60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

29Jun/1412

PICK PICKERS

Posted by Gee_Spot

Finalizirala su se još tri tradea vezana uz draft nakon što sam završio post prije par dana, red je i to dodati na hrpu. Dakle, Wolvesi su poslali prava na Gentilea u Rocketse za keš, Cavsi su još dodali Dwighta Powella na roster poslavši Hornetsima Alonza Geea, a Sixersi su se odrekli Russa Smitha za prava na Pierrea Jacksona (kojega su prije točno godinu dana također draftali da bi ga poslali u New Orleans). I dok je ovo prvo logično (Houston je puno sposobniji izvući nešto od euro prospekta), treće je sasvim pristojan trade za obje strane (Pelicansi iz nekog razloga nisu ludi za Jacksonom, odbijali su mu dati šansu cijelu prošlu godinu iako je rasturio NBDL, dakle u Sixersima možda dobije priliku, a, tko zna, možda se Pelicansi drugačije postave prema Smithu, pogotovo ako neće biti Briana Robertsa kao prve back-up opcije na jedinici), ovaj drugi nije baš jasan.

Naime, Hornetsi su ovo odradili samo zato da se usput riješe Haywoodova ugovora, veteran ima 2 milje garantirane iduće sezone i ovim potezom si dodatno otvaraju prostor za lov na još jedno pojačanje. Gee je u cijeloj priči nebitan jer će ga ionako otpustiti, ugovor mu nije garantiran, a definitivno im ne treba još jedan bočni sličnog profila kao Henderson (samo puno lošiji) koji će uzimati minute Hairstonu. Sad, Cavsi mora da su ili ludi za Powellom, što ne vjerujem obzirom da na četvorci već imaju Thompsona, Bennetta i Varejaoa po potrebi (dapače, stilom igre Powell se puno bolje uklapao na roster Hornetsa, ali, obzirom na Zellera i Vonleha, a kamoli još ako bi zadržali i McBoba, njihove minute na četvorci su također zauzete), ili su u svojoj beskrajnoj mudrosti mislili da bi dobro imati iskusnog centra na klupi. Što je pomalo zastrašujuća misao obzirom da Haywood nije igrao korisnu košarku godinama, a nakon lanjske ozljede stopala zbog koje je propustio cijelu sezonu gotovo sigurno više i neće. U svakom slučaju, užasan trade za Cavse, Powell bi morao postati koristan igrač dugoročno da opravda ove 2 milje kojima su nepotrebno smanjili cap (sada im ostaje 10-ak milja i room iznimka, jasno pod uvjetom da ne zadrže Denga, Milesa i Hawesa).

S tim da nisu tradeovi tema današnjeg posta. Sada kada imamo finalnu sliku i upoznati smo s poslom kojega su franšize odradile, možemo pokušati zaključiti koji pick će imati najveći utjecaj na situaciju u koju dolazi. Uz pomoć projiciranih IOR rezultata koji sada možemo i modificirati na temelju očekivanih minuta i role u momčadi.

CAVS

Njima je prvenstveno trebao swingman i to su riješili naizgled idealno - Wiggins donosi obrambeni potencijal koji im je itekako potreban u ovoj fazi građenja jezgre, a uz to nije potrošač koji može biti koristan samo s loptom, što im ostavlja i dalje dovoljno prostora da s njima na parketu drže i Irvinga i Waitersa. Po trenutnom pogledu na roster i pod uvjetom da neće zadržati Denga, Wiggins bi već u rookie sezoni trebao dobiti rolu startera i gomilu minuta da se pokaže i nametne kao top 3 igrač na rosteru. Petorka s njim, Irvingom, Thompsonom, Varejaom i Waitersom zvuči solidno na papiru i mogla bi čak funkcionirati u nekim situacijama na parketu, iako sama po sebi ne garantira playoff - jezgra je ovo za 30-ak pobjeda čisto gledano talent, a dodatnih 10-ak trebali bi nadograditi kroz dubinu rostera. I tu u principu za Cavse sada počinje pravi posao, treba pronaći veterane koji mogu pomoći, a da pri tome ne osakate salary cap. Zeller i Dellavedova su solidni na dnu klupe, Bennettov iskorak u iskoristivo tijelo bi bio sjajan (nije isključen ni doprinos Karaševa, posebice sada kada su doveli Blatta), a ostanak Hawesa i Milesa bi također dobro došao (za pravu cijenu, jasno). Odigra li i Jack bolju sezonu od lanjske (već se spominje u nekim tradeovima obzirom da Cavsi pokušavaju pod svaku cijenu maknuti s capa ove dvije garantirane sezone koje ima ugovorene), rotacija je ovo koja sigurno može do 40+ pobjeda samo na bazi talenta - kompatibilni su i svestrani te ako dobiju dubinu, ne znam kakva serija ozljeda ili nesposobnosti uprave bi se trebala dogoditi da opet podbace kao lani kada su završili s mizernih 40% uspješnosti u najgoroj konferenciji ikada. Uračunaj na taj talent kontekst Istoka i pozitivne pomake koje će donijeti dvojac Blatt-Lou i eto razloga za rani optimizam kada su Cavsi u pitanju - ovo bi konačno trebala biti njihova godina. Sam Wiggins tu nije naročito bitan, kad-tad su morali prema naprijed, ali definitivno ne bi smio podbaciti - ne opravda li startnu rolu, e onda se stvari odjednom opet kompliciraju.

BUCKS

Parker je već po onoj sirovoj projekciji talenta najbolji igrač na rosteru Bucksa, a kada mu uračunaš rolu koju će imati, minute koje će igrati i uopće činjenicu da će mu u napadu sve biti podređeno, jasno je da, osim što će debelo nadmašiti očekivanja brojki, ujedno biti i prvi kandidat za rookiea godine i potencijalni pick već druge runde na fantasy draftovima. U ovom kontekstu je gotovo nevažno u kojoj roli će ga Bucksi koristiti obzirom da stvarno nemaju načina za napraviti ozbiljniji iskorak. Lani su bili momčad za 30-ak pobjeda, a debelo su podbacili zbog kombinacije ozljeda i neprofesionalizma. Dakle, saniraju li ove godine te minuse, s dodatkom Parkera definitivno mogu računati na duplo više pobjeda nego lani. Međutim, sve te upitnike dodatno potencira manjak dubine koji će obzirom na stanje capa teško riješiti. Očekivati od svih nedavnih promašaja na tržnici (Delfino, Pachulia, Mayo) da odigraju ozbiljne minute, od Ilyasove da bude konstatan i onda još od ovih mladih (Knight, Henson, Giannis, Midletton) da istovremeno značajno napreduju, previše je. Nije nemoguće da pojedinci nadmaše očekivanja, ali baš svi? Zato će usprkos nedvojbenom napretku Bucksi i dalje ostati lutrijska momčad, što uopće nije loše obzirom da im treba još jedna godina kako bi stabilizirali roster (tko je još nositelj uz Parkera i na koga osim njega još uopće mogu računati u budućnosti), očistili cap i odredili ljude u upravi s kojima će put budućnosti (navodno ciljaju na Kidda kao svog Popovicha/Van Gundya što je apsolutno urnebesno).

SIXERS

Pa, obzirom da su na kraju drafta imali prava na 7 igrača u rukama, prava je znanost izvesto to tako da dogodine baš od nijednoga ne možeš očekivati da ti bude od koristi. S Embiidom je, obzirom na iskustvo s Noelom, za očekivati da ne žure tako da ga ne treba ni uzimati u obzir u projekcijama, a čak i ako uračunamo da će Noel opravdati pedigre te da će Young i Carter-Williams odraditi puno bolje sezone, ovo je momčad od tri ozbiljna NBA igrača kojoj je 20-ak pobjeda plafon.

MAGIC

Za razliku od Sixersa, Magic ima pristojan potencijal i prije svega dubinu, ali im nedostaje top opcija. Najluđe od svega, sada se nalaze u poprilično blesavoj situaciji, na draftu nikako da pronađu lidera, redom uzimaju igrače zadatka koje idealno može zaokružiti npr. jedan igrač Carmelovog profila. Međutim, da do njega dođu vjerojatno bi se morali odreći dobrog dijela tih istih mladih i onda bi ostali bez dubine. Mislim, klasični su ovo NBA paradoksi s kojima se susreće svaka momčad, ali oni ujedno znače da će Orlando i dogodine uz Sixerse biti na dnu Istoka. Gordon i Payton tu ne podižu previše ljestvicu, pogotovo ne u kombinaciji - njihov lani 29. napad dodatkom dva ovakva loša šutera vjerojatno neće završiti puno bolje ni iduće sezone (dodaj ovome još da su ostali bez Afflala, jedinog iznadprosječnog napadača). Samo, očito je kako oni puno više nade polažu na profesionalizam i obranu, a tu i Gordon i Payton mogu pomoći. Doduše, bez zaštitnika obruča neće postati elitna defenziva, ali nikakvo iznenađenje ne bi bilo da završe u top 15. Istrpiti još jednu sezonu uz određeni napredak nije tragedija posebice jer dogodine imaju završni ispit s gomilom capa i još jednim lutrijskim pickom. Ove pak mogu otvoriti šampanjac završe li iznad 30 pobjeda.

JAZZ

Nemoguće je ozbiljno projicirati što će Jazz dobiti od Exuma, ali realno bi bilo svesti očekivanja na minimum obzirom na šok koji će klinac doživjeti u susretu s NBA i njegove godine. Sve više od učinka 9-10 čovjeka bit će apsolutni bonus, drugi rookie Hood također bi trebao tek zamijeniti trice Marvina Williamsa, a to znači da će Jazz i dalje ovisiti o istoj jezgri koja je lani odradili pristojan posao na Zapadu - 25 pobjeda ne zvuče dobro, ali ako uzmeš u obzir njihov nejasan sistem igre, posebice u obrani (prava na kojega je, nadamo se, zadržao Ty Corbin), manjak NBA dubine na klupi i težak raspored, itekako su realni. Ostane li Hayward i ne dovedu li značajnija pojačanja, dakle ostanu li na lanjskom planu korištenja capa isključivo za sticanje novih resursa (ja tebi prostor za loš ugovor, ti meni pick) i zadrže li svog trenutno najboljeg igrača, plafon im nije velik, ali rad novog trenera uz napredak Favorsa i Kantera definitivno im daje šansu da probiju granicu od 30 pobjeda.

CELTICS

Ako Smarta jednostavno ubacimo u Bradleyeve minute (sada mu stvarno više nema potrebe dati više od ovih 4 milje koliko mu pripada po kvalifikacijskoj ponudi, ako netko izleti s višegodišnjim ugovorom treba ga pustiti da odšeta), a od Younga ne očekujemo da napravi išta više od Baylessa, jasno je da draft kratkoročno Celticsima previše ne pomaže. Smart je bolji od Bradleya i vjerojatno će to pokazati od prvog dana, ali ovaj napad će i dalje debelo konkurirati za najgori u ligi. Stručni štab će od obrane (i iz činjenice da igraju na Istoku) sigurno izvući prosjek, ali bez centra ni oni ne mogu raditi čuda. Ključ je ovdje Rondo - može li on nakon dvije godine loše košarke začinjene ozljedom koljena popraviti učinak u napadu ili će ga ovaj roster povući sa sobom? Obzirom na njegove limite, jasno je koji je realan odgovor, zbog čega će i njegov odlazak stalno visiti iznad ove momčadi. A da ne govorim da mu je ovo zadnja godina ugovora i samim time zadnja prilika da Ainge nešto dobije za njega. Uglavnom, još jedna lutrijska momčad na Istoku kojoj je 30-ak pobjeda plafon.

LAKERS

Randle će imati prilike pumpati brojke, ali jasno je da čak i ako ostvari sezonu u rangu najboljih rookiea na poziciji, Lakersi neće s dna bez ozbiljne infuzije veteranskog talenta. Za momčad koja trenutno ima 4 garantirana ugovora na rosteru (ako uračunamo Randlea) i još nije pronašla ni trenera (Scott je realan i razuman izbor za ovu fazu) raditi ikakve projekcije nema smisla, ali neke stvari su gotovo sigurne - Kobe neće odigrati punu sezonu i neće se ekspresno vratiti u playoff.

KINGS

Fascinira njihov nedostatak vizije, čak i u ovim pokušajima da isplivaju kao ambiciozna momčad koja želi pobjeđivati i kojoj je dosta rebuildinga rade više loših nego dobrih poteza. Ono što su trebali napraviti je trejdati pick pa makar za Afflala i usput se riješiti jednog lošeg ugovora (obzirom na što je Magic pristao za svog najboljeg strijelca, nema uopće sumnje da bi ih ovakav potez oborio s nogu i da bi možda pristali čak i na Jasona Thompsona ili Carla Landrya). Koliko god pickovi bili vrijedni, u kontekstu kojega oni pokušavaju progurati na takvom potezu im se ne bi imalo što zamjeriti. Ako već nisu trejdali pick, onda su trebali izabrati najboljeg dostupnog igrača koji je uz to taman ono što im treba da idućih deset godina ne moraju dirati unutarnju liniju - Vonleh je igrom licem košu i prije svega obrambenim potencijalom gotovo idealan partner Cousinsu (ostvari li dio talenta, momak će praktički biti prototip četvorke koja ide uz onakvog centra, dakle ne treba mu lopta da bude koristan u napadu čime omogućava da napad ide striktno kroz DeMarcusa, a u obrani može čuvati perimetar i tako omogućiti Cousinsu da visi na bloku). Oni su se pak odlučili za izbor odličnog šutera koji ima potencijal biti i solidan sekundarni kreator, ali koji je istovremeno garantirana obrambena rupa i uz to igra istu poziciju kao i čovjek kojega su birali prošle godine (baš je ovo potez koji će ohrabriti ionako labilnog McLemorea). To pak znači da je Stauskasa nemoguće koristiti u ozbiljnim minutama uz Thomasa, Gaya i Cousinsa koji također nisu defanzivci. A ako neće dobiti minute, kako će pomoći šutom da napad postane učinkovitiji i da se otvori dodatan prostor za Cousinsa na bloku? Nažalost, čini se kako je vlasnik Kingsa usprkos totalno različitoj biografiji dosta sličan vlasniku Pelicansa i da će njihova potreba za instant uspjehom (tako česta kod novih vlasnika koji odmah vjeruju da uspjeh na jednom području mogu precrtati i na sljedećem, a to nije moguće jer NBA je eko-sustav u kojem je evolucija spora) neko vrijeme držati franšizu za taoca, iako se kod Kingsa javlja taj povoljni moment iduće sezone kada će imati dovoljno prostora na capu da ako ništa drugo potpuno okrenu stranicu i grade potpuno novu momčad oko Cousinsa. U idućoj pak još jednom će lov na 30 pobjeda biti maksimum, iako sumnjam da taj cilj ikoga može zadovoljiti.

HORNETS

Sigurno su planirali dodati par šutera, ali kada im je ostao Vonleh svi planovi su bačeni u vodu. On će uz Zellerov napredak riješiti pitanje McRobertsova odlaska (mogu ga i vratiti za midlevel, 15 milja na 3 godine bili bi realna cijena, samo ima li smisla blokirati minute klincima sada kada imaju dvojicu koju treba razvijati?), a donese li Hairston dozu 3&D akcije kakvu im je prije ozljede davao Taylor, nema razloga da ova momčad i dogodine ne ostvari 40+ rezultat (a ne zaboravite da će i Walker i posebice Kidd-Gilchrist napredovati). Potpišu li slobodnog igrača koji može uskočiti na bok i kreirati za sebe i druge, dakle nekoga tipa Hayward, Stephenson ili Parsons, nije isključena ni sezona kakvu si je lani priuštio Toronto.

BULLS

Boozer je bivši, čak i ako ga ne amnestiraju više ga jednostavno nije moguće držati na ozbiljnim minutama (lanjski IOR mu je ispod razine startera, ali to ih nije spriječavalo da mu i dalje daju 28 minuta po utakmici) i zato je donekle opravdana cijena koju su platili za McDermotta - ako Mirotić odluči ostati u Europi i ako ne dovedu Mela ili Lovea, trebat će im netko tko može odigrati minute i na četvorci, a Doug je u tom slučaju solidna zakrpa. Nema sumnje kako će u rookie sezoni bez problema nadmašiti Carlosov značaj, međutim to samo po sebi Bullse ne miče s mjesta. Racionalna očekivanja od Rosea nakon svega više ne mogu biti prevelika, upitno je hoće li po važnosti u momčadi ikada više preskočiti Noaha, dakle ako misle nekako nadmašiti lanjskih 48 pobjeda i opet biti ozbiljan konkurent za finale Istoka, imaju dvije opcije, potpisati Carmela direktno ispod maxa (nema smisla ostati bez pola momčadi zbog njega jer tako si opet na početku) ili će trebati dobro potrošiti onih 10-ak milja koje će im se otvoriti amnestijom Boozera. Naravno, ako do nje dođe - ako je opet izbjegnu, onda će još jednom morati izvoditi čarolije s minutama, formom i pronalaskom jeftinih opcija poput Augustina. Kako bi ispali u prvom ili drugom krugu playoffa.

WOLVES

Draft im ne mijenja krvnu sliku ni najmanje, osim ako poput mene ne mislite da je izbor LaVinea dio dogovora koji će Klayu Thompsonu u budućnosti donijeti max ugovor.

SUNS

Propustili su iskoristiti solidan draft da si dodaju dubinu, niti su napravili trade, niti su pronašli igrače koji im donose ovježenje.

HAWKS

Imaju gomilu tijela pod košem (ne zaboravite da mogu dovesti i Nogueiru) tako da od Paynea ne treba očekivati značajnu rolu, ali, sezona školovanja uz Antića kako bi što bolje shvatio budući posao, idealna je.

NUGGETS

Uračunamo li dovođenje Afflala u draft poteze, onda su definitivno pojačali rotaciju. Harris će teško igrati značajniju rolu, Nurkić i Jokić su budućnosti (da jedan od njih ispadne pola igrača kakav može biti ocjena za ovaj draft će im biti čista petica), tako da značajnijeg pomicanja granice neće biti - čak i s Afflalom, ovo je momčad za 41-41 učinak, a to na ovakvom Zapadu nije dosta čak i ako ti sve ide po planu što kod njih definitivno nije slučaj jer su još uvijek ogromni upitnici nad McGeeom i Shawovom taktikom, a nema ni Robinsona ni Hicksona. Dakle, ta dubina koja bi im trebala biti jača strana, itekako je upitna.

RAPTORS

Apsolutno ih nije zanimao draft, sve oči su usmjerene na tržnicu - Ujiri je čak pokupio kvalifikacijske opcije za sve slobodne igrače, dakle ako netko ne ponudi ugovore Vasquezu, Patterson i De Colu, ostaju igrati u Torontu za poprilično skromnu lovu (ili će možda dobiti nove ugovore od Raptorsa, u što čisto sumnjam).

THUNDER

U praksi nisu napravili ništa značajnoga, osim što su još jednom fascinirali odlučnošću da se drže zacrtanoga draftirajući identične igrače onima koje već imaju na rosteru. Doduše, činjenica da su zadržali oba pick prve runde malo je problematična, time zatvaraju jedno mjesto na rosteru za veterana koji može biti od koristi u playoffu. Ma u biti, što pričam, pa i to je potpuno u skladu s onim što rade već godinama.

GRIZZLIES

I oni su u Stokesu pokušali pronaći novog Z-Boa (Zach će mu biti mentor još tri sezone ako ovaj ostane u blizini), dok bi Adams mogao poslužiti kao osigurač za slučaj da ostanu bez Millera.

HEAT

Za njih je ključno što je James uspio odraditi posao, ne samo na draftu gdje je pikirao Napiera kao zamjenu za Chalmersa, već i na tržnici gdje je nagovorio Bosha, Wadea i Haslema da mu se pridruže u dogovorima oko novih ugovora. Kad priča završi i kad potpišu nove ugovore (koji bi se trebali kretati puno bliže dosadašnjim ciframa nego povišicama koje je u budućnosti donosio stari ugovor), Heat bi trebao imati možda čak 10-ak milja prostora na capu (Napier, Haslem, Cole + još 4 minimalna cap holda + velika trojka po oko 16-17 milja svaki u najboljem slučaju, u najgorem teško da će preko 18-19 koliko su imali lani) i room iznimku, što im je sasvim dovoljno da dovedu još tri kvalitetna igrača (ili jednog rasnog) i popune ostatak rostera minimalcima od kojih će par sigurno donijeti kvalitetu za rotaciju. Od apokalipse do pogleda u bolju budućnost u samo par dana.

ROCKETS

Kod njih je očito vrijeme drafta prošlo, ne mogu si pomoći i uvijek će u stilu Spursa pokušati pronaći neko jeftino pojačanje kroz Europu, ali njihov cilj je lov na naslov, a ne razvijanje talenta (drugim riječima, Capela bi jednog dana mogao pomoći kao podizač energije, a Johnson će se teško izboriti za mjesto među 15 obzirom na potrebe koje imaju diljem klupe).

CLIPPERS

Minute za Wilcoxa se otvaraju odlascima Collisona i (nadamo se) Greena, ali ništa revolucionarno ne treba očekivati. Slično Rocketsima, njima je interesantnija sadašnjost nego budućnost.

SPURS

Idealan spoj i to u idealnom trenutku - o Andersonu već mjesecima pričamo kao o novom Diawu, Diaw odigra nikada bolju košarku i dokaže da za biti koristan samo moraš imati rolu i priliku i onda Anderson sleti u San Antonio. Ako postoji momčad koja može iskoristiti njegov IQ i talente i usput sakriti minuse, to su Spursi. Iako neće dobiti previše minuta, Anderson rješava ključne slabosti rotacije, nedostatak još jednog visokog swingmana nakon Leonarda i manjak stretch opcije na četvorci nakon Diawa. Spursi opet love 60, a on će sigurno u to ugraditi statistički barem jednu pobjedu, što nije mala stvar za 30. pick.

KNICKS

Ne mogu se otresti dojmu da Knicksi love u mutnom, Early izgleda kao klasični izbor najzvučnijeg imena umjesto igrača koji eventualno pokriva potrebu, a sljedeća dva igrača čija prava su dobili vjerojatno su ih privukla egzotikom jer brojke i projekcije su im nevjerojatno skromne - takvih tipova doslovno na svijetu ima stotine i trošiti pick na njih stvarno nema smisla obzirom da si ih mogao potpisati i kroz ljetnu ligu. Uglavnom, ovo i dalje previše podsjeća na lanjski roster koji nije mogao braniti ništa - od kada oduzimanje Chandlera i dodatak Calderona mijenjaju tu jednadžbu? Nešto manje zahtjevan sistem može pomoći u čuvanju reketa, ali Knicksi jednostavno nemaju ljudstva za igrati makar prosječnu obranu, a to obično znači da ćete u najboljem slučaju loviti 7. ili 8. mjesto. Jasno, samo pod uvjetom da ostane Carmelo.

PISTONS

Dinwiddie bi mogao pomoći bokovima koji su bili najmanje produktivan dio momčadi, njegovih kvalitetnih 20 minuta uz napredak Caldwell-Popea i Datomea te stabilnost Singlera trebali bi dati dodatni impuls momčadi koja će ipak prije svega morati jahati obrambeni napredak koji donosi Van Gundy.

NETS

Vrlo vjerojatno ostaju bez Blatchea, Livingstona i Andersona tako da teoretski izbor tri igrača koji pokrivaju njihove pozicije ima smisla. U praksi, teško mogu od ijednoga očekivati značajan doprinos tako da je jasno kako će biti slabiji nego lani kada im je dubina bila najveća prednost (ne zaboravite da ih je Kidd odlično rotirao, nitko nije igrao više od 33 minute, dakle igrali su na kartu kvantitete kao Spursi i to se pokazalo lukavim). Pierce vjerojatno odlazi negdje drugdje, Garnett ostaje, ali značajno limitiran, a Lopez se vraća nakon još jedne ozljede stopala. Izgleda da je onaj prozor koji su masno platili već napola zatvoren (u svakom slučaju Big Baby se kroz njega ne bi uspio provući).

(Pacersi, Wizardsi, Warriorsi, Blazersi, Pelicansi i Mavsi nisu imali pick stoga ih ni ne spominjemo u nabrajanju).

Filed under: bball 12 Comments
27Jun/1418

BURN YOUR DRAFT CARDS 2014.

Posted by Gee_Spot

Uvod u draft bio je dobar kao rijetko kada, nakon tradea Knicksa s Mavsima te Rocketsa s Pelicansima dan ranije, odbrojavanje do događaja dana započelo je prelaskom Afflala u Denver čime smo ekspresno ostali bez imena koje je trebalo odigrati važnu rolu tijekom večeri.

RETURN TO MILE HIGH CITY

Denveru stvarno pristaje nadimak, osim što je leglo kanabisa, njegov košarkaški klub ima upravu koja u zadnje vrijeme vuče neprimjereno optimistične poteze. Teoretski, zamjena jednog nebitnog igrača i još manje bitnog picka za legitimnog NBA startera koji rješava poziciju na kojoj su godinu ranije bili najtanji (Foye se sada može vratiti u rolu s klupe) odličan je potez, ali u praksi ovo Denver samo utvrđuje u osrednjosti bez potencijalnog prostora za rast (dodatkom Afflala zacementirali su se iznad capa, na samo korak do poreza na luksuz). Mislim, nema prosječnijeg NBA igrača od Afflala tako da je u neku ruku njegov povratak u klub iz kojega je prije dvije godine i završio u Orlandu idealan da naglasi tu poziciju u kojoj su se Nuggetsi našli. Također, njegov dolazak penje broj garantiranih ugovora na 12, a ujedno smanjuje i potrebu za biranjem beka-šutera na draftu – znači li to da bi Nuggetsi mogli izabrati npr. Šarića obzirom da im definitivno nije nužno potrebno dodati još jednog igrača za kojega moraju smisliti minute?

Uglavnom, obzirom na pomake koje rade Mavsi i Pelicansi, a sada i Denver, izgleda da će borba za zadnja playoff mjesta na Zapadu dogodine biti još fascinantnija (ako netko broji, 9 igrača je do sada promijenilo adresu, a dva najbolja, Chandler i Afflalo, završila su na Zapadu - egzodus se nastavlja, a pridruže li se uskoro zapadnim kolonijama i James i Carmelo, definitivno bi trebalo ukinuti konferencije).

Što je pak s Orlandom? Zašto su se ovako rano odrekli ključnog resursa na tržnici? Danima se spominjalo kako su spremni zamijeniti oba picka i Afflala za popeti se u top 3, bilo je bezbroj drugih kombinacija u kojoj bi za Afflala dobili barem kasniji pick prve runde (od Denvera pak nisu dobili ni njihov 11.), a na kraju su se zadovoljili potencijalno zanimljivim rotacijskim igračem poput Fourniera i pickom druge runde. Dakle, sve što su ovim dobili je dodatni prostor na capu (Nuggetsi su Afflala uklopili na cap iako nisu imali prostora zahvaljujući iznimci koju su dobili na račun toga što su ostali bez Iggya prošlo ljeto), povećali su cifru s kojom raspolažu na oko 25 milja (pod uvjetom da će stvarno otpustiti Nelsona), što znači da će možda uključiti i u ozbiljniju potrošnju na tržnici (problem je bio što im cap jedu ugovori Davisu i Harringtonu koji nisu s njima, a micanjem Afflala i otpuštanjem Nelsona rješavaju taj problem i vraćaju fleksibilnost).

Međutim, nije li to premalo obzirom na neke druge opcije koje su mogli istražiti? Pa, ako im treba prostor na capu (možda da prihvate nečiji ugovor već tijekom drafta), onda druge opcije nisu ni imali. Eventualni tradeovi s Bullsima i sličnim momčadima započeli bi tek kada bi se riješile situacije s udarnim slobodnim igračima, nema šanse da bi Bullsi riskirali prostor na capu u ovoj situaciji kada ciljaju na Lovea ili Anthonya radi jednog Afflala koji je u najboljem slučaju utješna nagrada za momčad koja se ne uspije ozbiljnije pojačati. Ako su istovremeno snimili da u Clevelandu i među sličnim partnerima iz lutrije s kojima se može trgovati tijekom drafta nema interesa za njihovog igrača, onda je ovo praktički jedino što su mogli odraditi. Jasno, pod uvjetom da im je stvarno žurno potreban taj prostor za nešto, u što ćemo se uvjeriti večeras. Ako nije, onda su definitivno nepotrebno brzali stvar, Afflalo nije možda atraktivan kao što neki vjeruju (ovaj, očito nije), ali sigurno bi do početka sezone pronašli momčad voljnu preuzeti ove preostale dvije godine njegovog ugovora za, ako ništa drugo, isti ovaj paket kakav im je dao Denver.

Ok, sada kada smo i to makli s dnevnog reda, posvetimo se draftu. Treća je ovo godina za redom u kojoj će draft biti jedini NBA proizvod sa startom nakon ponoći koji gledam uživo. Odspavao sam tijekom tekme Rusije i Alžira, kava je spremna, ledeni čaj s okusom kanabisa također (ne sadrži THC tako da nema straha da tijekom noći trejdam popunjeni album Brasil 2014. i PS3 s dva joysticka za Jameera Nelsona), Kreha i Emir su na chatu (rade ujutro na pravim poslovima pa će tijekom noći otpasti, ja ću pak na posao otići da se odmorim jer ću ovo definitivno odgledati do kraja) i show može početi.

NBA nikako da napravi pošteni uvodni program, jedva čekam raju s ESPN-a da preuzmu (tako sam barem mislio dok nisam ugledao iritantnog Penna, sve manje zanimljivog Bilasa koji uvijek prodaje istu priču, uglavnom svoj ego, apsolutno nezainteresiranog, ali barem nasmijanog Rosea i Simmonsa koji je izgledao toliko napumpan ugljikohidratima, a možda i ponekim opijatom, da se činilo da će svaki tren eksplodirati - s tim da nisi mogao znati hoće li mu se mozak rasprsnuti kroz oči ili obraze). Uglavnom, ovi s NBA TV su prvo odradili one dosadne studijske emisije s napornim likovima poput Grega Anthonya (rispekt starini Davidu Aldridgeu, ali puno ga ja zanimljivije čitati nego slušati), a onda su, umjesto da daju draft ranije, dali specijal The Startersa koji su otprilike uzbudljivi kao pogled na roster Nuggetsa. Ili Magica. Ili oba zajedno.

Srećom, evo Silvera, ali bez onih zvižduka koji inače dočekuju Sterna – to je već ozbiljan minus. Krećemo, 25 momčadi bira (Dallas, Brooklyn, Golden State, Portland i New Orleans nemaju pick, ali to ne znači da se možda neće uključiti tokom noći nekim tradeom), pa da vidimo kako su odradili posao.

CAVALIERS

1. Andrew Wiggins

Silver je kasnio s izlaskom jer su Cavsi vjerojatno do zadnjeg trena pokušavali pronaći dobitnu formulu (urnebesna je priča po kojoj su tražili od Exuma još jedan trening dan prije drafta i to navodno na Gilbertovo inzistiranje, kao da se nisu pripremali za ovaj trenutak mjesecima, ali i to govori koliko je Embiidova ozljeda poremetila koncept svima prisutnima, kao i koliki je Gilbert uteg oko vrata svojoj franšizi), ali na kraju su napravili jedini pametan potez. Ako već nije bilo dobrog tradea, a to im je trebala biti prva opcija, onda je izbor Wigginsa ispred Parkera logičan. Ne znači da će Andrew biti bolji igrač, ali njegov profil se puno bolje uklapa u Cavse od Parkerovog, jednostavno je teško zamisliti Jabaria i Irvinga kako se razvijaju u ozbiljnu jezgru – previše je tu obrambenih rupa koje bi trebalo zakrpati, a i samo je jedna lopta na parketu. Na kraju krajeva, Parker je navodno dao jasne znakove da ga Cleveland ne zanima, stoga stvarno nije bilo potrebe za dramom. Samo, jebiga, Gilbert očito obožava taj žanr.

33. Joe Harris

Cavsi dodatno pojavačaju gužvu na boku izborom Joea Harrisa, konkurencija je ovo za mjesto na rosteru Dellavedovi.

BUCKS

2. Jabari Parker

Bucksi su željeli njega, on je želio njih i uvijek je dobro kada se takve stvari poklope. Milwaukee konačno ima čovjeka oko kojega može graditi napad, nasljednika Big Dog Robinsona, sada samo moraju polako oko njega slagati potpuno novi kontekst. Snimiti koje igrače zadržati, koje trejdati, usput i odlučiti kako dalje s ovom GM-trener kombinacijom.

31. Damien Inglis

Druga runda otvorila je pickom tipičnim za ovo doba večeri, Bucksi biraju projekt koji ima dosta sličnosti s Giannisom. Slažu pravu ergelu potentnih krila, a Inglis bi navodno odmah mogao put NBA kako bi se slično Antetokounmpu razvijao direktno pod paskom budućih poslodavaca.

36. Johnny O’Bryant

Visoki upitnog stila za uklopiti se u ovu momčad, prije svega potrošač kakav im definitivno nije potreban. Ne bi se kladio da će biti na rosteru na početku sezone.

SIXERS

3. Joel Embiid

Željeli su Wigginsa, ali nisu našli dovoljno primamljivu ponudu za Cavse, dakle ovdje je s Hinkiem sve bilo otvoreno. I Sixersi su u svom stilu odigrali na najveći mogući povrat (što je i jedini pravi izbor kada ste u njihovoj situaciji), opet nisu dobili čovjeka koji im može pomoći dogodine (već su to prošli s Noelom lani), ali jednog dana možda će imati najboljeg čovjeka generacije (dopustite pak da obzirom na ozljede izrazim skepsu). Izborom kao da je bio iznenađen i sam Embiid (kaže Kreha da je još pod utjecajem anestezije, a Simmons je složio frazu večeri “get Joel some coffee!”) koji se javio iz maminog dnevnog boravka (sada će joj barem moći kupiti bolji kauč).

