ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

26Jul/148

FREE AGENCY – EAST RECAP

Posted by Gee_Spot

BUCKS

Istok je krcat zanimljivim situacijama i evo nam jedne odmah na startu. Usprkos činjenici da bez problema mogu otvoriti desetak milja prostora (13 ako bi otpustili i tri igrača na negarantiranim ugovorima), Bucksi se i dalje vode kao momčad iznad capa zbog holdova za Sessionsa i Udoha koji iznose preko 17 milja. U praksi to ne znači ništa jer nema šanse da ih zadrže za makar i približne iznose, dakle svaki eventualni novi potpis Bucksi će ostvariti kroz prostor, nikako putem iznimki (npr. čak i da potpišu nekoga za midlevel iznos, naknadno će ga ubaciti u prostor kao što je bio slučaj s McRobertsom u Miamiu). Trenutno imaju 11 igrača pod ugovorom za 52 milje, odnosno 12 za 53 ako ćemo uzeti u obzir kako su šanse da otpuste solidnog Middletona ravne nuli, a bit će ih 13 za 56 kada potpišu Baylessa s kojim odugovlače baš zbog ove situacije s prostorom u koji se nadaju ubaciti Bledsoea. Otpuste li Chrisa Wrighta, što je realno za očekivati, otvorit će još milju prostora, a isto mogu napraviti i s Kendallom Marshallom tijekom kampa. Uglavnom, na kraju balade u kojoj se i dalje nadaju Bledsoeu, vjerojatno će potpisati još par minimalaca kako bi zadovoljili cap minimum i izgurati sezonu bez većih odstupanja od trenutnog stanja.

BULLS

Od starta su ciljali na prostor iako to nitko nije htio vjerovati do zadnjeg trena, odnosno dok amnestija Boozera nije postala stvarnost. Plan s dovođenjem Carmela nije uspio, ali ovaj rezervni ne izgleda ništa lošije, dapače. Mudrim manevriranjem s ugovorima u nastali prostor umjesto Mela ubacili su Mirotića i Gasola, room iznimku su dali Hinrichu, a potpisima Brooksa i Bairstowa za minimalce došli su do okvira od 12 garantiranih ugovora (plus jedna sitna stretch rata za Richarda Hamiltona) i capa teškog 65 milja. To je za roster koji u ovom trenu izgleda kao definitivni top 3 na Istoku fantastično ostvarenje, sada ga samo trebaju popuniti s pažljivo odabranim minimalcima. I nadati se najboljem, odnosno poklapanju svih mogućih parametara koji su potrebni da se probiju do Finala. Dodatni razlog zašto je rezervni plan bolji od direktnog dovođenja Mela pak krije se i u činjenici da su i dalje u mogućnosti licitirati za Lovea - koliko su u tome ozbiljni, a koliko tek otežavaju posao konkurenciji teško je reći, ali imaju resursa za takav trade i dobar roster istovremeno, što je fleksibilnost na koju s Carmelom pod ugovorom nikada ne bi mogli računati.

CAVS

Apsolutni pobjednici tržnice i dalje pokušavaju sve ne bi li doveli Lovea i tako još dodatno naglasili trijumfalan učinak. Novi GM LeBron zanimljivo slaže momčad i definitivno zna procijeniti talent, ali pljesak definitivno zaslužuje i David Griffin koji u ovoj stihiji vuče pravi potez svaki put. Zadnji primjer je ovaj trade sa Jazzom u kojem su se riješili nebitnog, ali garantiranog ugovora, u zamjenu za tri negarantirana ugovora koja mogu poslužiti u tradeu za Lovea kako bi se izjednačile plaće (npr. sada ne moraju uključiti Thompsona ili nekog drugog u trade kako bi stvar štimala).

Naravno, stvar se očito neće napraviti preko noći, ali to je bilo i očekivano (Wiggins bez potpisanog ugovora nema težinu, da su poslali samo njegova prava u Minnesotu negdje bi morali pronaći 5.5 milja za ubaciti u trade) tako da eventualno čekanje od dodatnih 30 dana nije problem (ili 60 ako će put Minnesote u paketu i Thomas koji je došao u zamjenu za Felixa preko capa dok su Lucasa i Murphya dodali u preostali prostor). A da Cavsi rade punom parom na tradeu jasno govori i činjenica da su u Jazzu i Sixersima već vjerojatno našli partnere koji su spremni preuzeti loše ugovore Wolvesa za adekvatnu kompenzaciju (Warriorsi na primjer nisu pokazali ovakvu sposobnost ni želju za pronalaskom rješenja kada su se na tapetu našli problemi zvani Martin i Barea).

U teoriji, Sixersi su spremni preuzeti Martina ako će usput dobiti i Waitersa kao nadoknadu za trud, a Barea bi mogao u Jazz pod uvjetom da Cavsi još podebljaju ponudu s 2 milje keša (toliko im je ostalo za podmićivanje nakon što su već 1.3 poslali u Utah prilikom ovog ranijeg tradea) ili slanjem Joea Harrisa koji je upravo dobio garantirani rookie minimalac i koji bi dobro došao rosteru Jazza u svakom pogledu, ponajprije manekenskom (a nije da se ne bi dobro uklopio i u Minnesotu).

Međutim, o tome ćemo kada se stvar realizira, za sada je bitno utvrditi da se svi ovi potezi realiziraju u namjeri da se dovede Love. Kakva je pak trenutna situacija s rosterom Cavsa? Pa, za njih sezona teoretski može početi već sutra jer imaju 15 ugovora pod kontrolom od čega su ova tri pristigla od Jazza negarantirana (Dellavedova je neki dan dobio punu zaštitu). Ako ćemo na Varejaov ugovor računati kao na u potpunosti garantiran, a na Mikea Millera kao potpisanog (dobio je room iznimku, ali je nije mogao potpisati dok god je bilo prostora na capu), Cavsi imaju 12 igrača pod garantiranim ugovorom za ukupno 63 milje. Obzirom da su tradeom s Jazzom ostali bez prostora na capu, Rayu Allenu eventualno mogu ponuditi samo minimum, ali to ne bi trebao biti problem ako je Ray stvarno voljan odigrati još jednu sezonu.

Za kraj još jedan dokaz da Griffin vidi nekoliko poteza unaprijed. Totalni slijepac kakav jesam, nikako nisam mogao skužiti zašto im je toliko bitan bio Haywood da su dva puta odrađivali isti trade kako bi ga doveli (i pri tome dobili i prava na rookiea Powella koji također može dobro doći za poslove s Jazzom i Sixersima). Naime, taj vjerojatno neupotrebljivi balvan ima negarantiranu plaću od 10.5 milja iduće sezone, što znači da ga Cavsi u ljeto 2015. mogu zamijeniti za istu vrijednost u nekom tradeu. Nije idealna opcija za pojačati se jer takvi poslovi u kojima mijenjaš financijsku slobodu za dugoročni ugovor obično budu smrt po cap (pitajte samo Netse), ali je opcija za dovesti pojačanje, dakle ono što franšiza koja gradi šampionski roster i koja će uglavnom biti limitirana na iznimke itekako treba.

CELTICS

Ne samo da su debelo preko capa već su probili i granicu poreza za 2 milje i to prije nego smo im uopće uračunali dogovor s Turnerom (s njegove navodne 2 milje došli bi do aprona). Koji bi im ujedno trebao biti 15 garantirani ugovor uz još 3 negarantirana koja trenutno imaju na raspolaganju. Teoretski, u tom slučaju nemaju pravo ni na aktivaciju iznimki poput punog midlevela ili čak bi-annuala jer ih svaka od njih odvodi preko aprona (dakle, ostaje im jedino porezni midlevel ako baš žele dodatno trošiti što zasigurno nije slučaj).

Situacija je katastrofalna u kontekstu ovakve momčadi koja nema ni jezgru ni viziju, stoga možemo očekivati kako će Ainge poduzeti sve mjere barem kako ne bi plaćao porez. Dakle, izvjesno je kako su Johnson, Babb i Bogans bivši i kako ih drže na rosteru čisto ako se pojavi mogućnost nekog tradea u kojem njihove navodne plaće mogu pomoći postići balans (nemaju nikakvu garanciju i ta fiktivna buduća momčad može ih odbaciti bez posljedica). Za doći do 77 i izbjeći porez pobrinut će se pak ugovor poput Bassovog ili Thorntonovog. U najgorem slučaju jednoga od njih će poslati Sixersima uz podmazivanje tradea pickovima (što je katastrofa u kontekstu u kojem prodaju priču kako su pickovi valuta), a u najboljem će ga uvaliti u nekom tradeu (i dalje se nadaju da je akvizicija Lovea mogućnost, ali realnija je opcija da ga pošalju negdje u paketu s Rondom).

Uglavnom, dok ne vidimo konačni rasplet teško je dati pozitivnu ocjenu za ovoljetnu tržnicu - draft izbori i dovođenje Tylera Zellera nisu dovoljni za opravdati ovakav računovodstveni kaos.

HAWKS

Sjajan primjer za uočiti sve kompleksnosti cap upravljanja (ili ako hoćete sav njegov bullshit). Hawksi su u tržnicu ušli sa svim opcijama otvorenima - s cap holdovima za slobodne igrače bili su momčad preko capa i bez prostora, ali su istovremeno mogli lakoćom napraviti 12 ili više milijuna za loviti slobodne igrače. Problemi su počeli kada su svi swingmani nestali s tržišta i kada su se barem odlučili pojačati Sefoloshom prije nego ostanu i bez njega. Tu je trebalo donijeti prvu odluku.

Naime, dovođenje Sefoloshe putem midlevela nije dolazilo u obzir jer bi to značilo da prije toga moraju zadržati sve igrače čije holdove su imali poput Ayona i Branda. Dakle, trebalo se odreći ponekog prava (oni su se odrekli midlevel iznimke koja se također računa u cap) kako bi ga potpisali pod prostor. Kada aktiviraš prostor, postaješ momčad bez prava na iznimke osim na room, stoga su Hawksi i Thunder dogovorili sign & trade (koji je usput OKC-u donio trade iznimku koju može iskoristiti tijekom sezone što su platili s nešto keša).

U teoriji, Hawksi su ovim potezom dobili igrača kojega su mogli ubaciti i preko capa da su prije toga iskoristili prostor npr. dovođenjem Denga ili u slučaju da su zadržali holdove. U stvarnosti je pak Deng završio u Miamiu te je postalo očito da se prostor neće moći potrošiti, pa su Hawksi odlučili Sefoloshu ubaciti u njega i tako si ostaviti puno manje mogućnosti za manevar, ali i za nepotrebni trošak (jebote, ovo stvarno zvuči ko epizoda Zvjezdanih staza, toliko prostora, fali samo kontinuum). Dakle, ovim uključenjem Oklahome u posao praktički nisu dobili ništa (Thabu su direktno mogli potpisati u prostor) osim što su aktivirali hard cap - momčad koja dovede igrača putem sign & tradea ne smije preći apron. To je u njihovom slučaju nebitno, kao što je cijeli proces na kraju ispao nebitan, ali u tom trenutku činilo se to dobrim potezom i nečim što im daje dodatne opcije.

Da su ciljali na oba scenarija jasno ukazuje i cifra koju su navodno dogovorili s Bazemoreom i koja upada točno u bi-annual iznos. Dakle, u manje vjerojatnom slučaju da su ostali iznad capa, ubacili bi ga u tu iznimku, a ovako se još razmišljaju da li ga ubaciti u prostor ili čekati da prostor popune nekim pojačanjem kako bi Kentu dali room iznimku. Jasno, ako ga ubace u prostor, smanjit će ga za 2 milje, međutim postavlja se pitanje čemu ga čuvati kada na tržnici više nema nikoga. Također, taj prostor prvo treba stvoriti, a Hawksi to još nisu napravili jer i dalje drže prava na Scotta, Macka, Ayona i Branda.

Prvu dvojicu će gotovo sigurno zadržati jer su im odavno dali kvalifikacijske ponude, ali čekaju s potpisom službenih ugovora jer, ovisno o prostoru, mogu im dati i određene povišice (definitivno više ne čekaju kako bi sačuvali njihove holdove za neko pojačanje). Za potrebe ovog posta recimo da će ih ostaviti na razini kvalifikacije, dakle praktički na minimalcu, to bi značilo da, uz njih i još 10 garantiranih ugovora (Antić je sada i službeno zaštićen), plus Bazemore i još plus negarantirani ugovor Muscale koji će vjerojatno ostati, imaju 14 igrača pod ugovorom i cap negdje oko 54 milje (53 za aktivne ugovore plus 1 milja koju su dužni Salmonsu). To znači da u slučaju odricanja od Branda i Ayona ostaju s oko 9 milja prostora koje onda mogu potrošiti na prihvat nekog ugovora (obzirom da se bore za playoff, mogli bi npr. prihvatiti Greena od Bostona i zauzvrat Celticsima poslati tek razglednicu u vidu prava na nekog igrača druge runde, plus u tom slučaju i dalje im ostaje room iznimka od koje više baš i ne bi imali koristi).

Opcija dakle ima, a ovako niska platna lista za momčad koja se bori za playoff definitivno nije najgora stvar koja se može dogoditi. Problem je eto samo što iz ljeta u ljeto Hawksi nisu u stanju taj prostor potrošiti na ništa bolje nego na produženje nade u bolje sutra.

HEAT

I oni su na tržnicu krenuli kao momčad bez prostora, ali odlaskom LeBrona stvari su se posložile same od sebe. Odjednom su postali momčad s gomilom prostora (osim LeBronova odlaska tome je pridonio i Wadeov popust) u koji su utrpali ugovore McRobertsa i Grangera (koji su bili dogovoreni po ciframa za midlevel i bi-annual koje Heat nakon otvaranja prostora više nije imao pravo imati), a zatim i Denga. Nakon toga ostalo je samo produžiti s Chalmersom, Boshom i Birdmanom, nagraditi Haslema room iznimkom i tako potpuno ispucati opcije. Dodali su još Ennisa na negarantiaranom kamp ugovoru, Hamilton je na negarantiranom još do 1.8. i obojica će vjerojatno ostati među 15 obzirom na sve prikazano tijekom ljeta (ujedno i obzirom na manjak tijela na rosteru), a to znači da trenutno imaju 12 igrača pod ugovorom i cap negdje oko 70 milja. Daljnja pojačanja bit će isključivo minimalci - imali su šansu spasiti još mrvicu prostora jer je Birdmanov hold bio dosta niži od novog ugovora i da su odugovlačili do kraja mogli su u te 2 milje uvaliti Haslema i tako ostaviti room praznim za pojačanje, ali, obzirom na ogromni Boshov hold i još veći novi ugovor koji otežava manevriranje capom, radije su odlučili nagraditi Udonisa s dodatnih 700 tisuća.

HORNETS

Dovođenjem Stephensona oni su svoj cilj ispunili, dodali su ozbiljnu opciju na bok koja može zaokružiti igru Walkera i Jeffersona. Uz Lancea, prostor su potrošili na Marvina Williamsa kao na zamjenu za McRobertsa i Tollivera, a izgleda i na Briana Robertsa koji je trebao dobiti room iznimku, međutim Cho je odlučio da nema smisla čekati - mjesta za njega ima, a room mogu potrošiti na još jedno pojačanje. Trenutno imaju 12 igrača pod ugovorima i 61 milju na capu zauzetu, dakle tehnički još imaju prostora u koji će izgleda ubaciti dva svoja igrača. Naime, kada dodaju Parga čiji povratak za malo više od minimuma je gotova stvar (to mu je izgleda nagrada jer je dobar s Big Alom) i kada potpišu Hairstona (ako ga potpišu - momak je hodajući problem, ne samo da je od drafta uspio upasti u nove probleme sa zakonom, već je koristio i usluge lažnog NBA agenta zbog čega Hornetsi i da su htjeli nisu mogli potpisati ugovor s njim do sada) imat će 14 igrača i pun cap, dakle ostat će im isključivo room iznimka za pronaći 15. člana rostera.

KNICKS

Obzirom da su bili preko capa prije nego što su išta napravili s Carmelom, odnosno obzirom da bi ostali preko capa čak i da je Melo potpisao npr. za Bullse, jasno je da Knicksi nisu ni trebali biti ozbiljan trgovac ovoga ljeta. Trade s Dallasom i draft aktivnost bili su dovoljni da Phil pokaže zašto je najplaćeniji operativac u ligi i kupi simpatije fanova, ali sve je to tek obična šminka. Jedino bitno bilo je odrediti smjer franšize, odnosno potvrditi da li se u budućnost, koja počinje s idućim ljetom i brisanjem Amareova i Bargnanieva ugovora s capa, ide s Melom ili bez njega. Jackson je tu pak odradio posao krajnje konzervativno, odustavši čak i od one priče kako će tražiti od Carmela značajan popust (one mrvice koje je Melo ostavio na stolu definitivno ne spadaju u tu kategoriju), što znači da su Knicksi s njegovim ugovorom automatski postali i porezni platiše.

Obzirom da je ovo treća godina da će platiti porez od kada je novi CBA na snazi, a ne četvrta (tog zadovoljstva su se odrekli Miami i Lakersi kao jedine momčadi koje su plaćale porez u svakoj sezoni od 2011.), ne kači ih repeater tax (on ih čeka dogodine kada bi ga trebali moći izbjeći), ali svejedno će na svaki potrošeni dolar iznad 77 milja morati platiti bonus. Budući da trenutno imaju 14 igrača i cap negdje oko 90 milja (tu računam i ratu za Artesta koji je pristao na otkup ugovora za pola milje te dva negarantirana ugovora, minimalac za Tylera i dodatne 2 milje za Dalemberta), to znači da su 13 milja iznad granice, a to pak preračunato u porez znači da će platiti još skoro 24 milje ligi (5x1.5 za prvih 5 milja preko, 5x1.75 za drugih 5 i onda još 3x2.5 za ostatak). I sve to za roster koji vrlo vjerojatno neće uspjeti biti osmi na Istoku. Produženje s Melom ih tako u principu košta puno više od cifre koju plaćaju samom igraču - 9 milja njegovog ugovora otišlo je preko capa, što znači da je odgovoran za još barem 14.5 milja troška uz onih 23 koje će dobiti.

Isto tako, Smith na kojega je Phil potrošio porezni midlevel nije koštao 3.3 milje već preko 8, a minimalac za Aldricha gazdu će u biti koštati 2 milje. Isto tako će svaki eventualni budući potez, poput dodavanja 15. igrača u vidu Earlya ili Antetokounmpa biti 2.5 skuplji nego što će biti prikazano u capu. Kada stvari gledaš iz ove perspektive, jasno je zašto svaka normalna franšiza izbjegava plaćati porez i zašto ovaj sistem za većinu praktički predstavlja hard cap.

MAGIC

Imali su ogromnu količinu prostora na startu tržnice, ali jednostavno je nisu htjeli aktivirati radije odgađajući aktivnosti na tom polju za neka bolja vremena (dogodine treba potpisati Vučevića i možda Harrisa, međutim to ne bi značajnije trebalo utjecati na još jednom ogromnu količinu prostora koju će imati). Tako da su na brzinu trošili novac uzalud, tipa bacanjem dolara na Bena Gordona i Lukea Ridnoura (Gordon je dobio 4.5 milje, a Ridnourova cifra kreće se u okvirima room iznimke iako će ga ubaciti u prostor pošto ga imaju više nego dovoljno). Čak i kad ga nisu trošili uzalud, kao prilikom potpisa Fryea za kojega se nadaju da će im pomoći da postanu novi Phoenix (momčad od koje se ništa ne očekuje, ali koja stilom igre, dubinom i pristupom debelo probija očekivanja), trošili su previše.

