60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

25Dec/1418

THE BI-WEEKLY X-MAS RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Sretan Božić svima i ovom prilikom uz standardno izdanje rankingsa da se malo skrati vrijeme prije početka utakmica (ili uz utakmice). Tu je i slika ovogodišnjeg božićnog drvca koje je uz standardnu dozu fleer kartica dobilo i pojačanje u obliku NBA loga izrađenih od gline, zapečenih u pećnici i ručno obojanih (hvala ženi na sjajnom poklonu).

1. WARRIORS 94.1

I dalje igraju bez Boguta, iza njih je uz to nekoliko brutalnih utakmica (Houston, Dallas, Oklahoma, Memphis), što prevedeno znači da su u protekla dva tjedna završili ispod prosjeka defanzivno (tek 17. učinak u ligi). Za utjehu ostaje da su usprkos svemu ostvarili sjajnih 3-1 u sudaru s konkurentima, a razlog za to je napad koji ni bez Boguta nije šuterski posustao (osim Memphisa koji ga je donekle zaustavio Curry je bio briljantan, a i Iguodala je oživio u pravom trenutku odigravši sjajne minute u završnicama kao dio niske postave bez centra s kojom je Kerr uglavno završavao utakmice). Također, u zadnje dvije utakmice vratio se Lee, što im daje dodatnu opciju u sredini dok čekaju povratak Boguta.

Obzirom da su se s njim u rotaciji prošetali protiv Kingsa i da su odigrali indisponirano protiv Lakersa (dok je Kerr istovremeno miksao postave kao lud u potrazi za raspoloženim igračima) teško je reći kako će ga uklopiti u rotaciju, ali za sada je očito kako će uzeti dobar dio minuta Ezeliu i Speightus na petici. Green je nedodirljiv kao starter za sada, međutim, već protiv Lakersa, Kerr je u završnici podredio do tada standardnu igru s ultra-niskom postavom s 5 vanjskih puno klasičnijem izdanju s dva visoka na parketu. Što je popriličan šok za sistem izgrađen oko brojnosti na perimetru.

Dodatni problem - bez Boguta u blizini da mu otvara prostor asistima i blokovima (ni Ezeli ni Speights ni Lee nisu u stanju u jednom napadu postaviti dva-tri čvrsta bloka za redom koja će dati dijelić sekunde prednosti Curryu i Klayu, bez obzira da li s loptom ili bez nje), Klay je pao na zemlju, sve više ostaje bez all-round kvaliteta kojima je otvorio sezonu i sve se više pretvara u onog jednodimenzionalnog igrača na kojeg smo navikli i koji tek profitira od povećane potrošnje. Problem je ovo za cijelu momčad, ali prije svega za Thompsona koji ipak nije dribler na takvoj razini da si može kreirati šut bez idealnog konteksta.

2. BLAZERS 92.3

Imali su gadan raspored koliko je to moguće, s četiri gostovanja u 5 dana, ostali su bez Lopeza na dva mjeseca, usred turneje i bez bolesnog Aldridgea na dvije tekme, a uz sve to Batumovi problemi s ozljedama prisutni od starta sezone opet su aktualni (zglob mu ne dozvoljava da zaigra kako zna). I usprkos svemu tome ostvarili su 6-1 od zadnjih rankingsa, uz jedini poraz protiv Rocketsa bez Aldridgea (koji je kao što znamo mismatch za koji Houston nema rješenja). I dok su Lillardove brojke fenomenalne (27 poena s 44% za tricu u ovom periodu), činjenice je da nije napad ono na što se oslanjaju (tu su pali na prosječnu razinu, što nije ni čudo s ovoliko problema unutar rotacije), već obrana. Nitko u ligi trenutno ne brani bolje perimetar, a da istovremeno uvijek pod košem ima dvije mrcine koje imaju taj luksuz da isključivo čuvaju sredinu.

3. RAPTORS 92.2

Lagan raspored dozvolio je njihovoj obrani da se malo pribere, naime od trenutka prije dva tjedna kada smo ih chekirali i kada su se raspali defanzivno, došli su sebi u utakmicama protiv Knicksa (dva puta), Magica, Pistonsa i Netsa. Dakle, ostvarili su 5-0 protiv 4 ispod-ispodprosječne obrane lige, potvrdivši se kao momčad sposobna odraditi posao, a onda su razbili zube na Bullsima. Sada imaju 1-5 protiv Bullsa i Cavsa, iako se dobro drže protiv druge jakosne skupine Istoka koju uz njih čine Hawksi i Wizardsi - tu imaju 3-0. Uglavnom, bez DeRozana nisu imali rješenja za vanjske igrače Bullsa usprkos tome što je James Johnson konačno došao do mjesta u petorci (Fields zaradio potres mozga i tako natjerao Caseya da se prestane zajebavati), a ni pod košem to po običaju ne izgleda lijepo čim nema Amira Johnsona na parketu (i dalje je uočljiv nedostatak poštenog trećeg visokog, kao i nemoć Valanciunasa u pokrivanju rupa čim nije parkiran ispred obruča).

4. GRIZZLIES 91.6

Tri poraza za redom strše kao govno u punču u ovom periodu (blagdanska referenca), ali ne zaboravimo kako ih je moglo biti i više da nije bilo tri pobjede koje su došle nakon ukupno šest produžetaka (nastavalju imati sreće i znanja u završnicama što je trend od starta sezone). Da Gasol nije protiv Spursa ubacio onu tricu sa sirenom s deset metara, sada bi imali 0-4 bez Allena. Bez Tonya, a zadnje dvije utakmice i Zacha, pa uz sve to i težak raspored, zadnja dva tjedna imaju ispodprosječan napad i obranu, što nas je samo podsjetilo koliko je teško bez idealnog konteksta gurati kroz žrvanj regularne NBA sezone.

5. MAVS 91.5

Tri utakmice i dalje nisu neki uzorak, posebice ne kada ti igrač sleti u momčad u ovom klasičnom NBA stihijskom stilu, ali napad Mavsa je već vidno počeo gubiti na efikasnosti (ovaj kratki period ispodprosječnosti s Rondom već ih je maknuo s prvog ukupnog mjesta). Obrana izgleda nešto bolje, iako je nakon solidnih partija protiv Spursa i Atlante i ona poklekla protiv svježijih i uigranijih Sunsa. Sve je to očekivano, posebice jer nakon netipičnog Ellisovog rešetanja Spursa s perimetra startni bekovski dvojac tricu gađa 4-14, a dodatni problem je što trenutno nema dubine koja može sakriti ove probleme s uigravanjem startera - postave sa Smithom i Villanuevom su očekivano neučinkovite, a Carlisle uz to previše koristi Jeffersona jer bez Crowdera gotovo da nema druge opcije na boku s klupe (staviti Aminua uz Ronda i Ellisa stvara čep kojega ne može raščistiti ni Dirk).

6. HAWKS 90.9

Kvalitetan napad uz pronađenu formulu za top 10 obranu ubitačna su kombinacija u prosincu, što su osjetili svi njihovi protivnici. Nakon sjajnog niza od 10 pobjeda i najlakšeg rasporeda u ligi, Hawksi su naletjeli na minu od rasporeda (Chicago, Cleveland, Houston, Dallas i Clippersi) koju su preskočili s fantastičnih 5-0 potvrdivši da u ovom trenutku u ligi nema stroja koji radi bolje od njih. Zanimljivo, dobar dio toga odradili su bez Teaguea, iskoristivši činjenicu da u Macku i Schroderu imaju odlične zamjene (u prošlim rankingsima smo spominjali kako je upravo igra ove dvojice itekako zaslužna za raniju seriju pobjeda). Naravno, ključ svega uz sistem i dubinu su Horfordova all-star forma, Millsapov odlični all-round učinak (uništava obrane igrom s lakta gdje je postao opasniji triple-threat od Horforda, što Alu ostavlja gomilu otvorenih šuteva, a uz to igra i najbolju obrambenu sezonu karijere) te Korverov šut za tri (u zadnja dva tjedna je na 48% što je ispod ukupne razine od 54%, ali, obzirom na konkurenciju koju su imali, i dalje ostaje nenormalno učinkovit).

