ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

31Jan/1415

THE RANKINGS, WEEK 13.

Posted by Gee_Spot

Više od pola sezone je iza nas, pred nama je all-star vikend nakon kojega kreće finalno brušenje forme za playoff i već imamo dovoljno informacija za složiti poprilično čvrste stavove oko kvalitete svih 30 momčadi. Jedan od njih je da u gornji dom izazivača i kvazi-izazivača (ovi potonji su momčadi koje par poteza i nešto iskustva dijeli od priključenja vrhu) spadaju dvije najbolje momčadi Istoka i prvih 5 momčadi na Zapadu, što potvrđuju i gole činjenice obzirom da se redom radi o franšizama koje su učinkom debelo preko 60%, dakle gotovo sigurno idu preko 50 pobjeda u sezoni, što je povijesno gledano granica koja razlikuje ozbiljne playoff sudionike od prolaznika.

Današnja tema dana bavi se upravo takvim momčadima, odnosno njihovim međusobnim scoreom koji bi po logici stvari trebao biti bolji pokazatelj budućih uspjeha od ukupnog. Naravno, ništa nije sigurno u ovakvoj ligi u kojoj tijekom regularne sezone pristup u obrani i koncentracija u napadu često čine veću razliku između pobjede i poraza od razine talenta i kvalitete izvedbe, ali svakako ćemo dobiti zanimljiv prikaz trenutnih odnosa u jednoj sezoni koja svakim danom, pa čak i u ovo mrtvo doba, postaje sve zanimljivija.

S tim da sam učinio jednu iznimku i uz top 7 ekipa koje su zaslužile ući u ovakav pregled sam ubacio i Warriorse, koji su također bili na putu prema sezoni od 50+ pobjeda prije nego su izgubili 4 od 5 utakmica na domaćem parketu i tako pali ispod Sunsa koji pak sasvim mirno plove i bez Bledsoea. Njih i ostatak bratije koja se bori za playoff na Zapadu, a sve redom momčadi koji bi u jednoj drugačije posloženoj ligi bili sudionici doigravanja, također ćemo spomenuti na kraju u sličnom kontekstu.

THE POWER POWER RANKINGS:

THUNDER 11-4, 73% (78% uspješnosti ukupno)

BLAZERS 8-5, 62% (72% uspješnosti ukupno)

PACERS 6-3, 67% (80% ukupno)

HEAT 4-2, 67% (71% ukupno)

ROCKETS 7-6, 54% (65% ukupno)

CLIPPERS 5-7, 42% (69% ukupno)

WARRIORS 4-9, 31% (59% ukupno)

SPURS 3-10, 23% (72% ukupno)

Na prvi pogled je očito da je Thunder klasa za sebe. Iako su s ovih 15 utakmica imali uvjerljivo najteži raspored od svih, isto tako imaju i uvjerljivo najbolji score u međusobnim dvobojima. I to usprkos tome što su veći dio sezone ili bez Westbrooka ili s Westbrookom na 60-70%. Durant izgleda kao čovjek koji je dosegao svoj plafon i potpuno sazrio kao igrač, imaju sjajnu klupu i izuzetno balansiranu obranu i u ovom trenutku čini se da je Zapad njihov da ga izgube.

Nadahnuće Blazersa je potvrđeno i ovim scoreom. Istina, imaju 1-3 u siječnju, ali to definitivno nije razlog za paniku obzirom na brutalnu težinu rasporeda u ovom periodu. Mislim, Heat u cijeloj godini nije imao toliko teških utakmica koliko oni u mjesec dana, a to je vidljivo i na broju utakmica odigranih protiv top 8 ekipa - postotci Miamia i Indiane su šampionski, ali uzorak je neusporedivo manji, posebice u slučaju Heata koji je do sada imao uvjerljivo najlakši raspored od svih uključenih momčadi.

Rocketsi i ovdje pokazuju da su na pravom putu, s više nego respektabilnim polovičnim učinkom usprkos problemima s ozljedama i dubinom, Clippersi su također taj jedan korak ili dva udaljeni od role ozbiljnog izazivača (gubitak Paula nije utjecao na ovaj rezultat jer su stvarno imali više nego povoljan raspored bez njega uz dva poraza na gostovanjima protiv Spursa i Pacersa koja bi teško drugačije završila i s Paulom za komandama), a praktički jedina razočaranja su Warriorsi i Spursi.

Golden State nema dubinu, izgubili su dosta Iggyevom ozljedom i očito nemaju roster s kojim mogu konkurirati teškašima, a Spursi su možda najveća prevara lige u ovom trenutku. Jedno je čuvati energiju za playoff, a nešto sasvim drugo iskazivati apsolutnu nemoć u sudarima s talentiranijim ekipama (primjera radi, prošle sezone su u sudarima s lanjskim top 8 momčadima također bili negativni, ali 10-12 definitivno bolje zvuči od trenutnog scorea, mislim imali su manje poraza cijelu godinu nego u ovom trenutku na pola sezone). Ono, nikada ne treba podcijeniti srce prvaka, ali ne treba precijeniti ni noge prvaka koje su već prije tri sezone počele pokazivati ozbiljne znakove usporavanja.

Sada nam ostaje još baciti pogled na pet momčadi koje su u trci za playoff i njihov omjer protiv top 8 klase:

SUNS 6-6, 50% (60% ukupno)

GRIZZLIES 7-9, 44% (55% ukupno)

MAVS 4-10, 29% (55% ukupno)

NUGGETS 3-9, 25% (50% ukupno)

WOLVES 3-12, 20% (51% ukupno)

Sunsi i Grizliji definitivno odskaču u ovoj skupini kao potencijalne nagazne mine (rezultat Memphisa još je impresivniji kad uzmemo u obzir da su veći dio sezone igrali bez Gasola), a Dallas, Denver i Minnesota klasične su momčadi koje bi u prvoj rundi poslužile kao topovsko meso. Drugim riječima, playoff na Zapadu bi uz malo sreće već od prvog kruga mogao biti praznik košarke (tipa, nije nemoguće zamisliti još jedan obračun Spursa i Grizlija u kojem je sve moguće, s tim da Memphis zbog unutarnje linije ionako nitko ne želi u prvom krugu).

POWER RANKINGS

01. PACERS 79.4

Čak i njihova zdrava petorka uz podršku nikad dublje klupe pati na turneji po Zapadu – odigrali su 5 utakmica u 8 dana (4 u 6 prije nego su dobili tri dana odmora nakon kojih su se poigrali s Lakersima) i pošteno dobili po turu od Sunsa i Nuggetsa. Dakle, ni oni usprkos svoj motivaciji ne mogu odigrati regularnu sezonu bez "kriznih" trenutaka koji su se u ovom periodu prvenstveno očitovali kroz igru klupe (koja u klasičnoj NBA maniri nije u stanju odigrati jednaku dobru košarku na gostovanjima, što je i razlog zašto Pacersi imaju samo 1 poraz doma, a 8 na strani) i popuštanje u obrani koja je na ovih 5 utakmica po Zapadu primila 106.2 koša na 100 posjeda, što je skoro 10 poena slabiji učinak od prosječnih 96.3 s kojima dominiraju na listi najboljih obrana.

02. THUNDER 78.7

Durantov povijesni mjesec ne treba posebno secirati, ako ne pratite što se događa i niste upoznati s njegovim ostvarenjima onda, žao mi je, niste fan NBA košarke (šuterski najboljih mjesec dana u povijesti NBA zbog lakoće kojom čovjek poteže i zabija trice i uopće skok-šut preko ruke, a o all-round kvalitetama, zrelosti i košarkaškom IQ-u kojega pokazuje u biranju akcije da ne pričam, takva kombinacija potrošnje i učinka na ovolikom broju utakmica trebala bi biti rezervirana samo za NBA2K), ali definitivno se vrijedi zadržati na načinu kojim su dobili Heat.

Nakon početnih 5 minuta u kojima se činilo da gledamo klasičnu utakmicu u kojoj Heat lakoćom dolazi do pobjede, sedme u nizu rivalstva koje to nije (a ne može biti kada jedna momčad dvije godine dominira nad drugom), Scott Brooks je konačno izvukao glavu iz guzice i napravio ono što ga svaki jebeni bloger i kvazi-analitičar moli već godinama – maknuo Perkinsa s parketa.

OKC je s -13 u tom trenutku došao na +17 na kraju utakmice, dakle napravili su praktički 30 razlike u 43 minute. I nije stvar samo u tome da je njihova niska postava puno bolja opcija za napasti i braniti Heat koji je sinoć svoju formulu širenja reketa pokušao dovesti do ekstrema s napadima koji su počinjali s doslovno svih 5 igrača na perimetru, već je ova njihova rotacija jednostavno brža, skočnija i – mlađa.

Wade, Allen i Battier su izgledali kao Maksimilijan, Aksentije i Milutin, dok su na drugoj strani Lamb, Jones i Ibaka bili nabrijani kao Mirko. Taj nesrazmjer u energetskom dojmu bio je sličan onome što smo gledali prije dvije godine kada su KD i Russ na putu do Finala u prašini ostavili Lakerse i Spurse, dokazavši da mladost i nesputana energija mogu nadoknaditi sve taktičke slabosti.

Sad, da li je Heat u takvoj fazi u kojoj im možemo zalijepiti etiketu staraca, to ćemo sa sigurnošću znati tek ako ih mlađahni Pacersi ili Thunder skinu s trona. Ono što pak sa sigurnošću možemo reći je da je OKC (Durant) na vrhuncu svojih moći i da bi ovo mogla biti njihova godina. I onda još njih nekoliko nakon ove.

Naravno, sve to ovisi o Russovoj formi nakon povratka – kao što se sinoć dalo vidjeti, Jackson ne može kontrolirati loptu i ritam u ovakvim utakmicama, samim time ni previše pomoći Durantu. A Westbrook je upravo tu bitan, ako ništa drugo radi tranzicije i iznuđivanja slobodnih bacanja (bez njega u postavi učinak Oklahome s linije drastično pada, samo u ovom zadnjem periodu srušili su ukupni učinak u sezoni s linije za 2%).

03. CLIPPERS 78.4

Nema Paula, nema problema, a dobar dio krivice za to nije samo dubina na vanjskim pozicijama, već i povratak Redicka koji je samo nastavio tamo gdje je stao prije ozljede. Čovjek trpa i trpa, ali ne na način klasičnog ispušnog ventila u korneru koji živi od drugih, već kao bitan dio napada za kojega i kroz kojega se vrte akcije. Ukratko, čovjek igra kao rasna treća opcija i time rješava jedan bitan dio jednadžbe.

Definitivno treba spomenuti i napredak Jordana iz utakmice u utakmicu – izgleda da će Doc od njega napraviti igrača sposobnog opravdati ugovor što je također bitan detalj u slaganju potencijalnog šampionskog rostera. Skakačka dominacija je vanserijska, ali primjetan je obrambeni napredak doslovno iz utakmice u utakmicu – i dalje previše pliva na perimetru, za što je doduše više kriv sistem nego on sam, ali barem solidno čuva obruč (daleko je to još uvijek od vrhunske klase, ali puno bolje nego prije npr. 2 mjeseca).

Jedan zanimljiv podatak – od 10 najčešće korištenih postava, svih 10 uključuje i Griffina i Jordana. Toliko o tome koliko im nije potrebno pojačanje pod košem. Već jučer. Što se trojke tiče, ovu godinu će izdržati s Barnesom i Dudleyem, a na ljeto će ionako potpisati Piercea.

04. SPURS 77.1

Kao da opjevani porazi od svakog kvalitetnog protivnika nisu dovoljni, sada su istovremeno ostali bez tri startera i najboljeg igrača ove sezone na nekoliko tjedana. I dok Parker, Mills i Belinelli mogu nekako sakriti gubitak Manua, za obranu u kojoj su Green, Leonard i Splitter bili ključni igrači uz Duncana nema spasa. Diaw će još nekako i zakrpati sredinu, ali bez dužine i atleticizma na bokovima čak ni Pop neće moći ništa smisliti.

05. BLAZERS 76.8

8 utakmica u 11 dana, uz sudare sa Spursima, Mavsima, Rocketsima, Thunderom, Warriorsima, Nuggetsima, Grizzliesima i Wolvesima – 4-4 u ovakvoj situaciji ne da nisu pokazatelj početka kraja, već da se neviđena žilavost nastavlja. Mislim, nakon svega ovoga sve što imaju za prijaviti su ozljeđeni prst i stopalo Batuma kojega ni sve to nije spriječilo da zabilježi 46. start u sezoni, što je ujedno bio i 46. put da su Blazersi ove sezone istrčali u istoj postavi, što je u ovom trenutku jedinstven slučaj u NBA.

06. HEAT 76.4

Već smo istaknuli trenutnu umrtvljenost pojedinaca, ali ništa manja briga nije ni nevjerojatna količina lopti koju gube u zadnje vrijeme (20 protiv Oklahome) čime potpuno anuliraju svoju najveću snagu, ukradene lopte. Za neku drugu momčad to možda ne bi bio veliki problem, ali Heat živi od generiranja kontri i razlike u broju posjeda jer svojim stalnim rotiranjem kojim žele sakriti manjak centra često otvaraju kvalitetne prilike za šut protivnicima. Koji protiv njih gađaju efektivno 52% uz gomilu trica, što je rezultat ravan takvim defanzivnim velesilama kao što su Sixersi ili Knicksi. Ukratko, sve što inače dobiju sjajnom obranom na lopti u ovom trenutku gube bacanjem posjeda u bunar i tu počinje velik dio njihovih trenutnih problema.

07. ROCKETS 76.2

Od Beverleyeva povratka imaju 4-2 uz pobjede nad Blazersima, Spursima, Mavsima i, što je u njihovom slučaju najvažnije, Kingsima (koje su konačno dobili u trećem pokušaju). Conley ga je doduše ubio u dva sudara protiv Memphisa koji su rezultirali porazima, ali neosporan je njegov utjecaj na balans obrane i napada, posebice u situaciji kada je Harden propustio zadnje dvije utakmice (obje pobjede).

Dwight je u te dvije utakmice gađao slobodna 22-36, a još je bolja vijest povratak Parsonsa u vrhunsku formu okrunjen s 10 trica u drugom poluvremenu poraza protiv Memphisa, još jednoj partiji koja je obilježila ludi NBA tjedan.

08. WARRIORS 76.1

Spomenuli smo 4 poraza doma u zadnjih 5 utakmica, uglavnom loš niz košarke koji ih je bacio do 15. mjesta po napadačkom učinku. Ovisnost o šutu donosi toplo-hladne rezultate ovisno o tome kakvu večer imaju Curry i Thompson, Bogut je na limitiranim minutama, Lee se smirio, a Iggy je još usporen posljedicama pauze – sve je to razumljivo, ali dobar dio toga mogla je maskirati klupa. Da postoji – Barnes je u zadnjih deset utakmica na 15-51 iz igre (29%) čime je praktički postao najveći protivnik svojoj momčadi u ovom periodu.

09. WOLVES 75.5

Ne samo da su dobili prvu clutch (s razlikom manjom od 5 poena) utakmicu ove sezone nakon 10 poraza pobijedivši Warriorse, već su dobili i prvi ubačaj iz igre Rubia u zadnjoj četvrtini u zadnjih mjesec i pol dana (da, dobro ste pročitali, čovjek nije zabio iz igre u zadnjih 12 minuta 19 utakmica za redom). Taj ubačaj ujedno je bio i prvi njegov uopće ove sezone u spomenutim gustim završnicama.

10. SUNS 75.1

Nema Bledsoea, nema problema. Dobili su 5 od zadnjih 6, lakoćom se obračunali na tri gostovanja protiv krame Istoka i usput skinuli skalp Pacersima u svojoj dvorani na impresivan način (+24). Druge postave s Barbosom bile su posebice impresivne u ovom periodu, a sam Leandro je u 6 utakmica ostvario plus/minus učinak od +57.

11. RAPTORS 74.8

The Terrence Ross Game (10 trica i apsolutno katastrofalna partija u obrani) i The DeMarr DeRozan Week (rešetanje Mavsa uz šetanje kroz reket za 40 poena uz 68% šuta su začin sjajnog perioda all-round igre) jasno su pokazali zašto je za Raptorse najpametnije ne raditi ništa do kraja sezone jer su sve već napravili. Rossova eksplozija je valjda zaustavila smiješne glasine o zamjeni s Orlandom za Afflala, a DeRozan se konačno pretvara u igrača kakvog su Raptorsi zamišljali kada su ga birali u lutriji. Dodaj sve boljeg Valanciunasa i ispada kako Toronto ima izuzetnu mladu jezgru s potencijalno ubojitim dvojcem na boku sposobnim igrati u oba smjera koja bi se na Istoku mogla pozicionirati kao playoff momčad na duži niz godina.

Praktički, ako im je slaganje momčadi po uzoru na Pacerse ideal kojem teže, mogu biti zadovoljni jer već imaju light verziju takve petorke, s dva idealna moderna swingmana, pick & pop fajterom na četvorci i pravom peticom. I boljim playmakerom, što jasno poručuje da su Raptorsi tu da ostanu. I to prije svega zbog kvalitetnih izbora na draftu. Koje je, ironično, odradio čovjek kojega su otjerali jer im je usput upropastio salary cap – da nije bilo flopa s Bargnaniem, Colangelo bi mogao biti više nego ponosan na svoju evaluaciju talenta.

12. GRIZZLIES 74.6

Dobili su 9 od 10, oživili Z-Boa, lansirali Conleya i sve to dok paralelno vraćaju Gasola u formu doziranjem minuta. Neki dan smo pričali koliko je bitnu ulogu u renesansi igrala klupa, točnije Johnson i Lee (s tim da Lee ima score 8 od 9 kao starter), a još je važnije spomenuti da konačno igraju obranu – u 7 od 8 zadnjih utakmica zadržali su protivnike na 90 ili manje poena uz primljenih samo 96.1 poena na 100 posjeda što je rang Pacersa i jasan znak da nisu zaboravili na ono što ih čini posebnima.

13. MAVS 74.2

Odigrali su rekordnih 16 utakmica u 29 dana siječnja (tri back-to-backa), što praktički znači da nisu imali rupu od dva dana odmora sve do srijede. Gadan raspored ostavio je traga, posebice na obrani koja je u zadnja dva tjedna primila 129, 127 i 117 koševa od Clippersa, Blazersa i Rocketsa. Nije sramota, posebice ne u kontekstu ovakvog raubanja, ali ih definitivno stavlja na mjesto, odnosno učvrščuje uvjerenje da je njihov plafon ispadanje u prvom krugu playoffa.

14. NUGGETS 74.0

Nakon 5 pobjeda za redom opet su pali u rupu, izgubili su 5 od 8 i pri tome ostali bez Lawsona i Robinsona zbog ozljeda ramena i koljena. Na prvu ne izgleda da se radi o ozbiljnim ozljedama, ali svaka utakmica bez dva ključna beka je kritična u pokušajima da se održe u lovu na playoff. Shaw je taman pronašao idealnu rotaciju, sada će opet morati posezati više nego bi želio za klupom na kojoj se Mozgov u zadnjih mjesec dana nametnuo kao ključan čovjek s 11 koševa i 6 skokova u prosjeku i nemjerljivim utjecajem na igru u oba smjera (bolji su za 20 poena kada je on na parketu a Hickson na klupi).

15. HAWKS 73.9

Imaju 5-7 u siječnju, još uvijek dovoljno za pozitivan score na Istoku, a iz ritma ih nisu izbacile ni ozljede
Teaguea i Antića – Ayon i Mack su bili dovoljni za borbu s Oklahomom do zadnjih sekunda prije nego ih je Durant hladnokrvno smirio u završnici. Kada to dodamo pobjedama doma nad Pacersima i Heatom (dvije od onih 5), jasno je kako su usprkos svemu i dalje itekako u playoffu.

16. BULLS 73.8

Momčad s najlakšim rasporedom do sada u ligi (drugim riječima, igrali su protiv manje ozbiljnih ekipa od Heata) i koja je upravo imala čast otvoriti turneju po Zapadu pobjedom nad desetkovanim Spursima nakon čega ih čeka još 5 gostovanja u 11 dana što u NBA dođe poput ljetovanja. Imaju 5 pobjeda u zadnjih 7 utakmica, niz kojim su potvrdili kako nema šanse da gube od Sixersa, Cavsa, Bobcatsa i Lakersa ovog svijeta. Dok imaju drugu obranu lige i Noaha, Gibsona i Butlera u komadu polovičan učinak im ne gine (ova trojica zaustavili bi valjda i Duranta), samim time i playoff pozicija, usprkos i dalje slabašnom napadu koji je u siječnju malo živnuo – nakon što su prvu trećinu godine zabijali 1.01 poen po posjedu, digli su se na 1.06, što bi razvučeno na cijelu sezonu bilo dovoljno za skok s 26. mjesta na 16. i to sve zahvaljujući odličnom šuterskom nizu Augustina i sve boljoj formi Noaha (DJ je zabio 32 trice u zadnjih 9 utakmica, u istom periodu Joakim je imao 53 asista, a njihov visoki pick & roll postao je osnovna akcija u napadu).

17. PELICANS 73.7

Nakon 8 poraza za redom koji su im uništili svaku nadu za playoffom, trgnuli su se dobivši 4 od 6. Jedini je problem što su 3 od te 4 pobjede ostvarili protiv Detroita, Clevelanda i Orlanda, dakle dvije momčadi u totalnom rasulu i treće koja se već fokusirala na lov lutrijskih loptica. Inače, nije zgorega spomenuti da je Davis u dvije ovogodišnje utakmice protiv Orlanda ostvario 48 poena, 36 skokova i 10 blokada.

18. WIZARDS 73.6

Nikako da preskoče 50% učinka, već 6 puta ove sezone bili su na 50-50, ali nikada pozitivni. Ipak, 2-2 na mini-turneji po Zapadu s pobjedama nad Warriorsima i Sunsima jasan su znak da je potencijal tu i da bi konačno morali preći magičnu granicu. Problem je jedino što će morati pričekati još neko vrijeme iako ih čeka niz od 5 utakmica u vlastitoj dvorani – em tri od njih igraju protiv Blazersa, Thundera i Spursa (koji možda nisu opasni u ovom trenutku, ali opasno je kada se radi o trećoj velikoj utakmici u 5 dana), em im je score doma 10-11 (što hoće reći da su trenutno bolji u gostima s 12-12).

19. BOBCATS 73.2

Imaju 28. obranu lige u siječnju što je rezultiralo ukupnim padom na šesto mjesto po učinku u defanzivi. Ipak, imaju pristojnih 5-5 u zadnjih 10 utakmica zbog odličnih napadačkih igara Jeffersona i McRobertsa, što je dobar znak da bi kompletiranjem postave i povratkom MKG-a i Kembe možda mogli zadržati trenutnu osmu poziciju do kraja. Ili možda neće obzirom da ih čeka brutalan mjesec i niz od 14 utakmica od čega čak 10 protiv playoff momčadi.

20. PISTONS 72.9

U najavi sezone Pistonsa kao potencijalni problem spominjao sam kako bi Mo Cheeks mogao biti krivi stručnjak za Detroit jer Pistonsima treba taktičar koji može prisutni talent posložiti u prosječnu NBA obranu, a Cheeks, iako stvarno nije imao prilike trenirati ozbiljne rostere zaglavivši uglavnom u nekim mediokritetskim momčadima koje su se nalazile između neba i zemlje, nikada nije pokazao da zna složiti kvalitetnu defanzivnu postavu. I to se pokazalo točnim, a i sve jasnije je i zašto - Cheeks kao bivši rasni NBA playmaker nema pojma kako postaviti igru da bi izvukao maksimum iz visokih igrača, a ironija cijele situacije je da je dobio na raspolaganje roster na kojem su visoki igrači po defaultu nositelji.

I dok je Cheeksov ugovor neopisiva katastrofa, još veći šok mi je neučinkovitost Brandona Jenningsa. Ok, ovo glupo zvuči, BJ i neučinkovitost idu jedno s drugim, ali sve što je u ovoj situaciji trebalo je imati playa koji može igrati pick & roll i u stanju je spustiti loptu na blok nekome od visokih te vrtiti napad preko njih dok se oslobađa kroz blok u spot up situaciji. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će itko dopustiti Jenningsu da preuzme kontrolu i igra 1 na 5. Ali. Što zbog spomenute Cheeksova nesposobnosti da posloži opcije, što zbog urođenog haklerskog gena Jenningsa, ne da nemamo organizirane napade, već imamo situaciju da ovaj poteže gomilu lopti iz driblinga, u rangu jednog Currya (nemojmo sad o tome da i Steph pretjeruje u takvim šutevima obzirom na talent koji ga okružuje) i zuji uokolo s loptom 20 sekundi u rukama dok ga visoki gledaju i misle se da koji kurac se ovdje događa.

Ukratko, kad bolje pogledamo, ispada da je potpis Smitha najmanji problem kojega je ovo ljeto Dumars napravio jer to je barem situacija koja se da popraviti tako što ćete Smitha koristiti kao četvorku. Ali, istovremeno dovesti krivog trenera i krivog playmakera čije mane je gotovo nemoguće ispraviti jednom rošadom, još su veći prekršaji pored kojih postaje nemoguće ignorirati nesposobnost Joea Dumarsa. Dokle će se taj čovjek švercati na osnovu dobrog posla kojega su obavili Rick Carlisle i Larry Brown (koji je, dodajmo i to, inzistirao na dovođenju Sheeda Wallacea koji će godinama prije Gasolova dolaska u Lakerse biti simbol za trade koji ekspresno stvara prvaka), odnosno dokle će biti zadužen za smjer biznisa teškog stotine milijuna, ostaje nejasno, ali svakim danom je sve očitije kako je nogu trebao dobiti odavno, točnije onog lijepog dana kada je pomislio da je super stvar potrošiti salary cap na granični startni talent poput Gordona i Villanueve.

I da, jedina momčad s gorom koš razlikom u zadnjih mjesec dana su Bucksi.

21. KINGS 72.6

Ostali su bez Gaya i Cousinsa u prvih 10 minuta utakmice protiv Rocketsa (vjerojatno bi ih dobili da se to nije dogodilo obzirom na 2-0 i +19 iz prva dva sudara), što je dovelo do 5 poraza za redom. Ali, ne bez borbe, zamalo su dobili Pacerse fantastičnom partijom Thorntona koji je u jednu večer skoro zabio više (42 poena) nego u prethodnih 10 zajedno (45).

22. KNICKS 72.2

Nakon 5 poraza za redom kojima su (opet) dodirnuli dno, spojili su tri uvjerljive pobjede. Doduše, radi se o gaženju Bobcatsa, Lakersa i Celticsa, ali više je tu razloga za zadovoljstvo. Prvi je još bolja igra Anthonya koji je s 62 poena postao rekorder Madisona i novi omiljeni sin New Yorka koji možda nikada neće zasjeniti Fraziera, Reeda i ostatak šampionske generacije, ali je definitivno na putu da preskoči Bernarda Kinga u srcima navijača. Nakon ovoga i izjave supruge o tome da ostaju u New Yorku, teško je zamisliti da će ovo ljeto izaći na tržnicu, a uostalom Knicksi već za 2 godine mogu opet pokušati slagati novu momčad za lov na naslov oko njega što uopće nije loše. Dok se ne sjetiš da su u pitanju Knicksi.

Drugi je buđenje Raymonda Feltona koji konačno podsjeća na onog prosječnog košarkaša na kojega nas je navikao, a treći da su po drugi put u mjesec dana spojili tri pobjede za redom u svojoj dvorani u kojoj usprkos tome trenutno imaju katastrofalnih 10-15.

23. NETS 72.1

Osim Teletovićevih 24 poena u drugoj četvrtini protiv Dallasa, treba istaknuti kako su Netsi dobili 10 od zadnjih 12 čime su zauzeli playoff mjesto na Istoku i odjednom su samo tri utakmice ispod 50%. Zanimljivo da su jedina dva poraza zaradili od Raptorsa, kao i da primaju skoro 10 koševa manje nego prije prebacivanja na nisku postavu. Sada slijedi novi test za njihovu agresivnu obranu s gomilom preuzimanja koja koristi 10 igrača za presing (u ovom nizu utakmica nitko nije igrao više od 30 minuta u prosjeku što jasno ukazuje da Kidd igra na kartu energije), 16 utakmica u mjesec dana uz 9 gostovanja. Ostanu li na sličnom učinku, zadnjih 25 utakmica sezone bit će laganica kojom će potvrditi mjesto u playoffu.