Uglavnom, imaju 13 igrača pod garantiranim ugovorom (svježe potpisan je rookie Marble, a ugovori O'Quinna i Greena postali su garantirani) i samo s njima uračunatima u cap nalaze se na oko 37 milja. Razliku popunjavaju dugovanja igračima poput Davisa, Harringtona, Nelsona i Randolpha - s njihovim plaćama cap se penje do 51 milje. Znači, čak i kada ubace Ridnourov ugovor i Deadmonov negarantirani minimlac, jedva dolaze u blizinu 55 milja, znači ostaje im još 2 milje dok popune makar i onaj minimalni cap, odnosno čak 8 milja prostora (i room iznimka). U svoj ovoj škrtosti dakle barem nisu ostali bez prostora za ubaciti se u neki trade i to je glavni plus - Jazz i Sixersi, pa i Hawksi i Sunsi, ostali su u mogućnosti dočepati se ponekog resursa iznajmljivanjem prostora, a tu je i Magic. Pa neka pobjedi bolji u ovoj bitci luzera.

NETS

Slično Knicksima i oni su u ovu tržišnu priču ušli kao totalni autsajderi. Debelo u poreznim vodama čak i prije nego su povukli ikakav potez, Netsi su napravili najbolje što su mogli pretvorivši Thorntona u korisnijeg veterana i potencijalnog zanimljivog klinca, usput kupivši i nekoliko pickova na draftu. Dakle, opet slično Knicksima, napravili su čisto kozmetičke poteze, ali barem su se sudržali od dubljeg ukopavanja u prosječnost ne produživši s Pierceom i Livingstonom, a izgleda i Blatcheom (još drže prava na njega, ali Kingu navodno nije ni na kraj pameti potpisati ga). Problem je pak što za razliku od Knicksa svoju katarzu ne mogu doživjeti iduće ljeto već moraju čekati barem dvije godine da nakon Garnetta izbrišu i Johnsona i Lopeza iz knjiga (doduše, potonjega uvijek mogu ponovno potpisati ako se pokaže da je u stanju još uvijek igrati košarku).

Uglavnom, nakon što su potrošili porezni midlevel na Bogdanovića, produžili s Andersonom i dali garantirani ugovor rookieu Brownu, imaju 13 sigurnih imena na rosteru teškom oko 93 milje, a dodamo li im i dva negarantirana ugovora za Gutierezza i Jeffersona, ispada da imaju zaokruženu momčad s 15 imena tešku 95 milja. Kao i Knicksi, izbjegli su titulu repeatera pa će plaćati manju, ali svejedno popriličnu poreznu taksu.

Primjera radi, kao momčad 16 milja iznad granice od 77, platit će čak 32 milje poreza na luksuz (5x1.5, 5x1.75, 5x2.5, 1x3.25), znači eventualni ulazak u sezonu s Gutierezzom i Jeffersonom koštat će ih umjesto 1.3 čak 4.3 milje. Nije problem izračunati ni da ih u tom slučaju ovaj rookie minimum za Browna košta 1.6 milju, a da će za Bogdanovića u biti potrošiti čak 8.3 milje. Jedino po čemu su u prednosti pred Knicksima je činjenica da su ipak relativno sigurna playoff momčad.

PACERS

Ekspresno su ušli na tržnicu, još brže s nje izašli. Odmah nakon što je Stephenson odbio ugovor koji su mu ponudili, potrošili su midlevel na Milesa i Rudeža poslavši poruku da nemaju namjeru pregovarati. U teoriji su čak i nakon svega ovoga mogli zadržati Stephensona, pogotovo jer je on kasnije pristao na još manji ugovor s Hornetsima, ali, očito je njihovo nepisano pravilo da ni pod koju cijenu ne prelaze granicu poreza važnije od eventualne borbe za mjesto na vrhu Istoka. Što je poprilično otužan stav, ali što se može - Indiana je bolje tržište za NCAA nego NBA košarku i dok je ova konzervativna vlasnička struktura na čelu kluba financijska stvarnost će uvijek biti ispred rezultatskih želja.

Dodavši još naknadno Stuckeya i Allena za minimalce zaokružili su roster na 15 imena, od čega 12 garantirano (Scola ima samo jednu milju garancije i mogli su ga otpustiti kako bi napravili prostor za Lancea da su htjeli), Sloan postaje garantiran nakon 15.8. dok su negarantirani ljetni ugovor dali Shayneu Whittingtonu (ironija situacije je da će ovaj zbog ozljede propustiti kamp, ali kakva bi to bila momčad Pacersa da na rosteru nema potencijalnog nasljednika Crosherea, Hansbrougha i McRobertsa).

Gledajući samo garantirane, cap im je na 69 milja (dakle, više nego dovoljno za smjestiti Lancea da se htjelo - par milja poreza ne bi trebali predstavljati problem momčadi koja se pokušava boriti za naslov), sa Scolinim kompletnim ugovorom penje se na 73 milje. Midlevel su ispucali, bi-annual još lani na Watsona, dakle to je to, roster koji će pokušati još jednom otići barem do finala konferencije i koji će toliko ovisiti o Georgeu da će ovaj biti ljubomoran na minute koje Thibodeau daje Butleru.

PISTONS

Stan The Man i pomoćnik mu Bower dobili su pristojnu priliku igrati se već prve sezone, ali djelovali su uglavnom oprezno, dodavajući tek igrače zadatka (u njihovom slučaju isključivo šutere) i pripremajući se za trade Smitha, odnosno produženje s Monroeom, više nego tražeći pravo pojačanje za buduću jezgru. Dodavši Meeksa, Butlera i Augustina u prostor i otpustivši Harrelsona i Sivu, došli su do brojke od 12 garantiranih ugovora, postavivši cap taman na oko 51 milju. Obzirom da Monroeov hold jede još 10 milja, teoretski imaju tek još 2 milje na raspolaganju i one su obećane veteranima Martinu i Grayu, odnosno rookieu Dinwiddieu (iako još ništa nije službeno). Navodno sva trojica imaju spremne garantirane ugovore što dovodi do zanimljive situacije - novčano bi ih se još nekako dalo uklopiti u cap dok god Monroe ne potpiše za ugovor veći od cap holda i tako pojede ostatak prostora, ali po pravilima baš i nije moguće imati 16 igrača na rosteru. Iako je Stan novi u poslu, sumnjam da se preračunao i u pitanju je vjerojatno gomilanje resursa koji će biti dio nekog tradea, vjerojatno za Smitha. U svakom slučaju, dok se ne riješi situacija s Monroeom i Smithom (milijun je tračeva u opticaju, od toga da Pistonsi ne žele dati max, do onoga kako Monroe ne želi ništa potpisati dok se ne riješe Smitha) očito je kako nećemo znati kakav je cilj svega ovoga. Ako ga ima, jasno.

RAPTORS

Ujiri je brzinski posložio roster koji može pratiti i nadmašiti lanjski rezultat, ujedno i roster koji iz godine u godinu pruža fleksibilnost capa i nudi mogućnost potpisivanja vlastitih rookie ugovora, ali i nadmetanja na tržnici pa i u tradeovima upravo zbog svih tih resursa (od igrača na rookie ugovorima, preko pickova, do veterana u zadnjim godinama ugovora, Raptorsi imaju sve i sva vrata drže otvorenima). Dakle, nakon produženja s bitnim lanjskim igračima poput Lowrya, Vasqueza i Pattersona, trejdanja za Williamsa i prava na Nogueiru te trošenja dijela midlevela na Jamesa Johnsona, završili su sa 13 garantiranih ugovora (onaj Amira Johnsona slično kao i Varejaov ili Dalembertov računam kao garantirani, jednostavno nema smisla da itko otpusti tako produktivne igrače ako im nakon toga mora platiti pola ili više ugovora) i s capom negdje oko 74 milje (u to je uračunata i rata koju su dužni Cambyu za davni otkup ugovora).

To znači da im ostaje oko 3 milje do granice poreza što je dovoljno za potpisati Nogueiru (nakon ne baš briljantnog izdanja u ljetnoj ligi veći su izgledi da ga ipak neće potpisati ove godine, što pak otvara vrata Blatcheu da ipak dođe u Kanadu za ostatak midlevela, oko 2.8 milje, ili za bi-annual) i eventualno rookiea Danielsa iako im ne bi zgorega bilo pronaći još jednog beka koji može zabiti tricu, svejedno da li više combo ili swingmana (doduše, otpustili su Buycksa usprkos odličnom izdanju na ljetnoj ligi tako da možda i ne traže dodatne opcije za driblanje svjesni da ionako neće biti dovoljno minuta za sve solidne rotacijske igrače koje su okupili).

SIXERS

Oni su svijet za sebe, njima tržnica praktički počinje kada svima ostalima završi. U potrazi za superstarom i odlučni da riskiraju s talentom kako bi našli specijalne igrače (Noela i Embiida su draftali usprkos ozbiljnim ozljedama, Šarića iako najmanje dvije sezone neće put NBA) čuvaju prostor i strpljivo gomilaju poraze. Sad, što bi ih koštalo da su npr. dali 7-8 milja, koje će ionako potrošiti na ovaj ili onaj način, jednom Morrowu na godinu dana i tako doveli igrača koji pouzdano može odraditi 25 minuta na poziciji dvojke, ne znam i ne želim se petljati u njihove planove, međutim ne bi ih omelo u planovima da istovremeno uz razvoj talenta i čuvanje resursa na parket pošalju barem gro NBA talenta.

Ovako, trenutno imaju samo 6 igrača pod ugovorom od čega su 4 rookiea, a jedan je Jason Richardson koji se vraća nakon gadne ozljede i pitanje je hoće li uopće igrati (šesti je, pogađate, nesretni Young). Njih 6 plus ugovor Erica Maynora kojega su otpustili prošle godine čine jedva 26 garantiranih milijuna, s Embiidom kojega će valjda uskoro potpisati to će se popeti do 30, a tu je još 6 negarantiranih ugovora praktički bez ikakve zaštite kojih se mogu riješiti kada požele (redom pripadaju Wareu, Williamsu, Simsu, Varnadu, Daviesu i Thompsonu, dakle redom najnižoj klasi igrača koji su jedini dovoljno očajni potpisati takve ugovore u nadi da će dobiti i iskoristiti svoju NBA šansu).

Skoro pa jedini garantirani minimalac koji imaju je onaj potpisan prije par dana s Pierrom Jacksonom u čijem slučaju su se stvarno pokazali kao gospoda (a nije da su imali drugog izbora obzirom na način kako se odnose prema ostatku rostera) - čovjek je polomio ahilovu na ljetnoj ligi taman kada se činilo da će konačno doći do NBA prilike koju zaslužuje, a Sixersi su mu sredili maksimalnu zdravstvenu podršku i dovoljno novca da ima za život ako se stvari više nikada ne vrate na pravi put. Ako se pak mlada noga potpuno oporavi, nabavili su sebi odličnog combo strijelca za klupu koji će možda biti sposoban pomoći već iduće sezone (u najboljem slučaju možda već u sijećnju).

Uglavnom, pokušati prognozirati što će oni napraviti stvarno nema smisla. Čak i da sve ove ugovore ostave netaknute, to im daje 14 imena koja zauzimaju jedva 36 milja capa. Da kao petnaestog potpišu nekog od rookiea na kojega imaju pravo poput McDanielsa ili Granta, odnosno da zadrže Adonisa Thomasa čiji cap hold čuvaju, ne idu preko 37 (s uračunatom ratom za Maynora), što znači da će im ovim tempom ostati čak 26 milja prostora (ima li smisla uopće napominjati da neće upotrijebiti room iznimku?), a kada bi otpustili negarantirane igrače ta cifra bi otišla debelo preko 30 milja (praktički, imaju na raspolaganju pola capa ako žele). Drugim riječima, nema tradea u ligi koji će se dogoditi, a da obje momčadi neće biti na telefonu s Hinkiem kako bi dogovorili neko odbacivanje suvišnih ugovora.

Uzimimo za primjer situaciju s Loveom. Ako bi Sixersi stvarno bili spremni prihvatiti Martinov ugovor i Waitersa kao nagradu, sve što trebaju je otpustiti Warea i Williamsa i otvoriti im mjesta na rosteru. Ukratko, na taj način će slagati momčad tako da je nemoguće znati kako će izgledati do početka sezone (reda radi, recimo da bi s Martinom i Waitersom već bili na 48 milja, što je još uvijek 8 milja ispod cap minimuma, ali barem ne bi izgledali kao NBDL roster).

WIZARDS

Totalna suprotnost od Sixersa, ambiciozno su odlučili kapitalizirati kaos na vrhu Istoka i prometnuti se u potencijalnu silu. Ovaj old-school pristup i priliči agresivnom vlasniku poput Leonsisa i GM-u naviklom paliti dolare poput Grunfelda, ali im se mora priznati da su ne potpisavši Arizu za još jedan ugovor iznad midlevela pokazali za njih netipičnu razinu racionalnosti. Razvoja Portera i Ricea uz podršku Piercea bit će dovoljan da zakrpaju nedostatak lani itekako bitnog šutera i stopera (iako je na kraju relativno skroman ugovor koji je Ariza potpisao s Rocketsima, barem u kontekstu iduće sezone gledano, možda i smisleniji od midlevela Pierceu, ali, opet, dugoročno je ovo bolji potez).

Nakon što su dali midlevel Pierceu (na bi-annual nisu imali pravo jer su je potrošili lani na Maynora kojega su se onda riješili škartvaši ga u Sixerse - takav potez se jednom Hinkieu nikada ne bi dogodio), nastavili su tražiti načine da troše pa su potpisali Blaira kroz sign & trade kako bi mu mogli dati više od minimuma, odnosno Humphriesa također kroz sign & trade kako bi uopće došli u šansu ponuditi mu više od minimuma. Usput su produžili i sa Seraphinom i Goodenom što im je osim duboke unutarnje linije dalo i poprilične probleme s financijama - sada imaju 13 igrača pod ugovorom i cap na oko 76 milja, a ako dodamo i minimalac Glena Ricea koji nije garantiran, ali je gotovo sigurno da ga neće otpustiti nakon ovakvih partija u Vegasu, govorimo o 13 igrača i skoro 77 milja. Kada otpuste Elya, čiji ugovor 1.8. postaje garantiran, bit će sigurni od poreza, ali očito je kako ih dodatak eventualnog 15. igrača može koštati. Sad, obzirom da drugačije razmišljaju od Pacersa vjerojatno im nikakav problem ne bi predstavljalo popeti se još 4 milje do aprona (preko ne mogu jer su potrošili midlevel) i platiti porez, ali pitanje je zašto bi se uopće time bavili? Prava ionako imaju još samo na nebitne igrače poput Singletona i Harringtona (koji se i dalja nada ostanku u klubu makar u roli trenera), Templea su već vratili kao trećeg playa, a na boku su ionako krcati.

Filed under: bball 8 Comments
25Jul/1411

FREE AGENCY – WEST RECAP

Posted by Gee_Spot

Zanimljivo razdoblje, naizgled se ništa ne događa osim što se pune rosteri, ali postoji gomila situacija koje zaslužuju biti spomenute, naravno pod uvjetom da vas zanimaju sitnice koje se uglavnom vežu uz upravljanje capom. U dva nastavka da bude preglednije, prvo Zapad pa onda Istok, bacit ćemo pogled na svih 30 momčadi, njihovo trenutno stanje na capu, poteze koje su odradili i odluke koje ih još čekaju.

Uz jednu NCAA opasku prije svega - prije par dana Emanuel Mudiay potpisao je ugovor u Kini postavši tako prvi visokorangirani prospekt nakon Brandona Jenningsa koji zbog problematične akademske situacije preskače sveučilišnu razinu. S tim da je ovo ipak događaj od većeg značaja jer je Mudiay ipak prvo bekovsko ime generacije, momak koji je, barem po ovome što sam vidio na snimkama s kampova i turnira, apsolutno imao potencijala biti prvi pick dogodine (na mom trenutnom eye of the donkey testu, na broju dva je odmah nakon Karla Townsa). Bez bivanja u centru medijske oluje ipak su manje šanse da ostvari tako nešto, a da ne govorimo koliko će sada teško biti napraviti očekivani iskorak Larryu Brownu i njegovom SMU programu koji bi s Mudiayom bio top 16 materijal.

BLAZERS

Blazersi su od starta tržnice kristalno jasno bili preko capa što su i potvrdili iskoristivši obje iznimke na Kamana i Blakea. Od midlevela im je ostalo oko 500 000 koje mogu potrošiti na rookie minimalac ako slučajno otpuste Willa Bartona u idućih tjedan dana. S prvim danom kolovoza njegov ugovor postaje također garantiran čime Blazersi kompletiraju roster s 15 imena i zaokružuju cap na oko 70 milja, ugodnih 7 milja ispod poreza, ujedno i s gornjom granicom od 81 milje zbog korištenja midlevela.

Dakle, u teoriji mogu zadržati Mo Williamsa za kojega još drže cap hold ako otvore mjesto otpuštanjem Bartona. Imaju non-Bird prava s kojima mu ne mogu dati više od 3 milje, što je i iznos kojega je otprilike nudio Dallas kroz room iznimku i koji je pripao Nelsonu. Sve ovisi o tome koliko povjerenja imaju u McColluma kao treću opciju na jedinici i uopće kao prvog beka s klupe - ako nisu baš sigurni, onda bi ovaj potez mogao imati smisla. Uostalom, sve ćemo znati do kraja mjeseca. Još imaju i cap hold za Watsona koji uokolo žica posao trenera, ne umirovi li se vjerojatno će ga se odreći, sumnjam da bi njega pretpostavili Williamsu ili Bartonu.

CLIPPERS

Slično Blazersima odmah su ispucali adute s tim da se nalaze u puno težoj situaciji - potpisavši Hawesa i Farmara za midlevel i bi-annual ne smiju probiti apron, a već su na skoro 80 milja s 12 igrača pod ugovorom. Što znači da im ostaje jedino još jedan minimalac (njega će teško potrošiti na Turkoglua ili Hollinsa na koje još uvijek drže cap holdove). Još jedan visoki im je definitivno potreban i tu moraju pogoditi jer će morati izgurati sezonu s 13 igrača i bez fleksibilnosti za manje tradeove.

GRIZZLIES

I oni su bili debelo preko capa, a potpisima Cartera za dio midlevela i Udriha za bi-annual završili su s 14 igrača pod ugovorom i na oko 76 milja, dakle eventualnim potpisom Stokesa na kojega imaju prava i koji je odradio solidnu ljetnu ligu mogli bi plaćati porez ovisno o tome ostvari li Randolph neke brojke koje mu donose bonus zaradu (vjerojatno se to neće dogoditi, ali bilo bi blesavo riskirati postati porezni obveznik ako to baš ne moraš radi kasnijih penala). Najluđe od svega, mogli bi Stokesa uvaliti bez problema u cifru na rookie minimalcu da nisu iskoristiti stretch proviziju na Fab Meloa zbog čega taj prostor za minimalnu plaću jede upravo njegova rata. Iako je i ugovor Carteru takav baš da bi se stvar držala pod kontrolom (cifra od 3 milje, 900 tisuća i 981 dolar nije slučajna, sve su to računovodstvena nastojanja da se ostavi i najmanja mogućnost za neki budući potez), zbog spomenutog bonusa rizik s rookie minimalcom postoji, a gotovo sigurno ne mogu dodati klasični veteranski minimalac bez da pređu porez.