7. CLIPPERS 90.8

Mučenje s Bucksima u dvije utakmice te porazi od Spursa i Hawksa pokazuju da problemi još nisu riješeni. Šuterska učinkovitost ih i dalje prati iako se Barnes nakon perioda solidne igre opet ohladio, napadački su i u ovom periodu djelovali odlično, ali obrana se još jednom raspala. Najluđe od svega, dobar dio razloga za to leži u nedostatku Spencera Hawesa. Od kada su počeli njegovi problemi s koljenom, Clippersi su ostali bez rotacije pod košem, a očito da minute potrošene na Big Babya i Hedu ne donose ništa dobro. Kad ti jedan teretnjak kao Hawes treba da bi ti funkcionirala obrana, onda znaš da ti nešto ozbiljno ne štima s rosterom.

8. SPURS 90.5

Užasan raspored kombiniran s hrpom problema s ozljedama (od kojih je ona Leonardova sa šakom dugoročno najteža i po svemu sudeći trebat će mu operacija nakon sezone - koliko će to utjecati na njegovu igru kroz sezonu, to tek ostaje da vidimo, ali na ovome treba držati oko) doveo je do netipična 4 poraza u nizu. Naravno, kao i svaki put u slučaju Spursa, donositi neke zaključke na osnovu toga nije preporučljivo. Poraz od Mavsa gdje su igrali s trećom postavom nije ni vrijedan spomena (osim zbog činjenice da su i tako zamalo dobili utakmicu igrajući zonu i ignorirajući Rondovo prisustvo na parketu), od Blazersa koji su tada još imali Lopeza su izgubili u gostima bez Timmya, Manua i Tonya, a, iako su slične šarene postave imali i doma protiv Memphisa i Portlanda, izgubili su oba susreta tek nakon 3 produžetka. Po utakmici, da ne bude zabune. Uglavnom, ovakav raspored je donio udarac obrani, ali interesantan je napadački napredak čak i u ovakvom kontekstu - u ovom periodu ostvarili su daleko najbolji tricaški učinak do sada u sezoni s 42%.

9. CAVS 90.4

Ako je i bilo nekakve nade da Cavsi mogu izgurati sezonu s prosječnom obranom i tako si dati šansu osvojiti Istok, nakon neizbježne ozljede Varejaoa ona je otišla niz zahodsku školjku. Nema te kombinacije na rosteru ni niske postave koja može nadoknaditi gubitak jedinog pouzdanog visokog defanzivca na rosteru. Kombinacija Love-Thompson definitivno nije u stanju braniti startne kombinacije konkurenata jer nemaju ni atletske ni fizičke kvalitete, kamoli još čuvati leđa momčadi u zahtijevnijim rotacijama. Ostatak visokih na klupi doslovno služi za grijati klupu i može ih se zamijeniti jednim telefonskim pozivom jednako nebitnom masom. Igrati s Jamesom na četvorci u kopiranju sistema Heata ni kratkoročno ni dugoročno nije rješenje (u situaciji kada nemaš šanse boriti se za naslov, nema ni smisla ubijati Jamesa i trošiti mu tijelo i energiju, pogotovo jer se odlično snašao u roli playmakera).

Praktički, jedino rješenje koje Cavse ostavlja u trci je trade za novog startnog centra. One priče oko Mozgova i Koufosa kao dodatnih opcija u rotaciji zvučale su sjajno u kontekstu eventualnog dodatka četvrtog čovjeka i automatskog povećavanja plafona, a sada pak zvuče kao nužna zakrpa na brodu koji tone. Samo, kako dobiti legitimnog NBA centra, odnosno kako pokriti poziciju koja je zbog deficitarne ponude uvijek precijenjena? Denver nema nikakvog razloga dati svog startnog centra za paket Waitersa i picka, a Memphis, iako će na ljeto vjerojatno ostati bez Koufosa, neće tek tako dirati u rotaciju u situaciji u kojoj smatra da ima legitimne šanse doći do Finala (iako bi njima pick mogao biti dodatno zanimljiv zbog činjenice da su dužni jedan od budućih pickova prve runde upravo Cavsima zbog tradea u kojem su se riješili ugovora Speightsa i Ellingtona).

Eventualne manje idealne opcije koje se trenutno spominju su Wright iz Celticsa i Dalembert iz Knicksa, što su puno realniji scenariji jer obje momčadi nemaju razloga ne testirati Waitersa. I dok Dalembert nema previše smisla kao rješenje zbog dobro znane nekonstantnosti i kriminalne napadačke igre, Wright zvuči kao puno bolja opcija. Njegove pick & roll kvalitete dobrim dijelom bi nadoknadile Varejaov značaj u napadu Cavsa, spriječivši barem pad na tom dijelu parketa. Obrambeno Wright nije centar, ali donosi barem pokretljivost koja bi omogućila Loveu i Thompsonu da većinu vremena čuvaju manje pokretnog visokog protivnika, odnosno da se baziraju na guranje u postu. To nikako nije idealno, pogotovo ne protiv igrača kao što je Pau Gasol koji bi ih masakrirao iz post-upa, ali nije nezamislivo da s takvom unutarnjom linijom izbace Raptorse, Wizardse ili Hawkse.

I za kraj još nekoliko rečenica o Andyu. Koliko god da smo znali smo da će se ovo dogoditi kad-tad, ovo je čak i za čovjeka koji je navikao na ozljede ogroman udarac. Jedno je propustiti pola sezone, a nešto sasvim drugo izgubiti cijelu godinu zbog stradanja ahilove tetive. S tim da oporavak u njegovom slučaju neće biti nimalo lagan jer centri i problemi sa stopalima nikako ne idu zajedno. Obzirom na godine i raubanja kroz koja je prošao, Varejao je moguće i gotov kao ozbiljan NBA igrač, što je vijest koja Cavsima nimalo ne odgovara ne samo zbog ove sezone, već i zbog produženja ugovora kojega je nedavno dobio. Doduše, samo je prva godina garantirana, ali tih 10 milja iduće sezone dodatno im otežavaju život i zatvaraju manevarski prostor praktički ih ostavljajući bez prostora na capu za pojačanja.

10. BULLS 89.9

Cijelu sezonu kvalitetnom napadu Bullsi su konačno dodali i rasnu obranu na tragu onoga što smo od njih navikli te stvari odmah izgledaju bolje. Tri kvalitetne pobjede za redom nad Memphisom, Torontom i Washingtonom (od toga protiv Memphisa bez Rosea i Gibsona) pokazale su za što su sposobni kad su makar malo blizu optimalne razine. Ono ključno je da Thibo konačno koristi rotaciju od četiri visoka čime otvara minute za Mirotića (koji ih je definitivno zaslužio), a usput odmara i Gasola i Noaha i Gibsona (a svoj trojici treba svaka raspoloživa minuta odmora obzirom da su svi načeti).

O Mirotićevim kvalitetama ne treba ništa dodati osim da je uspio uvjeriti jednog robota kao što je Thibo da promijeni plan igre zbog njega (Nikola ne samo da donosi stretch kvalitetu u napad već se kida u obrani igrajući svaku akciju kao da mu život ovisi o tome, što je poprilično siguran način da natjeraš trenera poput Thibodeaua da te primjeti - ne znam kako će u playoffu moći sakriti manjak atleticizma i fizikalija, ali u prosincu je jednostavno fantastičan). Rose je izgledao odlično u zadnja dva nastupa, gomilaju kvalitetne pobjede i još su Cavsi ostali bez Varejaoa - iako je još rano i još se puno toga u kontekstu može promijeniti, iz ovog kuta se čini kako im je mjesto u Finalu na dohvat ruke.

11. ROCKETS 89.5

Nakon Brewera dodali su i Smitha, zaokruživši tako roster i riješivši dva problematična mjesta u rotaciji. Doduše, daleko je ovo od idealnog - ni Brewer ni Smith ne mogu ubaciti skok-šut, što momčadi koja ima ogromnih problema s napadom zasigurno neće pomoći (sretno svakome tko pokuša igrati završnicu utakmice s parom visokih Smith-Howard i njihovim izvođenjem slobodnih bacanja). Međutim, ono gdje obojica donose kvalitetu više je obrana - ovim pojačanjima trenutno najugodnije iznenađenje sezone što se tiče defanzivnog učinka značajno povećava vlastite šanse da kraj regularnog dijela dočeka kao prva obrana lige (obzirom da su Warriorsi bez Boguta u padu, tu postaju glavna konkurencija Thunderu i Spursima u borbi za vrh defanzivnog poretka). Brewer dužinom donosi kvalitetu više u presing na perimetru, dajući McHaleu opciju za drugačije postave i još učinkovitija udvajanja, dok Smith u teoriji daje čovjeka sposobnog riješiti probleme u rotaciji iza Howardovih leđa, dodatnog elitnog pomagača koji može pokrivati prostor od perimetra do obruča.