12. Dario Šarić

Završio je Dario u Orlandu, međutim sreća zbog budućnosti na Floridi (nema poreza, a imaju ocean, nije kao šibenske plaže, ali može proći) nije dugo trajala. Philadelphia je trejdala deseti pick (Paytona) u zamjenu za prava na Šarića, tako da su sada izabrali dva igrača koja im dogodine ne mogu pomoći. Nema sumnje da nas opet čeka nezapamćeno tankiranje s njihove strane, ali barem skupljaju resurse (dobili su i dva picka od Magica, ovaj prve runde igrom slučaja nekoć je bio njihov, a drugi mogu staviti na hrpu s ostalima, sada ih ukupno imaju 493 u iduće dvije godine).

32. KJ McDaniels

Igrač kojem je obrana jača strana, potencijal za solidnog igrača zadatka, ostane li na rosteru dogodine će imati šansu doći odmah do minuta da se dokaže.

39. Jerami Grant

Još jedan projekt Sixersa, igrač koji bi se atleticizmom mogao sjajno uklopiti u obranu koju pokušavaju igrati jer može braniti sve pozicije, ali nedostaje mu šut i općenito talent za ljepšu stranu igre.

47. Russ Smith

Trećim svojim pickom u drugoj rundi Sixersi ne biraju projekt već gotovog igrača. Smith može pomoći dogodine kao back-up play. Doduše, sličnu kvalitetu su mogli naći i izvan drafta tako da se postavlja pitanje zašto ne gađaju na euro igrače poput Šarića?

52. Vasilije Mičić

Još jedan igrač kojega će spremniti za budućnost, iako se ne bi kladio da će Mičić ikada put NBA.

58. Jordan McRae

Combo igrač zanimljiv prije svega jer ima potencijal čuvati i brze i visoke bekove, u najboljem slučaju nešto bolji od Corya Josepha. Dobili ga od Spursa, ne znaju ni sami što će s njim obzirom da će ga snimati dva mjeseca, škartati i onda tijekom sezone na njegovom mjestu probati još 3-4 igrača.

MAGIC

4. Aaron Gordon

Orlando ovdje razbija ritam, ne riskiraju s Exumom već igraju na sigurno s Gordonom. Mali nema šut, ali dobili su odličnog radnika drugu godinu za redom i slažu ubojitu obranu na bokovima. Nije ovo loše, iako je malo tanko za ovako rani pick drafta koji bi navodno trebao biti poseban.

10. Elfrid Payton

Sixersi su dvije godine za redom birali polomljene centre, a zamalo su isto napravili s playmakerima bez šuta. Srećom, imali su bolji plan, znali su za to koliko Magic želi Paytona pa su ga poslali u Orlando u zamjenu za Šarića i budući prvi pick. Pozicija je ovo na kojoj Orlandu definitivno treba pomoć, a minute koje se otvaraju vrlo brzo će pokazati da li je Payton dugoročno rješenje i može li biti starter u ligi.

56. Roy Devyn Marble

Igrač striktno za ljetnu ligu, swingman koji će biti isključivo dvojka u NBA, a ta je pozicija na kojoj Magic trenutno baš i nema dubinu nakon odlaska Afflala. Inače, ovo je pick Nuggetsa kojega su dobili u istom tradeu.

JAZZ

5. Dante Exum

Pelinka nije zadovoljan, iako je vjerojatno svima rekao da Exuma zanima isključivo Los Angeles, Jazz je odlučio riskirati. I to u svakom pogledu, ne samo sa zadovoljstvom igrača i agenta – Exum možda bude najveći promašaj drafta, možda bude pun pogodak, toliki je raspon ovoga picka obzirom na ono što znamo o njemu. Ali, trebao im je bek da zaokruže mladu jezgru, sada ga imaju.

23. Rodney Hood

Odličan šuter koji će sigurno dobiti minute iza Haywarda i Burksa, u teoriji bi trebao živjeti od Exumovih povratnih.

CELTICS

6. Marcus Smart

Evo i prvog pravog šoka. Ne toliko zato što je Smart zaslužio biti izabran kasnije, već zato što njegov dolazak u Boston povlači gomilu pitanja u vezi s Rondovim statusom. Smart može igrati dvojku, ali u paru s Rondom? Teško je živjeti s jednim bekom koji ne može šutirati, a kamoli s dva. S druge strane, Smart može automatski uskočiti u ulogu koju je odrađivao Bradley (kojega sada nije nužno zadržati) i za početak igrati s Rondom ograničene minute dok ne skuže kako dalje. Uostalom, obzirom da pod košem uglavnom imaju šutere poput Sullingera i Olynyka, trebaju im bekovi koji mogu odraditi posao u reketu. U svakom slučaju, rebuilding u Bostonu nastavlja biti zanimljiv.

17. James Young

A postaje još zanimljiviji ovim pickom. Young je dobar izbor ovako relativno kasno, lutrijski talent koji treba vremena i prostora, a to će Boston moći ponuditi. Sa Smartom su igrali na sigurno, bili su smart, ovdje su igrali na potencijal, na mladost – uz puno sreće možda su dobili vanjsku liniju budućnosti. A možda će ih obojicu trejdati do kraja večeri.

LAKERS

7. Julius Randle

Lakersi dobivaju svog čovjeka, bili su oduševljeni Randleom nakon što su ga doveli na trening, sada mogu graditi novu momčad oko njega. Praktički, mali će od prvog dana biti prvo ime, Kobe će sigurno odmarati dobar dio sezone usporen godinama i ozljedama i šanse je ovo da rano vide krije li se u Juliusu all-star.

46. Jordan Clarkson

Dobar combo potencijal, Washington ga je izabrao i prvo se činilo da možda traže alternativu za Andrea Millera, ali brzo su ga ustupili Lakersima za keš.

KINGS

8. Nik Stauskas

I novi šok. Vonleh im se nudio na pladnju, idealna kombinacija uz Cousinsa kojom bi riješili pitanje rotacije pod košem za dugi niz godina, ali očito su smatrali kako im je šuter sposoban širiti reket s perimetra potrebniji. Ovo je malo visoka pozicija za Stauskasa, međutim, ako se uklopi s Thomasom i Cousinsom, možda se pokaže potezom vrijednim rizika. Chris Mullin je očito vidio u malome nešto, Stauskas je stvarno kompletan igrač, ali upitnik nad njegovim NBA plafonom neće nestati dok se ne dokaže. S tim da imam teoriju što se ovdje dogodilo – Kingsi su jednostavno zaboravili pogledati vlastitu ploču, računali su da je Vonleh do sada izabran i automatski su izabrali Stauskasa. Obzirom na sve što je nova uprava do sada odradila, ovo mi se čini kao sasvim logično objašnjenje.

HORNETS

9. Noah Vonleh

Jordan i društvo već su se pomirili s tim da će im u krilo upasti neki šuter poput Stauskasa ili McDermotta, a na kraju im se ukazala prilika dokopati se bisera poput Vonleha. Koji uz to idealno sjeda u situaciju u kojoj će vjerojatno ostati bez McRobertsa. Novi dresovi, novi parket, novo-staro ime i dodatak mladog talenta koji će vrlo brzo biti stup franšize – Hornetsi izgledaju sve bolje i bolje.

26. PJ Hairston

Umjesto Napiera kojega su poslali u Heat, Hornetsi su se zadovoljili Hairstonom koji zadovoljava veću potrebu, onu za šutom s bokova. Dovedu li još startnog swingmana, ovaj potez bi mogao itekako dobro doći, Hairston bi trebao biti solidna zamjena za polomljenog Jeffa Taylora.

45. Dwight Powell

Dodatni osigurač za slučaj da ih McRoberts napusti (što je sada već izgledno), Powell je četvorka koja igra licem košu, nije sjajan šuter, ali može razigravati s visokog posta, što je lani bilo itekako bitno u sistemu Bobcatsa.

BULLS

11. Doug McDermott

Nuggetsi su doveli Afflala tako da im prioritet više nije bio zakrpati poziciju dvojke, već pokupiti najboljeg mogućeg igrača. McDermott se sasvim fino mogao uklopiti u Shawov sistem koji itekako treba šutere da bi funkcionirao, ali odlučili su ga poslati u Chicago zajedno s Anthonyem Randolphom. Što je odličan potez Denvera - dobiti dva relativno visoka picka i još se riješiti nepotrebnog ugovora (i tako malo olakšati pritisak na granicu poreza kojoj su se opasno približili angažmanom Afflala) za pick na rubu lutrije odličan je potez.

Bullsi su očito željeli McDermotta pa su ga na brzinu pokupili u zamjenu za svoja dva picka prve runde - praktički, svog Mirotića našli su na draftu i tako smanjili presing da dovede onog europskog. Također, ovo je idealna situacija za McDermotta. Bullsi imaju gomilu akcija kroz koje ga mogu osloboditi na šutu da radi ono za što je stvoren, istovremeno imaju i obranu kojom mogu sakriti njegov manjak atleticizma.

Međutim, problematičan je ovo trade iz više razloga. Prvi je to dupliranje s Mirotićem - ako će dovesti dotičnoga, onda je cijena koju su platili za Douga previsoka. Drugo, zašto su pristali na Randolpha u situaciji u kojoj tako brižljivo čuvaju cap? Mislim, nisu htjeli ni čuti za Afflala, a onda samo tako prihvate čovjeka koji im ne treba i to iako su se već odrekli 2 picka. A treće se tiče ta dva picka - uopće ne bi trebalo čuditi ako će dugoročno ulov Nuggetsa dati veći povrat nego igrač kojega su doveli Bullsi (Harris je lutrijski talent koji ne igra istu poziciju, ali donio bi sličnu šutersku kvalitetu, a Nurkića su Bullsi imali na radaru i mogli su ga slobodno ostaviti preko bare za neka druga, bolja vremena).

49. Cameron Bairstow

Neumorni šljaker s New Mexica trebao bi se dobro uklopiti u radnu etiku Bullsa i to je praktički jedino važno kod ovog izbora, možda dobro dođe ako bude trebalo zaokružiti roster jeftinim opcijama.

WOLVES

13. Zach LaVine

Ovo je navodno dogovoreno debelo prije drafta, što je zanimljivo samo iz jednog razloga – LaVine je potencijal kojega će trebati čekati, to znamo, ali ima istog agenta kao i Klay Thompson. Možda se tu opet nešto kuha?

40. Glenn Robinson

Još jedan bočni igrač koji je solidan u svemu, odličan u ničemu, netko je sada višak u konkurenciji njega i Muhammada.

53. Alessandro Gentile

On bi povećao konkurenciju na trojci, ali vjerojatno će ostati u Europi i čekati neka bolja vremena, trenutno ne treba ni on Wolvesima ni oni njemu.

SUNS

14. TJ Warren

Rezerva je ovo za slučaj da ne zadrže Tuckera, iako Warren nema šut za tri koji je u sistemu Sunsa itekako bitan. Bezvezan pick pored toliko šutera koliko ih je bilo na raspolaganju.

18. Tyler Ennis

Ovo ne znači da neće zadržati Bledosea, već prije da su našli poštenu zamjenu za Isha Smitha. To je taj dio drafta.

27. Bogdan Bogdanović

Nakon što su izabrali dva igrača koja mogu dodati rosteru, treći im stvarno nije trebao. Ako već nisu uspjeli dogovoriti trade, barem su izabrali čovjeka kojega ne moraju dovesti dogodine i koji može biti dugoročni projekt, plus ima dodatni plus jer je svojevrsni Dragićev klon.

50. Alec Brown

Svoj jedini pick druge runde Sunsi troše na potencijalnog stretch visokog, Brown nije klasa, ali definitivno ima stil kojim se može uklopiti u 4 vani košarku koju su Sunsi igrali prošle sezone.

HAWKS

15. Adreian Payne

Atlanta si je dodala još jednog stretch igrača u postavu, za njihov slash & kick stil igre Payne stiže kao naručen, plus čini suvišnim Scotta koji je ionako slobodan igrač.

43. Walter Tavares

Dugoročni projekt, ogromni centar koji je trenutno toliko sirov da je imao problema spustiti se iz publike do podija – možete zamisliti kako bi to izgledalo u NBA kontri (navodno je vidio košarkašku loptu prvi put u životu prije nekoliko godina).

48. Lamar Patterson

Igrač nedefinirane role u NBA, upitan kao obrambena opcija, obzirom na gužvu na vanjskim pozicijama teško će se izboriti za mjesto na rosteru. Ali, možda Hawksi u njemu vide potencijalnu zamjenu za Macka, dobar je šuter i ima slashersku crtu. Bucksi su ga prvotno birali i za njega dobili pick druge runde iduće godine.

NBA

15.5 ISAIAH AUSTIN

Sjajan potez Silvera i ekipe, pružili su malome šansu da se prošeta do podija, nije to sigurno dovoljno da sakrije njegovo razočaranje životom, ali simpatična gesta u svakom slučaju. Kao što Kreha reča - Silver, čovjek, a ne odvjetnik.

NUGGETS

16. Jusuf Nurkić

Bullsi za Denver biraju Nurkića, logičan potez obzirom da Nuggetsi imaju krcat roster i da im definitivno ne trebaju dva picka prve runde kojima moraju garantirat ugovore. Nurkića mogu držat godinama u Europi i usput trejdat prava na njega kad bude potrebe.

19. Gary Harris

Drugim pickom Bullsi u Denver šalju Harrisa, čovjeka koji je uglavnom prije drafta bio spominjan kao 11.pick upravo Nuggetsa. Na kraju su tako dobili i njega i još Nurkića kao bonus. U jednu večer Denver je tako, od momčadi koja je sezonu ranija na dvojci bila prisiljena startati s Foyeom, završio s Afflalom i Harrisom. Vrhunski sanirana rupa.

41. Nikola Jokić

Još jedan igrač za budućnost Denvera, u Jokiću i Nurkiću imaju zanimljivu kombinaciju visokih za neka bolja vremena.

RAPTORS

20. Bruno Caboclo

Nagledao sam se draft lista, ali ni na jednoj nisam vidio ovo ime – Masai Ujiri ovdje je sve stavio na svoje skautsko iskustvo, iako po svemu sudeći nije trebalo trošiti prvi pick na momka koji je duplo veći upitnik od Giannisa lani, a ima slične predispozicije (i jednako zrnate snimke svojih igara). Onda opet, ako u prvoj rundi izabereš nekoga tko sigurno neće put lige, barem mu ne moraš dati ugovor, što ti ostavlja još više mjesta na capu.

37. DeAndre Daniels

Igrač zanimljivog potencijala, ali upitne role, da je malo veći bio bi idealan nasljednik Pattersona i Johnsona, ovako bi mogao uzeti minute Fieldsu i Novaku.

THUNDER

21. Mitch McGary

Dobar izbor, nakon što su lani s Adamsom našli zamjenu za Perka, sada su elegantno zamijenili Collisona. Još lani, dok je McGary bio u komadu i dok je rasturao pod koševima na putu Wolverinesa do Final Foura, spominjao sam kako me neodoljivo podsjeća na Collisona, a sada će to imati prilike potvrditi. Jasno, ako leđa dozvole.

29. Josh Huestis

Čovjek se počeo pojavljivati zadnjih dana na listama, ali isključivo u drugoj rundi – OKC mu je pak odlučila dati garantiran ugovor na račun činjenice da je odigrao odličnu obranu na Wigginsu tijekom NCAA turnira (iako nema sumnje kako je za to dobrim dijelom bila zaslužna i zona koju Stanford igra – bit će zanimljivo vidjeti može li Huestis biti jednako dobar stoper 1 na 1). Čovjek je bio dio ogromne unutarnje linije Stanforda koju su uz njega činili još Nastić i Powell, u pitanju je ogromna trojka koja može igrati obranu i na perimetru i pod košem iako je daleko od pouzdanog tricaša. Praktički, ovo je sličan potez onom lanjskom draftiranju Robersona, u Oklahomi očito traže Sefoloshina nasljednika.

55. Semaj Christon

Pick je ovo koji su Hornetsi dobili za Napiera od Heata, a onda ga proslijedili u Oklahomu za šaku dolara. Prestiu je očito napeto imati back-up opciju za svakog igrača na rosteru, Christon je igrač u kalupu Reggiea Jacksona, samo manje dobar.

GRIZZLIES

22. Jordan Adams

Drugu godinu za redom biraju veteranskog beka u nadi da će naći startera kojega mogu uklopiti u obrambeni sistem, ali i u flex akcije u kojima će ga moći gurnuti u post. Adams je zahvalan igrač i sigurno bolja opcija od lanjskog izbora Franklina, ali nije vrhunski šuter kakav im je trebao.

35. Jarnell Stokes

Izbor Jazza koji je završio u Memphisu za pick druge runde iduće godine. Mrcina koja će fino parirati Randolphu na treninzima, ali obzirom na popunjenost unutarnje linije teško može dočekati sezonu na finalnom rosteru.

HEAT

24. Shabazz Napier

Još jedan odličan izbor Hornetsa koji su se mogli pretvoriti u definitivnog pobjednika večeri, ali su iz nekog razloga odlučili poslati čovjeka u Heat (da se pridružio Kembi, Hornetsi bi riješili pitanje jedinice za iduću sezonu). Ma u principu vjerojatno ga nisu ni željeli, samo su našli način kako Heatu izvući pick druge runde i nešto keša, ali na trenutak je stvarno izgledalo lijepo pomisliti kako će dogodine imati kvalitetnih 48 minuta na jedinici svaku večer.

Što se Napiera tiče, nije ni odlazak u Miami loš, dolazi u pobjedničku momčad gdje će imati još više prilike za igru, a urnebesno je što se LeBron ovim praktički pretvorio u GM-a Heata (do sada je diktirao izbor prvih opcija, a sada je počeo birati i zamjene za igrače poput Chalmersa). Ako je Napier stvarno bio uvjet da se on zadovolji, onda sada stvarno nema razloga da potpiše igdje drugdje.

ROCKETS

25. Clint Capela

Rocketsi nastavljaju u svom stilu, nije dolazilo u obzir da potpišu bilo koga tko im može makar i minimalno ugroziti prostor na capu, biraju čovjeka koji će u ligu za nekoliko godina, ako ikada.

41. Nick Johnson

Potencijalni combo materijal koji će teško preživjeti kamp obzirom na konkurenciju koju imaju na vanjskim pozicijama.

CLIPPERS

26. CJ Wilcox

Clippersi biraju možda najboljeg preostalog šutera, idealna je ovo situacija za Wilcoxa jer neće morati raditi ništa drugo nego se otvarati na perimetru i zabijati trice – uspije li se nametnuti, nije isključno da ga čeka bitna rola obzirom na Redickovu sklonost ozljedama i uopće slabosti Clippersa na boku.

SPURS

30. Kyle Anderson

Zadnjim pickom prve runde Spursi po običaju odrađuju krađu drafta. Igrač kojega su se svi ostali plašili uzeti jer ga nisu mogli zamisliti u nekim vlastitim kalupima dolazi u idealnu situaciju, baš u momčad koja za njega ima mjesto. Usavršit će mu šut, naći mu rolu i imat će godinama korisnog igrača.

54. Nemanja Dangubić

Bio je ovo zadnji pick Sixersa, još jedan igrač Mega Vizure kojega vjerojatno nikada nećemo vidjeti u NBA. Tako se barem činilo dok Spursi nisu za njega trejdali svoja dva picka druge runde. Sada se odmah javlja sumnja da su nanjušili novog Ginobilia.

KNICKS

34. Cleanthony Early

Došli su do par pickova druge runde kroz trade s Dallasom, a prvi su potrošili na Earlya, potencijalnog 3&D igrača koji će za početak morati dokazati da može igrati na perimetru u NBA. Sumnje u to da je sposoban za tako nešto su i razlog zašto je ispao iz prve runde.

51. Thanasis Antetokounmpo

Drugi NBDL igrač izabran večeras, upitan potencijal, ujedno igra istu poziciju kao i Early. Interesantno, obojica igraju istu poziciju kao Melo. Uglavnom, mogli su i bolje Knicksi potrošiti ove pickove zarađene od Dallasa, posebice ovaj drugi.

57. Louis Labeyrie

Pacersi su mogli sudjelovati na draftu barem simbolično, imali su priliku pronaći barem trećeg playa, ali su bacilli pick na 22 godine staru rezervu u Francuskoj ligi koju nisam vidio ni na jednom boardu. I onda ga poslali u New Yorku za sitniš.

PISTONS

38. Spencer Dinwiddie

Zanimljiv pick Pistonsa, dobar šuter, ujedno i čovjek koji će slično Singleru pomoći da lopta kruži uokolo. Pod uvjetom da je koljeno u redu.

NETS

44. Markel Brown

Picks Wolvesa kojeg su ovi prodali za milijun Netsima koji su se tako uključili u zabavu (jedini od ekipa koje nisu imale pick, dokazavši tako da uvijek mogu novcem nadoknaditi one pickove druge runde koje dijele uokolo), solidan šuter i još bolji atleta, potencijalna zamjena za slučaj da Alan Anderson otiđe.

59. Xavier Thames

Netsima još nije bilo dosta, opet su trošili, ovaj put su kupili pick Raptorsa. Thames je combo igrač, nije sjajan šuter pa čak ni kreator, ali žilav u obrani, potencijalno treći play na NBA rosteru.

60. Cory Jefferson

I opet Netsi posežu u džep, dodaju si i visokog za ljetnu ligu (momka su izabrali Spursi, pa je završio u Sixersima, na kraju je dobio kapu Netsa - skupio je najviše ove večeri). Jefferson može donijeti skok i šut s vrha reketa, oboje u ograničenim količinama.

I tako je prošao još jedan draft, ovaj put rekordno dug – ili sam lud ili mi se čini da su ove godine dali veću minutažu izborima u prvoj rundi? U svakom slučaju, nakon 4 sata i 40 minuta natezanja, rezultati koje smo dobili nisu nešto posebno impresivni. Prije svega, nije bilo velikih tradeova koji su ovu večer trebali učiniti posebnom i neke franšize pomaknuti s mjesta, previše se kalkuliralo, a uz to druga runda stvarno nije ličila na ništa, s 5 pickova Sixersa koji su redom svi bili totalno mlaki i nepotrebni (birali su 7 pickova, a ni jedan ih dogodine neće pomaknuti koračić prema naprijed). Ako bi trebalo birati jednu momčad koja je odradila odličan posao onda je to Charlotte, a i Denver je vrlo mudro odigrao svoje karte. Od zvučnijih imena pak ni jedno nije izostalo, ima nekih igrača koji su dobro kotirali na određenim listama, ali, ponuda tih osrednjih pickova koji donose rubni NBA talent je bila toliko široka da nije ni čudo da su neki otpali.

Što je tu je, idućih dana čeka nas još osvrta, svakako će biti još jedna analiza utjecaja na rostere i momčadi, a vjerojatno i podcast s Krehom koji je mudro pobjegao u krpe čim je Boston izabrao Younga.

Filed under: bball 18 Comments
26Jun/142

FREE AGENTS – PAY ME MY MONEY DOWN

Posted by Gee_Spot

Ostalo nam je još osvrnuti se na igrače s negarantiranim ugovorima dobar dio kojih će se priključiti tržnici debelo nakon 1.7. ovisno o tome do kada im je u ugovorima predviđen datum do kojega trenutno momčad može odlučiti što s njima. Idemo redom, franšizu po franšizu, da vidimo u kakvoj su situaciji, ali, naravno, prije toga par rečenica o prvim tradeovima koji najavljuju popriličnu dramu idućih dana.

THE RETURN OF GRIEVOUS ANGEL

Na prvu, povratak Chandlera u Dallas djeluje kao dobar razlog da se Marku Cubanu kaže kako očito nije najpametniji biće na planeti kao što voli misliti. Tijekom te 3 godine koliko su bili odvojeni, Chandler je igrao solidnu, makar ozljedama prošaranu, košarku, a Mavsi nisu napravili ništa s fleksibilnošću koju im je donijela odluka da mu ne daju 4 godine dug ugovor težak 15 milja po godini. Međutim, nije vraćanje Chandlera u jato znak da Cuban priznaje pogrešku, već nastavak nečega što je započelo upravo odbijanjem da se Chandleru da ugovor. Naime, Mavsima treba pošteni centar kako bi stabilizirali lani očajnu obranu i, još važnije, treba im kako bi ga mogli pokazati Carmelu i LeBronu. Uz sve to, taj centar ne smije imati ugovor koji dugoročno šteti salary capu. Chandler tu stiže kao naručen (a nije i da ima boljih opcija na tržištu, posebice za ono što Dallas nudi).

Bez daljnjih poteza kroz iduće tjedne, ovaj trade sam po sebi nema izrazitu vrijednost - Dallas je zbog njega definitivno bolja momčad, ali i dalje ostaju u klasi koja se bori za playoff, dakle razinu ispod izazivača kojima se žele pridružiti. Međutim, potpišu li još jednog kvalitetnog igrača koji će ne samo maskirati manjak Calderona već i nadmašiti ono što su dobivali od njega? Ispada tako da loših strana ovaj trade praktički nema - gubitak dva picka druge runde, nebitnog Ellingtona i mladog Larkina, koji je ionako bio višak u playoff momčadi krcatoj bekovima, gotovo da nije vrijedan spomena, zamjena Dalemberta Chandlerom je krađa koje ne utječe bitnije na salary cap (i dalje im ostaje 20-ak milja prostora pod uvjetom da Dirkov novi ugovor ne prelazi 10 milja, malo su smanjili prostor, ali zato su ga dodatno otvorili dogodine riješivši se Calderonovih dolara), a ni zamjena Calderona Feltonom nije toliko kritična koliko se čini na prvi pogled.

Felton danas definitivno nije vrijedan startne role u ligi, ali može poslužiti kao back-up play, a pokaže li se totalno neupotrebljivim Mavsi ga jednostavno mogu otpustiti i razvući njegov ugovor kroz 5 sezona (ili 3 ako će to napraviti iduće ljeto) što stvara zanemariv iznos na capu. Calderon ionako ima 33 godine i ugovor koji je lani Dallas potpisao s njim već na prvu nije dobro mirisao. Iako je odradio solidnu šutersku sezonu, Calderon je sve manje bitan kao kreator, a obrambena kombinacija njega i Ellisa štetila je obrani više od nedostatka centra. Dakle, ako je Ellis ionako primarni playmaker, ono što Dallasu treba je drugi bek koji može igrati obranu. Ne uspije li im dovesti superstara kojega ciljaju, ostaje im dovoljno novca da pokriju tu rupu i slože puno balansiraniji roster od lanjskoga.

Dakle, da li je Dallas pobjednik u ovom tradeu ili je opet u pitanju jedan solidan, neutralan posao kakvih je u zadnje vrijeme sve više i od kojega će koristi imati obje momčadi? Držeći se striktno one da je pobjednik tradea momčad koja dovede najboljeg igrača, nema sumnje kako je Dallas povukao bolji potez. Samo, Knicksi su ovdje pokazali nešto što ih do sada nije krasilo, dugoročno razmišljanje. Možda su za Chandlerovu zadnju godinu mogli dobiti i nešto bolje, ali dodatak jednog solidnog mladog igrača kao što je Larkin i dva picka, pa makar druge runde, su bolji nego eventualno ništa što bi dobili da je nekim slučajem Chandler ostao do kraja sezone. Obzirom da su ionako preko capa čak i bez Carmela, to što su se riješili tih nekih 5 milja razlike u ugovorima ne znači im previše (Dalembert ima pola ugovora garantirano, dakle njegovim otpuštanjem ne bi stvorili značajan dodatni prostor), a pogotovo im ne znači previše obzirom da sada imaju Calderona na rosteru još dvije sezone nakon ove čime si dodatno zatvaraju prostor koji će se otvoriti kada se konačno riješe Amarea i Bargnania (to je bilo nepotrebno, ali, obzirom da nemaju playa i da bi ga morali naći kroz tržnicu, taj prostor koji zauzima Calderon bi ionako potrošili).

Najgore od svega (ili najbolje, ovisno kako gledate na stvar), ovo je potez koji miriše na rebuilding, ne vidim kako im odlazak Chandlera pomaže u eventulanom nagovaranju Carmela da ostane. Da, riješili su pitanje playa, ali rupa u sredini je sada još duplo veća i teško je pronaći logiku po kojoj je ovoj momčad sposobnija boriti se za playoff od lanjske. Mislim, čisto sumnjam da je dovođenje Calderona potez koji će uvjeriti Mela da je New York na pravom putu.

U principu, trade je ovo koji niti smrdi niti miriše, ali, odradi li Chandler između 60 i 70 utakmica u top formi, Dallas bi trebao biti bolji nego lani i to bez da uračunamo eventualna značajna pojačanja. U teoriji, čak ako im i pobjegne superstar, imaju dovoljno novca da pretplate Lowrya ili Stephensona i tako slože još jednu solidnu momčad koja može nadmašiti domete lanjske, dakle ne baš ono na što je Cuban ciljao kada je odbio Chandlera, ali hej - barem ima fleksibilnost koja mu omogućuje da se svako ljeto igra na tržištu. I to je poanta dijelom i ovog tradea - dogodine Chandlerova ugovora nema (pokaže li se da može još uvijek igrati kvalitetnu košarku, Dallas ga može zadržati za puno skromniji ugovor od trenutnog), nema ni Calderona i otvara se dodatni prostor za lov na nove slobodne igrače. Koliko god ovo sve skupa ne bilo spektakularno, biti u isto vrijeme kompetitivan i fleksibilan nije mala stvar.

TROTTERS INDEPENDENT TRADERS

Nevjerojatno je da su Rocketsi istovremeno našli momčad kojoj mogu natovariti Asika i onda još uz to dobiti pick prve runde. Koji će vjerojatno iskoristiti jer su ga Pelicansi u svom stilu zaštitili samo do 4. mjesta (i nakon 19. što znači da planiraju biti i playoff momčad i imati pick dogodine). Dovođenje Asika samo po sebi nije problem (bolje je od npr. ugovora Evansu), on se već spominjao u kontekstu Pelicansa i stvarno je igrač koji će im dobro doći pod košem kako bi olakšao život Davisu, ali ubacivanjem njegovih 8 milja na cap praktički su ostali bez ikakve fleksibilnosti, s 8 garantiranih ugovora od čega je njih čak 5 iznad midlevela, u iznosima od 8 do 15 milja, a nijedan od njih ne odnosi se na najboljeg igrača Davisa. Previše je tu upitnika sa zdravljem da bi u ovom trenutku išta govorili o tome kakvi će biti iduće sezone, na papiru to ne izgleda loše, ali, bez fleksibilnosti (recimo, zbog ovoga će sigurno morati pozdraviti Morrowa jer nema šanse da zadrže njegova Bird prava i uguraju Asika u cap), neće biti nimalo lako pokrpati ostatak rostera.

Tu bi im recimo dobro došli pickovi, ali evo drugu godinu za redom oni su se svoga riješili (prvotno sam bio zbunjen kako je to moguće obzirom na Stepienovo pravilo po kojoj momčadi ne mogu trejdati pickove prve runde dvije godine za redom, ali i tu postoji rupa, naime ne mogu se trejdati samo budući pickovi, ali nitko vam ne brani od drafta do drafta slati uokolo pickove dok god to ne radite par ili više godina ranije). Dakle, Noel i još jedan lutrijski talent su postali Holiday, a ovaj budući pick će postati jedna sezona Asika. Uspiju li ostati u komadu, bit će interesantni, to svakako, ali realnija opcija je da ćemo nakon svega iduće godine ipak gledati i Della i Rodneya (poznatijeg kao Monty) kako traže novi posao.

Houston se pak pozicionira za tržnicu, Morey je rekao da će sigurno naći kupce i za Asika i za Lina i evo prvi dio posla već je odradio. I za to je još dobio potencijalni pick prve runde. Asik je ionako bio višak pored Howarda. Iako back-up peticu takve kvalitete neće naći, nije da im i treba - kao da je Asik u smanjenoj roli imao isti učinak kao godinu ranije.

BLAZERS

Portland ima već 12 imena zakaparenih za dogodine, a vjerojatno će ih imati i 13 - obzirom na ono što je pokazao u playoffu, teško je zamisliti da ne vrate Bartona za još jednu sezonu na minimalcu. Imaju do 31.7. da se odluče garantirati ugovor, nakon toga Barton postaje slobodan igrač.

BUCKS

Imaju 11 igrača pod ugovorima i dodat će im još drugi pick, tako da je teško vjerovati kako će Chris Wrigh kojega su potpisali krajem sezone preživjeti ljeto. U svakom slučaju, ugovor mu postaje garantiran tek nakon zadnjeg roka u siječnju, dakle vremena za otpustiti ga ima dovoljno.

BULLS

Bullsi su izveli onaj ples s Amundsonom, Brewerom i Jamesom na kraju sezone, potpisali su ih na par tjedana da bi im usput dali negarantirane minimalce za novu sezonu kako bi ih eventualno iskoristili u tradeu nakon čega ih novi klub može jednostavno otpustiti bez da im mora išta isplatiti. Iako sam prvotno mislio da je i Greg Smith uključen u ovu rabotu, izgleda da je njegova godina garantirana, očito od njega očekuju nešto više od materijala za tradeove.