JAZZ

Trenutno imaju 12 igrača pod ugovorom, nakon dodatka Bookera doveli su i Felixov garantirani ugovor od Cavsa koji su usput poslali dovoljno dolara da se pokrije njegova plaća u nastojanjima da završe trade za Lovea (o detaljima ćemo više kada Cavsi dođu na red). Ian Clark, koji je izbjegao selidbu u Cleveland, vrlo vjerojatno će završiti s garantiranim ugovorom što uzima još jedno mjesto (Jazz ima tjedan dana da ga otpusti i tako si otvori prostor i na capu i na rosteru). Dakle, ako ćemo računati da imaju 13 igrača koji zauzimaju 57 milja, ispada kako im ostaje 6 milja prostora (7 ako otpuste Clarka) i room iznimka za popuniti roster. Definitivno im fali dubina na jedinici, možda i još jedan visoki, iako je upitno koliko prostora misle potrošiti - vjerojatno će ga ostaviti za kasnije kako bi sudjelovali u nekom tradeu i zaradili pick (npr. idealni su partneri upravo još jednom za Cavse koji im mogu poslati pick kako bi prihvatili Barein ugovor kojega se Minnesota želi riješiti, a time bi donekle riješili i pitanje back-up playa).

KINGS

Također spadaju u skupinu koja nije imala prostora za trgovinu, spucali su midlevel na Collisona (kao i Kaman ostavio je ratu taman za jedan minimalan rookie ugovor) i tako se zaustavili na 12 garantiranih ugovora i capu od skoro 75 milja. S tim da, ako ne otpuste Acya, njegov ugovor postaje garantiran i dodatno smanjuje razliku do granice poreza (imali su opciju u ugovoru otpustiti ga do danas, ali su u dogovoru s igračem odlučili produžiti rok za tri tjedna za slučaj da se otvori mjesto, dakle Acy im se stvarno sviđa iako ne toliko da riskiraju platiti porez zbog njega). Postoje priče oko angažmana Casspia za minimalac i one donekle drže vodu jer bi se još jedan veteranski ugovor dao ugurati do granice poreza, ali postoji rizik da se ona probije - koliko god čudan bio, Vivek valjda neće pristati na tako nešto za momčad koja ne ide nigdje. Dakle, vjerojatnije će otpustiti Acya ako dovedu Casspia i u taj prostor ugurati rookiea na minimalcu (opcija je Eric Moreland koji je odlično odigrao ljetnu ligu upravo u roli kakvu inače igra Acy).

Njihova prva želja su ionako tradeovi, a popune li roster s Acyem, Casspiem, nekim trećim ili svima skupa, manje je bitno. Naravno, kako se situacija oko toga tko je porezni obveznik definira tek na kraju sezone, Kingsi mogu relativno mirno potpisati sve pa se onda tijekom sezone kroz neki trade ili stretch proviziju (Terry ionako samo to čeka) osloboditi te milja viška, ali realnije je očekivati da guraju kroz sezonu s 14 igrača i bez da potroše bi-annual. Uostalom, njihov plan uključuje napredak, a tu su puno važniji eventualni tradeovi nego popunjavanje dna rostera.

LAKERS

Imali su dosta prostora kojega su kao što znamo propustili iskoristiti. Trenutno imaju zakapareno 12 igrača za cap od 67 milja s tim da su Kellya umjesto za minimum potpisali dijelom room iznimke tako im je i od nje ostalo tek milja (zašto su to napravili i zašto su mu dali više od minimalca, to je jasno samo njima, kao i zašto su trošili prostor na Younga kada su mu mogli ponuditi ugovor preko Bird prava - istina, taj se ne bi približio midlevelu, ali što je u tome loše?). Drugim riječima, za popuniti ova tri mjesta ostaju im samo minimalci (jedan bi trebao pripasti Jordanu Clarksonu), ali, ako ništa drugo barem se ne moraju brinuti oko poreza - da ga plaćaju i ove sezone radili bi to kroz status repeatera, dakle opalila bi ih ona najveća moguća taksa. Uglavnom, čudno ljeto i gomila nejasnih poteza (sjetimo se Marshalla) koji ukazuju da je čak i Kupchak izgubio busolu s Bussom nad glavom.

MAVS

Oni su svoje izgleda odradili, otvorili su dovoljno prostora za potpisati Parsonsa, potrošili su room na Nelsona i odustali su od minimalca Rashardu Lewisu zbog problema s koljenom te su umjesto toga potpisali Aminua, čime su ostali bez solidne zamjene za Dirka, ali su barem dodali čovjeka koji donekle može odraditi Marionovu rolu kao stoper na perimetru. 14 igrača je pod ugovorima za samo 66 milja, a za 15. mjesto borit će se prije svih Eric Griffin kojemu su dali negarantirani ugovor za kamp.

NUGGETS

Još jedna momčad bez prostora koja je svoj posao odradila tradeom za Afflala i draftiranjem Harrisa. Nakon solidnih partija u ljetnoj ligi potpisali su Ericka Greena, a izgleda i Jusufa Nurkića koji je pomeo konkurenciju na U-20 prvenstvu Europe, što im daje 15 imena za zatvoriti roster. Jedno mjesto mogu otvoriti ako otpuste Quincya Millera koji ima samo 150 000 garantirano (rok za ovaj potez je do početka NBA sezone). Imaju cijeli midlevel na raspolaganju (bi-annual su potrošili lani na Robinsona) i dio njega bi definitivno mogli iskoristiti, ali cijeli će teško - em na tržnici više nema igrača vrijednih takvog novca, em će probiti granicu poreza ako potroše svih 5.3 milijuna (ako je Greenov ugovor rookie minimalac, bit će negdje malo ispod 74 milje). Vesely je izgleda sve dogovorio u Turskoj tako da je očito kako na njega ne računaju.

PELICANS

Imali su opciju biti iznad capa i iskoristiti prava na midlevel i bi-annual, usput i zadržati prava na zanimljive rotacijske igrače poput Morrowa, Smitha i Aminua, ali ta opcija jednostavno bi bila preskupa - dodati Asika preko capa i onda još potrošiti midlevel te zadržati nekoga od slobodnih igrača kroz Bird prava zasigurno bi ih odvelo preko granice poreza. Dodaj tome još da gazda Benson mora platiti Asiku onu razliku u ugovoru izvan capa (skoro još 7 milja bonusa) i jasno je da takav scenarij nije dolazio u obzir za momčad na ovako malom tržištu.

Stoga su odrekli svega, napravili gomilu tradeova kako bi što manje opteretili knjige, stvorili dovoljno prostora za ubaciti Asika i zaključili stvar. Room iznimku su potrošili na Salmonsa (taman nakon što je pokazao da je majstor kada su u pitanju financije, Demps nije mogao ne podsjetiti da ima problema s evaluacijom talenta) i tako su završili s 12 igrača pod ugovorom i capom od 67 milja. Casspia su otpustili, Babbitt će možda u Španjolsku gdje ga zove Unicaja iako se Pelicansi i dalje misle zbog rupe na trojki da li da ga zadrže (samo 100 000 mu je garantirano u ovom trenutku, to je fini bonus uz još jedan dobar ugovor u Europi), a nakon solidne igre u ljetnoj ligi poziv u kamp na negarantiranom ugovoru dobio je Patric Young. To je to za ovu sezonu, ali barem nisu dugoročno dodatno opteretili cap - dogodine obnove s Asikom, popune bok midlevel igračem i onda sezonu nakon, kada konačno istekne ugovor Gordonu i kada otpišu Andersona, ostaju s dovoljno prostora za max produženje s Davisom i eventualno neko novo pojačanje (ovisno i o tome koliko će se cap povisiti s novim TV ugovorom).

ROCKETS

Pa, njihovo ljeto svelo se na puno buke nizašto, ali ne možeš uvijek biti pobjednik - prije dvije godine Harden, lani Howard, dakle bilo je i vrijeme da malo padnu na zemlju. Sada ih čeka drugi dio posla, jednako važan kao i prikljupljanje talenta, a taj je razvoj momčadi. Na pitanja o tome da li su Brada, Dwight i McHale materijali za lidere dobit ćemo odgovor uskoro i to će biti sjajno fanovsko iskustvo, sada je bitno samo zaključiti da im igra s otvaranjem prostora za Bosha nije uspjela, pa su na brzinu u trade za Asika uvalili ugovor Arizi kako bi ostali iznad capa i zadržali pravo na midlevel i bi-annual. Imaju 11 igrača na garantiranim ugovorima i čak 5 na negarantiranima za ukupno 60 milja (nemaju prostor jer iznimke i cap holdovi za Garciu i Hamiltona pokrivaju razliku), a u teoriji mogu otpustiti ovu petoricu i tako stvoriti 8 milja prostora.

Jasno, kako bi koristili taj prostor trebali bi se odreći i prava na spomenutu dvojicu slobodnih igrača i svih iznimki što jednostavno ostavlja puno manje manaverskog prostora i zato je za očekivati da će ostati iznad 63 milje na ovaj umjetan način (ako već nisu mogli potrošiti novac, onda su ga odlučili uštediti ovim minimalističkim pristupom, a to rade dobro - zbrojite samo koliko je gazda Alexander uštedio time što ne mora platiti Asiku i Linu one bonuse izvan capa).

Uglavnom, primjer je ovo dobrog upravljanja capom jer su si ostavili razne mogućnosti što ne bi bilo moguće da su Arizu potpisali direktno u prostor. Obzirom da na tržištu baš i nema opcija na koje vrijedi trošiti novac, za očekivati je da će, ako ne uspiju uvaliti ugovore Geea, Hopsona, Powella i Covingtona u nekom tradeu koji će im dovesti veterana (Beverleya se sigurno neće odreći i njegovu plaću možemo računati pod garantiranu), jednostavno još potpisati rookiea Johnsona i par veterana te tako zaokružiti roster na 15 imena, a cap na nekih 58 milja ako će dovoditi samo igrače na minimalcu. Iznimka za Lina pokrivat će razliku do 63 milje i tako opravdati postojeći midlevel i bi-annual koje pak mogu aktivirati ako im minimum ne bude dovoljan za potpis nekog igrača. U svakom slučaju, nema šanse da Morey miruje iti sekunde dok ne ispita sve mogućnosti tijekom sezone (posebice će aktivan biti s ovom iznimkom teškom preko 8 milja) i tako se barem malo iskupi za fijasko s Boshom i Parsonsom.

SPURS

Nastavaljaju po starom iako su na kratko koketirali s Gasolom za kojega jednostavno nije bilo minuta u šampionskoj rotaciji visokih. Jedno pojačanje im ne bi škodilo, ali su vratili čak i Bonnera nazad tako da su praktički jedina nova lica rookiei Anderson i Cotton, s tim da potonji ima tek negarantirani kamp ugovor i ako otpadne tu se javlja mogućnost da Spursi nekoga potpišu kroz dio midlevela ili bi-annual koji im ostaju na raspolaganju. Svih ovih 14 garantiranih imena pak stalo je u 68 milja, dakle ne prijeti im nikakva opasnost od poreza čak i da su aktivirali obje iznimke. Primjer kako i jednostavnost može biti briljantna.

SUNS

I oni su bili puni očekivanja na početku tržnice obzirom na količinu prostora koju su imali, a do sada nisu uspjeli potpisati čak ni Bledsoea ili zadržati Fryea, odnosno naći mu poštenu zamjenu. Uglavnom, trenutno imaju 12 imena pod ugovorom (Ennisa još nisu potpisali jer nije isključeno ni da će ga trejdati ako vrate Bledsoea), stretch ratu za Beasleya i cap na negdje oko 42 milje. Cap holdovi za Bledsoea, Barbosu i Ennisa dižu priču na 51 milju, što znači da trenutno imaju čak 12 milja prostora i room iznimku (Christmasov negarantirani ugovor su upravo izbrisali iz knjiga, a nešto ranije ostavili su Shavlika Randolpha). Dakle, u ovoj situaciji i obzirom na količinu dolara koju imaju, sve osim Bledsoeava ostanka jednostavno nema smisla. Ili to ili će ga trejdati i onda možda ponuditi max Monroeu što je opcija koju ispituju, ali teško je reći koliko ozbiljno obzirom da se visoki koji živi u i oko reketa baš ne uklapa u sistem koji je uveo Hornacek osim kao petica, a to je rola u kojoj Monroe baš i ne nudi previše defanzivno. U teoriji mogu ponuditi Monroeu 52 milje na 4 godine i onda potpisati Bledsoea kroz Bird prava na sličan ugovor, u praksi pak trenutno izgleda nemoguće napraviti makar i jednu od te dvije stvari.

THUNDER

Kod njih je sve izgledalo jasno, nakon što su potpisali McGarya i dali ugovor Jerrettu samo su još trebali odraditi posao s Huestisom, otpustiti Thabeeta i imati roster za novu sezonu. Ali, onda se dogodilo nešto što je mnoge nepotrebno sablaznilo iako se radi o tek još jednom inventivnom načinu zaobilaženja pravila. Naime, ne vidim velike razlike u ovom što je napravio Presti u odnosu na ono što rade mnogi drugi klubovi koji troše pick prve runde na euro prospekte na koje ne računaju odmah ili nikad. U biti jedina razlika je što se ovdje radi o puno kompleksnijom zahvatu - umjesto da Huestisa izaberu u drugoj rundi i onda obave ovo što jesu bez puno pompe (tipa, mogli su ga izabrati onim pickom Heata koji su potrošili na Christona koji ionako nema šanse upasti na roster), dogovorili su jedinstvenu transakciju - kao nagradu za to što će biti izabran u prvoj rundi, u koju ne pripada ni pod razno, i tako dobiti prava na puno veću plaću i puno veća prava u budućnosti, Huestis je pristao na godinu dana odgode realizacije rookie ugovora.

Nije da bi taj ugovor Thunder doveo u nezgodnu situaciju što se tiče capa, ali ovako uz malo više prostora imaju i mjesto na rosteru koje mogu iskoristiti za igrača koji može pomoći, a kojega mogu dovesti za onu iznimku koju su dobili od Hawksa u tradeu za Sefoloshu, za preostali dio midlevala, bi-annul iznimku ili za minimalac. Imaju 14 igrača pod ugovorom (naravno, pod uvjetom da Thabeeta ne otpuste do 1.9. jer tada će ih imati 15) i 75 milja na capu, dakle ostaje im prostor do granice poreza u koji taman mogu ugurati malo više od minimalca ako se na tržišu pojavi neki novi Butler. Jasno, imaju opcija s kojima mogu preći tu granicu kad god požele, ali zar itko misli da bi momčad, koja je sposobna odraditi ovo što su oni odradili s Huestisom samo kako bi sačuvala jednu milju, ikada plaćala porez?

WARRIORS

Kod njih je od starta bilo jasno da, kao momčad preko capa i bez bi-annuala (lani ga potrošili na O'Neala), imaju tek midlevel na raspolaganju i njega su potrošili na Livingstona. Dodavši Rusha za minimalac ostali su na 12 igrača pod ugovorom (13 ako ćemo uzeti u obzir i Greena kojega sigurno neće otpustiti) i cap na oko 71 milju (72 s Greenom). Hilton Armstrong bi mogao preživjeti rok za rezanje negarantiranog mu ugovora ako se Ezelievo stanje ne popravi, možda vrate O'Neala na kojega i dalje drže prava, ali bez obzira na to kako će popuniti ova dva preostala mjesta teško će završiti iznad poreza, dakle nemaju razloga za strah od probijanja aprona koji je upotrebom midlevela postao granica njihova capa. Uostalom, njima je ionako trenutno najvažniji razvoj situacije s Loveom - u slučaju da se trade ostvari na onoj osnovnoj razini, dakle direktnom zamjenom Lovea za Leea i Thompsona, to bi im cap spustilo za još skoro par milja i tako prijetnju od poreza učinilo još manjom.

WOLVES

Iznad capa su od početka tržnice i imaju midlevel na raspolaganju (bi-annual su potrošili lani na Turiafa), a vraćanjem Hummela imaju 14 garantiranih ugovora i cap na oko 69 milja. U teoriji, mogli su potrošiti taj midlevel bez problema na pojačanje, imati pun roster i cap ispod poreza, ali očito u ovom trenutku najmanje razmišljaju o pojačanju momčadi. Puno više ih zanima kako se osloboditi Bareinog i Martinovog ugovora - u slučaju da Cavsi ili Warriorsi uspiju s momčadima poput Jazza ili Sixersa dogovoriti iznajmljivanje prostora, Wolvesi bi se mogli riješiti do 12 dodatnih milja koje im opterećuju cap. Npr. u tradeu s Cavsima u kojima bi se ovi odrekli Wigginsa, Bennetta i tri igrača pristigla iz Jazza, ostali bi na oko 55 milja (51 ako bi odmah otpustili tri negarantirana ugovora Murphya, Thomasa i Lucasa) što bi ih pretvorilo u momčad s prostorom pod uvjetom da se odreknu prava na Dantea Cunninghama i iznimke, a u tradeu s Warriorsima smjestili bi se negdje oko 59 milja i ne bi se morali odreći midlevela. I jedno i drugo ima smisla jer u prvom slučaju ionako idu na rebuilding i u interesu im je imati što manje troškove (minimalni cap je 57 milja, a to mogu pokriti potpisom nekog preostalog veterana ako baš žele), a u drugom slučaju midlevel im dobro dođe kako bi se eventualno pojačali u pokušaju da glume konkurentnu momčad na Zapadu (iako nije jasno kome ga još mogu dati).

Filed under: bball 11 Comments
22Jul/1411

SUMMER LEAGUE EPILOGUE

Posted by Gee_Spot

Prijatelj Silver ugasio mi je league pass preko vikenda tako da nisam stigao šaltati previše po preostalim utakmicama, ali sažetci će biti dovoljni za oprostiti se sa još jednom ljetnom ligom. Ujedno je istek godišnje LP pretplate idealan način za najaviti godišnji odmor koji će startati od subote i protegnuti se do 10.8. U tom periodu imam namjeru u divljini bez wirelessa (osim u obližnjem kafiću i preko T-com signala za mob) izbjegavati sve osim kupanja i dobre knjige (skupilo ih se desetak, od čega je pola naravno vezano uz košarku, a bit ću zadovoljan uspijem li pročitati pola) tako da će blog mirovati osim u slučaju nekog tradea koji zahtijeva hitnu intervenciju i komentar (ne, to nije potpis Evana Turnera, ali eventualni trade Monroea ili Bledsoea, odnosno Lovea, svakako će biti vrijedan lupkanja po tastaturi u birtiji).

Plan je do subote odraditi još dva posta, prvo pregled tržnice, odnosno salary cap stanja za svaku franšizu i igračke situacije na svih 30 rostera, a onda i prve ultra-rane rankingse čisto na bazi IOR vrednovanja talenta. Do tada zabavimo se još malo uz summer league.

POLUFINALA

Bajka Hornetsa završila je kako je i počela, Vonlehovim ciglama i Hairstonovim pretjerivanjem u uzimanju loših šuteva (kao što je jednom rekao jedan mudar čovjek, ne puca on uvijek, samo kada mu je lopta u rukama). Doduše, do zadnjih sekunda su se borbenošću koja im je postala zaštitni znak držali u utakmici, ali nedostajalo je kvalitetnije igre bekova i uopće kreacije da se u završnici odupru iskusnijim liderima Rocketsa. To kako su bez poštenog beka i bez ikakve dubine uopće došli među 4 ostaje misterij, ali Hornetsi imaju neka saznanja s kojima mogu biti zadovoljni. Vonleh još puno treba učiti o igri, ali od prvog dana će biti sposoban pomoći u skoku, a možda i u obrani u sistemu uz partnera poput npr. Biyomba koji je dovoljno pokretan da mu čuva leđa nakon što nepotrebno istrči prema perimetru. Aktivan je, međutim za sada ta aktivnost nije konkretna.