Uglavnom, nisu ovo potezi koji automatski Rocketse stavljaju u prvu klasu izazivača, ali im svakako podižu plafon. U svakom slučaju bit će interesantno vidjeti kako i koliko će koristiti obojicu obzirom na napadačke nedostatke. Brewer ima tu izuzetnu tranzicijsku igru kojom može dodatno poboljšati već elitni segment napada Rocketsa, obojica će svakako pomoći održati napadački skok ključnim dijelom ofenzive novog kluba, dok je Smithova vrijednost prema naprijed vezana isključivo uz to koliko će ga moći koristiti kao razigravača na laktu. Uspostaviti nekakvu igru između njega i Dwighta ili njega i Hardena itekako je važno zbog već opjevanih problema koje Rocketsi imaju s organizacijom igre od kada nema Parsonsa i Lina - momčad je ovo s uvjerljivo najmanje asista u ligi koja osim Hardenovog ulaza i Dwightovih povratnih iz post-upa praktički nema kreativnih rješenja. Nakon onoga što smo gledali zadnjih godina od Smitha, očekivati od njega da nosi značajnu razigravačku ulogu u momčadi koja se bori za naslov čini se iluzorno, ali to je svakako dio igre u kojem bi njegov doprinos najprije mogao postati realnost.

S vremenom njegov dodatak omogućuje Rocketsima da Motiejunasa stave na klupu u idealnu rolu post-up strijelca, a eventualni povratak Jonesa dat će im stvarno sjajnu rotaciju pod košem u kojoj će ključno biti raspodijeliti minute i pronaći prave kombinacije. Upitno je koliko je Jones radio na šutu i u kakvoj će formi biti obzirom na zdravstvene probleme koji ga muče, ali nema sumnje kako bi s igračem sposobnim barem redovno zabiti s poludistance napad Rocketsa puno učinkovitije funkcionirao. Kombinacija Smitha i Dwighta, koliko god moćno zvučala defanzivno, ofenzivno je vjerojatno manje kompatibilna i od kombinacije Dwighta i Motiejunasa na duže periode utakmice zbog tog manjka šuterskog raspona koji neće nimalo pomoći Hardenu da napad drži podmazanim. Uglavnom, na stručnom štabu Rocketsa je ogroman posao u maksimiziranju potencijala.

12. WIZARDS 88.4

Njihov prosječni napad i odlična obrana već su klasika, a kako su imali lagan raspored u kojem su izgubili jedine dvije interesantne utakmice, protiv Bullsa i protiv Sunsa, nemamo ništa posebno za dodati. Osim da se to dogodilo usprkos povratku Nenea u rotaciju. Nego, na stranu njihov općeniti manjak inspiracije u napadu, Paul Pierce je 31 tricu udaljen od priključenja klubu 2000 (kojem se nedavno pridodao i Terry i kojega još čine Ray Allen i Reggie Miller), što znači da će biti jedini igrač s više od 25000 poena, 5000 skokova, 2000 trica i 1500 ukradenih u povijesti. Tko se nadao ovakvoj hall of fame karijeri daleke 1998. kada je debeljko s Kansasa pao sve do desetog picka (a legenda kaže da ga Pitino nije ni želio, ali nije imao izbora nakon što mu je Dallas ispred nosa uzeo Dirka i da, Dirk je te iste godine biran deveti).

13. THUNDER 87.3

Nakon 5 pobjeda u nizu od povratka Duranta, u protekla dva tjedan ostvarili su tek 3-3. Jasno, dobrim dijelom jer je isti taj Durant zbog uganuća zgloba protiv Warriorsa odigrao samo dvije i pol utakmice od 6 mogućih. Ono najvažnije je da su i bez njega, ali zato s Westrbookom po 35 minuta na parketu, ostvarili top 10 učinak u napadu uz standardnu top 10 obranu. Pratkički, score je tako rezultat više nesreće i teškog rasporeda (uz poraz od samo 5 poena protiv Warriorsa u susretu u kojem su na poluvremenu ostali bez Duranta, tu su i poraz od raspoloženih Blazersa u produžetku, a onda i poraz od 2 poena razlike doma od Pelicansa, koji im očito ne leže, u utakmici u kojoj 3 i pol minute do kraja nisu uspjeli zabiti poen dozvolivši protivniku samo 2 u istom periodu). KD bi svom oprezu usprkos uskoro opet trebao nazad na parkete, a samim time bi se trebao nastaviti i njihov uspon ka playoff poziciji.

14. PELICANS 87.2

Pelicansi doduše u zadnje vrijeme pokazuju da bi mogli imati što reći u vezi osmog mjesta na Zapadu, ali na svaku pobjedu kao što je ona protiv Thundera (protiv kojih imaju već 2-0 ove sezone) ili Rocketsa, dođu nepotrebni porazi protiv Indiane ili utakmica poput one s Blazersima koju su predali već nakon desetak minuta. Tako to biva kad imate lošu obranu koja je i u ovom periodu bila tek 25. u ligi, a zanimljivo kako je inače solidan napad potonuo ispod prosjeka. Što nije ni čudo jer ih je niz protiv Rocketsa, Blazersa, Pacersa i Thundera suprostavio ponajboljim obranama lige, tako da je score 2-2 u te četiri utakmice ogroman uspjeh i pokazatelj kakav potencijal se tu krije, makar usprkos dodatku Asika i Davisu na parketu nisu u stanju igrati barem prosječnu obranu.

15. SUNS 86.9

Nakon 6 poraza u nizu kojima su dodirnuli dno dosadašnje sezone, zaredali su s četiri pobjede koje su ih donekle vratile na pravi put. Razlozi za preokret dijelom se kriju u laganom rasporedu koji im je donio Hornetse i Knickse, a zatim i zbunjeni Dallas u back-to-backu, ali dijelom se radi i o nekim važnijim prilagodbama. Obrana je tako u ovom periodu bila itekako bitna, posebice protiv Wizardsa koje su razbili kvalitetnim minutama unutarnje linije. Sunsi su se izgleda pomirili s tim da su ove godine bitno drugačija momčad, puno klasičnija s dva centra koji praktički igraju 48 minuta pod košem (Len je zamijenio Plumleea kao starter, ali važnost obojice za defanzivu Sunsa i dalje ostaje ista kao i dok su role bile obrnute) i razbijačem poput Morrisa na četvorci veći dio večeri. Naravno, to ne znači da bježe od trke kad je god to moguće - nakon početnog privikavanja na novi sistem, Dragić i Bledsoe igraju puno bolje i s puno više samopouzdanja, tako da se ozljeđeni Thomas vratio u rolu s klupe kao pojačanje, a ne više prijetnja. Uz njegove standardne igre, Green sve manje oscilira šuterski, što su sve razlozi zbog kojih Sunse još nije pametno skroz otpisati iz bitke za osmo mjesto.

16. KINGS 86.3

Cousins se vratio u akciju, ali u centar zbivanja će teško biti vratiti Kingse. Ovih 2-8 bez najboljeg igrača ubacili su ih u rupu koju je situacija s Maloneom dodatno produbila. Stvari u Sacramentu tako ipak ne idu na bolje, a ova jedna pobjeda protiv Lakersa koji su još veći kaos od njih ne znači da Cousins može sam ispraviti sve što je pošlo krivo. Nakon Božića imaju interesantan niz utakmica, nakon Knicksa doma čeka ih mala turneja koja donosi Wolvese, Pistonse, Celticse i Netse - ne izvuku li ovdje pozitivan rezultat, sav momentum je vjeorojatno nepovratno izgubljen. Što će samo dati nove razloge Viveku i njegovom stručnom štabu da se petljaju u momčad više nego je u ovom trenutku potrebno - fascinantno je kako čovjek koji je trenirao ekipu osnovnoškolskih curica vjeruje da zna sve o košarci, međutim njegovi potezi i guranje u prvi plan svakom prilikom, od drafta do otkaza Maloneu, jasno govore kako Ranadiveov ego još neko vrijeme neće biti miran.