24. CAVS 69.9

Opet su pali u rupu izgubivši 4 od 5, s tim da u sezoni imaju samo 4 pobjede protiv trenutnih playoff ekipa u obje konferencije, što jasno govori da im neće biti lako uhvatiti doigravanje. Nikada nije dobro kada trener i GM prozivaju igrače na pressicama, pogotovo ne kada je situacija u svlačionici ionako već nikakva. Već su počele i priče o Irvingu kao razmaženoj zvijezdi (ispod glasa se govorilo kako je kriv za odlazak Scotta, krivi ga se za guranje Waitersa u stranu, a sada i za ignoriranje Browna) što je možda i istina, a možda i nije.

Ono što definitivno znamo je da Irving igra ispod razine ne samo all-star igrača, već i onoga što je prikazivao u prve dvije godine, što automatski dovodi do nove evaluacije njega kao igrača. Kreha je u zadnjem podcastu spomenuo Ellisa kao usporedbu, ali, iako imaju sličan učinak, možda bi bolja usporedba bio Lillard zbog šuterskih kvaliteta kakve Ellis ipak nema.

Obojica su više strijelci nego playmakeri i obojica nemaju atletsko-mentalni sklop za obranu (užasni postotci stop akcija, bolji učinci obrana s njima na klupi). Zamijenite im uloge i što bi dobili - Irving bi okružen ovakvim suigračima i s puno manje tereta mogao kopirati učinak Lillarda, a ovaj bi bez zaštitne mreže u obliku Aldridgea, Batuma i Matthewsa također vrlo vjerojatno bio neučinkovit strijelac.

Dapače, obzirom da Lillard muku muči s realizacijom u reketu gdje je ispodprosječan (i zbog čega nikada ne može biti rasna opcija), Irving bi vjerojatno Blazerse učinio još boljom momčadi zbog svoje kvalitete u ulazu. I da, Kyrie je dvije godine mlađi tako da još ima nade – Lillard je osvajao titulu rookiea godine stariji nego je Kyrie danas iako mu je ovo već treća godina u ligi.

25. CELTICS 69.5

Imaju 1-7 od Rondova povratka s jedinom pobjedom u utakmici u kojoj se Rajon odmarao. Čovjek izgleda kao povratnik od teške operacije koljena, a nije da mu roster pomaže da proigra – osim povremenih bljeskova Greena i Sullingera, ova momčad više nema apsolutno ništa za pokazati, Stevensovo miksanje više ne služi ničemu i fokus se prebacio na pokušaje da se bude gori od Magica, Sixersa i Bucksa što stvarno neće biti jednostavno (iako su na dobrom putu obzirom da su u zadnjih 10 dana izgubili i od Orlanda i Philadelphie).

26. LAKERS 65.3

Gasol se konačno naviknuo na D'Antonia i relativno je zdrav što potvrđuje i odličan siječanj, Marshall ima skoro 10 asistencija po utakmici u prosjeku, a momčad je na 3-17 u zadnjih 20 utakmica. Gunnin' for that number one pick htjeli ne htjeli.

27. JAZZ 65.2

Malo po malo došli su na 6-5 u siječnju i usput oživili Kantera, dobivši i rotaciju od desetak iskoristivih igrača. Jedini je problem što do sada ni jedna od top 5 postava s Favorsom i Kanterom nije u stanju zabiti (užasni problemi s kreiranjem prostora). Međutim, ima i jedna dobra vijest, postoji jedna postava s njima koja je pozitivna, doduše u samo 32 minute akcije ukupno u sezoni. Zanimljivo, u njoj nema Jeffersona i Williamsa, već je sačinjavaju Burke, Burks, Hayward i visoki dvojac, dakle pet najboljih mladih igrača. Naravno da je Corbin takvu opciju zanemario u korist veterana.

28. MAGIC 64.8

S 15 poraza u 17 utakmica oni su ruke od sezone digli, ali barem su dobili nazad Vučevića i Harrisa da i dalje nastave promovirati ovu svoju ergelu prosjeka. Afflalo je također pao na zemlju, a problemi sa stopalom ukazali su i na apsolutni manjak ikakve obrambene energije – netko koga se smatra solidnim obrambenim igračem ne može si dozvoliti jednu blokadu u 28 utakmica. Već taj podatak jasno govori da je čovjek midlevel igrač koji je jednostavno koristio priliku nabiti brojke dok je mogao, isto kao što to rade Vučević ili Harris.

29. SIXERS 64.3

Obrana je katastrofalna cijelu sezonu, a ovaj mjesec joj se pridružio i napad koji, usprkos tome što su imali najzdraviji period ove sezone sa sva četiri startera na okupu, zabija jedva 98 koševa po utakmici. Što pak obzirom na njihov run and gun ritam od 100 posjeda po utakmici znači da su Sixersi proteklih mjesec dana zabijali manje od 1 poena po posjedu lopte, što znači da imamo i prvu NCAA momčad ove sezone u NBA.

30. BUCKS 63.7

Ovdje već svi čekaju da završi sezona, izgubili su 14 od zadnjih 15 od čega čak 9 utakmica s dvoznamenkastom razlikom. S tim da su tri od preostalih 6 izgubili s 9 poena. Uglavnom, nastave li ovako završit će sezonu s dvoznamenkastom negativnom koš-razlikom što će ih staviti u koš s povijesno lošim momčadima poput one Bobcatsa od prije dvije godine. S jednom bitnom razlikom – na onom rosteru nije bilo previše NBA igrača (samo 6 ih je danas u ligi od čega su dvojica Biyombo i Mullens), a na ovaj ih je ovo ljeto dovedeno čak 7 (Knight, Mayo, Zaza, Neal, Ridnour, Butler i Delfino, s tim da se naknadno najboljim pokazao Middleton koji je ubačen u trade s Pistonsima kao bonus) kako bi pomogli u borbi za playoff. I pri tome im je garantirano 64 milje što je rijetko viđen nesrazmjer između ulaganja i rezultata.

Filed under: bball 15 Comments
28Jan/1415

THE BENCHES 2014.

Posted by Gee_Spot

Vrijeme je za ovogodišnji pregled klupa i izbor najdublje rotacije u ligi, s tim da za razliku od prošle godine kada smo najbolju klupu birali na osnovu omjera minuta i učinka ovaj put listu od 1 do 30 slažemo po broju pobjeda koje je otprilike ostvario taj miks prilike i produkcije. Naravno, važniji od broja pobjeda koji dobrim dijelom ovisi i o tome kakve postave treneri koriste (npr. naravno da će klupa Thundera ostvarivati odlične rezultate kada ih stavite na parket s Durantom) podatci su o postotku minuta (MIN) i učinku (EFF) koji se nalaze ispod svake momčadi i koji nam daju jasniji i potpuniji kontekst.

01. SPURS 14.2

MIN: 46%

EFF: 43%

Kao što lani nije bilo nikakve dvojbe da titula najbolje klupe pripada Clippersima (Bledsoe, Crawford, Barnes, Odom i Turiaf uvjerljivo su ostvarivali najveći učinak od svih drugih postava), tako ni ove sezone nema dvojbe kako su rezerve Spursa (opet) miljama ispred ostalih. Popovichev sistem prošle godine donio je kvalitetnu, ali ne i dominantnu klupu na kakvu smo navikli za ranijih izdanja, što se ispravilo ove sezone - iskorak Millsa u NBA igrača, Ginobili u top formi i dovođenje Belinellia opet su dubinu klupe pretvorili u najveću prednost Spursa. Pop tako klupu koristi više od ijednog drugog trenera u ligi što je praksa koju je on patentirao - prije Spursa ovoliko miskanje igrača bilo je rezervirano isključivo za momčadi koje traže identitet i raspoložene opcije iz dana u dan, nikako ne za veteransku družinu koja zna što radi.

Osim što ovakav pristup Spurse stavlja u isti koš s Bucksima i Cavsima koji stalno miksaju minute ne bi li spasili sezonu, jasno je kako je on neophodan da bi Pop svojim veteranima sačuvao noge za playoff. Dakle, ova stvar s minutama je jasna, ali kako klupa Spursa uspijeva uzvratiti ovoliko povjerenje učinkom koji je gotovo identičan minutama? Pa, treba li još jednom napisati riječ "sistem"? Osim friško dodanog Marca, koji je kao stvoren za Manuovog nasljednika svojim triple threat stilom igre u spot up ulozi, igrači poput Diawa i Bonnera već su diplomirali na temu igranja u Popovom sistemu, posebice u napadu gdje njihove šuterske kvalitete (u slučaju Borisa i asistentske), idealno komplementiraju Popov pokretni napad koji, kao i svi napadi koji uključuju kretanje svih 5 igrača, najbolje funkcionira u 4 vani, 1 unutra postavi.

Paradoks cijele situacije je u tome da idealna napadačka postava nema obrambeni balans i obrnuto, da postava s Greenom (3&D igrač bez kreativnog gena Marca ili Manua) i Splitterom (nema šut iz vana kao Bonner ili Diaw) nema potreban napadački talent da maksimizira Popove nacrte. Što će Spurse u playoff doći glave, ali to je za neku drugu priču, za ovu današnju bitno je konstatirati kako nitko nije bolje opremljen za preživjeti dugu i napornu regularnu sezonu.

02. THUNDER 10.9

MIN: 40%

EFF: 32%

Sudeći po ovom rezultatu, očito je kako strah s početka sezone o tome kako bi klupa mogla biti problem nije bio opravdan. U Jacksonu, Lambu, Collisonu i Adamsu trener Brooks ima možda i najbolju klupu u povijesti kluba, što je teza koju naglašavaju i odlične epizode mladih Jonesa i Robersona koji su spremni uskočiti svaki put kada treba (a svi su oni potrebni poprilično često zbog napadačke neučinkovitosti startera Perkinsa i Sefoloshe). Praktički, nitko ne razvija mlade igrače bolje od Thundera, a novi primjer za to će se dogoditi ovo ljeto kada će pustiti Sefoloshu da prihvati negdje novi ugovor i onda će samo ubaciti Robersona u njegovu stopersku rolu bez da stroj zakašlje. Istina, puno je lakše pronalaziti sporedne opcije kada ste ove udarne već riješili, ali poanta je da Prestiu i ekipi to uspijeva preko niskih draft pozicija čime uspijevaju balansirati razinu talenta s nekoliko godina minimalnih ugovora (poslije franšiznih igrača najveća vrijednost u ligi su produktivni igrači na rookie ugovorima).

Razlika između broja minuta i učinkovitosti klupe je poprilična, ali OKC nije momčad poput Spursa koja će trebati ogroman učinak klupe i u playoffu, oni imaju franšizni talent i posložene opcije oko njega pa možemo očekivati da se brojke ujednače, na oko 30% u oba faktora.

03. HEAT 8.4

MIN: 40%

EFF: 27%

Slično Thunderu, Heat će srezati rotacije u playoffu kako bi dobio na učinkovitosti, dijelom i jer nemaju drugog izbora obzirom da nemaju tako ozbiljne opcije kao OKC. Birdman je dokazana vrijednost u energetskom dijelu, Cole je izrastao u korisnog igrača koji može zamijeniti Chalmersa u ulozi terijera koji čeka povratne lopte na perimetru u manje-zahtijevnim situacijama, Allen može zabiti otvorenu tricu iz izrađene akcije i to je manje-više jedino sigurno. Lewis i Beasley definitivno nisu zamjene za ono što je Haslem donosio i ako je Udonis ovaj put stvarno gotov (a trenutno je po IOR-u najgori igrač u ligi, čovjek jednostavno više ne može pratiti NBA ritam), onda će Odenova koljena biti ključna kako bi Heat ušao u doigravanja s klupom na koju se može osloniti nekoliko minuta po poluvremenu. To teško da je dobra vijest.

04. PACERS 8.2

MIN: 33%

EFF: 24%

Još jedna momčad poput dvije gornje koja će srezati rotacije kako bi došla do balansa između minuta i učinka klupe. S tim da su Pacersi u odnosu na lani napravili ogroman iskorak, jednu od najgorih klupa u ligi na koju nisu mogli računati u playoff košarci pretvorili su u opciju na koju se mogu osloniti. Watson, Granger i Scola/Mahinmi (ovisno o tome treba li vam napad ili obrana) popunjavaju rotaciju 8 igrača za koju u Indiani s pravom vjeruju da se može boriti za naslov. Što opravdava i podatak da su rezerve Pacersa za razliku od onih Thundera i Heata dobile puno više minuta u postavama bez dva ili više startera, što znači da su itekako zaslužni za ovih otprilike 8 pobjeda koliko im statistika pripisuje.

05. NUGGETS 7.8

MIN: 41%

EFF: 39%

Top 4 momčadi u ovom izboru su toliko dominantne u svakom pogledu, čak i učinkom klupa, da slobodno možemo reći kako onaj zanimljivi dio izbora počinje tek sada - otprilike su podjednake šanse da Hrvatska postane ozbiljna država u kojoj će riječi pravo i moral nešto značiti kao i da NBA naslov osvoji netko izvan skupine ove 4 momčadi s vrha. Prvi među smrtnicima po učinku klupe su tako Nuggetsi, što je u neku ruku i ironično obzirom da su okretanjem nove stranice trebali napustiti dosadašnji sistem funkcioniranja. Ali, kao što je posegnuo za Karlovim run and gunom kako bi došao do pobjeda, Shaw je isto tako odlučio miksati iz sve snage ne bi li izvukao i zadnji atom kvalitete iz rostera.

Ovo nisu oni prvi post-Melo Nuggetsi s dvije podjednako opasne petorke ili oni lanjski s kvalitetnom užom klupom, već hrpa solidnih igrača sposobnih igrati u NBA kojima trener iz tjedna u tjedan pronalazi načine kako da pomognu. Kao jedine konstante dosadašnje sezone treba ipak istaknuti Robinsona koji igra sada već možemo reći svoju klasičnu sjajnu košarku u roli strijelca s klupe i Mozgova kojega je Shaw pretvorio u prvog centra i ključnog obrambenog čovjeka iako ga iz nekog razloga i dalje drži iza Hicksona u rotaciji. Time je Shaw potvrdio da ga s razlogom smatraju jednim od najboljih stručnjaka u ligi za rad s visokim igračima, što je i bio glavni razlog zašto su ga izabrali za posao - zbog vjere da McGeea može pretvoriti u novog Hibberta. Igrom slučaja, odradio je posao s Mozgovom, kojega tako možemo istaknuti kao prvoga među jednakima. Ili, ako vam je draže, jednako osrednjima.

06. GRIZZLIES 7.7

MIN: 40%

EFF: 37%

E, ovo je već iznenađenje. Potpis Koufosa ovog ljeta i nešto ranije dovođenje Davisa na papiru su im davali možda i najdublju rotaciju visokih u ligi, ali teško je bilo očekivati da od toga mogu imati koristi obzirom na slabašnu rotaciju vanjskih igrača. Međutim, ozljeda Gasola otvorila je vrata češćem miksanju Davisa i Koufosa, a kao NBA igrač potvrdio se i Leuer (miljenik IOR-a od prvog dana), što je povećalo važnost klupe. Dovođenje Johnsona iz NBDL-a i Leea iz Celticsa pak samo je naglasilo novi smjer Memphisa kao momčadi s energičnom klupom koja će do kraja sezone odigrati važnu ulogu (što je uostalom dokazala i ozljeda Allena, Lee je uskočio u petorku i ponio teret kao da je s ovom momčadi već godinama). Izdrži li Mike Miller u solidnom ritmu usprkos prevelikoj minutaži, pronađu li pouzdanog back-up playa (to je jedan običaj kojega se još nisu riješili, vole imati očajne zamjene za Conleya na rosteru) i još jednog swingmana koji bi oteo minute Princeu (a nije da u Davisu ili Koufosu nemaju opcija za trade), muke s početka sezone izgledat će kao daleka prošlost. A dobar razlog za to će biti ogroman iskorak klupe u odnosu na ono što su imali do sada (u lanjskom rangiranju bili su 27.) što je jasan znak da nova uprava ipak zna što radi.

07. RAPTORS 7.5

MIN: 33%

EFF: 34%

Dubina je trebala biti njihova snaga od početka s Rossom, Hansbroughom, Fieldsom i Novakom, ali pravu dubinu dobili su tek infuzijom iz Sacramenta. Vasquez je već nakon prva dva tjedan napravio više nego svi ostali back-up playevi zajedno, Salmons je nekim čudom popunio rupu nastalu prebacivanjem Rossa u petorku (za sada), a najveći dobitak je Patterson koji je od dolaska u Toronto preporođen i opet izgleda kao ozbiljan NBA rotacijski igrač u svojoj pick & pop roli. Praktički, zamijenili su Gaya za klupu i to nije ništa manje pomoglo od prostora koji se otvorio startnoj petorci.

08. SUNS 7.4

MIN: 33%

EFF: 31%

Isto kao što je posložio igru, pristup i identitet od prvog dana, Hornacek je tako riješio i klupu, efektivno i elegantno, praktički koristeći playoff rotaciju od 8 ljudi cijelo vrijeme - Markieff Morris je klasični back-up visoki, brat mu Marcus uskače kao tricaški specijalist na obje krilne pozicije, a Green je još jedna revolveraška opcija koja troši minute koje ostaju iza sva tri vanjska startera. Ozljeda Bledsoea stvorila je rupu, ali nju se skrpali na najbolji mogući način angažmanom slobodnog Barbose koji, iako daleko od idealne forme, svojom brzinom s loptom donosi kvalitetu više i održava ovaj školski balans.

09. MAVS 7.2

MIN: 38%

EFF: 29%

Rick Carlisle vjeruje svojoj klupi i daje joj dosta prostora, ali kao što vidimo po nesrazmjeru između minuta i učinka očito je kako su stvari daleko od idealnih. Glavni razlog za to je loša forma Vincea Cartera u prvoj trećini sezone, kao i ozljede Wrighta i Harrisa, ujedno i dvojice ponajboljih obrambenih igrača na pozicijama. Obzirom da su potonja dvojica opet u rotaciji i da je Carter proigrao, očito je kako će u drugom dijelu sezone dubina biti najveća snaga Mavsa i još jedan razlog zašto nije pametno kladiti se protiv njihova ulaska u playoff. Dodaj spomenutoj trojci Blaira koji će uvijek uhvatiti svoju kvotu skokova i zabiti svoju dozu zicera, kao i energičnog Crowdera, i postaje jasno da će Carlisle imati dovoljnu zaštitnu mrežu dok se poigrava s rotacijama.

10. CELTICS 6.9

MIN: 40%

EFF: 46%

Loše momčadi bez kvalitete na vrhu rostera obično previše miksaju i Boston u tom pogledu nije iznimka, posebice u situaciji kada imate roster pun osrednjih veterana koji se preklapaju po pozicijama. Stevens je iz takve situacije izvukao maksimum, a podatak da je klupa učinkom nadmašila minute jasno govori da ovdje problem nije u podjeli uloga već u manjku talenta. Ako nekoga treba istaknuti, to su Humphries sa solidnim brojkama u roli trećeg visokog čovjeka, odnosno Wallace kao zakrpa na bokovima. I Lee je igrao svoju klasičnu sezonu dok nije završio u Memphisu.

11. ROCKETS 6.7

MIN: 32%

EFF: 23%

Obzirom da u Asiku imaju mrtvi kapital i da su ih ozljede prisilile da Lina umjesto kao šestog igrača često koriste kao startera, još dobro i stoje. Lin je teoretski zamjena za sve tri vanjske pozicije (Harden se pomiče na trojku) barem u napadu, Garcia i Brewer su tu ako vam treba klasičnija postava s više obrane, Brooks je dodatni osigurač na jedinici, a Casspi je oživio karijeru u ulozi stretch četvorke. Ovo nije šampionska rotacija, ali nije ni loša, a Morey će definitivno raditi na tome da je uz pomoć Asika poboljša već za par tjedana.

12. NETS 6.6

MIN: 41%

EFF: 35%

Dubina im je trebala biti dodatni plus, na kraju se pretvorila u jedini. Kidd je našao načina kako da iz večeri u večer koristi 10-11 igrača i da to ima smisla, a njihova trenutna super druga postava s Deronom, Terryem, Kirilenkom, Teletovićem i Blatcheom (praktički s tri od 5 najboljih igrača koja imaju na raspolaganju), iako je odigrala tek nekoliko utakmica zajedno, već je minutama jedna od korištenijih postava ove sezone, što dovoljno govori koliko je Kidd bio prisiljen miksati zbog ozljeda. U takvim uvjetima, kada u hodu moraš izmišljati apsolutno sve, definitivno nije lako pobjeđivati.

13. BULLS 6.3

MIN: 35%

EFF: 30%

Ozljede su "spasile" startere Chicaga od pretjeranog raubanja, iako se nakon odlaska Denga klupa smanjila i sada smo već u klasičnoj situaciji u kojoj će neizbježne buduće ozljede Hinricha, Dunlevya ili Noaha stvoriti rupu koju Thibs neće moći nikako zakrpati osim gaženjem onih nekoliko NBA igrača koje ima na raspolaganju. Dovođenje Augustina u rolu sličnu onoj koju je lani odrađivao Robinson pokazalo se punim pogotkom, čovjek je u nekim drugim okolnostima mogao biti temelj odlične uže rotacije uz Dunleavya i sjajnog Gibsona (koji je uz poslovično pouzdanu obrambenu rolu ove godine praktički i prva napadačka opcija u drugoj postavi, što je rola koju odrađuje sasvim solidno zahvaljujući sve boljoj kombinaciji post up/face up igre), ali i on je već postao prisilni starter kao i Mike Jr. i praktički samo je pitanje dana kada će Bullsi od solidne klupe opet spasti na ništa. I Snella koji bi barem šuterski trebao pogađati na prosječnoj razini kada je zbog očitih rookie limita redovno igrač manje u obrani (što u pravilu ne bi bio problem da Bullsi do pobjeda ne dolaze upravo obranom).

14. LAKERS 6.2

MIN: 40

EFF: 39%

Očekivano miksanje u situaciji u kojoj kombinacija ozljeda i preko eBaya skupljenog rostera diktiraju podjelu minuta, ali i neočekivano dobri rezultati - možete misliti o njemu što hoćete, ali neosporno je kako je D'Antoni iz ove situacije izvukao maksimum, pa tako i iz klupe s koje je redovito netko iskakao. Hill, Young, Johnson, Henry, Farmar, Kelly - svi redom su imali odlične epizode kojima su ukazali kako se u njima krije iskoristiv NBA potencijal koji bi mogao biti od koristi možda i u nekom kvalitetnijem kontekstu.

15. HAWKS 6.1

MIN: 35

EFF: 28%

Na početku sezone od klupe nisu dobivali ništa, posebice na vanjskim pozicijama, ali s vremenom se Mack istaknuo kao pouzdan combo bek sposoban odigrati rolu drugog playa, a ergela visokih dobro je došla u situaciji u kojoj su ostali bez Horforda. Nedostaje im još jedan pošteni swingman, ozljeda koljena trenutno limitira Williamsa na pola igrača kakav je bio i ovo nije idealna klupa, a u slučaju gubitka Korvera ili Carolla vjerojatno bi se potpuno raspali.

16. PISTONS 6.0

MIN: 33%

EFF: 36%

Još jedan od paradoksa ovosezonskih Pistonsa je i kvalitetna klupa koja ne dobiva dovoljno prilika usprkos potrebi za promjenama, a za taj paradoks zaslužni ove sezone odlični Stuckey i Singler. Jedan od rijetkih dobrih poteza Cheeksa je vraćanje Stuckeya u ulogu šestog čovjeka za koju je idealan svojim stilom igre, dok je Singler praktički postao simbol preobrazbe Pistonsa iz besmislene ekipe u nešto s glavom i repom svaki put kada uđe na parket.

17. PELICANS 5.8

MIN: 38%

EFF: 34%

Izostanak Andersona u dva navrata natjerao je Williamsa da miksa više nego bi htio pod košem, a pauze su imali (ili imaju) i Davis i Holiday, što je dovelo do dodatnog posezanja za rezervama rezervi. Učinak nije loš, Evans i Morrow iskristalizirali su se kao odličan bočni par (doduše, samo u jednom smjeru), Roberts je i dalje bolji combo bek od Riversa, a Ajinca se pokazao kao solidna back-up petica sve dok ga ozljede Smitha i Andersona nisu prisilile na startnu ulogu. Uglavnom, kako ostaju bez rotacijskih igrača, to će vjerojatno i Williamsu biti teže pronaći raspoložene postave.

18. CLIPPERS 5.7

MIN: 33%

EFF: 19%

Kao što se iz priloženog vidi, rezerve Clippersa dobivaju klasičnu minutažu (trećina utakmice), ali učinak im je blago rečeno slabašan i to usprkos tome što u Collisonu i Crawfordu imaju vjerojatno najbolji rezervni bekovski dvojac u ligi. Problem su preostale tri pozicije, točnije neshvatljivo loše sezone Dudleya i Barnesa koji izgledaju totalno izgubljeno u oba smjera (problem koji Rivers pokušava riješiti tako što im je zamijenio role, što je ekvivalent tome da vas netko umjesto drvenom šipkom udari po koljenu čeličnom, ali, hej, nikada ne znaš, možda Barnesa startne minute motiviraju, odnosno možda Dudleya uloga s klupe s više slobode oživi) i apsolutni manjak poštenog rezervnog visokog igrača (Blake je praktički treći centar u rotaciji, dok su Dudley i Barnes odigrali više minuta u niskim postavama nego nominalno prva četvorka s klupe Jamison, tako da nije ni čudo da svježe potpisani Turkoglu uglavnom do minuta dolazi na četvorci). S druge strane, pronađu li Dudley i Barnes formu za kakvu su sposobni i potpišu li visokog NBA kvalitete, imaju potencijal za skočiti u rang iznad zbog toga što su Paulu i Griffinu kao dokazanim klasama pridružili najbolje sezone karijere Redicka i Jordana koji su otišli na novu razinu zahvaljujući Docovom povjerenju.

19. KINGS 5.6

MIN: 40%

EFF: 38%

Dobar dio učinka klupe otpada na prvi dio sezone kada se Isaiah Thomas doslovno istaknuo kao prvi favorit za nagradu najboljeg šestog igrača. Kingsi više nemaju napad od jednog čovjeka, a tradeom s Torontom ostali su i bez tijela na klupi, tako da ih u nastavku sezone očekuje pad usprkos solidnim izdanjima Derricka Williamsa. Osim ako se netko od dvojca Thornton-McLemore ne pobrine da ipak dobiju potrebnu dozu koševa kada je startna petorka na odmoru.

20. KNICKS 5.4

MIN: 38%

EFF: 34%

Nije ovo ni sjena lanjskog učinka, ali razlog je jasan, bez Smitha u optimalnoj formi nema ni gomile koševa klupe. Uz to su ih ozljede ostavile bez potrebne dubine na jedinici i petici pa su i učinci Martina i Prigionia u sporednim rolama manje značajni. Ali, barem iz tjedna u tjedan dobivaju sve bolju igru od rookiea Hardawaya čija uloga s klupe će biti još važnija sada kada će se morati vratiti na nisku postavu većinu vremena zbog ozljede Bargnania. Plus, tko zna, možda se i Smith probudi u drugom dijelu sezone što bi im dalo potrebnu iskru.

21. BOBCATS 4.9

MIN: 37%

EFF: 26%

Clifford koristi relativno puno igrača, dijelom zbog ozljeda, dijelom zbog upoznavanja s mogućnostima rostera što je potpuno razumljivo u ovoj fazi u kojoj se klub nalazi. Učinak, kao što vidimo, ne prati to povjerenje - Sessions je praktički jedini dokazani NBA igrač na klupi, a povremeni bljeskovi Biyomba na početku sezone i Tollivera u periodu dok je MKG bio izvan parketa zbog ozljede nisu temelji na kojima možeš graditi ozbiljnu rotaciju.