U napadu je potpuno nedefiniran, ima zanimljivih poteza u postu i očito je talentiran s loptom u rukama što nije mala stvar (dakle, ne ispada mu poput ovalne football verzije čim je spusti na pod), ali uglavnom se zadovoljava uzimanjem šuteva preko ruke - ovdje će definitivno trebati par sezona rada dok se ne pronađe njegov budući identitet na tom dijelu parketa. Hairston je dobar šuter i to je uloga na kojoj treba inzistirati, svo ovo divljanje s loptom ipak je pokazalo da kao strijelac i prije svega kreator nije na NBA razini. Od ostalih igrača treba tek spomenuti par dobrih Zellerovih partija, upornost i energiju Josha Davisa koji je nažalost prevelik tweener da ikada zaigra u ligi (nema šut ni pod razno da se prebaci na perimetar u rolu stopera kao što je to napravio njegov prethodnik s SDSU-a Kawhi) te ogromnog Bachynskog koji je u ono malo minuta što bi dobio iza Vonleha zauzimao cijeli reket (prespor je, ali ova loša prezentacija u Vegasu ne znači da ga netko neće angažirati kao nasljednika Aarona Graya).

Kod Rocketsa je sve kliknulo kada su proigrali Motiejunas i Canaan. Prvoga na ovoj razini jednostavno nitko ne može braniti, može doći do poena kad god poželi, a Motiejunas, iako nije dobro šutirao iz vana što bi mu trebala biti glavna NBA kvaliteta, je sve kompenzirao igrom pod koševima gdje je uz popriličan repertoar poteza iz pivota prije svega odradio pošten muški posao u skoku i čuvanju obruča. Pitanje je koliko obzirom na svoju građu to može prenijeti u NBA, ali nakon dvije godine ničega bilo ga je lijepo vidjeti u aktivnoj roli, ako ništa drugo kao znak da ga u Europi čeka lijepa karijera kada se odluči vratiti. Nakon njih dvojice nismo vidjeli ništa posebno. Johnson je dobro pratio Canaana u roli drugog playa, nastavivši tako školovanje za combo poziciju započeto u Orlandu, Black je odrađivao solidnu smetlarsku rolu, Hancock je zabio poneku tricu s klupe, a Covington, koji se sa šutom iz vana mučio više od Motiejunasa, pokazao je pak da su šanse da preživi još jednu godinu na rosteru minimalne (nisam kužio ni što su lani vidjeli u njemu da ga drže u blizini, sada još manje).

U drugom polufinalu još jednom je prevagnula dubina Kingsa. Uz sad već standardno dobru igru bekovskog dvojca McCallum-McLemore, opet je briljirala klupa - NBA veterani poput Cunninghama i Brooksa trpali su na sve moguće načine, a kao glavni podizač energije nametnuo se Eric Moreland, skakač i bloker s Oregon Statea koji je istaknuo kandidaturu za novog Jarvisa Varnada i to upravo protiv Kema Bircha, koji je prije početka turnira bio glavni kandidat za tu titulu. Birch se nije naigrao, nakon par grešaka u prvoj četvrtini više nije ni ulazio u igru do kraja, tako da Wizardsi ovaj put nisu imali ni onu minimalnu podršku pod koševima. Porter i Rice su zabili svoje kvote, ali protiv ovakve dubine se nije moglo, plus to su napravili na najmanje učinkovit način do sada (uzimali su i ranije loše šuteve, ali su ih uglavnom zabijali). Bez obzira, oni su definitivno u najboljoj petorci turnira.

FINALE

U finalu Kingsi ovaj put nisu odigrali na istu kartu, izostao je učinak 6-7 igrača, ali su se Canaanu i Motiejunasu suprostavili najboljom partijom turnira svog generala McCalluma koji je liderskoj roli dodao i sjajnu šutersku večer. McCallum standardno kvalitetan s loptom, u ovakvom kaosu od košarke njegova mirnoća, kontrola i pravilne odluke bile su ključni sastojak njihove igre. McLemore ovaj put nešto slabiji, ali najbolji kada je bilo najpotrebnije, opet solidan u ulazu i kao šuterska prijetnja. Najvažnije, konačno je spojio niz utakmica u kojima mu lopta ne bi ispala iz ruku kada bi pokušao driblati što je, složit ćete se, za beka itekako bitno. Bez Derricka Williamsa i s ne toliko moćnim Oriakhiem kao zamjenom, glavnu rolu u sredini preuzeli su fajteri Acy i Moreland, opet solidni, a i Stauskas je zabio nešto iz vana pokrivši tako izostanak značajnijeg broja koševa Brooksa i Cunninghama.

U najbolju petorku turnira tako upadaju Russ Smith (dajem mu malu prednost pred McCallumom na jedinici jer je eksplozivniji i bolji strijelac, a uz to je pokazao zavidnu razinu slash & kick igre), Glen Rice, Otto Porter kao sigurni, a za preostala dva mjesta se ne mogu odlučiti između Motiejunasa i Goberta na petici, odnosno Snella i McDermotta na drugom krilu. Uglavnom, ovih 8 igrača su bili najbolji i ostavili su poseban dojam, a još treba spomenuti zanimljive role Giannisa, Cherrya, Fellsa, Clarksona i McRaea. Hardaway i Warren su potvrdili da mogu trpati, a bljeskove vrijedne spomena su imali i Schroeder (u njegovom slučaju ne dovoljno jer se očekivalo puno više) i LaVine (više nego dovoljno jer se nije očekivalo puno).

Filed under: bball 11 Comments
20Jul/1417

THE POWER OF LOVE

Posted by Gee_Spot

Ljetna liga je u završnoj fazi, tržnica je na izdisaju i logično da je iščekivanje oko sljedećeg poteza Kevina Lovea postalo aktualna NBA tema. Što je i potpuno opravdano - ne događa se svaki dan da je top 10 igrač ili ako hoćete top 5 napadač u izlogu. Naime, sada je već poprilično izvjesno da Love ne želi provesti ni sekundu dulje nego što mora u Minnesoti i da su želje uprave Wolvesa o eventualnom okretanju situacije u svoju korist (u stilu Blazersa s Aldridgeom) samo želje (koje bi se ionako teško ostvarile obzirom da Rubio nema Lillardov potencijal i da Martin i Brewer definitivno nisu all-round klase kao Matthews i Batum), a to pak znači da bi vrlo skoro mogli imati realiziran trade sezone i najvažniji trade uopće od Paulova dolaska u Clipperse.

Za sada stvari stoje u mjestu isključivo zbog situacije koje omogućava Wolvesima da održavaju aukciju - pored dva ovako ozbiljna potencijalna trade partnera kao što su Cavsi i Warriorsi nije lako zaključiti posao jer je na potez prvoga onaj drugi uvijek spreman odgovoriti. Prvo su tako Cavsi u eventualni paket stavili i Wigginsa, a onda su i Warriorsi opet izvukli Thompsona iz rukava. S tim da postoji jedna razlika, Cavsi su pumpali vrijednost Wigginsu govoreći ranije kako će ga sigurno zadržati iako je od prvog dana jasno da će njihov prvi pick drafta vjerojatno biti pretvoren u nešto opipljivije (pa pregovarali su o tradeu picka još dok nisu imali pojma što će biti s Jamesom, uostalom do par dana prije drafta ionako su vjerovali da će uzeti Embiida - od kuda sada odjednom ta opsjednutost idejom da je Wiggins zaštićen kao snježni leopard?), dok kod Warriorsa izgleda stvarno postoji podjela unutar organizacije oko smjera u kojem treba krenuti te njihovo pumpanje Thompsonova statusa nije samo tržišno orjentirano već u njemu postoji i zrnce filozofijskog raskoraka.

Uglavnom, ovo je situacija u kojoj se Wolvesima nigdje ne žuri i gdje bi stvarno mogli dobiti povrat iznad svih očekivanja, posebice ako uzmemo u obzir što su u sličnim mega-tradeovima svojim bivšim momčadima donosili Paul ili Harden. U principu sve ovisi o tome koji smjer kao franšiza Minnesota želi odabrati - žele li ostati relativno kompetitivni s dokazanim dvojcem Lee-Thompson (Lee mora biti dodan u svaku verziju tradea kako bi stvar štimala, on ide u paketu s Thompsonom) ili žele odigrati na kartu potencijala mladih visokih pickova poput Bennetta, Wigginsa i drugog Thompsona (ovo bi bio paket otprilike potreban da trade financijski štima).

Racionalno gledajući, paket Cavsa je neusporedivo primamljiviji - dva svježa prva picka i solidan visoki sposoban uskočiti u dobar dio Loveovih minuta (uz to također na rookie ugovoru) strašna su ponuda koju stvarno nema smisla podebljavati iako si Wolvesi zbog situacije mogu dozvoliti tražiti čak i neki budući pick (koji su Cavsi već spremni ponuditi). Onda opet, ako ćemo uzeti u obzir da su i Thompson i Bennett, koji ni ovo ljeto nije izgledao kao išta više od potrošača loših šuteva, rotacijski igrači koji popunjavaju sistem, a da je Wiggins tek potencijal kojemu će trebati godine i godine da se razvije u igrača koji na kraju također ne mora biti ništa posebno, jasno je da ni ovo nije prevelika cijena za fenomenalnog košarkaša kakav je već sada Kevin Love.

Warriorsi svoju ponudu mogu podebljati eventualnim širenjem tradea (tipa, mogu prihvatiti jedan loš ugovor Wolvesa poput onoga Kevinu Martinu i usput se i sami riješiti npr. Speightsa), ali to već ozbiljno preispituje njihovo strpljenje i moglo bi dovesti do prevelikih tenzija unutar same uprave (odreći se Klaya je jedno, ali dodati pri tome novi loš ugovor nešto je sasvim drugo). Međutim, ako se Wolvesi odluče igrati na sigurno, onda je paket Golden Statea i dalje bolji izbor - Lee nije jeftin, ali donosi 70% Loveove produkcije (barem na još jednu sezonu) i sličan stil igre (zadnje tri godine njihovi međusobni dvoboji su spektakularni - pogledajte samo box-scoreove utakmica između Wolvesa i Warriorsa gdje jedan i drugi bez pardona koriste pojedinačne obrambene slabosti), a Thompson je dokazana kvaliteta na poziciji od potrebe u NBA (ne gine mu max ugovor - ako su Hayward i Parsons dobili lovu kao trojke kojih ipak ima puno više u opticaju, možete misliti što će se tek dogoditi s rasnim bekom-šuterom). Dakle, možete zadržati onaj minimum interesa koji vlada za tom franšizom i ne tonuti još dublje u pogledu posjeta dvorani te i dalje ostati granična playoff momčad koja čeka svoju šansu u budućnosti.

Ako se pak odluče na rebuilding, Wiggins je toliko zvučno ime u ovom trenutku da se javnosti može prodati i novi rebuilding kao novi plan. Iako na kraju krajeva nikoga nije ni briga - Minnesota je i lani, usprkos solidnoj momčadi koja se veći dio sezone borila za playoff, bila na razini posjećenosti sa Sixersima i Bucksima.

I dok car Saunders i vlasnik Taylor odlučuju o budućnosti franšize (a to je rečenica koja je sama po sebi najveći razlog zašto Wolvesi već godinama nisu napravili ništa - njihove uprave su katastrofa za katastrofom i jedini pozitivan pomak bi bio da Taylor konačno proda klub i digne lovu sada kada može), Cavsi i Warriorsi čekaju, svaki u svojoj situaciji.

Kod Cavsa je barem sve jasno - LeBron je dolaskom dobio moć i ako LeBron želi Lovea, a želi, onda je jedini cilj dovesti Lovea. Dakle, tu su prevelike priče same po sebi nepotrebne, posebice jer je to potpuno logična želja novog GM-a bez titule, ali mi svejedno nije jasno da postoji popriličan dio javnosti koji je protiv ovog poteza. Što apsolutno nema prevelikog smisla - James je došao u Cavse svjestan da je ovaj roster daleko od šampionskog, ali nije toliko blesav da želi provesti zadnje godine vrhunca karijere kao teta u vrtiću. Možda niste svjesni, ali čovjek će sa startom sezone imati punih 30 godina, a već 11 sezona je u punom pogonu - njegove najbolje individualne partije gledajući kombinaciju tijela i psihe su već sada prošlost, uostalom sjetite se samo čuvanja u obrani ove protekle sezone, dakle ostaje mu još 4-5 sezona vrhunca u kojem će psihologija i iskustvo sve više i više preuzimati primat nad fizičkom stranom igre. Dakle, kao što su mu prilikom dolaska u Heat trebali iskusni igrači koji znaju igrati košarku, ovdje mu sada prije svega trebaju mlada tijela koja mogu odrađivati posao.

Čekaj, pa zar nije ovaj roster upravo takvih i pun? Pa, da, ali postoji razlika između mladih i zelenih - dok Wiggins, Bennett, pa ako hoćete i Irving koji tek ima 22 godine, dođu u neki stupanj poravnavanja mentalnih i fizičkih kapaciteta, dakle u optimum košarkaške moći, LeBron će već biti na debelom zalasku karijere. I tu na scenu stupa Love. Vjerovali ili ne, Kevin još nema 26 godina, što znači da on tek ulazi u najbolji period karijere. U tijeku ovih 4-5 sezona dok će LeBron lagano padati, Love će igrati na svom vrhuncu. To je jednostavno idealna kombinacija iz aspekta instant uspjeha i instant maksimiziranja potencijala koje želi svatko normalan (ljudi kao da zaboravljaju da su ovo franšize i planovi koji imaju rok trajanja u specifičnom kontekstu, a ne nekakvi idealistički projekti u vakumu).

O idealnoj kombinaciji talenta da ne pričamo - dva takva igrača koji znaju apsolutno sve što treba znati o košarci i zabijanju koševa Cavse će odmah pretvoriti u top 5 napad lige, dakle tu šampionski potencijal uopće nije upitan. Ono čega se ovih dana pak možemo naslušati su suhoparni argumenti u stilu "hej, ali tko će onda igrati obranu" kao da Cavsi u zamjenu za Lovea šalju Marca Gasola. Cleveland ionako nema nikoga pouzdanog pod košem, dakle zašto bi to što ne dovodi peticu već Lovea bilo problematično? LeBron upravo dolazi iz momčadi u kojoj je 4 godine za redom igrao Finale bez poštene petice, znači njemu te fore da je centar neophodan ne možete prodati. Wiggins ima potencijal ponijeti dio tereta na boku, ali ono što on može jednoga dana biti u obrani da se pronaći na tržnici puno lakše (pa jedan Sefolosha to može igrati pobogu) nego ono što Love jeste već sada u napadu. Znači, prilaziti ovoj stvari kao da Cavsi od nekakvog obrambenog formiranog monstruma odjednom postaju run and gun banda kojoj fali samo D'Antoni jednostavno je bezveze - oni tek trebaju postati solidna obrambena momčad, ali, molim lijepo, s Loveom barem neće imati problema razvijati se u napadačkom smjeru.

Zatim, tu su teze o tome kako će ih Love koštati dubine. Pa, obzirom da nitko nema pojma što će dobiti od Bennetta i Wigginsa i koliki će dio tereta oni stvarno nositi, to je malo nategnuto (posebice u slučaju Bennetta koji je lani više štetio nego koristio, a stil igre mu je takav da se puno toga ne bi promijenilo ni u budućnosti). Praktički, gledajte na to ovako - Thompsona mijenjate Loveom (to bi napravio svatko normalan), a Wigginsa i Bennetta - LeBronom (mislim da bi i to svatko napravio). Dakle, ova momčad je miljama bolja od lanjske ne zbog mladih, već zato što su nekim čudom doveli najboljeg igrača na planeti i onda mu još mogu dodati jednog sličnog. I onda se tu mudre glave odluče pričati o problemima u obrani i dubini rostera? Svašta.

A imamo tu i najbolji "argument" od svih protiv tradea - Love je luzer. Ono, ako je tako dobar, zašto nikada nije momčad doveo u playoff? E, pa tu ste u krivu, a, ako ste sposobni shvatiti stvari u više od dvije dimenzije, sada ću vam objasniti i zašto. Wolvesi su lani bili 9. momčad napadački i 12. obrambeno (da, bili su prosječna NBA momčad defanzivno usprkos katastrofalnoj kombinaciji Love-Peković i apsolutno ikakvom nedostatku klupe) što je učinak koji vam uvijek, ali stvarno uvijek, garantira ulazak u playoff. Osim prošle sezone.

Mnogi su pisali o tome, a možete se baciti i sami na istraživanje, ali činjenice ostaju - u povijesti nije bilo momčadi s takvim pozitivnim učinkom koja nije ušla u playoff. Usporedbe radi, Sunsi, koje svi obožavamo i gledamo im masu stvari kroz prste zato što su nas ugodno iznenadili i jer za njih već nemamo kreirane standarde kao za Lovea, bili su 8. napadački i 15. obrambeno. To što su se Dallas i Memphis provukli pored ovako solidnih momčadi stvarno je fantastično, ujedno i dokaz da specijaliziranost (Mavsi su probili krov vlastitih mogućnosti efikasnošću u napadu, Memphis svojom standardno sjajnom obranom), iskustvo, već formiran identitet i pravo vodstvo donose neke pozitivne stvari kojima je nemoguće odrediti vrijednost brojkama.

Daleko od toga da su Wolvesi bili savršeni, njihovi porazi u završnicama su opjevani, ali čak i da je Love kriv za njih (a nije, već igranje s dva apsolutna bacača cigli poput Rubia i Brewera koji je omogućavao obranama utrajati prvu opciju Wolvesa, kao i činjenica da Peković nije obrambeni centar), kvaliteta košarke koju su Wolvesi iskazivali je neosporna (apsurd cijele situcije dodatno podebljava sljedeća teza - Big Al je odjednom prestao biti luzer jer je doveo Bobcatse u playoff u duplo slabijoj konkurenciji i s 24. napadom lige i 5. obranom). Uglavnom, s tim "luzerom" na parketu Minnesota je bila za 10.5 poena bolja momčad napadački - ukratko, ostvarivali su rezultat od kojega su ukupno gledajući samo Clippersi bili efikasniji. Bez njega, taj učinak bi padao na razine Magica i Sixersa.

To što je tako limitirana petorka i uz to roster bez ikakve dubine (ni jedan igrač nakon startnih 5 nije ostvario IOR učinak makar solidnog rotacijskog igrača koji bi zaslužio rolu u top 8 igrača po minutama) uopće uspijevao igrati išta nalik na košarku, zasluga je prvenstveno Loveovih talenata. O kojima ne treba valjda posebno govoriti, ali, ako je netko slučajno zaboravio - čovjek je sam samcat, okružen s 4 granična rotacijska igrača, valjda dovoljan za prosječni napad u ligi. Njegova kombinacija šuta za tri (više trica od njega s boljim postotkom zabili su samo Curry, Thompson, Lillard, Green i Matthews), skokova (samo Drummond i Jordan su ih kao čiste petice uhvatili više), rada u postu (Love zabija u pivotu sa 67% iz 25% od ukupnih pokušaja, Big Al sa 68% iz 28% ukupnih pokušaja) i zicera koje namjesti (tu je jedino Noah bolji gledajući visoke igrače) toliko su na trenutke ignorirane kao tek "napumpane brojke" da je jedino pošteno za razum svih košarkaških fanova konačno ga poslati u momčad poput Warriorsa i Cavsa kako bi se svi uvjerili o kakvom se talentu radi i kako bi te blesave priče mogle prestati. Nakon 40-ak utakmica svi će zaboraviti da su bili kritičari i uživat će u novim plafonima tih momčadi i igrama jednog od najtalentiranijih košarkaša današnjice. Zato, neka ga više netko spasi iz te nesretne Minnesote.