17. CELTICS 85.1

Igrali su samo 5 utakmica u periodu na koji se osvrćemo, od čega samo tri bez Ronda, tako da je neke nove trendove teško uočiti. Posebice jer je raspored bio toliko lagan da je teško išta što je proizašlo iz njega shvatiti ozbiljno - Celticsi su tako imali prosječan napad i drugu obranu lige u protekla dva tjedna, isključivo zato jer su igrali protiv Sixersa, Wolvesa, Heata i dva puta Magica. U sijećnju stiže brutalan raspored, a, ako ništa drugo, Stevens barem može računati da će obrana i u tom periodu ostati bolji dio momčadi - sa Smartom kao starterom i dodatkom energičnih atleta poput Crowdera i Wrighta u rotaciju, Celticsi imaju dovoljno za ostati u playoff borbi. Pitanje je samo da li to žele.

18. NUGGETS 84.9

Njihove toplo-hladno igre nastavile su se i u ovom periodu u kojem je napad dodirnuo dno - u 7 utakmica zabijali su samo 92.8 poena na 100 posjeda, što je ispod razine koju Sixersi ostvaraju u sezoni. Srećom, top 10 obrana tijekom dva tjedna im je pomogla da se ne osramote iako treba biti iskren i priznati da su imali jedan od najtežih rasporeda u cijeloj ligi - dva puta Rocketsi, Spursi i Clippersi na njegovom početku, a onda Pacersi doma (relativno lagana pobjeda uz partiju sezone Gallinaria koji se odmah nakon nje oprostio za ovu godinu zbog nove operacije koljena) pa let na Istok gdje su ih čekali Hornetsi i Netsi na back-to-backu, a sve to s načetim Lawsonom kojega su opet stisla leđa. Momčad je ovo za koju se i dalje može reći svašta, ali nakon početka sezone sada barem izgledaju kao da im je stalo svaku večer (ili barem svaku drugu).

19. PACERS 84.8

Nakon što su upali u niz od sedam poraza uzrokovan turnejom po Zapadu i lošijom formom Hibberta koji se taman vraćao u rotaciju nakon ozljede, u zadnja dva tjedna su opet uhvatili zraka s 3-3 scoreom. Razlog zbog kojega su opet u igri za playoff usprkos kriminalnom napadačkom učinku je najbolja obrana lige u ovom periodu - dok god imaju Hibberta u sredini i elitnu defanzivu, Pacersi se mogu nadati da ova sezone neće biti potpuni kolaps, makar se tu javlja standardno pitanje što je bolje - doći do rasnog talenta putem drafta i pridodati ga Georgeu i Hibbertu ili neslavno ispasti u prvom krugu playoffa.

20. BUCKS 84.3

Izgubili su Parkera na cijelu sezonu, Henson i dalje ima problema sa stopalom i out je do daljnjega, raspored je postao izuzetno težak, ali su svejedno zadržali 50-50 učinak s 3-3 u proteklih desetak dana. Razlozi su kao i do sada, duboka rotacija koju Kidd manje-više uspješno koristi (nakon ozljede se vratio i Ilyasova) te solidna obrana. Doduše, učinkom su malo pali u prethodnom razdoblju zbog gomile kvalitetnih napada na koje su naišli (dva puta Clippersi, Dallas, Phoenix i Portland), ali je razliku nadoknadila neočekivano dobra šuterska forma Baylessa, Dudleya i Middletona.

21. NETS 83.6

Netsi imaju 4-4 od kada je Hollins iskopa Plumleea s dna klupe i gurnuo ga u startnu petorku, odnosno od kada je "malo" ispremiješao rotacije u očajničkom pokušaju da pronađe energiju u obrani. Plumlee je tako od čovjeka koji je iz samo Hollinsu znanih razloga igrao mizernih 14 minuta po utakmici prvih 20 utakmica odjednom postao MVP momčadi koji ne izlazi s parketa (u prosjeku igra 35 minuta), a ništa manje radikalna nije ni nova rola Karaševa koji je zamijenio Bogdanovića unijevši živost u napad i obranu (Rus nema šuterski domet kao Boki, ali ima puno pokretnije noge u obrani i puno češće završava na obruču umjesto lošim šutem preko ruke). Jasno, ovo su sitne prilagodbe koje je dobrim dijelom omogućio i opet nešto lakši raspored. Međutim, očito da Netsi imaju taman dovoljno kvalitete (jasno, ako u međuvremenu ne trejdaju Johnsona i Williamsa) da ostanu u igri za playoff mjesto na Istoku. Uostalom, od svih momčadi u konkurenciji oni stvarno nemaju nikakvog razloga tankirati obzirom da im pick ionako ide put Atlante koja ima pravo na njegovu zamjenu.

22. HORNETS 83.5

Hornetsi nastavljaju s pobjedama bez Stephensona, nanizali su ih već četiri i sad već ulaze u onu zonu kada valjda i navijači i igrači počinju vjerovati kako im je Lance samo smetnja. Međutim, koliko god ovaj score danas zvuči puno bolje i vraća ih u borbu za osmo mjesto, teško je reći koliki je stvaran napredak dok ih ne vidimo u akciji protiv boljih momčadi od Sixersa, Jazza, Nuggetsa i Bucksa. Također, teško je razlučiti što je stvarnost u ovoj situaciji u kojoj nisu samo zaigrali bolju obranu zbog povratka Kidd-Gilchrista (došli su do prosječne razine zahvaljujući i činjenici da je Jazz jedini solidan napad na koji su naišli, a i to je bilo večer nakon što su mormoni odradili gostovanje u Orlandu), već i u kojoj su odjednom počeli zabijati trice zahvaljujući pronađenoj klupi. Koliko će moći koristiti ovu taktiku s dvije postave u utakmicama protiv kvalitetnijih protivnika upitno je, ali u ovom periodu je Clifford pogodio podjelom minuta i jahanjem druge stretch postave s tri beka i stretch četvorkom koju zaokružuje Biyombo na petici.

Roberts, Neal, Hairston i Williams tako su ubacivali gomilu trica dok je Biyombo služio kao korektor u sredini, ali realno ova postava teško da može koristiti u sudarima protiv kvalitetnijih napada koji mogu iskoristiti njene defanzivne slabosti na perimetru. Međutim, njen šuterski potencijal je taman ono što im treba da zaokruže solidnu startnu petorku, a za nešto više ne bi bilo loše u rotaciju npr. umjesto Hairstona ubaciti Stephensona i koristiti ga u roli šestog čovjeka jer očito je da lanjska startna postava s Hendersonom na dvojci ima određenu kemiju u koju ne treba dirati. Uspiju li s Lanceom dodati i tu dozu obrambene energije s klupe (a valjda će ovaj biti dovoljno pametan pristati na tu rolu), smiješi im se playoff iz istog razloga kao i Netsima - obzirom na ulaganja i prije svega euforiju koju su lanjskim playoffom i redizajnom izazvali kod navijača (dvorana je neprepoznatljivo puna), oni stvarno tankiranjem ne mogu dobiti ni približno kao playoffom.

23. JAZZ 83.1

Odigrali su šest utakmica od kada smo ih zadnji put chekirali, svih 6 na gostovanjima, što score 3-3 čini još većim uspjehom. Doduše, nisu baš imali ubitačnu kolekciju protivnika (čak im je i Memphis stigao ranjen, bez Allena i Randolpha, igrajući treću utakmicu u četiri dana), ali kad dodaš da su porazi od Pelicansa i Wizardsa došli bez Favorsa (s njim u postavi score je 3-1) stvari sjedaju na mjesto. Snyderova družina je solidna momčad koja će znati uzeti ponuđeno, a to je vidljivo i po tome da su šesta momčad u ligi po količini asistiranih trica. Prvi su Spursi, a treći Hawksi, momčadi čiju slash & kick igru Snyder pokušava kopirati u dobrom dijelu. Zanimljivo, peti su Sixersi, još jedna momčad koju vodi bivši Popovichev učenik.

24. HEAT 82.4

Heat je ogromnim ugovorom Boshu i potpisivanjem Denga sebi zacrtao sličan put kao Hornetsi ili Netsi, ali nakon poraza od Jazza i Sixersa na vlastitom parketu (gdje su izgubili već 10 od 15 utakmica) postaje sve realnija opcija tankiranja. McRoberts je otpao za sezonu, a Bosh je i dalje out, što ionako tanku unutarnju liniju čini doslovno smiješnom, a Wadea ostavlja na streljani kao jedinog kreatora. Obzirom na to kako je sezona počela i koliko nemaju sreće s ozljedama, još se dobro i drže. U principu, vrati li se Bosh i izbjegnu li daljnju kalvariju playoff im se može dogoditi po čistoj inerciji jer će biti jedna od nekoliko ekipa na Istoku zainteresiranih za njega, ali, s druge strane mogu odmoriti Bosha i Wadea i potonuti do razine koju neće moći pratiti ni Ainge ni Hennigan.