22. BUCKS 4.6

MIN: 45%

EFF: 57%

Statistički, Bucksi su više od pola svojih pobjeda od onih očajnih ukupnih 8 ostvarili na krilima klupe. Ozljede su prisilile Drewa na stalno miksanje i potragu za raspoloženim igračima, ali nije pomogao ni roster skrpan kao da je GM zaglavio u '90-ima po principu potpisivanja najzvučnijih imena bez vođenja brige o kompatibilnosti talenta i stilova igrača koje su doveli. Što bi bilo iznenađenje da John Hammond nije iznikao iz krila Joea Dumarsa koji ga je nekoć iz trenerskih redova prebacio u ured kao svoju desnu ruku.

23. CAVS 4.5

MIN: 44%

EFF: 28%

Ne treba ni čuditi da su Cavsi uz Buckse momčad koja najčešće koristi usluge igrača s klupe - s rosterom punim rupa i krivim pojačanjima Cavsi su tipična lutrijska momčad koja još uvijek traži rješenja i smisao. Uostalom, treba li vam bolji podatak o tome koliko su miksali u prvom djelu, uglavnom zbog rupa na obje bočne pozicije, od onoga da je startna petorka s Dengom treća najkorištenija postava ove sezone iako je Deng u klubu tek 9 utakmica. Kao što učinak pokazuje, sva ta potraga nije urodila plodom, a obzirom da je Varejao prebačen među startere nakon što je služio kao prvi visoki s klupe, jasno je kako će taj učinak biti sve niži, barem dok Brown ne pronađe načina nekako iskoristiti Jacka i Waitersa koji se natječu u uzimanju loših šuteva iz driblinga. Kao uostalom i Irving.

24. WIZARDS 4.2

MIN: 33%

EFF: 20%

E, ovdje ulazimo u zonu sumraka kada su NBA klupe u pitanju. Washington doslovno nema back-up playa, pod košem su od Bookera dobili skokove i energiju u napadanju obruča u napadu i to je uz odličan Websterov učinak na obje bočne pozicije sve što imaju. S takvim učinkom pod košem i na boku se da preživjeti, ali bez još jednog beka koji može kontrolirati loptu doslovno su jednu ozljedu Walla udaljeni od totalne katastrofe.

25. BLAZERS 4.1

MIN: 27%

EFF: 13%

Kao i lani, Blazersi su momčad koja uvjerljivo najmanje koristi usluge klupe. Skoro kao i lani, Blazersi od klupe dobivaju drugi najmanji učinak (nisu zadnji nego predzadnji). Ono što ih bitno razlikuje od lani je činjenica da imaju 5 kvalitetnih startera umjesto 4 i da im je puno lakše izmišljati postave koje mogu biti relativno korisne čak i ako su dva startera na klupi (točnije, imaju samo jednu takvu, s Williamsom i Freelandom umjesto Lillarda i Lopeza, što je jedna više nego lani). Ostale postave se uglavnom vrte oko zamjene jednog startera, pa tako Williams može bez problema uskočiti umjesto Lillarda, Matthewsa ili Batuma i Blazersi će pronaći načina zabiti dovoljno. Ali, ne pronađu li rolu za Wrighta na boku, ne uspiju li pronaći primjereniju zamjenu za Lopeza od Aldridgea (koji je minutažom druga petica na rosteru) i ne nastavi li rookie McCollum s ohrabrujućim igrama u napadu, do kraja sezone bi vrlo lako mogli pasti i puno niže.

26. WOLVES 4.0

MIN: 32%

EFF: 19%

Clippersi, Blazersi, Warriorsi i Wolvesi momčadi su koje bi najradije da utakmice traju 36 minuta. Wolvesi od svoje klupe ne dobivaju ništa na regularnoj bazi, doslovno nitko ne može pogoditi skok-šut osim ako jednom u dva tjedna Barea ne poludi (u zadnje vrijeme je Shved opet počeo nešto i ubacivati iz svojih 1 na 5 akcija, ali daleko je to od učinka kojega bi trebao donijeti rasni combo bek vrijedan top 8 minuta). Cunningham, Dieng i Mbah a Moute solidni su u obrani, ali s ovakvom podrškom nemoguće je oko njih složiti korisne postave. Možda pomogne povratak Budingera, iako je upitno koliko čovjek koji dvije godine za redom operira koljena može koristiti.

27. WARRIORS 3.9

MIN: 30%

EFF: 15%

Dovođenje Crawforda i povratak centarskog dvojca O'Neal-Ezeli trebali bi malo oživiti klupu koja je za dlaku ostvarila bolji učinak od one Blazersa, a ako bi kojim slučajem Harrison Barnes opet pronašao smisao... Ovakvi rezultati samo potvrđuju da momčadi iz druge kategorije kvalitete na Zapadu prije svega trebaju kvalitetniju i dublju rotaciju kako bi mogle izazvati one iznad sebe, a koliko su Warriorsi ovisni o starterima najbolje govori onaj period kojega su igrali bez Iguodale.

28. MAGIC 3.7

MIN: 35%

EFF: 31%

Učinak poprilično prati minute, ali obzirom da ne ostvaruju dovoljno za pomaknuti se s dna, radi se o beznačajnom rezultatu. Orlando jednostavno nema dovoljno talenta, a mladi igrači koji su trebali nositi dobar dio rezultata poput Oladipa i Harklessa još su godinama udaljeni od konkretnih epizoda.

29. JAZZ 3.5

MIN: 40%

EFF: 25%

Miksaju kao tipična lutrijska momčad, ali za razliku od Lakersa i Celticsa time ne dobivaju nikakvu kvalitetu. Što u jednu ruku znači da i nemaju baš previše opcija (iako bi Kanter i Burks teoretski mogli voditi solidnu drugu postavu, a Evans im svojom energijom definitivno može pomoći), a možda i da Corbinu nedostaje vizije kako iskoristiti ovo što ima (fascinantno je da čak i u sezoni kada je okretanje mladosti apsolutni prioritet čovjek koristi Jeffersona i Williamsa kao startere). Više minuta za Rusha bi moglo pomoći, ali obzirom da se čovjek vraća nakon teške ozljede koljena, vjerojatno se i u tom slučaju radi o fantaziranju.

30. SIXERS 1.5

MIN: 35%

EFF: 11%

I evo nam i najgore klupe lige - Blazersi i Warriorsi svoju uspješnije sakrivaju zbog manje ozljeda i činjenice da imaju idealne petorke, ne idealnu četvorku. Sastavivši ovakav roster Hinkie je vrlo dobro znao da u rukama ima kontrolu nad situacijom jer za nizati poraze nije im potrebno čak ni daljnje zatvaranje MCW-a, Younga ili Hawesa u zloglasnu kolibu, dosta je povećati minutažu klupi.

Filed under: bball 15 Comments
23Jan/1419

JANUARY POD – THE PLAYOFF FODDER EDITION

Posted by Gee_Spot

Večernje NBA ćaskanje na liniji ŠI-ZG u svezi glede borbe za otvorene playoff pozicije plus poneki random trenutak. Plan je bio podcast od 60 minuta, na kraju imamo 100. Teško je ovih 40 nazvati bonusum, ali tu su pa navalite ako se usudite.

Filed under: bball 19 Comments
22Jan/1414

THE RANKINGS, WEEK 12.

Posted by Gee_Spot

Polovica sezone je idealno vrijeme za reviziju očekivanja s početka. Ok, ovo je totalni klišej koji nema puno smisla, ali hej, čovjek o nečemu mora pisati, a kako do sada manje-više sve znamo o svim pitanjima koja nas muče od početka (Blazersi su 4 real, Istok je katastrofa, Wolvesi su roba s greškom, Hornacek je novi Jerry Sloan, Miami je ranjiviji nego ikad itd.) onda nije zgorega posvetiti se usporedbi očekivanja sa stvarnošću.

Naravno, tu će nam pomoći prognoze bazirane na IOR-u, odnosno na zadnjim projekcijama objavljenima pred početak sezone. Idemo od ekipe do ekipe, tražimo razloge za odstupanja i bacamo pogled u budućnost koju je sada puno lakše staviti u nekakav okvir. Evo, Istok će na kraju vjerojatno imati onih očekivanih 6 momčadi s pozitivnim scoreom (doduše, ne i s onoliko pobjeda koliko smo mislili), ali to što ove sezone ne izgledaju dobro, ne znači da se upravo ne odvija pozicioniranje za budućnost - konferencija je širom otvorena, nekoliko dobrih poteza i eto vas u borbi za vrh već dogodine.

Ukratko, za oči željne pogleda, liga je kao i uvijek krcata narativima, samo ih treba zgrabiti.

01. PACERS 81.3

IOR: 67%

SCORE: 83%

Očekivali smo da će biti dobri, ali nitko nije očekivao španjolsku inkviziju. Pacersi se hrane očajem Istoka i leševima slabijih od sebe, istina, međutim treba sve ove utakmice dobiti u ovom ludom ritmu i to s prosječnih 10 koševa razlike što je fantastičan podatak pa neka se radi samo o polovini sezone. Bi li imali više poraza da su na planu i programu neke Zapadne franšize? Apsolutno, ali bi i dalje bili prokleto dobri zbog motiva i pristupa kakvim se malo tko može pohvaliti - njihov cilje je osigurati prednost domaćeg parketa za eventualnu sedmu utakmicu protiv Heata i ovi momci se svaku večer trude iz petnih žila da ga ostvare pa makar se ne radi o ničemu drugom nego o simboličnom uspjehu (simboličnom jer teoretski Indiana može do Finala i ako izgube tri utakmice na svom parketu, dakle ovdje se radi samo o motivaciji, što naravno ne znači da je stvar zbog toga manje važna).

Da ne govorimo kako su do sada imali ludu sreću što se ozljeda tiče - samo Blazersi imaju više odigranih minuta udarne petorke (jedini problem je bila ozljeda Hilla na početku sezone) u kojoj su kvalitativne skokove iznad očekivanja napravili George, Hibbert i Stephenson, a ove sezone im je i klupa vrlo solidna. Uglavnom, ako su se 55 pobjeda činile nekako realnima na početku, trenutni ritam na 68 pobjeda u ovom trenutku se čini održivim ako uzmemo da im raspored neće postati ništa teži, kao i da će konstantno pobjeđivanje samo pumpati adrenalin i dodatno ih učvrstiti u uvjerenju da je došao njihov trenutak.

02. SPURS 80.7

IOR: 71%

SCORE: 78%

Ovdje je manje-više sve po očekivanjima, iako su Parker i Ginobili veći dio sezone zamijenili uloge (Manu je ovom prilikom onaj koji radi najveću razliku na parketu). Duncan igra nešto slabije nego lani što je potpuno normalno obzirom da mu je lanjska sezona bila najbolja u nekoliko godina, ali klupa je zato puno bolja od očekivanja. Uglavnom, oni će do svojih 60-ak pobjeda doći na ovaj ili onaj način, puno je važnije što će napraviti u playoffu.

03. THUNDER 80.5

IOR: 68%

SCORE: 76%

Prvotna Westbrookova pauza trebala je biti nešto duža, s ovom dodatnom bit će taman u skladu s prognozom. Tako da su razlozi za bolje igre potpuno stasavanje obrane i Duranta (koji je neospornim all-round kvalitetama ove sezone dodao i sjajan playmakerski dodir, preuzimajući sve više kvaliteta u organizaciji igre uz nikada bolji omjer asista i izgubljenih), a prije svega iznenađujuće pozitivan poticaj s klupe mladih snaga - Lamba, Jacksona i Adamsa. Obzirom na sve, još jedna sezona od 60 pobjeda im izgleda suđena.

04. HEAT 80.4

IOR: 73%

SCORE: 71%

Projekcija je naizgled pogođena, ali, ako si je svaka dobra momčad u ligi nabila score zahvaljujući katastrofi Istočne konferencije, trebali su i oni (nepotrebni porazi od Knicksa, Netsa, Wizardsa i Hawksa). Istina, Heat ima famozni prekidač, ali prestanimo se zavaravati i za sve kriviti dosadu - nije stvar samo u tome što im nedostaje motiva, nedostaje im i talenta, točnije mladog talenta, posebice u skoku i zaštiti reketa, a Wadeova koljena usprkos konstantnom odmoru odaju vidan znak istrošenosti - čovjek nije u stanju odigrati na razini na kojoj smo navikli čak ni nakon utakmice odmora, što nikako nije dobar znak (IOR mu je ispod razine prve opcije po prvi put u eri Jamesa). Margina pogreške tako i dalje ostaje tanka i bit će prava poslastica gledati ih treći put za redom kako idu na siledžije Pacersa s jednim i pol centrom.

U svakom slučaju, u ovom tupom periodu je daleko najbolja vijest da su apsolutni pobjednici tradea između njih, Warriorsa i Celticsa jer su, jednim po rezultate nebitnim potezom, Arisonu uštedjeli skoro 10 milja, što na porezu, što na još jednoj godini ugovora Anthonyu. Čovjek već godinama troši i ne žali se, zaslužio je jednu ovakvu olakšicu. Što se Douglasa tiče, on je u svojim rijetkim lucidnim NBA minutama, uglavnom u Knicksima dok ga ozljede nisu usporile, pokazao da može zabiti tricu, što Heatu uvijek može biti od koristi. Jedini problem je što nije kreator ni pod razno, nije niti stoper, dakle može igrati samo uz Jamesa ili Wadea, a tu će teško do minuta pored Chalmersa i Colea.

05. CLIPPERS 79.9

IOR: 70%

SCORE: 67%

Ovdje je sve jasno - odličan napad, osrednja obrana, a očekivana je čak i Paulova ozljeda. Redick je ove utakmice koje je odigrao bio toliko dobar da je debelo nadmašio očekivanja bez obzira na ozljedu, a praktički jedina negativna iznenađenja su Barnes i Dudley koji ni nakon pola sezone nisu u stanju pružiti učinak dostojan startera na trojci. Doc u svakom slučaju radi dobar posao, igrači su prihvatili neke njegove tradicionalne ideje poput zaštite perimetra i važnosti tranzicijske obrane nad skokom u napadu, što je popriličan stilski iskorak u odnosu na Clipperse od godinu ranije, ali bez poštenog 3&D igrača na boku (s naglaskom na D) i bez trećeg visokog dostojnog NBA minuta, napraviti onaj finalni iskorak neće biti lako.

Simpatičan podatak - gledajući i prosjeke i totale, imaju prvog skakača i asistenta lige.

06. BLAZERS 79.6

IOR: 51%

SCORE: 74%

Ima u njihovom rezultatu i sreće, ali ona prati hrabre, a Blazersi su nesumnjivo upravo takva momčad. Ponekad, u specijalnim situacijama, konačni rezultat je veći od zbroja individualaca, a Portland je upravo idealan primjer. Stottsov sistem posuđen od Dallasa, s četvorkom koja živi na laktu okružena peticom uvijek spremnom na cut nakon bloka i tri ubojita šutera koji mogu sve s loptom, u ligi u kojoj trenutno postoje samo 3-4 vrhunske obrane sposobne uopće i pomisliti braniti takvu učinkovitost, ne samo da je vrijedan playoffa, već uz određene popravke rostera čak i na puno veće stvari. Naravno, sve bi to bilo uzaludno da Aldridge i Matthews nisu spremno ponijeli teret odgovornosti, kao i da Lillard nije još veći šuterski ubojica nego se činilo - njihov individualni iskorak drži brod na kursu. Da ostanemo vjerni analogiji s Dallasom, jednog Chandlera su udaljeni od potpunog priključka s vrhom - Lopez je koristan igrač, prije svega u napadu, ali nije klasa koja može držati zadnju liniju na potrebnoj razini. Također, da imaju tri veterana na klupi na koja se mogu osloniti, bili bi idealni.

Hoće li se Blazersi održati na ovom nivou do kraja? Hoće, osim u slučaju ozbiljnije ozljede nekoga od 5 startera, u to više nema sumnje jer su upravo s odličnim položili najteži ispit sezone, užasni dio rasporeda u kojem su, nakon što su još jednom dobili Oklahomu (i u sinoćnjem porazu su bili u igri i još jednom dokazali da su nezgodan matchup Durantu i društvu protiv kojih trentuno imaju 2-1), rastavili Spurse na komade i odmah dan nakon takve pobjede razbili i Mavse na gostovanjima. Dvije veličanstvene pobjede koje pokazuju da u ovom trenutku stvarno igraju prekrasno, nabrijano i u idealnoj su formi. Kliknu li na sličan način u pravom trenutku, moguć je dug boravak u playoffu, posebice nastavi li Matthews ovako sjajno pratiti Aldridgea i Lillarda. Kao da nije već dovoljna muka braniti takvu unutar-van kombinaciju, kada Matthews krene sa svojim kompletnim arsenalom, a posebice igrom s poludistance, cutovima i post up akcijama, to ne može braniti ni najbolja obrana lige, ona Pacersa, koja je također osjetila kako je to kada te izrešeta najbolji napad lige. O kojem sam pisao u najavi sezone kao o potencijalnom top 5 napadu ako budu zdravi, ali definitivno nisam mogao ni pomisliti da će biti uvjerljivo prvi i to s čak 3 poena na 100 posjeda više u prosjeku od Heata.

07. WARRIORS 79.4

IOR: 56%

SCORE: 61%

Dovođenjem Crawforda napravili su potencijalno ključan potez u saniranju klupe. Ne samo što sada na klupi imaju čovjeka koji može napasti obranu driblingom, već prije svega imaju nekoga tko možda može povratnim loptama oživjeti Harrisona Barnesa koji je trenutno u komatoznom stanju ravnom onome kroz što je prolazio Kanter. Momku je iz nekog razloga samopouzdanje totalno uništeno, ne može zabiti ništa, a uz sve to nepotrebno forsira ulogu kreatora iako je očito da mu najviše odgovara ona spot up sporedne opcije kakvu je igrao u lanjskom playoffu. Dakle, upravo tu bi Crawfordova sposobnost slash & kick igre trebala odraditi ključnu ulogu jer Warriorsi bez Barnesa nisu Warriorsi, treba im nekakav doprinos klupe da izdrže. Naravno, istovremeno postoji opasnost da Crawford dodatno ubija Barnesa u pojam tako što mu neće dati loptu, ali to je kocka koju se isplatilo odigrati jer Warriorsima treba dubina prije svega.

Do sada su ispunili ono glavno očekivanje u projekciji, da će im obrana biti važnija od napada, ali realno po svemu viđenom njihova najbolja košarka vrijedi puno više od trenutnih 61%, posebice obzirom na Curryev skok na razinu više, odnosno pozitivno Bogutovo zdravlje.

08. ROCKETS 78.6

IOR: 66%

SCORE: 65%

Prva godina četverogodišnjeg projekta za sada je potpuno uspjela, ali pojavila su se i neka pitanja, poput toga da li je McHale pravi čovjek za ovu momčad (njihova obrana je, iako solidna, ipak ispod očekivane razine, dijelom zbog slabosti na tri pozicije u petorci, dijelom zbog nejasnog sistema kojim igraju za što odgovornost definitivno pada na McHalea i asistenta mu zaduženog za obranu Sampsona, koji prioritet stavlja na obranu tranzicije i perimetra, često bez jasnog sistema rotacija kod pomaganja u reketu čime prečesto ostavlja Howarda na streljani) i može li dvojac Harden-Parsons biti rješenje na boku ili će im ipak trebati rasna četvorka (osobno navijam da Bosh pozdravi Miami ovo ljeto i potpiše za Rocketse). Naravno, čim budu imali manje problema s ozljedama i čim postignu bolji balans talenta na rosteru u korist obrane, sva ta pitanja postat će prošlost.

09. WOLVES 78.3

IOR: 50%

SCORE: 49%

Izgleda kao da je projekcija uspjela, ali postoji jedna kvaka - u ovih završnih 50% uračunali smo gomilu utakmica koje su Love, Rubio i Peković propustili zbog ozljeda. Oni su pak na 50% iako su apsolutno zdravi cijelu sezonu, što znači da su sada trebali imati barem 3-4 pobjede viška. Dakle, loša vijest je da su podbacili, dobra da bi preostali dio sezone mogli iskoristiti da nadoknade poraze. Ili će se netko polomiti. U svakom slučaju, teško da mogu biti išta više od topovskog mesa u prvoj rundi, što vjerojatno znači i oproštaj od Adelmana, možda i Lovea. A ni jedno ni drugo nije nikakva tragedija - Adelmanov sistem očito nije idealan za ovaj roster (u jednu ruku je blesavo vrtiti ovoliko napada kroz Lovea u post up situacijama pored živog Rubia, posebice jer time omogućuješ obrani da se dodatno posveti Loveu pošto ne moraju čuvati Rubia na perimetru, što nije slučaj kada ova dvojica vrte pick & roll), a Love očito nije liderski materijal koji inspirira suigrače (što nije ni čudo obzirom da godinama ne krije kako želi napustiti klub). Uglavnom, previše tu toga smrdi da bi sav ovaj talent shvatili ozbiljno.

10. MAVS 78.2

IOR: 51%

SCORE: 58%

Napad malo iznad očekivanja, obrana negdje na razini, uglavnom Mavsi su u odličnoj situaciji da budu jedna od 8 playoff momčadi kako je i projicirano. Carlisle je stavio Ellisa u idealnu ulogu, Dirk nakon godinu pauze opet rastura, ali nemaju nikoga na koga se mogu osloniti u obrani, ni na perimetru ni pod košem. Ono, momčad za ispadanje u prvom krugu, ali to je i bila poanta nakon okupljanja ovakvog rostera, zar ne?

11. RAPTORS 76.9

IOR: 46%

SCORE: 50%

Malčice su bolji od očekivanja zato što je odlazak Gaya otvorio vrata svima drugima da proigraju, a dijelom i zato što se nisu srozali kao ostatak Istoka. Praktički, izgledaju puno bolje nego što jesu samo zato što se već neko vrijeme nalaze na vrhu najgore divizije u povijesti, ne zato imaju neku ekstra brzinu koju nismo očekivali (jedina razlika je što rezultatski više ovise o top opcijama poput Lowrya i DeRozana nego o klupi koja im je trebala biti puno značajniji resurs, ali u Caseyevim vizijama očito nema mjesta za ozbiljniji razvoj igrača ili igre).

12. GRIZZLIES 76.8

IOR: 65%

SCORE: 50%

Gubitak Gasola i u manjoj mjeri traženje identiteta na početku sezone bacili su ih u zaostatak, ali pokazalo se kako u starom stroju ima još vatre i kako je tu vatru jednostavno rasplamsati čim minute oduzmete tipovima koji ne mogu ubaciti loptu u ocean i date ih nekome tko može pogoditi NBA tricu ili barem raširiti reket (Johnson doduše nije ranije odgovarao tom opisu, ali pored Princea izgleda kao križanac Dominiquea Wilkinsa i Dalea Ellisa, Leuer je ovaj koji može barem raširiti reket, a Lee se uklapa u ovu momčad kao mozzarela na pizzu, mislim zar je toliko teško bilo ranije pronaći beka koji može istrčati iz bloka i pogoditi tricu). Očekivanja s početka sezone kretala su se oko dominantne obrane i sigurne playoff pozicije, sada je jasno da taj film nećemo gledati, ali da su odjednom opet favoriti za zadnje dvije pozicije na Zapadu? Možete se kladiti. Još kada bi pronašli barem još jednog swingmana koji može zabiti tricu i ostati u komadu...

13. SUNS 76.7

IOR: 21%

SCORE: 58%

Najveći ubojica prognoza, svaka sezona ima jednog, ali ne sjećam se odavno da je netko ovako rasturio baš svaku racionalnu postavku. Znam da možda zvuči kao klišej izvlačiti se na trenera kao objašnjenje za sve dobro (kao i kriviti ga za sve što pođe krivo), međutim još je blesavije ne odati priznanje Hornaceku za hladnokrvni način na koji izvlači maksimum iz jedne limitirane situacije (tip je novi Jerry Sloan, samo nešto urbanija verzija). Sunsi igraju košarku usprkos svim očitim problemima jer se ni u jednom trenutku ne dovode u situaciju da sami sebe upucaju u nogu. Istina, često ni usprkos svim akcijama i kvaliteti izvedbe u postavljenim napadima (koja je nazamisliva za ovaku mladu i neiskusnu momčad) ne mogu pobjeći od ovisnosti o vanjskom šutu, ali nije poanta u tome da budu savršeni, već najbolji što mogu. A to definitivno jesu. Sad, koliko je dugoročno pametno oslanjati se na prosječne igrače poput braće Morris ili jednog toplo-hladno igrača kao što je Green, odnosno koliko dugo jedan Dragić može igrati 1 na 5 na all-star razini (a na primjeru njega itekako je vidljiv pečat Hornaceka i njegova štaba, koriste isključivo njegove dobre strane poput brzine s loptom i kreiranja šuta samom sebi, dok se manji naglasak stavlja na razigravanje i obranu), nemam pojma, ali dok traje mogu se održati u borbi za zadnja dva mjesta na Zapadu, dakle negdje malo iznad 50%. Hornacek im jednostavno neće dopustiti da potonu niže (naravno, povratak Bledsoea i zdravlje Barbose neće odmoći jer mučno je gledati Isha Smitha u ozbiljnoj roli - tip je doslovno igrač manje u oba smjera).

14. NUGGETS 76.6

IOR: 50%

SCORE: 50%

Shaw je, kad se sve zbroji i oduzme, napravio prosječan posao s talentom kojega ima na raspolaganju. Ali, kad uzmemo u obzir da nije sve u talentu i da treba imati nešto posebno u rukavu da se ovakva momčad bez identiteta održi na kursu, jasno je kako je čovjek u biti napravio maksimum. Pitanje je samo koliko još puta do kraja sezone može izmisliti toplu vodu i nastaviti ovu vrtnju u krug prije nego se cijela stvar sruši (možda nije bitno, ali vijest da će Galinari nakon nove operacije propustiti sezonu nimalo im ne pomaže).

15. HAWKS 75.3

IOR: 52%

SCORE: 53%

Slabija konkurencija na Istoku olakšat će im preživljavanje bez Horforda, ali bez obzira na odličnu povremenu razinu igre i sjajan posao koji radi Budenholzer, teško da mogu iznad ovih 50-ak posto. U suprotnom smjeru? Bez Horforda? Ne bi me čudilo. Ali, nije da ih je puno briga obzirom da su osigurani za svaki scenarij, što je na kraju krajeva jedino bitno.

16. PELICANS 74.7

IOR: 40%

SCORE: 39%

Projekcija je bila točna samo površinski, naime ovako kvalitetan napadački učinak nije bio očekivan. Da se nisu polomili Anderson i Holiday, ova momčad bi bez problema nadmašila očekivanja i to prije svega zbog eksplozije Anthonya Davisa koji igra na all-star razini već u drugoj sezoni i to usprkos sporednoj ulozi u većini postavljenih napada. Zanimljivo je dodati kako su suigrači gotovo ostali u predviđenim IOR okvirima, a jedan Gordon čak se i srozao, ali Davis je jednostavno toliko učinkovit igrač da krpa sve rupe.

Jedan detalj, možda nebitan, svakako treba spomenuti - nije mi jasno zašto je Demps imao potrebu posezati za dokazanim graničnim NBA talentom poput Taylora kojega možeš doslovno pronaći na svakom uglu kada u NBDL-u imaju Pierrea Jacksona koji zaslužuje priliku (odnosno valjda je zaslužuje ako u NBDL-u trpa 30 koševa u prosjeku sa svojih 178 cm).

17. BULLS 74.6

IOR: 66%

SCORE: 50%

Gubitak Rosea i hrpa standardnih ozljeda čeličnih ljudi usput (utakmice su propuštali Deng i Butler, a Noah je prvi dio sezone bio izvan forme) dovede do toga da se iz potencijalnog izazivača pretvorite u momčad koja se bori za playoff i koja će vjerojatno ostati na ovom 50-50 putu. Thibo ima sasvim dovoljno materijala da iscijedi još jedan playoff ostane li trenutna udarna šestorka u komadu.

