti teret u kreaciji s Cousinsa i Thomasa koji su obzirom na okolnosti odrađivali sjajan posao. Nažalost, zbog rostera kojega je bivši GM Petrie sklapao pod utjecajem žešćih antidepresiva, to nije donosilo nikakve rezultate.

Nova uprava u kratkom roku dodala je talent. Skup talent, jer i Landryu i Gayu dužni su isplatiti popriličnu svotu, ali talent - unutarnja linija s Cousinsom, Williamsom i Gayom, uz podršku Landrya i Thompsona s klupe djeluje više nego konkurentno (i čini Acya i Graya koji su također pristigli iz Toronta apsolutnim viškom). Obzirom da Gay može bez problema odraditi 36 i više minuta na trojki, sada konačno mogu pokušati prebaciti Williamsa na četvorku i pretvoriti ga u stretch opciju koja donosi skok i energiju, dakle u igrača zadatka koji bi šutom iz vana dobrim dijelom kompenzirao slabosti Gaya u tom segmentu igre. Također, prisustvo još jednog potrošača, osim što će sačuvati energiju Cousinsu i Thomasu, omogućit će McLemoreu da se koncentrira na ono što mu najbolje ide, spot up igru i trku bez velike odgovornosti u kreaciji.

Naravno, put do pronalaska kemije bit će dug, ali Kingsi sada imaju petorku u kojoj svih 5 igrača zna igrati košarku s teoretski dobrom podjelom uloga (Thomas pick & roll slasher, Gay iso strijelac, Cousins post up zvijer, McLemore i Williams spot up ispušni ventili), imaju nešto što liči na klupu (nemaju dobre opcije samo pod košem - sada će i Thornton doći do zraka kao šesti igrač jer više neće morati toliko dijeliti loptu s Thomasom, a rookie McCallum je odigrao sjajnu predsezonu i pokazao da može biti back-up play u NBA, sada to može i dokazati) i imaju fleksibilnost. Iako ih Gayev ugovor dogodine stavlja preko capa, još uvijek imaju dovoljno mamaca za odraditi poneki trade (posebice je bitno osloboditi se Thompsona koji je u ovom trenutku luksuz i ima dug ugovor), s tim da je najvažnije da nisu dirali u prostor koji ih čeka 2015. kada će imati na raspolaganju pola capa za slaganje nove jezgre (riješe li se i Thompsona, taj prostor se dodatno povećava).

Ukratko, Kingsi su ovim potezom pokazali svima, a najvažnije svom udarnom igraču, da idu naprijed, a uz malo sreće i ovaj put će završiti u lutriji s novim pickom kojega mogu uključiti u buduću jezgru. Dogodine bi mogli biti u konkurenciji za osmo mjesto s dodatkom jednog midlevel veterana na vanjskim pozicijama, a dugoročno ionako sve ovisi o budućim potezima, točnije onima koje će povući u ljeto 2015. I to je ono najvažnije - dovođenje Gaya nije naštetilo široj slici, a vjerojatno je pomoglo kratkoročno.

Što se Raptorsa tiče, oni očito nisu gledali ovaj trade iz igračke perspektive, već kao priliku da se zauvijek pozdrave s ostavštinom Colangela. Patterson je igrač stilom presličan Johnsonu, samo puno slabiji učinkom, da bi u rotaciji bio išta više od Acya, dakle dodavač ručnika (s tim da će naravno odraditi puno bolje minute kada dobije priliku), Hayes je poput Graya tek planina koja se parkira u reket, a jedino je Vasquez dobitak jer je definitivno bolja back-up opcija na jedinici od Augustina, Buycksa i Stonea. Pad s Gaya na Salmonsa je popriličan, ali teško je ovo nazvati tankiranjem obzirom da Ross, DeRozan, Novak i Fields čine solidnu bočnu rotaciju koja će dobrim dijelom (usudio bih se čak reći i potpuno) zamijeniti učinak Gaya. Dapače, makne li se DeRozan na trojku i otvori li mjesto za Rossa na dvojci, odnosno dobije li Novak više minuta od Fieldsa u novom poretku, moguće je da ćemo gledati i učinkovitiji napad nego do sada (poznavajući Caseya, možemo zabilježiti Fieldsa kao dugoročnog novog startera čak i nakon 0 poena za 31 minutu u prvoj utakmici nove ere). U svakom slučaju, barem će profitirati Johnson i Valanciunas koji bi trebali puno češće vidjeti loptu u pick igri, odnosno na lijevom bloku. Praktički, jedini očiti gubitak do kojega će odlazak Gaya dovesti je taj što Raptorsi više neće imati trećeg vanserijskog skakača na parketu u super-visokoj zadnjoj liniji, ali obzirom da je Casey često posezao za niskom postavom s Gayom na četvorki, taj detalj ionako nije bio potenciran koliko je mogao biti.

Uglavnom, Toronto bi na ovom Istoku i dalje mogao do playoffa, a usput su se riješili 12 milja s capa za dogodine, što znači da je Ujiri u dva poteza, tradeom Bargnania i Gaya, jednu od najgorih financijskih situaciji u ligi pretvorio u jednu od boljih. Praktički, sada je samo pitanje hoće li se zadovoljiti s do sada odrađenim ili će trejdati preostale mamce poput DeRozana, Lowrya i Johnsona kako bi se uključio u lov na sunarodnjaka Wigginsa (obzirom na stanje Istoka, stvarno mu neće biti lako doći do lutrije - uspije li, zaslužuje titulu GM-a godine i drugi put za redom).

Kingsi su tako prošli dobro, Raptorsi odlično, ali to ne znači da ovaj trade nema gubitnika, a njegove ime je Rudy Gay. Nije ovdje stvar samo o tome što mu je netko dao ogroman ugovor zbog kojega ispašta i zbog kojega se pretvorio u najvećeg albatrosa lige (Kingsi bi dogodine vrlo lako mogli njegovu zadnju godinu pretvoriti u nešto ekstra, što možda ne bi bilo loše jer će ga toliko prebacivanje po ligi možda natjerati da malo izgubi samopouzdanje i zamisli se nad svojim mjestom pod suncem), već je problem njegov stil igre s puno zujanja i malo meda koji jednostavno nema opravdanja. Gay je totalna suprotnost superstaru, čovjek koji puno troši s malom učinkovitošću, a, da stvar bude gora, uz to što nikada nije položio test Clinta Eastwooda, ima i specifičnu igru za swingmana u ovom trenutku povijesti jer je, umjesto da brusi 3&D kvalitete, vrijeme trošio na driblanje i potezanje s poludistance kako bi postao novi uber-bočni kreator. Kao 1 na 1 igraču bez vrhunske igre na perimetru, Gayu nije lako pronaći ni sporednu rolu u napadu, a kamoli glavnu. Stoga će biti itekako zanimljivo pratiti kako će se on prilagoditi ligi u budućnosti igrom, odnosno kako će se liga prilagoditi njemu cijenom.

Filed under: bball 13 Comments
6Dec/1311

NCAA TOP 16

Posted by Gee_Spot

Za prvo izdanje osvrta na NCAA trendove odlučio sam malo staviti rankingse u pozadinu obzirom na još uvijek mali uzorak utakmica zbog kojega ionako nemaju nikakvog smisla i većinu vremena posvetiti ipak onome najvažnijem – sjajnoj generaciji koja ovaj draft čini stvarno posebnim (znam, znam, to ima još manje smisla). Još je rano za reći da li su ova najčešće spominjana imena stvarno toliko dobra, ali ne treba previše vrtiti film da shvatiš koliko tu potencijalno specijalnog talenta ima, talenta koji bi do kraja sezone vrlo lako mogao uskočiti u isti rang s Wigginsom, Parkerom i Randleom koji trenutno zasluženo imaju najbolji pedigre i povlaštene pozicije.