25. LAKERS 82.3

Kobe je prestigao Jordana po poenima i time je ostvario cilj ove godine, tako da nije ni čudo da je nedugo nakon toga počeo pričati o tome kako bi se povremeno mogao i odmoriti i nositi manji teret u napadu. Prvi odmor je dobio protiv Warriorsa u utakmici koju su Lakersi odmah dobili usprkos tome što je većina igrača bila šokirana količinom lopti koje su imali na raspolaganju u napadu (šalu na stranu, Golden State je izgubio utakmicu zbog Kerrovog eksperimentiranja, ali simbolične su ove situacije u kojima suigrači manjak alfa mužjaka nadoknade borbenošću - bila je to možda najbolja defanzivna partija Lakersa ove sezone).

26. MAGIC 81.4

Izgledalo je na trenutak da imaju ozbiljne šanse uhvatiti osmo mjesto, a onda je Frye nestao s lica zemlje jer su protivnici shvatili da je možda bolje pustiti njega da ubaci povremenu tricu nego dozvoliti Harrisu i Vučeviću da rade rusvaj u reketu. Harrisu se tako prepolovio broj skokova u napadu i broj slobodnih bacanja, a povećao mu se broj bezopasnih šuteva s poludistance, što Magic nema kako kompenzirati zbog problema na perimetru. Pokušao je Vaughn ubacivanjem Paytona kao jedinog donekle pokretnog i sposobnog slash & kick igrača malo olakšati Oladipu stavljanjem u spot-up situacije, ali uzalud. Payton zbog katastrofalnog šuta ne izaziva respekt obrana i upada iz greške u grešku umjesto da razigrava, tako da nije ni čudo kako im je napad opet potonuo na samo dno nakon jednog solidnog perioda.

A nije da su imali katastrofalan raspored, dapače - porazi od Bostona, Utah i Philadelphije definitivno im nisu trebali (posebice ova dva u vlastitoj dvorani). Obrana i dalje ostaje solidna čak i u ovom razdoblju, ali ne pronađu li opet načina kako malo raširiti reket, uzalud im sav trud. Što je možda i najbolje jer obzirom na ovo što imaju na perimetru još jedna doza talenta preko drafta im je nužno potrebna. Njima bi definitivno dobro došao jedan Mudiay jer imaju očajnu produkciju s pozicije playa, a, interesantno, iako živimo u dobu kada svaki prosječan combo strijelac može imati karijeru, 5 najvećih rupa u ligi nalaze se upravo na toj poziciji. Gledajući PER učinak igrača i PER učinak koji ostvaruje protivnički konkurent na poziciji, najviše štete svojoj momčadi rade playevi Wolvesa, Jazza, Heata, Lakersa i Magica što potvrđuje da, ako već nemaš poštenog napadača na toj poziciji, onda barem trebaš nekoga tko može igrati obranu. Jasno vam je koliko su stoga loši Oladipo i Payton prema naprijed u roli organizatora kada ni usprkos solidnom defanzivnom učinku ne uspijevaju barem malo kompenzirati ono što (ne)rade u napadu.

27. KNICKS 80.9

Ovdje još doslovno samo čekamo da pošalju Mela na odmor zbog problema s leđima kako bi zaboravili da uopće postoje. Imaju 5 poraza u nizu, a nakon Shumperta (kojem je otpalo rame) i Earla Smitha (koji ima problema sa stopalom) ostali su izgleda i bez Amarea (prvotno su govorili o danu odmora, ali u njegovom slučaju može biti da se radi o novim problemima s leđima ili koljenima). Dakle, ionako sakata rotacija sada je doslovno desetkovana i što je najtužnije nigdje mladih igrača koji bi ovu priliku mogli iskoristiti da se nametnu. Early je također završio na operaciji koljena (s tim da je ionako upitno koliko je on NBA igrač), Hardaway je previše jednodimenzionalan, a Aldrich, Wear, Larkin i Acy previše nebitni i zamjenjivi. Ali, barem su profesionalci, što će Fisheru svakako olakšati ovu sezonu za zaborav. Carmelo je ionako fokusiran na druge ciljeve pa se i ne uzrujava previše.

28. PISTONS 80.2

Vlasnik Pistonsa izgleda stvarno vjeruje Van Gundyu (a i mora obzirom kakav mu je ugovor garantirao) kad mu je dao zeleno svjetlo da ovako usred sezone odbaci Smitha. Rasplet je to situacije o kojem smo glasno razmišljali, ali ni u ludilu ne bih pomislio da će do njega stvarno doći, barem ne ovako rano u sezoni. Ono, obično se čeka do trade deadlinea, pa ako stvarno ne bi bilo boljeg paketa od onoga što nude Kingsi, onda je aktivacija stretch opcije podnošljivo rješenje. Međutim, Stan očito nema strpljenja čekati do veljače, možda pokušava spasiti što se spasiti da od sezone (obzirom na kvalitetu Istoka, još nije kasno loviti ni mjesto u playoffu), možda pokušava tek ispraviti odnose s Monroeom ili učiniti svlačionicu ugodnijom za Drummonda. Njegovom potezu se, kakvi god razlozi bili, nema što prigovoriti obzirom na učinak Smitha i rezultate Pistonsa, a zatim i zbog činjenice da je prethodni GM bio taj koji je bacio novac. Stan ga je samo rasporedio na idućih 5 godina, otvorivši usput cap dogodine za dodatnih 9 milja, što znači da će Pistonsi iduće ljeto na raspolaganju imati oko 25-26 milja (ovisno o tome koji pick dobiju) pa sve one priče kako je ovo loš potez koji ukazuje da je Van Gundy loš GM jer nije uštedio poneku milju baš i ne drže vodu (mislim, ako gazda nema ništa protiv bacanja dolara, što se tu promatrači sa strane imaju buniti). Uglavnom, to je već lova dovoljna za potpisati Monroea (ili zamjenu poput Millsapa koji bi bio idealan uz Drummonda u Van Gundyevom sistemu) i pronaći još jednog poštenog vanjskog igrača, uz dodatak elitnog rookiea (po mogućnosti swingmana poput Winslova ili Johnsona). Uglavnom, ovdje će nakon oluje zasigurno zasjati sunce.

Što se same prezentacije na parketu tiče, povratkom Meeksa u rotaciju dobili su dvije utakmice, ali onda i nanizali 4 poraza (jasno, uz nezgodan raspored koji im je donio Raptorse, Mavse i Clipperse). Napad je malo živnuo, ali se obrana srozala na najniže razine ove godine, što je zasigurno olakšalo Van Gundyu donijeti ovako drastičnu odluku. Uglavnom, Pistonsi sad imaju jednu finu pauzu tijekom koje se mogu posložiti i onda ih čeka ključni moment sezone - dobiju li 4 od 5 sljedećih tekmi, mogli bi se uključiti u kombinacije za playoff na Istoku. Izgube li tipa utakmice od Indiane i Orlanda, onda je stvar nepovratno izgubljena.

I za kraj nekoliko zanimljivih podataka, mada se iz njih ne može bog zna što iščitati. Gledajući kombinacije dva igrača, kad su Monroe i Drummond bili zajedno na parketu (malo više od 11 minuta u prosjeku po utakmici), Pistonsi su bili u minusu samo 0.6 poena. Kad gledamo kombinaciju Monroe-Smith (17 minuta u prosjeku), minus je 2.7, a kombinacija Monroe-Drummond (21 minutu u prosjeku zajedno na parketu) upadala je u rupu od čak -3.8 poena. Jasno, treba tu uzeti u obzir da je Smith, iako puno manje nego lani, ipak nekih 20-ak posto svojih minuta igrao van pozicije, kao i da je Monroe dobar dio minuta odigrao protiv drugih postava gdje je mogao ostvarivati bolje učinke. Tako da odlazak Smitha ne znači da će Pistonsi odmah zaigrati bolje - za to im je potrebno da i Drummond i Monroe pruže puno bolje partije nego do sada. Međutim, sa Smithom u blizini za to jednostavno nisu imali prilike i to je taj paradoks koji su Pistonsi poprilično hrabro razrješili.