Samo bi još dodao da je lijepo za njih da su se riješili Teaguea, ali, ruku na srce, trebali su to odraditi jednostavnije i uopće mu ne pokupiti opciju za treću godinu prije sezone.

18. WIZARDS 74.5

IOR: 49%

SCORE: 50%

Ovdje sve štima, od situacije s ozljedama do učinka pojedinaca, iako je donekle alarmantno da nisu iskoristili raspad Knicksa i Netsa kako bi se bolje pozicionirali (a nisu jer obrana pruža nekonstantne partije).

19. KINGS 74.2

IOR: 38%

SCORE: 38%

Cousinsov napredak je iznad očekivanja, nema sumnje kako se radi o all-star igraču, ali činjenica je da Malone do sada nije izvukao ništa od sporednih opcija i da obrana i dalje nema nikakvog smisla. Uspoređivati projekciju sa scoreom nakon svih promjena rostera nema previše smisla, ali očito je da Kingsima nedostaje još dosta dijelova prije nego postanu barem playoff pretendent.

20. PISTONS 74.0

IOR: 48%

SCORE: 42%

Kako je krenulo činilo se da ih ništa ne može skrenuti s playoff kursa, ali Cheeksova nesposobnost u pronalaženju idealnih uloga (nevjerojatno je da nakon svega i dalje igraju istu obranu s udvajanjem bekova od strane visokih iako je očito da tome nisu dorasli, a da ne govorim koliko bi s jednim Drummondom u postavi jednostavno bilo zaigrati manje kompliciranu obranu u kojoj visoki ne izlazi toliko na screen igri), kao i nedostatak vizije uprave, postali su opasan kamen oko vrata koji ih čak na ovakvom Istoku stavlja u situaciju u kojoj bi vrlo lako mogli ispasti. Što možda ne bi bilo ni loše jer onda stvarno više ne bi imalo smisla trpiti Dumarsa koji je upravo spalio 78 milja na Smitha i Jenningsa da se praktički ne makne s mjesta (Villanueva-Gordon situacija all over again?).

21. BOBCATS 73.6

IOR: 35%

SCORE: 42%

Očekivani napredak je ostvaren, ali na potpuno suprotnoj strani od one na kojoj ga je vidio IOR - pokazalo se da je čak i Big Al premalo kako bi se sakrio manjak šutera na boku, ali zato je Clifford složio sjajnu obranu od par dasaka, malo selotejpa i nekoliko metara žice. Uglavnom, očekivanja ostaju u ovim nekim gabaritima, oko 30 pobjeda, ali nakon dvije godine barem igraju NBA košarku.

22. NETS 73.5

IOR: 67%

SCORE: 45%

Ozljede su ih uništile, a katastrofalna forma Garnetta ih je dokrajčila. KG igra nešto bolje u zadnje vrijeme, ali ne treba se zavaravati, njegovo vrijeme je nepovratno prošlo što znači da će obrana ostati problem usprkos dobrim partijama koje je nova niska petorka pružala proteklih nekoliko tjedana. Ono što će smanjiti razliku između stvarnosti i očekivanja bit će sve bolji zdravstveni karton u slučaju Williamsa i Kirilenka, sve veća uigranost bez Lopeza i općenito ikakvog post igrača (osim Joea Johnsona, naravno), odnosno poprilično lagan raspored koji ih čeka u drugom dijelu sezone.

I da, zamjena jednog od dva najgora mlada back-up playa u ligi za drugoga u tome im neće pomoći. Samo genijalni Billy King u svoj svojoj mudrosti može vjerovati kako će zamjena Taylora Teagueaom biti od koristi, ali to nije ni važno - dubina Netsa održala ih je iznad vode u najtežim trenutcima (odlične minute Livingstonea, Teletovića, Andersona), pomoći će i u nastavku regularne sezone. Nažalost, 50-50 momčadi u playoffu nemaju što očekivati, tako da, iako je uspjeh u kontekstu svih ovih ozljeda uopće stati na noge, još jedno ispadanje u prvom krugu teško da ikoga može zadovoljiti.

23. KNICKS 72.3

IOR: 59%

SCORE: 37%

Ozljede su ih uništile i pri tome ne mislim samo na Chandlera, Feltona i Prigionia, već i na Smitha - čovjek ima problema s mozgom, to je neosporno, ali ne možemo zanemariti zahvat na koljenu kao bitan razlog zašto nema onaj atleticizam koji mu je neophodan da bi igrao svoju verziju košarke. Anthony drži brod iznad vode, ali ne dignu li kolektivno barem obrambeni učinak na neku pristojnu razinu, nemaju se čemu nadati, pa tako ni eventualnom smanjenju zaostatka za projekcijom.

Btw, sve glasnije su priče o tradeu Carmela, što u principu i ima najviše smisla. Čak i da ga potpišu na ljeto, što i dalje smatram broj jedan opcijom za obje strane, Knicksi ostaju u ovoj poziciji irelevantnosti, stoga bi stvarno najbolje bilo odmah ga poslati u Chicago za ugovore Boozera i Hinricha, pick Bobcatsa, prava na Mirotića i dva buduća picka Bullsa. Chicago tako dobiva Bird prava i mogućnost da potpiše Mela bez straha od manjka prostora na capu (plus, ostaje im Gibson, što je itekako bitno jer ne moraju tražiti zamjenu), a Knicksi dobivaju gomilu resursa za novi početak i puno manji račun za porez dogodine uz potpuno čistu platnu listu 2015. (potpišu li Mela za očekivanih 20-ak milja po sezoni, te 2015. i dalje bi teoretski imali prostora za max igrača, tako da je njima u principu svejedno za koju se verziju odluče iako bi u ovoj bez Mela potencijalno imali više prostora za složiti kompletnu momčad, ali ova s Bullsima bi definitivno imala najviše smisla za Anthonya ako se ikada misli boriti za naslov).

24. CAVS 71.4

IOR: 43%

SCORE: 37%

Podbacili su u odnosu na očekivanja zbog apsolutne nekompatibilnosti Irvinga i vizija trenera Browna, ali dovođenje Denga trebalo bi ih stabilizirati na tih nekih očekivanih 40 i nešto posto. Jednostavno, ovo od prvog dana nije bio dobar roster, a i dalje osim Irvingovih bljeskova, Varejaove energije i Dengove all-round kvalitete tu ništa ne ostavlja dojam posebne klase (žao mi je, ali i Waiters i Thompson su tek solidni igrači oko kojih ne možeš graditi ozbiljnu momčad i jedina stvar koju je mučnije gledati od Irvingovih toplo-hladno igara su cigle koje ova dvojica redovito ispaljuju).

25. CELTICS 71.2

IOR: 34%

SCORE: 33%

S Rondom u postavi trebali bi ostati na ovom kursu jer nitko, pa ni Rajon, ne može zaigrati ni približno punom snagom nakon povratka od onakve ozljede. Zadržati kurs prema top 5 picku definitivno bi bilo mudro, iako s Aingeom nikada ne znaš - istina, Crawford povratkom Ronda više nije imao nikakvu specijalnu vrijednost, posebice ne nakon što su nekoliko dana ranije doveli Baylessa, ali odreći se ne samo do sada najvažnijeg igrača već i 4 milje na capu dogodine (koliko zauzima Anthony) kako bi dobio pravo na potencijalni pick prve runde koji ili nikada nećeš vidjeti ili su 50-50 šanse da će biti nebitan, jasno govori koliko je ovaj trend ganjanja resursa postao kontra-produktivan.

Ainge je praktički odradio posao samo zato da nešto odradi, a eventualni spin o maksimiziranju potencijala ovdje ne prolazi upravo zbog činjenice da Anthony zauzima dragocjen prostor kojega Boston baš i nema previše dok masno plaća Ronda, Wallacea, Greena i Bassa. Istina, Sixersi imaju jezgru koja bi dodatkom picka i potrošnjom novca (a imaju gomilu prostora) na neko pojačanje u kontekstu ovakvog Istoka dogodine lakoćom mogla upasti u playoff, što bi možda opravdalo Aingeov potez (potencijalni 15. pick prve runde vrijedan je gnjavaže jer vam u slučaju dobrog izbora donosi produktivnog igrača za minimalac tijekom iduće 4 godine), ali vjerujem da se Hinkieu ne žuri vratiti Sixerse nazad u osrednjost, posebice jer bi draft dogodine mogao biti krcat kao i ovogodišnji, a talenta nikad dosta.

26. LAKERS 70.6

IOR: 40%

SCORE: 38%

Ovdje ide sve po planu usprkos konstantnom trudu D'Antonia i Rambisa da izvuku maksimum iz rostera. Tako sada Mike ima Marshalla i Kellya kao nove igračke u petorci, nakon jednog perioda grozote sada se opet čine samo loši dok liga ne skuži kako braniti ovu novu postavu i tako joj sruši učinkovitost ispod potrebne razine. Uglavnom, obzirom da Kobea neće biti u blizini puno više nego smo mislili, logično je očekivati da se score spusti debelo ispod projekcija. Što je dobro jer to znači da im ne gine top 5 pick.

27. MAGIC 70.5

IOR: 27%

SCORE: 26%

Afflalo je nadmašio individualne projekcije, ali ozljeda Vučevića pokrila je razliku. Ukratko, Orlando nas ničim nije iznenadio, pa tako ni tvrdoglavošću u forsiranju Oladipa kao kreatora. Uostalom, kao da imaju išta pametnije za raditi u ovom trenutku.

28. JAZZ 70.3

IOR: 35%

SCORE: 33%

Sve po planu, bilo je malih potresa oko Favorsove i Kanterove forme, napale su ih i ozljede, ali ova momčad teško da može ispasti s kursa na kojem je max 30-ak pobjeda.

29. SIXERS 70.1

IOR: 21%

SCORE: 32%

Hinkie vjerojatno nije očekivao da će Istok biti ovoliko kolektivno loš, ali, obzirom da bi se stvari trebale početi normalizirati (a nije da je normala nešto naročito viša od trenutne razine) kako se Cavsi, Netsi i Knicksi približavaju polovičnom učinku, produktivnost bi mogla početi padati. Naravno, tu je uvijek i opcija tradea jednog od trojca Young-Hawes-Turner kako bi se oslabilo momčad i ne dozvolilo Orlandu da napravi veliku prednost u lovu na loptice.

U svakom slučaju, ovo prebacivanje norme nije loše jer Sixersi barem znaju da su dobili ozbiljnog trenera koji zna izvući maksimum iz onoga što ima na raspolaganju, a još je veći plus što su sva njihova tri veterana odigrala najbolju košarku života (mogli bi reći i očekivano obzirom da su u godinama kada se ulazi u nirvana fazu karijere) što im je dodatno podiglo cijenu, ali ih učinilo i poželjnim dijelom buduće momčadi koja se sklapa u Phillyu.

30. BUCKS 66.8

IOR: 41%

SCORE: 18%

Ozljede Sandersa, Knighta, Butlera, Ridnoura, Delfina i Ilyasova utjecale su na ovakav pad, defnitivno, ali nemojmo stvari umatati u celofan - ništa manji krivac za nemoć je ikakav nedostatak vizije u upravljačkom dijelu franšize jer samo potpuni slijepac može sastaviti ovakav roster, bez ikakve kreacije na vanjskim pozicijama i s gomilom sličnih šljakera pod košem, i onda očekivati da mogu zabijati na NBA razini i predstavljati ozbiljniju prijetnju.

I to je jedina stvar koja mi smeta kod NBA drafta. Nije problem u tome što nagrađuješ slabe, to je hvale vrijedno, ali samo u kontekstu u kojem jednako sposobnima omogućuješ podjednaki broj prilika da se dokopaju talenta. Dati još jedan pick Bucksima pak nije ništa drugo nego nagrađivanje nesposobnih. Mislim, da kojim slučajem i dobiju Parkera ili Wigginsa, što mislite da bi Bucksi izvukli iz njih s ovakvom vlasničko-upravljačkom strukturom?

Filed under: bball 14 Comments
17Jan/1419

NCAA TOP 16

Posted by Gee_Spot

S novom godinom krenule su i one bitne utakmice, konferencijske, u kojima će većina momčadi konačno zaigrati s nekim dostojnim protivnikom. Današnji rankingsi tako se baziraju prvenstveno na učincima u prvom dijelu sezone u kojoj svi značajniji programi sebi namještaju povoljan raspored, zbog čega sam puno veći naglasak nego inače stavio na snagu rasporeda. U odnosu na prethodni mjesec iz top 16 ispalo je čak 4 momčadi, što je još jedan indikator da gledamo izuzetno neizvjesnu sezonu u kojoj realno imamo desetak izazivača sposobnih otići do kraja ako im se poslože forma i raspored. Dodaj to fenomenalnoj draft klasi i postaje očito kako nas čeka ožujak za pamćenje.

1. WISCONSIN

Badgersi su godinama uvijek negdje u kombinacijama za vrh, ali ne sjećam se kada su imali ovakvu generaciju koja igra izuzetno učinkovitu i istovremeno lijepu košarku usprkos klasičnom pilanju Bo Ryana s napadom od 35 sekundi i patološkom čuvanju lopte. Dekker je pravi, kompletni hakler, Burst tricaški specijalac prve klase, a Jackson rasni NCAA combo bek sposoban smisliti poene kada sve drugo stane. Kvragu, čak im je i centar Kaminski prije svega šuterski specijalist (stretch visoki uvijek je sastavni dio Ryanova napada), a tu je i Gasser kao još jedna dokazana spot up opcija. Šuterski su jednostavno briljantni na svih pet pozicija u udarnoj petorci što otvara prostor i za ulaze Dekkera i Jacksona i daje im balans potreban za trajanje u turniru. Imaju dužinu i discipline za igrati obranu i teško im je naći manu osim one očite, a ta je da nisu najatletskija momčad u NCAA i da uvijek postoji mogućnost da ih protivnik, posebice ako ima dužu klupu, pretrči. Međutim, to mogu samo najbolji programi, ako niste spremni i nadahnuti kao što je to bila Indiana koja im je nanijela prvi poraz u sezoni neku večer, bit ćete izrešetani.

2. SYRACUSE

Prije početka sezone pitanje je bilo samo može li novi bekovski par, brucoš Ennis i lanjski treći bek Cooney, ponijeti teret koji su nosili MCW i Triche, a sudeći po tome kako ‘Cuse gazi sve pred sobom, odgovor je potvrdan. Istina, ovih njihovih 17-0 bazirani su na najlakšem rasporedu u naših top 16, ali treba i dobiti sve te utakmice na ovako uvjerljiv način. U Boeheimovu zonu i iskusne Faira i Christmasa kao njene glavne aktere ne treba sumnjati, u igraču druge godine Grantu imaju i potencijalni bonus (momak je iskočio u prvi plan ozljedom trećeg visokog Colemana i atleticizmom se nametnuo kao NBA potencijal), a tu je i Keita kao još jedan neboder u sredini (ili bi bolje bilo reći baraka obzirom na drvene ruke koje služe samo za bananiranje), tako da se narativ za ostatak sezone ne mijenja – i dalje sve ovisi o Ennisu i Cooneyu. Nastave li gađati tricu s 40%, redovno dolaziti na liniju slobodnih, otvarati prostor sugiračima i igrati klasični ‘Cuse presing na loptu i to sve bez pomoći klupe, eto narančastih na još jednom Final Fouru.

3. ARIZONA

Wildcatsi su zanimljiv slučaj, po mnogima najbolja NCAA momčad do sada zbog podjednako dobre obrane i napada, kao i zbog toga što su igrali jedan od težih rasporeda usrkos kojemu su trenutno na 17-0. Samo, ako smo nešto naučili svih ovih godina, to je da treba biti skeptičan prema Pac-12 momčadima, ako zbog ničega drugoga onda zbog lakšeg konferencijskog puta koji je pred njima od onoga koji čeka zvučna imena NCAA košarke na Istočnoj obali. Također, iako imaju učinkovit napad, on je dobrim dijelom baziran na skokovima u napadu, što često znači da ih jedan nezgodan matchup može vrlo brzo koštati momentuma, a to je gadno posebice u vrijeme turnira. Obrana ulijeva puno više povjerenja, ali ni ona nije elitna. Plus, lukavo su složili i raspored u prvom dijelu – iako su igrali protiv Baylora, San Diego Statea, Floride, Dukea i Michigana, sve redom momčadi koje su gotovo sigurne za NCAA turnir, što je podatak kojim se može pohvaliti malo tko, ni jedna od njih nije vrhunska (Duke ima ozbiljnih problema s obranom i na rubu je ispadanja iz top 16, a Florida i Michigan su također tu negdje na granici).

Uglavnom, kod njih sve ovisi o tome koliko će tijekom turnira moći dominirati u reketu na leđima kvalitete unutarnje linije (u Gordonu, Ashleyu i Tarcewskom ne samo da imaju tri NBA potencijala koja čine odličnu tročlanu rotaciju pod košem, već ih često koriste i zajedno, s Ashleyom koji je najbolji šuter s poludistance kao trojkom, čime dodatno pojačavaju ionako veliku i skakački moćnu petorku), odnosno koliko će solidni junior Nick Johnson moći držati formu i all-round učinak na razini koja ga trenutno stavlja u konkurenciju za igrača i petorku godine (da je malo bolji atleta i on bi bio puno više na NBA radarima, ovako je upitno može li biti išta više od još jednog Orlanda Johnsona na sljedećoj razini).

4. KANSAS

Obzirom na toliko koliko se pažnje posvećuje Wigginsovim manama i porazima Jayhawksa, čovjek bi pomislio da je Selfova momčad olupina kojoj nema spasa. Čak 4 poraza u onom prvom revijalnom dijelu sezone i score 9-4 nisu baš idealni, ali kad uzmemo u obzir da su gubili s prosječno 4 razlike, da su im nositelji tri brucoša (četiri, ako u jezgru uračunamo i combo beka Masona koji ima bitnu rolu kao treći bek) i da je izuzetno važni igrač treće godine, play Tharpe, u sezonu ušao ozljeđen te je prvih mjesec dana hvatao formu, jasno je kako Self ovdje stvara nešto potencijalno opasno.

Uostalom, činjenica da se većina stručnjaka slaže kako imaju dva od tri najbolja prospekta u jednoj fenomenalnoj generaciji govori sve što treba znati, zar ne? Kako Embiid i Wiggins iz utakmice u utakmice rastu, rastu i šanse Kansasa, tako da će za ovaj najvažniji dio sezone biti dobiti konstantne partije od bekovskog trojca Tharpe-Selden-Mason. Ovaj prvi je s vremenom došao na svoje i u prve tri konferencijske utakmice odigrao je fenomenalno, pomogavši Jayhawksima da dođu do tri pobjede, ali brucoši Selden i Mason morat će pružati puno konstatnije partije misle li pomoći momčadi da realizira potencijale.

5. OHIO STATE

Thad Matta je još jednom izvukao defanzivni maksimum od talenta kojega ima na raspolaganju i Ohio ima uvjerljivo najbolju obranu od svih ovih top 16 momčadi. Problem je što taj talent baš nije nešto specijalno, a nije da imaju i dubinu – nakon 13-0 u prvom dijelu sezone, Buckeyesi već imaju 2 poraza u konferencijskim bitkama, doduše protiv 6. i 7. momčadi na ovim rankingsima, što govori sve što treba znati o konkurenciji u Big Tenu (tu je još i Wisconsin i lanjski finalisti Wolverinesi).

Startna petorka im je solidna i prije svega iskusna, s dva seniora i tri juniora, i dok uspijevaju pogoditi dovoljno skok-šuteva i kontrolirati loptu uvijek će biti u igri zbog obrane. Međutim, bez ikoga na klupi vrijednog spomena i s manjkom kreativaca koji mogu razbiti protivničku defanzivu, teško ih je vidjeti kao momčad koja može pobjeđivati u nizu, što je u ovo doba godine ključno. Teško, ne i nemoguće.

6. MICHIGAN STATE

U prvom dijelu sezone imali su samo jedan poraz, ali ruku na srce i samo jednu pobjedu vrijednu spomena, onu protiv Kentuckya. Stvari se popravljaju od kada su počele ozbiljne utakmice, trenutno su na 5-0 u konferenciji uz standardno dobre igre Applinga i Paynea (koji je doduše propustio zadnje dvije zbog problema sa stopalom, ali bi trebao biti spreman već za sljedeći susret ovaj vikend). Izzo sve manje koristi klasičnu petorku s dva visoka i praktički igra s pet vanjskih obzirom da je Payne, valjda u pripremama za NBA rolu, odlučio živjeti na perimetru i pretvoriti se u stretch visokog (u prve dvije sezone nije pucao trice, lani ih je pucao jednu po utakmici, a sada je na skoro tri projektila po susretu koja gađa s preko 40%). To je dobro, jer otvara vrata Harrisu za ulaze koji su postali njihovo glavno oružje, iako je učinak budućeg lutrijskog picka dobrim dijelom poljuljan zbog netipično lošeg šuta za tri (30%). Uglavnom, obrana po kojoj su poznati više nije toliko dominantna, a napad je klimav kad god ne igraju u idealnoj postavi. Što je nažalost često jer je uz stopalo Paynea upitnik i nad Harrisom, koji je (odigravši i lani većinu sezone ozljeđen), u prosincu propustio određeni broj utakmica zbog problema sa zglobom koji navodno još nije u idealnom stanju. Dakle, ako budu pravi u pravom trenutku bit će opasni, ali manjak slashera i ozbiljnih igrača u sredini stavlja ozbiljan upitnik i nad ovu Izzovu generaciju.

7. IOWA

Netipična momčad bez NBA prospekta, čak i bez klasičnog lidera u liku nekakvog combo beka, koja se oslanja na rotaciju 8 ratnika, ima fizikalije i iskustva na svim pozicijama i uglavnom ovisi o tome koliko će uspješno gađati tricu. Dubina im omogućava da igraju brže nego što bi jedan autsajder trebao (obično momčadi bez vrhunskog talenta forsiraju igru sa što manje napada), ali to je zato što u tranziciji njihova obrambena agresivnost najviše dolazi do izražaja. Zeznuta svi-za-jednoga momčad koja ima balans u svim linijama.

8. VILLANOVA

Nadahnuti pobjedom nad Kansasom prošetali su se prvim dijelom sezone, razbivši zube jedino na Syracuse. Teži dio rasporeda u konferenciji za sada su izbjegli, imaju 4-0 i očita su turnirska momčad, ali i očiti ovisnici o jednom faktoru, postotku šuta za tri. Obrana je solidna, slično Iowi oslanjaju se na fizikalije, iskustvo i dubinu, ali puno su ovisniji o tome da ubacuju trice (čak 4 startera im pogađaju više od 1 po utakmici).

9. IOWA STATE

Treća ekipa za redom koja živi od trice, s tim da u momčadi Freda Hoiberga doslovno ne možete doći do minuta ako niste u stanju pogoditi otvoreni šut s perimetra. Dapače, Cyclonsi su od ove tri ekipe najklasičniji ubojica divova jer, osim gomile ispaljenih i pogođenih trica, igraju klasični presing na loptu koji rezultira gomilom ukradenih lopti. Nemaju ni približno duboku klupu, a posebice su uskraćeni u skoku jer nemaju poštenog visokog igrača, ali imaju možda dva najtalentiranija igrača u ovom trolistu s drugom Iowom i ‘Novom, sjajnog slashera Kanea koji je obranom i ulazima pokretač svega u napadu, te point-forwarda Nianga, haklera koji ove sezone još nije na šuterskog razini kao lani kad je bio brucoš, ali zato stalnim kretanjem, asistima i obranom iskazuje čak i NBA potencijal.

10. CREIGHTON

Doug McDermott trpa kao blesav, njihova uigrana jezgra lakoćom dolazi do otvorenih šuteva za tri, ali klasični manjak atleticizma opasno ih limitira. Nisu igrali ništa specijalno prvi dio, a ni ovih 5-0 u konferenciji nisu toliko impresivni uzmemo li u obzir razvodnjeni Big East. Jednostavno, ako im ne upada šut iz vana, nemaju se na što osloniti, u obrani nema ni visine ni mišića, a na rosteru nema ni poštenog slashera s loptom koji može uzeti stvar u ruke kada dođu do zida. Ali hej, bitno da je tata sina ubacio u NBA i još jednom u konkurenciju za MVP titulu.

11. OKLAHOMA STATE

Smart igra fenomenalno, sve sumnje u njegove playmakerske i šuterske sposobnosti su otklonjene i čovjek je u ovom trenutku ne samo najbolja jedinica klase i sigurni top 5 pick, već i prvi kandidat za igrača sezone. Jasno, pod uvjetom da Oklahoma State ostvari dobar rezultat, što postaje sve upitnije – Nash nije dovoljan pod košem, posebice sada kada se ozljedio startni centar Cobbins (praktički jedini pravi visoki na rosteru strgao je ahilovu i gotov je za sezonu), što znači da su doslovno postali tek još jedna momčad koja ovisi o količini ubačenih trica da bi dočekala idući dan. I to nije loše obzirom da u Brownu, Forteu i Clarku imaju tri vanserijska šutera s perimetra, ali definitivno nije dovoljno da bi Smart mogao računati na veće uspjehe.

12. KENTUCKY

Slično Kansasu, oni su također prolazili fazu uigravanja u prvom dijelu godine gdje su dolazili do neplaniranih poraza u pokušajima da uigraju svu ovu gomilu brucoša. Nažalost, Calipariu to još nije pošlo za rukom, napad igra sve bolje, ali obrana šteka usprkos blokeru poput Cauley-Steina u sredini. Randle je double-double mašina, Young odličan šuter kakav im je trebao, ali braća Harrison morat će dići igru na višu razinu ako misle do Final Foura – play Andrew ima više izgubljenih od asista, a šuter Aaron tricu gađa ispod 30%. Za drugu najbolju klasu brucoša Wildcasta u povijesti, to jednostavno nije dovoljno dobro.

13. LOUISVILLE

Nakon što se potvrdilo da neće biti lako nadoknaditi gubitak Sive i Dienga, sada su ostali i bez Behanana kojega se Pitino ipak odrekao zbog problematičnog ponašanja prije početka sezone. Manjak tri lanjska stratera nije lako nadoknaditi usprkos dubini koju imaju, u oba smjera su za klasu slabiji, ali posebice je bolan pad u obrani koja bez presinga Sive i blokada Dienga nije ni sjena one šampionske.

14. WICHITA STATE

Namjestili su si netipično lagan raspored za momčad koja ne igra u velikoj konferenciji (praktički, takve uvijek vole igrati protiv velikih programa u prvom dijelu kako bi testirale vlastite domete), što prije svega govori da su ih ti isti programi izbjegavali jer ih jednostavno ne žele vidjeti prije turnira. Ovo je ista ona žilava momčad koja je lani igrala Final Four i koja bi se do turnira mogla plasirati bez poraza (na 13-0 iz prvog dijela sada su dodali i 5-0 u konferenciji), što ne znači da su najbolji u NCAA, ali znači da s njima nema zezancije – imaju visinu, mišiće, rotaciju od 8 igrača, žilavu obranu i Earlya koji će uvijek nešto zabiti s bloka. Ipak, manjak trice za ovako dobar program bode u oči, bez barem prosječnog vanjskog šuta teško će ponoviti lanjski rezultat.

15. DUKE

Napad je očekivano fantastičan, odnosno barem je bio takav dok nisu krenule ove teže konferencijske utakmice (sada su pali iza Creigthona). Problem je obrana, odnosno nedostatak iste – coach K. forsira nisku postavu s Parkerom na četvorci kako bi dobio spomenutu kvalitetu prema naprijed, ali bez poštene unutarnje linije i bez stopera na ostalim pozicijama jednostavno je nemoguće braniti se. Stoga je Duke prigrlio ovo što je i u zadnje vrijeme Parker dobiva čak više minuta na petici nego na trojki. Zanimljiv eksperiment, kao i cijela ova sezona koja ipak po svemu sudeći neće donijeti ozbiljne rezutate – igrati bez skoka i ikakvog oblika obrambenog pritiska u ovakvoj košarci u kojoj je kontakt stalan jednostavno je besmisleno.