Zbog sistema Kansasa nemoguće je uočiti koliko je Wiggins stvarno dobar kreator i uopće strijelac (izgleda fantastično na prvi pogled, ali tko zna što je ispod površine), dok je zbog stila igre Dukea, posebice u obrani, nemoguće uočiti koliko je Jabari Parker sposoban igrati defanzivu na sljedećoj razini (ili mu uopće definirati rolu - sve što znamo je da se radi o sjajnom košarkašu), a Randle pak ima određene upitnike zbog toga što je najstariji od svih, nema idealne fizikalije za dominaciju u postu i nije svemirski atleta, dakle pitanje je koliko sada briljira zato što je muškarac među djecom, odnosno kako će tu produkciju prenijeti na sljedeći nivo gdje ga čekaju isključivo muškarci.

Dakle, to su određeni upitnici zbog kojih se jedan Embiid (zanimljiva kombinacija Monroeva osjećaja za igru i Ibakine energije), Vonleh (apsolutni prototip all-star četvorke fantastičnih predispozicija koji se tek treba popuniti mišićima, križanac Bosha i Webbera obzirom na fenomenalan ulaz i finesu koju ima u pokretu dok je istovremeno neumoran fajter u obrani, nesumnjivo igrač s puno većim plafonom od Randlea) i Gordon (letač stvoren za NBA stil igre, Shawn Marion nove generacije s dozom Blakea Griffina, koji na ovoj razini i to još izvan pozicije neće pokazati ni pola onoga za što je sposoban) čine jednako zanimljivima.

Dodaj još provjerene vrijednosti poput Smarta (nezaustavljiv na ovoj razini poput Westbrooka u NBA) i Harrisa (fenomenalan šuter s dovoljno Bradleya Beala u sebi) i jasno je kako se momčadi uopće ne moraju zamarati lutrijom – ako ne uđu u playoff, sve su šanse da će završiti ako ne s igračem koji mijenja smjer franšize, a onda barem s dugogodišnjim starterom oko kojega možeš graditi kvalitetnu momčad. S tim da potencijalno slične talente poput Exuma (nisam ga vidio u akciji od U-19 dominacije) ili braće Harrison (nisu mi ostavili dojam sigurnih NBA startera) ovom prilikom izostavljam, kao i gomilu solidnih potencijala koje također čeka NBA karijera, ali u sporednim rolama.

Uglavnom, uzeo sam 8 najgorih momčadi po rankingsima četiri faktora, podijelio pickove i, obzirom da ovih 8 igrača smatram jednako sjajnima, svakoj sam dodijelio onoga koji im je najpotrebniji po poziciji i stilu igre umjesto po nekom mišljenju o tome tko je bolji. Vjerujte mi, svi su sjajni.

1. Marcus Smart (Milwaukee Bucks)

Treba im rasni bek, a boljega od Smarta teško mogu naći. Mogao sam im dati i Wigginsa, ali uračunao sam da će Giannis dogodine već biti spreman za važniju rolu. Stavi Smarta uz Giannisa, Hensona i Sandersa i, ako ništa drugo, imaš top 10 obranu od prvog dana.

2. Jabari Parker (Cleveland Cavaliers)

Ovdje dvojbi nema, Cavsima treba netko tko može igrati trojku, a kako već imaju Irvinga, onda mi se boljim izborom čini čistiji šuter poput Parkera koji već ima formiranu tricu od Wigginsa koji nema izbrušeni stil igre. Iako na Dukeu zbog manjka visokih Parker igra isključivo četvorku (što je dijelom i razlog zašto im je obrana loša, tip nije klasični šljaker), bila bi tragedija njegovu all-round igru ne staviti na perimetar gdje bi fizikalijama predstavljao mismatch, dok bi pod košem bio jednostavno pregažen.

3. Andrew Wiggins (Utah Jazz)

Očit izbor – Burke, Hayward, Wiggins, Favors, Kanter. Sva tri vanjska razigravaju, možeš dodati još šutera i zaigrati s niskom postavom s Favorsom u sredini i ovom dvojicom na krilima. Ma možeš sve, plus Wiggins ima prostora koliko treba za razviti se u prvu opciju.

4. Joel Embiid (Atlanta Hawks)

Zahvaljujući Netsima možda bi Horford konačno mogao dobiti suigrača koji će mu olakšati život.

5. Julius Randle (Philadelphia Sixers)

MCW i Noel već donose dužinu, tako da će Randleova sirova snaga, neprestana energija i karakterna upornost ovdje leći kao naručene.

6. Noah Vonleh (Boston Celtics)

Ostaju samo dvojke i četvorke, nešto čega Boston već ima na bacanje, ali, uz dužno poštovanje sve boljem Sullingeru, dodavanjem Vonleha dodali bi i rasni all-star potencijal oko kojega mogu slagati novu momčad.

7. Gary Harris (Charlotte Bobcats)

Možda nije kreator vrijedan top 3 izbora, ali kao kompletan strijelac i posebice ubojiti snajper s perimetra donijet će im sve potrebno za daljnji razvoj dok se u godinama koje slijede natječe za titulu najboljeg šutera na planeti s dvojcem Warriorsa.

8. Aaron Gordon (Boston Celtics)

Ovo bi bio pick Hawksa koji bi Bostonu donio još jednu četvorku koju isti tren mogu ponuditi momčadima poput Sunsa, Magica, Kingsa ili Nuggetsa (koji imaju pravo na izbor Knicksa) i tražiti zauzvrat što god požele. Ili pak mogu poći drugom rutom i zaigrati s visokom postavom u kojoj bi Gordon na trojki radio dar-mar u obrani i tranziciji.

A nakon ove zabavne ludosti (a bit će ih još), vrijeme je za onaj manje zanimljivi poredak.

TOP 16

1. LOUISVILLE

Pitinova momčad okoristila se laganim rasporedom da maltretira obranom, redovno koristi 9 igrača, a Smith nastavlja zabijati kao lud uz podršku novog partnera Chrisa Jonesa. Ukratko, iako su ostali bez bitnih igrača kao Dienga i Siva princip je ostao isti – kontrola lopte i reketa u oba smjera kako bi nadoknadili slabiji šuterski talent.

2. OKLAHOMA STATE

Teško da bez visokog igrača mogu ostati veći dio sezone u top 4, ali iz aviona je jasno da Marcus Smart nema više što tražiti na ovoj razini – tip je nezaustavljiv u ulazima, a sve češće ubacuje i iz vana, iako kombinacjia krumpira i brzopletosti s loptom jasno poručuje da ga čeka još puno posla. Ali, ta snaga i energija koju donosi na bekovsku poziciju ne raste ne grani.

3. OHIO STATE

Kao i Pitino i Matta se okoristio laganim rasporedom da napumpa obranu koja može održati ovu razinu samo ako Amir Williams u trećoj godini nastavi igrati kao granični igrač prve runde. Napad živi od kontrole lopte i pogađanja otvorenih šuteva, ali činjenica je da u njemu trenutno nitko ne preuzima odgovornost kao Williams u obrani (čitaj – čeka se da proradi Ross).

4. SYRACUSE

Boehiemova zona funkcionira kao i obično zahvaljujući Fairu i Christmasu, ali ključni detalj je što su se dva nova beka Ennis i Cooney nametnuli kao prijetnje iz vana riješivši tako glavnu brigu nakon odlaska Trichea i Southerlanda.

5. UNC

Sjajne pobjede protiv Michigan Statea i Louisvillea zasluženo su ih lansirale više nego su se i sami nadali. Istina, imaju već i par nepotrebnih poraza što jasno govori koliko su limitirani, ali neka ovo bude nagrada za posao koji Williams obavlja s doslovno tri igrača. Hairstona još nema na vidiku (za razliku od Pitina koji je već skinuo suspenziju Behananu, Williams i UNC imaju nešto više standarde), a do tada se za sve brine stvarno sjajni hakler Paige uz pomoć energije pod koševima koju uz McAdooa donosi Brice Johnson, jedan iz ergele visokih koji su lani sjedili na klupi i koji je očito spreman istaknuti kandidaturu za draft.