CAVS

Riješe li se negarantiranih ugovora, Cavsi mogu stvoriti dodatnih 15-ak milja prostora na postojećih 15-ak. To će i napraviti, Scotty Hopson ima ugovor iz istog razloga kao i tri maloprije navedena igrača Bullsa, Alonzo Gee je usprkos svom trudu još jednom pokazao da su na njemu spalili već dovoljno milijuna (7 do sada, stvarno nema potrebe da mu plate još 3 ako ih već mogu bez penala brisati iz knjiga), a eventualno će zadržati Dellavedovu koji je odigrao solidnu rookie sezonu i čiji minimalac ionako ne predstavlja nikakvu smetnju. Praktički, jedina ozbiljnija odluka ih čeka u pogledu Varejaoa koji ima djelomično garantiran ugovor - otpuste li ga, mogu otvoriti dodatnih 5 milja prostora. Međutim, kako mu je 4 milje garantirano i ostaju na salary capu, teško je zamisliti situaciju u kojoj će im toliko očajnički trebati dodatni prostor da se odluče za tako nešto. Na kraju krajeva, kao igraču u zadnjoj godini ne bi mu trebalo biti problem naći novi klub putem tradea, a uz to on je i dalje drugi najbolji igrač na rosteru. Kada je zdrav, što nažalost nije često, Varejao može pomoći, a obzirom da Cavsi planiraju loviti playoff, šanse da završi kao slobodan igrač su samo teoretske.

CELTICS

Imaju tri minimalna ugovora s kojima se mogu igrati dok traže tradeove (pod ugovorom drže Presseya, Babba i Johnsona, s tim da Johnson ima poprilične izglede da ostane na rosteru obzirom na solidne partije koje je pružio prošle sezone), ali imaju i jednu odličnu opciju koja samo pokazuje kakav je Ainge lukavac. Da bi odradili prošlogodišnji trade s Netsima, Brooklyn je morao potpisati midlevel ugovor s Keithom Bogansom koji je tako lani zaradio 5 milja ni kriv ni dužan. Sad, Celticsi su ga brzo poslali doma da se odmara, ali ga nisu otpustili, što znači da i dalje imaju njegova prava, a to znači i opciju za još godinu dana za također 5 milja, koju je Ainge dodao za svaki slučaj ako bi trebalo krpati razlike u plaći u nekom tradeu (tipa, ovome za Lovea).

CLIPPERS

Konačno bi se trebali riješiti Williea Greena i njegove zadnje negarantirane godine, a imaju još i opciju otpustiti Crawforda što će se dogoditi samo u slučaju teške potrebe (tipa, ako im bude falilo par milja za LeBrona). Naime, ne samo da je Crawford još uvijek dovoljno produktivan za opravdati midlevel ratu, već ima garantirane 3 milje, tako da je i u slučaju otpuštanja ušteda upola manja.

GRIZZLIES

Imaju mogućnost otpustiti Koufusa i Calathesa što gotovo sigurno neće iskoristiti, obojica pružaju više nego dobar povrat za novac koji dobivaju (Koufus je potpisao za smiješnih 3 milje po godini, a Calathes je na minimalcu kojega je nakon užasnog ulaska u sezonu opravdao čim se naviknuo na NBA stil igre i svoje skromno mjesto pod suncem).

HAWKS

Garantirane ugovore nemaju Antić i Muscala, ali ovog prvoga će se teško riješiti obzirom na solidnu rolu koju je lani igrao. Muscala je već upitnik, odigrao je užasno one minute koje je dobio, tako da mu možda puste da se vrati u Španjolsku gdje je igrao odlično, ali, obzirom da je na minimalcu, možda ga i ostave kao osiguranje u slučaju ozljeda kakve su im lani desetkovale unutarnju liniju.

HEAT

Imaju Justina Hamiltona koji gotovo sigurno dogodine više neće nositi dres Heata, ili će ga iskoristiti u nekom tradeu ili će ga otpustiti.

HORNETS

Jedini negarantirani ugovor pripada Jeffu Tayloru, obzirom na ozljedu ahilove zbog koje je lani praktički propustio cijelu sezonu velika je mogućnost da ga otpuste (teško će od njega imati koristi prije 2015. a plaćati ga samo da mu zadržiš prava jednostavno nije vrijedno truda, šteta, ali čovjek stvarno nije imao sreće).

JAZZ

Prikupili su 5 minimalaca, Lucas i Clark su s njima počeli sezonu, Garretta su dodali tijekom godine zbog potrebe, a Thomas i Murphy su dobili ugovor na kraju samo da se nađu za potrebe nekog tradea. Ne vjerujem da će i jedno od ovih imena biti na rosteru nakon ljeta, a na kraju krajeva to je i apsolutno nebitno za njihov rebuilding.

KINGS

Imaju na minimumu Acya (stigao iz Toronta) i Reeda (potpisali ga na kraju sezone da popune roster). Obzirom na to koliko tradeova planiraju, gotovo je sigurno da će se riješiti obojice.

KNICKS

Imaju mogućnost zadržati Tylera i Browna, a Jackson je odmah po dolasku dao i negarantirani ugovor Odomu (i to prije da vidi može li nešto izvući iz njega nego da mu posluži prilikom eventualnog tradea). Za Lamara je teško reći, možda preživi kamp, Browna će se gotovo sigurno riješiti, a Tyler je još uvijek potencijal na petici kojega nisu imali prilike pošteno snimiti lani zbog ozljede. Kako Phil uvijek voli imati masivne centre na raspolaganju, vjerojatno će ga ostaviti još jednu sezonu. A evo i bonusa - upravo su dodali i Dalembertov ugovor kroz trade s Mavsima. Nemaju centra i pola cifre mu je garantirano tako da je za očekivati kako će ga zadržati.

LAKERS

Imaju opciju zadržati Marshalla za minimalac, obzirom na to kako je solidno odigrao prošlu sezonu logično bi bilo očekivati da je iskoriste. Ali, ovo su Lakersi, tako da je svaka logika isključena.

MAGIC

Zanimljivo, Orlando je ostavio čak dva mjesta na rosteru prazna radije nego da potiše još dva minimalca, ali, obzirom na to koliko ih već imaju, ne treba se čuditi. Uglavnom, od svih gotovo sigurno će se riješiti veterana Pricea i Maxiella (ako ne završe u nekom tradeu, trebali bi završiti kao slobodni igrači), a Lamb, Dedmon i O'Quinn su još dovoljno mladi i zanimljivi tako da nije isključeno da će ih zadržati još sezonu i razvijati (O'Quinn je gotovo sigurno unutra, čovjek je dokazao da može odraditi minute back-up centra, što je za minimalac odličan ulov). Od svega je najzanimljivije vidjeti što će napraviti s Nelsonom - Jameer ima ugovor na 8 milja, ali samo su 2 garantirane. Otpuste li ga, mogu tako još više povećati prostor na capu koji je već sada pozamašan (preko 20 milja čak i nakon što uračunamo dva picka prve runde) te istovremeno na tržište pustiti jednog solidnog veterana još uvijek sposobnog odraditi dobru rolu kao back-up play.

MAVS

Upravo su svoj jedini takav ugovor u vidu Dalemberta poslali u New York.

NETS

Imaju tek opciju zadržati na minimalcu Jorgea Gutierreza, velikog combo beka kakve Kidd očito voli i koji je lani poslužio kao peti bek nakon što su skužili da od Teaguea neće imati koristi.

NUGGETS

12 igrača je već pod garantiranim ugovorima i ako misle imati nekakvu fleksibilnost kod dovođenja igrača vjerojatno će otpustiti Quincya Millera. Momak je lani čak i startao nekoliko puta, ali napredak u odnosu na prvu godinu je minimalan, a Denver je krcat na bokovima.

PACERS

Samo Donald Sloan bi mogao ostati bez posla tijekom idućih tjedana što bi bilo opravdano obzirom na mizerne igre u roli trećeg playa, definitivno mogu naći boljega.

PELICANS

Trade s Rocketsima i dovođenje Asika cementiraju im cap tako da će gotovo sigurno otpustiti Witheya (solidno odigrao u onim rijetkim prilikama koje je dobivao), Babbitta (vjerojatno već traži novi ugovor u Europi) i Elya (kojega su ionako potpisali krajem sezone čisto da se nađe ako zatreba u nekom tradeu).

PISTONS

Peytona Sivu nema potrebe držati na rosteru, NBA je za njega očito prevelik zalogaj, a upitnik je i nad Joshom Harrellsonom - opet je pokazao da je solidan stretch centar, kao što napravi svaki put kada dobije priliku, ali zaustavili su ga problemi s koljenom zbog kojih je početkom veljače ispao iz momčadi. Pokaže li se da je u pitanju ozbiljnije oštećenje, Pistonsi će ga vjerojatno otpustiti iako su prvotne informacije bile optimistične i po njima bi trebao biti potpuno spreman za novu sezonu.

RAPTORS

Ujiri ima dovoljno prostora za igrati se. Stone i Buycks su nebitni, vjerojatno će ih otpustiti čim nađu dobar angažman u Europi, a puno zanimljivija je situacija s ostala tri imena jer svi imaju dio ugovora garantiran. Hansbrough se pokazao viškom u rotaciji plus ima već 29 godina i očito je kako u nogama ima sve manje skočnosti - njega bi trebali otpustiti i tako uštediti 2.5 milje (1 mu je garantirana). Amir Johnson je odradio solidnu rolu, nekonstantan kao i uvijek (dodatno naglašeno stalnim problemima s ozljedama), ali nije on kriv što mora startati - da ima rolu s klupe i njegovi minusi bi sigurno bili manje vidljivi. Uglavnom, njega će sigurno ostaviti jer ne dobivaju ništa ako ga otpuste - od 7 milja čak 5 mu je garantirano (stvarno, takav ugovor mogao je sklopiti samo Colangelo). I tu je još Salmons koji je gotovo sigurno bivši, nema šanse da mu ne daju garantiranu milju i usput oslobode dodatnih 6.

ROCKETS

Morey uvijek ima ugovora za igrati se, uz Casspia i Covingtona tu je i Powell kojega su potpisali pri kraju sezone da popune zadnje mjesto na rosteru (samo Covington ima nešto sitno garantirano, vjerojatno ni jedan dogodine neće biti dio momčadi). Ono što je sigurno - zadržat će Beverleya za još godinu dana na minimalcu, ali, kao i lani, tu opciju neće pokupiti sve do zadnjeg dana kad već ne moraju. Jednostavno, tako to štreberi rade.

SIXERS

Imaju gomilu ugovora za koje se nadaju da će im poslužiti na tržnici - Davies, Varnado i Williams spadaju u skupinu onih koji će vjerojatno biti otpušteni bez obzira koji klub završi s njihovim pravima, dok su Sims, Thompson i Anderson pokazali dovoljno da ih se vrati na još jednu godinu, jeftina i korisna radna snaga su baš ono što im treba obzirom da su i dalje u žestokom rebuildingu.

SPURS

Moraju zagarantirati ugovor Parkeru što je čista tehnikalija, nema šanse da ga otpuste čak i u slučaju da spava s Popovom i Timmeyom ženom istovremeno (3.5 milje su garantirane, ali dobit će Tony svih 12.5 i to u San Antoniu). Za Dayea je već teže reći, nije bio primjetan neki veći interes za njegovim razvojem prošle sezone, ako uleti neki zanimljiviji igrač kojem treba napraviti mjesto vjerojatno je bivši.

SUNS

Mogu produžiti minimalce s Randolphom, Smithom i Christmasom, najrealnije je da otpuste svu trojicu kako bi napravili mjesta za pickove i uopće nove prospekte.

THUNDER

Hasheem Thabeet je dolaskom Adamsa postao potpuno nebitan, šanse da ostave njegov minimalac nisu velike pogotovo jer je čak i tijekom prošle sezone bilo govora da bi ga mogli otpustiti obzirom da mu je bilo garantirano samo pola milje.

WARRIORS

Nema šanse da ne ostave Greena još jednu godinu na minimalcu, pogotovo u kontekstu svih ovih priča oko tradeova - ostanu li bez Thompsona, Green će im itekako biti potreban da pokrpa rupe na perimetru.

WIZARDS

Obzirom na manjak tijela na rosteru vjerojatno će zadržati oba igrača s negarantiranim ugovorima, Ricea koji ima minimalac i Millera koji ima zadnju ratu midlevela, od čega je 2 milje garantirano. Millera mogu i otpustiti ako se odluče zadržati i Gortata i Arizu (u tom slučaju im je svaki milijun prostora na capu bitan), ali to podrazumijeva da na tržnici moraju naći back-up playa za minimum koji im može dati kvalitetne minute koje već imaju s Millerom na rosteru.

WOLVES

Jedina momčad koja nema ni jedan špekulativni ugovor, iako bi im dobro došao i taj oblik fleksibilnosti obzirom na Loveov status. Uglavnom, 12 čvrstih ugovora i 3 mjesta na rosteru u koja će ubaciti pickove i eventualno slobodnog igrača, to je njihov status, što znači da su za tržnicu potpuno nebitni odluče li se Lovea ipak čuvati za trade deadline.

Filed under: bball 2 Comments
25Jun/144

FREE AGENTS – ARE YOU IN OR ARE YOU OUT

Posted by Gee_Spot

Draft noć je pred nama, Love je u zraku, LeBron je vani i po svemu sudeći bit će ovo izuzetno zabavnih 7 dana u kojima će dovoljno teško biti pohvatati konce svega što se događa, a kamoli steći perspektivu o eventualnom utjecaju zbivanja na širu sliku. Iako i dalje očekujem da James do 1.7. ima novi ugovor s Heatom kako bi izbjegao rituale tržnice i kontakte s franšizama koje sanjaju o njegovim uslugama, dio mene navija za odlazak u Dallasa koji ima dovoljno dokazanih veterana, mladih potencijala, top 5 trenera s šampionskim pedigreom i organizaciju uzornu od vrha do dna, a i dovoljno prostora na capu, da uz Jamesa na pristojnom ugovoru (ne max, al ne nužno nekakav pretjerani popust) dovede i još par igrača za popunu rostera.

Od realnijih scenarija jasno je kako će Kingsi u svojoj potrebi za pažnjom nešto napraviti, da li pretvoriti 8. pick u Ronda (što im je želja) ili Afflala (što bi im trebala biti želja, usput mogu u Orlando poslati i jedan loš ugovor poput Terryevog) ili dovesti još jednog veterana kojega se trenutni klub želi riješiti (nakon Gaya sada je u igri i Smith, a Pistonsi ga se toliko žele riješiti da ne traže ni pick po nekim scenarijima). Također, obzirom da Cavsima trebaju igrači koji mogu pomoći odmah, a Sixersima, Jazzu i Magicu što veći potencijali, čini se neizbježnim da i na tom polju ugledamo nekakvu transakciju (i tu je Afflalo opcija za Cavse, kao i Favors, dok Young teško da može biti privlačan Cavsima, ali ne treba isključiti Lakerse kao njegovu potencijalnu destinaciju).

Međutim, sve su to stvari kojima ćemo se baviti nakon što se dogode, a danas je red baciti oko na one slobodne igrače koje nisam spominjao u postu od prije nekoliko dana koji se bavio ovogodišnjom FA klasom. Još je ostalo manje od tjedan dana da svi igrači i klubovi koji imaju opcije odluče hoće li ih iskoristiti ili odbaciti, stoga bacimo pogled na situaciju.

Od 34 imena koja su imala opcije u ugovorima, ostalo je samo njih 11 za koje nemamo naznake kako će se rasplesti njihova priča i hoće li se pridružiti bazenu slobodnih igrača. Ali, zato nam ostaje 23 imena od kojih je njih 13 odlučilo skočiti u taj isti bazen i napraviti poprilične valove, dok se njih deset odlučilo za status quo. Bacimo stoga pogled na one koji su in, out i neodlučene.

Sutra ćemo pak još pokušati odraditi negarantirane ugovore, njih 70-ak, momčad po momčad, da steknemo uvid u namjere koje određeni klubovi imaju s kojim igračima jer bi najveći dio njih trebao poslužiti kao topovsko meso u tradeovima kojih bi se mogli nagledati čak i tijekom drafta, ali i poslije, što je ključna razlika između takvih ugovora i opcija - novi klub koji želi uštediti novac može takve jednostavno otpisati nakon što su poslužili prilikom transakcije, dok opcije donose garantiran novac s tehničkim početkom nove sezone, dakle s prvim danom sedmog mjeseca.

IN

Deset imena maklo se iz skupine potencijalnih slobodnih igrača.

Dobar dio njih možemo staviti pod isti nazivnik - uzeli su garantiranu lovu svjesni da nigdje drugdje ne mogu dobiti sličnu cifru. Urnebesno je što im se raspon kreće od Joela Anthonya, koji više vjerojatno neće dobiti NBA ugovor nakon što pokupi ove 4 milje od Bostona, do Gaya, koji je mudro odlučio da ovih garantiranih 19.5 milja vjerojatno bolje pokupiti u godinu dana nego u dvije (tolika mu je realna cijena danas na tržištu).

Lovu su s prvim zrakama sunca pokupili i Stoudemire i Bargnani (blago Knicksima, imaju riješenu rotaciju pod košem za dogodine), kao i Jason Richardson (pitanje je hoće li se uopće pridružiti momčadi ili će doma čekati da ga negdje trejdaju ili jednostavno otpuste).

Nate Robinson je mudro pokupio 2 milje obzirom na to da mu je karijera vjerojatno gotova zbog ozljede koljena, a ni Darrell Arthur nije htio riskirati obzirom na povijest ozljeda, ne baš pretjerani interes za njegovim uslugama i činjenicu da već ima pristojnu rolu kod Shawa.

Na drugom kraju spektra je Duncan koji je očekivano ostao završiti karijeru u svom jedinom klubu (ta opcija je ionako tu bila tu reda radi, za slučaj da ga stisnu godine, ali kako ne pokazuje značajne znakove usporavanja nema potrebe da se umirovi), a manje očekivan je ostanak Kirilenka u Netsima (očito Maša voli New York, a i nije da im treba dolara).

Mavsi su pokupili opciju za Crowdera kako bi zadržali svog jeftinog i produktivnog igrača druge runde (dogodine će također imati prava matchirati svaku ponudu za njega, ako ih bude), odlučivši tako izbjeći igru koju igraju ostali klubovi koji uglavnom čekaju do zadnjeg trena da iskoriste svoje opcije.

OUT

Ovih 13 imena nam je već interesantnije zbog utjecaja kojega imaju na tržnicu. Opet ponavljam, sumnjam da LeBron planira još jedan cirkus u stilu Decisiona obzirom na ono kroz što je prošao zadnji put (iako bi to bilo nevjerojatno zabavno), ali ne bude li imao ugovor do 1.7. s Miamiem, ne može se isključiti opcija da naiđe momčad koja će ga oboriti s nogu svojim planom.

Obzirom da ovu skupinu dodajemo prvoj listi slobodnih igrača (njih 111), naravno da ćemo usput navesti i IOR kako bi cifra kojoj se mogu nadati bila jasnija.

1. LEBRON JAMES, 168 IOR

Najbolji igrač na planeti je slobodan, pola lige ima prostora na capu, ali jednostavno nema toliko strke oko cijele priče što znači da kolektivna svijest itekako sumnja u bilo koji drugi rasplet osim ostanka u Miamiu. Ipak, dok su franšize poput Lakersa, Rocketsa, Clippersa i Mavsa u igri ne treba zanemariti ni onu drugu opciju mogućeg odlaska. Rocketsi i Clippersi su daleko od potrebnog prostora i u biti spominjem ih čisto zbog respekta prema jezgri koju imaju i koja je svakako primamljiva (makinacije koje bi morali izvesti da oslobode cap i ne izgube značajnije resurse su praktički neostvarive, postoje samo u teoriji), ali Lakersi imaju prostor kojim mogu primamiti i Jamesa i Anthonya (a imali bi ga i puno više da nisu dali onaj suludi ugovor Kobeu), dok Dallas ima i prostor i posloženu operativu (da sam Cuban, LeBrona bih samo podsjetio na to protiv koje momčadi su Spursi izgledali najranjivije u prošlom playoffu).

2. CARMELO ANTHONY, 114 IOR

Ne vidim ni Mela da napušta Knickse, čovjek se previše poziva na stvari poput ugode i obitelji, a premalo na želju za naslovima da tek tako napusti grad u koji je želio doći na silu. Hoće li dati popust koji Jackson od njega očekuje nemam pojma, ali na kraju će Knicksi sigurno ponuditi koliko treba da izbjegnu potpuni rebuilding, jednostavno si ne mogu dozvoliti da nakon toliko bačenih dolara na Fisha i Phila na parket pošalju negledljiv proizvod. Uvjeriti Anthonya da će već od 2015. sve biti bolje je ključno, a, ako to netko može, onda je to Phil. Na kraju krajeva za to je i plaćen - podbaci li već na prvom pokušaju, krhka struktura nove uprave ozbiljno će se tresti. Osim toga, koja je alternativa? Bullsi imaju resurse za sign & trade, ali tako bi oslabiti roster, što nikada nije dobro (koja je onda svrha dovođenja pojačanja ako se istovremeno značajno slabiš), priča s Heatom zahtijeva previše odricanja koje je totalno kontraproduktivno (igrači su htjeli moć da glume GM-ove, a sada kada je imaju moraju pristajati na manje novca - to je jednostavno blesavo i samo ukazuje da je u pitanju neodrživ koncept). Praktički, ostaju ista imena kao kod Jamesa koja nude dovoljno love i pedigrea (plus su velika tržišta) da privuku ovakve hodajuće tvornice novca, pa onda i koševa.

3. DARREN COLLISON, 51 IOR

Nije službeno, ali informacija je vjerojatno točna. Collison bi bio lud ostati igrati za minimalac kada vrijedi i midlevela za neku momčad koja poput Knicksa na playu ima igrača kao što je Ray Felton. U najgorem slučaju solidan treći bek koji definitivno vrijedi više od 2 milje koliko bi imao da je ostao još godinu u Clippersima pod starim uvjetima.

4. ANDRAY BLATCHE, 47 IOR

Zahvaljujući ozljedi Lopeza i starosti Garnetta imao je rolu veću nego se nadao kada je uzeo manji ugovor, potvrdivši tako da je igrač vrijedan midlevela ako tražite trećeg visokog koji može zabiti s obje pozicije pod košem, ali koji obrambeno nije pretjerano koristan ni u jednoj roli. U principu zaslužio je duplo više love još i lani, ali odlučio se za ostanak u Netsima svjestan kako će ovo ljeto biti još više prilike za zaradu (kao bonus je i onako imao zadnju ratu amnestiranog ugovora s Wizardsima koja mu je donijela 8.5 milja tako da je minimum s Netsima lakše podnio).

5. CHRIS ANDERSEN, 45 IOR

Birdman još uvijek može odigrati solidnih 20 minuta s klupe i umjesto ostanka u Heatu za minimum odlučio se pokušati doći do vjerojatno zadnjeg ozbiljnog ugovora u karijeri. Midlevel neće dobiti zbog godina, ali 2x3 svakako može uhvatiti, a to je već u prvoj godini duplo više nego je trebao dobiti na Floridi.

6. NICK YOUNG, 43 IOR

U startu je bilo jasno da su šanse minimalne da prihvati opciju na 1 milju, na tržištu će se sigurno naći momčad kojoj treba strijelac s klupe. Uglavnom, odluka da potpiše za Lakerse pokazala se dobrom, nabio je brojke taman toliko da još jednom izvuče cifru bližu midlevelu nego minimumu kao što je bio slučaj u onoj jednoj sezoni sa Sixersima.

7. JOSH MCROBERTS, 40 IOR

McBob je ostavio na stolu malo manje od 3 milje kako bi zaradio prvi pravi ugovor u životu. Obzirom da je pokazao sposobnost igre u oba smjera za playoff momčad (koliko god to "playoff" bilo ovisno o kontekstu i navučeno), ne gine mu midlevel, posebice obzirom na činjenicu da se transformirao u stretch igrača. Momčad poput Warriorsa kojoj treba dubina i ima midelvel na raspolaganju itekako će biti zainteresirana ako ne uspiju dovesti Lovea.

7. ANTHONY MORROW, 40 IOR

Još jednom potvrdivši da je fenomenalan šuter i postavši omiljeni suigrač Anthonya Davisa, Morrow se bacio na tržnicu kako bi zaradio još jedan višegodišnji ugovor, po mogućnosti malo izdašniji od minimalca s kojim je igrao za Pelicanse. Onaj prethodni potpisan s Netsima nije opravdao, ali najvećim dijelom jer je u tri sezone mijenjao tri kluba. Ovakav specijalist za tricu koji tijekom 6 sezona u ligi održava postotak realizacije s perimetra od 42% definitivno će dobiti novu priliku, posebice nakon sezone u kojoj je dokazao da još nije za otpad.

9. DANNY GRANGER, 35 IOR

Kad već spominjemo otpad, nije ni Danny za njega, iako možete zaboraviti na uloge iti približne onome što je igrao u Indiani. S 31 godinom na leđima i sezonom propuštenom zbog ozbiljne ozljede koljena, očito je kako su brzina i skočnost nestali, ali zato će se specijalizacija u tricaša iz kornera zasigurno nastaviti.

10. CHANNING FRYE, 34 IOR

Itekako bitan dio napada Sunsa, Frye je na stolu ostavio izdašnu ratu od 7 milja. Pomalo neočekivano jer teško može dobiti više od midlevela na tržnici, a opet lukavo, nakon sjajne sezone ovo je idealni period da pokuša uhvatiti još jedan dugoročni ugovor težak oko 5 milja po sezoni.

11. MO WILLIAMS, 13 IOR

Još veće iznenađenje je opt out Williamsa, dotični očito smatra da može dobiti više od 3 milje koliko je mogao zaraditi u Blazersima. Dobra je ovo vijest za Portland jer njegovu produkciju će pokriti bez većih problema, a hoće li Mo uspijeti zaraditi više, to ćemo tek vidjeti. Ako ništa drugo jasno je da mu je ovo zadnja šansa doći do višegodišnjeg ugovora, tako da je sam čin razuman, iako očekivanja zasigurno nisu. Po običaju.

12. GLEN DAVIS, 11 IOR

Još jedan igrač kojem bi bolje bilo da je pokupio garantiranu lovu umjesto da se nada ulovu na tržnici. Kombinacija godina, ozljeda i teškog (bez zezancije) karaktera nisu baš izazovni.

13. FRANCISCO GARCIA, 8 IOR

Najveći šok - za Xisca sam bio siguran da će ostati u Rocketsima jer su šanse da ulovi više od dosadašnjeg minimuma mizerne, ali očito se nada okoristiti količinom dostupnog novca na tržištu. I onom snimkom utakmice protiv Thundera od prije dvije godine.

NEODLUČNI

Ovdje su Wade i Bosh prva imena, njihova odluka ovisi o razgovorima s LeBronom. Ovaj put je situacija nešto drugačija, za razliku od prvog okupljanja kada su sve radili zajedno James je ranije izašao iz priče i tako stavio dodatni pritisak na njihove odluke. Dogovore li se o ostanku, treba očekivati popust sličan onom prvotnom s tim da će i Wade i Bosh morati ostaviti više na stolu. Pokaže li se da LeBron naginje odlasku, ne bi nas trebalo čuditi da uzmu novac koji ih čeka po starim ugovorima - izlazak na tržište ne može im donijeti ni približnu svotu, posebice Wadeu.

Ima Miami i Haslema u sličnoj situaciji, obzirom na produkciju njegovih 4.5 milje mogle bi se pokazati još i većim kamenom oko vrata, ali i tu je moguć dogovor, tipa da se ova rata razbije u još jedan trogodišnji ugovor nakon kojega bi Haslema čekao posao u klubu.

Od igračkih klasa tu su još Parsons i Randolph. Chandler i dalje čeka da se Rocketsi odluče što će s njim, odnosno hoće li dogodine igrati za minimalac ili će dobiti puno veći ugovor (sigurno preko 10 milja), a Memphis pokušava nagovoriti Randolpha da odustane od opcije kako bi potpisao novi dugoročni i godišnjom ratom manje opterećujući ugovor (to neće biti lako obzirom da nova ponuda neće biti ni blizu 16.5 milja na koje Zach trenutno ima pravo i koje zasigurno više neće nikada vidjeti odustane li od opcije). Za obojicu očekujem da ostanu u svojim klubovima, mijenjali ugovor ili ne.

Sljedeća imena nisu ni približno bitna, ali donose zanimljive situacije. Troy Daniels je u sličnoj situaciji kao Parsons, Rocketsi odugovlače dok pokušavaju naći nekoga spremnog prihvatiti Lina i Asika, ali, ne završi li u nekom tradeu kao bonus, neće propustiti zadržati Danielsa za minimalac, posebice nakon onoga što je pokazao u playoffu.

Alan Anderson vjerojatno čeka da agent snimi okolinu, možda se negdje krije bolji ugovor od minimalca (nije isključen ni povratak u Europu u slučaju prave ponude, iako sumnjam da mu se s 32 godine ide igdje sada kada je konačno stekao ime u NBA), ako ga ne pronađe ostanak u Netsima je izvjestan.

Jerebko iz nekog razloga još nije aktivirao svoju opciju, ali nema šanse da na stolu ostavi 4.5 milje koje mu je Dumars velikodušno dao (što i neće biti tragedija, Van Gundy će mu sigurno pronaći rolu u kojoj može bolje iskoristiti njegove lani potvrđene stretch kvalitete - zvuči blesavo da, u momčadi bez šutera, čovjek koji je gađao tricu preko 40% nije mogao dobiti više od 12 minuta po utakmici, ali dobro je došao i do te minutaže obzirom na prisustvo Monroea i Smitha).

Imaju Pistonsi još jedan slučaj, Billupsa, nema šanse da mu pokupe opciju, a razlog zašto ga još nisu otpustili isti je kao kod Rocketsa, uvijek postoji šansa da im ta godina Billupsova ugovora posluži u nekom tradeu (iako sumnjam da bi bilo koja momčad pristala uzeti garantiranu godinu ako im Chauncey ne bi garantirao odlazak u mirovinu odmah nakon eventualnog tradea).

Byron Mullens skautira situaciju, valjda se nada boljoj ponudi od minimalca koji ga čeka u Sixersima, ali, realno, njegova je sudbina uzeti ovo što ima osigurano i onda dobiti otkaz nakon čega će biti slobodan zaraditi još džeparac u NBDL-u ili negdje u Belgiji.

I zadnje ime na popisu nam je Grant Jerrett, projekt Thundera nije odigrao ni minutu u NBA, ali su mu dali ugovor na kraju sezone s opcijom za iduću godinu, također vjerojatno kako bi imali tijelo i dodatnu milju za ubaciti u neki trade. Momčadi obično ovakve poteze vode pod negarantirane ugovore koji im daju duži rok za raspolaganje, ako žele čak i do početka siječnja kada svi negarantirani ugovori postanu garantirani ako igrač nije odbačen, a obzirom da je Thunder izabrao opciju, morat će odlučiti što s Jerrettom do 1.7.

Filed under: bball 4 Comments
23Jun/1412

PRE-DRAFT WORKOUT 2014.

Posted by Gee_Spot

Vrijeme je za završnu uber-ozbiljnu draft analizu potkrijepljenu gomilom statistike koja bi trebala ukazati na to koliko nekog igrača nezasluženo dižemo u nebesa, a koliko pojedince nepotrebno zanemarujemo. Ove godine sam dodatno nadograđivao formulu baziranu na IOR projekciji (čitaj: dodavao još gomilu nebitnih podataka) iako je odmah jasno da su ove stvari u startu osuđene na neuspjeh. Doduše, bilo je tu pozitivnih primjera više nego loših. Tipa, prije par godina formula je jasno pokazala da su Thomas Robinson i Harrison Barnes promašaji (u odnosu na poziciju na kojoj ih se biralo, jasno), a da je Terrence Jones biser (opet u odnosu na poziciju na koju je pao), ali radilo se tu o projekciji nakon drafta kada je već bilo jasno da će ova prva dvojica imati puno teži posao opravdati izbor obzirom na kontekst u koji dolaze što im je dodatno smanjilo bodove.

Lani sam pokušao složiti formulu koja bi rezultirala projekcijama prije drafta, dakle dok još pojma nemamo o kontekstu u kojem će igrači završiti i tu smo opet dobili pristojne rezultate, odmah je bilo jasno na osnovu napredne statistike i povijesnih komparacija sličnih igrača kako su Len i Muhammad promašaji, odnosno kako su Carter-Williams i Wolters puno bolji nego se pričalo. Doduše, ista formula je Muscalu smatrala za top 10 igrača klase, a Portera i B-Neta za top 4 igrače generacije, ali poanta je ionako sljedeća - u svoj ovoj anal-izi treba doći do nekih novih saznanja koja ili potvrđuju ili negiraju stavove utemeljene na puno manje opipljivim dokazima kako bi se proces skautiranja kotrljao.