16. PITTSBURGH

Skoka i kontakta zato ne nedostaje Pittu, koji na krilima tri veterana, šljakera pod koševima Zanne i dva swingmana Wrighta i Pattersona koji konstatno napadaju obruč, živi od poena u reketu i solidne obrane. Ne pada mi na pamet ikada se pouzdati u momčad Jamiea Dixona, ali ovaj Pitt, kao i mnogi do sada, stvarno djeluje opasno. Dok ne dođe turnir.

NA RUBU ULASKA U 16

VIRGINIA – Slično kao i mnoge ranije spomenute veteranske ekipe, ovise o snazi i iskustvu te dominaciji u skoku. Razlog zbog kojega nisu u top 16 je bezvezan napad i manjak šuterske kvalitete.

MICHIGAN – Kako Robinson i brucoš Walton, nasljednik Burkea, dižu razinu igre, rastu i njihove šanse za povratkom u top 16, ali nakon što se saznalo da su McGaryeve loše igre ove sezone rezultat problema s leđima zbog kojih je već neko vrijeme na ledu, jasno je da im je plafon manji od očekivanoga, ako ne i potpuno srušen.

ISPALI IZ TOP 16

UNC - Solidno su igrali prvi dio godine, ali raspali su se početkom ozbiljne sezone, usput saznavši da ostaju bez pomoći PJ Hairstona (izbačen iz programa zbog izvan-nastavnih aktivnosti), nominalno najboljeg igrača bez kojega im ozbiljno padaju šanse da uđu među 64 (što je vidljivo i iz tri poraza na otvaranju konferencijskog programa). Hairston se skrasio u NBDL-u i netko će mu, valjda prije svih Dallas, do kraja sezone zasigurno dati šansu jer radi se o čovjeku koji je u svim projekcijama prije sezone bio pick prve runde. Osim što su ostali bez plafona, odricanjem od njega Williamsovoj družini srušili su se i temelji jer sve što su gradili, gradili su očekujući da je uskoro njegova trica nadograditi solidnu energiju ostatka momčadi.

VCU - I dalje su u klasi plutajućih mina i njihov presing i dalje je najučinkovitiji u NCAA, ali napad je užasan, bez šuta i konstantnog pritiska u sredini.

FLORIDA - Još jedna solidna veteranska ekipa, netipično za Gatorse bez NBA talenta, ali sa žilavom kolekcijom igrača duž petorke. Problem je, naravno, napad, odnosno premalo šutera na rosteru, kao i ogromna količina izgubljenih lopti – kada na parketu nema generala Wilbekina, njihova nesposobnost driblanja je fascinantna za ovako ugledan program (Chris Walker može ispraviti veći dio problema kao rasni atleta i lutrijski talent, ali još nije dobio dozvolu za igranje od NCAA).

MEMPHIS - Momčad koja pliva u osrednjosti, bez poštenih visokih za složiti kvalitetnu obranu, bez poštenih šutera da ima opasan napad. Najgore od svega, usprkos hrpi atleta, nisu u stanju doći ni na liniju slobodnih. Sigurni su za turnir, ali značajniji rezultati će opet morati pričekati.

TOP 10

Ovaj put sam odlučio složiti listu top 10 prospekata po formuli sličnoj onoj koju koristim prije drafta prilikom određivanja vrijednosti igrača, doduše s nešto šturijim podacima o atleticizmu i fizikalijama pošto nemamo rezultate combinea. Ali, uzevši u obzir osnove, box score učinke i vještine iskazane kroz njih, i usporedivši ih sa sličnim igračima koji su danas u NBA, došli smo do neke okvirne IOR ocjene koja je krojila poredak izbacivši ovih 10 imena od 50-ak koji su ušli u izbor, a potencijal im je određen u odnosu na ono što su u stanju ostvariti već prve godine. Tipa, ako su već u prvoj godini u stanju ostvariti učinak trećih opcija, a po svemu što znamo prvih 5 imena na ovoj listi za to su sposobni, onda im ne gine duga i plodna karijera, što znači da nas čeka draft koji će, pod uvjetom da se svi odluče za NBA, donijeti barem 4-5 all-star igrača. Sad, gledajući desetak godina unazad to ne odskače previše od prosjeka prosječnog drafta, što znači kako su očekivanja narasla što zbog konstantnog hypanja, što zbog činjenice da su tri zadnja drafta uz časne iznimke bila poprilično tanka (po do sada viđenom) pa se ovaj čini kao uskrsnuće. Iako je dubina ponude ovom prilikom pristojna, očito je kako će percepcija ove generacije ovisiti prije svega o plafonu ovih prvih top 5 pickova - tek nakon nekoliko godina, a posebice iskoči li još neki all-star iz pozadine što se gotovo uvijek dogodi, moći ćemo reći da je ovo najbolja klasa nakon 2003.

1. Andrew Wiggins – Apsolutno najbolji obrambeni igrač u ponudi, ovo što on prezentira na boku u rangu je partija Michaela Kidd-Gilchrista i to je za sada najveći plus. Mislim, momak je godinu mlađi od prosjeka klase, ali očita je zrelost u shvaćanju igre. Istina, svi smo po hypeu očekivali tipa koji će trpati preko ruke od kud se sjeti, međutim zaboravimo li na to, ostaje nam kompletan košarkaš bez loše strane, koji se još mora popraviti kao asistent i šuter, ali koji zato igrom u oba smjera dominira vanserijskim atleticizmom i čistom košarkaškom elegancijom.

2. Joel Embiid – Da nema Wigginsa i Parkera, Embiid bi bio ovogodišnja verzija Noela i Davisa, prototip petice neograničenog potencijala za kojim slini većina franšiza. Kao i Wiggins nema rupe u pogledu vještina, kompletan je igrač (što je sjajno obzirom da je košarku otkrio prije tri godine, znači imamo pred sobom prirodni talent rođen za igranje s narančastom loptom) i, ono što je zastrašujuće, ima okvir i visinu rasne petice. Mislim, kad smo zadnji put imali centra koji može zabiti licem i leđima, razigrati, trčati, skakati i zalijepiti bananu kad se sjeti? Od svih top prospekata zadnjih godina jedino se Oden može približiti ovim okvirima, s tim da nije bio ovako fluidan atleta, nije imao taj kreativni gen na vrhu posta i posebice nije imao ovako meku ruku. Jedini problem u ovom trenutku je što Embiid igra premalo minuta i nije takav doslovni centar kakve su inače punokrvne petice s pedigreom, ali kako mu Self bude povećavao minutažu i odgovornosti, jasno je kako će rasti i šanse da postane broj 1. Kao što odavno znamo, franšizni centri ne rastu na grani - ne pokažu li Wiggins i Parker sposobnost potpune dominacije, Embiid bi trebao isplivati kao neprikosnoveni prvi pick.

3. Jabari Parker – Suluda učinkovitost obzirom na ogromnu potrošnju malo je u zadnje vrijeme pala, Parker u novoj godini izgleda kao smrtnik, ali obzirom na kontekst nema mu se što zamjeriti. U prvom dijelu sezone vidjeli smo o kakvom se kompletnom napadaču radi, čovjeku koji će obzirom na konstituciju biti i odličan skakač i solidan all-round igrač na poziciji, posebice ako bude igrao trojku u NBA kako očekujemo.

4. Marcus Smart – Kada se priča o ovoj generaciji, prva trojica se obično ističu kao posebne klase, ali Smart je jednako kompletan igrač kojem je all-star karijera gotovo suđena, ovakvi učinci uz ovakvu odgovornost, igru u oba smjera i all-round korisnost jednostavno su fascinantni, posebice za poziciju jedinice.

5. Julius Randle – On nije na ovoj razini jer nije svemirski atleta za poziciju što se posebice osjeti u obrani, ali nije ni tek obična double-double mašina, zna napasti s loptom s visokog posta što je ključno za razvoj u nešto više od šljakera. Kažem, atletski pokazatelji ne fasciniraju, kao ni šuterski raspon, ali energija u kombinaciji sa solidnom razinom realizatorskog talenta gotovo da garantiraju produktivnu četvorku, također vrlo vjerojatno all-star dometa.

6. Aaron Gordon – Iako to pokušava biti, nije stretch igrač, a niti kreator. Ne znam zašto usporedbe s Marionom nisu češće, ali njegova trka, skok, energija i izuzetan pristup u obrani prizivaju upravo Matrixa. Nema kreativnu crtu, tako da je teško prognozirati all-star dosage, ali s njim dobivate NBA igrača makar za rotacijsku ulogu (nevjerojatno, ali još jedan rookie koji se ubija u obrani, dokaz da je ovo stvarno posebna generacija).

7. Noah Vonleh – Ne igra konstantno u napadu, zasigurno dobrim dijelom i zbog nedostatka podrške, ali njegov pristup i borbenost su svaku večer na mjestu. Fantastična kombinacija fizikalija i atleticizma, šljakerskog mentaliteta i napadački kompletnog arsenala koji još treba brusiti, ali koji je neosporan. Iako sada možda ne izgleda tako, Vonleh ima predispozicije biti all-star klasa, dok je u ovom trenutku tek startni materijal jer još nije pokazao da može biti nositelj koji kombinira potrošnju i učinkovitost.

8. Gary Harris – Kompletan bek koji je nakon lanjske šuterske briljantnosti ove sezone prigrlio ulogu slashera i pokretača, spoji li oboje na idućoj razini imat ćemo još jednog kvalitetnog startera, u najgorem slučaju odličnog trećeg beka.

9. Sam Dekker – Nije atleta poput tamnopute braće, ali Dekker je još jedan kompletan igrač sposoban pomoći u svakom segmentu igre koji uz to ima možda i najljepši šut u NCAA košarci, što mu garantira mjesto na NBA rosteru pa makar nikada ne nametnuo all-round stranu koju malo podsjeća na Gordona Haywarda. Nisam siguran da je starter na sljedećoj razini, ali rotacijski igrač u pravim rukama? O da.

10. Kyle Anderson – Istina, igra na UCLA, ali nije da samo pumpa brojke protiv loše konkurencije, momak je jednostavno kompletan igrač koji manjak brzine skriva pametnom igrom. Pokazao je da može držati i skok i gurati se u sredini, što je ključno jer će u NBA vjerojatno igrati četvorku u manjoj roli, a ne playmakera u glavnoj. Ali, sama činjenica da je toliko raznovrstan čini ga sigurnim dobitkom, naravno, u pravim rukama. U krivima, vrlo lako bi mogao biti neupotrebljiv.

Filed under: bball 19 Comments
15Jan/1418

THE RANKINGS, WEEK 11.

Posted by Gee_Spot

01. SPURS 81.4

Stanje na vrhu Zapada, a i u ligi općenito, je trenutno takvo da nema momčadi za koju bi stavili ruku u vatru da je bolja od ostalih. Thunder bez Westbrooka je samo još jedna momčad, Heat ne može igrati potrebnim obrambenim intenzitetom kojim maskira manjak visine tijekom cijele sezone i sada su u jednoj svojoj tipičnoj rupi, a Pacersi nemaju kreaciju i šut rasnog izazivača. Uglavnom, da playoff kojim slučajem krene sutra, nastao bi oveći kaos, a u njemu bi stabilnost Spursa opet isplivala na površinu.

Koji god da minus imaju, oni ga radom uklanjaju. Pa je tako sve bolja forma Duncana i konačno razigranog Parkera razbudila povremeno anemični napad, a obrana se stabilizirala zahvaljujući Borisu Diawu (iako će im sada nedostajati i Green koji je lošu šutersku sezonu nekako pravdao odličnom ulogom u obrani, što znači da će Spursi sada biti još ovisniji o napadačkom učinku). Francuz je nakon sjajnih partija u Finalu protiv Jamesa ove sezone već skinuo skalpove i pokidao živce Aldridgeu, Dirku i Loveu. Tip je specijalist za guranje na perimetru s visokima koji su skloni napustiti reket, ujedno ne dozvoljava laganu igru na visokom postu gdje su svi ovi spomenuti igrači navikli imati nekakvu prednost, bilo visinsku, bili mišićnu, i za sada odlično drži utvrdu dok se čeka povratak Splittera (koliko god napad bolje funkcionira s Diawom i Ginobiliem, bez Greena i Splittera nemaju obranu za playoff).

I tako Spursi u svom stilu plove od situacije od situacije, s puno manje drame nego svi ostali, spremni iskoristiti svaku šansu koja im se nudi. Još jednom.

02. PACERS 80.7

I dalje drže suludi postotak pobjeda usprkos određenim kiksevima temeljenim na slabijim napadačkim večerima koje u zadnjih nekoliko tjedana podsjećaju na onu lanjsku impotentnost. Ali, bliži se polovica sezone, a njihova obrana je i dalje nevjerojatnih 5.6 poena na 100 posjeda bolja od sljedeće (dozvoljavaju samo 94.8 poena na 100 posjeda, a ligaški prosjek je 105.3, što je, iako dobrim dijelom napumpano lošom konkurencijom na Istoku, svejedno impresivno), što će, ostane li tako do kraja, biti najbolji rezultat od uvođenja novih pravila 2004. koja zabranjuju hand-checking na perimetru i uvjerljivo najveća razlika između prve i druge obrane u ligi. Jedine momčadi koje su u novo doba ostvarile makar približnu separaciju u odnosu na ostatak lige bile su Celticsi 2008. s 2.7 poena boljom obranom od sljedeće i Spursi 2005. i 2006. s 1.5, odnosno 2 poena prednosti. Što im je zajedničko? Prve dvije su na kraju balade bile prvaci, a Spursi iz 2006. su ispali u 7 utakmica u polufinalu od kasnijih Finalista Mavsa.

03. THUNDER 80.3

Bez Westbrooka nisu ista momčad koliko god Durant suludim brojkama pokušao održati brod na kursu i prometnuti sebe u prvo ime za MVP nagradu. 5-4 i to s poprilično laganim rasporedom jasno kazuju kako bi da kojim slučajem playoff kreće sutra bili izgubljeni, a puno teži posao ih čeka u idućem periodu s nizom koji uključuje Warriorse, Rocketse, Spurse i Blazerse u 6 dana.

04. WARRIORS 80.2

11-1 djeluju stvarno impresivno, ali treba reći da su čak 4 susreta dobili s 4 ili manje koševa razlike, što znači da je ulogu odigrao i momentum ili ako hoćete sreća. Gomila izgubljenih lopti po čemu su apsolutno najgori u ligi zabrinjava, ali u ovom kontekstu izjednačenih na vrhu ne trebaju se brinuti - budu li zdravi i u formi u najvažnijem dijelu godine, mogu dobiti svakoga na Zapadu u seriji od 7, možda čak i kompletan Thunder. Razlog zašto pak nemaju prostora za pogrešku je očajna klupa u čije sivilo se potpuno uklopio i Barnes - sve bitnije postave s njim potpuno su napadački jalove, dobrim dijelom i zbog kreativne rolu koju mora nositi zbog manjka playmakera na rosteru. Stvari bi se trebale popraviti čim se vrati u spot up rolu sličniju onome što je igrao lani u playoffu, ali ovakav razvoj situacije i nesposobnost da prigrli značajnu rolu koja mu se pruža nikako nisu dobar znak za njegov budući ugovor jer potvrđuju da se radi isključivo o specijalistu.

05. HEAT 80.1

Beskrvni poraz od Knicksa i maltretiranje od strane Euroligaškog izdanja Netsa ukazuju na to da su u jednoj od onih faza kada se regeneriraju, što je u njihovom slučaju izuzetno bitno - u zadnjih mjeseca dana primili su preko 100 čak 8 puta iako i dalje preferiraju nešto sporiju igru na manji broj posjeda, od čega 4 puta u pobjedama, što ih je srozalo na 26. mjesto po šuterskom učinku protivnika. To znači da ovo izdanje Heata ovisi o ukradenim loptama više od ijednog ranijeg jer je to praktički jedini dio obrane koji im funkcionira. Koliko god je neosporno da imaju prekidač, neće biti lako doći do trećeg naslova u nizu s najgorim skakačkim izdanjem i obranom tolikom ovisnom o agresiji u presingu koja im opet prijeti potpunim energetskim kolapsom u slučaju da budu prisiljeni igrati dvije playoff serije od 7 punim intenzitetom (sreća njihova pa su Bullsi i Netsi ispali iz slike i tako ih poštedili eventualne treće bitke).

A kad smo već kod prekidača, James ove sezone ima najslabije učinke u blokadama i ukradenima u karijeri gledajući postotke (manjak stop akcija najbolji je pokazatelj ili obrambene nezainteresiranosti ili ozljede koja koči njegove fizikalije i atleticizam da dođu do izražaja, trećeg nema), ali ako je dijelom i to razlog zašto igra najučinkovitiju košarku života, onda je to manje bitno. Za njega. Što se momčadi tiče, ona je složena oko njegove sposobnosti da on druge čini boljima all-round učinkom, a ne da on jaše sistem, što je jedna mala, ali značajna promjena koja će se vjerojatno ispraviti u playoffu kada ubaci u najveću brzinu.

06. CLIPPERS 78.9

Koriste lagan raspored, na 3-1 su od kada je Paul otpao uz odličan doprinos Griffina i povratnika Redicka. Bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati na put po Istoku i 7 utakmica u 11 dana s rotacijom dva čovjeka pod košem, iako bi Collisonova i Redickova energija uz Crawfordove vratolomije i Griffinov all-round učinak trebali biti dovoljni za popriličnu količinu skalpova i potvrđivanje kvalitete dok se čeka CP3.

07. ROCKETS 78.8

Klupa postaje sve veći problem, ali povratkom Parsonsa i skorim oporavkom Beverleya dobit će dozu stabilnosti. Iako ih ozljede ne maze, imaju 7-3 u zadnjih 10, Harden igra sjajno i svi najvažniji pokazatelji (šuterski učinak i obrana protivničkog šuta) su na njihovoj strani. Obzirom na kaos koji vlada na vrhu Zapada, jedan trade su udaljeni od priključenja samom vrhu, stoga je i dalje najvažnije držati oko na Asiku.

08. BLAZERS 78.6

Imaju 4-4 u zadnjih 8 usprkos i dalje poprilično ugodnom rasporedu, ali napad ne pokazuje znakove posustajanja, i dalje gađaju suludo precizno, posebice tricu (kao bonus su dobili McColluma kao još jednu potencijalnu opasnost s perimetra). Međutim, najvažniji test tek ih čeka - nakon što odrade posao s Cavsima, slijedi mjesec dana pakla i najteži raspored u ligi nakon kojega ćemo stvarno znati koliki je LMA lider, koliko je Lillard stvarno napredovao (tricu i dalje gađa preciznije nego dvojku), koliko su Matthews i Batum stvarno dobri i koliko Lopez može sam u sredini (teoretski, obzirom da im je obrana 23. u ligi usprkos tome što su do sada imali najlakši raspored na Zapadu, nije nemoguće zamisliti da budu 30. tamo negdje krajem veljače).

09. WOLVES 78.5

Gubljenje u završnicama doveli su na novu razinu, a pogled na njihove akcije u napadu i obrani jasno govori i zašto. Love i Peković jednostavno nisu igrači koji mogu 1 na 1 zaustaviti protivnički napad, dok obrane na drugoj strani potpuno ignoriraju Rubia i Brewera svjesne da se samo moraju bojati Lovea i Martina i to uglavnom s perimetra pošto obojica predvidvljivo radije potežu iz vana nego napadaju sredinu. Čim stane trka i čim se zatvori put u reket, sve Adelmanove akcije padaju u vodu jer nema te obrane koja se boji navale s dva šutera.

10. SUNS 78.4

Gubitak Bledsoea je velik udarac, ali ni približno toliko dramatičan kakav bi bio da su ostali bez npr. Channinga Fryea - njegovu važnost u funkcioniranju momčadi Marcus Morris ne može zamijeniti jer nema visinu da donese onu kvalitetu u zaštiti reketa i opciju spuštanja u post u napadu, što bi Sunse prisililo koristiti klasičnije postave, a bez stretch kvalitete tijekom 48 minuta njihov napad ne bi imao onaj potreban prostor za učinkovitu flex i screen igru s ovim igračima. Naravno, da Bledsoe nedostaje već se osjeti i to prije svega na obrani - Sunsi su izgubili 4 od 5 dobrim dijelom i zato što nema Bledsoevog presinga koji je protivnika često tjerao na odabir sporednih opcija i ishitrene reakcije u završnicama. Bez njega teže im je odigrati vrhunsku obranu kada je najvažnije i kada po defaultu morate igrati riskantnije na pomaganjima i udvajanjima jer treba spriječiti svaku situaciju za šut.

Također, svi ti porazi ohrabruju, ako je tako nešto moguće - radi se o 4 gostovanja na kojima su gubili s 5, 5, 2 i 2 razlike, što znači da su uz malo sreće i s nešto drugačijim scoreom danas mogli i dalje biti slavljeni kao najugodnije iznenađenje sezone. Uglavnom, i dalje se drže, a za ostanak na kursu bit će ključan učinak povratnika Barbose, možda i pojačanje koji bi putem trade sletilo u Arizonu u zamjenu za jedan iz one gomile prvih pickova koje imaju na raspolaganju (u ovoj situaciji bilo bi blesavo ne zaigrati na tu kartu, jasno ako se ukaže prava prilika za pojačanjem prije svega na poziciji jedinice jer očekivati doprinos od Goodwina i Smitha iluzorno je). Barbosa je daleko od sigurne stvari, ali u pitanju je dokazani pick & roll napadač od kojega nije nemoguće očekivati kvalitetnih 20 minuta po večeri, taman da se Dragić malo odmori za nastavak herojske sezone (tip je definitivno all-star materijal).

Hornacek je dokazao da je lukav i nema sumnje kako će dio igre prebaciti na blokove gdje će vrtiti akcije kroz visoke i sve to skupa bi trebalo biti dovoljno da se Sunsi održe u bitci za osmo mjesto do samoga kraja. Tu dolazimo do još jedne zanimljive situacije - Bledsoe bi trebao zaigrati u završnici sezone nakon all-stara i tako dati momčadi dodatni poticaj. I to je ono što je u cijeloj situaciji najveći upitnik. Naime, nakon što je Westbrook odlučio sanirati svoj meniskus umjesto da ga jednostavno izvadi i nakon što se i Rose odlučio za sličnu proceduru (a za to su se odlučili jer svi pokazatelji govore da vađenjem meniskusa značajno smanjujete trajnost svojih koljena, time i karijere), bilo je za očekivati i da svi ostali slijede takav trend, ali Bledose se odlučio za old-school zahvat i brži povratak, najvećim dijelom zato da kapitalizira dobre igre i još bolje rezultate novim ugovorom.

Sad, u Phoenixu stvarno imaju čarobno medicinsko osoblje i Bledsoe je dovoljno mlad, ali ovo mu je već druga operacija istog meniskusa, što znači da mu koljena baš i nisu mlada. Momčad koja ga dobije ovoga ljeta još uvijek bi se mogla izvući bez većih potresa iz prvog ugovora, ali očekivati da će i nakon 4-5 sezona Bledsoe s ovakvim desnim koljenom biti ozbiljan igrač već je popriličan rizik. Ne znam, možda se i radi baš o tome da čovjek pokušava zaraditi barem jedan masni ugovor svjestan da će teško dočekati drugi, ali situacija je totalno zbunjujuća i ovu situaciju treba držati na oku jer bez njega se ovaj naizgled brzi rebuilding Sunsa odjednom više ne čini tako uspjelim.

11. RAPTORS 77.4

8-2 u zadnjih 10 ih je pozicioniralo u situaciju iz koje ne mogu propustiti playoff, što znači da je Ujiriev posao odjednom postao manje kompliciran jer su se ciljevi nametnuli sami od sebe. A u ovom slučaju to znači loviti polufinale Istoka prvi put nakon ere Vincea Cartera i Lennya Wilkensa i tako ponoviti najveći uspjeh franšize. Što će samo potvrditi onu vječnu da je u životu bolje rodit se bez one stvari nego bez sreće.

12. MAVS 77.3

Imali su 4 zicera u ovom tjednu (Lakersi, dva puta oslabljeni Pelicansi, Orlando), taman onakve utakmice kakve momčad Ricka Carlislea ne gubi, a jedini poraz bio je gaženje od strane Spursa. Ukratko, nastave li Wolvesi i Sunsi posrtati, oni će to zasigurno znati iskoristiti.

13. NUGGETS 76.8

Shaw pokušava na sve načine brod održati iznad vode, novim potpunim miksanjem rotacije izgubio je Millera (što nije tragedija obzirom na njegove uglavnom loše igre u zadnjih mjesec dana) i Hamiltona, ali je dobio Fourniera. Ništa manje bitno nije ni što su bekovi proradili šuterski - nakon što je oživio momčad povratkom na Karlov run and gun, Shaw trenutno jaše odličnu tricašku formu momčadi koja je u 5 pobjeda u zadnjih 6 susreta zabila 61 tricu. To je apsolutno najveći takav niz ove sezone iako je dovođenjem Foyea i Robinsona bilo jasno kako im je namjera pojačati momčad upravu tom segmentu (a upravo su njih dvojica uz Fourniera i Lawsona odradila najveći dio posla u ovom periodu).

Naravno, ni ovo nije nikakav razlog za slavlje, već samo dokaz da na ovom rosteru ima kvalitetnih igrača. Problem je samo što je skoro pola sezone iza njih, a Shaw još nije udario temelje ničemu što bi moglo poslužiti iduće godine, već samo kemija iz tjedna u tjedan da momčad nekako održi u borbi za playoff.

14. GRIZZLIES 76.2

Prvo malo Leura, pa malo Johnsona, pa sada malo Leea i Memphis se nekako održao iznad vode i bez Gasola, uglavnom zahvaljući napadačkim bljeskovima i sve boljem Conleyu koji maksimalno koristi svaki centimetar prostora koji mu donose novi šuteri u rotaciji. Imaju 7-4 u zadnjih 11 i samo su 4 utakmice udaljeni od 8. mjesta, s tim da im se do kraja sezone smiješi još gomila zicera protiv ekipa s Istoka. Bude li Gasol barem donekle podsjećao na sebe nakon skorog povratka, borba za jednu od dvije zadnje pozicije na Zapadu im ne gine do samog kraja.

15. PELICANS 75.9

Kao da gubitak Andersona vjerojatno na cijelu sezonu nije bio dovoljno jak udarac, sada su ostali i bez Holidaya na minimalno mjesec dana zbog napuknuća kosti noge (a u principu su ga izgubili za sezonu jer tijekom rehabilitacije će uglavnom morati mirovati, što znači da će mu trebati ostatak sezone da uhvati formu). Što znači da se mogu pozdraviti s playoff nadama (ne zaboravimo da im raspored prema kraju postaje sve teži), a vjerojatno i s trenerom Williamsom. Naravno, nije on išao uokolo i lomio ruke, leđa i noge svojim igračima, ali ovo je idealna situacija za vlasnika da ga se riješi i dovede svog čovjeka.

16. KINGS 74.6

Kad bi dobili učinak prosječnog NBA igrača od dva startera na dvojki i četvorki, borili bi se za playoff na Zapadu, a čak i ovakvi su dovoljni dobri da se do istoga prošetaju na Istoku u nekom paralelnom svemiru (imaju 7-8 od kada je stigao Rudy). Cousins u all-star izdanju, Thomas u top 10 NBA play izdanju i Rudy Gay u dokazat ću svima da znam igrati košarka izdanju (57% za dva od kada je došao u Sacramento, 52% šuta ukupno i 55% efektivno usprkos i dalje samo 30% za tricu jasno govore da očito može raditi selekciju šuta kada želi) su dobar proizvod, sada im samo ostaje zadržati ovaj nivo do kraja sezone uz nadu da će Landryev povratak, novi eventualni trade i ljetni potezi popraviti krvnu sliku ostatka rostera jer njihove udarne opcije zaslužuju momčad koja je u stanju boriti se za nešto konkretnije od dobrih dojmova.