6. KENTUCKY

Za sada sve djeluje više nego solidno, napad je fantastičan, a obrana solidna s tim da u Cauley-Steinu imaju čovjeka koji ju nizom blokada uvijek može napraviti granitnom. Problem su bekovi, odnosno slabašan šut za tri – Harrisoni još nisu proigrali, a Poythrees očito nema igru s perimetra, tako da balans za sada drži solidni Young.

7. WISCONSIN

I dalje su spori i nemaju visinu, ali imaju gomilu šutera, prije svih Dekkera koji je definitivno NBA potencijal, i playa u Jacksonu koji ih sve može pravovremeno razigrati. Ne samo da će biti zeznuti kao i uvijek, već bi ih ove godine moglo biti zanimljivo čak i pogledati.

8. ARIZONA

Dominiraju obranom s tri visoka protiv slabašnog rasporeda, ali lakoćom zabijaju u reketu i imaju pobjedu protiv Dukea. Solidna momčad, ali Johnson i McConnell ne ostavljaju dojam bekova koji im mogu odvesti predaleko.

9. KANSAS

Obzirom na to da su im tri brucoša nositelji, Self može biti zadovoljan kako momčad igra u oba smjera. Posložio je i rotaciju od 9 ljudi u kojoj svi znaju svoj posao, nemaju slabosti ni na jednoj poziciji i ovo već miriše na opasnu, opasnu momčad, posebice kada s vremenom Embiid i Wiggins preuzmu još veće odgovornosti.

10. WICHITA STATE

Nisu imali ekstra raspored, ali treba poštovati način na koji se kotrljaju na temelju iskustva i snage. Momčad koja zna što radi i koja doslovno nema feler koji možeš iskoristiti. Ako ih misliš dobiti, moraš ih nadigrati.

11. MICHIGAN STATE

Odlična pobjeda protiv Kentuckya jasan je pokazatelj za što su sposobni kada igraju kako znaju. Problem je samo što nemaju pravu dubinu, osim 4 udarna igrača na klupi nema strijelca već su svi redom šljakeri, a koliko god Harris i Payne bili dobri u napadu, ipak trebaju nekoga tko može kreirati za njih jer sistem ne može sve. Appling je za sada briljantan, ali to što previše ovise o njemu nikako nije dobro. Jasno, nagledali smo se situacija u kojima su combo bekovi četvrte godine eksplodirali i vodili momčadi daleko, ali svakako bi im bilo lakše da nisu toliko limitirani talentom.

12. MEMPHIS

Osvetili su se Smartu za raniji poraz početkom sezone i pokazali da će kombinacijom presinga i atleticizma na svim pozicijama biti zeznuti tijekom cijele godine.

13. FLORIDA

Momčad koja niti smrdi niti miriše, očito neće moći ponoviti lanjsku dominaciju u obrani, a bez toga ovaj siromašni napad ne može računati na ozbiljniji uspjeh.

14. DUKE

Očekivano zabijaju bez poteškoća, ali novi stil igre bez klasičnog visokog predstavlja ogroman problem u obrani (Jefferson nije rješenje kao centralni visoki, u skoku su jednostavno užasni, a ovaj treći Plumlee je toliko drven da ga Coach K. ne koristi čak ni kako bi dodao malo bijele boje rotaciji). Ne samo da dozvoljavaju previše laganih poena, već i gube previše lopti, ali obzirom na promjene koje uvode u sistem (i ne, tu ne mislim na činjenicu da valjda po prvi put u povijesti u blizini nema bijelca koji igra važnu ulogu), važnost tempa, tranzicije i atleticizma na svim pozicijama, muke su razumljive (ne pomaže što ni Sulaimon zbog ozljede nije bio na očekivanoj razini, njegova all-round igra na boku trebala bi se sjajno uklopiti s Parkerom i Hoodom).

15. CREIGHTON

Klasika, sve je podređeno tome da Doug dođe do što lakših pozicija za trpanje kako bi si osigurao NBA budućnost, obrana nedostojna ozbiljnog rezultata.

16. VCU

Presing i trice, trice i presing. Uvijek opasni.

NA RUBU ULASKA U 16

UCLA – imaju lagan raspored, ali Kyle Anderson igra sjajno i ističe ozbiljnu NBA kandidaturu

Pittsburgh – veteranska momčad koja još jednom pokušava nešto napraviti na silu i gomilom skokova u napadu, ali meni je već dosta ovih žilavih momčadi Jamiea Dixona koje pucaju po šavovima čim zagusti

Villanova – pobjeda nad Kansasom istaknula je njihovu veteransku obranu i duboku rotaciju, nemaju rasnog strijelca, ali su čvrsti i agresivni

Iowa – još jedna skupina veterana koja igra dobro u ovom ranom dijelu godine zbog uigranosti, samo što za razliku od Pitta i Nove ne gaze sirovom snagom već tricama

ISPALI IZ 16

Michigan – ne mogu dobiti nikoga solidnog, Walton nije dostojna zamjena za Burkea, a Robinson ne može odraditi sav all-round posao koji je odrađivao Hardaway (očekivano, McGary odjednom s puno većom odgovornosti i pažnjama obrana usmjerenih na njega u postu ne izgleda kao lutrijski pick već kao Nick Collison ultra light i to ne onaj mladi Collison iz dana Kansasa već ovaj sijedi iz Thundera)

Filed under: bball 11 Comments
4Dec/1311

THE RANKINGS, WEEK 5.

Posted by Gee_Spot

Uzorak utakmica još nije reprezentativan, ali svejedno sam od ovog tjedna odlučio uključiti i snagu rasporeda u izračun koeficijenta kvalitete. Uz zapažanja koja su se skupila proteklih dana, svojevrsna pozadinska tema današnjeg posta su i potrebe nekih momčadi pred skori početak ozbiljnije trgovine (barem se nadamo da će biti akcije).

01. PACERS 79.1

Niti je pobjeda protiv Clippersa bez Redicka i s načetim Paulom razlog za slavlje, a niti je raspad obrane u zadnjoj četvrtini protiv Blazersa u back-to-back utakmici razlog za paniku - Pacersi se i dalje kotrljaju na leđima sjajne igre cijele momčadi koja ipak ima određene felere, posebice u napadu. Iako je George napravio kvantni skok i iako se Hill polako vraća u formu nakon ozljede kuka, napadački su i dalje samo prosječni, za što najveću odgovornost snosi previše akcije koja se vrti preko Hibberta u postu i Stephensona u pick igri iako ni jedna ni druga opcija ne daje sjajne rezultate.

S druge strane, poboljšana tranzicija koja je očito rezultat zamjene Shaw-McMillan dobrim dijelom ovisi upravo o tome da im sve tri vanjska mogu potegnuti kontru, odnosno da oba visoka mogu lansirati dugi pas odmah nakon skoka, tako da je Stephenson tu neophodan, kao i radi obrane gdje dužinom pomaže u slaganju ponajboljeg defanzivnog bočnog dvojca u ligi (uz kombinacije Durant-Sefolosha, Wade-James, Leonard-Green i Butler-Deng, naravno - ispada kako u ovom trenutku u ligi ne možeš imati ozbiljnu momčad ako nemaš dva stopera na boku, što je i logično obzirom da vrhunski defanzivac rasnih fizikalija dopušta obrani puno više rizika jer stiže zatvoriti puno više prostora, posebice na perimetru, što je obzirom na smjer u kojem ide NBA košarka postalo skoro jednako važno kao i čuvanje obruča).