Inače, da popuni rotaciju Van Gundy je posegnuo za Tolliverom iz Sunsa, poslavši u suprotnom smjeru Tonya Mitchella kojega je otpisao kao opciju još u predsezoni (da Gray nije završio sa srčanim problemima, Mitchell vjerojatno ne bi ni započeo sezonu kao član kluba). Tolliver se nakon lanjske solidne role na klupi Bobcatsa nije snašao u Sunsima kao light verzija Fryea, ali i bez stalnih minuta zabijao je tricu s 39%. Potez je ovo koji samo naglašava potrebu da se Drummonda okruži sa što više šutera, tako da će Smithove 32 minute vjerojatno dobrim dijelom između sebe podijeliti Jerebko i Tolliver (uz neizbježan rast minuta za Drummonda i Monroea).

29. WOLVES 77.4

5 utakmica, 5 poraza, ali i dvije solidne partije protiv Lakersa i Pacersa. Teško da se može više očekivati od momčadi s najgorom obranom lige u zadnje vrijeme koja je usput ostala i bez Brewera te u kojoj trenutno četiri klinca poput Wigginsa, LaVinea, Muhammada i Bennetta čine polovinu od top 8 rotacije.

30. SIXERS 76.5

Usprkos pomacima koje su donijeli MCW i Covington i dalje su ostali prikovani na dno napadačke učinkovitosti, s tim da vrijedi istaknuti kako je u protekla dva tjedan Denver potonuo ispod njih. Međutim, obrambeno su skočili na rub top 10 ukupno gledajući cijelu sezonu, s obranom koja je u spomenutom periodu bila top 5 i koja im je donijela 2 pobjede u zadnjih 5 utakmica (ako ćemo širiti priču, Sixersi nakon početnih 0-17 imaju 4-6 u zadnjih 10 tekmi). Lagani raspored je tome svakako pomogao, ali, da je njihov presing prava stvar i da je Noel u najmanju ruku budući Larry Sanders, nije upitno (Bucksi su i inače odlična usporedba zbog sličnog stila obrane koji uključuje gomilu presinga, preuzimanja i udvajanja). Nastavi li obrana s ovakvim igrama, ne moraju se bojati da će završiti ispod 10 pobjeda. Yeah.

Filed under: bball 18 Comments
23Dec/1413

XMAS PODCAST

Posted by Gee_Spot

Nakon dva mjeseca pauze i plaćanja dugova uzrokovanih planetarnom (čitaj: regionalnom) popularnošću podcasta (kako smo krenuli, još malo ćemo moći skupiti dovoljno potpisa za uključiti se u predsjednička sučeljavanja), vraćaju se mali noćni košarkaški razgovori. U ovom izdanju Sickre i Gee uzimaju predah od poslovnih i obiteljskih obveza (na koje se ne žale, ne daj Bože) kako bi pretresli stanje u ligi općenito, a usput se i dotakli konkretnih situacija poput otkaza Smithu ili tradea za Ronda. Ima tu i pokušaja lucidnih rasprava na razne teme (tipa, koliko su stvarno dobri Hawksi i Warriorsi), koji, naravno, ostaju samo na pokušajima. Kako je vrijeme Božića ujedno i vrijeme obilja, barem za neke, to nije imalo smisla rastavljati podcast na dva dijela, tako da će u više od 2 sata kaotičnog brbljanja valjda svatko naći razloga da nas pošalje u kurac. Sretan Božić!

Verzija za daunlod pronalazi se klikom na ovaj link

A ako slušate podcast na netu, od sada to činite na mixcloudu kako ne bi štetili proračunu autora.

Xmas podcast by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 13 Comments
21Dec/1410

201214

Posted by Gee_Spot

Standardno švrljanje po utakmicama ovaj put ima određenu draž zbog mogućnosti da u novim dresovima ugledamo u akciji Ronda i Brewera. Na kraju to baš i nije ispalo idealno zbog navike Spursa da pokvare zabavu i nastupe bez doslovno 6 najboljih igrača, odnosno činjenice da Rocketsi još nisu aktivirali Brewera, ali svejedno ćemo reći par riječi o debiju Ronda i tradeu kojim su Rocketsi pokušali popraviti problematičnu dubinu rostera na bokovima. S tim da bi za početak krenuo s Knicksima, sve po sistemu jedna crtica, jedna utakmica.

- New York je stvarno u utakmicu protiv Sunsa startao s visokim dvojcem Acy-Aldrich, što je kombinacija od koje u ovom trenutku u Euroligi vjerojatno postoje 4 bolje. Acyu je ovo inače bio 18 start sezone, a utakmicu ranije Fisher je startao s Amareom (sinoć dobio dan odmora da se može u miru kupati u vinu), Aldrichom (kojem je to bio prvi start sezone) i Wearom. Šteta što rookie nije startao i sinoć jer ta trojka Wear-Acy-Aldrich definitivno bi bila gora od ijedne kombinacije u frontcourtu koju su ove sezone na parket poslali Sixersi. Ili CSKA.

Dakle, problemima Knicksa ne treba se čuditi, a stvar još tužnijom čini to što svo ovo ulaganje u "mlade" (čak i rookie već ima 24 godine) ne donosi ništa konkretno za budućnost jer sva trojica spomenutih su u najboljem slučaju igrači za dno klupe i činjenica da su proveli toliko sati na parketu u sistemu ne znači apsolutno ništa. Mislim, vrtiti akciju kroz Aldricha u postu ili gledati kako Acy ili Wear dugim pasovima mijenjaju stranu napada toliko je bizarno (i toliko neučinkovito jer uglavnom izgube loptu) da čovjek stvarno nema pojma što bi mislio. Sunsi su se tako doslovno trudili 5 minuta, a onda su jednostavno ubacili u brzinu niže svjesni da utakmicu mogu privesti kraju kad žele jer su potpuno kontrolirali ritam. Što su i napravili u završnici.

- Blazersi su pomeli pod s Pelicansima već u prvoj četvrtini, a sramota je tim veća što su domaćini imali dan odmora više od gostiju koji su večer ranije igrali tri produžetka protiv Spursa. Međutim, energije ni pod razno da pokušaju zaustaviti Blazerse koji su ih rešetali sa svih strana, u isto vrijeme odigravši briljantnu obranu. Pelicansima ne odgovara momčad koja igra ovako striktno 1 na 1 na bokovima, a Blazersi su poznati upravo po tome što rijetko kada šalju pomoć u sredinu gdje se oslanjaju na visinu ispod obruča.

Da je ovo idealan matchup za Portland potvrdili su i tako što su Lillarda defanzivno jednostavno sakrili na Babbittu pa su Matthews i Batum u miru mogli držati Evansa i Holidaya pod kontrolom. Bez slash & kick kreatora Davis nije imao prostora, morao je puno više igrati 1 na 1 u postu, a to protiv dužine pod košem Blazersa (koja ne pati čak ni bez Lopeza obzirom da su tu Aldridge i Kaman, pa i Freeland i Robinson koji su itekako sposobni gurati se) nije išlo. Tu se dalo vidjeti koliko je Brow još sirov u igri leđima košu, a također je ovo bio i ogledni primjer kako je zbog sklonosti pomaganju na sve strane u stanju kasniti izaći na svog igrača (što protiv Aldridgea nikada nije pametno, on je karijeru napravio od takvih situacija).

Pelicansi bi možda imali šanse uhvatiti priključak da je Monty pokušao okrenuti matchup u svoju korist stavljanjem Andersona umjesto Babbitta (tu Blazersi više ne bi mogli sakriti Lillarda), ali on se držao klasičnih rotacija i zamjene Asik-Anderson, koja je dodatno ogolila obranu u sredini i dozvolila Aldridgeu, a onda i Kamanu, da se goste. Šteta što Vivek nije vlasnik Pelicansa kojima bi definitivno dobro došao netko sklon jazzu na klupi.

- Hornetsi su iskoristili povoljan raspored da dobiju drugu utakmicu u dva dana (gostovanje kod Sixersa, a onda i Jazz na back-to-backu doma), što će naravno sada svi iskoristiti da ukažu na to kako su bolji bez Stephensona. Pričekajmo da dobiju neku ekipu s pozitivnim scoreom jer do sada su sa Stephensonom dobili i Knickse i Celticse, što samo hoće reći da su loši, ali da nisu toliko katastrofalni da će izgubiti od sličnih sebi. Naravno, ipak postoji razlika u rasporedu igrača u napadu kada imaš Stephensona na perimetru s loptom i Hendersona koji može cijeli napad trčati bez da je dodirne, a onda nakon catch & shoota ubaciti dugu dvicu, međutim to samo po sebi ne donosi ništa opipljivo u pogledu učinkovitosti.