Ima li cijela ova priča ikakvu poantu? Pa, poanta je da su Cavsi, ovakvi kakvi su sada, već sila na Istoku sposobna ostvariti preko 50 pobjeda (obzirom na kontekst i puno više) samo na račun potencijala. Dodate li pak Lovea, ovo je momčad koja lovi 55 pobjeda i mjesto u Finalu bez potrebe da uopće dodajemo riječ "potencijalno" u narativ. Zašto bi se itko normalan odrekao takve mogućnosti? Jedini koji navijaju da se nešto što se može napraviti danas ostavi za sutra su ljudi koji imaju vlastite interese, dakle preostali GM-ovi i navijači drugih momčadi, koji ne žele ovakvu uber-kombinaciju jer su svjesni da bi time njihov posao/san postao kompliciraniji.

A što je s Warriorsima? Oni bi se ovim tradeom iz graničnog izazivača pretvorili u top 4 momčad na Zapadu. Oni su to doduše već sada, ali, s Leeom koji ima 31 godinu i sve češće je ozljeđen, očito je kako bi veći dio minuta na četvorci morali s vremenom prebaciti na Greena. I tu ostati jer mit je da s Thompsonom imaju fleksibilnost koju će im Love odnijeti - iduće ljeto Thompson će dobiti ugovor identičan ovome kojega ima Love i tako začepiti cap. Sličan mit je da ovom zamjenom nestaju splash brothersi - Thompson je lani ubacio samo 32 trice više od Lovea. Pa si postavite jednostavno pitanje koga želite za svoju jezgru idućih 8 godina, Currya i Lovea ili Currya i Thompsona? Oko kojeg dvojca je lakše slagati buduće šampionske rostere jednom kada Bogut i Iggy izgube mojo? Zašto ovo uopće treba biti postavljeno u obliku pitanja?

OSTALO

Nešto sitno se trgovalo pa odradimo i to.

Rocketsi nastavljaju s bezveznim potezima. Iako već danima kroz ljetnu ligu testiraju klince poput Johnsona i Canaana, kao osiguranje na jedinici potpisali su Ish Smitha, svježe odbačenog iz Phoenixa. Reći da igrači poput Smitha, sitni i brzi bekovi bez šuta, leže uokolo bilo bi pretjerivanje - na njih doslovno možete nagaziti u Orlandu ili Vegasu, pa i na malo boljem NCAA treningu. Smith ima tu mrvicu iskustva i desetak dobrih partija lani za Sunse, ali, da je to vrijedno garantiranog ugovora i to kod navodno jedne od analitički naprednijih ekipa u ligi, e tu logika staje. Mislim, stvarno bi volio vidjeti što su to skauti, kakvi god bili, vidjeli u ovom potezu, a da to Rocketsi već nemaju na rosteru?

Hornetsi su zadržali Jannera Parga kao četvrtog combo-beka na rosteru zatvorivši time vrata povratku Douglas-Robertsa, Pelicansi su odustali od daljnje potrage za korisnim igračima na boku zadržavši Dariusa Millera (dakle, oni dogodine minute na trojki dijele između Evansa, Salmonsa, Millera i, božesačuvaj, Ryana Andersona - nije isključeno da Casspi na kraju i ostane na rosteru jer, realno, u ovom trenutku im je drugo najbolje rješenje), a Bullsi će pokušati od Brooksa dobiti ono što je lani donosio Augustin (najluđe od svega, to će se i dogoditi u popriličnom postotku jer u Brooksu još ima dovoljno vatre da tu i tamo bljesne u roli koju Bullsi traže od svojih back-up playeva, a ta je da igraju 1 na 5 dok svi drugi rade za njih).

Wizardsi su skoro pa zaokružili roster zadržavši i Seraphina (ovo ne kužim, praktički on je šesti visoki na rosteru, a plaćat će ga 4 milje) i Templea (kao treći play i presing opcija koju Wittman s vremena na vrijeme koristi očekivano ostaje), a jedini upitnik je za sada nad tim tko će biti 15. igrač nakon što otpuste Elya - Harrington ili Singleton (na obojicu još imaju prava).

Najviše su se naradili Lakersi koju su odlučili zaključiti roster i u miru otići na ljetovanje - prvo su vratili Johnsona, Henrya i Kellya za minimalce i tako okupili lanjsko društvo, a onda su otpustili Marshalla u pokušaju da naprave isto, ali su ih izgleda zeznuli Bucksi koji su ga pokupili s waivera. Mladi Divac je tako postao nova žrtva nesposobne uprave koja jednostavno nije mogla ugurati sve nove ugovore u cap bez da se prije odrekne holdova na Henrya, Johnsona, Brooksa (kojega nemaju namjeru vraćati) i Marshalla. I dok su ovu dvojicu prvo spomenutih vratili bez problema na minimalce jer nije bilo interesa sa strane, ostat će bez Marshalla zbog toga jer su preplatili Younga i Hilla, odnosno nakrcali se četvorkama (ili, ako hoćete, jer Kobeu nisu dali milju manje). Ok, nije Marshall igrač vrijedan suza, to je pokazao i na ovoj ljetnoj ligi gdje ga je nadigrao rookie Clarkson koji će na kraju vjerojatno dobiti njegovo mjesto na rosteru, ali je definitivno imao mjesto u rotaciji iza Lina (rekao bih i Nasha, ali sumnjam da ćemo njega gledati još dugo). Ono što je vrijedno suza je da se momčad s toliko prostora na capu ovako slabim raspolaganjem resursima uopće dovede u situaciju da ostane bez igrača koji im je i dalje u planovima.

SUMMER LEAGUE, QUARTER FINALS

Prije osvrta na četvrtfinale, nekoliko rečenica o utješnim tekmama dan ranije.

Dallas je razbio Sunse (doma poslali Plumleea) što je bitno iz dva razloga - Ledo je odlično odradio rolu playmakera i potvrdio da može biti solidan kreator i na jedinici i na boku (tu ga šut, dužina i eksplozivnost čine stvarno zanimljivim prospektom), a izvjesni Eric Griffin, veteran NCAA i raznih svjetskih liga, zaradio je poziv u trening kamp na negarantiranom ugovoru zahvaljujući trenutcima u kojima je kombinacijom pokretljivosti na perimetru, atleticizma i dužine podsjetio na Mariona (a Mavsima pod hitno treba stoper iza Ellisa i Parsonsa).

Bucksi su konačno nekoga dobili najboljom partijom Parkera na turniru (bez nepotrebnih šuteva preko ruke s perimetra), a to su bili bezvezni Warriorsi (po svemu viđenom ovog ljeta, Nedović i Kuzmić će i dogodine uglavnom služiti za dodavanje ručnika).

Raptorsi su, a to sve govori o prirode ove priredbe, otpustili svog najboljeg igrača na turniru, Buycksa, otvorivši tako dodatno mjesto na pravom rosteru, a onda su dobili očajnike na rosteru Clippersa preko mišića svoje stvarno zanimljive mlade unutarnje linije (Caboclo i Noguiera su već odavno sigurni na rosteru, a izgledno je da će zadržati i Danielsa).

Lakersi su otpustili Marshalla, ali su im solidni Clarkson i Randle bili dovoljni za dobiti loše Nuggetse koji su na kraju završili kao najgora momčad turnira (ovaj put su se napucavali samo Harris i Green jer je Miller dobio dan odmora).

Neugledna NBDL selekcija, u kojoj se kao ozbiljniji NBA prospekt ističe jedino Kevin Jones koji im se pridružio na pola turnira (prije toga odradio i Orlando na rosteru Pacersa), sredila je Sixerse koji su odmarali Noela, Warea i McDanielsa .

Još jednom raspucani McCollum zamalo je donio pobjedu Blazersima protiv Jazza koji je opet dobio odličnu partiju od Goberta. Burke je pošteđen daljnje muke što je Exum iskoristio da više igra s loptom i opet je bio solidan, a Hood manje-više nevidljiv kao i u većini nastupa osim onog jednog tricaškog bljeska.

LaVine opet odličan za Wolvese, u drugom dijelu turnira od kada je preuzeo momčad od Shveda potpuno se proporodio, s njim i momčad. Pokazao je tako da osim atleticizma i šuta ima i sposobnost igranja s loptom i kreacije što znači da bi rizik Wolvesa s njegovim izborom mogao biti manji nego su se i sami nadali. U sudaru dva instant napada tako je dobio Smitha koji je opet predvodio Pelicanse (Russ je apsolutno bio jedan od najboljih pojedinaca u Vegasu).

Cavsi su igrali bez Wigginsa i Bennetta (njihova pošteda odmah je poslužila kako bi se zahuktale priče da se već pakiraju put Minnesote za Lovea), ali su Harris, Powell (to je onaj što je stigao iz Hornetsa s Haywoodom) i Cherry bili prevelika prepreka za Heat koji je odmarao svoja tri najvažnija igrača (kako stvari stoje i Napier i Ennis i Hamilton završit će među 15).

A sada na jučerašnje "bitne" tekme.

Preporod Hornetsa se nastavio i protiv solidnih Knicsksa, čak i bez Zellera u postavi Vonleh i Hairston su nadahnutom obranom i sjajnim potezima u napadu nadigrali Knickse u njihovoj igri, sporim i postavljenim napadima. Od momčadi koja je većinu stvari vrtila kroz post Knicksi su se previše okrenuli inspiraciji Hardawaya i Larkina, tako da su Hornetsi potpuno dominirali u drugom poluvremenu odličnim kretanjem i nesebičnom igrom (posebice razloga za veselje pružaju partije udarnih imena, Vonleh je uz obrambenu i skakačku kvalitetu pokazao i izuzetan repertoar u postu što njegovu tendenciju da se izvlači prema perimetru čini još nepotrebnijom, a Hairston je uz tricu bio odličan i kao slasher). Phil Jackson nema razloga biti previše oduševljen, Knicksi su bili solidni za ovu razinu, ali nitko od nositelja nije pokazao da bi mogao biti značajan dio rotacije - Larkin je presitan, Hardaway i Early jednodimenzionalni, a Tyler predrven.

Još jedna momčad koja je doživjela preporod usred turnira probila se dalje. Rocketsi su konačno kliknuli, Motiejunas i Covingoton su zabijali trice što je uz nebrojene ulaze Johnsona i Canaana bilo previše za obranu Hawksa koji su opet dobili solidne partije od trojke Schroeder-Muscala-Payne, ali jednostavno nisu mogli pratiti postotcima s perimetra.

Bullsi su neočekivano pukli protiv Kingsa, najbolja ekipa do sada na turniru izgubila je utakmicu već u prvom poluvremenu. Bez McDermotta jednostavno nije bilo širine u napadu, usprkos još jednoj dobroj partiji Snella superiorna dubina Kinga prevladala je. Dvije petorke koje solidno funkcioniraju dale su Kingsima krila, a bekovski par McLemore-McCallum opet je kontrolirao ritam i loptu.

Nakon Bullsa ispali su i Spursi tako da ništa od mog priželjkivanog finala. Doduše, za razliku od Chicaga oni su barem pokušavali igrati. Cotton i Anderson su bili razigrani, Daye je imao najbolju šutersku partiju turnira (bio je i red), a Blue je donio dodatnu energiju u vanjsku liniju, ali dvojac Porter-Rice jednostavno je uvijek imao rješenje kao i u svim ovim utakmica prije. Sve je trebalo biti gotovo u regularnom dijelu, i Rice i Porter već su zabili svaki preko 20, ali je Cotton opet pokazao clutch gen i izborio prvi produžetak. Duo Wizardsa je iz izolacija prejednostavno nalazio načina zabiti i stalno održavati prednost, međutim Spursi su poklekli tek u trećom produžetku. Osim gomile ulaza i trica dva majstora, neobranjivim su se pokazali Porterov skok-šut unazad s bloka i Riceovi cutovi - ako je do sada i bilo sumnje, nakon ove partije je jasno da obojica zaslužuju mjesto u prvoj petorci turnira, a Wizardsi mogu biti zadovoljni zbog odluke da ne razbijaju banku zbog Arize jer će izbora na boku biti sasvim dovoljno.

Filed under: bball 17 Comments
18Jul/143

SUMMER LEAGUE, DAY THIRTEEN

Posted by Gee_Spot

Uzeo sam pauzu od prekjučerašnjeg razigravanja (a i od današnje su utješne runde) jer mi se između kupanja u znoju i kupanja u moru jednostavno nije dalo ugurati gledanje najgorih momčadi u Vegasu. Doduše, činjenica da je bila gomila podjednako slabih barem je cijeloj priči trebala dati dozu neizvjesnosti, iako se usprkos tome opet dogodilo nekoliko kamilica. U njih spadaju šetnje Rocketsa protiv Toronta (Houston je usred turnira otkrio ovu stretch postavu s Motiejunasom i Covingtonom koja otvara prostor za ulaze Johnsona i Canaana i to nekako drži vodu usprkos tome što nitko ne šutira dobro), Sixersa protiv Lakersa (nisu mogli preživjeti prvu lošu partiju Clarksona, Sixersi imaju puno dublji roster), Spursa protiv Bucksa (momčadski učinak i širina opcija bili su previše za forsiranje kroz Parkera i Giannisa), NBDL selekcije protiv Denvera (veterani su imali prejednostavan posao igranja obrane protiv tri šutera s perimetra) i Miamia protiv Clippersa (čak i bez Ennisa i Napiera koji su pošteđeni napora, Heat predvođen Hamiltonom nije imao problema protiv hrpe igrača koji više nisu željela biti u Vegasu).

Praktički, jedinu dramu donijeli su susreti Wolvesa protiv Sunsa i Hornetsa protiv Mavsa gdje su do tada dvije najgore momčadi turnira nekim čudom uspjeli preživjeti još jedan dan. Prvo su Wolvesi, konačno zaigravši kroz unutarnju liniju, iščupali pobjedu protiv Sunsa zahvaljujući odličnim partijama Dienga i Fesenka u oba smjera (Warren je zabio svoju kvotu, ali to je bilo manje-više sve od Phoenixa), a dobili su i nabrijanu partiju LaVinea koji je nadigrao kompletnu vanjsku liniju protivnika. Hornetsi su se pak provukli protiv Dallasa tricom u zadnjoj sekundi izvjesnog Roberta Nelsona, klasičnog NCAA combo-beka koji je lani predvodio Oregon State (to je onaj Oregon koji nije igrao u turniru). Još važnije, nabrijani Ewing na klupi izvukao je ratničke partije od Vonleha i Zellera koji su tako anulirali iskustvo Jamesa i Johnsona pod košem Mavsa.

Također, u utakmici dana Hawksi su izbacili Warriorse koji su konačno nešto dobili od Kuzmića, solidan je bio i Nedović, ali sve skupa bilo je premalo za stići prednost koju je Atlanta ostvarila u trećoj četvrtini preko sjajnih partija Schroedera, Paynea i Muscale koji su ih ubili pick & pop/slash & kick akcijom.

Uglavnom, jučer se ovih 8 pobjednika priključilo najboljim momčadima koje su imale dan odmora i tu smo dobili sljedeće.

Prvo su sada već totalno nabrijani Hornetsi razvalili Pelicanse - potonji su rezultate do sada ostvarivali na račun nadmoći pod košem gdje su Withey i Young činili solidan zid, ali ovom prilikom nisu bili dorasli Zelleru, Vonlehu i Hairstonovim tricama (kod Pelicansa standardno solidan Smith i to je manje-više bilo sve). Praktički, sve je bilo gotovo nakon 10 minuta, a najsretniji čovjek na svijetu zbog takvog raspleta bio je definitivno Pat Ewing čija momčad je od sprdnje postala četvrtfinalist.

Wolvesi nisu imali šanse protiv Kingsa čak ni usprkos pronađenom balansu. Opet su dobili dobre partije od visokih, LaVine i Muhammad su bili relativno podređeni momčadi i još im je uletila šuterska podrška Heslipa s Baylora, međutim NBA petorka Kingsa bila je bolja usprkos tome što su Williamsa poslali kući i u sredinu gurnuli iz Phoenixa svježe pristiglog Oriakhia. McLemore i McCallum dižu kvalitetu igre kako turnir odmiče, a kvalitetna igra bekova uglavnom je sve što vam treba na ovoj razini.

Još jedno iznenađenje bila je i pobjeda Spursa nad Jazzom koji je bio sjajan u prvom dijelu turnira. Doduše, do nje je došlo tek u završnici kada je Cotton ubacio u višu brzinu i kada je Daye konačno pogodio nekoliko šuteva, ali i to je bilo dovoljno da se kući pošalju ne baš inspirirani Burke i Exum (Gobert opet solidan, ali bez podrške vanjskih igrača nije išlo).

Hawksi su razbili Blazerse na račun kemije koju su pronašli Schroeder, Muscala i Payne koja je dodatno otvorila prostor za tricaše poput Holta (sada već bivši nasljednik Dellavedove na Saint Mary's u roli playmakera) i Releforda (predvodio Alabamu prošle sezone), dva iskusna combo-beka koja itekako znaju zabiti ako im se otvori prostor. Portland je bio bez ozljeđenog Robinsona, Barton i McCollum su previše forsirali, a Leonard još jednom pokazao da je izgubljen slučaj.

Houston je izbacio favorizirani Cleveland u utakmici u kojoj je Canaan konačno pokazao što zna i zašto ima potencijal biti back-up jedinica u NBA (kod Cavsa Wiggins agresivan, Bennett solidan, ali ipak je najbolji igrač još jednom bio pouzdani 3&D swingman Cherry). Covington i Motiejunas opet nisu sjajno šutirali, međutim imali su idealan matchup u sličnoj postavci visokih kod Cavsa gdje su uvijek mogli računati da će Bennett i Cooley uzimati još lošije šuteve.

Washington opet nije igrao sjajno, ali su uzeli utakmicu protiv slabašnog Heata koji je aktivirao Napiera (što ionako ne znači ništa sudeći po svemu što gledamo ovo ljeto od dotičnoga). Rice i Porter su odradili već standardno solidan posao, Miami bez Ennisa i sa samo Hamiltonom pod košem nije mogao pokrivati dva tako aktivna bočna igrača.

Možda najbolja momčad u Vegasu, Bullsi, bili su na visini zadatka protiv Sixersa. McDermott i Snell solidni, ali većinu posla odradili su Bairstow i NBA veteran Lance Thomas koji su dobili energetsku bitku u sredini protiv Noela i McDanielsa.

Za kraj su Knicksi odličnim šuterskim partijama bekova Larkina i Hardawaya preživjeli pokušaje žilave NBDL selekcije kod koje je najbolju partiju pružio Tony Mitchell, izborivši se time u zadnji tren za titulu MVP-a momčadi koju je preoteo od Ebanksa.

Danas se igraju razigravanja za mjesta od broja 9. do 24. čisto da svaka momčad (i ostatak svijeta) dobije priliku još jednom vidjeti određene igrače u akciji, a sutra je na tapetu prava stvar, stvarno zanimljive utakmice četvrt-finala. Polufinale je u nedjelju, a u ponedjeljak vjerojatno gledamo kvazi najavu idućeg NBA Finala između Bullsa i Spursa.