Među te manje opipljive stvari definitivno spadaju i liste temeljene na eye testu i narativima u koje pojedinac vjeruje (dakle, nešto poput ove top 60 liste nastale odmah nakon NCAA turnira), stoga danas bacamo sve kroz prozor osim sljedećega:

- statističke sličnosti s prijašnjim pickovima (kako bi se lakše odredio plafon, a samim time i odredila donja granica projekcije)
- box score učinka provučenog kroz PER, WS48 i +/- učinak
- ocjena za osnovne košarkaške vještine, ali i atletsko-fizičke pokazatelje (rezultati s combinea, kampova i slično)

Osnovna razlika u odnosu na prošlu godinu je što sam umjesto zbrajanja svega i slaganja jedne liste s ovim potonjim napravio nešto nalik IOR izračunu ubacivši još gomilu varijabli - uz standardne poput minutaže, broja utakmica, konteksta (suigrači+stil igre), očekivane progresije u odnosu na godine i razinu talenta te ocjene za osnovne košarkaške vještine, u ovu draft IOR formulu koju možemo zvati DIOR (nije Kristijan) dodao sam još i prilagodbu rasporedu, atletsko-fizička testiranjima s combinea i prije svega puno više bodova za ocjenu vještina (koje su ionako ključne za daljni razvoj uz karakter i kontekst), uz izdvajanje individualnih obrambenih brojki od timskog učinka (bitna promjena jer nam igra u defanzivi na NCAA razini ne govori previše obzirom na zastupljenost zone i potpuno druga pravila).

Dobiveni rezultat zatim sam stavio u kombinaciju s očekivanom povijesnom projekcijom u odnosu na brojke i tako sam dobio sredinu koja bi trebala tvoriti razinu očekivanja u prvoj sezoni određenog igrača, točnije njegov IOR učinak - naravno da s postojećim podatcima ne možeo prognozirati išta više od toga iako nam mogu poslužiti da bolje nagađamo u kojem smjeru će se igrač dalje razvijati, odnosno koliki mu je plafon, a koliki podrum (sve uz pomoć nenadjebivih kenpom.com i NCAA stranice basketballreference.com). Potpuno razumljivo, ni ova klasa nam ne daje automatskog all-star igrača ili jasnu prvu opciju (rijetko koji rookie je tako kvalitetan da već u prvoj godini može premostiti jaz između nižih razina igre i NBA košarke), ali donosi čak 9 sigurnih startera od čega nekoliko trećih opcija, što je ogroman pomak naprijed u odnosu na lanjsku razinu koja nam je donijela jedva 5-6 potencijalnih igrača zadatka.

Naravno, koliko god čovjek brusio formulu, ona je ipak izgrađena od rezultata s jedne druge razine koji se često pokažu potpuno krivima, tako da mi nije padalo na pamet pokušavati još odrediti i IOR učinak prospektima izvan NCAA za koje ima još manje podataka. Međutim, našao sam im povijesne NCAA komparacije uspoređujući osnovne prosjeke i naprednu statistiku (gdje je to bilo moguće, naravno) kako bi stekli dojam o tome što možemo očekivati u prvoj godini obzirom na talent - osvrt na euro/world prospekte koji se spominju kao potencijalni pickovi na draftu ide nakon što obradimo 60 NCAA imena koja se trenutno vode kao najizgledanija da budu birana i to nek bude šlag na kraju obavljenog posla (osobno mi je dosta otvorilo oči kako su neki igrači pronašli dobre povijesne kalupe - njihova imena govore više od stranica mudrih riječi o dometima igre pojedinca).

Također, kako su neki igrači igrali u uvjetima u kojima nisu mogli pokazati sve što znaju, puno važnije od samog rangiranja (koje, opet ponavljam, isključivo rangira igrače u idućoj sezoni, ne karijeri) je pročitati ono što piše u tekstu kao jedini način da se potpuno shvati kontekst (ovo moram naglasiti zbog onih limitiranih umova koji će nakon svega vidjeti samo redne brojeve pored nekih imena iako su oni tu samo radi preglednosti - bitna je ocjena koja označava pripadnost određenoj klasi, a sam poredak je baziran na DIOR-u - nije Kristijan - dakle, uglavnom na statističkom učinku u NCAA). Neki igrači bi dugoročno trebali nadmašiti projekcije, neki će to napraviti i u vrlo kratkom roku i to potpuno neočekivano, a u tome valjda i je ljepota ovih analiza - koliko god se trudio, čovjek nikada ne može pobijediti kaos. Ali, može u njemu uživati.

Stoga, prigrlimo ga i krenimo u akciju, nadam se da ćete guštati barem upola kao ja dok sam ovo slagao. Po IOR projekciji najveći kandidat za budućeg rookiea godine dogodine je...

1. MARCUS SMART

2014 IOR: 60

NCAA COMP: James Harden, Dwyane Wade, Milt Palacio, Lester Hudson

Ako ništa drugo, ostanak u školi mu je barem pomogao da dodatno popravi statistku po kojoj mu u ovoj klasi nema ravnoga - ostvario je najbolji box-score rezultat, što je u kombinaciji s izuzetnim vještinama (iznadprosječan za poziciju u svemu osim vanjskom šutu i kreaciji za druge, s tim da je u ovom prvom ispod prosjeka, a u drugom prosjek) dovelo do zanimljivih komparacija i zaključka kako će od prvog dana biti koristan NBA košarkaš. Što nije ni čudo obzirom na stil igre i iskustvo s kojim dolazi. Usporedbe jasno govore koja je njegova najveća vrlina, Marcus je novi running back koji će s loptom jurišati u srce obrana i razbijati ih kao što to rade Wade i Harden, ali da je plafon klimav jasno upozoravaju sljedeća dva imena, rubni NBA talenti koji su zbog nedostatka šuta prokockali uspješniju karijeru (Palacio se nekim čudom provlačio kroz ligu skoro 7 sezona na minimalcima, a Hudson, jedini igrač u povijesti NCAA koji je ostvario quadruple-double, u tri sezone odbačen je od četiri kluba da bi se skrasio u Kini). Smart teško da može biti najbolji igrač klase, ali, neka nas ne čudi ako bude najspremniji pomoći momčadi koja ga izabere u prvoj sezoni. Pogotovo ako se bude radilo o momčadi koja ima mladu jezgru sposobnu trčati jer to je Smartov forte i to u oba smjera - njegov potencijal kao presing igrača te prije svega potencijal da zbog fizikalija igra bitnu rolu u agresivnoj obrani na loptu koja zahtijeva puno rotiranja i preuzimanja jednostavno bi bila šteta ne koristiti. Mislim, u kontekstu lige u kojoj se na prste jedne ruke mogu nabrojati playmakeri sposobni napraviti ozbiljniju razliku u obrani (Paul, Rubio, Carter-Williams, možda Rondo i Westbrook kada ih je volja), njegovi potencijali dobivaju dodatnu vrijednost.

2. ANDREW WIGGINS

2014 IOR: 50

NCAA COMP: Dwyane Wade, Maurice Harkless, DeMar DeRozan, Harrison Barnes

Bez obzira na mladost i sve nedostatke u igri, Wiggins je na toliko razina solidan za svoje godine da su projekcije također takve, solidne. Nije sigurna stvar ako tražite franšizni talent oko kojega možete graditi momčad, ali, da će biti dio NBA lige u važnoj roli dugi niz godina gotovo da nema sumnje. Ipak, iako je IOR prognoza poprilično optimistična, treba uzeti u obzir kako su ova imena ipak trebala nekoliko godina da se razviju, tako da ne treba ni od njega od prvog dana očekivati čuda. Ali, isto tako treba biti svjestan da ima sve potrebne predispozicije da se jednog dana razvije u prvu opciju iako je realnije očekivati da bude druga violina koja će puno bolje koristiti rupe koje joj kreira sistem građen oko neke druge top opcije nego što će ih sam stvarati. Uostalom, nakon ozljede Embiida i nakon što je Leonard igrom u playoffu potvrdio kolika je važnost na boku imati atletu koji potencijalno može uštopati najboljeg protivničkog kreativca i tako momčad potpuno izbaciti iz ritma (ne samo radi direktne borbe s protivničkim top krilom, već i zbog pritiska na loptu - sjetite se samo zadnjih godina koliko puta smo gledali Jamesa, Georgea, Leonarda, Allena, Sefoloshu i Iggya kako uništavaju protivničke jedinice), gotovo da je teško naći razlog zašto Wiggins ne bi bio prvo ime koje će pročitati za nekoliko dana.

3. JOEL EMBIID

2014 IOR: 50

NCAA COMP: Derrick Favors, Solomon Jones, Melvin Ely, Greg Oden, Chris Mihm

Kao što je vidljivo, Embiid je bio daleko od sigurne stvari, što nije ni čudo obzirom da je, uz to što nema košarkaški pedigre, odigrao stvarno premalo minuta u prvoj NCAA sezoni (što zbog aklimatizacije na igru i čuvanja od ranog sagorijevanja, što zbog ozljede leđa). Na takvom uzorku prizivati Hakeema nikada nije imalo previše smisla. Očito je pak da Embiid jeste pravi centar, dakle čovjek koji može igrati obranu, a ujedno i zavrtiti napad. Kao takav donosio je na ovaj draft razinu koju nije imao nitko drugi i zbog koje se isplatilo riskirati (a kao što usporedbe koje skaču na sve strane pokazuju, rizik je bio itekakav). Da, dobio bi solidnog igrača, ali franšizu? To je već jedan popriličan upitnik, koji je nedavnim spletom okolnosti postao još veći. Naime, ozljedom stopala koja uopće nije benigna i nakon koje oporavak i povratak u punu formu ne samo da traje godinama već donosi popriličnu opasnost od kroničnih problema, svi zdravstveni upitnici opet su stavljeni u prvi plan i sada je stvarno teško naći razloga zašto riskirati s ovim klincem pored tolike gomile onih za koje sve ukazuje da će biti itekako produktivni. Svim srcem navijam da Embiid pobijedi probleme i jednog dana zaigra punom snagom, razvije potencijal i osveti se svima koji su ga preskočili, ali ignorirati ovakve probleme (mislim, ako su ga već sada uhvatila već dva najveća neprijatelja visokih ljudi iako se tek počeo ozbiljno baviti košarkom, što će biti nakon nekoliko NBA regularnih sezona?) jednostavno nema smisla. Ostao sam pri ovoj projekciji prije ozljede jer ona ne utječe na ostvareno, ali, ako ćemo o biranju na draftu, danas sam sklon staviti ga sve do iza Randlea, presolidna je ovo klasa da bi samo tako sve stavio na kocku zbog čovjeka koji možda nikada neće biti dovoljno spreman utjecati na igru onako kako je teoretski mogao zbog izuzetnog spoja fizikalija i talenta.

4. JABARI PARKER

2014 IOR: 50

NCAA COMP: Carmelo Anthony, Michael Beasley, Anthony Bennett, Terrence Jones

Kombinacija visoke potrošnje i ne baš elitnog učinka (kao i činjenica da ćeš rijetko vidjeti loptu jednom kada mu je daš), raznovrsnog zabijanja i izuzetnog skakačkog potencijala (a i izostanak značajnije obrambene kvalitete) potvrdila je i statistički ono što je oko odavno vidjelo - Jabari je doslovna kopija Carmela. To bi trebalo biti dovoljno da se izbjegne sudbina tweenera koja se pokazala popriličnom preprekom igračima poput Beasleya i Bennetta koji su sljedeće najbliže povijesne usporedbe. Svi ovi igrači imaju nešto zajedno - nisu dovoljno moćni ni talentirani da igraju na perimetru kao vanjski ili u postu kao unutarnji, dakle prvenstveno su stretch opcije. S te strane dakle Parker ne može razočarati, u najgorem slučaju bit će starter koji će šutirati trice i skakati, u najboljem izolacijski strijelac koji miksa unutar-van igru i oko kojega možeš posložiti ostatak napada. Dakle, samo ostaje vidjeti hoće li se povremeni problemi s realizacijom u sredini prenijeti na iduću razinu (kao što je bio slučaj s Beasleyem) ili će procvasti kao Melo.

5. NOAH VONLEH

2014 IOR: 50

NCAA COMP: DeAndre Jordan, Chris Bosh, Kevin Love, Terrence Jones

Nikada niste mogli do naslova ako niste igrali obranu, a to je teza koja je danas puno značajnija nego u doba kada su Celticsi jedini ozbiljno shvaćali defanzivu jer su imali uvijek dvije dobre petorke na raspolaganju (Red Auerbach je u biti bio Pop prije Popa, ali to je za neku drugu priču). Obrane su danas sofisticiranije nego ikada zahvaljujući implementaciji raznih zona i uopće ljudima poput braće Van Gundy, Thibsa i sličnih stručnjaka bez NBA pedigrea kojima su otvorena vrata da donose svježe ideje u inače uvijek zatvorenu ligu. Za igrati u takvim sistemima treba imati poseban talent, a na ovom draftu samo je jedan visoki igrač s potencijalom dovoljno širokim da ga se može zamisliti uklopljenog u bilo kakvu shemu. Vonleh ima elitne fizikalije kojima bez problema može držati zadnju liniju konzervativnije obrane, a uz to je dovoljno dobar atleta da može izlaziti na perimetar, rotirati i preuzimati po potrebi. U pravim rukama, nema šanse da ovaj momak kroz nekoliko godina ne postane faktor u tom dijelu igre. Napadački dio je pod upitnikom ponajviše zbog uloge koju je imao u Indiani, ali usporedbe pokazuju da povećanu potrošnju ne bi trebao pratiti pad učinka - ovaj Kevin Love koji se javlja kao profil nije ovaj današnji, Love je na UCLA prije svega skakao i šutirao povratne koje su mu bacali Collison i Westbrook, slično kao što je i Vonleh kupio mrvice koje su ostale Ferrellu i Sheeheyu (što je rečenica koja će za nekoliko godina biti još urnebesnija). Dakle, po ovome što sada znamo, njegov napadački minimum je biti solidna stretch opcija u startnoj NBA petorci, a još nije ni draftan. Za projicirati dalje treba mašta, ali dosta je vidjeti ova imena koja se javljaju i stvari dobivaju zanimljive konture. Osobno, sada kada je Embiid pod upitnikom i kada smo makli pravilo franšiznog centra iz jednadžbe, smatram ga prvim pickom drafta upravo jer je sljedeća najbliža stvar. S all-round plafonom s kojim se može mjeriti jedino Wiggins.

6. JULIUS RANDLE

2014 IOR: 40

NCAA COMP: Blake Griffin, Leon Powe, Jared Sullinger, JJ Hickson

Kod njega se trenutno najviše priča o stopalu koje je već bilo operirano u srednjoj i koje pokazuje naznake da bi moglo biti problematično, što je, ako ništa drugo, barem pomoglo da ga dodatno izdvojimo od elite koja se s vremenom iskristalizirala na vrhu. Za čovjeka čiji forte je energija, trčanje i skakanje fizikalije su ključ svega, a kad dodamo da Randle nije elitni prospekt po tom pitanju i da postoji mogućnost da ostane i bez dijela atleticizma vrlo brzo nakon ulaska u ligu, jasan je oprez. Usporedba s Griffinom je nedvojbeno pogođena, s tim da je Blake ipak neviđen atleta kakvome puno bolje odgovara otvoreni NBA parket nego NCAA stil igre. Problem i jednoga i drugoga je manjak opcija kada se ritam uspori, Griffin je to riješio kombinacijom post igre i razigravanja, što je nešto na čemu Randle još mora raditi - naime, Blakeu se prostor otvara time što je sposoban igrati licem košu, Randle će morati dokazati da je sposoban igrati slično u NBA kako bi bio išta više od šljakera u kakvoga ga svrstavaju ostale usporedbe.

7. DOUG MCDERMOTT

2014 IOR: 40

NCAA COMP: Antawn Jamison, Luke Harangody, Jon Leuer, Pat Garrity, Wally Szczerbiak

Statistički, samo je Smart imao bolje brojke od njega, ono što je Doug lani igrao bilo je remek-djelo basketa zbog čega ga je još teže projicirati na NBA razinu - s jedne strane imate takav svemirski učinak kao strijelca, a s druge najmizernije atletske pokazatelje u klasi (5 blokada i 8 ukradenih u 35 utakmica, točnije tijekom 1181 minutu su jednostavno užasni, prosječni hakler koji igra jednom tjedno sa sebi sličnom konkurencijom u tijeku toliko vremena zasigurno je u stanju skupiti bolje brojke). Obzirom na Dougov talent oko obruča i gomilu dobrih pivot poteza u reketu, pojavljivanje Jamisona na listi komparacija definitivno je i ugodan i ohrabrujući događaj, možda dio toga ipak može iskoristiti i na NBA razini (s tim da treba naglasiti da je sličnost u tome što je Jamison bio jednako nezainteresiran za potrošnju energije u obrani), a, ako ništa drugo, uvijek može biti stretch opcija na četvorci, možda i na trojci na što ukazuje pojavljivanje Szczerbiaka koji je usprkos manjku atleticizma ostvario solidnu NBA karijeru isključivo kao trojka koja šutira trice, ali znao je i spustiti loptu na parket i napasti sredinu kao sporedna opcija. Uglavnom, McDermottov napadački talent je takav da je po svemu sudeći gotovo nemoguće iz njega ne izvući korisnog strijelca, bez obzira na slabosti u ostalim segmentima igre.

8. KYLE ANDERSON

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Julyan Stone, Royce White, Draymond Green, Evan Turner

Iako usporedbe otkrivaju igrača zadatka, njegova NCAA statistika je jednostavno bila predobra da ga ne lansira u vrh. Sve znamo - nije atleta, nema poziciju, ali zna igrati košarku i ima rijedak all-round talent i sposobnost da krpa gomilu rupa u momčadi. Komparacije donose rizik i jasno je zašto nije lutrijski pick, a to je u principu najbolje za sve uključene - ovako barem nema šanse da ga izabere i upropasti kriva momčad, već će ga birati netko tko ga želi i zna što s njim kako bi od prvog dana dobio solidnog člana rotacije.

9. JORDAN ADAMS

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Otto Porter, Tim Hardaway, Devin Brown, Courtney Lee

Još jedan UCLA igrač, još jedan miljenik statistike koji nema visoki plafon, ali koji će onome tko ga izabere donijeti korisne minute i produžiti klupu, a možda i više nađe li se u sistemu koji može iskoristiti njegove talente kao strijelca (prije svega u postu, zbog čega se ova usporedba s Devinom Brownom čini posebno pogođenom). Paradoks NBA lige je da će jedan Zach LaVine, koji nije vidio svjetlo dana jer je bio zakopan iza takvih gotovih igrača kao što su Anderson i Adams, vjerojatno biti izabran prije obojice što je istovremeno smiješno, tužno i potpuno razumljivo upravo zbog tog odnosa plafon-podrum, odnosno potrebe da se 10 kuna potroši na kladionicu kako bi usprkos mizernim izgledima možda jednog dana lizao sladoled na Tahitima, umjesto da si za njih kupiš sladoled i uživaš dok ga ližeš u vlastitom sparnom dvorištu.

10. GARY HARRIS

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Kentavious Caldwell-Pope, Klay Thompson, Dion Waiters, Xavier Henry

Kao što je njegova druga sezona pokazala, ne krije se ovdje zvijezda, ali, solidni combo-bek dovoljno talentiran da starta u modernoj NBA u kojoj su polivalentni igrači premija, a u najgorem slučaju donosi kvalitetne minute s klupe, definitivno zaslužuje izbor u lutriji.

11. AARON GORDON

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Al-Farouq Aminu, Michael Kidd-Gilchrist, Devin Ebanks, Julian Wright

Mali ima IQ, ima atleticizam, ali sudeći po compovima očekivati da zaigra ozbiljnu rolu kao NBA četvorka poprilično je nategnuto. Njegovi talenti po svemu sudeći najbolje će se odraziti u branjenju perimetra, dodatnoj skakačkoj moći koju donosi (obzirom da visoki igraju sve dalje od reketa u napadu, ovakav igrač može sijati kaos kao ofenzivni skakač, pogledajte samo Leonarda) i tranziciji (ne samo da može završiti napad već ga i početi i odigrati ključni pas). Za koristiti ga kao visokog u NBA ipak će trebati igrati puno bolju obranu u sredini za što će trebati nabaciti i mase i mišića (što uvijek može biti kontraproduktivno), a nije da ima talent za igru licem košu kao Griffin (koji se inače iz nekog razloga često spominje kao usporedba, valjda zato što u NBA radi ono što Gordon radi u NCAA, trči i zakucava kontre) da se može od njega očekivati išta više od kupljenja otpada u napadu. Ukratko, na trojci bi bio dominantan, pod košem ranjiv, zato će biti zanimljivo pratiti tko će ga izabrati i u kojem će ga smjeru razvijati.

12. SHABAZZ NAPIER

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Nate Wolters, Aaron Brooks, Kemba Walker, Matt Dellavedova

Odličan combo-bek koji će bez sumnje od prvog dana biti spreman odraditi rolu s klupe, talentiran i, ništa manje važno, ponosan i samouvjeren. Ovdje se sve slaže, i statistika, i projekcije, i povijest.

13. JABARI BROWN

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Jodie Meeks, Morris Almond, Kevin Martin, Jaycee Carroll

Poprilično iznenađenje - statistički je prošao osrednje, ali spremnost da pomogne odmah i potencijal da se uklopi u ligu u roli šutera s pozicije dvojke lansirali su ga prema vrhu. Obzirom da se spominje uglavnom kao izbor druge runde, mogao bi biti ono što volimo zvati krađa drafta završi li u momčadi koja će znati koristiti njegove šuterske kvalitete, ali i sposobnost da napadne obruč iz driblinga. Naravno, pri tome će trebati maskirati slabosti u atleticizmu i fizikalijama koje ozbiljno limitiraju iskoristivost u defanzivi.

14. JAMES YOUNG

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Ben McLemore, Tim Hardaway, OJ Mayo, Brandon Knight

Jedan od najmlađih igrača generacije ujedno donosi i razinu napadačkog talenta koja obećava da će biti sposoban ne samo trpati na sljedećoj razini, već i da će to biti u stanju pokazati od prvoga dana. Young ima sve, može šutnuti preko svakoga iz driblinga, pogoditi tricu iz spot-up situacije, napasti koš - vještine su ovo koje su uvijek dobrodošle, makar razina učinkovitosti nije elitna. Ali, obzirom na godine, rad na selekciji šuta i uopće igri možda iz njega izvuće više od opasnog strijelca s klupe.

15. BRYCE COTTON

2014 IOR: 30

NCAA COMP: Patty Mills, Charles Jenkins, Steph Curry, Scott Machado

Još jedan potencijalno ubojiti combo-bek s klupe koji može sve s loptom, a prije svega zabijati. Cotton nije na svemirskoj razini učinkovitosti kao što je to Curry bio dok je nosio Davidson, ali, sama činjenica da se njihova imena nalaze u istoj kombinaciji tjera da se na čovjeka itekako pazi. Ako niša drugo, obzirom da se često ne spominje čak ni među 60 (a ne spominje se jer je presitan i nema tako dobre atletske pokazatelje kakve je imao npr. jedan Isaiah Thomas koji je također zbog manjka visine skoro ispao iz drafta), da sam europska momčad već bih imao spreman ugovor za njega.

16. RUSS SMITH

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Nolan Smith, Kemba Walker, Acie Law, Charles Jenkins

Slabiji izbor od Napiera, ali još uvijek dovoljno dobra combo-opcija vrijedna prilike ako tražite čovjeka za klupu. Što vidite, to dobijate, tu prostora za rast nema (bez pokušaja zezanja na račun manjka centimetara).

17. TJ WARREN

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Reggie Williams, Alec Burks, James Johnson, Luke Harangody

Zanimljiv slučaj, uspije li se snaći u više na perimetar baziranoj ulozi i kreirati iz driblinga mogao bi imati rolu s klupe. Međutim, koliko je upitnik jasno naglašava i prisustvo takve dvije razlike kakve su Johnson i Harangody u komparacijama iz čega je vidljivo da Warren može donijeti energiju potrebnu da se bude koristan u obrani i skoku s pozicije trojke (agresivnošću prikriti manjak talenta za igru na perimetru), ali i da istovremeno ta moć i energija kopne kako se približava više reketu gdje je bio nezaustavljiv u NCAA. Bez te sposobnosti da igra unutar-van, njegova budućnost je poprilično upitna.

18. CLEANTHONY EARLY

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Mike Scott, Sam Young, Jeff Taylor, Gerald Henderson

Slično Warrenu, i on će se morati okrenuti više perimetru kako bi imao NBA karijeru, a usporebe s igračima koji su to uspijeli (Mike Scott nije bio ovakav ispaljivač trica u NCAA) ili su bili vanjski u NCAA, jasno ukazuju da ima igru za sljedeću razinu. A onda opet, nikada nije dobro kada vam se u projekcijama pojavi Sam Young, pojam za odličnog strijelca i all-round igrača na sveučilišnoj razini koji nema poziciju (tweener) ni vještinu (nedovoljno dobar kreator i šuter za perimetar, nedovoljno snažan za reket) za napraviti sljedeći korak.

19. MARKEL BROWN

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Wesley Matthews, Malcolm Lee, Marcus Denmon, Toure Murry

Brown je solidan prospekt kojem je najveća vrlina sposobnost da igra u oba smjera. Najveća mana je pak nedostatak fizikalija za bok, a komparacije jasno pokazuju da baš i nema neke velike izglede prešaltati se u combo rolu. Matthew pak nije ni bio draftiran među 60 upravo zbog sumnji u fizikalije, pa se možda i tu da izvući neki zaključak.

20. KHEM BIRCH

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Taj Gibson, Jarvis Varnado

Nakon što se sunarodnjak B-Net maknuo iz slike, Birch je postao prvo ime pod koševima u Las Vegasu, lijepivši banane vrhunskim ritmom koji u kombinaciji s fizikalijama pred njega stavlja vrlo jasan plafon i još jasniji podrum - razvije li pick & pop i prenesi li u NBA dio skakačkih kvaliteta kojima dolazi do zicera u napadu, odnosno pokaže li IQ kojim može staviti atleticizam u službu obrambenog sistema, bit će ga dobro imati u blizini. Ne uspije li, na treningu uvijek dobro dođe imati jednog Varnada.

21. NIK STAUSKAS

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Doron Lamb, John Jenkins, Nick Calathes, Casey Jacobsen

Uf, najbolji šuter klase (eventualno možete ispred staviti McDermotta) baš i nije najbolje prošao u projekcijama. Statistički je imao odličnu sezonu, ali prebacivanje u IOR zaštekalo je zbog obrambenih upitnika, kao i sumnje u to da može prenijeti kreatorski dio igre u NBA. Usporedbe su poprilično upozoravajuće, Lamb i Jenkins su bili isključivo skok-šuteri čak i na NCAA razini koji nisu napravili iskorak zbog manjka atleticizma, Jacobsen je bio NBA prolaznik koji je solidne all-round igre ostavio na Stanfordu pretvorivši se zbog nedostatka atleticizma u tricaškog specijalistu (i to ne naročito dobrog), a Calathes je combo-bek kojem je najveća prednost to što ima izandprosječnu visinu za poziciju. Sumnjam da će Stauskas ići u tom smjeru, što znači da je limitiran na rolu šutera u kojoj će se morati oslanjati na visinu i motor. Koji su u NCAA bili elitni, ali u NBA? Šanse ima, ali, barem po ovom izračunu, na startu karijere to će teško potvrditi.

22. ADREIAN PAYNE

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Jon Leuer, Kenny Kadji, Kevin Jones, Ryan Gomes

Payne ima kombinaciju fizikalija i šuta koja na papiru obećava, ali projekcije nisu blistave. Povijest ga povezuje s poprilično skromnim igračima koji su na igru utjecali samo šutom, ne nudivši previše po pitanju energije i skoka.

23. RODNEY HOOD

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Jeremy Lamb, Wayne Ellington, Reggie Williams, Allan Crabbe

Obzirom na nedostatak all-round učinka, nije čudo da je završio kao potencijalno razočaranje u skupini imena kojima je zajedničko samo to što su mlitavi šuteri. Ipak, jedna stvar radi u njegovu korist, naći ovako visokog jednodimenzionalnog tricaša je gotovo nemoguće, možda je to nešto na čemu će se moći graditi NBA karijera.

24. JORDAN CLARKSON

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Charles Jenkins, Chris Douglas-Roberts, Michael Redd

Idalni combo bek jer za razliku od Napiera, Smitha i posebice Cottona ima tijelo za igrati obje pozicije, što je uvijek plus ako mislite upasti na roster. Nije briljantan šuter, za sada se sve bazira na igri s loptom i ulazima, ali, kao što usporedba s Reddom koji je trice počeo pucati u 22-oj godini pokazuje, ima itekako šanse zaokružiti igru i tako kroz dvije-tri sezone postati jedan od boljih bekova ove klase.

25. DEANDRE KANE

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Kyle Weaver, Norris Cole, Nate Wolters

Kane nema plafon Clarksona, ali igrač je sličnog profila, ima idealne fizikalije za combo beka jer može pokriti obje pozicije i jednako je dobar kao slasher i kicker.

26. JAHII CARSON

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Armon Johnson, Alec Burks, Trey Burke

Sitni i dinamitni Carson je zanimljiv igrač zbog ogromnog tereta kojega je nosio na prethodnoj razini, ali za klasu je ispod Napiera, Smitha i Cottona jer nije toliko učinkovit šuter, a zbog manjka centimetara teško može biti učinkovit u reketu kao Clarkson ili Kane.

27. KJ MCDANIELS

2014 IOR: 20

NCAA COMP: Joe Alexander, Ike Diogu

McDaniels je izuzetan šljaker kojega statistika obožava zbog all-round učinka, ali postoji jedan problem. U NBA može igrati samo trojku, a za to će s vremenom morati šutirati puno bolje ako misli opravdati minute. Defanzivni potencijal postoji, u pitanju je neumoran fizikalac, ali i tu usporedbe jasno pokazuju kako je većinu učinka ostvarivao u reketu što u NBA neće biti slučaj.

28. MITCH MCGARY

2014 IOR: 15

NCAA COMP: DeJuan Blair, Tyler Honeycutt

Ozljeda leđa je možda ozbiljnija nego se priča jer uredno izbjegava treninge i okupljanja prospekata. Po onome što znamo, ima potencijal donijeti energiju pod obruče i to uglavnom prema naprijed, izuzetan skakač u napadu koji bi, ako ga zdravlje posluži, trebao biti solidni smetlar dugi niz godina.

29. LAMAR PATTERSON

2014 IOR: 15

NCAA COMP: Greivis Vasquez, Luke Jackson, Dwight Buycks

Još jedna combo opcija zanimljiva zbog sposobnosti da odigra na obje vanjske pozicije, Patterson nije ništa spektakularno u nijednom pogledu, ali može pružiti od svega pomalo.

30. ISAIAH AUSTIN

2014 IOR: 15

NCAA COMP: JaJuan Johnson, Robin Lopez, Solomon Alabi

Saznao sam za klinca kada je post već bio posložen i nisam ga htio izbaciti s popisa, neka se zna da je imao šanse grijati NBA klupu, možda i postati dio rotacije. Ali, tip stvarno nema sreće, prvo ona priča s okom, a onda sada i srčana mana zbog koje mora prekinuti karijeru - život ga stvarno ne štedi. Nisu ga pretjerano štedjele ni projekcije, iako je došao u NCAA kao potencijalni budući lutrijski pick, nakon dvije godine postalo je jasno kako će teško biti išta više od igrača zadatka (solidan bloker, da je popravio taj šut iz vana bio bi solidna stretch opcija koja može odraditi i dio posla u obrani). Inače, koliko god priče o njemu bile fascinantne izvan parketa, ništa manje nije fascinirao ni na parketu - jedva sam mu našao igrače za usporedbu, a glavni razlog za to je što je odigrao dvije potpuno drugačije sezone. U prvoj je nepotrebno forsirao šut iz vana iako nije pogađao sjajnim postotkom, a u drugoj je donekle stavio taj aspekt igre pod kontrolu, ali je zaboravio skakati - ako ništa drugo, sutra ga može tješiti da mu je karijera bila kratka, ali definitivno jedinstvena.

31. CAMERON BAIRSTOW

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Matt Howard, Romero Osby, Jeff Adrien

Bljesnuo kao senior, skače, trpa otpatke i gura se pod košem - u konkurenciji ako vam treba peti visoki, što jasno potvrđuju i projekcije.

32. NICK JOHNSON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Nolan Smith, Shelvin Mack

Lider Arizone nema idealne fizikalije za NBA dvojku, međutim ima kreativni gen i usporedbe jasno pokazuju da bi mogao napraviti prijelaz na combo ulogu.

33. SEAN KILPATRICK

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Toney Douglas, Dionte Christmas, Josh Akognon

Kilpatrick je pak već odavno u toj roli, njegov problem je nešto drugačije prirode, nije dovoljno talentiran kreator, a ozbiljni upitnici stoje pored njegova atleticizma i fizikalija zbog čega je teško očekivati da se tek tako prebaci više u rolu igrača bez lopte.

34. DEANDRE DANIELS

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Jon Leuer, Hollis Thompson, Chris Copeland, Chris Singleton

UConn je osvojio naslov dobrim dijelom zbog njegovog atleticizma i šuta iz vana, ali da se radi o igraču koji će imati itekako posla dok pronađe rolu govore i komparacije. Daniels je prenizak i preslab za četvorku što bi mu bila idealna pozicija i na sljedećoj razini, a još više zabrinjava što ga se profilira kao jednodimenzionalnog šutera kakvi su Leuer i Copeland. Atleticizam očito bolje koristi u obrani, međutim, taj prelazak isključivo na perimetar mogao bi biti zeznut.

35. JORDAN MCRAE

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Toney Douglas, Darius Johnson-Odom, Donald Sloan, Dionte Christmas

Još jedan visoki i jaki combo, bolji kao strijelac nego kreator iz driblinga.

36. PJ HAIRSTON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: James Anderson, Marcus Denmon, Reggie Bullock

Hairston je trpao u nesretnom NBDL-u, ali njegove ranije NCAA brojke su puno važnije kako bi odredili njegov profil, a one jasno kažu da se ne radi o nekoj specijalnoj klasi, već prije o prosječnom NCAA šuteru koji kao plus ima barem idealnu visinu za poziciju, ali i ozbiljne upitnike pored atletskih potencijala.