17. HAWKS 74.3

Bez Horforda su na 4-5 uz dvije sjajne pobjede protiv Pacersa i Rocketsa koje su bile mini remek-djela Mikea Budenholzera (izuzetne rotacije i izuzetan posao Antića i Branda u 1 na 1 dvobojima s Hibbertom i Howardom, što je olakšalo zonsko kretanje ostatku momčadi koji je uglavnom bio zadužen za smetanje na pick & rollu i istrčavanje prema otvorenim šuterima u najboljoj discipliniranoj maniri Spursa), što znači da su do kraja sezone u igri dok god izbjegnu nove ozljede. Jednostavno, previše je tu dobrih košarkaša i imaju predobrog trenera da se sami upucaju u nogu, točnije da si je toliko raznesu sačmaricom da ih prestigne čak 5 momčadi od ovih ispod.

18. BULLS 74.2

Nakon što su ostali bez Denga usred niza od 5 pobjeda u 7 utakmica, Bullsi su imali sreće da im je raspored donio ranjene Sunse, Buckse i Bobcatse, idealne protivnike za momčad poput Thibodeauve koja ne gubi utakmice koje ne mora (čak su i potpisali od Hawksa odbačenog Cartiera Martina, veterana koji je u ovom trenutku ono što bi Snell tek trebao postati i koji može pomoći na boku, što je već drugi pristojan potez uprave nakon dovođenja Augustina). 8-3 u zadnjih 11 susreta ne garantiraju ništa, ali itekako ukazuju na mogućnost da se, u slučaju da preostali nositelji odigraju većinu sezone do kraja, Chicago opet plasira u playoff. Što ujedno ukazuje i na onaj mogući crni scenarij koji nije ništa manje izgledan od onog idealnog, dapače. Da, lijepo je maštati o Parkeru, Carmelu, Mirotiću i picku Bobcatsa, ali u ovom trenutku ništa manja mogućnost nije i da ostanu izvan lutrije, Bobcatsi opet dobiju svoj pick, Mirotić ostane u Madridu i da umjesto Mela potpišu Trevora Arizu ili Sefoloshu.

19. WIZARDS 74.1

Nene je izgleda opet spreman za više od 25 minuta po utakmici, što im automatski diže plafon (jasno, kada se toliko oslanjate na čovjeka koji je u principu jedna velika, hodajuća ozljeda taj plafon se može srušiti po vama svakog trena). Imaju još jedan potez u rukavu (ugovor Arize) koji im u završnici sezone može dati dodatni poticaj ili zakrpati eventualni problem do kojega će neminovno doći, ali playoff im ne bi trebao izmaći svim otežavajućim okolnostima unatoč, Wall i Beal su jednostavno predobra kombinacija u ovakvoj konferenciji.

20. KNICKS 73.9

Carmelo igra sve bolje, vratio se Felton, Woodson drži sve pod kontrolom i, iako i dalje često izgledaju kao da su se okupili prije tri dana, barem se bore. Uspiju li do kraja sezone održati nekakvu prosječnu startnu razinu na poziciji jedinice i petice, s ovakvim Melom playoff im je osiguran. Solidne igre Hardawaya, šuterski doprinos Bargnania i oživljavanje Shumperta u takvom kontekstu samo su bonus.

21. PISTONS 73.1

Ovaj potez Josha Smitha sažetak je njihove sezone.

A onda opet, isti taj Smith podsjeća na onog iz Atlante svaki put kada zaigra na četvorci, a posebice kada zaigra u paru s Drummondom - petorka Jennings, Stuckey, Signler, Smith i Dre apsolutno je najbolja napadačko-obrambena kombinacija koju imaju, ali u Cheeksovoj viziji ima tek 7. minutažu. Nakon 6 brutalnih poraza imali su sreću da su naišli na Sixerse i Sunse koji su igrali petu utakmicu u gostima u 7 dana (i onda su ih jedva dobili s 2 koša), ali očito je da se ovdje stvari neće pomaknuti s mjesta dok se ne povuče potez koji, nažalost, stoji u zraku od prvog dana - morat će mijenjati Grega Monroea za swingmana. I onda se nadati da im ovaj pred očima neće izrasti u all-star krilnog centra, što na ovom rosteru nikada neće imati šanse postati. Koliko god se osobno nikada ne bi odrekao tako talentiranog mladog post igrača, u ovoj situaciji potpuno bih razumio Dumarsa da pokuša izvući maksimum iz situacije (u koju se sam doveo) jer je očito da Smith nije zaboravio igrati košarku, već da ga uništavaju potezi uprave. S malo boljim balansom ova momčad na Istoku ima sigurnu top 5 poziciju, ovako će morati strahovati do samog kraja.

22. NETS 72.3

Netsi su najbolja Euroligaška momčad u ovom trenutku, bekovski par Livingston-Anderson uz podršku Teletovića i s Kirilenkom na limitu minuta zbunjuju NBA franšize kojima valjda nije jasno da Kidd uopće pokušava igrati bez visokog čovjeka i to još s ovom postavom (nema ništa bolje nego plaćati 180 milja kako bi istrčao sa spomenutim dvojcem na perimetru). Ali, Kiddova odluka je potpuno logična, kada ste bez najboljih igrača i kada ste u totalnom raspadu, nadigravati se 1 na 1 nema smisla, stoga je odluka o niskoj postavi i maksimalnom širenju reketa potpuno razumljiva jer jedino tako, šutiranjem, može održati napad podmazanim. Johnson je u pravo vrijeme upao u formu i donio im doslovno 4 pobjede u gustim završnicama, ali koliko će protivničkim skautima trebati da prilagode obrane, odnosno da u napadu iskoriste manjak visine pod košem?

Šanse Netsa i dalje tako ovise o Deronovim gležnjevima koji su svježe napucani drogama, što znači da bi Deron uskoro trebao na parkete i, ako je prošla sezona pokazatelj, vjerojatno u sebi ima mjesec dana vrhunske košarke dok doping drži. Još veći plus njihovim nadama je kontekst – u gomili očajnih franšiza koje bi vrlo lako mogle odustati od borbe u slučaju novog niza poraza ili neke ozljede i kojima, ruku na srce, plasman u playoff ne znači ništa za razliku od Netsa koji ionako nemaju pravo na svoj pick, hvatanje zadnjog playoff vlaka je još realnije – ako su Sixersi, Bucksi i Magic otpali, ako su Boston i Charlotte na putu da im se priključe, ispada kako Netsi moraju samo preskočiti Cavse i nekoga od ove krame koja je na rankingsima ispred njih da "spase" sezonu.

23. BOBCATS 72.2

Obrana se raspala pod teretom gostovanja i rupe na bokovima, a napad ne treba ni komentirati - momčad koja je toliko očajna za nekim tko može zabiti šut iz vana da u startnu petorku gura Anthonya Tollivera može samo sanjati o playoffu. Srećom, vraća se MKG, a i raspored postaje barem malo blaži - nakon 7 gostovanja u 8 utakmica čeka ih New York doma, a zatim i gostovanja u Orlandu i Philadelphiji nakon kojih čemo znati imaju li ikakve šanse spasiti sezonu ili tonu u još jednu lutriju (što je možda i najbolje obzirom na pick koji im opasno visi u ovakvoj konkurenciji).

24. CELTICS 72.1

Trude se, ali to je vidljivo jedino po tome što brutalan dvoznamenkasti poraz poprate jednoznamenkastim. Uglavnom, nanizali su 9 poraza i tako valjda konačno shvatili da je za njih lutrija najbolji mogući rasplet ove sezone. Problem je samo što su usprkos svemu zahvaljujući katastrofi zvanoj Istočna konferencija i dalje samo dvije pobjede izvan playoffa, što znači da Ainge neće mirno spavati dok ne promijeni mišljenje još tri puta.

25. LAKERS 71.9

Izgubili su 10 od zadnjih 11, čime su se i definitivno oprostili od bilo kakve uloge do kraja sezone osim one u bitki s Jazzom za titulu najgore momčadi Zapada. Gasol je još jednom otpao zbog ozljede (i time definitivno potvrdio da će ovo ljeto za njim posegnuti samo najveći očajnici među GM-ovima, njegova povijest bolesti kombinirana s očajnim igrama raznih veterana zadnje dvije godine služi kao upozorenje da je sve osim midlevela nepotreban rizik), a iako se bekovska situacija popravlja, pitanje je koga više može iznenaditi D'Antoniev run and gun osim ponekog diletanta s Istoka.

26. MAGIC 71.3

Bez Vučevića nemaju skok, što znači da su ostali i bez onog jedinog obrambenog elementa koji donekle funkcionira ove dvije godine. Uostalom, 8 poraza za redom govori sve što treba znati, dok se Cavsi barem pokušavaju uključiti u borbu za playoff jedino što Orlando u ovom trenutku zanima je što više kuglica u lutriji, dakle imamo još jednu momčad koju možemo otpisati poprilično rano. Jasno, ako baš niste ludi za tim da gledate Oladipa i Harklessa kao startni bočni par, što je eksperiment započet zbog Afflalove ozljede stopala, ujedno i eksperiment koji bi se mogao nastaviti nakon all-stara ako netko odluči dati budući pick prve runde za solidnog beka Magica koji se nakon sjajnog početka sezone polako spustio na zemlju.

27. CAVS 70.3

Dvije pobjede su udaljeni od 8. mjesta, ali dok ne dignu razinu igre uzalud im sav očaj konkurencije oko njih – nakon što su dobili Jazz u gostima u prvoj Dengovoj utakmici u novom dresu, već u sljedećoj su potpuno podbacili, izgubivši sa suludih 44 razlike od Kingsa u Sacramentu. Što je samo još jednom naglasilo da njihovi problemi nisu tako maleni da ih možeš prebrisati jednim potezom – isto kao što su nakon suspenzije Bynuma ostvarili tek 2-5 (i to pobjedama nad Orlandom i Sixersima koje u principu ne znače apsolutno ništa ako se smatrate playoff kandidatom), dolazak Denga sam po sebi neće donijeti pomake dok god Brown ne posloži rotaciju i, najvažnije, ne počnu zabijati kao NBA momčad (u čemu prste posebice ima Irving kojemu svježa ozljeda koljena ne pomaže da se trgne iz mrtvila u kojem je proveo najveći dio sezone).

28. JAZZ 69.8

I to je valjda to što se njihovog ovosezonskog plafona tiče – napad teško da može bolje od 22. pozicije, a koliko god bilo nejasno kako obrana s Favorsom može biti uvjerljivo najgora u ligi, teško je vidjeti moguće pomake dok Corbin forsira nisku petorku kako bi nešto izvukao u napadu. Rush se polagano vraća, što im daje još jedno NBA tijelo na roster, ali sve su to anulirali Haywardovi problemi s kukom zbog kojih možda neće propustiti veliki broj utakmica, ali koji će definitivno imati utjecaja na njegovu rastuću formu.

29. SIXERS 69.4

Nakon što su prošli tjedan dobili 4 za redom na gostovanju po Zapadu, sada su izgubili 4 za redom s ukupno 69 koševa razlike, podsjetivši nas da su ipak vjerni tankiranju. Posebice je bolno bilo na perimetru s kojega su primili 48 trica, čime se samo još jednom potvrdilo da su njihova konstantna i često nepotrebna preuzimanja bitan razlog zašto veći dio sezone imaju jednu od najgorih obrana u ligi. Baš kako je doktor Hinkie naručio.

30. BUCKS 68.1

Dobra vijest – Ersan Ilyasova je opet spreman odigrati svojih pola sezone kako treba i opravdati barem polovinu plaće. Loša vijest – izgubili su 6 u nizu, 8 od 9 od kada se vratio Sanders i pri tome obranu nisu podigli ni za nijansu (što nije nikakvo čudo obzirom da Sanders u ovom trenutku igra samo zato što ima bahati ugovor – njegov nesposobnost u napadu nije bila nikada izraženija nego u ovoj situaciji kada nema nikoga s kim može zavrtiti pick & roll, ali posebice bodu u oči očajne obrambene partije, koje na onim osnovnim skakačkim i blokerskim razinama nisu ni približne lanjskom izdanju, što je jasan znak da čovjeka u ovom trenutku boli kikiriki za rezultatima).

Filed under: bball 18 Comments
10Jan/1430

VIVA BRAZZA – THE SLEEP DEPRIVATION POD

Posted by Gee_Spot

Nakon hrpe neuspješnih pokušaja konačno smo usuglasili termin za jedan podcast s drugarom, blogerom, Bračaninom i sportskim komentatorom Hrvojem Frančeskiem, koji je u međuvremenu toliko tehnički uznapredovao da je nabavio i pošteni mikrofon! Samo, jada li, ovaj put je iz nekog razloga (T-com?) bio očajan signal u stožeru, zbog čega je propalo 20-ak minuta materijala na kraju, pa tako nećete ćuti ništa o tome kako Arena priprema 30-ak NCAA utakmica u periodu od sada do Final Foura, kako je ovo sjajna draft klasa u kojoj Frančeski smatra da je Parker neprikosnoveni broj 1. i kako će završnica biti potpuno neizvjesna zbog hrpe dobrih ekipa poput Syracuse i Ohio Statea te onih na putu da to postanu poput Kentuckya, Dukea i Kansasa. Ali, ima tu sasvim dovoljno blebetanja o drugim stvarima za uši željne ovakvih oblika mučenja.

Filed under: bball 30 Comments
8Jan/147

THE RANKINGS, WEEK 10.

Posted by Gee_Spot

Početna euforija i odmjeravanje snaga su iza nas, nakon prve trećine sezone koja kulminira oko Božića liga obično ulazi u mrtvo razdoblje u kojem su manje-više definirani odnosi i iz kojega nas s vremena na vrijeme trgnu tek tradeovi i all-star pauza nakon koje kreće završno uštimavanje pred playoff ili lutriju.

A kako su oni najvažnije preostalo oružje koje određenu franšizu može maknuti s mjesta u oba smjera, red je da im posvetimo i jedan post – danas ću kroz rankingse, uz klasične natuknice prikupljenje preko tjedna posvećene trendovima, kroz IOR pokušati objasniti što je kojoj momčadi potrebno kako bi se pojačala uzimajući u obzir ne samo stanje talenta na rosteru, već i širu sliku, odnosno ima li uopće potrebe za pojačavanjem (ili slabljenjem).

01. PACERS 79.7

Kako Granger pronalazi formu uloga klupe postaje sve važnija, što je posebice bitno obzirom da je startna petorka upala u napadačke probleme kakvih smo se nagledali prošle sezone. George je malo pao na zemlju s one svemirske razine kojom je otvorio sezonu kada je izgledalo kao da sam riješava utakmicu za utakmicom u zadnjoj četvrtini, ali dok Scola, Watson i Granger gaze druge postave i dok imaju brzinu više u obrani (što su npr. osjetili Pelicansi u trećoj četvrtini utakmice odigrane prije par dana kada su ih Pacersi doslovno udavili), to je lakše preživjeti.

Sve u svemu, Pacersi nemaju rupe u rotaciji i praktički jedina pozicija kojoj bi u ovom trenutku dobro došlo osvježenje je ona playmakerska – iako im igrač zadatka poput Hilla treba prije svega u 3&D ulozi, ne bi bilo loše kada bi od svog startnog playa dobili više od 3.3 asista po utakmici. Istina, čovjek je bio ozljeđen i uz to nije neophodan kao kreator obzirom da imaju 4 startera kroz koja mogu vrtiti napad, ali lani je ipak igrao agresivnije i učinkovitije od ove Derek Fisher faze u kojoj se trenutno nalazi.

02. THUNDER 78.8

Ne baš obećavajući početak perioda bez Westbrooka u kojem su izgubili 3 od 7, a lako su mogli biti i na 3-4 da Love nije promašio tri slobodna bacanja u zadnjim sekundama. Durant briljira, bez Westbrooka je digao razinu igre na visine o kojima svi ostali smrtnici na planeti koji se eventualno ne zovu LeBron mogu samo sanjati, ali njihova igra i dalje opasno podsjeća na onu tragediju protiv Memphisa u lanjskom playoffu u kojoj četiri statista gledaju Duranta kako igra 1 na 5.

To u regularnoj sezoni nije toliki problem jer se raspored brine za to da Durant može dobiti dovoljno utakmica s 4 slučajna prolaznika, ali jasno govori koliko Brooks ima problema s olakšavanjem života svojim igračima u napadu implementiranjem nečega što liči na sistem ili miksanjem smislenijih postava. Uostalom, čovjeka je u nedavnoj utakmici nadigrao Jason Kidd, izneredivši ga niskom postavom s 4 beka i Garnettom u sredini kojoj je Brooks tvrdoglavu suprotstavio svoju klasičnu veliku petorku i onda gledao kako mu utakmica ispada iz ruku bez da išta poduzme. Mislim, kada vas nadigra Jason Kidd, onda je vrijeme da se zapitate nad svojim potezima.

Što se evenutalnih tradeova tiče, OKC je s Westbrookom šampionski materijal i prva momčad Zapada, tako da tu neke potrebe za velikim potezima nema iako su slanjem Gomesa u Boston napravili dodatnog prostora za angažman veterana na minimalcu. Naravno da bi sjajno bilo kada bi Perkinsa zamijenili jednim aktivnim igračem poput Varejaoa ili Asika, ali za početak bi bilo sasvim dovoljno da njihov vlastiti trener manje koristi postavu s Perkom i Sefoloshom, odnosno bilo koju petorku s klasičnim visokim dvojcem i najslabijim strijelcem s perimetra.

03. SPURS 78.4

Ostali su bez Splittera na duži period, što nikako nije dobra vijest za njihovu obranu koja je do sada služila kao oslonac dok se napad tražio - Duncan je znatno dizao realizatorski učinak u odnosu na kilavi start, Ginobili je upravo odigrao najboljih mjesec dana u zadnjih tri sezone, ali bez Parkera u najboljem izdanju teško mogu još dodatno podići napad kako bi sakrili obrambene probleme koji ih čekaju bez Splittera.

Zanimljivo, s čak 10 igrača koji pružaju partije na razini NBA startera imaju uvjerljivo najveću dubinu u ligi što je i glavni razlog zašto stalno pronalaze načine za doći do pobjede usprkos tome što su i Parker i Duncan slabiji nego lani. Ono što njima treba je infuzija vrhunskog talenta, jedan rasni krilni centar koji bi mogao odigrati 1 na 1 i kupiti gomilu skokova, ali takve stvari ne rastu na grani, a posebice vam nisu dostupne ako ste uvijek u vrhu.

04. WARRIORS 78.3

Od povratka Iggya u petorku Warriorsi su opet kliknuli, imaju 9 pobjeda za redom od čega ona protiv Heata upada u oči, lakše se diše i sjajno se igra čak i s Curryevom toplo-hladno šuterskom formom (po bodovima iz rangiranja vidljivo je da su se ubacili u momčadi sa šampionskim pedigreom i postaje očito da je njihova idealna petorka stvarno sposobna boriti se za vrh Zapada već sada). Posebice briljira David Lee koji sve bolje koristi prostor koji mu ostavljaju protivničke obrane fokusirane na bekove – njegovo sjajno kretanje bez lopte i rolanje nakon picka u ovom periodu ne može braniti nitko, čovjek doslovno igra košarku života, zdrav i potpuno spreman.

IOR detektira da je klupa jedini problem – ne samo da Barnes igra ispod očekivanja (praktički igra isto kao i lani, što znači da je jedini igrač uže jezgre koji nije prenio formu iz lanjskog playoffa u novu sezonu – toliko o tome da je rješenje za njih igra s niskom postavom bez Leea), već im klupa nije ni sjena maloprije spomenute Pacersa ili Spursa, pa čak ni Thundera. Šanse za finale Zapada bi samo tako narasle kada bi ojačali klupu, a posebice im je bitno pronaći čovjeka koji može odraditi vanjsku combo rolu s naglaskom na playmakerske aktivnosti jer ovako je doslovno sav teret na Iggyu čim na parketu nema Currya.

05. HEAT 77.9

Beasley je trenutno ono što je lani bio Andersen, klupko energije koje briljira u zabijanju otpadaka i laganih poena (dobar je i u probijanju obrane iz spot up situacija i korištenju pažnje koja se posvećuje Jamesu ili Wadeu, ali teško je vjerovati da će toliko prilike za aktivnom ulogom imati u rotacijama prilagođenim playoff životu) što je Heatu dobrodošao bonus, ali ne i ključan obzirom da igrača koji mogu trčati i skakati imaju sasvim dovoljno. Ne, njima trebaju visoki koji su u stanju čuvati obruč, a tu od Beasleya koristi nema.

Uglavnom, kako je situacija sa salary capom jasna, a isto tako nemaju što ni ponuditi osim Norrisa Colea, očito je kako će onaj finalni poticaj koji bi ih napravio apsolutnim favoritom tražiti od Odena ili možda Bynuma.

06. BLAZERS 75.9

Imaju jasno posloženu hijerarhiju s Aldridgeom, Lillardom i Batumom kao tri udarne opcije i Lopezom kao idealnom nadopunom, s tim da je Matthews taj koji trenutnom igrom na razini all-star igrača sve odnosi na razinu iznad. Međutim, klupa je brutalna, nemaju igrača koji je do sada pozitivno utjecaj na momčad (ne, trice preko ruke Mo Williamsa u petoj sekundi napada nisu dovoljno dobre, bez obzira što uglavnom upadaju) i tu će trebati nešto mijenjati.

Imaju zanimljive mlade talente u Leonardu i McCollumu, a možda je i Robinson još uvijek nekome zanimljiv, a to bi trebali pretvoriti prije svega u još jednog visokog veterana koji može čuvati reket. Sva tri igrača su dovoljno mlada i postoji šansa da se mogu razviti u klupu koja im treba, ali Portlandu trebaju osigurači danas, ne sutra.

07. ROCKETS 75.8

Fale im bočni stoper i četvorka koja zna igrati obranu i Asika bi što prije trebalo pretvoriti u barem jedno od toga jer od kada nema Beverleya jadni Howard je doslovno jedini čovjek na parketu koji zna što treba raditi u obrani (svaka čast veteranu poput Garcie koji često posluži u obrani, ali njegova rola ipak nije ključna).

08. WOLVES 74.3

Njihova nesposobnost da zaustave protivnika u gustim završnicama već je opjevana, ali izgleda da su jednako kilavi i napadački kada treba zabiti - već smo se nagledali Loveovih cigli s istekom sirene (mislim da sam pogledao barem tri utakmice koje su završile njegovim neuspjelim šutom za tri i tu ne računam prekršaj Mariona koji nije sviran), što je dodatno istakla Loveova nesigurnost na liniji slobodnih bacanja protiv Thundera. Jadni Kevin, svakim danom i svakom situacijom raste legenda o njemu kao gubitniku, što znači da je samo pitanje dana kada će se pridružiti Paulu i Howardu na listi velikana koje će svaki klinjo moći ignorirati uz "argument" da što su ikada osvojili za razliku od njega koji je osvojio naslov na NBA2K (igrajući rookie level, naravno).

Što nam IOR pokazuje? Brewer tone učinkom iz tjedna u tjedan i Budinger im je potreban ne kao netko tko će pojačati klupu, već kao čovjek koji će petorku održati iznad vode.

09. CLIPPERS 74.2

Paul je out, ali imaju Collisona kao super-suba koji je i doveden upravo zato što Paul zadnje dvije sezone po defaultu zbog raznih ozljeda propušta 15-ak utakmica (nije lako biti patuljak među divovima, a i njegovo ogromno dupe jasno poručuje da će jednom kada se polomi povratak na vrhunac snage biti nemoguć). Doduše, Collisonove brojke će bit uglavnom šuplje i korisnije u fantasyu nego u stvarnom životu, ali momčad se neće raspasti – dobit će ove lošije momčadi, gubiti od top 12 ekipa i tako ostati na playoff kursu i pri tome se pozicionirati ispod Warriorsa i Rocketsa (plus, Collison će još jednom imati priliku odraditi isti posao kao u New Orleansu kada je i iskočio upravo kao zamjena ozljeđenom Paulu).

Sreća njihova da imaju lagan raspored – ako ćemu uzeti nekakvih 30-ak dana kao realnu pauzu, u tom periodu Clippersi imaju čak 11 utakmica protiv ekipa koje su ispod 50% učinka. Istina, dobar dio njih je na iscrpljujućoj turneji po Istoku, ali Docovo iskustvo i Blakeovo vodstvo (nema sumnje kako će se sada još više akcija vrtiti preko nejga, a možda ga opet vidimo češće i u postu, ne samo na laktu) trebali bi biti dovoljni za izvuči barem 3-4 pobjede na toj turneji.

Također, imaju i Crawforda koji će sigurno sam iščupati nekoliko pobjeda u završnicama, posebice ako bude imao Redicka da ga odmara u nekim četvrtinama. Imaju još i sudare dome protiv Jazza, Nuggetsa, Magica, Celticsa i Lakersa, tako da bi do 5.2. i Miamia, kada je nekako realno očekivati da će tempirati povratak Paula obzirom da treba istrčati i na parket prije all-stara, mogli završiti s nekakvih 32-19 na kontu, što je još uvijek više od 60% učinka.

Što se eventualnih poteza oko rostera tiče, treći visoki je već opjevana potreba, ali sve veća rupa je i ona na boku gdje Dudley i Barnes igraju najgoru košarku života. Posebice je mučno gledati Barnesa kojemu više doslovno ništa ne polazi od ruke – ne pronađu li poštenu trojku, Clippersi bi povratkom Redicka i Paula mogli sve češće gledati nisku postavu s Crawfordom i Collisonom uz spomenutu dvojicu trenutno ozljeđenih startera, što nikako nije dobra vijest za njihovu obranu baziranu na čuvanju trice. Onda opet, teško da mogu biti gori od Dudleya i Barnesa bez obzira na mogući mismatch.

10. SUNS 73.8

Kad god je top 8 rotacija dostupna igraju sjajno, iako se u zadnje vrijeme energetski hlade braća Morris (ali su zato zagrijani Plumlee i Green). Dakle, još jedan visoki sposoban istrčati na parket bi im dobro došao, ali prije svega im treba ozbiljniji starter na trojci od solidnog Tuckera koji si je izbrusio finu 3&D rolu na račun borbenosti, ali definitivno nije materijal koji može nositi značajnu minutažu u ozbiljnoj momčadi. A ovi Sunsi su ozbiljna momčad.

11. RAPTORS 73.7

Balansirana petorka je super, ali ništa manje značajna nije ni klupa – svi bivši Kingsi pomažu, a posebice dobro igra Patterson koji praktički samo uskače u akcije za Johnsona i briljira. Naravno, jedan veteran poput Afflala bi im pomogao dodatno se stabilizirati, ali tu dolazimo do pitanja kakav je dugoročni plan? Naime, iako bi Afflalo do kraja sezone garantirao igru na nešto višem nivou, koliko bi ih to stvarno pojačalo u ovom kontekstu u kojem je splet okolnosti najzaslužniji da uopće imaju šanse za polufinalom konferencije? Zar nije u tom limitiranom okruženju važnije vidjeti koliko je dobar Ross nego dovesti veterana koji ne mijenja previše širu sliku? Zato mislim da bi za njih najbolje bilo ostati na trenutnom stanju, jahati odličnu formu udarne veteranske trojke i razvijati klince.

12. MAVS 73.5

Da su Mavsi čudna momčad najbolje govori podatak o 4 poraza doma na koju su vezali 4 pobjede na gostovanjima. Nemaju centre, ali svejedno solidno brane reket, bekovi im kradu gomilu lopti, ali nisu u stanju zaštiti perimetar. Povratkom Wrighta zaokružili su solidnu rotaciju, ali problem je što nakon Dirka i Ellisa na rosteru nema ozbiljne napadačke opcije, već ovise o povremenim bljeskovima pojedinaca poput Cartera. Pozicijski, definitivno im trebaju combo koji igra obranu, bloker u sredini i kreator na trojci, ali prije svega im treba rasnog talenta oko kojega mogu graditi, tako da su i eventualni kozmetički zahvati nebitni. Jednu lakšu ozljedu Dirka su udaljeni od gubitka priključka s ekipama koje se bore za osmo mjesto.