Filed under: bball 3 Comments
18Jul/145

FREE AGENCY – WHO’S LEFT

Posted by Gee_Spot

BLEDSOE

Tržnica je ušla u fazu popunjavanja rostera što potvrđuje i jučerašnji dan u kojem je najzanimljiviji događaj bio odbijanje Bledsoea da potpiše ugovor sa Sunsima. Iako je ponuda bila više nego poštena i potpuno realna, Bledsoe je odbio 12x4 jer želi ratu kakvu su dobili Hayward i Parsons, ali na max broj godina što cifru diže na oko 80 milja (16x5). To je jednostavno sulud zahtjev iz više razloga. Prvo, nema šanse da će mu Sunsi dozvoliti da bude tri puta bolje plaćen od Dragića. Drugo, doveli su Thomasa da se osiguraju od ovakvog scenarija i nema potrebe da razbijaju banku - Thomas je drugačiji igrač i defanzivno će koštati momčad, ali ofenzivno je učinkovitiji strijelac i puno je manje streaky od Bledsoea, a uz to je i bolji kreator za sebe i druge u slash & kick akciji. Bledose ima samo jednu brzinu u ulazima i igra kao running back, isključivo na kontakt, Thomas je pak legitimni triple threat koji podjednako solidno može birati između ulaza, šuta i asista. Treće, Sunsi nisu očajni i neće se dovesti u situaciju da dugoročno naštete capu jer imaju jasan cilj - dovesti superstara. Bledsoe na ovakvom ugovoru u tome ne pomaže - em jede cap, em ga za dvije godine možda nećeš moći ni trejdati zbog razlike u učinku i visini plaće. Četvrto, jednostavno nema smisla dati ovakav novac combo-beku, koliko god on dobar bio - Parsons i Hayward nemaju previše konkurencije jer graničnog all-star swingmana, pogotovo njihovih all-round vještina, nije lako naći. Stoga i možeš baciti novac na njih jer takav profil igrača jednostavno je puno teže zamijeniti nego beka. Koji uz to iza sebe ima već dvije ozbiljne operacije koljena.

Uglavnom, gotovo je sigurno da takve megalomanske zahtjeve Sunsi neće udovoljiti, što ostavlja dva moguća scenarija. Ili će naći momčad poput Bucksa voljnu angažirati Bledsoea (doduše, nije poznato da li su mu voljni dati max, ali svakako se motaju oko njega) i dogovoriti sign & trade za ugovor kakav je dobio Hayward te usput dobiti i nešto zauzvrat (Ilyasova je zanimljiv prospekt za njihov stil igre, ali i za njihov zdravstveni tim koji bi ga nakon dvije godine prošarane ozljedama možda konačno mogao održati u jednom komadu, a tu su i Wolters i Middleton koji bi im donijeli dodatnu širinu na perimetru). Ili će čekati da neka momčad s prostorom na capu poput tih istih Bucksa ponudi 12-13 milja po godini, dakle ugovor od nekih 50-ak milja, koji će onda matchirati. Naravno, u ovom potonjem slučaju postoji i treća opcija, da Bledose jednostavno ostane pri svome i ne potpiše ništa ispod maxa, što znači da ostaje još godinu na rosteru Sunsa na rookie ugovoru (oko 4 milje bi bila rata) i onda iduće ljeto postaje potpuno slobodan birati gdje želi. Obzirom na spomenuta koljena, ova zadnja opcija mi se ne čini baš realna.

Uglavnom, dobar je ovo razlog da bacimo pogled uopće na to tko je sve ostao na tržnici, a prije toga kratko o jučerašnjim potezima.

BOOZER

Lakersi su dobili aukciju za Boozera i tako usput sačuvali džep Jerrya Reinsdorfa za nešto malo više od 3 milje. Pristojna je to cifra za Carlosove usluge, ali ujedno je ovo potez koji službeno potvrđuje da su u vlastitom nedostatku ikakve vizije Lakersi preskočili Knickse. Njima definitivno treba tijela svuda u rotaciji, ali trenutno se nalaze u situaciji da među 10 igrača pod ugovorom imaju 4 krilna centra. Ne treba se ovdje brinuto oko Randleova razvoja - ako su iole ozbiljni, Lakersi će njemu dati sve potrebne minute na poziciji da se razvija, dok će trojac Hill, Boozer i Davis krpati minute na petici (uz Sacrea, naravno). Sva trojica su povremeno igrala tu rolu i neće im biti problem uskočiti na 10-15 minuta u sredinu reketa, ali ovdje je ključno to krpanje. Ni jedan od njih ne nudi zaštitu obruča, dakle oni su situacijski centri koji mogu uskočiti u to ulogu, ne i nositi je. Također, ni jedan od njih vještinama i stilom igre ne nadopunjava Randlea, samo donose gomilu istoga zbog čega neće biti lako pronaći idealan omjer minuta određenim kombinacijama (Randle-Hill kao starteri i Boozer-Davis s klupe u ovom trenu mi se čine kao logični izbori). A po svemu sudeći bit će gotovo nemoguće isplivati iz lanjske ispodprosječnosti i u obrani i u napadu.

OSTALO

Tek dva poteza sam pronašao, prvo su Clippersi zadržali Big Babya za minimalac (očekivan i solidan potez, Big Baby je danas više peti visoki na rosteru nego četvrti, ali Clippersi jednostavno više nemaju mogućnosti pojačati se i zadržati njega za minimum bilo je bitno, plus nije isključeno da će pridobiti još ponekog veterana kombinacijom lokacije i pozicije izazivača), a onda su Pelicansi potpisali Jimmera također pod sličnim uvjetima. Kao igrač bez pozicije Jimmer definitivno neće zamijeniti lanjsko stabilno prisustvo Morrowa na boku, a i nepotrebno se duplira s Riversom - istina, bit će za obojicu dovoljno minuta na dvojci (u ovom trenutku mi se čini da će obojica ostati bez minuta na jedinici pored Holidaya i Smitha) gdje je praktički ostao samo Gordon (odlaskom Aminua za očekivati je da će Evans još više igrati trojku uz "pomoć" Salmonsa), ali sretno postavama koje će pokušati sakriti ih u ozbiljnijoj roli (pored Holidaya koji može čuvati veće bekove to još i može proći, ali kombinacije sa Smithom ili međusobno bit će katastrofalne).

WHO'S LEFT

Brzinska šetnja kroz preostala imena na tržnici uz pomoć IOR-a, odbrojavamo do najboljih do onih na granici iskoristivog rotacijskog igrača.

BLEDSOE

Manje-više smo sve rekli, u teoriji može završiti na bilo kojem rosteru putem sign & tradea, u praksi su uz Buckse zainteresirani i Kingsi (ma nije moguće) i Rocketsi (Daryl se igra vatrogasca - ne kužim kako bi se ugovor Bledsoeu uklopio u dugoročni plan, ali dobro, o tome ako se dogodi). Od momčadi koje mu mogu poslati ponudu ostali su samo Bucksi i Sixersi, s tim da jedino Sixersi mogu bez problema ponuditi 16 milja po godini (što naravno neće napraviti jer da su mislili paliti novac već bi to odavno napravili). Dakle, racionalne opcije su praktički jedino Sunsi i Bucksi i to je situacija koja bi se trebala riješiti u idućih par dana jer jednom kada se stvar zakotrlja, lavinu je obično nemoguće izbjeći.

MONROE

Pistonsi ovdje imaju naizgled jasnu situaciju, potrošili su sav prostor na capu uokolo Monroeova holda koji iznosi 10 milja, ostavivši si tako za kraj opciju da Grega jednostavno potpišu preko capa za puno veći ugovor koristeći Bird prava (to je i razlog zašto su bili ovako aktivni i brzi tijekom tržnice, jednostavno si nisu mogli dozvoliti da se nađu u situaciji ko Rocketsi). Nema sumnje da će to i napraviti čak i ako bude u pitanju max ugovor jer kvalitetni visoki igrači ne rastu na grani - Monroe je skok-šut s poludistance udaljen od toga da bude all-star klasa, a to je aspekt igre koji se da ugraditi u arsenal tijekom vremena. Sad, imali su i sreće jer jedni Sixersi, koji su si definitivno mogli priuštiti dati ponudu i tako malo začiniti proces, nisu previše zainteresirani za išta raditi po pitanju rostera, ali i signali koje su slali uokolo su očito bili jasni - Monroe ostaje u Detroitu bez obzira na cijenu.

A jasni su i oni iz Monroeova kampa - navodno su spremni odraditi još jednu sezonu na rookie ugovoru i tako dogodine steći status slobodnog igrača ako se ne riješi situacija na rosteru, točnije ako Van Gundy ne trejda Smitha. I iako svi poriču takve ultimatume, sve je jasnije da će se trade s Kingsima ipak dogoditi i da će Josh promijeniti sredinu, što je definitivno najbolje rješenje za sve uključene - niti je on onako loš kakvim se činio lani u Detroitu, niti je moguće dugoročno graditi momčad oko 3 visoka igrača na maxu sa samo 2 pozicije na raspolaganju. Monroe se generacijski i stilom igre puno bolje uklapa uz Drummonda i tu dvojbi nema oko toga tko ostaje, sada samo ostaje pričekati rasplet.

ALLEN

Kod Raya su dvije opcije izgleda u igri - jedna je mirovina, druga dolazak u Cavse za one 3-4 milje prostora preostale na capu. Heat više nema njegova prava tako da s te strane povratka vjerojatno nema - iako bi Miamiu dobro došao igrač takvog profila da čuva leđa Wadeu, sada imaju samo minimalac za ponuditi.

BLATCHE

Pregovori s Raptorsima su propali i Toronto se radije odlučio dodati Nogueiru kao zadnjeg visokog na roster, a momčadi poput Lakersa koje imaju potrebu za visokima rješenja pronalaze na drugome mjestu. Tako da povratak u Brooklyn nije isključen, posebice sada kada Kidda nema u slici, iako je Blatche navodno bio u nategnutim odnosima s cijelom upravom, a ne samo trenerom. Što god, ako ga Netsi vrate za minimum (od kojega je da spomenemo i to odustao u nadi da će naći više love na tržnici), to će ih koštati još 3.5 puta toliko, tako da je teško zamisliti da se odluče na takav potez, a onda opet - definitivno im nedostaje još jedan korisni visoki jer, obzirom na sve moguće scenarije vezane uz Lopeza i Garnetta, teško će biti izgurati sezonu samo s Plumleem i igračima tipa Teletović i Kirilenko.

SESSIONS

Ako je spreman prihvatiti minimum, može birati gdje će nastaviti karijeru, ali, ako želi ugovor u rangu dosadašnjih midlevel cifri za koje je igrao, bit će puno teže naći novu sredinu. Bucksi imaju i prostor i potrebu, ali potpis Baylessa i želja za Bledsoem jasno kazuju da im Sessions nije prioritet. Obzirom da je do sada u karijeri već ni kriv ni dužan zaradio preko 20 milja, možda bi mu najbolje bilo da se dogovori s Bullsima i riješi pitanje zamjene za Rosea, a ujedno i sebi da šansu konačno zaigrati na ozbiljnom rosteru.

BYNUM

Čista spekulacija jer nikakvih vijesti vezano uz njega nema, ali postoje dva čovjeka koja su možda spremna dati mu još jednu šansu - Buss u Lakersima gdje ionako imaju potrebu za pravom peticom, odnosno Phil u Knicksima gdje trenutna rotacija Dalembert-Aldrich-Tyler baš i ne obećava funkcioniranje trokuta.

OKAFOR

Ako je negdje još preostala nekakva iznimka definitivno se vrijedi kockati s back-up centrom ovakvog kalibra.

DOUGLAS-ROBERTS, TURNER, BRAND, MARION, CRAWFORD, MACK, AMINU, NELSON, HAMILTON, SCOTT, ANDERSON, MARTIN, CUNNINGHAM, HENRY, BARBOSA

Imena su ovo koja su imala solidne momente prošle sezone i koja još uvijek vrijede više od minimuma, naravno ako ste u stanju potrošiti išta više od toga. Neki imaju jasne role, neki baš i ne, ali gomila je situacija u kojima ih je moguće zamisliti kao solidne igrače s klupe. Mack i Scott vjerojatno ostaju kod Hawksa, CDR dolaskom Stephensona i povratkom Tylera postaje višak kod Hornetsa, ali ostanak je i dalje moguć što bi Hornetsima dalo najboljeg šestog swingmana u ligi, za Turnerom su interes za sada iskazali Celticsi i Wolvesi, a Brand će ili ostati u Hawksima ili put New Yorka.

Marion izvjesno neće nazad u Dallas, a nekog velikog interesa nema, Jordan Crawford je također na suhom iako su Warriorsi voljni čak i na sign & trade da mu pomognu što u praksi znači da može bilo gdje (ako Bullsi ostanu bez Sessionsa, on bi bio solidna back-up opcija), Aminu bi dobro došao bilo kojoj momčadi bez trojke sposobne igrati obranu (Dallas je bio zainteresiran, ali nakon dolaska Jeffersona vjerojatno više nisu), Nelson se spominje oko Houstona (gdje za njega navija Dwight) i Pelicansa (potpisom Jimmera od toga su vjerojatno odustali), Hamilton za čudo nije na radaru nekih momčadi poput Lakersa ili Pelicansa kojima veliki swingman itekako treba.

James Anderson će nakon što su ga Sixersi otpustili vjerojatno opet put NBDL-a, Kenyon Martin će ili nazad u Knickse ili doma gdje će čekati da ga Knicksi pozovu usred sezone, Dante Cunningham je bio opcija koju su razmatrali u Houstonu prije nego su posegnuli za Dorseyem i Adrienom, Henry se vjerojatno vraća u Lakerse koji imaju rupu na boku ako se prije toga ne dogovori s Bullsima ili Pacersima (potonji su pak potpisali Stuckeya i time vjerojatno zatvorili vrata ovoj opciji), a Barbosa će vjerojatno opet u Brazil gdje će čekati da se negdje otvore minute.

Filed under: bball 5 Comments
17Jul/1414

FREE AGENCY, DAY SIXTEEN

Posted by Gee_Spot

LANCE

Relativno brzo i bezbolno razvila se ova situacija po Hornetse, dobili su najboljeg preostalog swingmana na tržnici za samo dvije garantirane godine i po više nego realnim uvjetima, dakle osigurali su si usluge graničnog all-star igrača koji automatski postaje druga opcija u napadu (još važniji zbog kreatorskih kvaliteta u kontekstu gubitka McRobertsa) i donosi im svježinu potrebnu da ne izgube lani postignut momentum, drugim riječima značajno im povećava šanse da opet budu playoff momčad (ne samo da imaju pristojnu razinu talenta kojoj je donja granica 43 pobjede, već sada imaju i popriličnu dubinu klupe s desetak dokazanih NBA igrača).

Istovremeno su se i osigurali u slučaju da Stephenson naleti na zid i ne nastavi se razvijati kao igrač i prije svega karakter. Ono što je u ovom potonjem dijelu priče zanimljivo je situacija s Pacersima koji su nudili puno više garantirane love. Takva razlika u dolarima i mogućnost da ostaneš u franšizi koja te praktički stvorila obično se ne propuštaju, ali Stephensona su očito vodili neki drugi motivi. S jedne strane treba uzeti u obzir da je ostao zadnji na tržnici i da su se značajno smanjile opcije što je licitaciju okrenulo u korist Hornetsa, međutim s druge je isto tako realno bilo očekivati povratak u Indianu ako Jordan i Cho nisu u stanju dati veću ratu od one koju je Stephenson prvotno uvrijeđeno odbio (na kraju se obje cifre kreću negdje oko 9 milja po sezoni).

Po meni tu sve implicira kako nije samo u pitanju novac, već da je prije svega Lance nanjušio priliku u Hornetsima igrati rolu kakvu nikada ne bi mogao u Pacersima gdje bi uvijek bio u sjeni Georgea, bez obzira koliko se trudio i koliko nam je svima bilo jasno gledajući zadnji playoff da je upravo on najbolji playmaker na onom rosteru. Uspiju li Hornetsi zadržati pod kontrolom taj njegov stil igre koji može itekako ugroziti kemiju na parketu (a trebali bi to moći dok god imaju Jeffersona), ovaj potez će im se itekako isplatiti.

Pacersi su pak ostali bez dobrog dijela potencijala, ionako banalan napad ovim postaje dodatno opterećen. Potpis Stuckeya je smijurija, combo-bek bez šuta koji će ionako igrati bez lopte jer će ona uglavnom biti u rukama Watsona definitivno im nije bio potreban i s njim neće zamijeniti ni dijelić Stephensonove produkcije i utjecaja u drugoj postavi. George ostaje usamljen u roli pokretača na perimetru i još jednom sve ovisi o tome koliko dodatno može napredovati s ove već fantastične razine do koje je došao.

Uglavnom, nakon tri sezone rasta, Pacersi će napraviti korak unazad i vrlo vjerojatno će nakon jednog kratkog bljeska (a i taj je bio obilježen tamnim periodima) opet postati momčad koja ide ispod 50 pobjeda u sezoni. Praktički, gubitak Lancea za njih predstavlja ono što gubitak LeBrona znači Heatu - dvije dominantne momčadi na Istoku iz statusa neprikosnovenih favorita odjednom postaju tek jedni od dečkiju, što cijelu sliku čini, ako već ne kvalitetnijom, onda svakako uzbudljivijom. Uostalom, usporedimo baš ove dvije ekipe povezane Stephensonom - ako Indiana ide ispod 50, a Hornetsi preko 43, dakle ako su obje franšize u tom rasponu u kojem inače obitavaju osrednje playoff momčadi koje ne mogu ni sanjati o naslovu, koja je uopće razlika? Zar u eventualnom playoff sudaru ne bi sve ovisilo o matchupu obzirom na slične plafone? Stoga evo jedan narativ za koji definitivno držim fige da se ostvari - Hornets vs Pacers, Heat vs Cavs, po mogućnosti već u prvoj rundi playoffa.

TOLLIVER

Pa, nije baš Love, a nije baš ni Frye, ali Tolliver se definitivno uklapa u ono što su Sunsi lani igrali. Njegov najveći problem, to što nije pravi visoki već isključivo šuterski specijalist (a kad kažem isključivo to stvarno i mislim, tip valjda nije zakucao ili uhvatio skok u napadu u karijeri), ovdje će se dati sakriti zahvaljujući Tuckeru koji odlično skače i izuzetno je žilav za svoju poziciju, odnosno već uigranom sistemu. U Bobcatsima su Tollivera uglavnom koristili kao spot-up opciju uz McRobertsa i Jeffersona, ovdje pak upada kao zamjena za Marcusa Morrisa koji vjerojatno ulazi u petorku umjesto Fryea. Tako barem izgleda za sada, nije isključeno da će biti još promjena ili da će Hornacek tijekom kampa ipak biti prisiljen na određene zahvate glede stila igre. Marcus i Tolliver baš i ne ulijevaju povjerenje kao udarni igrači i nije isključeno da puno više minuta uz Plumleea dobije Markieff, a to je dvojac pod košem koji nikako nije funkcionirao napadački, a jasno je i zašto, jednostavno bi zatvorili sav onaj prostor u sredini potreban da bi napad Sunsa štimao. Ukratko, nimalo ohrabrujuća situacija za Phoenix.