Njihovi problemi sa zabijanjem su više problem Clifforda i dizajna napada nego talenta na raspolaganju - zašto ne vrte više akcija u kojima bi Lancea ili Kembu koristili kao finišere nakon screen igre ili cuta, to znaju samo oni. Sinoć su uglavnom izgledali solidno, ali protiv obrane Jazza mnogi ostave takav dojam. Burke i Burks su rupe koje je nemoguće sakriti sa sporim Kanterom i Favorsom (na lošem gležnju) zabavljenim Jeffersonom, tako da tu nekog uzbuđenja nije ni bilo. Doduše, uvijek je ugodno vidjeti ih kako igraju u napadu, posebice Haywarda (Favors zbog spomenutih problema i nije igrao previše, a Kanter je uzeo dan odmora šuterski).

- utakmica dana svakako je bila gostovanje Hawksa u Houstonu. Prilika je ovo Atlanti da dokaže kako nisu samo lešinari koji se goste lakim rasporedom na Istoku, a iako su i dalje bez Teaguea, u Schroderu i Macku imaju više nego pristojne zamjene koje znaju vrtiti njihov slash & kick sistem. S druge strane Rocketsi relativno kompletni, nema Jonesa i dvije svježe prinove, ali tu su uz Hardena i Arizu opet i Dwight i Beverley (tek deveta utakmica ove sezone da zajedno igraju četiri neupitna startera).

Prvo nekoliko rečenice o tradeu o kojem se šuška od starta sezone i koji je konačno realiziran. Rocketsi su do sada maksimalno jahali Arizu i Hardena, obojica igraju po 38 minuta u prosjeku, a koliko god da je njihovo prisustvo na parketu ključno, razlog zašto su stalno na njemu krije se i u činjenice da McHale na klupi nije imao poštenog swingmana koji bi ih mijenjao, pogotovo kada se ozljedio Papanikolau (tek se vratio u rotaciju). Grk je solidno uskakao umjesto Arize, posebice u obrani, ali i on se više nametnuo kao lažna četvorka u Parsonsovom stilu (to je rola koju Ariza ne može igrati jer nije dribler i slash & kick igrač), dok su umjesto Hardena uglavnom koristili Terrya. Koji je u fantastičnoj šuterskoj formi, ali nije dugoročno rješenje na dvojci (kao back-up play, posebice uz Hardena koji ga može maksimalno sakriti kao kreatora i omogućiti mu da igra spot-up rolu, itekako je koristan).

Uglavnom, kako je Garcia beskoristan (a sada konačno i bivši), a Daniels izgleda ni približno sposoban (osim što ne igra obranu, do sada je tricu gađao s 30% što je jednostavno premalo za specijalista), u periodu bez Papanikolau koristili su rookiea Johnsona kao swingmana, što jednostavno nema smisla, ne samo zato što Johnson nije bočni igrač, već zato što si momčad koja se namjerava boriti za naslov takvu rupu u rotaciji ne smije dozvoliti. Dovođenjem Brewera i Shveda sada tih problema više neće biti. Shved im daje još jednog igrača s loptom koji im u principu ne treba jer su krcati combo bekovima, ali im omogućuje trejdati nekog od skupine Terry, Johnson, Canaan, Shved dok traže još jednu četvorku koja može pomoći u napadu. Koliko god bi dobro bilo vidjeti Rusa u akciji u jednoj ovakvoj momčadi, toliko je jasno kako je itekako potrošan.

Brewer s druge strane može pomoći. Kao katastrofalni šuter za tri on definitivno nije rješenje svih problema za Houston i daleko je od idealnog člana rotacije, ali odlično se uklapa u agresivnu obranu perimetra Rocketsa koji sada mogu mirno povući s parketa ili Hardena ili Arizu znajući da intenzitet u obrani neće pasti. Daleko od toga da je Brewer stoper, ali definitivno je koristan u pojačanoj presing roli i stoga mu ova momčad idealno odgovara. Sad, problem će biti pronaći idealne postave, recimo Brewer i Ariza rijetko kada će moći igrati zajedno zbog manjka kreativnost s loptom, što znači da će Brewer ili igrati s Hardenom (što automatski smanjuje smisao njegovog dovođenja) ili u postavama s tipa Canaanom i Papanikolauom koji mogu ponijeti teret kreacije.

Dakle, s te strane je jasno da Brewer nije profil igrača koji će odmah uzeti sve minute na pozicijama 2 i 3 koje ostanu i nametnuti se kao nezamjenjivi član uže rotacije, već da je više dodatno oružje na klupi čije minute će dobrim dijelom ovisiti o kontekstu. Dva iskoristiva igrača nisu loš ulov, posebice kad se ne odrekneš ničega bitnog. Wolvesi su u fazi kada im se više isplati dati minute projektu poput Danielsa nego gotovom igraču poput Brewera, a pick i dolari su svakako dobrodošli. Pitanje je da li su mogli dobiti više za limitiranog igrača kao Brewer koji dolazi s teretom još jedne potencijalne godine ugovora nakon ove, što će odbiti većinu izazivača (Moreya nije jer on ne sumnja u svoje sposobnosti da ga ovo ljeto zamijeni za ležaljku na plaži i sunčane naočale), ali sada to ionako postaje nebitno.

Posao je odrađen, a da je do njega došlo treba zahvaliti i Sixersima bez kojih se valjda ne bi dogodila trećina tradeova u ligi. Posebice je interesantno kako Hinkie uskače kad god treba pomoći bivšem šefu Moreyu, nakon što ih je oslobodio Roycea Whitea, sada je napravio nešto slično prihvativši Turiafov ugovor (za još jedan pick druge runde i prava na osobu x). Vječno ozljeđeni Francuz u ovom trenutku karijere teško da može pomoći čak i momčadi poput Sixersa, možda bi njegovo prisustvo u svlačionici bilo od koristi u nekoj mentorskoj roli, ali sada kada su doveli Aldemira, najrealnije je očekivati da ga jednostavno otpuste.

Što se same tekme tiče, više nego kvalitetna izvedba obje momčadi. Horford je uhvatio all-star formu, leti na sve strane i to je ključno u ovom trenutku, sinoć je bio najbolji čovjek na parketu. Bez Teaguea još je značajniji bio njegov doprinos kao razigravača, a uz to je u svom stilu zabio sve što je morao igrajući usput centralnu rolu u obrani. Koja se fokusirala na spriječavanje poena u sredini, ostavivši domaćinu više nego dovoljno prostora za šut s perimetra koji sinoć nije bio dovoljan.

Hawksi su se kockali s Millsapom na Howardu i to je pristojno funkcioniralo zbog Millsapove brzine i spretnosti u izbijanju lopti protivniku iz ruke, dok bi problem u postu riješio Horford pravovremenim pomaganjem (situacije s Horfordom na Howardu bile su problematične i od toga su brzo odustali, Dwight je previše odvlačio Ala od role korektora). Tu se vidio problem Rocketsa s ovom visokom postavom u napadu, čim Motiejunas ne ubacuje otvorene šuteve (a obično tako biva) reket im se zatvori i napad stane. S druge strane, gurati njega da igra iz post-upa postaje podjednako neučinkovito jer Dwight također nije u stanju razvući obranu. Čak ni obrambeno ovaj dvojac nije idealan - iako Dwight bez problema može čuvati četvorke i tako omogućuje sporijem Litvancu da kampira u sredini, Motiejunas jednostavno nije tako dobar u zatvaranju i pomaganju, a i općenito kao 1 na 1 igrač, da igra kvalitetnu obranu, posebice protiv jednog Horforda.

- stigli smo konačno i do Dallasa protiv B postave Spursa. Jasno, sve zanima kako će Mavsi izgledati s novim playmakerom, a iako jedna utakmica nije temelje za ikakve zaključke, neke stvari se može iščitati. Tipa, da će Mavsi radije jahati nisku postavu s Parsonsom na četvorci nego Grega Smitha što je sinoć donijelo rezultata. Da li se tu radi o tome što u Rondu imaju dodatnog skakača i obrambenog igrača koji je u stanju maskirati manjak visine ili tek o slučajnosti, to ćemo još vidjeti, ali mislim da s popriličnom sigurnošću možemo računati na to kako će Dallas manjak visokih kompenzirati time što će nisku postavu promovirati u praktičku drugu najčešće korištenu petorku, sa svim dobrim i lošim što ide uz to. U napadu je bilo očekivanih grešaka, ali isto tako je bilo lako uočiti razliku u situacijama kada Rondo razigrava iz slash & kick situacija i kada igra bez lopte.