13. GRIZZLIES 73.4

Lee nije Korver, ali barem može zabiti tricu, što je za ovu momčad ključno. Courtney je solidan bek koji ima definiran plafon (3&D opcija, s tim da je bolji u trici nego kao stoper) i koji je idealan u ulozi s klupe, ali može poslužiti i za krpanje petorke pod uvjetom da imate dva kreatora uz njega u vanjskoj liniji. Memphis to nema zbog čega trade ipak neće donijeti preveliku korist, dapače moglo bi im povremeno nedostajati Baylessovo rešetanje s klupe jer tip je ipak bio i odličan strijelac i dribler tu i tamo (sada bi se moglo osjetiti koliko im fali pouzdan back-up play obzirom da će se morati previše osloniti na Calathesa), ali, obzirom da je Lee sušta suprotnost od Jerryda upravo po tome što kod njega nema oscilacija već redovno dobijete ono što plaćate, ovo je ipak mali korak naprijed.

Koji dolazi u pravom trenutku obzirom da su Grizliji uhvatili 50-50 formu i pronašli način funkcioniranja bez Gasola koji je na putu povratka. Nade u playoff još nisu nestale, tako da imaju dvije opcije. Prva je boriti se do kraja ako sve bude ok rezultatski i s Gasolovim koljenom pa usput Koufusa ili Davisa pretvoriti u swingmana s pulsom koji može iz rotacije izbaciti Princea. Druga stupa na snagu u slučaju rezultatskog kolapsa - tada treba iskoristiti trenutno dobru Randolphovu formu i riješiti se njegova ugovora, a usput prigrliti tankiranje kako bi eventualnim lutrijskim pickom dodali kvalitetnog rotacijskog igrača već solidnoj postojećoj jezgri oko Gasola i Conleya, što je za momčad u njihovom položaju ravno dobitku na lotu.

14. NUGGETS 72.6

Shaw je srezao rotaciju, odustao od previše bekova i za sada se fokusirao na Robinsona i Fourniera, što je dovelo do par pobjeda, ali i nezadovoljstva doktora Millera. Koji ovakvim razvojem događaja nije ništa manje ili više dostupan nego što je bio do sada - obzirom da su samo Lawson i Faried dokazani NBA starteri, a da svi ostali padaju negdje u rang između šestog i osmog igrača, Denver je kao stvoren za jednu poštenu proljetnu rasprodaju.

15. PELICANS 72.3

Ozljeda leđa Ryana Andersona je ozbiljna, bez obzira kad se vratio nema šanse da se problemi s diskom tek tako srede. A bez njegovih 20 poena i šuterskog raspona nema ni napada Pelicansa u top formi.

Ali, u Ajinci su barem pronašli najboljeg balvana do sada - u osvajanju zlata s Francuskom pokazao je da talentom nikada neće opravdati nekadašnja visoka očekivanja, ali i da je izrastao u muškarca koji svoju visinu koristi za obavljanje prljavih poslova. Kao takav, definitivno može biti dio NBA rotacije, što znači da je ovo dobar potez Pelicansa koji su iz situacije u kojoj se nemaju na koga osloniti došli do igrača koji može odraditi 15 poštenih minuta, što je popriličan pomak iako u kontekstu bez Andersona ne znači previše.

Što se IOR-a tiče, obzirom da je Gordon bodovima potonuo skoro ispod razine startera, a što potvrđuje i eye test koji jasno poručuje kako i Holiday i Davis igraju bolje bez njega u blizini, najvažnije bi bilo zamijeniti preplaćenog beka za čovjeka koji im može donijeti dio onoga što je lani pružao Robin Lopez.

16. BULLS 72.2

Taman su dobili 5 od 7 držeći protivnike u prosjeku debelo ispod 90, Noah se vratio u top formu, a Butler i Deng postajali su dovoljno spremni daviti sve što se kreće po perimetru. Drugim riječima, bili su na putu opet postati ona tvrda playoff momčad kakvu smo gledali lani dok se nije ukazao Bynumov ugovor, kroz njega i mogućnost bolje budućnosti. Iako nikada nije pametno otpisati Thibodeauvu momčad, a posebice ne na ovakvom Istoku, pad s Denga na Dunleavya i onda s Dunleavya na Snella čini se prevelik čak i za goniča robova kao što je Thibo.

Kako se trenutna situacija s financijske strane čini više nego povoljnom, teško je očekivati neke nove tradeove kako bi se pojačali, ali zdrav razum kazuje da im definitivno treba play sposoban igrati košarku na Felton liniji kako bi nas barem poštedili negledljivih utakmica. Tko zna, možda je baš Augustin taj - u prvih 13 utakmica odigrao je sasvim solidno kao pick & roll pokretač i tricaš, što je nakon dvije otužne sezone dobar znak da možda ipak još nije gotov kao NBA igrač (uostalom, čovjek iza sebe ima dobrih sezona i to upravo kao nasljednik Feltona u Bobcatsima).

17. HAWKS 70.4

Bez Horforda nemaju klasu izuzetno bitnu za obranu, ali i dalje imaju dovoljno kvalitetnih košarkaša za pokriti svih 5 pozicija. Digne li Williams igru na višu razinu razloga za brigu u napadu neće biti, a jedan Asik bi bio idealan za pokrpati obranu, samo teško će naći rješenje s Rocketsima koje ne uključuje Millsapa. Uglavnom, obzirom da ih nijedno takvo pojačanje neće preko noći pretvoriti u izazivača već će ih samo održati na playoff kursu, možda je najbolje ne raditi ništa i čuvati ovu fleksibilnost za slučaj da neki all-star postane dostupan u bližoj budućnosti. Bilo bi lijepo izboriti playoff, ali Ferry nije u očajničkoj situaciji kao GM Cavsa pa da vuće poteze od kojih će imati kratkoročnu korist, njegov cilj je složiti momčad koja će trajati deset ili više godina.

18. PISTONS 70.2

Cheeks je izgubljen, momčad je pala u totalnu apatiju, postali su svjesni kakvo su čudovište od rostera i da nigdje uokolo nema vodstva. Mali fecelift ovdje ne pomaže, par Jennings-Smith u neprirodnom kontekstu (prva i druga opcija, Smith van pozicije) jednostavno mora prestati postojati (izgubiti doma od Memphisa bez Gasola s 28 razlike je nedopustivo). Samo, prije će Dumars založiti dio budućnosti za Afflala, igrača kojega je draftao i kojega se odrekao nakon par godina, nego priznati tako nešto i ispraviti pogrešku.

19. WIZARDS 70.0

Pored hrpe trenera na vrućoj stolici, Wittman je ipak prvi kandidat za odstrel. Wizardsi su doživjeli nekoliko sramotnih poraza, definitivno ne igraju kako bi trebali obrambeno i ovo je očiti primjer situacije u kojoj bi promjena trenera poslužila da se igračima povrati koncentracija na ono bitno, odrađivanje posla. Obzirom da ih čeka gadan mjesec dana u kojem ne bi bilo iznenađenje da upadnu u seriju od 5-6 poraza, možda je baš to prilika da se riješe trenera.

IOR pak njihovu top 6 rotaciju smatra najboljom na Istoku nakon Heata i Pacersa, što znači da je talenta više nego dovoljno za ciljati polufinale Istoka. Obzirom da Portera lagano uvode u igru, definitivno bi trebali razmisliti o tome da Arizu pretvore u back-up playa i centra koji im mogu pomoći na 15-ak minuta.

20. KINGS 69.7

Skidaju skalpove Heatu, Rocketsima i Blazersima, a sramote se protiv Bobcatsa i Sixersa. Ova rečenica nije slučajna i jasno govori da je u Sacramentu i dalje veliki problem glava, što je i logično kada su ti tri ključna igrača tri haklera poput Cousinsa, Gaya i Thomasa. Pobjede pokazuju potencijal oko kojega je vrijedno graditi, porazi strukturne greške koje treba ispraviti. A dvije su ključne - prvo, pod hitno im treba profesionalac u rangu Davida Westa koji može usmjeriti Cousinsa i obranu u pravom smjeru (Malone se nada da je Landry taj, barem djelomično), drugo, treba im klupa od kada su svoju poslali u Toronto.

IOR kaže kako Kingsi imaju 4 poštena NBA igrača, a sve ostalo je krama. Za Thorntona i Thompsona znamo da su u stanju biti solidni, ali iz nekog razloga ove sezone igraju debelo ispod svoje razine, što je problem obzirom da i jedan i drugi imaju mogućnost igrati važne uloge. Posebice je bitno probuditi Thorntona kojem Malone daje sve više šanse nakon što se pokazalo da forsiranje McLemorea ne vodi nikamo - pored tri ozbiljne opcije jednostavno nema mjesta za razvijati rookiea, a on ne samo da nije spreman pomoći u 3&D roli, već čak ni energetski (njegovi atletski pokazatelji su mizerni za tako visoki pick i jasno odaju čovjeka koji trenutno na ovoj razini ne može čuvati ni sjenu, a niti realizirati ulaz).

21. BOBCATS 69.0

Napad Bobcatsa se na turneji po Zapadu totalno raspao, a buđenje Knicksa vjerojatno je znak da su pri kraju i njihovi snovi o osmom playoff mjestu. Obrana je nakon nekoliko brutalnih poraza pala na još uvijek solidno deveto mjesto, ali s najgorim napadom u ligi nakon Bucsa playoff će ipak ostati samo san.

Pod hitno trebaju nazad Gilchrista kako bi opet posložili balansiranu rotaciju, a, ako se pak odluče za playoff pod svaku cijenu, onda bi definitivno trebali dovesti boljeg strijelca na trojki ili četvorki. Obzirom da je draft upravo takvih pun, nema razloga da se žale ako opet završe u lutriji, sve dok pick ne moraju slati u Chicago (top 10 zaštita).

22. KNICKS 68.8

Evo nam i Knicksa – izvući 2-1 iz turneje po Teksasu, s tim da su vrlo lako mogli imati i 3-0 da su bili pametniji, jasan je znak da je kriza prošla. Melo se vratio taman u pravi čas, a oživio je i Shumpert i ovo je sada već ozbiljna momčad (koliko ozbiljna može biti s takvim pojedincima na rosteru), jednog playa udaljena od polufinala Istoka (a i Felton i Prigioni će valjda uskoro nazad) iako je Chandler opet out zbog nekakve infekcije. Ukratko, treba čestitati Dolanu na strpljivosti, u situaciji medijske hajke na Woodsona zadržao je hladnu glavu, valjda prvi put u životu. Kako nemaju resursa, razmišljati o tradeovima je nepotrebno, iako treba držati oko na Feltonu - ne uspije li se u drugom dijelu sezone vratiti do Feltonove granice, možda će morati mijenjati jednog mladog swingmana za playa.

23. LAKERS 68.7

Kendall Marshal je u 3 starta ostvario 756 asista iskoristivši lagan raspored i idealan sistem u kojem se našao. To što su Lakersi pri tome primili 5000 poena, manje je bitno - D'Antoni je spasio jednu karijeru koja se potucala na rubovima NBA lige iako nema sumnje kako se radi o čovjeku koji zaslužuje priliku i rolu back-up playa u nekoj franšizi.

Što se Lakersa tiče, ozljede su ih pretvorile u najgoru momčad Zapada, što je definitivno situacija koju moraju prigrliti - od 1982. i izbora Jamesa Worthya nisu birali u top 5 i ovakvu šansu za dodati kvalitetnog igrača ne smiju propustiti, posebice jer dokazano znaju pronaći talent (u samo dvije lutrije između Worthya i 2014. birali su deseti i oba puta su pronašli all-star igrače, prvo Eddiea Jonesa, a zatim Bynuma).

Još kad bi se riješili Gasolova ugovora u stilu Chicaga i tako uštedili milijune, sezona bi bila totalni uspjeh.

24. NETS 68.3

Kidd je kao spas sezone otkrio smallball u pokušajima da hitrinom barem zatvori perimetar i presingom dođe do poneke lopte viška. Koliko mogu izdržati igrajući ovim srednjoškolskim ritmom bez najboljih igrača (obzirom da je Williams opet u gipsu i na njega gledam kao na kariku koja nedostaje), ostaje nam vidjeti, ali playoff svakim danom izgleda sve dalji bez obzira na borbenost Piercea i Johnsona koja im je donijela par pobjeda u proteklom tjednu. Sretno s taktikom koja uključuje maksimalno jahanje dva swingmana koji zajedno imaju 68 godina.

25. MAGIC 67.9

Trejdaju li Afflala, preko noći bi znatno povećali šanse za top 3 pickom obzirom da je sjajni bek jedini dokazani NBA starter kojega imaju na rosteru u ovom trenutku. Maknemo li i Vučevića koji solidnom screen igrom i skokom opravdava startnu ulogu, Magic nakon trećine sezone po IOR-u više nema ni jednog NBA startera u rotaciji. Obzirom da Oladipo ničim nije pokazao da je budući nositelj, jasno je kako njima treba vrhunski ulov na draftu više nego ijednoj drugoj momčadi na Istoku.

26. CAVS 67.7

Irving je imao probleme s koljenom, a Jack s leđima, što im nije pomoglo, ali pobjede nad direktnom konkurencijom na dnu, Orlandom i Sixersima, definitivno jesu. Naravno, ključni događaj tjedna dovođenje je Denga, posebice kad uzmemo u obzir da je par dana ranije procurila vijest kako su Cavsi bili spremni angažirati Richarda Jeffersona iz Jazza. Samo uprava Cavsa u svojoj panici može vjerovati kako bi Jefferson bio ikakav plus u odnosu na ono što su imali, ali, srećom Bullsi su ih spasili lukavo procijenivši da im je Bynumov ugovor ključan za budući facelifting.

Navijači Cavsa pak mogu biti mirni jer iz ove situacije mogu izaći samo kao pobjednici - čak i ako Deng ne bude dovoljan da ih lansira u playoff, još jedan lutrijski pick nije na odmet, a posebice je utješno znati da će takav podbačaj značiti i kraj Chrisa Granta kojega će Gilbert zasigurno otpustiti nakon još jedne neuspješne sezone, dijelom i kako bi opravdao vlastite propuste. Od kojih je najveći što je uopće dao momčad u ruke Grantu ovoliko godina.

27. CELTICS 67.6

Oslobodivši se Leea uštedjeli su i otvorili još više capa dogodine, dovođenjem Baylessa dodali su igrača koji može odigrati sjajnih mjesec dana košarke i možda im oživiti napad kada Crawford stane, a otpuštanjem Gomesa pomogli su Thunderu da oslobodi dodatan prostor na capu (iako će ga Thunder platiti jer je proveo ovaj dio sezone kod njih, Celticsi će preuzeti njegovu plaću na cap jer su ga imali jedan dan na rosteru - NBA salary cap zakoni su zakon!). Najbolje od svega, napravili su to kako bi opet proslaviti dobru međusobnu suradnju prilikom tradea Greena za Perkinsa jer nisu dobili ništa konkretno osim prava na neke pickove druge runde koje neće ostvariti nikada.

Što se igre tiče, Celticsi su konačno popustili obrambeno, uništio ih je put po Zapadu, dvojac Sullinger-Bass je pročitana knjiga koliko god se Stevens trudio sakriti ih stalnim miksanjem stila obrane, a čini se kako i Crawford posustaje - bez njegovih bljeskova napad se pretvara u niz loših skok-šuteva sa svih strana. Povratak Ronda ili trade nekog od krilnih centara za pravu peticu mogao bi ih oživiti, ali pitanje je zašto bi tako nešto uopće željeli? Njima treba lutrijski talent više od ičega i to nema smisla prokockati nekakvim tradeom, iako s Aingeom nikada ne znaš - spoje li tri pobjede za redom, možda opet poželi dovesti Asika.

28. JAZZ 67.4

Tyrone Corbin je našao nekakvu postavu koja funkcionira (i pri tome potpuno prodao obranu), ali treba zabrinuti minimalan doprinos Favorsa i Kantera koji su na neki način čak i nazadovali u odnosu na prijašnje igre, kao i maltretiranje Haywarda koji je prečesto ostavljen u situacijama da kreira iz driblinga iako daleko najbolje igra kada primi loptu u spot up situaciji, odnosno pokretu. Naravno da nije lako pobjeđivati s limitiranim rosterom, ali da se ni nakon trećine sezone ne znaju rotacije u obrani ili da se nije u stanju odigrati napad na 24 sekunde bez raspada sistema, e to je već previše.

Obzirom na situaciju u kojoj se nalaze tradeovi dolaze u obzir samo ako bi netko bio voljan dati poneki pick ili mladog igrača za veterana. Kvazi-pojačanja u ovoj situaciji jednostavno nemaju smisla, njima treba čovjek oko kojega će moći posložiti sve ove sporedne opcije, a takvoga mogu naći samo na draftu.

29. SIXERS 66.8

Dobili su 4 za redom na turneji po Zapadu zahvaljujući tome što njihova velika četvorka konačno igra zajedno – Young se nakon ozljeda vraća u ulogu prve opcije i u ovom nizu je bio fantastičan, a MCW, Turner i Hawes su odradili svoj dio posla. Uglavnom, kada dodamo solidan 3&D par Thompson-Anderson na drugom boku, očito je da Sixersi imaju veći NBA potencijal od Celticsa bez Ronda, što se malo po malo vidi i na rezultatima.

Naravno, nitko tu nije zvijezda, ali za razliku od Bostona koji ima gužvu pod košem gdje praktički u Bassu, Sullingeru i Humphriesu ima tri od šest najboljih igrača na jednoj poziciji, talent Sixersa je kompatibilan. IOR potvrđuje smjer kojim idu, nedostaje im rasnih top opcija i najbolja prilika za pronaći ih je i dalje draft ili tržnica, a u razvoju MCW-a te solidnosti Younga imaju pristojan temelj već sada.

Očito je kako im nedostaje igrač startne NBA kvalitete na dvojci, ali pojačavati se u ovoj situaciji nema smisla, treba ostati na kursu i dogodine uživati u borbi za vrh Atlantika. Za ovu sezonu bi bilo idealno kada bi mogli u igru uvesti Moultriea i Noela i možda pokazati kako i u njima imaju buduće članove jezgre.

30. BUCKS 63.7

Vratio se Sanders (i odmah izazvao nered jer ga je Neal optužio da krade novac, što vjerojatno znači da je Neal, iako u pravu, bivši stanovnik Wisconsina), Drew je brzo shvatio da je Knight spot up igrač i pokušava ga koristiti u akciji bez lopte kad god je to moguće obzirom na to da na rosteru nema poštenog playmakera, Antetokounmpo je dobio stalnu minutažu i idealnu rolu bez pritiska, ali sve to nije ni približno dovoljno da pokrene momčad sastavljenu od visokih drvene ruke i combo bekova koji jedino znaju kreirati situacije sami sebi (i to loše). Nije ni čudo da je solidan 3&D talent poput Middletona isplivao u ovakvom okruženju.

Što se tradeova tiče, kao i većina momčadi koje su zaključile sezone, bili bi blesavi kada bi povukli ovakav potez poput Cavsa. A to znači da nije isključeno kako ga John Hammond neće povući.

Filed under: bball 7 Comments
7Jan/1415

DANG!

Posted by Gee_Spot

Nezapamćeno niske temperature u Americi, nezapamćena južina u Dalmaciji, a sada konačno znamo i uzrok - uprava Cavsa napravila je, konačno, logičan i dobar potez (to što pojma nemam kako ću od straha danas na posao, žabe mogu u svakom trenutku početi padati s neba, to je u ovom trenutku nebitno). I da, Bullsi su odlučili okrenuti novu stranicu u idealnom trenutku.

Krenimo od Clevelanda - od suspenzije Bynuma bilo je jasno da pripremaju potez kojim bi se ubacili u playoff trku i kako bi spasili što se spasiti da od sezone u kojoj su najavljivali velike stvari, ali malo se spominjalo logičnih rješenja, poput potrebe da konačno zakrpaju rupu na trojki zbog koje su i ove godine gomilu minuta na poziciji radije davali nekom od gomile combo-bekova nego graničnim NBA dodavačima ručnika poput Clarka ili Geea.

Ne, priče su se uglavnom vrtile oko besmislenog dovođenja Gasola koji je u ovom trenutku preskupi treći visoki koji zbog stalnih ozljeda ne garantira čak ni produkciju rotacijskog igrača veći dio sezone. Da ne govorim da bi njegov dolazak tražio dodatna uigravanja kako bi mu se našlo idealnu rolu, umjesto da jednostavno pod koševima jašu energiju Varejaoa i Thompsona te pokušaju oživjeti Bennetta i Zellera.

S Dengom odjednom dobivaju balans i igrača koji stopira nepotrebne ludosti - rotacija pod košem sada postaje kristalno jasna, kao i uloge startnih visokih (doduše, istovremeno postaje i užasno važno da se Varejao ne ozljedi, ali s tim žive već godinama i živjet će dok god je on ključni visoki na rosteru), a rotacija na boku postaje vrhunska u oba smjera, s pravim stoperom koji može pomoći Irvingu i Waitersu u kreaciji bez žrtvovanja obrane.

Deng ima kroničnih problema s ahilovom i leđima, ali oni ga nisu spriječili da prezentira svoju standardno visoku razinu košarke dostojnu druge banane. Praktički, Cavsi u njemu i Varejau sada konačno imaju dva prekaljena borca koja dobro znaju svoja ograničenja, što će donijeti lidersku crtu potrebnu da se skine teret u napadu s Irvinga, ali i da se unese red u svlačionicu.

Posebice će uživati Mike Brown koji je u Dengu dobio jednog od najboljih stopera u ligi, što će mu sada omogućiti da manje koristi visoke na perimetru i još bolje zatvori reket.

I ništa manje važno - da bi se dokopali all-star igrača morali su se odreći tek hrpe nebitnih pickova koji im u situaciji u kojoj već imaju jasnu jezgru ionako nisu pretjerano bitni.

Ukratko, Cavsi su definitivno pojačali momčad na najbolji mogući način, problem je samo što su to možda napravili malo - prekasno.

Naime, trenutna rupa je ogromna, a za izaći iz nje Deng im neće biti dovoljan. Čak ako i na Istoku 35 pobjeda bude više nego dovoljno za playoff, to bi značilo da će Cavsi do kraja morati ostvariti score 24-24. Što ne zvuči nemoguće, barem dok ne počnemo vrtiti sve što je potrebno da bi kontekst bio povoljan - Irvingovo koljeno trebalo bi se brzo oporaviti i on bi još brže trebao pronaći vrhunsku formu jer, ostane li na ovoj razini koja je ispod onoga što je pokazivao u prve dvije NBA sezone, sve je uzalud. Zatim, Varejao mora ostati u komadu, kao i Deng, a uz sve to ne bi bilo zgorega kada bi i neki od suparnika ispao iz trke.

Bullsi su bacili ručnik, ali će i dalje biti čvrsti dok su god u komadu sve zdraviji i bolji Noah i Butler, ali Netsi i Knicksi očajnički žele playoff, a i Bucksi bi trebali dignuti razinu igre u drugom dijelu godine kako se stabilizira rotacija. Zato Cavsima treba nešto tipa raspad Wizardsa zbog npr. ozljede Walla ili rasprodaja u Torontu kako bi im se povećale šanse da ovaj potez ne bude uzaludan.

Također, tu je uvijek i opcija da ostanu bez Denga na ljeto i da je ovo sve bio tek kratkoročni potez očajnog GM-a da spasi vlastitu guzicu. Što će prije svega ovisiti o tržištu. Njihova nova jezgra dogodine bit će dovoljna za nešto realnije snove o playoffu, što bi Dengu, uz naravno bahatu plaću, trebalo biti dovoljno da ostane u Clevelandu (ja osobno navijam da izabere Sunse gdje bi bio savršen dodatak).

Čovjek očito nije bio spreman pristati na 10-ak milja koje bi mu mogli ponuditi Bullsi, što je sigurno i važan razlog zašto su ga se ovako neočekivano i prije svega rano odlučili odreći, što pak znači da će Cavsi morati ponuditi 12-13 milja (uglavnom, ugovor u rangu Iguodale) kako bi ga zadržali.

Sad, što im donosi jezgra Irving, Deng, Waiters, Bennett i Thompson u idućih 5 godina? Ništa specijalno bez dodatnih pojačanja, usudio bih se reći. Međutim, čak i da ga posude na samo nekoliko mjeseci, ne plasiraju se u playoff i opet se potpuno raspadnu dogodine, obzirom na ono što su dali zauzvrat u vidu Bynumova ugovora i gomile nebitnih pickova zaštićenih više od Obame, Cavsi barem mogu reći da su u datom momentu dali sve od sebe i izvukli maksimum.

Problem su pak svi oni momenti prije kada to nije bio slučaj.

Što se Bullsa tiče, očito je kako se više ne zanose s nekim Roseovim povratkom u playoffu zbog kojega bi se isplatilo platiti porez drugu godinu za redom. Kad su već propustili amnestirati Boozera na početku sezone i tako se riješiti brige o porezu, ovo im je bio jedini preostao potez, posebice nakon što je postalo jasno kako Deng nije spreman na ekstra popuste kako bi ostao dio neke obnovljene jezgre.

Pratički, obzirom da su odlučili mijenjati trenutno najboljeg igrača za financijsko olakšanje, jedino pitanje koje se može postaviti je da li bi našli bolju situaciju da su malo pričekali? Odgovor je - teško, Bynumov ugovor nudio je rijetku priliku da se istovremeno spuste ispod granice poreza i pri tome ne dobiju nazad nikakav novi štetni ugovor koji bi ih opteretio (nakon što ga Bullsi škartaju, Bynum može u miru čekati minimalac od neke dovoljno očajne franšize koja misli da će u njemu dobiti bitnog igrača rotacije - čak i trenutnom razinom igre Bynum definitivno može pomoći momčadi poput Clippersa ili Heata da zakrpa najveće rupe kao treći visoki na 15-ak minuta, ali kakve su šanse da će biti na raspolaganju kada bude najpotrebnije?). Istina, svi ovi pickovi koje su dobili u budućnosti im znače puno, puno manje nego što bi im to na ljeto značila prava na Luola Denga, ali ne možeš baš u svakom tradeu dobiti sve što želiš, ponekad je i ispunjenje jednog cilja dovoljno.

Uglavnom, uprava je napravila ono što je morala, izabrali su jedini racionalni put žrtvujući dio sadašnjosti za budućnost. Momčad je pak nepovratno oslabljena baš u trenutku kada su postajali zdravi i sve bolji, posebice Noah koji iza sebe ima dva tjedna sjajne košarke. Dunleavy je taman našao ulogu u kojoj se osjeća dobro, Augustin se dobro snašao u najznačajnijoj roli nakon Bobcatsa, vratio se Hinrich i sada opet moraju sve iz početka, s previše Snella, što nikako ne može biti dobro.

Gledajući njihovu rotaciju i manjak korisnih tijela na rosteru, postaje očito da će održati se u borbi za playoff biti nemoguća misija s ovakvom rotacijom na bokovima bez pomoći drugih franšiza. Bullsi su trenutno na 44% uspješnosti, što bi na Istoku trebalo biti dovoljno, ali održati tu razinu do kraja sezone u situaciji kada se direktni konkurenti poput Cavsa, Bucksa, Netsa i Knicksa dižu, neće biti lako s 6 NBA igrača na rosteru od kojih je jedan Carlos Boozer.

Ali, to na kraju krajeva ionako nije bitno. Ono što Bullsi trebaju je prihvatiti ovu stvarnost u potpunosti i gubiti što više utakmica kako bi se dočepali potencijalnog ozbiljnog pojačanja na draftu - ako bi im slučajno u ruke upao Parker, Deng bi brzo bio zaboravljen.

Uglavnom, ovo je period stabilizacije koji bi se trebao proslaviti budućom amenstijom Boozera, čovjeka koji trenutno igra najgoru košarku karijere i koji se po IOR izračunu spustio čak ispod razine startera. Imati njega na rosteru više stvarno nema smisla, osim do kraja trenutne sezone kada bi imperativ trebao biti držati ga što više na parketu kako bi momčad skupila što više poraza.