BLAIR

Wizardsi su stvarno odlučili loviti vrh Istoka, što je i razumljivo u ovom kontekstu u kojem je put do Finala potpuno otvoren. Iako se činilo da će odustati od Blaira nakon što su završili posao s Bostonom za Humphriesa, ipak su odlučili finalizirati dogovor u kojem im je Dallas pomogao dodatno pojačati rotaciju pod košem (zahvaljujući dobroj volji Mavsa koji su pristali na sign & trade, Wizardsi su bili u stanju ponuditi Blairu više od minimuma i ubaciti ga na roster iako su debelo preko capa). Ovdje sada ima sasvim dovoljno tijela da se izgura sezona bez većeg raubanja Nenea i Gortata, što je u cijeloj priči i najvažnije.

RIDNOUR

Magic je pak čvrsto odlučio svoju sudbinu usmjeriti u potpuno drugom pravcu, a tu se potpis Ridnoura idealno uklapa. Old master Luke neće biti od velike pomoći na parketu (možemo slobodno reći i nikakve), ali definitivno može poslužiti u svlačionici u mentorskoj roli koja je odlaskom Nelsona ostala ispražnjena.

OSTALO

Novi GM Cavsa je nakon Millera doveo još jednog bivšeg suigrača, Jamesa Jonesa. Kao što sam već isticao, potezi su ovo koji neće biti od velike koristi na parketu, ali veterani s takvim iskustvom i s takvom razinom profesionalizma iskušanom u šampionskom okruženju jednostavno su neophodni na ovako mladom rosteru.

Warriorsi su pak vratili Rusha, ali ovo ne treba čitati kroz prizmu tradea za Lovea. Dijelom da, ako će Rush pronaći 3&D formu koju je pokazivao tijekom prošlog boravka u Oaklandu, onda svakako imaju dubinu koja je u stanju kompenzirati gubitak Thompsona. Međutim, što ako Rush bude sličniji čovjeku kojega smo godinama gledali u Pacersima ili lani u Jazzu? Stoga je ovo ipak prije svega kocka - ako povratak u idealni sistem oživi njegovu karijeru, super za Golden State koji si je tako za kikiriki dodao kvalitetnog čovjeka u rotaciju, ako se pak posljedice brutalne ozljede pokažu prevelikom preprekom barem će u svlačionici imat dokazanog i poznatog profesionalca (koji je i bez jedne noge vjerojatno učinkovitiji od Kenta Bazemorea).

Lakersi pak krpaju roster, ovaj put baš profilom igrača kakav im treba, dakle s mladim talentom koji dokazano nije startni materijal, ali još uvijek ima potencijala biti nešto više od igrača koji popunjava roster (i sve to za smiješni minimalac). Jedini problem, i to popriličan, je što u Davisu imaju istog igrača kao u Randleu i Hillu, dakle četvorku koja većinu učinka temelji na kvalitetnom obavljanju smetlarskih dužnosti. Ne pokaže li Randle odmah sposobnost igranja s lakta i barem zabijanja otvorenih šuteva s poludistance, bit će nemoguće složiti iole protočan napad s tako kreativno limitiranom rotacijom visokih. Ali, barem će obrana biti bolja od lanjske jer energije joj definitivno neće nedostajati.

Filed under: bball 14 Comments
16Jul/140

SUMMER LEAGUE, DAY ELEVEN

Posted by Gee_Spot

Šest tekmi je jučer preostalo prije kretanja u kup sistem natjecanja, a prije početka se znalo da su Bullsi i Jazz sigurni među 8 momčadi koje dobivaju dan odmora, da se Wizardsi i Blazersi bore za taj dan odmora, kao i da Minnesota nema šanse izboriti ga.

Dan su otvorili Hawksi i Blazersi. Barton i McCollum su se pobrinuli da Blazersi završe među 8 nositelja, a Atlanta je još jednim teškim porazom završila u skupini ekipa koje nisu pokazale ništa. Osim one jedne blistave partije Schroedera i povremenih bljeskova Muscale i Paynea, u njihovom ljetu do sada nema ničega vrijednog spomena (nažalost, tako je na svim frontama).

Bullsi su još lakše nadigrali Wolvese koji nisu u istoj ligi s ovom momčadi koju je okupio Chicago, McDermott i Snell su ipak previše za Muhammada i LaVinea (kod Bullsa opet solidan borbeni Bairstow koji ističe kandidaturu i za prvu momčad, a kod Wolvesa ovaj put srećom barem nismo morali gledati Shveda kako se muči zabiti).

Jazz je također odradio svoje protiv Denvera, čak i bez Goberta koji je dobio dan poštede zbog udarca u rame. Burke solidan, Clark precizan, a Thomas i Murphy borbeni pod košem - NBA pedigre ove jezgre bio je previše za šuterski trojac Nuggetsa koji nije imao svoju večer (ukupni šut 33%, 2-14 za tricu, dakle nitko nije briljirao, ali Miller je ipak bio najgori, Harris i Green podnošljivi).

Sudar Rocketsa i Clippersa trebao je biti nešto zanimljiviji, ali Rocketsi su konačno proigrali, točnije zabili su dovoljno trica da isplivaju pored indisponiranih Clippersa kod kojih je potpuno podbacio bekovski dvojac Brown-West. Rezultat nebitan jer su obje momčadi ostale u skupini 16 ekipa koje će danas razigravati za ostanak u Vegasu.

Utakmice dana tako su bili dvoboji Miamia i Washingtona, odnosno Sixersa i Phoenixa. Sunsi su čak imali šansu upasti među 8 najboljih, ali odlična treća četvrtina McRaea (najbolji igrač Sixersa na ovom turniru) i Thomasa (lani igrao i za Magic i za Philly tijekom sezone) ostavila ih je bez bodova koje bi dobili da su pobijedili u sva 4 perioda i smjestila ih na 9. mjesto koje im već danas donosi sudar s najgorom ekipom turnira, Wolvesima. Uglavnom, Plumlee još jednom odličan, Warren vruć, a Christmas i Curry čisti luksuz s klupe.

Još veću dramu imali su i Wizardsi protiv Heata, na kraju su spašavali živu glavu nakon što Porter i Rice skoro 4 minute u završnici nisu uspjeli ubaciti koš iz igre. Odlično su obojica otvorila susret, nizali su trice i ulaze, a sve uz podršku energičnog dvojca Orton-Birch pod košem. Heat se nije predavao usprkos tome što su bili bez ozljeđenog Ennisa i usprkos još jednoj katastrofalnoj partiji Napiera, ali na kraju nisu znali iskoristiti poklone Washingtona koji se tako provukao u top 8 (da su izgubili, pali bi na 13. mjesto i danas bi morali igrati utakmicu razigravanja).

Filed under: bball No Comments
16Jul/1412

SUMMER AGENCY/FREE LEAGUE POD, PART TWO

Posted by Gee_Spot

Pretresanje tržnice od Bostona do Minnesote. Specijalni gosti Paul Pierce i Brian Windhorst.

Filed under: bball 12 Comments
16Jul/142

SUMMER AGENCY/FREE LEAGUE POD, PART ONE

Posted by Gee_Spot

Gomila akcije = gomila reakcije. A sve u znaku ljeta. Sickre i Gee o ljetnoj ligi i tržnici (u dva dijela, sve skupa je debelo probilo dva sata).

Filed under: bball 2 Comments
16Jul/142

FREE AGENCY, DAY FIFTEEN

Posted by Gee_Spot

CUT & PASTE

Sad je i službeno, Wadeova rata iduće godine iznosit će 15 milja, godinu nakon toga 16, ali ono što je neočekivano je da se radi o ugovoru na samo dvije godine, dakle nisu pokušali dužinom kompenzirati sav novac kojega se Wade ranije odrekao u nastojanjima da zadrže Jamesa. Kako je Granger usput pristao na manju ratu i kako izgleda da će Haslem dobiti cifru koja odgovara room iznosu, znači da, zbrojimo i oduzmemo li sve popuste, Heat upada u zonu koja je u dlaku točno do 63 milje. Sad još treba potpisati Birdmana za koliko god treba (njegov cap hold je već uračunat u cap, dakle ne moraju se brinuti o prekoračenju) i eventualno popuniti roster s par zanimljivih nedraftiranih igrača ili veterana voljnih živjeti u Miamiu za minimum (jedan takav potez je i potpis Jamesa Ennisa).

A kad smo već kod rezova, izgleda da je Dirk pristao na još manji ugovor (a u takav scenarij sam prvotno i vjerovao, da će ići ispod 10 milja), a sve kako bi stvari idealno štimale do granice capa od 63 milje. Sada Mavsima ostaje još room iznimka (do sada nuđena Mikeu Milleru) i minimalci, a na jednoga od potonjih dodali su Rasharda Lewisa, rješivši tako pitanje dodatne stretch opcije iza Dirka.

Bullsi su pak i službeno amnestirali Boozera, a usput su se riješili i negarantiranih ugovora Jamesa, Amundsona i Brewera koji na kraju ipak nisu poslužili ničemu.

OVER THE HUMPH

Washington je na kraju uspio naći boljeg košarkaša od Blaira i Bookera, nisu se odrekli ničega osim picka druge runde utrpavši Humphriesa kroz sign & trade u iznimku koju su dobili od Pelicansa za Arizu (Celticsi su osim picka dobili i vlastitu iznimku tešku oko 4.5 milje), a ni cijena nije bila strašna (manje od midlevela na samo dvije garantirane godine). Sada imaju pristojnu top 8 rotaciju s po jednom kvalitetnom zamjenom za sve pozicije (Miller, Webster, Humphries) i uz realnu mogućnost da Porter i Rice dodaju još malo pozitivne energije. Izbacimo li negarantirani Elyev ugovor iz jednadžbe, ostaju malo ispod 70 milja s mogućnošću dovođenja tek minimalnih ugovora (bi-annual su ispucali lani na Maynora), a prvi potez i to dobar je vraćanje Goodena za minimalac - zaslužio je to solidnim partijama u završnici sezone, nije idealna opcija kao četvrti visoki, ali očito još može poslužiti.

Potez je ovo koji je Bookera učinio suvišnim i čovjek se spakirao put Jazza gdje će biti back-up Favorsu i praktički zamjena za Marvina Williamsa (nije ni približno stretch igrač kakav im je potreban za raznovrsniju rotaciju, ali kao smetlar s pick & pop potencijalom može dobro doći).

KNICKS

Vrlo brzo su se riješili svoje jedine opcije, potrošili su mini-midlevel na Jasona Smitha, dodavši tako potrebno visoko tijelo na roster. Smith je solidan pick & pop igrač koji može pokriti obrambeno obje pozicije, ali previše sklon ozljedama da bi mogao nositi teret kakav su mu Knicksi namijenili. Za njega bi definitivno bilo bolje da je završio u manje zahtjevnoj roli kod nekog izazivača, međutim jasno je da se ovakva lova ne odbija, porezni midlevel je duplo više nego što može dobiti od npr. jednih Clippersa.

MILLER

Novi GM Cavsa povukao je tako i svoj prvi potez, Mike Miller će dobiti room iznimku što znači da Cavsima ostaje još oko 6-7 milja da pokrpaju roster (još su 4 mjesta dostupna, a dobro bi im došli i Ray Allen i Mo Williams i Elton Brand).

OSTALO

Sefolosha je u Atlanti ipak završio putem sign & tradea koji je Oklahomi stvorio iznimku od 4 milje za eventualno pojačanje. Thunder je pak zaokružio roster potpisom Granta Jarretta, što znači da sada imaju 15 igrača pod ugovorom i da je Thabeet i službeno bivši.

Alan Anderson očito nije naišao na interes koji je tražio pa se vratio u Netse koji su zadržali njegova Bird prava, uz pristojnu povišicu u odnosu na minimalce na koje je igrao do sada (a koju si Netsi mogu priuštiti iako će ih zbog poreza njegov ugovor umjesto 2.5 milje koštati četiri puta toliko, oko 11 milja što je jednostavno suludo).

Bucksi pak nisu mogli prežaliti trade Garya Neala pa su potpisali Jerryda Baylessa za combo rolu, dodavši tako još jednog streaky revolveraša vanjskoj liniji. Sve uzor do uzora za Jabaria da se nauči razlikovati dobar od lošeg šuta. Nije isključeno da u trening kamp pozovu i Barona Davisa.

Spursi su odlučili vratiti Bonnera na još jednu sezonu, zatvorivši tako roster s 15 imena pod ugovorima.

Mavsi su uz ranije spomenutog Lewisa dodali još jednog veterana, Richard Jefferson će svoj pod stare dane usavršen šut za tri iz kornera konačno prezentirati u za njega puno prikladnijem okruženju u kojemu neće dobivati previše minuta.

Rocketsi pak pokušavaju pokrpati roster - zadržali su Danielsa, doveli Adriena iz Bucksa i Dorseya iz Barcelone (nisu Bosh ili Asik, ali će njihovi mišići pomoći da rupe pod košem budu pod kontrolom), izgleda da će odmah dovesti i Capelu, a šuška se i o potpisu Papanikolaua koji bi trebao uskočiti u Casspievu rolu (nažalost, ne i Parsonsovu). Šarolik i zanimljiv popis, ali na njemu nema ni jednog igrača koji će postati važan dio rotacije na razini na kojoj su to lani bili Parsons i Lin, pa i Asik, pogotovo pred kraj godine i u playoffu. Potezi su ovo rebuilding momčadi, a Houston to u neku ruku sada opet je, šanse da opet budu top 5 momčad na Zapadu nisu ni približno tako velike kao lani.

Filed under: bball 2 Comments
15Jul/140

SUMMER LEAGUE, DAY TEN

Posted by Gee_Spot

Za Hornetse je konačno istrčao i Zeller, ali ništa značajno se nije dogodilo - ostaje ovo i dalje najgori roster na ljetnoj ligi. New York je sve riješio u prvoj četvrtini, ozljeđenom Aldrichu na klupi se pridružio i načeti Early, međutim Larkin, Hardaway i Tayler su bili više nego dovoljni za izrešetati nedoraslog protivnika, a šansu da zablista dobio je i sjajni šuter Galloway.

Nakon dvije utakmice u kojima su uspijevali pratiti ritam, D-League izabranici jučer su ipak pokleknuli puno ranije pred NBA petorkom Kingsa - Stauskas šuterski raspložen, McCallum nezaustavljiv u ulazima, McLemore pod kontrolom, a Acy i Williams dominantni u sredini. Dovoljno da se iskupe za jučerašnju blijedu partiju protiv Hornetsa.

Raptorsi bez Buycksa, automatski i bez nade da nešto naprave protiv Dallasa krcatog veteranima poput Mekela, Jamesa i Ivana Johnsona (Mekel je sve imao pod kontrolom u napadu, James u obrani, Johnson je dodao čak i stretch element svojoj igri, a ovom prilikom odličan je bio i Ledo koji je svestranošću i atleticizmom pokazao zanimljiv potencijal na boku). Uglavnom, kod Toronta je na playu šansu dobio Machado, ali u njegovu NBA karijeru danas vjeruju još samo rijetki (čak sam i ja digao ruke). Caboclo, Daniels i Noguiera još uvijek bolje izgledaju nego što igraju, a posebice bez pravog playa - ni jedan od njih ne može kreirati sebi šansu, ali, one prilike koje su dobili solidno su koristili.

Pelicansi ne mogu bez drame, s tim da ih ovaj put Smith nije spasio u završnici (iako ih je izvukao iz rupe tijekom treće četvrtine). Russ tako pokazuje da ima u sebi taj gen instant strijelca, opet je dobar bio Fells koji je sve bliži ulasku na glavni roster (stvarno zanimljiv 3&D potencijal na boku), a dobro su odigrali još dva veterana, svjetski putnik Josh Carter i poznato NBDL ime DeQuan Jones. Spursi su se izvukli uz nešto bolje partije Andersona i Cottona, ali ipak prije svega uz puno bolji učinak veterana Ayresa, Morrisa i Dayea.

Cavsi su izdržali pored žilavih Sixersa, bila je ovo još jedna večer u kojoj je Bennett bio previše ležeran (jedini igrač koji si dozvoljava gore šuteve do sada na turniru je Jabari Parker), ali opet su i on i Cooley ubacili dovoljno iz vana da otvore prostor za Wigginsa i Dellavedovu koji su još jednom odradili odličan posao u obrani. Sixersi su momčadi dodali jezgru iz Orlanda, dakle zaigrali su jučer i Noel i Ware, međutim bez značajnijeg doprinosa.

Plaćenici Clippersa nadjačali su slabašni Heat, Lorenzo Brown i Delonte West nisu imali prepreke među bekovima Miamia, a eksplodirao je izvjesni Amath M'Baye, Francuz koji je nakon odlične sezone za Oklahomu izašao na draft prije dvije godine, nije izabran te je završio u purgatoriju Japana. Nakon jučerašnje partije u kojoj je uz neosporne smetlarske kvalitete za poziciju četvorke pokazao i novotariju poput šuta za tri, nema sumnje kako je opet na radarima NBA skauta.

Jazz je sredio Buckse bez ikakvih problema, najveće razočaranje Vegasa do sada nije imalo šanse protiv sjajnog Goberta u sredini (još jedna dominantna partija, momak je očito spreman za veću rolu u rotaciji pravog Jazza) i Hooda na boku (nakon što utakmicu ranije nije mogao zabiti ništa, jučer je pogodio sve što je uputio prema košu, 7 trica na putu do 29 poena). Exum i Burke solidni u slash & kick igri, Thomas i Motum energični pod koševima - previše je to bilo za Milwaukee u kojem je Parker malo stao na loptu nakon dvije očajne realizatorske partije, ali ovaj put nije bilo ni Woltersa ni Giannisa da preuzmu odgovornost. Interesantno kako momčad u rebuildingu nije bila u stanju složiti bolji roster, a i kako nisu u stanju igrati nešto nalik košarci s playom poput Woltersa i takvim opcijama na krilima (doduše, treba biti iskren i reći da su imali najteži raspored, Cavsi, Sunsi i Jazz definitivno su krema ovogodišnjeg Vegasa).

Utakmicu dana odigrali su Lakersi i Warriorsi, a u produžetku su se provukli ovi prvi na račun nekoliko sjajnih reakcija Marshalla i Randlea, s tim da je gledajući cijeli susret opet najbolji dojam ostavio Clarkson, definitivno njihov dosadašnji MVP. Warriorsi su konačno izgubili (prošle godine bez poraza u Vegasu, ovdje do sada 2-0) usprkos opet dobrim partijama veterana Johnsona i Holidaya, a treba spomenuti i energiju Crafta i McAdooa koji se, nakon draft razočaranja, bore za goli život (Craft je uvijek bio rubni top 60 igrač i njegov pristup je više stvar toga da ne zna drugačije igrati osim punom snagom, ali McAdoo je do prije godinu dana smatran igračem prve runde, prije dvije godine čak i lutrijskim talentom, tako da je njegov očaj razumljiv - šteta samo što ovako borbeno nije igrao cijelo vrijem dok je bio na North Carolini već samo od prilike do prilike).

U Vegasu je još danas na tapetu 8 utakmica prve runde, a onda od sutra kreće ispadanje - 8 najboljih imaju dan odmora dok se preostalih 16 obračunava, dan nakon toga 8 najboljih igra protiv 8 pobjednika razigravanja i onda, nakon dana odmora, kreću tri dana klasičnog knock-outa, četvrtfinale, polufinale i finale. Bacite oko jer, ma koliko mučno ponekad bilo probiti se do zanimljivih trenutaka, isplati se.