Dakle, petorka bez obzira na sve rastura, klupa odrađuje svoje, tako da je teško naći razlog za promjene, ali možda ne bi bilo loše imati još jednog kreatora na boku koji može maknuti dio tereta s Georgea. Sad, obzirom da bi za takvoga ionako mogli samo dati Grangera, možda je najbolje pričekati da se Danny oporavi i uzme taj dio minuta koje Stephensona čine potencijalnom nagaznom minom - ne znam za vas, ali toliko ovisiti o takvom igraču sklonom kiksu meni se čini kao potencijalni dvosjekli mač.

02. ROCKETS 77.9

Petorka Beverley, Harden, Parsons, Jones i Howard pokazuje se punim pogotkom i danas mogu žaliti što u startu sezone nisu krenuli s njom već su gubili vrijeme na eksperiment s Asikom. Napadački uspješnija i od startnih petorki Warriorsa i Blazersa (doduše, u puno manjem uzorku), a obrambeno za dlaku iza spomenutih. Drugim riječima, vrijeme eksperimenta je već prošlo, sada treba fino brusiti roster i igru.

Kad smo već kod igre, Dwightova sve češća uloga u pick & rollu, sve stabilinije izvedbe s linije, podatak da u ligi nema boljeg realizatora nakon što primi loptu u kretanju iza leđa obrane (nakon cuta, pick & rolla i skoka u napadu – kad uzmemo sve u obzir, bolji je uber-smetlar čak i od Anthonya Davisa) razlog su za optimizam, iako obrana baš i ne štima - Rocketsi primaju 101 poen na 100 posjeda lopte s njima na parketu, što je, čak i ako uračunamo one utakmice dok je gubio minute na četvorki u obrani, jednostavno previše u kontekstu momčadi koja se želi boriti za naslov. To je jasan znak da im fali balansa i da će Jonesa ipak morati zamijeniti nekim tko igra obranu (a obzirom na ovo spomenuto u gornjem pasusu oko vrijednosti koju imaju dva swingmana koja igraju u oba smjera, možda je i par Harden-Parsons upitan).

Od promjene startera i početnih 5-3 nastavili su s 8-2, a promjenu još bolje prikazuje učinak u prvoj četvrtini u kojoj startne petorke ionako dobivaju najviše minuta – u prvih 8 utakmica zabijali su 24 poena u prosjeku tijekom prvih 12 minuta, u zadnjih 10 čak 31, što je suludo dobar ritam i jasno pokazuje koliko ova stretch postava funkcionira.

Uglavnom, obzirom da Jones ovako dobro reagira na priliku, izgleda da im samo nedostaje - karakter. Naime, od 6 poraza koje imaju samo su dva protiv Clippersa donekle opravdana, ali preostala 4 dolaze od inferiornih ekipa poput Jazza, Lakersa, Sixersa i Mavsa (praktički, dodamo li i Clipperse, ispada da su izgubili redom od ispodprosječnih obrana i napada koji poput njih igraju brzim tempom) što jasno govori o njihovoj sklonosti opuštanju i nedostatku čovjeka koji će voditi primjerom. Harden je preveliki hakler i previše opušten defanzivno (sjajna konstrukcija, može me uzeti za odvjetnika) da u ovakvom tipu utakmica odgovori na taj izazov, a Dwight je previše opterećen time da bude najbolji mogući suigrač i pokrije sve rupe iako još uvijek nije na onoj razini iz Orlanda (a možda nikada i neće biti, ali svejedno je još uvijek dovoljno dobar da komandira top 5 obranom ako ga okružite boljim defanzivcima).

Praktički, ulogu lidera preuzeo je Parsons, samo što ni on nije rješenje - koliko god inspirirao karakterom, all-round igrom i neustrašivim pristupom, Chandler je ipak premekan i previše neutralan u obrani (solidan branič, ali nikako tako dobar da utječe na tijek susreta) za takvu rolu. Formula je očita da očitija ne može biti - ova momčad je jednog Davida Westa/Charlesa Oakleya udaljena od borbe za naslov.

03. SPURS 77.4

Izgubili su dvije utakmice protiv izazivača, pokazavši u obje probleme u kreaciji kada se zaigra intenzivna obrana (čitaj - u završnicama). Osim Parkera, oni nemaju rasnu opciju u napadu, svi ostali ovise o prostoru koji im Tony otvara i to usprkos savršenom sistemu i kretanju igrača i lopte zna izgledati zagušeno, posebice ako tricaši nisu zagrijani ili Manu i njegov nasljednik Belinelli ne donesu dozu haklerske ludosti. Obrana je bila u sličnoj situaciji – u njoj također standardno nedostaje atleta pod košem - ali se to zadnje dvije sezone slabije vidi zbog sistemske prilagodbe. Nije lako u isto vrijeme braniti reket s 5 igrača i svaku večer istrčavati prema perimetru, ali dok se drže rotacija ovaj recept funkcionira. U playoffu je takav intenzitet lakše pratiti, u regularnoj sezoni dogodit će se pak večeri u kojima će ih protivnici jednostavno izrešetati kao što se to dogodilo u ovom periodu, ali napad, napad neće biti tako lako maskirati.

Obzirom da danas svi već znaju odakle prijeti opasnost, a opcije B nema (Ginobili je godinama bio taj, ali više ne može nositi teret druge vanjske opcije, Timmy također ne može dominirati u postu da sakrije taj manjak, a Leonard, koliko god sjajan bio u sporednoj roli, ipak nema takav gen), što izmisliti? Sistem te može odvesti do jedne točke, a za preći je ipak treba individualni talent, netko sposoban spustiti loptu na parket i napasti. Ovako, nema nikoga tko može ući u sredinu i iznuditi slobodna, nema igrača koji može napasti iz spot up pozicije kada je obrana u pokretu nakon što ju je Parker već natjerao na reakciju. I to je taj paradoks košarke zbog kojega je ona to što jeste, najljepša metafora života i najbolja igra na planeti - nema savršene momčadi bez izrazitih individualaca, nema individualnog uspjeha bez momčadi.

Sad, reći da im fali talenta na boku pored svih koje imaju suludo je, ali definitivno će trebati malo više miksati Manua s Leonardom, odnosno Greena s Bellineliem kako bi napad dobio iskru, pa makar na štetu obrane u ključnim trenucima. Barem se više ne moraju brinuti za poziciju playa - Manu i Marco uvijek mogu uskočiti, a Mills konačno izgleda spreman odraditi rolu strijelca dok je Parker na klupi tako da se sistem ne mora mijenjati ni dok nema startnog playa.

04. CLIPPERS 76.5

Dok čekaju da Dudley proigra (što je itekako bitno sada kada su ostali bez Redicka na duže vrijeme), opće je poznata stvar da im treba visoki igrač koji zna igrati obranu. Bočni stoper nije na odmet, ali ovo je ipak prioritet. Čeka se otpuštanje Okafora.

05. HEAT 76.4

James je trenutno na šutu iz igre od 60%, tricu gađa 49%, slobodna gađa s u karijeri rekordnih 80%, a sve to uz tipičnu superstar potrošnju lopti od 30%. Mislim da tu ne treba ništa dodati, osim da mu je Spolestra smanjio minute na 35, što je za 3 minute manje od prosjeka zadnje dvije godine i što je dugoročno sjajna stvar. Dugoročno sjajna stvar je i što je Haslem totalno ispao iz rotacije ustupivši mjesto igračima koji mogu nešto zabiti poput Beasleya i Lewisa, učinivši tako reket još šupljijim. Samo, koga briga za skok u napadu kada ionako ne promašuješ.