37. ALEX KIRK

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Trevor Booker, Kenny Kadji, Kenny Thomas

Kirk ima visinu prave petice, ali stil igre stretch četvorke. I to one old-school tipa, dakle šutevi s vrha reketa i poneki skok njegov su vrhunac.

38. GLENN ROBINSON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: DaSean Butler, Bill Walker, Wayne Ellington, Nick Young

Sve ukazuje na to da Robinson neće biti faktor u jednom smjeru igre (pogodite kojem), a i da će u drugome nejasna rola (nije sjajan šuter, a nije ni toliko dobar atleta da kreira iz driblinga) biti popriličan uteg oko vrata.

39. ELFRID PAYTON

2014 IOR: 10

NCAA COMP: Evan Turner, Sean Singletary

Fascinantan igrač, statistički najbolji prospekt za back-up jedinicu nakon Napiera i Smitha, ali projekcija ga je uništila, jednostavno je teško naći niskog beka tako nemoćnog šuterski (ubacio je 30 trica u 3 godine uz 27% šuta) da uspješno odradi tranziciju u NBA, a da nije dominantan all-round igrač vrhunskih fizikalija na način na koji je to jedan Smart. Payton ima all-round kvalitete, komparacije očito pokazuju da je sposoban igrati i ostaviti dojam puno višeg i snažnijeg igrača, ali ne zaboravimo da je tu statistiku ostvarivao protiv mizerne konkurencije (što je sistem i uzeo u obzir "nagradivši" ga gomilom negativnih bodova). Ostavio je odličan dojam na nekim treninzima, ali nema sumnje da je malo previše poletio, usprkos talentu očito je da su izgledi protiv njega i da je izbor ovakvog igrača u lutriji poprilično hrabar potez.

40. KENDALL WILLIAMS

2014 IOR: 5

NCAA COMP: AJ Price, Matt Dellavedova, Ben Hansbrough

Ima priču sličnu Paytonu, jedan je od boljih NCAA playmakera statistički, ali projekcija je manje uvjerljiva zbog nedostatka atleticizma i blago rečenog skromnog all-round učinka (koji je još problematičniji obzirom na idealne fizikalije za poziciju). Možda ima budućnost kao combo, ali nedostatak eksplozivnosti i tu bi mogao biti prevelika prepreka usprkos kvalitetnom šutu.

41. SPENCER DINWIDDIE

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Julius Hodge

Zanimljiv igrač koji je igrao rolu point-forwarda, trećeg skakača i spot-up šutera, što će teško prenijeti u NBA gdje je ipak osuđen isključivo na rolu beka. Talenta za to očito ima, ali upitan je atleticizam za igranje obrane i uopće za išta više od stajanja u kutu, posebice nakon ozljede koljena zbog koje je propustio skoro cijelu prošlu sezonu.

42. JARNELL STOKES

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Samardo Samuels, Gani Lawal, Jon Brockman, Wayne Simien

Klasični šljaker pod koševima bez dometa na šutu kakav uvijek ima puno veću vrijednost u Europi kao centar.

43. TYLER ENNIS

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Frank Williams, Mario Chalmers, Jonny Flynn

Statistički je već kao brucoš pokazao NBA razinu talenta za barem rolu back-up playa, a to potvrđuju i komparacije, međutim projekcija je itekako skeptična prema njegovoj roli u prvim godinama u ligi. Ne samo da je premlad, već je previše tu upitnika u oba smjera (a posebice može li redovno stvarati višak driblingom što mu je bio problem i u NCAA) da bi se smatrao sigurnom stvari.

44. JERAMI GRANT

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Chris Wright, Brandon Davies, Jeff Adrien

Ennisov kolega očito ima šljakerski gen, ali je i totalno sirov napadački tako da je bilo nemoguće projicirati ikakvu ozbiljniju rolu u ligi. Obzirom na povijesne usporedbe, očito će imati problema nametnuti se i kao stoper na perimetru što mu je naizgled najbolja sudbina - ograniči li ga potpuni manjak driblinga i šuta na role pod košem, onda će teško biti čak i novi Jeff Adrien. Međutim, iako mu brojke ukazuju u tom smjeru, zbog specifične obrane Syracuse (zbog koje nije imao toliko prilike igrati presing) i dosta ozljeđenih visokih (zbog kojih je morao igrati četvorku) mogu se naći razlozi zašto nije barem malo otišao u smjeru u kojem brojke vide Gordona.

45. XAVIER THAMES

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Mike Wilks, Toney Douglas, Kim English

Solidan combo, ali, usprkos ogromnom srcu, teško NBA kvalitete.

46. SEMAJ CHRISTON

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Armon Johnson, Dominique Jones

Slično Thamesu, previše je dvojka, a premalo jedinica da bi pored sve konkurencije izborio mjesto pod NBA suncem.

47. CORY JEFFERSON

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Trevor Booker, Jeff Ayres, Aron Baynes

Može zabiti skok-šut s vrha reketa, pitanje je samo hoće li uspijevati hvatati dovoljno skokova i držati poziciju u obrani da opravda minute.

48. CJ WILCOX

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Allan Ray, Andrew Goudelock, Terrence Ross, Jeremy Lamb

Tranzicija neće biti laka zbog ispodprosječnog atleticizma za NBA bočnog (kao i činjenice da tijekom 4 godine u NCAA nije ni malo mijenjao igru, držeći se striktno role tricaškog specijalista), ali fizikalije kombinirane sa snajperom na perimetru koje prizivaju Rossa i Lamba definitivno zaslužuju pogled.

49. JORDAN BACHYNSKI

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Jeff Withey, Bernard James, Solomon Jones

Prava petica, raspadne li se Embiid, možda i "najbolja" u klasi. Tijelo koje može čuvati reket i zalijepiti bananu nekom naivcu koji pomisli da tek tako može zabiti pored bijelog diva (jasno, ujedno i tijelo koje će završiti na gomili postera). Potpišite ga za karijeru dugu 7-8 godina uz prosjek od 9-10 minuta po utakmici.

50. ZACH LAVINE

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Cory Joseph, Scotty Hopson, JamesOn Curry, Jodie Meeks

Lavine nije imao previše šanse pokazati se, ali napredna statistika usprkos malom uzorku zna izvući dovoljno i iz tako skromnih podataka. LaVine očito ima NBA potencijal na papiru, ali, za sada je šut jedino što mu je na NBA razini gledajući košarkaške vještine (kao dribler i kreator nije ni blizu tako da su one bajke o novom combo monstrumu upravo to, bajke). Tako da je za očekivati da će dolaskom u ligu uglavnom biti zabavljen razvojem te strane svoje igre, zbog čega se i usporedba s igračem poput Jodiea Meeksa čini pogođenom - Meeks je također svojedobno bio izuzetan atleta na NCAA razini, dapače bio je zvijezda Kentuckya koja je zabijala 23 koša u prosjeku samo godinu dana prije nego je stigao Calipari s Wallom, Cousinsom i Bledsoeom. Međutim, poanta je da je eksplodirao tek na trećoj godini kada je dovoljno izbrusio rolu, što je otprilike i neki vremenski prosjek koji će trebati LaVineu dok shvati kako se igrati košarke. A hoće li poslije toga nadmašiti Meeksa ili će ostati na toj razini solidnog NBA rotacijskog igrača, to ovisi samo o njemu.

51. ROY MARBLE

2014 IOR: 5

NCAA COMP: Toney Douglas, Darius Johnson-Odom, Donald Sloan

Solidna all-round dvojka koja je briljirala u flex igri, prije svega kao sekundarni play, ali projekcija je itekako skeptična za NBA budućnost. Iako ima combo instinkte, Marble nije dovoljno dobar strijelac da tranzicija u tu rolu teče glatko, a ni kao šuter nije na NBA razini.

52. PATRIC YOUNG

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Hilton Armstrong, Robert Dozier, Arinze Onuaku

Nije dovoljno moćan da glumi peticu, ali može naći mjesto na onim rosterima koji imaju potrebu za smetlarom na poziciji četvorke.

53. ALEC BROWN

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Dennis Horner, Kevin Pittsnogle

Mekani stretch igrač koji nema atleticizam ni masu da igra obranu protiv NBA visokih, a očito ni šuterski dometi nisu vrhunski (barem je pomogao da se sjetimo Pittsnoglea, svojevremeno zvijezdu NCAA košarke koji je van svih prognoza ispao iz drafta i onda odustao od profi karijera nakon par sezona u NBDL-u).

54. DEONTE BURTON

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Ray McCallum, Bo McCalebb, Carlos Arroyo

Solidan play, ali svi oni koji traže novog Lillarda (seniora iz opskurne konferencije) mogu propustiti ovu stanicu.

55. JOE HARRIS

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Allen Crabbe, Dionte Christmas, Justin Dentmon

Osobno, pravi mi je šok da se Harris uopće spominje kao materijal za drugu rundu, radi se o odličnom košarkašu koji je na NCAA razini ono što su Hayward, Parsons ili Batum u NBA, međutim to jednostavno neće moći prenijeti među profesionalce.

56. JAMES MCADOO

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Jared Jeffries, Matt Howard, JaJuan Johnson

Neosporan šljaker, ali igrač koji kao četvorka nema što ponuditi u NBA, jednostavno se nije isprofilirao ni kao strijelac ni kao potencijalna sila u obrani.

57. LAQUINTON ROSS

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Sam Young, Dahntay Jones, Matt Freije

Ross je bio strijelac po dužnosti u svojoj momčadi, a tu se jasno pokazalo da nije top klasa. Ove usporedbe s Youngom i Jonesom su previše optimistične i bazirane prije svega na napadačkom učinku, nema šanse da Ross može igrati obranu na perimetru među profesionalcima.

58. DWIGHT POWELL

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Damion James, Gary Forbes

Na papiru čovjek ima sve predispozicije za odraditi rolu solidne četvorke, ali s vremenom se pretvorio u igrača finese, razigravača i strijelca s posta koji nema talent za prenijeti takav stil igre u NBA. Od tuda i komparacije s dva igrača koji su tweeneri bili već i na sveučilišnoj razini. Ipak, treba obratiti pažnju na njega čisto zbog fizikalija, možda su ovakve mlake brojke rezultat koncepta igre koja se dobrim dijelom vrtila kroz njega, možda u manje zahtijevnoj roli uspije skok i realizaciju dići na razinu prosječne back-up četvorke.

59. JOHNNY O'BRYANT

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Chris Wright, CJ Leslie, Quincy Acy, Samardo Samuels

Nije klasični tweener, ima predispozicije za odraditi posao u sredini, ali igra mu se previše bazira na perimetru zbog čega pati učinkovitost. Naravno, treba ga vidjeti u igri s pravim bekovima, na LSU je prelako trošio napade u pokušajima kreiranja što mu definitivno nije jača strana. Solidan skakač, ali daleko od atleticizma koji će vas ostaviti bez daha, uz to ima i tri sezone košarke iza sebe tako da ga je teško proglasiti tek još jednim nebrušenim draguljem.

60. CJ FAIR

2014 IOR: 0

NCAA COMP: Toby Bailey, Sam Young, Mychel Thompson

Poput O'Bryanta, ni on ne imponira košarkaškim IQ-om, a dodaj im još Rossa i imaš klasičan primjer tri igrača koji su sebi napravili više štete nego koristi igrajući role volume scorera.

NON-NCAA PLAYERS NCAA COMPS:

Dante Exum - Jose Barea, OJ Mayo, Brandon Knight

Obećani bonus donosi odmah na startu, barem meni, jednu totalno smislenu komparaciju - ako je Exum combo-bek, zar jedan jednako razvikani Mayo nije idealna usporedba? I još bolje, zar stil igre Brandona Knighta nije upravo ono što se očekuje od Exuma? Dante je možda za klasu bolji atleta, ali istovremeno je još uvijek daleko od Knightove šuterske kvalitete.

Dario Šarić - Nick Fazekas, Lamar Odom, Ryan Gomes, Josh Childress

Uf, Šarićevi compovi donose svašta. All-round crtu je lako uočiti, Odoma ne treba posebno objašnjavati, a i Childrees je imao finu all-round igru (najslabiji dio koje je bio šut za tri), barem dok nije zaradio ozbiljnu lovu. Fazekas je bio NCAA zvijezda (tri sezone 20-10 košarke za 31 minutu u prosjeku) koju je na draftu izabrao Dallas (odigrao samo sezonu u NBA kada je ubrzo postalo jasno da na ovoj novoj razini neće tako lako dominirati), a danas je u Japanu (prošao i Belgiju, Francusku i Filipine). Gomes je pak bio vrijedni all-round skakač u NCAA koji je zbog tweener statusa naučio šutirati iz kornera i tako si nekako produžio NBA karijeru. Uglavnom, ako je vjerovati ovim komparacijama i mojoj ne baš čvrstoj formuli pretvaranja euro statsa u NCAA brojke, Šarić je daleko od sigurnog slučaja kao što volimo vjerovati. I u tom kontekstu gledano ova svježa vijest o potpisu za Efes, koja se pojavila taman kada sam mislio objaviti post, pokazuje se itekako dobrom - s dvije godine igranja u Euroligi i sa pritiscima koje donose dolari i očekivanja, ali i konkurencija kakvu je do sada ipak rijetko sretao, ne samo da ćemo mi znati od kakvog je stvarno materijala, već će i sam biti puno spremniji suočiti se sa svim izazovima koje donosi tranzicija u najbolju ligu svijeta i jedan totalno drugačiji kontekst života i, na kraju krajeva, same igre. Dakle, manje su šanse da završi kao Fazekas, a veće da bude Odom (jasno, minus crack, Snickersi i Kardashianka). A da ne govorim kako je ovaj razvoj situacije dobar i s financijske strane - rookie ugovor, pogotovo tijekom prve dvije godine, teško može donijeti lovu koju će donijeti ovaj s Efesom, a kada ideš zaraditi prvi milijun, onda ti se baš i ne ostavlja njih nekoliko na stolu ako baš ne moraš. Plus, tu je još jedan itekako bitan detalj - Šariću automatski padaju šanse da bude biran u lutriji ako ne misli ići odmah preko bare, što znači da će ga ove loše franšize koje trebaju instant pomoć vjerojatno preskakati. A to pak povećava šanse da padne u ruke nekoj ozbiljnoj momčadi i tako za 2-3 godine, kada se već odluči za NBA, započne karijeru u puno boljem kontekstu od onoga koji obično čeka lutrijske talente. U svakom pogledu, odlična odluka.

Jusuf Nurkić - Elton Brand

Nurkić ne donosi preveliku količinu podataka zbog čega sve oko njega uvijek treba uzeti s oprezom, ali fantastična učinkovitost u realizaciji, pristojan domet na skok-šutu i kvaliteta u skoku definitivno iskaču u ovogodišnjoj ponudi centara. Obzirom na manjak informacija nije bilo lako naći pouzdanu komparaciju, ali ova jedna sasvim pristojno ocrtava koji bi mogao biti Nurkićev plafon. Svojevremeno prvi pick draft, Brand je bio sjajan realizator u reketu i briljantan skakač sposoban kontrolirati čak i reket usprkos manjku centimetara i vrhunskog atleticizma. Ukratko, Elton je bio ultimativni šljaker, što jasno ocrtava da su one Nurkićeve usporedbe s Pekovićem itekako opravdane. Zabijat će na račun mase, snage i pozicioniranja, obrambeno ipak nije rasna petica, ali ima dovoljno čvrstine da brani prostor. Sad to treba sprovesti u djelo u praksi.

Clint Capela - Jerome Moiso

Moiso je također bio euro-afrički atleta koji je letio na sve strane dok je bio na UCLA, da bi danas bio poznatiji kao jedan od najgorih lutrijskih izbora ikada (11. pick Bostona).

Walter Tavares - Hamady N'Diaye

Uz puno rada, Tavares bi mogao biti centar za 15 minuta, takva kombinacija visine (220 cm) i mase (120 kg) uvijek će naći nekoga voljnoga pokušati od kamena napraviti zlato. Naravno, i tom alkemičaru je jasno da, ako pokus i uspije, čovjek star 22 godine bez talenta za igru, neće rezultirati s previše karata.

Bogdan Bogdanović - Andrew Goudelock, Greivis Vasquez

Combo talent, može pokriti dvije pozicije, najbolji kao strijelac nakon pick igre. Ima NBA potencijal u svakom slučaju, ako će se zadovoljiti s puno manjom rolom od današnje.

Damien Inglis - Donta Greene

Inglis je totalna sirovina u ovom trenutku, međutim njegove fizičke predispozicije i skakačka kvaliteta neosporno imaju NBA predznak. Nije ni upola svestran kao što je to bio Greene kada je dolazio u ligu, ali, nije mu ni lako naći poštenu usporedbu obzirom da je stvarno nevjerojatno vidjeti takvog igrača koji ima sve predispozicije da igra četvorku kako ima tako solidne brojke na perimetru. I to sve iako još nema 20 - uspije li ostati na perimetru i kako bude sazrijevao i ne pretvori li se u klasičnog visokog, njegova kombinacija visine, snage i eksplozivnosti prizivaju čak i jednog Carmela koji ovom prilikom nije bio dovoljno uspješna komparacija iako se pojavio na popisu (jasno, s nedovoljnim postotkom sličnosti da bih to uzeo u obzir). Uglavnom, za ovakve prospekte služe pickovi druge runde, šanse da ste dobili dragulj su male, ali postoje.

Artem Klimenko - Hrast Lužnjak, Sejo Bukva

Za čovjeka nisam našao ni poštene podatke, kamoli usporedbu. Po svemu sudeći sve što ima je 215 centimetara mišića.

Vasilije Mičić - Lorenzo Brown, Darius Morris

Da kojim slučajem bude biran na draftu, Mičić bi možda bio najbolji čisti asistent od svih koje smo danas naveli. Međutim, njegov kilavi šut i slabašni atletski potencijali jasno kažu da bi vrlo brzo kupovao kartu za povratak doma.

Thanasis Antetokounmpo - Sonny Weems

Nisam imao pojma kako valorizirati NBDL brojke, a one su u slučaju starijeg Anteta bile poprilično skromne (što je već u startu minus, ako ne dominiraš u NBDL upitno je koliko si spreman pomoći makar i u nekoj euro ligi) tako da nisam siguran da baš može dohvatiti razinu jednog solidnog euroligaša kao što je Weems.

Nikola Jokić - Isaiah Austin

Jokić donosi zanimljivu kombinaciju visine, osjećaja za igru i šuta za tri, na koju definitivno vrijedi potrošiti drugi pick. Malo nes(p)retno ispada ova usporedba s Austinom, ali teško je naći NCAA centra koji uzima toliko šuteva iz vana, a da pri tome uspijeva kupiti i skokove u napadu (to je nešto što je Austin mogao u prvoj sezoni, u drugoj je već izgubio tu sposobnost, tako da je možda jednostavno stvar u neodrživom uzorku, smetnji koja se pojavila zbog manjka podataka kod obojice). Također, negdje u pozadini pojavila se i komparacija s Kevinom Loveom, točnije onom verzijom s UCLA. Što znači da Jokića definitivno treba imati na oku. Btw, ovo me sjetilo jednog razgovora s Frančeskim kada me pitao "znaš li koji program daje najviše budućih pickova za draft", a na što sam ja odgovorio "pa valjda Kentucky". "Mega Vizura" odgovori Frančeski i stvarno, kada zbrojiš Vasilija, Nikolu i Dangubića koji će uskoro na red, jedini programi s po još tri imena su Syracuse, Michigan i UCLA. Go figure.

Cristiano Felicio - Patric Young

Felicio je snagator koji izgleda toliko dobro da neki u njemu vide novog Nenea, ali skromne brojke i 22 godine ukazuju da je više riječ o eventualnom smetlaru čija snaga po dolasku u NBA, gdje su svi manje-više mrcine, gubi na draži. Kao što je uostalom slučaj i s idealnom NCAA komparacijom, Youngom.

Nemanja Dangubić - Jon Diebler

Legenda Ohio Statea nije bio NBA prospekt, to po svemu sudeći nije ni Dangubić, ali, ako je Diebler pokazatelj, čeka ga solidna karijera (nakon godine u Grčkoj, Jon je zadnje dvije proveo u Turskoj).

Ioannis Papapetrou - Linas Kleiza

Još jedan mladi i svestrani grčki talent koji ima NBA potencijal, usporedbe s Kleizom su itekako pohvalne, a uz Inglesa i Jokića imao je najzvučnije ime na popisu, naime pojavila se u jednom trenutku i usporedba s Kawhiem Leonardom i njegovim nastupima za San Diego State.

Alessandro Gentile - David Lighty

Još jedna šuterska legenda s Ohio State, još jedan nedovoljno dobar NBA prospekt, ali čovjek koji solidno igra po Italiji i Francuskoj. Po ovome ispada da je Gentile već ostvario svoj vrh obzirom da je već dogurao do talijanske lige.

Filed under: bball 12 Comments
20Jun/1426

FREE AGENTS – CLASS OF 2014.

Posted by Gee_Spot

Dojmovi netom završene sezone još se nisu slegli, a draft i tržnica su već pred nama (ako ste totalni manijak poput mene možete dodati i ljetnu ligu na popis). Za par dana bavimo se draft klasom, a današnja tema su slobodni igrači.

I to samo ovi stvarno slobodni – ne uzimam u obzir ove poput Jamesa ili Mela koji imaju opcije s trenutnim klubovima, iako ih ne mogu potpuno ni zanemariti u kontekstu u kojem baš i nema neke ponude ako njih maknemo iz slike. Naravno da James i Melo zaslužuju max i svaka momčad koja im ga može pružiti treba na tome bazirati svoju strategiju, a nije da ih nema – uz Dallas i Sixerse koji predvode lov s čak 30-ak milja prostora na capu, što stvarnih što potencijalnih (prostor Mavsa je vezan uz uvjet da Dirkov popust bude izdašan), tu su još Cavsi, Hornetsi, Lakersi, Magic i Jazz kao momčadi koje bez problema mogu ponuditi max ugovor, plus Pistonsi, Bucksi, Bullsi i Hawksi koji se mogu pridodati akciji uz malo truda i čišćenja svlačionice.

Dodaj još da i Toronto i Washington mogu stvoriti prostor ako ne zadrže igrače, odnosno da i Miami, Memphis, New York i Sacramento mogu završiti s potrebnim prostorom ako svih njihovi igrači iskoriste opcije ranijeg prekida, i ispada kako više od pola lige ima dovoljno fleksibilnosti da sudjeluju u tržnici koja može u trenu od nikakve postati vrhunskom.

Naravno, ovakva fleksibilnost, osim što naglašava sve pametnije upravljanje franšizama (Teksas, hvala ti na tome) i sve veću izjednačenost barem u uredima, povećava i mogućnost da gledamo gomilu tradeova – imena nema dovoljno da popune ovoliko potreba, tako da nije isključeno kako ćemo gledati igrače poput Lovea ili Horforda kako mijenjaju klub i općenito zamjene od kojih će nas boliti glava, možda već za vrijeme drafta.

Realno, čak i u ovakvom bogatstvu opcija situacija u kojoj se našao Heat definitivno je najfascinantnija, nakon što su prije 4 godine imali potpuno slobodan cap sada su se našli u sličnoj situaciji, iako puno težoj za manevriranje obzirom na moć koju su dali igračima (prije četiri godine svi su dolazili u čistu situaciju, sada je ona ipak puno kompleksnija zbog kombinacije mogućnosti i promijenjenog konteksta, konkretno starosti i pada produktivnosti pojedinaca).

Ovo ćemo stoga pratiti u real-timeu i komentirati jer jednostavno nema te vizije koja može obuhvatiti sve moguće scenarije u jednom tekstu, a zato ću se i baviti samo onim trenutno opipljivim. A to su igrači koji su trenutno potpuno slobodni i kojima po ovome što trenutno znamo bilo tko može ponuditi ugovor 1.7. (jasno, oni koji se nalaze u RFA situaciji čak i nakon takvog čina mogu biti spriječeni u napuštanju kluba). Lista je posložena po IOR učinku u upravo završenoj sezoni, učinku koji igrače svrstava u određene skupine kvalitete pripadnost kojima daje određenu vrijednost njihovom budućem ugovoru.

Odmah je jasno da, ne prepuste li se James i Melo tržnici, nemamo na raspolaganju nikoga vrijednog max ugovora, samo par igrača koji vrijede od 10 do 12 milja po sezoni (a i oni donose određene upitnike, iako ne poput Wadea koji također ima opciju zaraditi 20 milja iako mu realno pripada ugovor do 12 milja) i gomilu imena vrijednih između midlevela i 10 milja koji će, upravo zbog gomile resursa koje treba negdje raspodijeliti, završiti s većim ciframa.

Danas sam tako odlučio spomenuti sva slobodna imena (UFA ili RFA) na tržištu pod uvjetom da su imali ugovor tijekom prošle sezone, dakle njih 111 ukupno (četvrtina radne snage u ligi), a da sam uključio još sve igrače koji imaju razne opcije i negarantirane ugovore aktivacijom ili odbijanjem kojih se mogu pridružiti tržnici, samo po pitanju startne vrijednosti dodao bi još 24 imena na popis, 40-ak kad bih gledao i one ispod 40 IOR bodova). Uglavnom, ovih dana će velika većina njih odlučiti što sa svojim opcijama pa ćemo dobiti jasniju sliku tržnice (na kojoj možda neće biti previše elitnih imena, ali srednje klase je više nego dovoljno da momčad poput Heata bez probema može posložiti novi roster, jasno pod uvjetom da joj ostane nešto prostora nakon što riješi vrh). Neka imena su već odlučila što će dalje, Amare, Joel Anthony i Jason Richardson ekspresno su pokupili svoje opcije da uzmu nezaslužene milje, Dallas je zakapario Crowdera, dok je na drugoj strani jedino McRoberts već odustao od svoje i postao je slobodan igrač, nada se ulovu većem od 3 milje kojega definitivno zaslužuje, 15 za 3 godine realna je cifra obzirom na prikazano u prošloj sezoni.

Najzanimljiviji potez će izvesti Houston ako ne pokupe Parsonsa za minimalac, a kao najlogičniji razlog za ovako nešto nameće se zaštita prava - naime, odbivši pokupiti opciju Rocketsi i dalje mogu matchirati svaku ponudu za Parsonsa (ne dogovore li se oko novog ugovora u idućih 10-ak dana, a vjerojatno neće jer Rocketsima je u interesu da ne zakrče cap kako bi mogli aktivno sudjelovati u tradeovima, možemo očekivati kako će Houston obraniti svaki pokušaj potpisivanja Chandlera koji realno zaslužuje 10 milja po godini, jasno osim u slučaju da netko ponudi max koji bi se u njegovom slučaju trebao kretati oko 14 milja). Ako pak pokupe opciju za dodatnu godinu na minimalcu, po kompliciranim pravilima salary capa Parsons bi iduće ljeto bio slobodan igrač koji bi imao Bird prava s Houstonom, ali Houston ne bi imao nikakve mogućnosti matchirati ponude ostalih franšiza jer za igrače druge runde ne vrijede klasična rookie pravila po kojima nakon četvrte godine imaš pravo na još jednu kvalifikacijsku ponudu i matchiranje eventualnog ugovora ponuđenog od neke druge franšize.

Ali, dosta nagađanja, posla je preko glave, stoga bacimo se odmah na "konkretne" stvari.

KLASA ISPOD MAXA, 10 DO 13 MILJA

1. DIRK NOWITZKI, 96 IOR

Dirk nije više elitni igrač, ali kao strijelac i dalje je na vrhunskoj razini, tipa nekakav ugovor od 24 milje na 2 godine može mu ponuditi svatko bez straha. Problem je samo što on uopće nije zainteresiran za tržnicu, već se angažirao oko dovođenja Mela i ostalih pojačanja u Dallas i ovdje je izvjesno kako će on svoj ugovor imati riješen prije 1.7. i početka tržnice. Pitanje je samo hoće li se raditi o ovoj realnoj cifri ili će dati još dodatan popust Dallasu kako bi što manje smetao na salary capu (možda u zamjenu za treću godinu, naime teško da će dobiti maksimalnih 5 zbog pravila "iznad 36" koje bi mu praktički anuliralo svu zaradu nakon treće godine i sve svelo na sljedeće - ako želi još igrati nakon tri godine, Dirk će morati potpisati novi ugovor, što je još jedna ludost novog kolektivnog).

2. KYLE LOWRY, 86 IOR

3-4 godine po 10 milja? Apsolutno realno obzirom na sve što smo vidjeli od Lowrya koji je konačno odigrao sezonu u kojoj se nametnuo kao top 10 playmaker u ligi potvrdivši tako neosporni talent. Raptorsi mogu dati godinu viška, ali obzirom da je Lowry na vrhuncu nakon kojega slijedi lagani pad iduće dvije sezone, a nakon toga vjerojatno popriličan, rizik je to koji ne moraju preuzeti osim ako Lowry ne bi spustio cijenu i pristao na jedan od onih padajućih ugovora (5 godina, 50 milja, s tim da u petoj rata iznosi oko 8, po mogućnosti uz opciju Toronta za prekidom). Obzirom na manjak ponude, netko s gomilom prostora na capu bi se mogao zaletiti i dati više (Lakersi, 4x12), ali svima mora biti jasno da je Lowry, svom talentu usprkos, igrač sklon propustiti 20% posto utakmica u sezoni (prosjek u karijeri) što baca sumnju na mogući povrat ulaganja. Specifična građa koja ne odiše atleticizmom nije jedini problem, tu je i sklonost vlastitom viđenju igre i sve veća ovisnost o trici koji daju naznake da starenje neće biti idealno.

KLASA IZNAD MIDLEVELA, 6 DO 10 MILJA

3. ISAIAH THOMAS, 76 IOR

Ako ste već spremni masnu platiti nekoga da nabija brojke na poziciji koju je najlakše zakrpati u ligi (ha, recite to Miamiu), onda se play Kingsa čini kao puno bolji izbor. Dok Kingsi ni sami ne znaju u kojem bi smjeru krenuli očajnički pokušavajući stvoriti kulturu pobjeđivanja i rasnu momčad preko noći, postoji šansa da ostanu bez svog drugog najboljeg igrača i uopće najkonstantnijeg igrača u zadnje tri godine. Thomas je praktički isti igrač kakav je Lowry bio u ovim godinama, samo manje sklon ekscesu i ozljedama. Istina, manje je sklon i igri u obrani, ali napadački može odraditi sve što se traži od njega. Dakle, ako ste momčad poput Lakersa koja ima masu love i treba playa, zašto bi dali veći ugovor tri godine starijem igraču za gotovo istu produkciju, pogotovo ako postoje velike šanse da se tijekom trajanja tog ugovora njihovi učinci potpuno izjednače? Ne znam, možda nema tog alata koji može razlučiti koliko je Thomas tek nabijao brojke u lošoj momčadi, ali činjenica je kako zna igrati košarku i kako je prekvalificiran za rolu back-up playa. 32 milje za 4 godine zvuče potpuno realno, uostalom slične ugovore su dobili i Ellis i Jennings i Teague, neki su ih opravdali, neki ne, ali to je očito cifra za beka koji igra samo u jednom smjeru i temelj na kojem će Thomasov agent bazirati svoje zahtjeve. S druge strane, pokaže li se nedostatak pedigrea prevelikim teretom (zadnji pick druge runde, igrao samo u lošim Kingsima), netko bi za midlevel mogao dobiti odličnog strijelca iako je to vjerojatno cifra koju će Kingsi matchirati bez problema (jasno, pod uvjetom da uopće imaju pravo na to - obzirom da je izabran u drugoj rundi, Thomas je trebao dobiti ponudu za četvrtu godinu kako bi postao RFA, a kako stvari stoje to se još nije dogodilo, što ne znači da neće u idućih desetak dana iako je s Kingsima sve moguće).

4. MARCIN GORTAT, 75 IOR

Gortat pak može tražiti više, korisni visoki igrači su uvijek roba koje nedostaje i dok Thomas teško može dobiti više od 8, Gortat ne bi smio izaći iz ovog plesa dolara s manje od 30 garantiranih milja na tri sezone. Godine su stigle kada je jasno što on donosi momčadi, solidnog startera čija najveća vrlina je konstanta u skoku i pouzdanost kao sporedne opcije u napadu. Washington bi ga definitivno trebao zadržati, posebice obzirom na Neneovu sklonost ozljedama (možda Marcin ponudi popust ako se počnu spominjati ugovori dugi 5 godina iako je sve više od tri rizik obzirom na to da je iza njega vrhunac karijere). Nije ni Gortat oličenje iron mana, ali barem nema kronične probleme s koljenima i leđima.

5. LANCE STEPHENSON, 74 IOR

Za očekivati je da Pacersi učine sve što je u njihovoj moći kako bi zadržali svog all-round haklera, a to sve je, obzirom na prostor koji imaju na capu, ponuda od nekih 8 milja puta 5 godina. Morat će riskirati s max duljinom ugovora jer Stephensonov tabor je itekako svjestan da na tržnici može dobiti više ili barem 40 za 4. Dakle, ako na stolu budu imali 40 za 5, e onda se već može razgovorati, sve manje od toga je rizično i stavlja Pacerse u situaciju da ostanu bez svog dugoročno gledano drugog najvažnijeg igrača.