Nakon toga bi visoki draft pick koji bi zamijenio Denga i dovođenje Mirotića ili nekog drugog slobodnog igrača umjesto Boozera trebali dodati novu dozu životne energije u franšizu koja je zadnjih nekoliko godina doživljavala stvarno brutalna razočaranja. A ovaj gubitak Denga nije jedno od njih - koliko god nije lako naći takvog all-round/ all-star bočnog igrača, novo vezivanje uz njega ne bi donijelo Bullsima ono što imaju sada, a to je nada u bolje (fleksibilnije) i sretnije (zdravije) dane.

Filed under: bball 15 Comments
1Jan/1410

NEW YEAR’S RANKINGS

Posted by Gee_Spot

01. THUNDER 78.3

Taman što su i statistički zasjeli na prvo mjesto kao najdominantnija momčad lige u ovom trenutku, nova operacija Westbrooka cijelu stvar vraća na početak. Iako Russ nije igrao ni blizu svoje klasične forme, njegovo prisustvo na parketu olakšavalo je život svima uokolo, posebice sporednim opcijama poput Jacksona ili Lamba koji će u novim okolnostima imati puno manje prostora za visoke postotke realizacije. Iako su obojica neosporno napredovali, podatci koje imamo o njihovim učincima bez Westbrooka, uglavnom iz lanjskog playoffa i prvih nekoliko utakmica nove sezone, ne ohrabruju, kao ni rezultati postava bez Westbrooka i Duranta - od 20 petorki koje Brooks najčešće koristi samo 6 ih je bez njih dvojice, a od tih 6 pola ih je ostvarilo najgora tri napadačka učinka ove sezone. Jasno, radi se o malim uzorcima, ali tim gore jer je jedina postava s relativno značajnom minutažom (Jackson, Fisher, Lamb, Collison, Adams) ujedno i ona s uvjerljivo najslabijim učinkom.

Međutim, cijeli ovaj trenutni zastoj je nebitan ako se Westbrook stvarno vrati za dva mjeseca spreman hvatiti formu za playoff - čak i bez njega OKC bi se s ovim relativno laganijim rasporedom koji ih čeka (i tijekom kojega im ne gine novih 20-ak pobjeda bez obzira na rotaciju dok god je Durant u komadu) trebala obračunati na poprilično visokoj razini, posebice obrambeno. Naime, iako je određeni pad kvalitete u napadu realno očekivati, obrana ne bi trebala patiti jer Westbrook ionako još nije bio fizički spreman za značajniji doprinos u daviteljstkom dijelu igre. Ovaj period je tako prilika da Brooks dodatno eksperimentira s rookiem Robersonom kao nasljednikom Sefoloshe u ulozi bočnog stopera (momak je bio jedan od boljih skakača na NCAA razini i šljaker pod koševima u rangu Farieda, ali u Oklahomi su lukavo odlučili njegovu energiju, pokretljivost i dužinu iskušati u novoj roli u pokušajima da dobiju svog Kawhia Leonarda), ali i s Jonesom kao stretch opcijom (jedan od načina da dobiju ofenzivni impuls dok se KD odmara svakako je i povećati minutažu momku koji se očito specijalizirao za rolu stretch četvorke i koji trenutno za manje od 10 minuta akcije u prosjeku ima učinak od jedne ubačene trice uz sjajnih 43% šuta).

02. PACERS 77.8

Iako Granger tek kreće tražiti ozbiljnu formu, čini se da bi ova druga petorka Pacersa mogla biti možda i najbolja u ligi uz onu Spursa. Naime, postave s Watsonom, Johnsonom, Scolom i Mahinmiem uz dodatak Stephensona ili Georgea do sada su uspijevale držati obrambeni intenzitet skoro na razini startera što je fenomenalan podatak i jasan pokazatelj da imaju potpuno izgrađen identitet na svim razinama. Napadački su štekali, posebice kada bi Stephenson igrao trojku, a to je detalj koji bi upravo Grangerov šuterski talent trebao popraviti. Ukratko, nakon trećine sezone više sumnje nema - klupa Pacersa je čak i u ovim najradikalnijim izdanjima, za kojima u playoffu neće biti potrebe, ogroman plus.

03. SPURS 76.9

Ginobili si više ne kreira prostor driblingom onom lakoćom kao nekada i sve manje se odlučuje za vratolomne ulaze u reket, ali i dalje razvlači obrane svojim šuterskim rasponom i drži obrane na petama kontrolom lopte i fantastičnim pregledom igre, što se najbolje osjeti na učincima Bellinellia i Millsa u spot-up situacijama kada su s njim na parketu. Dodaj im još i Diawa kao četvrtog asa s klupe i postaje jasno da je ova druga energetska postava Spursa dobrim dijelom zaslužna za kotrljanje kroz sezonu jer malo je drugih petorke koje mogu pratiti njihov baraž. I ne radi se tu samo o rešetanju već i kaosu kojega kreiraju u obrani presingom i napadanjem linija dodavanja - nakon što oni tricama i kontrama naprave prednost, starterima ne ostaje ništa drugo nego mirno zaključiti utakmicu.

U playoff pak neće imati luksuz igranja protiv nedorasle konkurencije, što pak vraća fokus na udarne postave. Nema sumnje da bi i Parker i Duncan profitirali od više minuta s Ginobiliem nego s Greenom već sada, ali tko može garantirati da će Manu zadržati ovakvu formu do proljeća (a u ovoj prvoj trećini sezone odigrao je možda najbolji period košarke u zadnje tri godine)?

04. HEAT 76.6

Pobjeda nad Blazersima bez Jamesa dobro je došla da se svijet opet podsjeti kako nema razloga brinuti se za Chrisa Bosha. Koliko god njegove napadačke suše djeluju čudno, nikada ne treba smetnuti s uma da se radi o talentu koji bi u nekom drugom kontekstu imao 20-10 kao od šale i koji jednostavno nema prilike pumpati brojke zbog sporedne uloge u napadačkom dijelu igre u kojem najčešće nije ništa više od ispušnog ventila koji dobije loptu samo ako ne upale plan A ili plan B. Međutim, ono gdje nitko normalan ne može osporiti njegov učinak je obrana - njegova pick & roll genijalnost i lakoća kretanja s perimetra prema reketu na razini su onoga što u najboljim trenutcima prikazuju jedan Noah ili Gibson.

05. BLAZERS 76.0

Obrambeni učinak i dalje tone, trenutno dijele 24. mjesto s Memphisom, a pad je uzrokovan prvenstveno sve većim postotcima realizacije koje dozvoljavaju protivniku - i dalje solidno čuvaju perimetar, ali dozvoljavaju previše pokušaja u sredini gdje usmjeravaju većinu akcije. I iako Aldridge i Lopez sasvim pristojno čuvaju obruč i donekle kontroliraju postotke, zaokupljenost reketom otvara u potpunosti prostor od vrha posta do perimetra odakle ih momčadi doslovno rešetaju. Samo, koga briga dok i oni rešetaju njih suludim učinkom s trice - do sada su ih ubacili najviše u ligi s drugim najveći postotkom iza Spursa.

06. CLIPPERS 75.8

Blake Griffin možda nema previše prostora za napredak, ali činjenica da prvi put u životu puca slobodna sa 70%, da je na oko 40% s poludistance što je ligaški prosjek i da je ubacio čak i 6 od 16 trica, jasno ukazuju na to kako je svjestan da se upravo u boljem šuterskom učinku krije formula za poboljšanje. Nažalost, i njegova i Paulova kvaliteta često biva zanemarena zbog antipatija koje prema Clippersima gaji dobar dio NBA fanova zbog stalnog prigovaranja i glumatanja, pa se sve češće događa da ljudi zanemaruju Griffinov all-star talent koji je tijekom cijelog prosinca bio itekako istaknut, ali i Paulovu genijalnost. Jebiga, tako je to s ljudima, misle da na osnovu nekih oblika ponašanja mogu donositi sud o nečijem karakteru, a onda preuveličavaju važnost tog karaktera u odnosu na stvarnu kvalitetu i kontekst. Samo, što god netko mislio, činjenice su jasne da jasnije ne mogu biti - CP3 je jedan od najboljih playmakera svih vremena, neosporno najbolji playmaker normalne visine u povijesti NBA nakon Jerrya Westa i Johna Stocktona. Žalosno je stoga ne uživati u njegovim igrama dok je još uvijek na vrhuncu karijere i ponižavati ga samo zato što igra u isto vrijeme kao i LeBron James, ponavljajući tako uvijek iste greške koje su se radile s Barkleyem, Maloneom, Ewingom i, na kraju krajeva, čak i s Jamesom sve dok nije osvojio prvih par naslova. Nemojte biti seronja koji će zbog ideologije propustiti uživati u igri čovjeka kojega s razlogom ne zovu point-guard već point-god i koji usprkos svojih 180 cm ima predispozicije biti prvi strijelac, asistent i kradljivac lige, što bi u ovom trenutku povijesti možda mogli izvesti još samo James, Durant, Wade ili Curry, a navučeno možda i Bryant, Harden i Westbrook (slobodno dodajte ako vam na pamet padne još neko ime).

07. WARRIORS 75.2

Od Iggyevog povratka u rotaciju imaju 7-1 uz, još važnije, čak 4 utakmice u kojima su protivnika ostavili ispod 90 poena i čak 6 u kojima su ih držali ispod 41% šuta iz igre. Istina, raspored im je išao na ruku u idealnom trenutku, ali ovo samo potvrđuje da su zaokružena momčad kojoj playoff može pobjeći samo u slučaju teže katastrofe.

08. ROCKETS 74.4

Iako su uspjeli izbjeći značajnije igranje bez Hardena, Lina i Parsonsa usprkos stalnim problemima s dosadnim ozljedicama, u prosincu imaju samo 8-8 usprkos Dwightovom preuzimanju odgovornosti za momčad. Naravno, boljka i dalje ostaje odrađivanje posla protiv slabije konkurencije obzirom na poraz od Jazza i čak dva od Kingsa tijekom ovog perioda. S tim da je u sva 3 zajednička jedna stvar - Favors i Cousins u stanju su anulirati Howardov skakački učinak, posebice u napadu.

09. WOLVES 74.3

Nastavili su razbijati momčadi s Istoka nabivši +44 u back-to-back sudarima s Wizardsima i Bucksima (prije toga su oderali kožu Pistonsima s +27, Cavsima s +29, Netsima s +30, a Celticsi su super prošli sa samo -18). Koliko god to uljepšava statistiku i drži ih u top 10 (imaju 12 score u ligi, ali statistički bi trebali imati barem 18 pobjeda zbog načina na koji im pobjede protiv slabijih momčadi pumpaju vrijednost), porazi od Mavsa i Clippersa puno više govore o stvarnosti - iako su u obje utakmice Clippersi bili u igri do samog kraja, solidno čuvajući perimetar i izbjegavajući pokloniti poene s linije, kao i uvijek pokopale su ih obrambene rupe u sredini, odnosno nemoć da u clutch momentima dobiju stop akciju od svojih visokih (s 1.5 blokadom i 1.9 ukradenih lopti na 100 napada dvojac visokih Wolvesa na razini je prosječnog NBA beka i to - zajednički).

Dobra stvar da im se uskoro otvara užasno lagan raspored koji u svjetlu kolapsa Memphisa i Denvera otvara put prema playoff mjestu (iako i dalje treba ostati skeptičan zbog manjka dubine, zbog čega osobno i ostajem pri "bahatoj" prognozi kako neće u doigravanje). Kada im sistem štima, loše organizirane košarkaške momčadi su nemoćne protiv njihove razigranosti, ali score 4-9 protiv ovih 11 ekipa s boljim omjerom jasno govori da nisu toliko dobri poput koš-razlike. A razlog zašto nisu je vrlo jednostavan - isto kao što se Adelmanov sjajni napadački sistem lakoćom obračunava s lošim obranama Istoka čak i usprkos manjku šuterske kvalitete, tako se i vrhunski napadi Zapada poigravaju s njihovom nepostojećom zaštitom obruča.

10. SUNS 74.0

Clippersi su se dičili najboljom obranom trice u ligi dok Sunsi nisu došli u posjet - jedno je braniti klasični pick & roll napad s dvije šuterske opcije na boku, ali s tri? To je nešto što nisu savladale ni puno stabilnije i manje rizične obrane od one Clippersa koja redovno šalje visoke prema vani i tako samo dodatno otvara prostor bekovima Sunsa za ulaze. Da li je uopće bitno igra li Hornacek šah sa sjajnim figurama ili su te figure sjajne zbog velemajstora? Pitanje se možda ne čini bitnim, ali u svjetlu činjenice da se velik dio medija i dalje zabavlja drugim opcijama za trenera godine (tipa, onim što je Stotts napravio za napad Blazersa, zanemarujući pri tome osnovu svake trenerske filozofije, obranu) moja dužnost je isticati to iz tjedna u tjedan - samo jedan čovjek zaslužuje trenerskog Oscara, a njegovo ime se sasvim slučajno rimuje sa blef (dakle, s riječi koja definitivno nije ovo što Sunsi prezentiraju i što mnogi još ne mogu prihvatiti preuveličavajući zasluge trica i Bledsoea).

11. MAVS 73.3

Dobili su 5 od zadnjih 8, Dirk igra sve bolje, a obrana se i dalje nekako drži usprkos svim problemima s čuvanjem bekova (tipa, fascinantno je da su s težim rasporedom od Blazersa i usprkos manjku stalnog centra i kvalitetnih stopera uspjeli primiti cijeli poen manje na 100 posjeda lopte, dakle da su za čak 6 pozicija bolje plasirani po defanzivnom učinku, što je jasan znak da učenik Stotts ipak još nije dorastao učitelju Carlisleu). Poslože li konačno rotaciju, a mogli bi zbog povratka Wrighta i sve stabilnijih igara veterana Cartera i Mariona, treba ih se paziti u drugom dijelu sezone.

12. RAPTORS 73.0

Evo su i službeno postali treća momčad Istoka. U godini u kojoj je očito puno lakše doći do polufinala konferencije nego do visokog picka, bili bi blesavi da ne prigrle priliku koja im se nudi. Najluđe od svega, čak i ne trebaju tražiti neka specijalna pojačanja - balans njihove petorke je fantastičan, na četiri pozicije imaju pozitivan učinak, a jedini minus je za sada dvojka i to obrambeno, ali, kako u pitanju nije nikakvo značajnije odstupanje od ligaškog prosjeka, očito je kako već imaju svoju formulu za uspjeh koju dodatno pojačava solidan doprinos klupe, posebice pridošlica iz Sacramenta koje su čak i nadmašile očekivanja (Vasquez i Patterson su očekivano postali prirodne i pouzdane zamjene za Lowrya i Johnsona, ali da će John Salmons povratkom na Istok odigrati neke od najboljih minuta u zadnje tri godine to nije mogao predvidjeti nitko - ovo neće dugo trajati, ali dok gađa tricu s 40% i igra korisnu all-round košarku to svakako treba istaknuti, posebice jer time na još jedan način otežava Raptorsima tankiranje).

13. PELICANS 72.5

Davis ne samo da se vratio puno prije roka zbog loma šake, već je nastavio pumpati brojke kao da ništa nije bilo. Score od 3-3 nakon povratka doduše nije ništa posebno, ali u svjetlu teškog rasporeda ipak pokazuje određene napretke. Ne toliko u obrani koliko u napadu koji igra sve bolje kako se smanjuje uloga Erica Gordona - zvuči blesavo, ali bez dodatnih usta koja treba hraniti, Davis, Anderson i Holiday imaju više lopti što je obzirom na Gordonovu razinu igre do sada dobra stvar (a nije na odmet ni što jedan od 10 najučinkovitijih igrača u ligi dobiva više lopti umjesto da uglavnom čeka otpatke, zar ne). Pelicansi tako imaju sličnu situaciju kao i Raptorsi na početku sezone, često ih guši neučinkovitost bočnih opcija sklonih nepotrebnom driblanju na štetu momčadskog učinka, čime će se uskoro morati pozabaviti. Gordon je zaglavio na razini koja ne garantira iskorak u ovom kontekstu, a Evans se sve bolje navikava na rolu šestog čovjeka, tako da se korak koji treba napraviti nameće sam po sebi.

14. HAWKS 71.8

Nisam radio nove detaljne projekcije učinka bez Horforda, ali ovako od oka čini se kako bi napad trebao ostati pristojan (između 104 i 107 poena na 100 posjeda lopte, što je dovoljno za ugodan boravak u srednjih 10). Horford će nedostajati više kao kreatorska opcija nego strijelac jer će se obranama sada lakše biti fokusirati na Millsapa kao uglavnom jedinog razigravača s visokog posta iako uvijek postoji opcija da Antić i Ayon, koji definitivno imaju osjećaj za igru licem košu, pomognu u tom dijelu igre. Scott kao pick & pop specijalac, Antić kao stretch opcija, više pick & roll igre za Millsapa i poneki post-up za Ayona - Budenholzer će imati muke pronaći idealan balans, ali sastojke svakako ima.

Međutim, obrambeni pad bi mogao biti popriličan. Kombinacija Horfordove pokretljivosti, IQ-a i sirove snage ne raste na grani - Hawksi više nemaju elitnog defanzivca koji bez problema može iskočiti na beka u branjenju pick igre i vratiti se u sredinu bez potrebe za prevelikim obrambenim rošadama, što će zasigurno dovesti do promjena u obrambenom planu (a znamo kako implementacija istih uvijek zahtijeva vrijeme i strpljenje). Elton Brand i dalje može čuvati reket na 15 minuta, a Ayon je zbog kombinacije stila igre i centarskih fizikalija idealan nasljednik u sredini, ali sve skupa teško da ih može spasiti od pada u donju trećinu po obrambenom učinku. Što bi na ovakvom Istoku i s ovim rasporedom do kraja moglo značiti 20-ak pobjeda u najgorem slučaju, a s npr. 38-44 u ovom kontekstu playoff skoro da je osiguran. Ili nije?

15. NUGGETS 71.6

Izgubili su sedam za redom što ne bi bila tragedija obzirom na užasan raspored i činjenicu da su ih napale ozljede (koje su usporile izuzetno bitne rotacijske igrače poput Farieda i Arthura) da pri tome nisu ostali bez identiteta. Od ozljede Lawsona ritam se usporio, a Shawovi pokušaji da miksanjem oživi napad, posebice šuterski, ne donose ploda tako da se svakim danom ova momčad sve više udaljava od Karlova stila igre, a da pri tome ne pronalazi ništa nova za što se može uhvatiti osim duboke klupe na kojoj povremeno netko može iskočiti. Sada ih čeka par tjedana puno lakšeg rasporeda u kojem bi bolja Lawsonova forma i bljeskovi poneke individue mogli oživiti nade u playoff, ali jasno je da se radi o prividu - ovom rosteru nikakvi čarobni napitci ne mogu pomoći da se riješi limitiranosti koju mu nameće talent. Rebuilding je riječ koja se često zloupotrebljava ovih dana, ali u slučaju Nuggetsa on je nužno potreban jer ovo što oni trenutno imaju stvarno nema nikakvog smisla, posebice ne na Zapadu gdje nema dovoljno loših momčadi preko kojih bi osrednjost mogli pretvoriti u playoff nastup.

16. WIZARDS 70.8

Dok se Nene i Beal šetaju iz manje u veću ulogu u potrazi za formom, Wizardsi su sve bliže pronalasku stabilne rotacije. Booker je oživio skakački i tako im dao trećeg visokog kojega mogu poslati na parket bez straha da će se potpuno raspasti, što znači da se eksperiment s Veselyem u ozbiljnoj NBA roli može prekinuti. Još jednom. Daleko je ovo još od situacije bez stresa, ali sa 7 igrača se već može u rat. Jasno, ako su svi na raspolaganju.

17. KINGS 70.5

Od dolaska Rudy Gay je na 48% šuta, za što je najzaslužnija selekcija šuta - za razliku od Toronta gdje je skoro 30% lopti pretvarao u cigle s perimetra, u Sacramentu za sada poteže trice u samo 17% slučajeva, što je odlično obzirom da ih i dalje gađa jednako očajno. Naravno, upravo zato je neophodno na parketu imati stretch opciju poput Williamsa jer postava s Thompsonom ne može zabiti ni pod razno, ali sretno u pokušajima da s takvom petorkom imate solidnu obranu. Uglavnom, u Sacramentu još puno toga treba posložiti, ali da imaju talent koji je u stanju biti konkurentan svaku večer to više nije sporno.

18. PISTONS 70.2

Padaju iz utakmice u utakmicu, a razlog je očito sve veća napetost u svlačionici. Ova momčad ni u jednom trenutku nije igrala lijepu košarku (dobro, osim u onim trenutcima kada bi na parketu bio Singler na trojci), ali su barem mogli izboriti pobjedu energijom koje ima sve manje - u zadnjih 6 susreta imaju score 1-5 i skakački minus u porazima protiv Wizardsa (dva puta), Rocketsa, Bobcatsa i Magica. Sa sve očitijom napetosti između uprave i Smitha (koliko god su opravdano razočarani njegovim igrama, nemoguće je zanemariti njihovu odgovornost u ovoj situaciji - oni su ti koji su mu dali besmisleno bahat ugovor), sve maglovitija postaje i vizija razvoja, odnosno sve očitiji postaje njen nedostatak.

19. GRIZZLIES 69.9

Prince i Allen trebali su 1376 minuta kako bi ubacili 9 trica ukupno, a jedan James Johnson ih je već ubacio 7 za 162 minute. Stoga je i logično da se u Memphisu i jedan takav rubni rotacijski talent čini osvježenjem (sa 146 ubačenih trica Grizliji su uvjerljivo najslabija momčad lige, što je čast koja im pripada drugu godinu za redom).

Istovremeno, nakon 5 uznemiravajućih poraza u nizu, dobili su 3 od 5 u čemu im je pomogla i Johnsonova energija, ali prije svega sve bolja šuterska forma Baylessa koja je otvorila nešto prostora Randolphu pod košem. Jasno, obzirom da su te tri pobjede bile protiv Jazza, Knicksa i Nuggetsa koji su trenutno u sličnim problemima poput Memphisa, nema tu razloga za otvarati šampanjac, ali barem su zaustavili slobodan pad.

20. BOBCATS 69.6

Napad je i dalje užasan, ali obrana održava vrhunsku razinu usprkos sve težem rasporedu, ostavljajući ih tako i dalje u poziciji da izbore playoff nastave li Bullsi, Knicksi i Netsi biti ovako nestabilni. Čeka ih još desetak dana teškog rasporeda tijekom kojega će biti na ozbiljnim iskušenjima, ali koliko su žilavi najbolje govori podatak da su zadnjih 6 utakmica izgubili s prosječnom razlikom od 3.3 koša (ni jednom više od 5 razlike), što jasno govori da nisu imali ni sreće.

Ipak, može ih tješiti što hi-low kombiniranje McBoba i Big Ala povremeno podsjeća na najbolje dane Z-Boa i Gasola.

21. BULLS 69.0

U zadnjih 12 utakmica jednom su ubacili preko 100 (protiv Cavsa) i ostvarili score 4-8. Ali, hej, barem se Deng vratio u rotaciju prije nego je trebao.

22. CELTICS 67.7

I dalje se nekako drže u konkurenciji za playoff usprkos tome što obrana ozbiljno popušta u zadnje vrijeme (u zadnjih 6 poraza 5 puta su primili više od 100 koševa, što se dogodilo samo 5 puta u onih 12 ranijih), tako da niz od 7 utakmica od čega čak 6 na gostovanju koji ih čeka dolazi u najgori mogući trenutak.

23. MAGIC 67.3

Harris se vratio u rotaciju, a zatim i u petorku, ali ne na poziciju četvorke kao lani već na perimetar. Takva postava dovoljno je zbunila Pistonse i Hawkse kako bi im donijela dvije pobjede, ali kako bi postala ozbiljniji dio njihove igre Harris bi ipak trebao gađati bolje od trenutnih 20% za tricu (a ne baš blistav šut s perimetra je i bio glavni razlog zašto su ga lani koristili isključivo kao četvorku).

24. LAKERS 67.1

Izgubili su 6 za redom, s tim da su zadnja tri poraza od Jazza, Sixersa i Bucksa jasan znak da je ono malo momentuma što su ga imali zbog simpatičnog učinka bočnih igrača i pristojne obrane vjerojatno isparilo do kraja sezone zbog kombinacije ozljeda i očekivanog regresa koji je obzirom na razinu talenta bio neminovan. Ukratko, lov na prvi pick je počeo.

25. NETS 66.5

Od kada su ostali bez Lopeza na scoreu su 1-3 s prosječnim porazom teškim 16 koševa i tri krizna sastanka dnevno. Nije velik uzorak, ali nedostatak energije je očit na svim razinama igre - samo Kingsi dozvoljavaju protivniku veći postotak za tricu, debelo ispod prosjeka su u obrambenom skoku i ukradenim loptama, a čak i previše fauliraju. Drugim riječima, pitanje je dana kada će preuzeti ulogu najgore obrane lige od Jazza.

26. KNICKS 65.7

Bez Chandlera su se još nekako i držali, ali u ove tri utakmice bez Carmela dodirnuli su novo dno - bez njega doslovno ne mogu ni primirisati pobjedi, a ovih -56 koliko su ostvarili u tih 144 minute unakazili su im i ono malo statističke vrijednosti koju su imali. Obzirom da ga vjerojatno neće imati još neko vrijeme zbog težeg uganuća gležnja, možete zamisliti kakav masakr ih čeka u iduće tri utakmice teksaške turneje kada će u 4 dana igrati sa Spursima, Rocketsima i Mavsima.

27. JAZZ 64.7

Dvije pobjede u zadnjim sekundama protiv Lakersa i Bobcatsa ne popravljaju koš-razliku, ali definitivno donose potrebnu energiju mladoj momčadi kojoj treba takvih pozitivnih trenutaka. Rotacija se stabilizira, čak je i Rush na putu oporavka, a i Kanter je nakon dugo vremena odigrao dobru utakmicu (31 minuta i double-double protiv Clippersa jasno su pokazali da na njega itekako treba računati, sad samo treba otkriti u kojoj roli).

28. CAVS 64.2

5 poraza za redom i 7 u zadnjih 8 utakmica (jedina pobjeda došla je protiv Bucksa u produžetku) govore sve što treba znati o njihovom trenutnom stanju, a nova ozljeda koljena Kyriea Irvinga (još uvijek upitne težine, ali definitivno neće pomoći u tome da mali proigra čak i da snimke ne pokažu značajna oštećenja) doslovno baca njihovu sezonu u kanalizaciju.

Ali, hej, barem je eksperiment s Bynumom gotov. U gomili loših poteza koje ova franšiza vuče iz sezone u sezonu kockanje s njim definitivno nije na vrhu popisa iako su zbog toga izgubili trećinu sezone na nepotrebno uigravanje umjesto da rade na razvijanju održivog identiteta na oba kraja parketa. Centar koji realizira iz igre s 42% i koji se ne može kretati dovoljno da bude ozbiljniji faktor u obrani jednostavno nisu vrijedni tolikih ustupaka i zahvaljujući Cavsima sada to definitivno zna cijela liga (kao igrač za manju rolu, Bynum bi pak i dalje trebao biti na nečijem radaru).

U principu jedino što u cijeloj situaciji bode u oči nesposobnost je ove uprave da situaciju riješi na gospodski način, priznavanjem pogreške i okretanjem nove stranice, već su izmislili nekakvu suspenziju kojoj je očito jedini cilj prikazati Bynuma kao isključivog krivca. Što je samo još jedan dokaz nedostatka vizije u franšizi od vrha do dna, ali to je ionako put kojega je Dan Gilbert zacrtao onoga dana kada je u izvjesnom otvorenom pismu idiotski garantirao kako će osvojiti naslov prije od LeBrona. Ovaj, što je s tvojom riječi, Dan?

29. SIXERS 63.6

Nekim čudom Turner, MCW, Young i Hawes zaigrali su zajedno u 3 od zadnje 4 utakmice, što je rezultiralo scoreom 2-1. Hinkie će morati malo bolje paziti da se takve situacije ne ponavljaju prečesto.

30. BUCKS 61.0

Sanders se vratio u akciju, ali istovremeno su ostali bez Hensona, što znači da ćemo još neko vrijeme ostati bez prilike gledati njihovu vjetrenjača postavu s Giannisom i njima dvojicom.

Filed under: bball 10 Comments