06. NUGGETS 75.5

Ty Lawson igra sjajno, ali ovo što su Nuggetsi dobili od Robinsona za kikiriki fantastično je i nije pretjerivanje reći da je čovjek već isplatio ugovor. Treću godinu za redom Nate igra na razini najboljih šestih igrača i to nije slučajno, čovjek je našao zen, tako da svi oni koji su mislili da su dvije dobre sezone greška sada mogu žaliti što ga nisu potpisali dok je bilo na vrijeme. I dok odjednom svi na rosteru daju svoj doprinos, nemam pojma tko je bio u većem šoku, Shaw od nezadovoljstva što je neki dan igrao s triom Lawson – Robinson – Miller ili Karl od zadovoljstva što iako njega nema njegove ideje traju (falilo je samo da Miller baci alley-oop Lawsonu i sve bi izgledalo isto osim čovjeka u odijelu uz parket).

07. THUNDER 75.3

Malo po malo se penju, mislim da nije pretjerivanje reći kako su bolji od Nuggetsa (jedva ih dobili doma, ali mislim da tu ne treba previše objašnjavati zašto ih preferiramo) i Clippersa (iako imaju 1-1 ostavili su puno bolji dojam u obje utakmice). Statistici treba malo duže vremena da uhvati korak sa stvarnošću zbog onih nešto mekše odigranih prvih deset utakmica, ali ovo što prezentiraju u zadnje vrijeme miriše kao napalm u šampionsko jutro - njihova obrana je fantastična, posebice s Ibakom u sredini i mislim da je vrijeme da se toj postavi (uz njega tu su Thabo i KD na krilima te Jackson i Westbrook kao dva prgava terijera) pokloni većina vremena. Da ne govorim kako ih je teško zaustaviti s čak 3 slash & kick opcije koje prati leteći kongopanjolac.

08. BLAZERS 75.1

Pobjeda protiv Pacersa u šuterskoj rapsodiji zadnjih 12 minuta jasno pokazuje da su legitimni dok su god u komadu, iako postotci realizacije očekivano padaju iz dana u dan. Također, još nisu riješili pitanje za one minute kada Lopez nije na parketu, a nije da je obrana i s njim idealna - i dalje visi u donjoj trećini, prije svega zbog toga što se Sttots nikako ne može odlučiti za stil igre, a nije da im matadorska obrana Lillarda i Batuma pomaže - ova momčad nije u stanju ukrasti loptu i istrčati kontru da se postavi na glavu, što je prava tragedija obzirom na roster.

09. WOLVES 75.0

Ekspresno su došli do negativnog scorea čim se raspored zaoštrio (stvarno brutalnih dva tjedna je iza njih), što ne treba čuditi obzirom na tanku klupu i felere petorke. Napadačka rapsodija je stala, a i obrambeno je sve jasnije kako je odličan početak bio tek privid uzrokovan bitkama sa slabašnim napadima.

10. WARRIORS 74.7

Još je rano za računati učinke klupa, ali nešto mi govori da Warriorsi imaju jednu od najgorih – od 7 do 12 nemaju prosječnog NBA igrača, što je smrt ne samo za regularnu sezonu, već i za playoff aspiracije (kada je lani iz rotacije zbog ozljede ispao Lee, Barnes i Landry su se pobrinuli da se to ni ne osjeti, ali tko može napraviti tako nešto ovom prilikom?). Pogledajte samo kako Jackson jaše startere od kada je Iggy vani svjestan da je posezanje za klupom smrtna presuda, taj ritam malo tko može držati tijekom cijele godine. Dok se ne kompletiraju, mjesto im je u ovom drugom nivou kvalitete Zapada, ispod 4 najbolje momčadi, zajedno s Wolvesima, Nuggetsima i Blazersima.

11. SUNS 73.9

Fantastični su načini na koje se održavaju iznad vode, nakon što im je srušena obrana počeli su igrati još učinkovitije u napadu, ali obzirom da su na boku ovisni o produkciji solidnog Greena koji uživa u prostoru koji mu ostavljaju Dragić i Bledsoe (to je luksuz koji lani nije imao igrajući kao dio klupe Pacersa, zbog čega mu je patio i učinak), jasno je kako će i ovoj bajci doći kraj. Što je dobro, jer tog swingmana koji može kreirati za sebe i druge ipak će prije svega pronaći na draftu.

12. PELICANS 73.8

Ozljeda Davisa znači da ostaju u rukama bekova koji nisu toliko dobri kao što misle da jesu, što je uvijek problem. Dok Ryan Anderson može održati ovaj šuterski nivo gurat će, iako vjerujem kako ligi neće trebati dugo da shvati odakle prijeti najveća opasnost, ali gubitak Davisa i to baš u trenutku kada je i Williams sve više šanse odlučio davati najboljoj petorki, popriličan je udarac za momčad koja je taman počela nalaziti tlo pod nogama.

13. PISTONS 73.1

Promocija Stuckeya u gunnera s klupe dodatno je oduzela prilike Monroeu koji je sada i službeno četvrta opcija momčadi s 20% potrošnje. Međutim, to je postotak cijele sezone u koji je uključeno prvih 7 utakmica u kojem je imao i minutažu i prilike u postu - 37 minuta u prosjeku tijekom kojih je uzimao 13 šuteva. Gledajući pak zadnjih 10 utakmica, to je palo na 32 minute i 10 uzetih lopti, što je poprilično drastična promjena koja jasno govori da Pistonsi idu u krivom smjeru s nogom na gasu do daske. Opet, lakoća kojom su noćas nadskakali Heat i ubili ih u reketu sa 60 poena također jasno govori da su usprkos svim blesavim potezima na sigurnom playoff putu i da je ova statistička pozicija treće momčadi Istoka opravdana. I daje novo značenje pojmu pirova pobjeda.

14. MAVS 72.6

Da pitate Carlislea, vjerojatno bi rekao da mu fale igrači na svim pozicijama, ali ipak u oči najviše pada slaba produkcija na trojki. Marionovi motori se gase, Carter nije ni sjena onog pouzdanog šestog igrača prethodnih godina, a Crowder pati zbog odnosa trenera prema mladim igračima koji ne pružaju konstatne igre.

15. RAPTORS 72.1

Casey započinje otvoreni rat s Valanciunasom i Johnsonom, prebacujući krivnju za manjak energije u momčadi na visoke (za sada je ubacio Hansbrougha u petorku umjesto Amira) iako manjka energije uopće nema - u ovoj ekipi svi skaču kao ludi, tako je to kada imate ogromno krilo kao Gaya, fajtera na petici i samoubojicu Hansbrougha. Problem je jednostavno napad, odnosno premalo Novaka u kutu ili Valanciunasa u pick & pop akciji. Nekim ljudima je očito suđeno da budu asistenti jer ne vide širu sliku, a ona jasno kaže da bi ova dvojica možda i zadovoljili trenera kada bi tu i tamo vidjeli loptu u napadu. Meni samo nije jasno kako Lowry još nije ošamario Gaya ili barem DeRozana.

16. BULLS 71.5

Znaju kako bez Rosea, ali bez Jimmya ne mogu ni pod razno - od kada njega nema u 6 od 7 tekmi primili su preko 90, s njim u 5 od 9 ispod 81. S tim da su u 3 od ove 4 u kojima su primili više od 81 igrali dva puta s Indianom i jednom s Miamiem, a Bullsi su u tim utakmicama držali startne swingmane Pacersa na šutu 19-64 i Wadea na 33% šuta. Bez njega, Dudley i Redick su im šutirali 16-21, a i jedan Waiters se nedavno šalio sa Snellom (mali može ubaciti tricu, ali u obrani je rupa asteroidskih razmjera što mu se kao rookieu može tolerirati jer je bačen u vatru i agresivnu obranu Bullsa, posebice u pick igri, kojoj mnogi nisu dorasli, ali ujedno možda poručuje da je više Teaguea nego Gibson ili Butler), ali i Hinrichom i Dunleavyem na putu do najbolje partije karijere kada je preciznost u pitanju (8-10).