6. GORDON HAYWARD, 72 IOR

Prvi čin ove drame smo već gledali, Jazz je početkom sezone već nudio produženje za nekih 40-ak milja, dok je Haywardov agent racionalno ciljao na više svjestan da će tržište biti puno opcija. Problem je samo što Jazz ima prava matchirati svaku ponudu i ako se one budu kretale u nekim realnim razmjerima, oko 10-12 milja po godini, to će i napraviti (a to su realne cifre obzirom na ugovore koje su dobili slični igrači poput Batuma ili Galinaria). Dakle, ponudi li netko 40-48 milja za 4 godine, Hayward će ostati u zemlji Mormona, maši li se netko za maksimalnih 58 milja, e tu bi stvari već postale komplicirane. Koliko god je ova sezona bila teška i taksativna po učinak zbog lošeg konteksta, Hayward sigurno nije vrijedan tolike pare. Opet, obzirom da se salary cap pumpa za 5 milja i da bi dogodine mogao doživjeti sličan skok, ta mala inflacija od par milja vrlo lako bi se mogla sakriti pod tepih.

7. TREVOR ARIZA, 70 IOR

Ultimativni plaćenik i ultimativni 3&D igrač može računati na ponude od 10-ak milja, iako bi obzirom na staž i rolu u momčadi 4x8 bilo idealno rješenje. Momčadi poput Hornetsa ili Pistonsa ili Cavsa koje si to mogu priuštiti i kojima treba dodatni impuls na boku kako bi napravile korak naprijed definitivno bi trebale baciti pogled u njegovom smjeru, upravo je Ariza igrač koji im može dati onu stabilnost potrebnu za loviti (ili u slučaju Hornetsa zadržati) playoff poziciju.

8. ERIC BLEDSOE, 69 IOR

Dobar je ovo učinak obzirom da je Bledsoe propustio pola sezone, jasno ukazuje da se radi o modernom combo-beku koji zaslužuje startne minute. Bledsoe nije all-star klasa, za to ipak nije dovoljno učinkovit ni u jednoj ulozi, ali kao treća opcija u napadu i solidan all-round igrač definitivno zaslužuje 8 do 10 milja po godini. Sad, tu se javlja jedan problem, postoji percepcija njega kao budućeg superstara što je stvarno teško održiva vizija obzirom na sklonost ozljedama (njegov obrambeni učinak u većoj roli nije više toliko blistav, posebice s klimavim koljenima zbog kojih je propustio već gomilu utakmica u mladoj karijeri), prije je u pitanju igrač slabijeg plafona od jednog Lowrya. Što je još uvijek dobro, ali, Sunsi se itekako trebaju zamisliti oko toga hoće li matchirati eventualne ponude od 12 ili više milja po godini za jednog combo beka što je previše iz već toliko puta navedenih razloga - jednostavno ih je toliko na tržištu da je prelako naći 80% produkcije za 80% manje novca.

9. GREG MONROE, 67 IOR

Monroe je u sličnoj situaciji kao Bledsoe, solidan igrač više srednje klase koji nema ono nešto za izrasti u all-star klasu (u njegovom slučaju prepreka je atleticizam), ali koji je itekako pouzdan i donosi gomilu kvalitetnih opcija u napadu koje bi dodatkom šuta iz vana mogle postati vrhunske. Pistonsima svakako vrijedi 10-ak milja po godini, ali, ako netko zaigra na kartu max ponude nadajući se napretku (koji je itekako realan obzirom da ima tek 24 godine), pitanje je mogu li Pistonsi tu naći svoju računicu obzirom da ih u budućnosti čeka dati max Drummondu. Opet, što dobivaju dopuste li Monroeu da odšeta? Tako da u njegovom slučaju definitivno igraju ili sign & trade ili ostanak, nema šanse da ga netko samo tako ukrade kroz tržnicu, što je uostalom i poanta te famozne kvalifikacijske pete godine rookie ugovora.

10. PAUL PIERCE, 65 IOR

Dobri stari Pierce je očito još uvijek vrijedan više od midlevela, ali, obzirom da je u godinama kada su milijuni odavno zarađeni, praktički može birati kojem će se izazivaču pridodati za manji iznos do 8 ili 10 milja - čak ako mu netko poput Cavsa ponudi tipa 24 milje za 3 godine, sumnjam da će to biti iole atraktivno poput mogućnosti da bira između Thundera, Clippersa, Bullsa ili Spursa za midlevel.

11. LUOL DENG, 63 IOR

Evo nam i prvog većeg šoka. IOR očito nije blag prema Dengu, svrstava ga praktički u rizičnu kategoriju što je obzirom na ozljede i godine donekle i opravdano. Posebice obzirom da se Luol spominje u kombinacijama ugovora kakvi čekaju Parsonsa i Haywarda - tri godine za 10 milja donose podnošljiv rizik, ali tipa 4 sezone za 50 već su u granicama ludila, ako je vjerovati naprednoj statistici.

MIDLEVEL KLASA, 5 DO 6 MILJA

12. PAU GASOL, 56 IOR

Sa svoje 34 godine i zadnje tri sezone obilježene ozljedama Gasol teško može složiti priču po kojoj vrijedi više od midlevela. Jasno, neka dovoljno očajna (i glupa) franšiza možda se odluči platiti ime s 2x10 ugovorom, ali, realno i idealno bi bilo vidjeti ga kao trećeg visokog na rosteru nekog izazivača.

13. RAY ALLEN, 51 IOR

Ray navodno razmišlja o mirovini, što bi bila šteta obzirom na to kako je odradio ovu sezonu. Pad je primjetan, ali u granicama razuma obzirom na godine. Novi regres teško da može jednu godinu za 4-5 milja učiniti katastrofom, posebice ako pristane odigrati i za ovaj manji iznos do 3 milje koliko je imao u Heatu, što je praktički minimalac za veterana s ovakvim stažom.

14. VINCE CARTER, 50 IOR

Za njega vrijedi slično kao i za Raya, Vince je još godinu i pol mlađi i dokazano još uvijek može šutirati dovoljno dobro da pomogne pravom izazivaču.

15. PATTY MILLS, 49 IOR

Učinak ove godine je bio na razini NBA startera, za što je dobrim dijelom zaslužna i rotacija Spursa u kojoj je imao idealnu rolu, 19 minuta po utakmici u ulozi combo-beka. Kao starter zadužen za distribuciju Mills teško može nadmašiti ovakav učinak, ali završi li u momčadi koja je svjesna da za 20 milja na 4 godine dobiva strijelca s klupe, ne bi trebalo biti nikakvih problema.

16. BORIS DIAW, 48 IOR

Diaw izvan konteksta Spursa definitivno nema ni ovu vrijednost graničnog startera i zato će biti zanimljivo vidjeti hoće li netko preplatiti 32 godine startu četvorku koja ne skače, nije ozbiljna opcija kao strijelac i ne može igrati obranu bez pomoći sistema. Šokiralo bi me ako ne produži sa Spursima za sličan ugovor kao i do sada, dakle za nekih 4-5 milja na dvije godine.

17. MARIO CHALMERS, 47 IOR

Chalmers se oprostio od midlevela nakon što je u playoffu odigrao kao igrač koji ne može napraviti nikakvu razliku. Da li je u pitanju ozljeda ili je manjak talenta došao na naplatu kako se bliži 30-a, to je teško reći, ali definitivno se iz ovog kuta čini previše dati više od 3 milje na godinu dana za 3&D opciju koja si teškom mukom nalazi prostora za realizaciju i nije u stanju odigrati stabilnu obranu na poziciji. Netko možda u njemu vidi solidnu veteransku back-up opciju, ali takvi se mogu naći i za manje u odnosu na ono što će Chalmers tražiti na osnovu ranije razine igre koju će teško više moći ponoviti.

18. JAMES JOHNSON, 45 IOR

Johnson je izgledao kao izgledni kandidat ako ne za puni midlevel, onda barem za višegodišnji ugovor na 3-4 milje, ali si je definitivno izbio dobar dio opcija iz ruku nakon što je nedavno uhapšen zbog udaranja supruge. Njegova energija, koja mu je apsolutno najveća vrlina, očito se ne može držati pod kontrolom, tako da će teško itko riskirati zbog igrača s klupe koji je izgleda s razlogom promijenio 4 kluba u 5 sezona usprkos nedvojbenom talentu.

19. PJ TUCKER, 44 IOR

Čovjek kojega su pronašli na Euro otpadu nametnuo se kao pouzdana 3&D opcija koja će ovo ljeto tražiti prvi pošteni ugovor u životu (zadnje dvije godine igrao za minimum). 8 milja za dvije godine su možda previše, ali nisu nerealni, posebice jer Sunsima njegova skakačka i obrambena energija dobro dođu za maskirati rupe u sredini do kojih dolazi kada igraš isključivo sa stretch postavama. Kombinacija nagrade za zadnje dvije godine i ugodne simbioze trebala bi značiti da ostaje u Phoenixu, ali Sunsi sigurno neće razbijati banku ako dođe do nekih nerealnih ponuda, posebice jer dugoročno definitivno trebaju puno učinkovitije opcije na boku. A i Tucker nije u cvijetu mladosti, teško da može odigrati bolje od ovoga što je pružao zadnje dvije godine obzirom da je 30-a pred vratima.

20. RAMON SESSIONS, 43 IOR

Jedan od boljih back-up playeva u ligi odmah je oživio napad Bucksa po dolasku iz Charlotte, ali to je otprilike i priča njegovog života - Ramon je odličan u neobaveznim uvjetima i isključivo kao igrač za promjenu ritma. Do sada je igrao za midlevel i statistički je pravdao takav ugovor, ali plaćati back-up playa više od 3 milje po svemu što znamo stvarno nema smisla u današnjoj NBA.

21. CJ MILES, 42 IOR

Cavsi nisu mrdali s mjesta, ali Miles se zato razvio u pristojnog igrača. Od atlete koji živi od tranzicije postao je klasični specijalist za tricu koji dobro dođe na klupi ili u startnoj petorci neke manje ozbiljne momčadi. Pred njim bi trebale biti najbolje 2-3 godine karijere ako izbjegne ozljede, stoga nekih 12 milja za 3 sezone ne zvuče kao najgore što vam se može dogoditi.

21. SPENCER HAWES, 42 IOR

Treba vam back-up centar koji ne igra obranu, ali oko kojega možete složiti dobar dio akcija druge postave? Hawes je vaš čovjek ako imate midlevel na raspolaganju (iako nema sumnje kako će njegov agent pokušati igrati na kartu manjka centarskih opcija i tražiti povećanje s dosadašnjih 7 milja). Tek mu je 26 i postoji šansa da će napraviti i korak naprijed u pravom sistemu (novi i bolji Bonner?).

21. GREIVIS VASQUEZ, 42 IOR

Dokazana klasa u roli back-up playa, s dovoljno combo-kvaliteta da bude sedmi-osmi igrač na rosteru izazivača. 3x3 je ugovor kojim bi ga sigurno pridobili obzirom na dosadašnji minimalni rookie ugovor koji je imao kao 28. pick drafta.

24. DJ AUGUSTIN, 41 IOR

U Bullsima pokazao da je živ, kao i koja mu je prava rola, ona više šutera nego playa s klupe. Instant strijelci imaju vrijednost bez obzira na visinu, ali kod njega treba biti pažljiv obzirom na slabosti u organizaciji igre, ako ga dovodite kao back-up jedinicu bolje vam je da imate druge opcije kroz koje možete vrtiti napad drugih postava (i to po mogućnosti za njega ako želite da opravda ugovor).

24. JODIE MEEKS, 41 IOR

Morao je ove sezone uzeti puno veću odgovornost u kreaciji i dobra je vijest da se pri tome nije raspao, iako i dalje ostaje prije svega šuterski specijalist. Ali, to saznanje da može napasti i s loptom neka lukava momčad mogla bi pretvoriti u bonus i to za poprilično jeftine pare, naravno ako može tolerirati čovjeka manje u obrani.

26. KRIS HUMPHRIES, 40 IOR

U sjeni brutalnog ugovora i katastrofalnog rostera Celticsa, ex-Kardashian pokazao je da i dalje može skakati u napadu, zabijati s poludistance i mlatiti u obrani. Pristojna opcija za četvrtog visokog, možda za promjenu i neke dobre momčadi (jasno, prihvati li sudbinu koja donosi 4 puta manju plaću).

26. ED DAVIS, 40 IOR

Još je dovoljno mlad da naleti na nekoga tko vjeruje kako iz njega može izvući više od skokova i zakucavanja zicera.

KLASA ISPOD MIDLEVELA, 3 DO 4 MILJE

28. JEFF ADRIEN, 39 IOR

Da li je profesionalnim partijama u Bucksima konačno zaslužio prvi pravi garantirani ugovor i to po mogućnosti iznad milje? Iako ovakvih mišićavih tipova s manjkom centimetara i talenta uokolo ima koliko hoćeš, ono što Adriena očito razlikuje od njih je nevjerojatna snaga volje koja se očituje u načinu na koji skuplja skokove i otpatke, ali i načinu na koji je preživio u ligi usprkos svim nedostatcima. Osobno mu ne bi dao više od jedne godine garantirano jer teško ga je zamisliti kao išta više od pomoćne radne snage, a čak i tu mu je upitna rola zbog jednostavno limitiranih fizikalija - ako se pak pokaže sposobnim ponoviti prošlu sezonu, onda treba imati spremnu opciju za još godinu.

28. JORDAN HILL, 39 IOR

Igrač profilom sličan Adrienu i Davisu, s tim da kao lutrijski pick logično posjeduje elitne fizikalije. Sklonost ozljedama je problem, ali pokazao je dovoljan napredak iz sezone u sezonu, posebice po pitanju šuta s poludistance, da definitivno od svih ovih spomenutih imena zaslužuje biti prvi izbor ako vam treba energični visoki na klupi.

28. DEVIN HARRIS, 39 IOR

Solidna sezona u Dallasu usprkos problemima s ozljedama, dokazao još jednom da je pod stare dane postao elitni back-up play ili combo, po potrebi, svejedno.

31. SHAUN LIVINGSTON, 38 IOR

U Netsima dokazao da može ostati zdrav, ali pitanje je koliko drugih momčadi ima potrebe za back-up playom koji ne vrti napade na perimetru već u postu. Nedostatak šuta također otežava prilagodbu svakoj situaciji.

31. ANDREW BYNUM, 38 IOR

Naravno, ovo je čista špekulacija. Ali, sistem ima načina da u njemu pronađe vrijednost kao velikom tijelu koje može uzimati prostor u reketu, jasno pod dva ogromna uvjeta. Prvi je da uopće može stati na noge, a drugi, koji je s vremenom postao još važniji, je da postoji neka franšiza dovoljno luda da se kocka s njim na rosteru nakon svega što su prošli Sixersi, Cavsi i Pacersi (drugim riječima, ako želi opet do posla u ligi, Bynum će se morati dokazivati kroz negarantirane minimalce).

31. PATRICK PATTERSON, 38 IOR

Solidna stretch četvorka, problem što igra samo jednu poziciju, jednu rolu i samo u jednom smjeru, ali kao stretch specijalist definitivno ima vrijednost u današnjoj NBA.

31. EMEKA OKAFOR, 38 IOR

Ako je spreman istrčati na parket, trebao bi moći i u svojoj 32-oj godini pružiti nekome odličnu zaštitu reketa.

35. AVERY BRADLEY, 35 IOR

Celticsi čekaju do zadnjeg trena da mu ponude još jednu simboličnu godinu, Bradley je za sada slobodan igrač bez restrikcija, a moguće je da tako i ostane. Ainge cijeni prostor na capu previše da bi 6 milja potrošio na Bradleya dok čeka da mu netko da ponudu koju će matchirati, dakle očito nije previše zainteresiran za sudbinu često ozljeđenog combo-beka koji ima problema sa šuterskom učinkovitošću i kontrolom lopte. Potencijal za solidnom 3&D opcijom još postoji, ali Bradley je očito tip igrača čije kvalitete puno više do izražaja dolaze na kvalitetnom rosteru nego kod momčadi u rebuildingu.

35. MARVIN WILLIAMS, 35 IOR

U Jazzu je veći dio sezone glumio stretch četvorku (copyright: Ty Corbin) što definitivno nije, ali, oporavi li od ozljeda koje ga prate zadnjih 3-4 godine, može donijeti solidnu količinu trica iz kornera s dvije pozicije.

35. BRANDON RUSH, 35 IOR

Pitanje je kakav će se vratiti nakon teške ozljede koljena, lani je u ono malo minuta za Jazz izgledao kao bivši igrač. Vrati li dio potrebne eksplozivnosti u noge, možda može poslužiti kao tricaš, a možda je vrijeme u NBA nepovratno prošlo.

38. THABO SEFOLOSHA, 34 IOR

Prebacivši 30-u Thabo je izgubio dio atleticizma, ali još uvijek može uštopati dobar dio vanjskih igrača u ligi na 20-ak minuta po večeri. Ako vam treba obrana radi balansa, 3 milje na godinu dana možete i gore potrošiti.

39. CHRIS DOUGLAS-ROBERTS, 33 IOR

CDR se od driblera i zvrka u par godina Europe i NBDL-a razvio u solidnog tricaša koji ima dovoljno dužine i brzine za igrati obranu na boku. Kao takav idealno se uklopio u Bobcatse, ima sigurno još barem dvije ovakve sezone u nogama i nakon godina minimalaca konačno je zaslužio priliku za dobiti pravu lovu.

39. RODNEY STUCKEY, 33 IOR

Teško da ima manje bitnog profila NBA igrača od neučinkovitog combo beka. Stuckey je par godina udaljen od NBA mirovine, ovakvim igračima rok ističe vrlo brzo, a i dalje se ne može osloniti ni na šut ni na odluke koje donosi s loptom (a kako ide stariji i sporiji više ne može ni na liniju). Ima vrijednost samo ako ste momčad u rebuildingu kojoj treba tijela koja mogu trošiti napade.

41. EVAN TURNER, 32 IOR

Još jedan igrač koji bi za koju godinu mogao biti van lige, Turner nema atleticizam da se u NBA nametne kao ozbiljna kreatorska opcija, a u sporednoj roli teško ga je trpiti zbog manjka stretch kvaliteta i obrambene sposobnosti. Kad bi barem riješio jednu od ove dvije stvari, mogao bi biti solidna back-up trojka, ovako ima vrijednost tek kao kreator na rosterima u rebuildingu gdje volumen može maskirati slabu učinkovitost.

42. JERRYD BAYLESS, 31 IOR

Nakon užasnog perioda u Memphisu došao je k sebi u Bostonu, s tim da ni to ne znači puno. Streaky šuter za tri koji tu i tamo može uskočiti kao play, definitivno nije elitni strijelac s klupe što se u jednom trenutku činilo da bi mogao postati.

42. ELTON BRAND, 31 IOR

Nakon što su otpali centri Hawksa pokazalo se da ne može nositi ozbiljniji teret, ali kao četvrti-peti visoki i dalje je u stanju odraditi poštene minute, posebice u čuvanju sredine.

42. SHAWN MARION, 31 IOR

Od njega možete očekivati isto što i od Sefoloshe, 20-ak dobrih minuta u obrani po večeri uz malo bolji učinak za tri i poneku kontru.

42. JORDAN CRAWFORD, 31 IOR

Dobro je počeo sezonu u Bostonu, manje dobro ju je završio u Warriorsima. Solidna combo-opcija ako vam takva treba, ali zbog problematičnog šuta za tri teško mu je projicirati rolu veću od 15-ak minuta.

46. SHELVIN MACK, 30 IOR

Streaky strijelac kao i Bayless i Crawford, ali ako tražite osiguranje na poziciji playa definitivno se nameće kao najbolje rješenje, pokazao je naznake odlične slash & kick igre u Budenholzerovom sistemu (s druge strane, možda bi tako reagirao i Crawford da se itko ikada oko njega potrudio ili da je završio kod takvog trenera).

KLASA ZA MALO VIŠE OD MINIMUMA

47. JORDAN FARMAR, 29 IOR

Solidan back-up play koji ima šut i zna igrati poziciju, ali jednostavno ne može ostati u komadu da to pretoči u poštenu rolu u ligi.

48. AL-FAROUQ AMINU, 27 IOR

Pelicansima nije palo na pamet dati mu ponudu, čovjek je slobodan kao ptica i ako nekome treba dominantan skakač na poziciji trojke i solidan atleta koji ne može pogoditi šut da mu život ovisi o tome, na pravom je mjestu.

48. JORDAN HAMILTON, 27 IOR

Hamilton si i dalje lakoćom kreira i uzima šuteve, ali teško da je za jednog rasnog bočnog atletu odlika što igra kao combo-bek. Još je mlad i ima strašan potencijal, uspije li netko uskladiti um i tijelo i dovesti ga u formu (a to neće biti lako) može za male pare na roster dodati solidnog strijelca s ako ništa drugo odličnim potencijalom za tricaškog specijalca.

48. TREVOR BOOKER, 27 IOR

Solidan skakač i sve bolji šuter s poludistance, Booker razvija talente koji itekako mogu koristiti. Wizardsi se nadaju zadržati ga kao svog trećeg visokog, ali nisu mu dali ponudu za petu godinu jer je ona viša (pick prve runde koji je uz igrao gomilu minuta što mu daje dodatna prava po novom kolektivnom, točnije ponuda mora biti skoro na midlevel razini, od ugovora kojega se nadaju postići s njim kao slobodnim igračem i gdje prva godina teško da bi prelazila 3 milje).

51. MIKE MILLER, 26 IOR

Nije završio s prstenom, ali Miller je odigrao možda najbolju sezonu od zadnje četiri uz duplo više minuta. Dakle, u ovoj staroj kanti još ima vatre koja može opravdati malo više od veteranskog minimuma.

51. MIKE SCOTT, 26 IOR

U samo dvije sezone Scott je postao majstor pick & pop igre i na putu je da doda opasnu tricu (sjetimo se samo playoff nastupa protiv Pacersa) tako da nema šanse da ga Hawksi ne pretvore u RFA i matchiraju eventualne ponude, pogotovo zato što će ih to koštati samo 1 milju. Nema fizikalije za rolu ozbiljne četvorke i malo previše se pretvorio u jednodimenzionalnog šutera (tipa, ima usage rate druge ili treće opcije, dakle u pitanju je prava crna rupa), ali još se da raditi na tome.

53. DEJUAN BLAIR, 25 IOR

Koljena i dalje izdržavaju, a on i dalje donosi žilavost u skok i solidnu realizaciju oko obruča kao pouzdani smetlar.

54. KIRK HINRICH, 23 IOR

Odavno nije mogao pravdati minute koje je dobivao u Bullsima, ali, možda još uvijek može pomoći u manjoj roli koja neće toliko opteretiti ozljedama izmučeno tijelo.

55. KENYON MARTIN, 22 IOR

Zglobovi i koljena brzo su mu uništili sezonu, a za ostalo se pobrinuo tradicionalno dug jezik. Ako ste voljni trpiti sve ovo, u njemu i dalje možete pronaći žilavog čuvara reketa, makar na pola sezone.

55. DREW GOODEN, 22 IOR

Solidan povratak iz mrtvih, pokazao da još uvijek može skočiti i zabiti šut s poludistance (čak i tricu po novome). Čim je za minimum umjesto za onih 6-7 milja kao do sada, odmah izgleda bolje.

57. ANTHONY TOLLIVER, 21 IOR

Uvijek je bio tricaški specijalist, ali prošle sezone odveo je to na vrhunsku razinu, stvarno dobra opcija za imati na klupi.

58. CARON BUTLER, 20 IOR

Na zadnjim parama, vrijednost ima isključivo kao šuter iz kuta.

58. DANTE CUNNINGHAM, 20 IOR

Solidan atleta i podnošljiv šuter s poludistance, ali preslab i skakački nemoćan igrati poziciju četvorke duže vremena, što je bio slučaj u Wolvesima. U principu, ima probleme kao i svi twenneri, nije dovoljno dobar da se nametne u nijednoj roli kao dugoročno rješenje, a uz sve to ima i problema sa zakonom zbog nasilja nad ženom što mu dodatno zatvara opcije.

MINIMUM KLASA

60. XAVIER HENRY, 19 IOR

Pristojna sezona u kojoj se potvrdio kao NBA igrač prekinuta je ozljedom. Ipak, veliki upitnik nad njegovom karijerom i dalje stoji zbog ne baš sjajnog šuta, kao i činjenice da je dobro izgledao u slash & kick sistemu Mikea D'Antonia u kojem svi dobro izgledaju.

60. LEANDRO BARBOSA, 19 IOR

Ozljeda Bledosea vratila ga je u Phoenix gdje je sasvim solidno odigrao dok se opet nije i sam polomio. Očito je da može pomoći kao četvrti ili peti bek, ali isto tako i da ne može biti ništa više od osigurača.

62. JAMES JONES, 18 IOR

Uživao je u Jamesovim povratnim loptama kao malo kada, otvorio mu se prostor odlaskom Millera i iskoristio ga je za odraditi posao koliko je to realno bilo moguće obzirom na sve druge rupe u njegovoj igri.

62. RYAN KELLY, 18 IOR

Lakersi još nisu produžili sa svojim pickom druge runde koji je u D'Antonievom tricaškom sistemu sasvim pristojno funkcionirao kao šuter. Definitivno ima mjesta za njega obzirom na smjer u kojem liga ide tako da treba očekivati ostanak u Los Angelesu.

64. RICHARD JEFFERSON, 17 IOR

Jefferson bi odigrao sasvim pristojno za svoje godine da je tipa igrao još 15-ak minuta manje u prosjeku. Dodao je elitnu tricu iz kornera pod stare dane i ako se ne raspadne može odraditi još sezonu-dvije kao slabija verzija Carona Butlera.

64. JASON SMITH, 17 IOR

Dobar pick & pop igrač koji može poslužiti u sredini obrane, ali problemi s ozljedama čine oslanjanje na njega kao treću ili četvrtu opciju u rotaciji visokih popriličnim rizikom, ima tek 28, ali koljena mu imaju 55.

66. BENO UDRIH, 16 IOR

Pristojna rola kada je dobio priliku u Memphisu, solidan i lani u Orlandu. Sve bolji kao play pod stare dane, solidan osigurač.

66. BRIAN ROBERTS, 16 IOR

Slično Udrihu, solidan osigurač koji može paziti na loptu i šutirati ako su sve druge opcije oduzete.

66. MATT BONNER, 16 IOR

Jedna od legendi i pionir role stretch četvorke sve teže prati NBA ritam, ali za minimum ga se itekako isplati imati na rosteru.

69. COLE ALDRICH, 15 IOR

Pokazao znakove života kada je sezone Knicksa otišla kvragu, skače i baca se po reketu koliko se takav balvan može bacati. Ako ništa drugo, zaslužuje minimalac zbog pulsa.

69. JERMAINE O'NEAL, 15 IOR

Definitivno mu ne treba bacati loptu u post, ali ako vam treba netko za 7-8 minuta u sredini, O'Neal još uvijek može odraditi posao.

71. MARSHON BROOKS, 14 IOR

Njegove haklerske 1 na 5 kvalitete nisu mogle doći do izražaja u sezoni u kojoj je promijenio tri dresa, nađe li se netko voljan dati mu šansu možda uspije popraviti taj vanjski šut bez kojega jednostavno ne može opravdati minute.

72. MICHAEL BEASLEY, 13 IOR

Čak ni u Heatu se nije uspio transformirati u održivi oblik života, umjesto da prigrli šuterski potencijal i stavi sve karte na njega, i dalje je prije svega crna rupa koja uništava svako kretanje lopte.

72. JAN VESELY, 13 IOR

Tu i tamo je ove sezone pokazao da može skakati i trčati, sada bi iz toga trebalo razviti nekakvu energetsku rolu i po mogućnosti ostati u komadu.

72. AARON BROOKS, 13 IOR

Ako vam treba treći play, ovo je vaš čovjek (jedini problem - želi minute startera).

72. NANDO DE COLO, 13 IOR

Nadam se da će put Europe, njegove all-round kvalitete tu puno više dolaze do izražaja, šteta je da tako solidan košarkaš u najboljim godinama sjedi na klupi bez mogućnosti za značajniji iskorak.

76. GUSTAVO AYON, 11 IOR

Ozljede su ga uništile u naponu snage, ali još uvijek ima dovoljno all-round kvaliteta da opravda minimalac.

76. ETWAUN MOORE, 11 IOR

Nebitan igrač koji je zadnjih par godina u Orlandu služio kao zakrpa, očito uzoriti profesionalac kada mu svo ovo vrijeme čuvaju mjesto na rosteru.

76. LAVOY ALLEN, 11 IOR

Solidan peti visoki, inteligentan igrač koji će se zbog all-round osjećaja za igru sigurno zadržati u ligi kao koristan trening igrač.

79. JIMMER FREDETTE, 10 IOR

Tko je još dovoljno naivan da vjeruje da iz njega može izvući išta više od igrača za garbage time?

79. CARTIER MARTIN, 10 IOR

Solidan šuter za tri i koristan sistemski obrambeni igrač, Martin uvijek ima mjesto na NBA rosteru kao peti ili šesti bek.

79. WES JOHNSON, 10 IOR

Pokazao znakove života kao stretch četvorka u D'Antonievom radikalnom sistemu, ali to nije nešto održivo u stvarnom svijetu. Uglavnom, i dalje je to isti stari Wes, s tim da ako zanemarimo o kakvom se promašaju radi, definitivno može opravdati mjesto na rosteru sposobnošću da odradi mnogobrojne poslove (ni jednoga iznad prosjeka).

79. CHRIS KAMAN, 10 IOR

Lakersi su u nekim trenutcima igrali isključivo na njega, dakle i dalje može zabiti iz posta i skočiti, ali, igrati akcije za ispodprosječno učinkovitog centra kako bi mu dali smisao više stvarno nema smisla, pogotovo jer nije u stanju ostati na parketu makar pola sezone.

83. STEVE BLAKE, 9 IOR

Blakeova žilavost i upornost imponiraju, ali već godinama učinak ne prati stav.

83. ROBBIE HUMMEL, 9 IOR

Nema pravu poziciju, a ni tricu nije gađao na razini potrebnoj da opravda išta više od zadnjeg mjesta na rosteru, ali ima taj plus što se solidnim pokazao u ulozi lažne četvorke, dakle može pokriti višak minuta na dvije pozicije.

83. RASHARD LEWIS, 9 IOR

Kralj lažnih četvorki odigrao je itekako bitno rolu protiv Pacersa, ali to više govori o slabostima Heata nego njegovim kvalitetama. Ipak, dokazavši da je veteran koji može uskočiti u vatru zaslužio je još jednu šansu.

86. NAZR MOHAMMED, 3 IOR

Peti visoki koji zna svoju rolu i još uvijek ne toliko mumificiran da je donekle odradi.

86. RASUAL BUTLER, 3 IOR

Za čovjeka kojega su izvukli iz naftalina, odradio pristojan posao za Indianu pogađajući trice. I to je manje-više to.

86. KEVIN SERAPHIN, 3 IOR

Osim velikog tijela kojega može parkirati u reket Seraphin, sada je to očito, nema što za ponuditi. Nema visinu i atleticizam za biti ozbiljnija obrambena opcija ili barem dobar skakač, a njegovi pokušaji u postu teško da bi prošli i na obližnjem haklu.

89. HEDO TURKOGLU, 2 IOR

Pokuša li odraditi još sezonu u ligi, Hedo se može provući kao stretch četvorka.

89. AL HARRINGTON, 2 IOR

Za njega vrijedi isto što i za Hedu, ako ne razvlače obrane, nemaju nikakvog smisla u ligi pod stare dane.

91. HILTON ARMSTRONG, O IOR

Čvrsti faulovi i guranje u sredini uz solidan skok.

RADIJE IZBJEGAVATI (IGRAČI S NEGATIVNIM IOR-OM)

- DJ WHITE (pick & pop igrač koji ne može skakati i trčati na NBA razini)

- EKPE UDOH (ozljede su mu ukrale pokretljivost, bez toga nema nikakve vrijednosti jer je u napadu nula, ali definitivno igrač kojem se isplati dati minimalac zbog nekadašnjih obrambenih potencijala)

- DARIUS MILLER (minimum atleticizma za bočnog igrača, ujedno i preslab šuter)

- JANNERO PARGO (njegovo je vrijeme prošlo, pogotovo jer ovakvi bekovi doslovno rastu na granama uokolo)

- CHARLIE VILLANUEVA (ozljede i rijetko viđeni oblik kurcobolje od potencijalno opasne stretch četvorke napravili su veterana koji bi mogao u mirovinu prije 30-e, ali s 50 milja zarade na kontu)

- GARRETT TEMPLE (solidan presing igrač na obje bekovske pozicije, ujedno možda i najmanje talentirani bek koji je ikada igrao u NBA, made in Indonesia verzija DeShawna Stevensona)

- RYAN HOLLINS (koliko će još sezona morati dokazivati da ne može igrati peticu na ovoj razini)

- TONEY DOUGLAS (ozljede su započele, a nedostatak talenta i pozicije završio jednu karijeru prije nego je i počela)

- LUKE RIDNOUR (kada ovako ostarite povratka nema, bit će interesantno vidjeti hoće li netko potpisati ime iako puno veću produkciju može naći bez problema)

- CHRIS SINGLETON (pokušali su Wizardsi od njega napraviti stopera na perimetru, zatim šljakera pod košem, ali ne ide, manjak talenta je prevelik)

- KENT BAZEMORE (nije dovoljno dobar dribler da igra jedinicu, nije dovoljno dobar šuter da igra dvojku, a obrambeni učinak to teško može maskirati)

- AARON GRAY (ponekad je dovoljno biti najveće drvo u drvoredu)

- DAMION JAMES (ima prsten kao petnaesti član Spursa, ali nema igru za NBA)

- TOURE MURRY (swingman bez NBA atleticizma u kojem su Knicksi pokušali pronaći novog Shumperta gurajući ga na playa)

- JARED CUNNINGHAM (u teoriji je trebao biti dobar combo-bek, u praksi se pokazao jednostavno nedovoljno dobrim)

- ARON BAYNES (totalno drvo koje nekim čudom zakuca dovoljno zicera da izgleda kao koristan igrač, takva je moć Spursa)

- GREG ODEN (nažalost, ništa od povratka, Oden se jednostavno ne može pomaknuti, ali treba mu dati još jednu šansu kad je već voljan raditi i sjediti na klupi)

- BERNARD JAMES (nakon solidne rookie sezone kao da je izgubio korak, sporiji i manje skočan tako da je možda u pitanju i neka ozljeda, potencijalno koristan treći centar ako se vrati na razinu rookie sezone)

- EARL WATSON (nadajmo se da mu konačno netko dati posao pomoćnog trenera tako da može prestati glumiti da je sposoban odraditi iti minutu na parketu)

- JASON COLLINS (uvjerljivo najgori igrač koji je lani istrčao na parkete, ali zato rekorder po omjeru prodanih dresova i kvalitetnih sekundi koji je proveo u igri)

Filed under: bball 26 Comments
18Jun/1410

SUMMERCAST – POST-FINALS DEPRESSION

Posted by Gee_Spot

Kreha i Gee s osvrtom na Finale, budućnost Spursa i Heata te s dozom blebetanja o World Cupu (koji Kreha ne prati) i globalnoj dominaciji NBA lige (za koju Geea boli kikiriki). Kad će taj draft?