Filed under: bball No Comments
15Jul/140

FREE AGENCY, DAY FOURTEEN

Posted by Gee_Spot

BULLS

Čišćenje capa za što ugodniji ugovor Gasolu se nastavlja, nakon Smitha riješio se Chicago i Randolpha, sanirajući tako štetu nastalu tijekom drafta. Srećom po ozbiljne ekipe poput Bullsa, uvijek će postojati nekakav Orlando koji će ti pomoći da počistiš nered pa je tako Randolphov ugovor završio na njihovom capu u zamjenu za dva mizerna picka druge runde. Međutim, ono što je bitno istaknuti, uz podatak da su Bullsi ovim potezom vjerojatno otvorili dovoljno prostora za Gasola, činjenica je da su uz pickove u Orlando poslali i keš koji će sigurno dobrim djelom pokriti Randolphov ugovor i tako olakšati Magicu da ga jednostavno otpusti (Chicago nije imao takav luksuz jer sve i da su ga stavili na waivere, ostao bi im na capu). To je nakon Boozerove neizbježne amnestije već drugi slučaj da Bullsi svojevoljno, dakle bez da im netko drži pištolj nad glavom, troše dolare koje ne moraju, što je u njihovom slučaju - fantastično.

HEAT

Iako još ništa nije sigurno osim da je službeno potpisan (neke cifre koje se navode i dalje spominju onaj prvotni bi-annual iznos), izgleda kako je Grangerov ugovor ipak minimalac, što znači da je čovjek pristao na rez u odnosu na prijašnji dogovor, a sve kako bi se što lakše utrpalo Wadea, Haslema i ostatak društva u prostor do 63 milje.

SALMONS

Dan baš i nije vrvio od aktivnosti, ali su Pelicansi svejedno uspjeli potpisati Johna Salmonsa i to vjerojatno za dio room iznimke pošto je cifra koja se spominje (2 milijuna) veća od veteranskog minimuma. Ono što je zanimljivo je da paralelno planiraju otpustiti Casspia koji je dan ranije stigao tradeom iz Rocketsa s negarantiranim ugovorom i koji je prošle godina bio, a i uopće dugoročno će biti (Salmons ima 34 godine što je za swingmana osrednjih kvaliteta drugi naziv za istek roka trajanja) bolja opcija na boku i uz sve to još ima i manji ugovor. Uglavnom, još jedan potez koji baš i neće biti upisan s pozivnim konotacijama u Dempsovu biografiju.

Filed under: bball No Comments
14Jul/140

SUMMER LEAGUE, DAY NINE

Posted by Gee_Spot

Cavsi su se ekspresno obračunali sa Spursima, serijom 13-0 na otvaranju napravili su razliku koju su lakoćom održavali do kraja. Spursi nisu imali rješenja za Bennetta i Cooleya, odnosno njihove šuteve s poludistance koji su potpuno otvorili reket prije svega izvjesnom Willu Cherryu, combo majstoru koji je prije dvije sezone odveo Montanu u NCAA turnir, a danas evo kuca na vrata NBA lige (potvrda onoga što uvijek pričam, nema lakše stvari nego pronaći kvalitetnog back-up playa - Cherry sutra za minimum može pružiti dobar dio onoga što će Kingsi dobiti od Collisona za 5 milja). Spursi stvarno očajni i bezidejni, ne kužim svrhu dovođenje Ayresa i Dayea ovdje ako im se već ne igra, a nakon odličnih partija u prvom danu jučer su potpuno podbacili i Anderson i Cotton.

Lakersi su otprilike bili jednako nemoćni protiv Pelicansa, zaigrao je Randle, ali drugu večer za redom jedini koji zaslužuje prolaznu ocjenu bio je Jordan Clarkson. Marshall malo bolji nego u prvoj utakmici, s tim da je Smith pored njega prolazio kad i kako je htio, Randle pogubljen i potpuno nemoćan pored kombinacije Withey-Young. Inače, taj dvojac je upravo obranom reketa napravio posao, sve što im je trebalo bila je povremena šuterska pratnja i nju su dobili od Courtneya Fellsa, veterana i baš pravog catch & shoot bočnog koji je nakon 4 sezone na NC Stateu odradio još 4 profi sezone po raznim ligama svijeta da bi lani konačno završio u NBDL-u.

Kingsi su morali zaslužiti pobjedu protiv Hornetsa koji su još jednom očajno otvorili utakmicu, ali se nisu predavali. Vonleh i Hairston ostavili su puno bolji dojam, bili su borbeni i uporni (Vonleh 18 skokova za 32 minute, Hairston pak u završnici serjiom trica sam samcat nosi napad), međutim teško je dobiti utakmicu pa makar i ljetne lige bez poštenog playa na rosteru i bez ikakve dubine (opet nije bilo Zellera). Sacramento je tako dobio čisto na račun širine, McLemore i McCallum su zabijali iz ulaza, Stauskas je stavio par šuteva, a Acy je zabio svoje zicere (od njihove NBA petorke najgori Williams, nije uspio odraditi poštenu partiju čak ni u idealnom kontekstu koji je kopirao ono što je imao na Arizoni, dakle protiv nedorasle konkurenciji u roli visokog - jednostavno ga je bolio kikiriki).

NBDL selekcija još jednom je pružila dramu u samoj završnici, opet su dobili dobre partije od udarnog dvojca Mitchell-Ebanks uz finu rolu Akognona s klupe, s tim da su se ovaj put provukli, makar im za to trebala 2 produžetka. Dan ranije razbio ih je Smith, a sinoć je to zamalo učinio Schroeder koji je konačno pružio partiju kakvu od njega čekamo već godinu dana (30 poena i lakoća slash & kick igre). Muscala borben, Payne aktivan, međutim na kraju su više sreće imali iskusniji.

Bullsi su rastakali Denver, pokazavši još jednom zavidnu razinu igre. Snell opet odličan i definitivno iznad ove konkurencije, McDermott pak potpuni mismatch - na ovoj razini malo tko može igrati obranu za pratiti takvu prezentaciju košarke, čovjek je stalno u pokretu i traži loptu u svakoj situaciji. Najluđe od svega, Denver je otvorio utakmicu s 9-0 i Millerom koji gazi McDermotta 1 na 1 (što se provuklo kroz cijelu večer, dovedu li onog drugog Millera, Mikea, ovaj klinac koji je u principu igrač sličan Rodneyu Hoodu zasigurno će završiti na nekom NBA rosteru), ali ovaj put nije bilo podrške Harrisa i Greena - Gary za razliku od večer prije nije mogao ubaciti ništa pored Snella, a Green je trpao uglavnom kada je sve već bilo gotovo.

Blazersi su odigrali nešto bolje nego u prvoj utakmici i odradili su posao protiv Houstona. McCollum, Barton i Robinson bili su previše za nesretne Rocketse koji opet nisu ništa dobili od veterana Canaana, Covingtona i Motiejunasa (Morey će valjda sada imati vremena baciti pogled na ljetnu ligu jer ovo mladosti što ima na rosteru nikako ne obećava), a ni Nick Johnson nije bio nešto posebno raspoložen.

Utakmicu dana odigrali su Sunsi i Bucksi. Phoenix je potvrdio potencijal jednog od boljih rostera u Vegasu, bez Lena u postavi (slomio prst) i s Harrisom u ulozi stretch četvorke stvari su odmah profunkcionirale. Plumlee je bio u svom elementu smetlara, Goodwin i Ennis rastrčani, a Curry u šuterskom deliriju (5 trica, 26 poena za 21 minutu). Bucksi su pokušavali pratiti ritam preko razigranih Woltersa i Giannisa, ali nedostajalo im je oružja, prije svega Parker. Drugi pick pružio je drugu večer za redom partiju za zaborav, uzimajući gomilu nepotrebnih i jednostavno loših šuteva iz vana, a pri tome ne uspijevajući nikako realizirati u sredini (nema ni brzine ni ideje za doći do koša). Nije ovo razlog za paniku, ali definitivno je razlog za brigu jer, ako Parker može biti od koristi samo kada je u idealnoj fizičkoj spremi i okružen ljudima koji mu mogu otvoriti prostor, onda će njegova rookie sezona biti daleko od idealne.

U zadnjoj utakmici dana Porter i Rice su napravili ono što kao igrači druge godine moraju, odradili posao, dok je kod Wolvesa opet bilo primjetno kako Shved i LaVine igraju isključivo za svoje brojke. Dieng i Robinson su tako još jednom bili potpuno neiskorišteni, a Shabazz pak totalno po strani - za razliku od bočnog dvojca Wizardsa, on izgleda kao čovjek koji je prvu NBA sezonu proveo igrajući playstation umjesto trenirajući.

Filed under: bball No Comments
14Jul/146

FREE AGENCY, DAY THIRTEEN

Posted by Gee_Spot

PARSONS

Cuban je konačno dobio svog čovjeka. Istina, previše je ovo love za Parsonsa, ali isto tako je istina da u NBA love uglavnom ne nedostaje, nedostaje načina i znanja kako da je pametno potrošite. Evo na što mislim - startnu petorku Mavsa dogodine vjerojatno će činiti Harris, Ellis, Parsons, Dirk i Chandler. To je postava ukupno teška 51 milju. Pogledamo li razinu talenta kroz IOR, dakle bez uvažavanja potreba tržišta koje umjetno diže ili spušta cifre, realna cijena ove petorke je između 41 i 45 milijun. To je zanemariva razlika u ovakvom sistemu kakav generiraju NBA pravila. Uglavnom, poanta je da Parsons ima veći ugovor nego zaslužuje, ali nije preskup u momčadi u kojoj Dirk i Harris igraju na popustima. Kontekst je, kao i uvijek, sve.

Dallas je tako u jedno ljeto dovukao u klub čovjeka koji može ponijeti teret druge banane u napadu (i tako rasteretiti Ellisa) te centra koji bi obrambenom važnosti trebao praktički biti treći MVP momčadi (i tako rasteretiti Ellisa). Harris je u ovoj fazi karijere idealan kao elitni back-up play, ali veteran može pristojno odraditi startne minute i donijeti jednu obrambenu razinu koja lani s Calderonom nije postojala (i tako rasteretiti Ellisa). Dakle, solidna je ovo petorka koja garantira još jednu godinu borbe za playoff i definitivno je bolja od lanjske, međutim ono što sada postaje problem je dubina klupe (Greg Smith kojega su dobili od Bullsa dok ovi čiste cap tu baš i ne pomaže). Mavsi su lani dobar dio kvalitete dobivali iz te širine koje sada baš i nema, zbog čega ova momčad nema ništa veći plafon od lanjske.

Kako je cap potrošen, ostaje im samo room iznimka da pronađu još poneko pojačanje, a prioritet bi bili jedan 3&D swingman (netko tipa Carter) i dodatna stretch opcija pod košem.

DENG & HEAT

Zanimljivo da je Deng dogovorio s Heatom prije nego je situacija s Parsonsom bila jasna i to pristavši na puno manje lukrativan ugovor nego što ga je možda mogao dobiti u nekom drugom scenariju. Jasno, ako je takvog scenarija nakon ove svježe raspodjele swingmana po ligi uopće bilo (Hawksi su ispali iz licitacije potrošivši dobar dio novca na Sefoloshu i Bazemorea, dakle očito su bili svjesni da Deng baš i nije lud za Atlantom, Dengov agent je valjda imao informacije da Rocketsi neće matchirati ugovor Parsonsu pa je tako i Dallas ispao iz trke, ali u cijeloj priči i dalje mi nije jasno gdje su nestali Sunsi koji još uvijek imaju prostora na bacanje, potrebu za trojkom i javni interes za Dengom). Uglavnom, 10 milja po godini je više nego pristojna brojka, rekao bih čak i previše realna, pogotovo za veterana poput Denga kojemu je karijera ušla u fazu silazne putanje.

Naravno, ne postoji pravi način na koji možeš zakrpati rupu nastalu odlaskom Jamesa, ali dokazani playoff borac rentan na dvije godine s prihvatljivim ugovorom, posebice u svjetlu milijuna bačenih na Bosha, dobar je pokušaj. Sve sada ovisi o tome kako će Heat pokrpati rotaciju - vraćanje Chalmersa i Birdmana prvi je korak u tom smjeru, njihovo iskustvo na pozicijama vječne potrebe (Napier nije rješenje, a i dalje nemaju centra) definitivno može pomoći, međutim to nije dovoljno za ozbiljniju ulogu u ligi. IOR trenutni roster čisto na bazi talenta vidi kao momčad kojoj je plafon 45 pobjeda, što je još uvijek dovoljno za playoff na Istoku, isto tako i za ispadanje u prvoj rundi. Srećom, Spoelstra može taj plafon dodatno podignuti dodatnim prilagodbama.

Uglavnom, sada je najzanimljivije ionako pratiti kako Heat misli sve ovo uklopiti u cap koji za njih iznosi 63 milje plus room iznimka. Ako su sve ove cifre točne, Deng, Chalmers i Anderson dodaju još 19 milijuna na 31 milju koje su već rasporedili na Bosha, Colea, McBoba i Grangera - to je 50 milja. Cap holdovi za Wadea i Haslema iznose još 28 milijuna, što je debelo preko capa, dakle Heat u praksi nikako ne može potpisati Denga i McRobertsa koristeći prostor (Grangera mogu sakriti u room iznimku) dok ne riješi situaciju s ovom dvojicom. Recimo da će Haslem dobiti 2 milje, da će Granger dobiti room, a da će Birdmana potpisati zadnjeg jer njegov cap hold iznosi samo 1 milju, to bi ostavilo Wadeu oko 15 milja za prvu godinu i na kraju balade dovoljno prostora Heatu da ubace i Denga i McBoba. Ukratko, jasno je kako je i ovdje ključnu rolu odigrala dobra volja igrača - da Wade i Haslem nisu spremni surađivati s Rileyem tijekom cijele tržnice, odnosno da su uzeli onoliko na koliko su imali pravo (Wade je slobodno mogao tražiti 18-20 milja obzirom na situaciju i prostor koji imaju, Haslem povrat svojih 5), jedini način na koji bi Heat mogao dovesti Denga je odreći se dogovora postignutih s McBobom i Grangerom.

BULLS

Bullsi su izgleda dogovorili s Mirotićem, navodno na 3 godine za 17 milijuna, dakle prva godina bi trebala biti minimalno u razini midlevel iznosa, negdje oko 5.5 milja. To znači da bi Gasolov ugovor trebao iznostiti negdje oko 6-7 milja jer toliko ostaje na capu nakon što maknemo Boozera, naravno ne očiste li još dodatnog prostora kao što su već napravili sa Gregom Smithom čiji garantirani minimalac su poslali u Dallas. Znači, Pau je pristao na popriličan rez u odnosu na ono što su nudili Lakersi kako bi zaigrao za Bullse što je još jedan primjer igrača koji se mora odreći dijela kolača kako bi sistem funkcionirao. A kad se sjetiš da bi sve bilo puno lakše samo da nisu uzeli Anthonya Randolpha u onom tradeu s Nuggetsima...

Chicago je zadržao i Hinricha, ali on izgleda upada u room iznimku i ne šteti ovom prostoru namijenjenom Gasolu. Uglavnom, nakon što ovo realiziraju, Bullsi će biti preko capa, s 11 igrača pod ugovorom i mogućnošću dodavanja samo minimalaca, ali s izuzetno intrigantnom momčadi kojoj je teško definirati plafon zbog ove infuzije talenta, ali prije svega mladosti. Ono što je očito je da će biti bolji nego lani - ovako duboka rotacija ne bi trebala imati problema isplivati kao top 4 momčad na Istoku.

ROCKETS-PELICANS-WIZARDS TRADE

Morey je na kraju ipak našao načina izvući nekakvu korist iz ovih ljetnih poslova, spojivši potpis Arize s ranijim tradeom za Asika. U principu posao s Pelicansima nije bitno drugačiji od dogovorenog, s tim da je uz Asika put Big Easya krenuo i Casspiev ugovor, dok su put Houstona uz već dogovoreni pick prve runde krenuli Arizinih 8 milja i negarantirani ugovori Geea (kojega su doveli iz Cavsa baš za ovu transakciju) i Hopsona (koji je ovih dana više puta spomenut na tržnici od Jamesa - momak je prvo poslužio kako bi se finalizirao onaj posao Cavsa s Hornetsima, a onda su ga ovi poslali u Pelicanse za keš samo kako bi se opet pridružio donedavnom suigraču Geeu u novom poslu - i love this game!). Pretvorivši trade iz prvotne zamjene igrača za prostor (i pick) u sign & trade, Morey je zadržao momčad iznad capa s pravom na puni midlevel, bi-annual i sve trade iznimke (pa tako i na ovu iz tradea Lina u Lakerse tešku 8.5 milja). I onda po potrebi još može otpustiti Geea i Hopsona kako bi smanjio troškove.

Dakle, dobio je dodatnu fleksibilnost u traženju pojačanja kakvu ne bi imao da je Ariza potpisan uz pomoć prostora. Sada može zadržati Danielsa, nagraditi Garciu i graditi neki novi master plan za neki budući pothvat. Odreći se Parsonsa nije bilo lako, ali Rocketsi su odlučili da je fleksibilnost capa važnija od dodatnih resursa u vidu igrača, mudro procijenivši da neke velike pomame za Parsonsom na 15 milja godišnje baš i ne bi bilo.

Pelicansi su dobili Asika, ali uz manju štetu od prvotno planirane, znači ne moraju dalje rezati roster (već su se odrekli prava na Smitha, Aminua i Robertsa, a bilo je čak upitno hoće li moći zadržati Riversa i Witheya) kako bi ga uklopili u cap. Posudbe Geea i Hopsona poslužile su u saniranju štete, a dobro je došao i negarantirani ugovor Melvina Elya kojega su poslali u Washington u zamjenu za prostor (prvotno namijenjen Asiku) u koji je zatim ubačen Ariza kako bi se realizirao sign & trade s Houstonom. Wizardsi su itekako bili zainteresirani pomoći jer su ovim potezom dobili trade iznimku u vrijednosti Arizine prve godine novog ugovora (8.5 milja) koju možda mogu pretvoriti u još jedno pojačanje negdje pred trade deadline.

Washigton je tako ipak nešto izvukao iz situacije u kojoj mu je alternativa bila jednostavno ostati bez igrača i ne dobiti ništa, a Pelicansi su dobili čovjeka s kojim se mogu boriti za playoff, ali i krcat cap s tek room iznimkom preostalom da popune neke potrebe od kojih je najveća dubina na bokovima - kako sada stvari stoje, u trade ubačeni Casspi treći je swingman na rosteru, a nije na odmet spomenuti i kako od Russa Smitha očito očekuju da odmah preuzme rolu back-up playa.

PISTONS

Nova uprava nastavlja s paljenjem dolara, ono što im je ostalo od capa potrošili su na Carona Butlera i DJ Augustina. Van Gundy sada na raspolaganju ima hrpu solidnih rotacijskih igrača od kojih će pokušati posložiti momčad sposobnu pratiti Drummonda i Monroea kojega tek treba potpisati (kad se to dogodi, Pistonsi će imati svojih 15 imena za iduću sezonu). Butler je osiguranje iza Singlera, veliki spot-up šuter koji će dobro doći u sitaucijama protiv trojki koje KCP neće moći čuvati ni u kratkim intervalima, a Augustin je očiti znak da je Siva bivši, možda i da je vrijeme Bynuma konačno prošlo.

HORNETS

Dodali su Briana Robertsa, još jednog solidnog combo-beka u rangu Garya Neala, po cifri koja se navodi očito ga imaju namjeru utrpati u room iznimku, što znači da je prostor za Stephensona i dalje na raspolaganju. Obzirom da je Ridnour bivši, a da je Neal ipak bolji u spot-up roli, solidan dribler kao Roberts dobro će doći, iako je možda bilo i boljih opcija na raspolaganju.

Filed under: bball 6 Comments