17. GRIZZLIES 70.9

U pokušajima da prežive do povratka Gasola, ali i Randolpha kojega muči palac, ključno će biti pronaći homo sapiensa na kojega EKG može reagirati i dati mu minute na trojci jer Davis i Koufos mogu odraditi svoje u sredini. Može pomoći i Quincy Pondexter, ako je pronašao nešto nalik na formu.

18. LAKERS 70.3

Turneja po Istoku prošla je više nego dobro, što je još jedan pokazatelj koliko je Istok loš kada ga je pokorio Jordan Farmar. Koji se upravo ozljedio, ali nema sumnje kako će opet iskočiti netko novi iz ove bande plaćenika koja se svim silama bori za nove ugovore - dok žuti tisak broji dane do povratka Kobea, Los Angeles Rentals se nadaju da će još neko vrijeme moći maskirati činjenicu da je ovaj roster sklepan od kartona i dasaka.

19. WIZARDS 70.2

Povratkom Beala stabilizirat će rotaciju na boku, ali misle li održati sezonu na playoff kursu morat će se odreći jednog swingmana za dubinu pod košem (i usput se nadati da je Porter spreman pomoći odmah kako bi se barem na boku oslobodili straha od totalnog kolapsa kojega može uzrokovati jedna ozljeda, a koji im prijeti na playu i u sredini). Usprkos više nego solidnim igrama oba visoka, produkcija u reketu škripi zbog manjka pouzdanog NBA talenta što je opis kojem ne odgovaraju ni Vesely, ni Booker, a ni Seraphin - sva trojica su tek dodavači ručnika stvoreni za garbage time, nikako bitne minute.

20. KNICKS 70.1

Statistika ih očito nije spremna pokopati usprkos nizu od 9 poraza, što je znak da Woodson i svlačionica još uvijek rade na istom projektu (čak 5 od tih 9 utakmica izgubili su doslovno u zadnjim minutama jer nisu sposobni obranom doći do napada viška u ključnim momentima, odnosno zato što nemaju makar čovjeka sposobnog generirati stop akciju). Samo im je ostaje nadati da Dolan nekim nepromišljenim potezom neće stvari učiniti gorima nego jesu obzirom da je Chandler na putu povratka, a da su gradski rivali Netsi u još većem kaosu. Upravo je sutrašnji sudar s njima prilika za pobjedu. Ili neku novu Dolanovu glupost. S tim da im definitivno treba i osvježenje na rosteru, posebice na dvojci jer je kombinacija očajnog Smithovog napada i bezvezne Shumpertove igre u obrani ove sezone primjer čiste pete kolone.

21. KINGS 69.8

Dovođenjem Williamsa dodali su lutrijski talent rosteru, ali budu li ga nastavili koristiti kao trojku, od toga neće imati velike koristi. Obzirom da ni na jednoj poziciji osim Cousinsove nemaju riješeno dugoročno pitanje (dobro, pretpostavimo da neće tražiti novog beka-šutera nakon što su jednoga upravo draftali), očekujmo nove tradeove (posebice u potrazi za poštenim swingmanom koji bi zaokružio rotaciju) i okretanje draftu gdje ih ipak čeka najveća šansa.

22. MAGIC 69.5

I došlo je do standardne ozljede Jameera Nelsona, što znači da sada i službeno nemaju playmakera na rosteru. Mikasanje rotacije (Harkless ne klupu, Oladipo unutra) tu ne pomaže. Praktički, jedino što im može pomoći su Marcus Smart ili Julius Randle (naravno, pod uvjetom da su barem Oladipo i Vučević budući startni materijal).

23. HAWKS 69.1

Tonu na ovim našim rankingsima i igraju sve gore, što je trend koji će se nastaviti dok se ne vrati Korver bez kojega očito ne mogu kreirati dovoljno prostora za nesmetanu pick & roll akciju, ali barem ih može veseliti što se problemi Netsa čine neriješivima – naime, Ferry je poslavši Johnsona u Brooklyn stekao pravo na zamjenu picka, što znači da Celticsi neće biti ti koji će profitirati od eventualnog kolapsa projekta Billya Kinga (slična situacija čeka i Nuggetse koji će poslati svoj pick u Orlando, ali će vjerojatno dobiti utješnu nagradu u vidu picka Knicksa koji bi također mogao biti lutrijski).

24. BOBCATS 68.7

Dio razloga za Gilchristove probleme sigurno leži i u fašističkom stopalu zbog kojega nema onu eksplozivnost u ulazima bez čega je doslovno neupotrebljiv u napadu. Koji je u ovom trenutku zasjeo na dno po šuterskoj učinkovitosti usprkos povratku Jeffersona tako da je njihova potreba očita - superstar na boku koji može zabiti tricu. Kako je izvjesno da Bullsi neće dobiti njihov top 10 zaštićen pick, uz malo sreće možda i riješe ovaj problem.

25. CELTICS 68.4

Definitivno im se isplati navijati za raspad i Netsa i Hawksa jer bi s dva lutrijska picka na ovom krcatom draftu dobrim dijelom riješili pitanje budućnosti.

26. SIXERS 67.3

A kad već spominjemo draft, momčad koja ipak ima najviše razloga za veselje su Sixersi. S ovogodišnjim ulovom (Carter-Williams i Noel) te s još dva rasna picka koji će im gotovo sigurno upasti u ruke (nema šanse da pored ovakvog Istoka Pelicansi budu među 5 najgorih), imaju jezgru koja obećava sjajnu budućnost. Gdje su sada one kritike na račun brutalnog rebuildinga kojim je Presti navodno doveo sam smisao NBA u pitanje - ne samo da su pokazali kako se u godinu dana može puno lakše izgraditi nove temelje ako potpuno srušiš stare, već su ostavili trag momčadi koja je u stanju igrati konkurentnu košarku, što im je malo tko mogao prognozirati s onakvim rosterom.

27. NETS 67.2

Vratio se Lopez, otpao je Pierce, ali pustimo na stranu ozljede, izgleda da je došlo i do druge najgore stvari koja se mogla dogoditi, a to je nezadovoljstvo igrača Kiddom. To znači da je sve što je moglo poći krivo – pošlo krivo, što samo dodaje još jedan argument na stranu onih koji se zalažu za potpuni rebuilding umjesto ovih faceliftinga (a posebice kada su ovako skupi). Mislim, više nije pitanje da li bi radije idućih 5 godina bili Netsi ili Sixersi, već što bi radije bili danas. Netsi, čak i ako se nekim čudom još jednom "obnove", uvijek ostaju na Williamsu i Lopezu kao temelju, a to obzirom na njihovu povijest ozljeda očito više nije garancija ničega. Da su kojim slučajem zadržali svoj pick, sutra su možda mogli dodati novog nositelja cijeloj priči, a ovako će se neuspjelim kockanjem možda okoristiti netko drugi. Uglavnom, nećemo se usrećiti gledajući ih kako igraju košarku dok su u ovakvom kontekstu razbijene kemije i stalnih ozljeda, ali svakako će biti zanimljivo pratiti kakvim će se sve trikovima služiti da se izvuku iz ovog dreka u kojega su se, uz dužno poštavanje nesretnim okolnostima, ipak ukopali vlastitom pohlepom i glupošću.

28. JAZZ 66.0

Marvin Williams konačno izgleda zdrav i spreman biti onaj solidan NBA igrač kakav je bio u Atlanti, Garrett je sposoban odraditi ulogu back-up playa na desetak minuta bez da se napad (i njegovo tijelo) raspadne, a Burke je legitimni NBA talent - više nego dovoljno da konačno igraju konkurentnu košarku. Da li je Burke novi Ty Lawson (teško) ili novi Isaiah Thomas (puno realnije) još je rano reći, ali činjenica je da su Jazzeri s njim u tri od pet utakmica koliko je startao išli preko 100, što im je pošlo za rukom tek jednom u prethodnih 14 dok je ulogu playa odrađivao razno razni biološki otpad. Pouka je uvijek ista – i tek prosječan NBA košarkaš u značajnoj roli je ogroman plus u odnosu na ispodprosječnog. O ostalim rupama na rosteru u ovoj fazi nema smisla ni pričati, neophodan im je još jedan swingman startne kvalitete, ali to će riješiti prije svega na draftu - za ovu sezonu će biti dovoljno da konačno dobiju Rusha.