Filed under: bball 10 Comments
16Jun/1416

DAY FORTY-FOUR – DEMOLITION TEAM

Posted by Gee_Spot

HEAT @ SPURS

Uz novopronađenu odlučnost (Bosh izjavljuje da sigurno pobjeđuju, LeBron pak da je spreman nositi momčad cijelu večer - hrabri stavovi obzirom na ono što smo gledali u prethodnim utakmicama) koja je odmah vidljiva u energiji koju ulažu u svaki pokret na startu (i nivo koje su uglavnom do sada mogli držati jednu četvrtinu), Heat u eliminacijski susret donosi i nekoliko opipljivih promjena. Startaju s Allenom umjesto Chalmersa kako bi odmah na parketu imali najbolju petorku i praktički loptu u rukama Jamesa cijelo vrijeme. Također, LeBrona pretvaraju u playa i obrambeno, stavljajući ga odmah na Parkera dok Wade preuzima Leonarda, a Allen ide na Greena (Chalmers taj matchup nije mogao držati fizički, a bit će zanimljivo vidjeti kako će Ray reagirati kasnije protiv Manua koji je puno opasniji i manje predvidljiv u kretanju s i bez lopte).

Uz to, obrambenu transformaciju odvode još jedan korak dalje, ostaju pri 1 na 1 zaduženjima, ali, daju još više prostora igračima San Antonia na perimetru kako bi blokirali ulaze i usporili slash & kick poteze, na pick igri radije ostaju ispod bloka dok visoki uopće ne izlaze na udvajanje i uz sve to još češće preuzimaju, čak i na strani bez lopte. Dakle, radije brane zonu nego direktno igrača i u nekim trenutcima čak stoje u 2-3 rasporedu što je valjda prvi put ove sezone i uopće u zadnje 4 godine da Heat možemo vidjeti u ovakvom izdanju, a to nešto govori o razini na kojoj je njihova obrana.

Spursi su vidno zbunjeni ovakvim potezima, u 7 minuta imaju samo jedan ubačaj iz igre i dozvoljavaju Heatu da gradi već ozbiljnu prednost (22-6 u jednom trenutku), a onda stiže spas u vidu Ginobilia koji sa 6 poena za redom konačno pokazuje zube. Kreću izmjene, obrambena agresivnost Heata kopni, a Spursi su ovdje već skužili da će morati početi šutirati otvorene trice koje im protivnik ostavlja kako bi izvukli obranu i otvorili prostor u sredini. Nakon ubačaja Leonarda i Millsa razlika je samo 7 poena na kraju četvrtine što je, obzirom na spomenuti učinak obrane Heata i sjajno Jamesovo realizatorsko otvaranje (već ima 17 poena na kontu), vrhunski rezultat.

Utakmica se potpuno lomi sredinom druge - Heat održava ovu razliku do trenutka kada Spoelstra na parket šalje Haslema, koji po običaju djeluje poput kuge na napad Miamia, a ovaj put i na obranu. Naime, Pop je jedva dočekao ovakvog igrača na parketu protiv kojega može slati Duncana u post, par minuta nakon i nekoliko Timmyevih post-up akcija kasnije Spursi su u egalu, a ubrzo i u prednosti. Heat totalno gubi ritam kao i svaki put kada je LVP vidio zraka ove sezone (u playoffu je to naraslo do perverznih razmjera, tako da me fascinira nedostatak kritike na račun Haslema od strane medija - nevjerojatno je da netko može imati toliko negativan utjecaj na momčad koja igra u Finalu i biti dio rotacije), Leonard tricom iz tranzicije diže dvoranu na noge (poprilično bahat potez za jednog sramežljivog momka, to sve govori o njegovom trenutnom samopouzdanju koje je prelomilo seriju), Ginobili opet slaže nekoliko vrhunskih individualnih poteza (večerašnjom prezentacijom iskupljuje se za slabija izdanja u Miamiu) i San Antonio ima prvu prednost na utakmici (ključne riječi - serija 14-0, drže Heat bez koša 7 minuta).

Na startu treće Pop ima na parketu Manua kako bi izbjegao eventualno upadanje u novu rupu, ali Miami je izgleda odigrao onu svoju jednu vrhunsku obrambenu četvrtinu koju ima na raspolaganju po utakmici. Pokušava Spoelstra unijeti energiju u defenzivu također s jednom promjenom na početku četvrtine, Andersenom umjesto Lewisa, ali potez je ovo koji više šteti nego koristi - Birdman nije toliko dobar obrambeno, posebice u čuvanju Duncana 1 na 1, da nadoknadi manjak širine u napadu koji se osjeća bez Lewisa u petorci. Pop može samo zahvaliti treneru Heata na ovim potezima (s tim da korištenje Haslema u bilo kakvom obliku natjecateljske košarke ostaje nenadmašno) koji mu olakšavaju posao, njegova momčad sada već podsjeća na onu dominantnu verziju iz prethodne dvije utakmice od kada su skužili kakvu obranu i kakav napad igrati protiv ovog protivnika.

Spursi ovdje već imaju +14 i Spoelstra nastavlja s nejasnim potezima, umjesto da se okrene stretch postavama kao zamjenu Birdmanu na parket uvodi opet Haslema i Spursi za čas prednost dižu na +21 s tri trice za redom. Utakmica je ovdje rješena, Heat je još jednom pregažen, a to potvrđuje i uvođenje Beasleya (dati njemu, igraču s najnižim košarkaškim IQ-om u ligi, minute u Finalu protiv ovakvog protivnika isto je kao da psu kupite biftek za večeru), što je ujedno i simbolično priznanje poraza - Spoelstra ovdje poručuje da je nemoćan, isto kao i LeBron koji protiv ove obrane posvećene isključivo njemu i bez podrške suigrača jednostavno ne može preuzeti kontrolu nad utakmicom.

Gurala su njih dvojica ovaj projekt kroz cijelu sezonu, međutim od prvog dana je bilo jasno da nemaju dubinu opcija, kao i da su sve ranije godine raubanja uzele danak na Wadeu, ali i Jamesu koji cijelu sezonu nije bio na defanzivnoj razini na koju nas je navikao (a obzirom da je prošao onaj fizičko-psihički vrhunac nirvane, pitanje je hoće li ikada više biti onoliko dominantan na tom dijelu parketa). Protiv Spursa jednostavno je nemoguće igrati bez 7-8 košarkaša sposobnih odraditi posao, što je luksuz koji Heat nije imao tijekom cijele sezone, a kamoli nakon što je Chalmers odlučio da će dogodine ipak igrati za minimalac u Milwaukeeu, odnosno nakon što je Birdman dodatno usporen ozljedom bedra u finalu Istoka.

Dodaj još na to kriminalnog Wadea koji se potpuno raspao u najgorem mogućem trenutku (promašivanje zicera i nesposobnost da igra obranu duže od par minuta po večeri bili su možda i najveći uteg Heatu, s njim u formi možda su nekako i mogli nadoknaditi manjak opcija, posebice u onim trenutcima kada bi James bio na klupi kao što su to radili godinama prije, a to ovom prilikom jednostavno nije bilo moguće) i činjenicu da je Kawhi pošteno smanjio razliku u odnosu na Jamesa u zadnje tri utakmice i postaje jasno da je ovo bilo jednostrano Finale koje veze nije imalo s onom prošlogodišnjom dramom (što uostalom potvrđuje i koš-razlika od 70 poena u 5 utakmica, najveća u povijesti NBA).

Spursi su tako mirno priveli utakmicu kraju, ali i ovu odiseju na koju su krenuli još od poraza u lanjskom Finalu. Dok se Heat slabio, oni su rasli i pojedinačno i kao momčad i to je rezultiralo novim naslovom nakon 6 godina suše. Kawhi Leonard zasluženo nosi kući titulu MVP-a Finala, njegovim iskakanjem iz role pasivnog promatrača u aktivnog all-round monstruma obilježen je rasplet serije. Povijesno gledano, netipična je ovo situacija da sporedna napadačka opcija odnosi ovakvu titulu, ali, to su Spursi, netipična momčad - uostalom, i Tony Parker je dobio sličan trofej dok je Duncan još bio u naponu snage, jednostavno njima individualno nikada nije bilo ispred timskog, od slaganja momčadi do prezentacije na parketu sve se vrti samo oko maksimiziranja rezultata i igre, a tek onda tamo nekakvih brandova.

Što dalje? Obzirom da su sva tri njihova veterana još uvijek itekako sposobna igrati kvalitetne minute, uspiju li održati jezgru na okupu (uz to što se Timmy mora odlučiti pokupiti opciju što će se vjerojatno dogoditi - otvara mu se situacija kao iz bajke za odlazak u mirovinu, istina, ali igra toliko dobro da je svjestan kako je još prerano za napustiti parkete - tu je i opasnost da im netko preplati Millsa i Diawa ispred nosa), uz još jedan ulov na draftu i dodatak veterana za pod koš (Bonner vjerojatno neće dobiti novi ugovor), a prije svega uz napredak Leonarda, Greena i povratak Splittera u lanjsku formu (koji je, ne zaboravimo, propustio dobar dio sezone zbog ozljede ramena zbog čega nije bio pravi sve do playoffa), nema razloga da i dogodine ne jure naslov.

Oklahoma je najveća prepreka, ali oni trebaju rasti i kao organizacija i na parketu da smanje razliku u odnosu na Spurse, a Houston i Clippersi još uvijek imaju puno posla na slaganju rostera i sticanju iskustva da bi ih stavili u isti koš. Miami je u ovom trenutnom odnosu snaga nepoznanica, a bez njih na Istoku nema momčadi koja bi mogla dobiti San Antonio u playoff seriji. Dakle, zašto ne pokušati još jednom, pogotovo kada Pop ima ovako sjajnu formulu raspodjele uloga i minuta?

Što se Heata tiče, od svih stvari koje će nas fascinirati u ovom još jednom ludom NBA ljetu, slaganje njihovog novog rostera možda će biti najzanimljivije. Hoće li sva tri udarna igrača potpisati nove ugovore s popustom kako bi ostavili Rileyu manevarskog prostora da dovede na roster svježu krv (obzirom na to da su do sada sve radili u dogovoru i da su itekako svjesni da ne mogu bez klupe, ovo mi se čini donekle realnim raspletom, ali ne i jedinim)? Hoće li Wade (a ovo vrijedi dijelom i za Bosha), koji očito više nigdje ne može dobiti 20+ milja koliko ga čeka ostane li pri starim uvjetima ugovora, uzeti novac radije nego da opet pristaje na smanjenje? Kako se riješiti Haslema i njegovih 5 milja (doživotna rola u klubu nije isključena, Heat je već ranije napravio nešto slično s Jonesom i ne bi me čudilo da se Udonis umirovi ili prihvati manji ugovor i tako pomogne svojoj momčadi)? I na kraju, ako i uspiju nekako kreirati 7-8 milja prostora (plus iznimka koja ide uz to), kako pronaći i u njih ubaciti još barem 2-3 igrača startne NBA kvalitete koji mogu zauzeti mjesta na jedinici i petici i koji se preko noći mogu uklopiti u role koje su odrađivali Miller, Chalmers, Battier (potvrdio da odlazi u mirovinu, s razlogom) i Allen (istekao mu je ugovor, ali, iako se nije proslavio u ovim uvjetima u kojima se od njega tražilo da bude kreator, u njemu još ima soka za sezonu s klupe, po mogućnosti negdje u Oklahomi, Los Angelesu ili Houstonu)?

Problem u ovoj situaciji je što trojka ili ide zajedno ili ne, to je igra na koju je Riley pristao jer jednostavno nema šanse da James potpiše novi ugovor za veći iznos, a da se Wade i Bosh tek tako odreknu svog dijela kolača. Čak i ako opet pristanu na sličan iznos onim prvotnim ratama od prije četiri godine, to neće biti dovoljno za Mela (dakle, tu bi trebali spuštati ljestvicu još niže), a to je pak nešto što cijelu ovu priču čini besmislenom. Naime, čak i da dovedu Mela, tko im garantira naslov s ovakvim Wadeom i bez dubine? Ne samo da bi LeBron opet morao igrati tisuću minuta više od prosječnog člana Spursa da bi tako nešto štimalo, već bi na takvom rosteru trebao glumiti playa u napadu i centra u obrani više nego ikada - to nije prihvatljivo obzirom da bi njegov budući kontekst trebao uključivati puno više odmora i puno manje šljakanja kako bi si produžio karijeru. Plus, obzirom da se još uvijek igra s jednom loptom, Melo bi praktički glumio Rasharda Lewisa. Puno učinkovitiju i kvalitetniju verziju, ali ipak sporednu opciju. Stoga, ako već trebaš sporedne opcije, zašto jednostavno ne posegnuti za nekim tko odgovara toj roli umjesto da hvataš ime?

Ne znam, ovo je stvarno toliko kompleksno pitanje da nema smisla previše razbijati glavu oko svega skupa dok ne vidimo što će se stvarno dogoditi (ključno je vidjeti hoće li LeBron pokupiti opciju ili će ići na restrukturiranje ugovora, od toga sve polazi, a možda izabere i tržnicu). U ovom trenutku pak jedino je bitno zaključiti kako su s dva naslova u četiri godine, usprkos vlastitoj aroganciji, u Miamiu itekako opravdali projekt u koji su se upustili. Njegova prva faza je gotova, a hoće li biti zadnja ili ih slijedi još, saznat ćemo uskoro. Kako god, ono što znamo je da sigurno neće izvesti ovo što su izveli Spursi koji su svoju eru s Duncanom razvukli na fantastičnih 17 sezona tijekom kojih su osvojili 5 naslova i uz to potpuno promijenili sliku lige (od trendova koje su stvarali, poput uvoza talenta, oslanjanja na tricu, uvođenja obavezne stretch postave, odmaranja igrača ili zonske obrane, do svih trenera i GM-ova koje su posijali uokolo). Najvažnije - promijenili su je na bolje.

Filed under: bball 16 Comments
13Jun/1413

DAY FORTY-THREE – CTR+ALT+DEL

Posted by Gee_Spot

SPURS @ HEAT

Obrana Spursa drugu utakmicu za redom predstavlja popriličan izazov za Heat - matchup zona s preuzimanjima na perimetru i udvajanjima u sredini funkcionira besprijekorno, što je uostalom vidljivo i po samo 17 poena Heata u prvoj četvrtini. Pokušava Miami razigrati još poneku opciju kroz izolacije i pokretne napade kako bi otvorili prostor za Jamesa, ali, osim jednog dobrog perioda Bosha, ništa im ne polazi za rukom. LeBron je uštopan ovim rasporedom i ostaje bez podrške, očito je kako ne može igrati 1 na 5 kao što je bio slučaj u drugoj utakmici (Duncan je opet briljantan u zadnjoj liniji kao korektor i pomagač), a Wade opet potvrđuje da više jednostavno nema dinamita u nogama da završi čak i čisti zicer na ulazu.

S druge strane Heat se donekle drži na nogama na račun vlastite obrane koja dobro otvara utakmicu, posebice zatvaranjima sredine, ali, kako vrijeme odmiče postaje sve jasnije da je to ritam kojega ne mogu držati tijekom cijele večeri, što je ogromna razlika u odnosu na Spurse koji praktički igraju istu razinu obrane bez obzira na petorku ili minutu susreta. Čim su krenule izmjene krajem prve, Heat gubi ritam u defanzivi, a u drugoj četvrtini se potpuno raspadaju (minus na poluvremenu iznosi 19 poena što je i svojevrsni uspjeh obzirom na igru domaćina). Odustajanje od presinga i ova konzervativnija obrana ostavili su traga posebice na sporednim postavama, Birdman je odličan u ganjanju lopte i kretanju, ali čim od njega tražiš da čuva obruč upada u probleme, kao uostalom i Bosh - za staviti sve karte na zadnju liniju moraš imati poštenu peticu u sredini, ovako je to samo priznanje da Miami jednostavno nema energije za ponoviti obranu koja im je donijela dva naslova i da pokušavaju tek preživjeti obrambeno, što nikada nije dobar znak u ovo doba godine.

San Antonio je pak zadržao stil iz prethodne utakmice prema naprijed, radije biraju ulaze od šuta, svi igrači i dalje napadaju sredinu driblingom s perimetra, a usprkos slabijoj učinkovitosti i ovaj put relativnom lakoćom nalaze puteve do poena - da napad nikada ne zašteka ako Heat i zatvori reket brine se Diaw razigravanjem s vrha posta (apsolutni x-faktor) i Green tricama (kasnije tu rolu odrađuje Mills), to je širina koja jednostavno izluđuje Heat.

Ovdje su već očite frustracije igrača Heata koji tako opet osjećaju nemoć u oba smjera, njihovu defanzivu može spasiti samo energija koju očito nemaju za igrati kvalitetnih 48 minuta, a uz to još moraju smisliti načina kako zabiti s manjkom opcija i protiv obrane koja im je najvažnijeg igrača svela na promatrača.

Leonard opet igra važnu ulogu u svemu tome, njegova energija u smetanju Jamesu je itekako bitna iako je ovo što Spursi prikazuju u branjenju najboljeg košarkaša na svijetu čisti momčadski uspjeh ništa manje dojmljiv od njihove igre u napadu, igraju precizno kao sat. S tim da je Kawhieva eksplozivnost još važnija u kontroli ritma, em s jedne strane ne dozvoljava Heatu da napravi nešto kroz tranziciju, em s druge nabija tempo kakav odgovara Spursima istrčavanjima i brzim prenošenjem lopte. Naravno da Heat takvu igru ne može pratiti, kod njih se sve vrti oko konzervacije energije kako bi je mogli rasporediti na 48 minuta, dok Spursi uvijek imaju mogućnost ubaciti svježe tijelo u sistem bez da zašteka (u jednom periodu druge gaze u oba smjera iako su im na klupi i Timmy i Tony i Manu).

Pokušava u trećoj Spoelstra oživiti napad igranjem na kartu čistog smallballa, stavlja LeBrona na četvorku i Allena umjesto Lewisa u petorku, što teško da može pomoći u dizanju obrambenog intenziteta, ali, možda može potjerati Diawa s parketa i natjerati Popa da zaigra s Leonardom na četvorci što je uvijek potencijalni rizik. Međutim, Spursi se lakoćom prilagođavaju, spuštaju loptu u post Duncanu i izoliraju Diawa na bespomoćnom Wadeu kako bi održali napad, dok u obrani jednostavno skrivaju Borisa na Dwyaneu (da, i to je moguće u ovom trenutku) i ostaju pri svojoj fantastičnoj "all-round/all-angles covered" petorci.

Leonard nastavlja pružati sjajnu partiju u oba smjera, pun je samopouzdanja i nakon njegove trice San Antonio ima najveću prednost na utakmici, +24 koša uz podatak da nakon 33 minute drže Heat na 49 poena (drugu večer za redom Kawhi ne samo da parira Jamesu već ostavlja bolji dojam, to definitivno nije mala stvar, a svakako treba istaknuti i Parkera koji u ovom periodu odlično koristi prostor koji mu ostavlja zbunjena obrana Heata koja više pojma nema koga i gdje treba braniti). Ukratko, sve što Heat pokušava u ovom trenutku nema učinka, šešir iz kojega Spolestra može izvući rješenje je prazan, posebice ako pokušavate posegnuti za nečim što može podići razinu igre u obrani. Udonis Haslem to svakako nije, njegovo ukazanje na parketu jasno govori koliko je očajan stručni stožer Heata kada je spreman potpuno ubiti ovo malo ritma što imaju u napadu kako bi u obrani imali dodatno tijelo koje ovakvom šuterski sposobnom protivniku ionako ne predstavlja nikakav problem (Haslem je nemoćan čim mora izaći iz reketa odakle ga Spursi mogu lakoćom istjerati, bit će zanimljivo vidjeti hoće li Spolestra biti toliko očajan da starta s njim u idućoj utakmici kako bi dobio malo žestine u sredini).

Uglavnom, Spursi lakoćom privode stvar kraju održavajući 20-ak poena prednosti još jednom majstorskom partijom u oba smjera i jasno povrđuju da su bolja momčad u ovom trenutku. Heat ih jednostavno ne može dobiti u njihovoj igri (druga utakmica je bila iznimka u kojoj im je to pošlo za rukom, tu još Pop nije imao spremnu obrambenu formulu za Jamesa), a za nametnuti svoju nemaju više ni moći ni kvalitete kao u prijašnjim izdanjima.

Heat možda može negdje naći dovoljno energije za pružiti obrambenu partiju koja bi u kombinaciji s dobrom šuterskom večeri (i recimo Wadeom koji može zabiti ulaz) mogla dovesti do krađe sljedeće utakmice, ali, realno, očekivati u ovakvom kontekstu od njih da to naprave tri puta za redom jednostavno je blesavo. Spursi igraju na jednoj višoj razini i sve što trebaju je chekirati kartu za naslov koji nije njihov još samo teoretski.

Filed under: bball 13 Comments
11Jun/1413

DAY FORTY-TWO – HAWAII LEONARD

Posted by Gee_Spot

SPURS @ HEAT

Diaw starta umjesto Splittera, ali to je manje bitna promjena u odnosu na ono što Spursi prezentiraju u obrani i posebice napadu (Diaw je ionako igrao startne minute jer je njegova sposobnost da odrađuje obranu na perimetru i prije svega smeta Boshu ključna ako mislite braniti postavu s dva visoka šutera, jedini problem s ovim potezom je što Spursi sada moraju tražiti drugačije rotacije u kojima eventualno mogu zaigrati na dva centra kako bi koristili solidnu hi-low akciju Splittera i Duncana, a posebice kako bi rotirali čuvare na Jamesu - zato gledamo Bonnera umjesto Belinellia u igri kako bi se održao stil visoke postave sa svim blagodatima stretch igre, a i puno više Leonarda na četvorci što sinoć funkcionira zbog nečega o čemu će više govora biti u ostatku posta).

Naime, u obrani Spursi kreću s 2-3 matchup zonom i gomilom preuzimanja na perimetru čime olakšavaju udvajanja u sredini zbog rasporeda igrača, istovremeno ne dozvoljavajući previše ulaza domaćinu. Ne razlikuje se to previše od njihova klasičnog 1-2-2 stila, ali ta dodatna agresivnost u rotacijama i gušći raspored definitivno zbunjuju Miami koji pokretni napad iz prethodne utakmice bazira na ulazima iz spot-up situacija i čistim post-upovima na laktu. I nije agresivnost prisutna samo u rotacijama prema sredini već i odličnoj tranzicijskoj obrani u kojoj briljiraju aktivne dugonje Green i Leonard.

S tim da je sve to ništa prema onome što Spursi prezentiraju u napadu - za razliku od prošle utakmice kada ih je prostor koji im je Heat ostavljao na perimetru zbunjivao i kada su ga isključivo koristili za zabijati trice, sporedni igrači Spursa (nazovimo ih tako reda radi jer je očito da ovaj stroj funkcionira kada je 7-8 opcija raspoloženo, dakle tu nema manje bitnog napadača) sada su ga ipak odlučili koristiti za agresivne ulaske u reket (iako je bilo šansi, potegli su najmanje trica do sada u seriji, samo 20, jasno dajući do znanja da ovaj put radije biraju teži put i da će ako treba umrijeti muški). I tu su se sjajnima pokazali i Diaw i Green, ali nitko nije odigrao važniju rolu od Leonarda.

Momak koji je s vremenom postao najvažniji all-round igrač momčadi i praktički MVP jednostavno je morao pružiti nešto više od onoga što smo vidjeli u prve dvije utakmice da bi San Antonio uzvratio udarac. I ne da je to napravio nego je uništio sve sinoćnje planove Miamia nevjerojatnim učinkom - ulazima i šutom drži obranu na koljenima, ne promašuje i usput zabija najviše poena u životu u jednoj čevrtini, 16, istovremeno prisiljavajući Jamesa da troši energiju na obranu što je također itekako bitno - zbog toga Heat više nema luksuz skrivanja slabijeg igrača poput Chalmersa na njemu dok James drži Parkera, dakle i Tony je puno slobodniji u dolascima u sredinu i kreiranju akcije za sebe i suigrače.

Uopće ta agresivnost nije dozvoljavala Heatu da ignorira ikoga, svi igrači Spursa redom dobivaju 1 na 1 dvoboje i lakoćom dolaze do sredine forsirajući netipično velik broj slobodnih bacanja za Spurse zbog nesposobnosti Heata da pokrije ovoliko opcija u pozadini. Miami ovdje djeluje totalno izgubljeno i bez identiteta u obrani, odustali su od presinga kako bi čuvali reket još ranije, ali Spursi su u jednoj četvrtini srušili sve postavke iz prethodne utakmice uzimajući ono što im se pruža uz stvarno fantastičnu učinkovitost koja je čak i za njih previše - gađaju suludih 74% iz igre na poluvremenu (23-31 šut) kako bi zabili 71 poen za 24 minute (od čega čak 41 u prvoj četvrtini čime su izjednačili onu jednu četvrtinu protiv Blazersa u kojoj su također zabili tu kvotu za 12 minuta).

Najvažnije, Leonard je poen za poen pratio Jamesa, radeći pritisak i u obrani (gdje je pomogla taktika preuzimanja vani i udvajanja u sredini, tu je Duncan bio fenomenalan u oba slučaja) i u napadu (James je imao ogromnu potrošnju u obrani) te ga Pop nije izvadio iz igre čak ni nakon što je napravio dva faula, već mu je povjerenjem i na taj način pokazao koliko je bitan da bi se Spursi kotrljali (a to građenje samopouzdanja u slučaju ovog momka nije ništa manje bitno od izgradnje njegove igre, tranformacija iz šljakera u odgovornu napadačku opciju nikada nije laka). Miami održava minus na nekih 20-ak koševa vlastitom kvalitetnom šuterskom izvedbom, James kojemu ova zona dobrim dijelom oduzima ulaze iz izolacija (uopće, pokretni napad Heat iz prošle utakmice kao da je nestao) zabija par šuteva s perimetra, a uskoro mu se pridružuju i Lewis i Allen. Međutim, premalo je tu Wadea i Bosha energetski u oba smjera da minus na poluvremenu bude manji od 21 poen.

Heat u nastavku ne mijenja značajnije taktiku koliko mijenja pristup. Posebice Wade agresivnije traži svoje šanse, kroz post-up akciju za njega i Jamesa domaćin dolazi do ritma u napadu, a u obrani su jednostavno precizniji, brišu sve one promašene rotacije iz prvog dijela u kojima nitko nije dolazio pravovremeno pomoći u sredinu nakon što bi igrač Spursa ušao driblingom s perimetra. Uz to što ostaju bez poena s linije, igrači San Antonia ovom prilikom, potpuno logično jer ono što su prezentirali u prve 24 minute je nestvarno, ne zabijaju svaki otvoreni šut što dovodi do pada prednosti na samo sedam poena u jednom trenutku. Međutim, bitno je da i dalje pokušavaju igrati jednako agresivno - Leonard i Diaw nisu učinkoviti, ali su i dalje aktivni u stvaranju pritiska na zadnju liniju. Popriličan je problem u ovom momentu i što raspoloženi Green zbog osobnih praktički pauzira cijelu četvrtinu (sinoć je ubacio više floatera nego ikada u životu, pokazavši netipičnu raznovrsnost rješenja u napadu kakvu ćemo teško opet gledati). Ginobili atletski nije na istoj razini, to se osjeti u obrani, a sinoć je bilo vidljivo i u napadu gdje Manu opet nije bio na visini zadatka (Green ga je tako na jednu večer izbacio iz najbolje petorke Spursa).

Uglavnom, gosti održavaju desetak poena prednosti početkom četvrte i ovdje je pravo pitanje može li Miami pronaći energije za odigrati još jednu četvrtinu vrhunske obrane obzirom na širinu i raspoloženje Spursa? To je nešto što ih nije krasilo većim dijelom sezone, obrana je često bila nekonstantna i obzirom na trud uložen u stizanje prednosti tijekom četvrte teško je od ikoga očekivati da u nogama ima još dinamita.

S druge strane Leonard ima još dovoljno energije, konstantno napada obruč i usput igra tranzicijsku obranu kao sumanut stvarajući tako dovoljno kaosa iz kojega Spursi izvlače korist dovodeći utakmicu opet do +16 na 5 minuta do kraja. Ovdje je već vidljivo da Heat nema dovoljno pare, Jamesovi ulazi su sve teži, nema u njima eksplozivnosti, što je totalna suprotnost u odnosu na opruge s kojima igra Kawhi - ovdje je jasno da su Spursi preživjeli napad panike iz treće i izvukli možda krucijalnu pobjedu u seriji.

Ne samo zbog toga što je lakše igrati s utakmicom plusa (u sljedećoj neopterećeno mogu potezati trice koje im Miami uvijek ostavlja), već i zato što su pokazali da njihova filozofija igračke širine ipak može funkcionirati puno bolje nego je to bio slučaj u prošloj utakmici i da tako mogu maskirati sve slabosti prvih opcija. S tim da je sinoć najvažnije bilo što su od Leonarda dobili toliko da je na trenutak izgledalo kako imaju rasnu prvu opciju - Kawhi teško da može ponoviti ovakvu partiju svaku večer (šuterski je to gotovo nemoguće), ali, sama činjenica da od njega dobivaju aktivnost u napadu i da je na parketu razigran i eksplozivan umjesto na klupi omotan ručnikom, za ovu momčad čini ogromnu razliku.

Heat sada mora za sljedeću smisliti kako zaigrati agresivniju obranu na ulazima, možda opet posegnuti za presingom jer dozvoliti da te Diaw, Leonard i Green ovako masakriraju u slash & kick igri, to si momčad koja ozbiljno računa na naslov jednostavno ne može dopustiti. Istovremeno treba opet tražiti nova rješenja u napadu, čim James ne igra na super-junak razini (a to nije lako kada u isto vrijeme moraš braniti klinca koji je odigrao oko 1000 minuta manje od tebe u regularnoj sezoni), u njihovoj igri se javljaju rupe koje moraju pomoći krpati i ostali, očekivati da sve odrađuje on također nije odluka momčadi koja se bori za naslov (sinoć je opet bilo primjetno kako bez njega na parketu pati igra, posebice defanziva).

Ukratko, jedva čekam doći doma s posla kako bi opet pogledao prvo poluvrijeme utakmice koja je do sada donijela možda i najvažniji pomak u seriji - probuđenog diva Kawhia kao protuotrov za Jamesa, usput srušivši tezu da Heat možda ima tri ponajbolja pojedinca u seriji. Prije će biti da imaju jednoga, što možda još uvijek nije definitivno, ali, već sama činjenica da je rasprava otvorena, značajno podiže šanse Spursima. Čiji stroj upravo zbog tog dodatka individualne kvalitete ovog šutljivog momka radi najbolje što može.

PS:

Nakon ovakve pobjede koja mi je samo potvrdila da Heat više nema elitnu obranu bez čega je stvarno teško osvojiti naslov, vjera u konačnu pobjedu Spursa sada je utvrđena, što znači da mogu u javnost s jednim pitanjem s kojim se mučim od početka serije, ali koje tako rano jednostavno nije imalo smisla postavljati (nema ga ni sada obzirom da Miami nikada ne treba otpisati, posebice ne kada je do kraja još 4 utakmice, ali učinimo to čisto zabave radi) - naime, ako Spursi osvoje naslov s ovim sistemom u kojem gomila igrača vuče svoj dio tereta, tko će biti MVP Finala? Popovich? Cijela momčad? LeBron kao gubitnik (što se nije dogodilo od Jerrya Westa)?

Prije starta serije kladio bi se na Ginobilia, ali očito je kako veliki bočni igrači Heata itekako utječu na njegovu produkciju. Parker je previše usporen ozljedama i matchupom, ovo jednostavno nije njegova sezona. Timmy je previše star i previše se bavi sporednim stvarima (fantastičan je način na koji Pop izbjegava igrati post-up akcije za njega u ovoj seriji, kao da bi to bio znak očaja što je u neku ruku i istina) iako je upravo na tim "sporednim" stvarima dobrim dijelom temeljena igra Spursa - on definitivno ostaje najsigurnija oklada, plus to bi stvarno imalo narativnu težinu koja uvijek igra ulogu u ovim izborima (Kareem je svoj zadnji trofej MVP-a Finala digao nekoliko dana prije 38-go rođendana, što je granici koju je Timmy već prešao). Diaw kao x-faktor? Možda, ali bi trebao eksplodirati u preostalim utakmicama. Ispada kako je ova sinoćnja partija Leonarda tako dala potencijalni točan odgovor - nastavi li Kawhi makar približno smanjivati razliku u odnosu na Jamesa u još barem dvije utakmice, bez obzira na slabašne prve dvije partije, on bi mogao biti taj. Jačina onakve eksplozije mogla bi još dugo odzvanjati.

Filed under: bball 13 Comments
10Jun/148

SUMMER BABE PODCAST

Posted by Gee_Spot

Osvrt na prve dvije utakmice Finala, trenerske fluktuacije i raskrižja koja čekaju neke dobro znane NBA aktere. Ljeto je stiglo, to se osjeti i po sparinama koje utječu na brzinu i lucidnost misli Krehe i Geea. Cheers!

Filed under: bball 8 Comments
9Jun/148

DAY FORTY-ONE – CLONE WARS

Posted by Gee_Spot

HEAT @ SPURS

Miami u odnosu na prvu utakmicu unosi određene promjene u svim sferama igre. U obrani su još manje agresivni na screen igri nego u prošloj utakmici, odlučivši se radije čuvati reket nego perimetar. Iako i dalje imaju problema s čuvanjem obruča na startu utakmice kada Spursi preko Duncana ostavljaju dojam bolje momčadi isključivo zbog koševa u sredini, kako vrijeme odmiče rotacije i udvajanja im postaju sve bolje i preciznije i sve kvalitetnije drže zadnju liniju - bez pritiska na loptu nije bilo toliko izgubljenih lopti protivnika, ali držali su Duncana i uopće poene u reketu pod kontrolom kvalitetnije nego u prethodnoj utakmici.

Jednostavno su bili koncentriraniji na igru u defanzivi, praktički više su se bavili reakcijom (udvajanja u sredini tek nakon što bi igrač ušao u reket i onda istrčavanja prema vani) nego akcijom (igranje presinga na loptu bilo je više iznimka nego pravilo). Umjesto da agresijom sakrivaju mane, zaigrali su muški, 1 na 1 na perimetru što otežava Spursima da prebacivanjem lopte i ulazima nađu rupe i vrte akcije - bez centra u sredini oslonili su se na brojnost kako bi zatvorili reket za ulaze što su James, Bosh, Lewis i Andersen sasvim solidno odradili.

U napadu su jedva kretali u akciju pick & rollom, radije birajući izolacije za Jamesa kako bi pokrenuli napad (samo 16 napada završili su pick & rollom s tim da su još manje inicijalne akcije započeli iz njega) - taktika je ovo na koju rješenja nisu imali ni Brooklyn ni Pacersi. Uz Jamesa na ulazima, kao triple-threat opciju koristili su i Bosha, umjesto da širi reket kao šuter Chris je vrtio napade s lakta i ta raznovrsnost predstavljala je problem za obranu Spursa s kakvim se nisu susreli u prošloj utakmici. Praktički, s ovim igranjem obrane iz zadnje linije prema vani i s ovim pokretnim napadima koje su započinjali iz triple-threat situacija više su podsjećali na Spurse nego na Heat.

Toliko o taktici, međutim sve bi to bilo nedovoljno da nije bilo i puno veće učinkovitosti opcija na parketu. Pa je Spoelstra tako srezao rotaciju praktički na 7 imena, ali tih 7 imena odradilo je odličan posao - Lewis je bio aktivan i precizan što je bilo dovoljno da malo izvuče Duncana iz reketa, Birdman je kupio svaki skok, Chalmers je pokazao znakove života, a Allen je opet sjajno miksao agresivno napadanje s loptom i catch & shoot situacije.

Naravno, najvažniju rolu odigrao je LeBron. Malo sporiji ulazak u utakmicu dok je Duncan još stajao u sredini ubrzo je zaboravljen - u drugoj četvrtini uništio je obranu Spursa ulazima koristeći probleme koje s njim imaju i Diaw i Leonard (prvi je prespor za držati ga na perimetru, drugi preslab za braniti ga u reketu) posebice kada iza leđa nemaju centra, u trećoj nije mogao promašiti skok-šut uništivši tako svaku nadu Spursa da ga mogu braniti zonski, a u četvrtoj je miksao jedno i drugo stvarajući poene kad god je bilo potrebno.

Ovdje je bitna rola Lewisa koji je šuterskim učinkom natjerao Duncana na respekt i izlaženje iz reketa (u trećoj je čak zaslužan za brzi izlazak Splittera i uvođenje Diawa jer je Spursima zatrebao netko tko može igrati na perimetru), a posebice Bosh kojega jednostavno nije moguće ignorirati pogotovo kada loptu traži na poludistanci odakle je ubojitiji nego s perimetra - već činjenica da je ekspresno morao preuzeti taj matchup i taj korak koji je Duncan morao napraviti prema njemu, ostavljao je propuh u pozadini na koji Spursi inače nisu navikli.

Praktički, uz raspoloženog Jamesa ključnom se pokazala postava s njim na četvorci uz Bosha i tri beka uokolo - ova postava je konačno Splittera učinila nebitnim (to je itekako bitno, Tiago ne smije biti učinkovit kao što je bio u prvoj utakmici i prvoj četvrtini, kada nije osuđen isključivo na rolu smetlara već je aktivan kao razgiravač s posta i roler u screen igri to je onda jednostavno prevelik broj opcija kojima se Heat ne može svima suprostaviti, a bez njega nema ni visoke postave koja čuva sredinu), izvukla Duncana iz sredine (protiv Lewisa možda se i može visiti na bloku, ali ne i protiv Bosha) i naglasila da San Antonio ima ogromnih problema u 1 na 1 matchupu s LeBronom kada je pred njim rašireni reket (ti problemi su sakriveni u prvoj utakmici zbog činjenice da je LeBron igrao samo 33 minute, ali ovdje su ponovno naglašeni posebice u slučaju Leonarda koji u ove dvije utakmice nije napravio ništa defanzivno).

Osudivši Leonarda na rolu promatrača, James je praktički Spursima izbio iz ruke čistu smallball postavu s Kawhiem na četvorci - ako ova opcija ne prolazi, a ona sa Splitterom uz Duncana osuđena je na mrvice, očito je kako će najbolja petorka Spursa u ovom playoffu s Diawom i Manuom raditi prekovremeno.

Uglavnom, od druge četvrtine Miami ima utakmicu u ritmu koji im odgovara (nakon 26 poena u prvoj, Spursi su zabili samo 17 u drugoj), dobrim dijelom jer je Popu sve teže naći postave koje funkcioniraju u oba smjera - ovih 7 igrača Heata igra tako dobro da praktički taj najveći adut Spursa, dubinu, na trenutak pretvaraju u problem jer je na parketu često netko tko ne koristi previše u ovakvoj vrhunskoj partiji Jamesa i društva.

Ono što je pak bilo vidljivo čak i u ovakvoj večeri Miamia u kojoj su tri četvrtine igrali kao stroj bila je nemoć kada bi James sjeo na klupu, posebice u napadu. U jednom važnom periodu treće izdržali su upravo vrteći dovoljno akcije preko Bosha na laktu kada je ovaj praktički zamijenio Jamesa kao triple threat prijetnja iz izolacije, što je nešto što stvarno dugo nismo gledali (praktički, sinoć je zamijenio pasivnog Wadea koji izgleda opet ima problema s koljenom u toj roli druge opcije i čovjeka oko kojega se vrti napad kada je LeBron na klupi) - ako će Chris nastaviti ovako agresivno napadati sredinu i kreirati umjesto da služi kao ispušni ventil, onda Heat definitivno može preživjeti i poneki duži period bez LeBrona.

Uglavnom, Heat izgleda kao momčad koja je vrlo brzo riješila problem napada (što na vraća na prvu utakmicu, tko zna bi li problema i bilo u značajnijoj mjeri da je James odigrao standardne minute) i opet sve vratila na početak - očito je kako će u ovoj sferi igre egezukcija od večeri do večeri igrati najvažniju ulogu. San Antonio se sinoć tako uglavnom držao šutom iz vana (promašili su previše slobodnih, ali obzirom na pravovremene trice koje su upadale u ključnim trenutcima nemaju se pravo žaliti) dok ih je konzervativnija obrana Miamia prelako zbunila i natjerala da odustanu od napadanja sredine. To je nešto što itekako mogu riješiti za sljedeću iako se opet javio dobro znani problem nedostatka vrhunske individualne klase - Parker, Manu i Duncan su solidno rješavali svoje 1 na 5 situacije, ali to je neusporedivo s lakoćom kojom je James nalazio rješenja u solo akcijama. S tim da Parker teško može bolje u situaciji kada su na njemu stalno ili Wade ili James, dapače sinoćnja partija je vjerojatno vrhunac njegovih dometa u Finalu.

Uglavnom, sa svom ovom gomilom prilagodbi i stvarno fantastičnom realizacijom zamišljenog koja je proizašla iz kombinacije pogođene taktike i vrhunskih individualnih partija, Miami je dobio utakmicu koju je morao da izbjegne preveliku dramu (dobiti 4 od 5 gotovo je nemoguća misija i to su uspješno izbjegli). To što su Spursi usprkos ovakvoj prezentaciji košarke protivnika stalno bili u šansi da ukradu utakmicu pak dovoljno govori o kakvim suparnicima ovdje pričamo.

Sada je red na njih da odgovore, a osnovne prilagodbe tiču se pronalaska alternativnih rotacija, posebice postave koja može parirati najboljoj petorci Miamia s LeBronom kao četvorkom uz Allena, Wadea, Chalmersa i Bosha. Također, trebaju dobiti puno bolju partiju od Leonarda, 30 i nešto poštenih minuta jer ovako prevelik teret stavljaju na Diawa (koji bi također trebao biti agresivniji u traženju svog šuta). O tome da kao kolektiv trebaju odraditi puno bolji posao na Jamesu da ne govorim - sinoć to nije bilo moguće uz šutersku podršku uokolo, ali Duncan ili Splitter definitivno moraju barem oduzeti dio onih polaganja najboljem igraču na parketu nakon što se riješi prvog braniča.

Uz sve to, treba pronaći načina kako zabiti više u sredini uz efikasne opcije, odnosno treba dobiti barem jedan individualni matchup (kako je Parker na maksimumu s 20-ak učinkovitih poena, kao jedno od rješenja nemeće se igrati više za Duncana u postu kao u stara vremena, prebrzo su Spursi sinoć napustili tu opciju usprkos solidnom početku, unutar-van igra može biti protuotrov za obranu koja se sada već ugodno osjeća u spriječavanju dolaska lopte iz vana u sredinu). A najviše od svega ne mogu si dopustiti da oni budu ti koji će ostavljati dojam dekoncentrirane momčadi koja se muči pronaći rješenje u napadu i obrani - sinoć je Heat bio veći San Antonio od domaćina, što najbolje potvrđuje zadnja reakcija Duncana na utakmici kada je totalno netipično izašao na Bosha prema perimetru da bi ga ovaj pretrčao i završio u 2 na 1 situaciji s Wadeom koja je zapečatila sudbinu Spursa. Sinoć je takvih detalja bilo previše u oba smjera, egezukcija nije bila savršena i zato sada San Antonio ide u Miami s imperativom da dobije jednu od sljedeće dvije.

Heat teško da može bolje od ovoga sinoć, ali dovoljno im je ponoviti ovakvu partiju još tri puta, što je svakako lakše reći nego izvesti ako uzmemo u obzir koliko se faktora mora poklopiti u napadu i obrani da to ostvare (protiv LeBrona se ne bi kladio, ali Bosh i posebice Lewis se svakako mogu svesti na manje spektakularnu razinu). I na što bi Spursi sigurno trebali imati veći utjecaj već u sljedećoj utakmici u oba smjera, a posebice u napadu gdje si ovako niske postotke šuta unutar perimetra i reketa ne mogu dozvoliti dvije večeri za redom bez obzira na to koliko tijela Miami parkirao u reket.

Filed under: bball 8 Comments
6Jun/1417

DAY FORTY – WHAT CONDITION MY AIR CONDITION WAS IN

Posted by Gee_Spot

HEAT @ SPURS

Sve je vodilo ovome, desertu još jedne odlične NBA sezone koja nas je svojim vrhuncima i nizinama opet više od pola godine držala u uvjerenju kako nema bolje zabave na planeti. Scenarij iz snova, ne samo radi reprize prošlogodišnje bitke koja je donijela jedno od najneizvjesnijih Finala ikada, već i zbog prilike da još nekoliko puta u akciji gledamo dvije momčadi koje ipak igraju košarku na jednoj višoj razini od svih drugih, s potpuno realiziranim potencijalom kojega imaju na raspolaganju (nema tog kamena kojega Spoelstra i Pop nisu okrenuli da iscijede iz rostera i zadnju kap kvalitete).

Nažalost, umjesto umiranja u ljepoti dobili smo utakmicu čudnog ritma koja će zauvijek ostati upamćena u analima kao "the air conditioner game", s narativom koji će se više vezati uz eventualne old-school trikove Spursa toliko tipične za NBA povijest (sjetimo se samo Celticsa i legendarnog gostoprimstva u Gardenu) nego uz samu igru. Narativom koji će iz godine u godinu sve više rasti iako nikada nećemo saznati da li se radilo tek o potpuno slučajnom raspadu sustava ili elaboriranom pokušaju da se iskoristi višak tijela (Spursi imaju rotaciju od 9 igrača puno manje ovisnu o udarnim opcijama) i svježine (tu se opet moramo vratiti na podatak da nijedan igrač Spursa u sezoni nije igrao preko 30 minuta u prosjeku).

Uglavnom. Miami starta s Lewisom što je još jedno priznanje određenih slabosti koje ovaj roster ima tijekom cijele sezone - da, Rashard je protiv Indiane bio x-faktor, ali teško da je dobar znak kada vam deveti čovjek u rotaciji tijekom regularnog dijela sezone u ključnim utakmicama playoffa odjednom postane starter. Spursi ga u početku očekivano ignoriraju i brane zonom, Splitter je na Boshu, tako da Timmy uglavnom živi na bloku i kontrolira reket bez potrebe za kompromitiranjem obrane. Defanziva Miamia funkcionira skoro jednako dobro, nisu toliko agresivni na perimetru, ali udvajaju igrače Spursa čim se približe reketu ne bi li nekako anulirali manjak visine. To često rezultira zicerima obzirom da San Antonio na parketu ima 5 košarkaša sposobnih pročitati udvajanje i dati pravovremeni pas, ali i riskantim dodavanjima koja često rezultiraju izgubljenim loptama.

U startu San Antonio tako nose Duncan (da, gubi dosta lopti, ali strpljivo igranje iz reketa prema vani, ako u startu napada ne bi izgubili loptu, davalo je Spursima potrebnu širinu napadu i dovoljno prostora Duncanu da završava 1 na 1 kad bi se obrana pogubila u rotacijama) i inspirirani Ginobili (šiba tricu za tricom, pokazujući još jednom da ono lanjsko neučinkovito izdanje nećemo gledati ovom prilikom), a Heat odgovara preko Wadea koji stalnim kretanjem nalazi prostora za uputiti kvalitetne šuteve i Allenom koji spaja par trica.

Utakmica se tako od početka vrti oko kontroliranih napada i egzekucije, usprkos gomili izgubljenih lopti na obje strane ritam joj ni u jednom trenutku nije postao bezglav (igralo se na 95 posjeda, točno teritorij na kojem inače žive Spursi, malo brže od onoga što Heat preferira što dovodi do još jednog paradoksa o kojem obično ne pričamo - da, lideri Spursa su prastari, ali gledajući ukupnu rotaciju Spursi su u prosjeku skoro dvije godine mlađa momčad koja si može dopustiti tu i tamo trčati, za Miami je to uvijek rizik). Nakon prve 24 minute Spursi imaju malu prednost i djeluju malo konkretnije zbog te visinske prednosti, smallball Heata se ne nameće ni protiv Splittera, a kamoli Diawa, ali teško je reći da se u oklopu ijedne momčadi naziru pretjerane rupe. Matchupovi su jednostavno idealni, koliko god San Antonio izmuze prednosti u reketu, toliko Miami vrati udvajanjem i tjeranjem na pogreške, tako da se već sada potvrđuje kako će ovo doslovno biti serija u kojoj će odlučivati kvaliteta izvedbe postojećeg, a ne evolucija igre.

U nastavku pak dolaze prvi potresi, James traži izmjenu već nakon 7 minuta zbog dehidracije, što je točno ono što San Antoniu treba kako bi njihova dubina došla do izražaja. Međutim, ovaj put se događa totalno suprotno, San Antonio i dalje nastavlja sijati lopte na sve strane što u kombinaciji s dobrim šuterskim učinkom Heata, posebice nakon što se James vraća na parket za završnicu treće, dovodi do prvog potencijalnog okretanja momentuma u stranu gostiju (btw u ovom trenutku se valjda i league pass srušio zbog sparine tako da zadnjih par minuta treće nisam ni pogledao) - od minus 5 s poluvremena, Miami dočekuje zadnjih 12 minuta s plus 4.

Spursi se vraćaju u igru preko Splittera početkom četvrte, točnije uništavaju Miami pick & rollom dok je na parketu postava bez poštenog visokog u sredini. Bosh izlazi standardno visoko na picku, ali jednostavno nema moći u tim pozadinskim rotacijama Miamia, Allen kasni smetati Splitteru, a Battier i James kasne stati u sredinu - na gotovo istu šemu Tiago tako zabija 9 poena za redom i uništava sve što je Miami izgradio. Nevjerojatan niz loših obrambenih minuta koji je samo naglasio da Miami jednostavno ostaje bez pare, najmoćnija pick & roll obrana lige rijetko kada izgleda ovako nesinkronizirano (rekao bi da se radi o o brain fartu Spoelstre jer je previše držao postavu s Battierom na parketu, ali, koju je petorku mogao staviti na parket, Miami jednostavno nije imao dovoljno raspoloženih igrača).

Jedino što u ovom trenutku drži Spurse od potpunog povratka u utakmicu je i dalje nevjerojatna količina lopti koju gube, u takvom ritmu nemoguće je napraviti seriju i izazvati protivnika. Međutim, ako već nisu mogli sami, pomogla im je sreća - James opet traži izmjenu nakon 7 minuta četvrte i ovdje je očito da su godine raubanja u kombinaciji s nemogućim uvjetima već počele uzimati danak iako je serija tek počela. Spursi tada lome utakmicu preko Greena koji konačno nešto zabija, stavlja dvije trice i usput pokazuje svu svoju napadačku "raskoš" - uz otvorene šuteve još je pravocrtno istrčao jednu kontru bez prepreka i zakucao.

LeBron još jednom pokušava igrati, ali grčevi su prejaki, što znači da Miami u zadnje četiri minute nema svog najboljeg i najvažnijeg igrača na parketu. To je uz pad kvalitete igre u obrani jednostavno previše, Heat puca po šavovima, dok Spursi stavljaju još par trica i riješavaju utakmicu.

U kojoj ih je u pravom trenutku pomazila sreća, ali i u kojoj su gomilom trica i poena u sredini maskirali podatak o čak 22 izgubljene lopte - dobiti utakmicu Finala s tako malo posjeda lopte govori sve o njihovoj egzekuciji, obrambeno i napadački jednostavno su uvijek imali rješenje viška. Miami pak može biti zadovoljan prezentacijom u prvih 36 minuta, ali zadnjih 12 su jasno pokazali gdje leži njihov najveći problem u ovom trenutku - ne možeš igrati Finale s tri raspoložena igrača. Bosh je zabio svoju kvotu šuteva i zabio tri trice, Wade je dogurao do 19 poena kreirajući s lakta, ali bez podrške ostalih previše jednostavno je bilo natjerati Jamesa da uzima šuteve izvan reketa (samo 4 ubačaja u reketu tijekom prve tri trećine). Chalmers je bio nevidljiv i totalno izvan ritma kao što je uostalom tijekom cijelog playoffa (stvarno, tko mu ponudi više od minimuma taj je zadnji naivac, Ne Tako Super Mario je 3&D combo kakvih okolo ima na bacanje, da nema pristojne fizikalije kojima može pomoći u ovom obrambenom sistemu gdje se često preuzima teško da bi vidio parket), Cole, Birdman i Battier nisu pružili ništa, a Lewis jednostavno nema isti učinak na obranu Spursa koja zna igrati matchup zonu kao što je imao na onu Pacersa koja ne vidi dalje od 1 na 1 igre, pogotovo kada gađa 40% otvorene šuteve (33% tricu).

Koliko god LeBronova nemoć u završnici s pravom nosi titulu x-faktora utakmice, taj manjak opcija kod Heata mogao bi se pokazati ključnim za razvoj serije - čak i ako pronađu načina kreirati LeBronu situacije u reketu, igrati košarku 3 na 5 nikada nije idealno.

Filed under: bball 17 Comments
5Jun/1417

THE FINALS POD

Posted by Gee_Spot

Frančeski u gostima radi najave Finala (i trijumfa) Spursa, uz ćaskanje o ligi i World Cupu.

Filed under: bball 17 Comments
1Jun/1422

DAY THIRTY-NINE – THE ZOMBIES ARE COMING

Posted by Gee_Spot

SPURS @ THUNDER

Thunder za početak odlučuje odgovoriti na dva ključna izazova Spursa iz prošle utakmice - u napadu postavljaju Duranta u post-up situacije na laktu odakle preko Greena može uzimati skok šut iz okreta kad poželi, dok u obrani Ibaka igra više libera na vrhu reketa uz ignoriranje Bonnera na kojega obično istrčava najbliži igrač. KD zabija svoje šanse, dok se ovo drugo pokazuje puno važnijim, s Ibakom u sredini Spursima je puno teže pronaći put do sredine, a Bonner nije u stanju sav ovaj prostor pretvoriti u poene (izgleda da je Crvena Raketa sa svoje 34 godine na izmaku snaga jer šutevi su mu imali puno više cigla efekta nego smo navikli).

Međutim, bez obzira na sve pokušaje Thundera, ovo su neki drugi Spursi što je jasno već od prve akcije na utakmici i žestokog zakucavanja Leonarda u facu Ibaki. Puni samopouzdanja, ponajbolji igrači San Antonia su svjesni da protivnik nudi dovoljno matchupova koje se može iskoristiti agresivnom igrom i napadanjem sredine. Praktički, sve što im treba je dvije-tri opcije koje će ulazima donekle pratiti ritam kojega nameću Durant i Westbrook na drugoj strani, a ovdje ih je na otvaranju više nego dovoljno da drže priključak s domaćinom - uz Leonarda, posao odrađuju i Timmy i Parker, a kasnije i sjajni Diaw.

Upravo je Boris zaslužan za potpuni egal u kojem se Spursi nalaze krajem prve i početkom druge, njegova unutar-van kvaliteta prevelik je zalogaj za niske postave Thundera u kojima ga Durant jednostavno ne može braniti. San Antonio je tako na kratko čak i u prvom vodstvu još od samog početka tekme, s tim da se Oklahoma stabilizira čim se na parketu opet našla najbolja petorka (klupa nije zabila niti poena u prve dvije četvrtine) - agresivnijim pritiskom na loptu, posebice prilikom pick & rolla, dolaze do nekoliko lopti viška i prilike za kontru i uz to zabijaju dovoljno trica da poluvrijeme završe sa serijom koja im donosi najveću prednost na utakmici od +7. Praktički, bio je to bljesak dovoljan da se malo poremeti ujednačeni ritam koji su obje momčadi prezentirale na oba kraja parketa.

Na početku treće potencijalno ogroman negativan šok za Spurse, samim time možda i za naše gledateljsko iskustvo, Parkerovi problemi s gležnjem koji se vuku zadnjih nekoliko utakmica pokazuju se prevelikima i umjesto njega priliku dobiva Joseph. Tony uz to ima i problema sa zadnjom ložom već neko vrijeme i usprkos njegovoj vrlo dobroj igri u prve 24 minute Spursi nemaju namjeru riskirati dodatna pogoršanja svjesni šire slike (Parker im itekako treba za eventualnu sedmu i Finale) iako činjenica da je Parker na jednoj nozi u ovo doba godine nikako nije ohrabrujuća. Žilavi Joseph tako je svakako plus obrambeno jer će puno uspješnije zatvarati Jacksona, ali nema sumnje da će Spursi bez ključnog napadača trebati još bolje partije od ostalih kako bi održali nivo igre na oba kraja parketa na kojega su nabasali u prošloj utakmici.

I - dobivaju ih. Leonard i Diaw pokazuju da su dorasli zadatku (Leonard je obzirom na ono što odrađuje u napadu i uz to obranu koju igra na Westbrooku najbolji čovjek na parketu uopće), nastavljaju napadati sredinu obrane domaćina i potpuno je izbacuju iz takta slash & kick akcijom, a ulaskom u igru Manu im daje dodatnu opciju u takvoj igri (nije ga bilo previše u prvom dijelu, ali čim su zatrebali njegove usluge pojavio se kao nekakav superjunak). Ovoliko rješenja ne može pratiti ni najbolja petorka Oklahome, a kamoli sinoć totalno beskorisne rezerve - krajem četvrtine tako Spursi preko "klupe" (Manu i Diaw su kao što smo isticali praktički članovi najbolje petorke, OKC nema ni približnu širinu, što znači da je Pop pronašao načina anulirati prednost koju donose top opcije) rade seriju kojom totalno preuzimaju kontrolu nad utakmicom, uspijeva im onaj početni minus od 7 poena pretvoriti u +10.

U ovim trenutcima kretanje igrača i lopte kod Spursa je na razini drugog poluvremena prošle utakmice, a lakoću kojom ulaze u sredinu konačno prati i šut iz vana - Oklahoma će trebati itekakvu inspiraciju na oba kraja parketa u zadnjih 12 minuta da se vrati u utakmicu. Pokušava Brooks s niskom postavom koja se do sada nije pokazala najboljim rješenjem, posebice u obrani gdje dozvoljavaju previše laganih poena i skokova u napadu, okružuje Duranta s Ibakom i tri playa (da, opet gledamo Fishera na parketu u ključnoj četvrtini playoff serije, izgleda po zadnji put jer ga Knicksi čekaju raširenih ruku) i pokušavaju igrati na šutersku širinu uz sakrivanje u obrani kroz preuzimanja i udvajanja.

I to donosi rezultat. Iako Spursi za ovakvu košarku naizgled imaju previše rješenja (Pop se od klasične kombinacije s Diawom i Duncanom koja može dominirati u sredini spušta na standardniju opciju Leonarda na četvorci uvođenjem dodatnog beka, a onda odvodi stvar u potpuni ekstrem stavljanjem Diawa na peticu - Spursi izgledaju opasno u svim kombinacijama), Oklahoma uspijeva smanjiti minus te čak i povesti u završnici zaslugom niza elemenata koji su im se poklopili - Leonard promašuje cijeli niz zicera koje je stavljao lakoćom tijekom cijele utakmice (izgleda da se čak i ovakav atletski monstrum može izmoriti, jednostavno nije imao snage u nogama pošteno se odraziti kada je trebalo spremiti sve one udice pod obručem), Ibaka zaključava reket, a i Westbrook se budi serijom ulaza u sredinu (Pop u završnici odlučuje prebaciti Leonarda na Duranta koji u tom periodu prejednostavno dolazi do šansi, tako se još jednom pokazuje da Green nije rješenje za ovaj matchup s playem Oklahome).

Obje momčadi tako se stavljaju u situaciju da pobjednika odlučuje jedna lopta. Manu preuzima odgovornost kod Spursa i tricom vraća minimalnu prednost, samo da bi trenutak kasnije promašio slobodno koje Westbrooku omogućuje da s linije izbori produžetak. U kojem Spursi igraju na Timmya u postu dok ga četiri šutera okružuju i tako izvlače dovoljno u napadu, dok glavninu posla odrađuje sjajna obrana koju predvodi nevjerojatna energija Leonarda i Duncana koji stižu zatvarati sve kutove i prije svega totalno izbaciti Duranta iz elementa. MVP se prvo poskliznuo u završnici regularnog dijela dok je driblingom pokušavao slomiti Kawhia i tako propustio promijeniti tijek utakice, a onda mu je u produžetku svaki šut bio prekratak (s naglaskom na skok-šut, nije tu bilo pokušaja ulaza u sredinu i traženja kontakta).

Spursi na kraju potpuno zasluženo izvlače pobjedu, kupivši si tako dovoljno vremena da osposobe Parkera i regeneriraju fenomenalnog Tutanduncana (sinoć odradio 39 minuta punom snagom što je u njegovim godinama recept za srčani udar - teško je i pomisliti kakav bi istrčao na parket za dva dana da je kojim slučajem Durant uspio zabiti nešto kada je bilo najpotrebnije). Leonardova partija bila je za anale, utjecati na utakmicu energijom na takav način stvarno ne može svatko (skokovi u napadu i presing u obrani bili su fantastični, a način na koji je zaustavio Westbrooka praktički je prelomio seriju i smirio ludilo oko Russa kao superstara - koliko god moćan bio, ako igraš isključivo na snagu, ne trebaš se čuditi kada se u kvartu pojavi veći nasilnik od tebe - usput samo potvrdivši tezu da su playmakeri, pa makar bili i hibridni, igrači koji sami po sebi ne mogu donositi naslove u sportu u kojem visina ipak igra krucijalnu ulogu), Ginobili je u svom stilu potpuno maskirao izostanak Parkera, već spomenuti Timmy je odradio ono što je trebalo prema naprijed uz potpunu kontrolu zadnje linije i nevjerojatno agilne obrambene rotacije za nekoga tko umjesto dresa nosi komposter (šalu na stranu, čovjek je čak i danas u ovom limitiranom izdanju bolji od 99% lige - tko to ne kuži i tko misli da u ovom podjebavanju ima išta osim bezgranične ljubavi za čovjeka s kojim sam praktički odrastao, taj je budala i sigurno sluša neku ljigavu indie melankoliju koja se prodaje pod glazbu).

Međutim, ako već moramo izdvojiti jedan x-faktor, onda je to svakako Diaw koji je okrunio sve one periode u zadnje dvije utakice kada su Spursi nabijali razliku protiv slabijih postava Oklahome. Čovjek je manje-više potpuno anulirao opciju s Durantom na četvorci pokazavši zašto nije i ne može biti jednako dobra kao npr. Miamiev smallball - Durant jednostavno nema mišiće da igra obranu protiv jačih od sebe, niti ima post igru da napravi razliku na bloku. Popu je tako trebalo dvije utakmice (ona prve dvije ne računam jer OKC u njima praktički nije bila konkurentna) da pronađe formulu u kojoj sve funkcionira, a, kada ju je našao, samo se potvrdilo da je ovo godina Spursa (kvragu, čak je i Danny Green imao solidnu energetsko-šutersku rolu protiv Oklahome u njihovoj dvorani, to se ne viđa svaki dan).

Parker će sigurno biti spreman za Miami (neće biti u idealnoj formi, ali tko jeste u ovo doba godine) što znači da će Pop imati na raspolaganju svoju najbolju petorku većinu vremena na parketu (Tony, Manu, Kawhi, Boris i Timmy) i uz to Greena koji protiv Heata itekako dobro funkcionira kao ispušni ventil - kada ga krenu zatvarati, to će samo otvoriti dovoljno prostora u sredini za haklere San Antonia da u svom stilu seciraju obranu Miamia koja pod obručem nema nikoga ni približno dobrog kao Ibaka. Leonard je, to je pokazala i ova serija, još moćniji kao stoper nego lani i to će sigurno na svojoj koži osjetiti i LeBron. Ukratko, ne vidim razloga zašto bi mijenjao onu svoju prognozu s početka playoffa - Spursi prvaci u 5. S tim da vidim scenarij u kojem Heat može ovo razvući na 6 ili 7, ali ne i scenarij u kojem mogu preuzeti momentum na način na koji je to na par utakmica uspijela Oklahoma.

A kad smo već kod njih, recimo samo da ovo ljeto moraju iskoristiti kako bi konačno udarnom trojcu, koji očito ima dovoljno kvalitete da osvoji NBA naslov, pridružili još nekoliko barem prosječnih NBA košarkaša. Perkinsa treba amnestirati, tu više dvojbi nema, Adamsovo prisustvo donosi sasvim dovoljno sirove snage da se njegov izostanak i ne osjeti, a taj prostor onda treba iskoristiti za dovesti par poštenih swingmana koji ili nisu totalno beskorisni u napadu (Sefolosh) ili totalno mrtvi (Butler). Još jedan pick & pop visoki koji bi uzeo minute Collisonu također nije na odmet. Uz ove slatke brige oko rostera (osim prostora imaju i sasvim dovoljno mladih mamaca koje mogu bacati uokolo u potrazi za veteranskim pojačanjima), sve što trebaju je riješiti još tri stvari - natjerati Duranta da radi na post-up igri bez koje nikada neće biti potpuni ubojica, pokazivati Westbrooku snimke ove zadnje dvije utakmice protiv Leonarda kako bi ga natjerali da bude još bolji organizator igre i rezigravač kako bi bio od koristi momčadi u rijetkim momentima kada ne može zabijati u serijama te dovesti Brooksu još jednog asistenta zaduženog za poboljšanje igre u napadu. Ili mu nabaviti drugi okvir za naočale s kojim dolazi i ta vještina.

Filed under: bball 22 Comments