29. CAVS 65.0

Koliko je tužno kada franšiza koja je u zadnje 3 sezone imala 4 top 5 izbora na draftu slavi jednu dobru partiju prepariranih Bynumovih koljena kao potencijalni znak spasa? Bynum im doduše definitivno treba ako misle složiti niz pobjeda i pokrenuti se s mjesta, ali više od svega im treba stabilnost na boku i barem jedan swingman startne NBA kvalitete. Obzirom da su na novom putu za visoki pick na stvarno bahatom draftu (a kada ga već stalno spominjem da ovako usput kažem kako nisam siguran da se među onim razvikanim imenima krije franšizni igrač - i Wiggins i Parker i Randle imaju itekakve felere - ali da postoji mogućnost da desetak i više pickova donese kvalitetne NBA startere je neosporno i zato je ovaj draft stvarno potencijalom jedan od najbogatijih ikada), možda se i mogu suzdržati od nepotrebnih tradeova, ali nema sumnje kako bi jedan Deng zaustavio padanje, ako bi Bullsi dobili nešto mladog talenta i prije svega priliku da se spuste ispod granice poreza na luksuz.

30. BUCKS 62.5

Knight je konačno u postavi, možda to donese dašak svježine, a možda ih samo ukopa u neplaniranom lovu na prvi pick, što bi bio peti put u povijesti da im se to dogodi, što bi ih pak činilo najsretnijom nesposobnom franšizom od kraja '60-ih do danas. Gledajući produkciju po pozicijama, pojačanje bi im dobro došlo na bilo kojoj od tri vanjske jer ni na jednoj nemaju legitimnog NBA startera. Problem je samo u tome što ponuditi - Ilyasova drugu sezonu za redom otvara lošim igrama koje onaj njegov ugovor čine tek još jednim albatrosom.

Filed under: bball 11 Comments
1Dec/1313

D FOR DECEPTION

Posted by Gee_Spot

Prošle sezone smo se prilikom analize o utjecaju određene pozicije na igru u obrani uvjerili kako playmakeri nisu pretjerano bitni za ukupnu kvalitetu defanzive. Drugim riječima, zaključili smo kako najbolji obrambeni play ne može garantirati sjajnu obranu ako nema stopere na perimetru i korektore iza leđa, odnosno kako i najveća igračka rupa može izgledati dobro ako na boku ima kombinaciju brzine i dužine s pravim centrom u sredini. Stoga me nedavno postavljeno pitanje o tome tko je najgori među najgorima natjeralo da pokušam pronaći odgovor na pitanje tko je najmanje loš obrambeni play u NBA?

Za ovu priliku smislio sam formulu koja će uključiti sve one poznate elemente koje koristim i u IOR izračunu kako bi obrani dao pažnju koju zaslužuje, ali uz određene dodatke. Pa tako uz protivnički PER učinak i +/- učinak obrane s igračem i bez njega, nešto veću pozornost dobivaju klasični pokazatelji obrambene kvalitete i atleticizma (koji je neophodan ako mislite čuvati najbrže i najeksplozivnije atlete u igri) poput ukradenih i blokada, a koristim i količinu poena po posjedu lopte koje određeni igrač dopušta u svim akcijama u kojima sudjeluje.

Svemu sam dao srednju vrijednost kako bi došao do koeficijenta s tim da individualne kategorije poput stop kvaliteta donose nešto više bodova od momčadski puno ovisnijeg +/- (nije svejedno kakvih ste postava dio), a posebice dopuštenih peona i protivničkog PER-a (koji uzimaju u obzir učinak vašeg konkurenta na poziciji, ali ne i to da je za njegovu dobru ili lošu igru zaslužno to što iza leđa imate ili nemate pravog centra, odnosno što ste sistemski možda više zaduženi za čuvanje određene zone ili ganjanje lopte nego 1 na 1 čuvanje direktnog protivnika).

U obzir samo uzeo samo 20 playeva koji su u trenutku kada sam se bacio na računanje imali 400 ili više odigranih minuta, od čega 45% ili više na poziciji playa. Iako ni ovo nije velik uzorak, sve ispod toga činilo mi se još manje uvjerljivim. Pa tako u izboru nema predstavnika sljedećih 10 franšiza:

- Miami (Chalmers praktički dijeli poziciju s Coleom, a ionako je više 3&D specijalac - s tim da D u njegovom slučaju doslovno znači samo presing, stil igre Heata kao stvoren je za njega - nego playmaker)

- Sacramento (podjela minuta između Vasqueza i Thomasa, jedan je više organizator, drugi strijelac, ali oba su prije svega back-up talenti)

- New York (Felton i Prigioni miksaju role, a uz to je Felton i propustio nekoliko utakmica zbog ozljede, što možda nije tragično kao ozljeda Chandlera, ali sigurno ne pomaže)

- Phoenix (Bledsoe nema dovoljno minuta, Dragić ima, ali ne u ulozi playa jer je dobar dio početka sezone dok su oba bila u komadu proveo u spot-up ulozi)

- Milwaukee (Knigth je tek zaigrao, a poziciju su do sada krpali Wolters, Neal i Ridnour, nijedan nema dovoljno minuta)

- Brooklyn (Williams polomljen, Livingston nedovoljno minuta)

- Boston (Crawford je nedvojbeni playmaker i igrač oko kojega se sve vrti, ali Bradley je proveo prvi dio sezone kao nominalni play te se i sada vodi kao startna jedinica iako većinu vremena igra bez lopte - ukratko, obojica imaju minute, ali kako je teško odrediti koliko je koji proveo u ulozi organizatora u oba smjera, morat ću ih preskočiti)

- Utah (iako im se GM ne preziva ni Romero ni Frankenstein, njihovi eksperimenti s ovom pozicijom do dolaska Burkea u rotaciju bili su urnebesni)

- Chicago (Hinrich nema dovoljno minuta na poziciji jer je igrao dosta bez lopte uz Rosea, a Rose nema dosta minuta, s tim da treba spomenuti jedan podatak koji jasno govori koliko se Rose mučio vratiti nakon ozljede - podatak da mu je atleticizam bio na razini jednog Johna Lucasa, odnosno da bi u ovom izboru za stop brojke dobio skoro duplo manje bodova od jednog Calderona, više je nego inidikativan)

- Oklahoma (Westbrook je za malo ostao kratak, a možda i bolje jer ni njegove stop brojke nisu sjajne - nisu ni grozne kao Roseove, ali kada jedan letač poput Westbrooka u 373 minute NBA akcije nema ni jednu jedinu blokadu, mislim da to jasno govori koliko bilo kakva operacija usporava igrača, posebice ako je poput Russa i Derricka ovisnik o fizikalijama i atleticizmu u igri)

Uglavnom, rezultati su ispali sasvim solidni i poprilično odgovaraju onome što poručuje i eye test, još uvijek najbolji pokazatelj obrambene kvaltiete, uz jednu malu napomenu – u ovako malom uzorku minuta, snaga rasporeda itekako je odigrala ulogu jer nije isto biti play na Istoku i igrati protiv najgorih napada lige (8 od 10 najgorih su s Istoka) ili onih na Zapadu (11 od 12 najboljih napada su na Zapadu, a ona teza da je tome tako zbog loših obrana ne drži vodu ovom prilikom - 4 od 10 najboljih obrana su također na Zapadu, što je obzirom na težinu rasporeda jasan dokaz koliko je ta konferencija dominantna i da je posebice ove sezone itekako bitno svu statistiku provući kroz prizmu snage konkurencije).

1.MICHAEL CARTER-WILLIAMS (SIXERS) 22.2

Tako mlad, a tako poseban. MCW, a to potvrđuje i ovaj izbor, posjeduje jedinstvenu kvalitetu koja će Sixersima u godinama koje dolaze omogućiti slaganje fenomenalne obrane – tip je u stanju sam usporiti protivnički napad idealnom kombinacijom atleticizma i fizikalija. Zaboravimo na scenarij njega, Noela pod košem i Wigginsa na bokovima, čak i da Noel bude nova centarska žrtva prokletstva ozljeda i da ne dobiju klasu kao Wiggins na draftu, samo MCW će biti dovoljan za prosječnu NBA obranu. Kada to imate na poziciji koja je doslovno nebitna za barem 25 od 30 franšiza, onda znate da imate nešto posebno.

2.KEMBA WALKER (BOBCATS) 18.7

Ovo je malo iznenađenje, posebice obzirom na to da Kemba nema fizikalije za dominaciju nad protivnikom, ali njegove atletske brojke su vrhunske, kao i učinak na obranu koja je dobrim dijelom izgrađena na njegovim presing kvalitetama. Iznenadilo bi me da ovdje ostane do kraja godine baš zbog spomenutog manjka visine i snage, ali Kemba je fajter koji se idealno uklapa u odgovorni pristup novog trenera, tu nema dvojbe.

3.RICKY RUBIO (WOLVES) 18.6

Za njega vrijedi dobar dio onoga što smo rekli za Williamsa - iako nije mismatch takve razine koji može utjecati na smjer franšize, njegova kombinacija glave, fizikalija i atleticizma čine ga plusom na poziciji koja pluseve ne poznaje u ovom dijelu igre. Ima sve, IQ, dužinu, brzinu i volju kojom u ovom obrambenom dijelu imponira još od tinejđerskih dana. To što je svoj stil tako uspješno preslikao u NBA stvarno je za svaku pohvalu – zanemarimo na trenutak to što ne može zabiti koš i što je isti igrač kao i sa 16 godina, divimo se onome što jeste, general na parketu u oba smjera. Po mom osobnom sudu, trenutno jedini igrač uz Williamsa koji igrom na perimetru drži kompletnu obranu svoje momčadi.

4.CHRIS PAUL (CLIPPERS) 18.4

Minijaturan, ali jak kao bik i vlasnik izuzetnog obrambenog IQ-a što mu omogućuje da bude jedini običan čovjek na poziciji za kojega smo gotovo sigurni da može odraditi posao. Naime, za Kembu sam i dalje skeptičan obzirom na sitan uzorak, ali to da je CP3 odmah iza MCW-a i Rubia kao predvodnik skupine koja uspijeva biti korisna s tijelima smrtnika, to nije čudo.

5.KYLE LOWRY (RAPTORS) 15.8

Kao i Kemba okoristio se snagom rasporeda, ali nema sumnje kako je u pitanju kompletan igrač kojem je najveći problem ćudljiva priroda i sklonost ozljedama – da je to u redu, nema razloga da ne bude top 10 play u ligi obzirom na all-round kvalitete i činjenicu da je dobar u baš svemu.

6.JOHN WALL (WIZARDS) 14.9

Nije elitan, ali vjerojatno bi bio da mu je više stalo i da je u rukama boljeg trenera jer ima sve potrebne fizikalije i atleticizam da bude predvodnik i na ovom dijelu parketa.

7. STEPH CURRY (WARRIORS) 12.8

Jackson ga čuva maksimalno stavljajući ga uglavnom na sporije bekove, ali dvije stvari mu se ne mogu osporiti – uvijek se trudi i ima sasvim solidne fizikalije zbog kojih ga se može koristiti na obje bekovske pozicije (vlada dojam, valjda zbog gležnjeva, da je Curry slabašan atleta, ali kombinacija dužine i brzine više je nego dovoljna za solidnu ulogu u zoni).

8.PATRICK BEVERLEY (ROCKETS) 11.4

Energičan presing igrač, idealan za rolu 3&D popune petorke ovih novih Rocketsa.

9.MIKE CONLEY (GRIZZLIES) 11.2

Najveće razočaranje na ovom popisu – dio problema leži u očajnom ulasku u sezonu Memphisa, ali dio je krivice i na njegovom pristupu u kojem više nema one obrambene ozbiljnosti već se više koncentrira na frizuru i napadačku briljantnost. Opet, čak i u takvom kontekstu stop brojke su mu sasvim solidne, što jasno pokazuje da je riječ o izuzetnom terijeru i majstoru presinga.

10.JRUE HOLIDAY (PELICANS) 11.2

Solidan u svemu, gospodin prosjek, iako ima fizikalije i za puno više na ovom dijelu parketa.

11.GEORGE HILL (PACERS),9.5

Da nije ozljede kuka, sigurno bi bio u top 7 zbog kombinacije fizikalija i obrane koju ima iza leđa.

12.TONY PARKER (SPURS) 8.9

Nema sumnje kako profitira od sistema jer ima veteranske stop učinke (praktički, Popovich mu je stvorio takav kontekst da doslovno svu energiju može čuvati za napad, u obrani ga skrivaju od bilo kakve odgovornosti). Pokušajte ga zamisliti na mjestu Walkera u Bobcatsima.

13.JEFF TEAGUE (HAWKS) 8.8

Perolaka kategorija beka, nema fizikalije za išta više od presing igre.

14.BRANDON JENNINGS (PISTONS) 7.0

Klasična presing opcija, ništa manje ni više. Obzirom da je perolaka kategorija u svijetu kojim dominiraju divovi, nema mu se što zamjeriti.

15.TY LAWSON (NUGGETS) 6.9

Minijaturan play koji igra samo u jednom smjeru, nema u tome ništa loše dok god je napadački iznad Felton linije - za sada igra košarku života, posebice u ovoj više razigravačkoj ulozi.

16.DAMIAN LILLARD (BLAZERS) 5.6

Lillard nije vrhunski atleta, ali kao što igre Blazersa pokazuju, to je potpuno nebitno dok god ima boljih opcija u oba smjera iza kojih se može sakriti. Kao i još jedan mladi igrač na ovom popisu koji se našao dva mjesta iza njega, igrač isključivo finese oko kojega nije lako složiti momčad, a posebice je to nemoguće u defanzivi.

16.JOSE CALDERON (MAVS) 5.6

Calderon nema noge i atleticizam mu je ispod razine NBA startera, ali ima fizikalije i zna igrati timsku obranu. Problem je što čak i u brižljivo konstruiranoj zoni kao što je ova Carlisleova njegova sporost stavlja pretežak teret na leđa zadnjoj liniji koju Dallas gotovo da i nema.

18.KYRIE IRVING (CAVS) 5.4

Treba li išta dodati? Kyrie je totalna finesa, kako u napadu, tako i u obrani, a njegove stop brojke jasno govore kako mu nije trebalo maskirati se u Uncle Drewa jer ionako igra obranu kao penzić.

19.JAMEER NELSON (MAGIC) 4.6

Cijela njegova karijera je jedno veliko nadmašeno očekivanje – ratnik od prvog do zadnjeg dana usprkos manju centimetara, pa tako i sada kada se gotovo više ne može lateralno kretati.

20.STEVE BLAKE (LAKERS) 3.6

Dobri stari fajter nije ni trebao biti u ovom izboru, ali, obzirom da je nešto žilaviji od onog drugog Stevea, završio je (očekivano) na zadnjem mjestu. I nije se osramotio - majstor borilačkih vještina i žilavi starac nadmašio je stop brojkama čak i jednog puno mlađeg Lillarda.

Filed under: bball 13 Comments