Naime, kad bi išao na obruč, obrana Spursa bi se logično stisla i ostavljala otvoren prostor na perimetru koji je preciznim Rondovim pasom, a onda i sjajnim kruženjem lopte, Dallas kažnjavao kao i do sada. Kad bi pak ostavio loptu Dirku na laktu ili Ellisu da kreira iz pick & rolla, Spursi su ga uglavnom ignorirali igrajući zonu s njegovim čovjekom. Sinoć protiv ovakve razine talenta protivnika to nije bilo toliko bitno, pogotovo jer je Ellis bio sjajan iz spot-up situacija gađavši trice 5 od 6 (kad bi tako bilo inače, ne bi bilo razloga za brigu). Ali, ubuduće je to stvar na koju treba obratiti pažnju, kako će Carlisle pronaći načina iskoristiti Ronda u situacijama kada je lopta kod Parsonsa i Ellisa. Problem s hvatanjem ritma u napadu mučio je Dallas sve do završnice, kada su se ipak provukli na račun Ellisa koji je tada praktički igrao 1 na 5 s loptom od početka do kraja napada jer ga na drugoj strani nitko nije mogao čuvati 1 na 1 bez Greena i Leonarda u blizini. Rondo je očekivano igrao obranu na većem beku, uglavnom Bellineliu i odradio je pristojan posao, posebice na pick & rollu gdje on i Chandler predstavljaju priličan problem zbog dužine i pokretljivosti (što je ogroman plus u odnosu na ono što je Dallas imao do sada).

- Denver je dobio drugu za redom u mučenju protiv Indiane. Gosti su jahali Westa u matchupu protiv Farieda koji u sporim, postavljenim napadima nije imao rješenja za Westovu igru licem košu, ali Denver je jednostavno imao više opcija. Lawson je odradio svoje, Mozgov potpuno izbacio Hibberta iz igre potvrdivši da je defanzivno jedan od boljih 1 na 1 centara u ligi kad je branjenje post-up akcije u pitanju, a onda su još dobili i finu šutersku rolu od Galinaria s klupe. Za ovakve Pacerse bilo je to jednostavno previše.

- u zadnjoj tekmi Bucksi su još jednom ostali u igri do samog kraja, ovaj put izgubivši od momčadi koju su dobili prije tjedan dana na svom parketu. Paul i Griffin bili su spremni za osvetu, ali nije im bilo lako, posebice jer ovaj put Barnes nije bio šuterski raspoložen koristiti rupe koje bi nastale na strani bez lopte nakon presinga Bucksa. Redick je odradio svoje, što je na kraju bilo dovoljno, ali svaki put kad ne bi bili na razini egzekucije i kada bi pokušali nekakvom improvizacijom, Clippersi su bili kažnjeni. Kako je Kidd u ovako kratkom roku ovako dobro uspio naštimati momčad (i to u ovako kaotičnom stilu igre) pojma nemam, ali usprkos svim problemima i Kiddovim forama poput startanja s O'Bryantom drugu večer za redom, oni igraju sve bolje.

Ovdje se još jednom vidjelo koliko je ta dubina ključna, gubitak Parkera te manjak Ilyasove i Hensona se uopće ne osjete. Klupa s Baylessom, Dudleyom i Middletonom opet je odigrala najvažniju ulogu, donijeli su veteransku kvalitetu i smirenost kad je bilo najpotrebnije. Sanders je odradio svoju standardnu rolu u sredini, ali sinoć je Kidd uglavnom mijenjao obranu za napad, igrajući veći dio utakmice s niskom postavom (praktički, osim 6 minuta koje je dobio O'Bryant, u svim drugim postavama četvorke su glumili Middleton ili Giannis, a u završnici je čak zaigrao s 5 vanjskih u postavi u kojoj je Giannis igrao centra). Čovjek se ne boji eksperimenta i pokušava okrenuti nedostatke u prednosti i očito to radi kako treba. Ponekad previše riskira, kao sinoć kada bi im na parketu dobro došao Zaza ili Sanders u sredini obzirom da su Knight, Dudley, Bayless i Middleton bili više nego sposobni zabiti, ali, da nije takav (neki bi rekli da previše voli jazz), teško bi Bucksi uopće bili u šansi dobiti utakmicu. Something gotta give. Bitno je samo da jednog dana nauči stati na loptu kad bude imao konkurentniju momčad, da pronađe balans, jer ponekad je manje više.

Filed under: bball 10 Comments
19Dec/147

181214

Posted by Gee_Spot

Konačno. Nakon višegodišnjeg natezanja u klasičnom Aingeovom stilu i tako patetičnih i očito lažnih izjava da je Rondova budućnost u Bostonu, sapunica je gotova. Njeno razvlačenje zasigurno je utjecalo na vrijednost koju su Celticsi dobili nazad (a realno su dobili tek odličnog back-up visokog u Wrightu i šansu da vide krije li se u Crowderu rotacijski back-up swingman), ali, isto tako je očito kako je do odugovlačenja i došlo upravo zbog činjenice da Ainge nije mogao dobiti ono što traži sve ove godine. Što zbog ozljeda koje su ga usporile i oduzele mu dio vrijednosti, što zbog činjenice da njegov specifični stil igre i specifični talenti (i nedostatak istih) traže posebnu skrb, Rondo očito nije bio toliko atraktivan koliko se Ainge nadao. Na kraju balade, ovakav skroman paket uz mašnu u obliku picka prve runde više je nego pošten ulov za čovjeka u zadnjim mjesecima ugovora koji trenutno igra malo iznad razine prosječnog NBA startera.

Iako je uvod u sezonu Celticsa prvenstveno služio tome da se Rondu pruži šansa za nabiti cijenu, rezultati su bili polovični. S jedne strane, Rondo je dokazao da je fizički spreman nakon ozljede koljena i da tu razloga za brigu nema - nakon skoro pa dvije godine pauze konačno je podsjetio na atletu kakvog znamo, upravljajući tranzicijom i obranom Bostona bez predaha. S druge strane, nezgodna ozljeda šake (makar se radilo o ruci kojom ne šutira) i manjak kvalitetnih suigrača dodatno su otežali stvar po pitanju zabijanja poena i šuterske učinkovitosti - Rondova legendarna drvena ruka dosegla je nove "visine" s 33% šuta sa slobodnih zbog čega je Rondo sve manje i manje ulazio u reket (od starta sezone do sada pokušaji šuta s poludistance su mu se povećali za 10%, dok mu se broj ulaza smanjio za toliko, što dovoljno govori o problemu slobodnih).

Nikada nije dobar znak da playmaker kojem je glavno oružje slash & kick igra smanjuje omjer onoga što radi najbolje, ali u Dallasu su se odlučili kockati s tim da se vjerojatno radi o stvari koju se s vremenom može ispraviti. Stručnost njihovog štaba i puno bolji kontekst u koji dolazi svakako će Rondu olakšati život, tako da Mavsi s te strane nemaju previše bojazni. Iz njihovog kuta najvažnije je ionako bilo dobiti potvrdu da je Rondo potpuno ok što se tiče koljena te da će produžiti ugovor na ljeto bez testiranja tržnice. Odnosno, nadam se da su dobili tu potvrdu jer ovo je potez koji ima puno više smisla dugoročno nego kratkoročno.

Naime, Mavsi su se našli u situaciji da im ni napadačka učinkovitost iznad svih očekivanja ne pomaže sakriti rupe u obrani, posebice na perimetru, što je dovelo do toga da imaju 0-5 protiv playoff konkurencije na Zapadu. I dok su protiv Spursa i Rocketsa još i imali šanse, način na koji su Blazersi, Warriorsi i Grizzliesi dominirali nad njima očito je pokazao da smjer u kojem idu baš i nije previše različit od lanjskoga. Stoga je jedan ovakav potez, koji im donosi kvalitetu više u obrani, više nego poželjan.

I sada nakon što smo posložili kontekst, možemo na sam trade i njegov utjecaj na budućnost gdje stvar postaje puno kompleksnija. Naime, koliko god petorka s Rondom izgledala moćnija defanzivno jer sada imaju igrača s kojim mogu igrati još kvalitetniji presing, ali i čovjeka kojega mogu staviti na opasniju bekovsku opciju i tako sakriti Ellisa, toliko je pitanje koliko će Dallas pasti napadački dok se podjele nove uloge i dok Carlisle ne pronađe idealnu rotaciju. Kao što smo već spomenuli, zbog Rondove kvalitete u obrani neće biti problema držati ga na parketu s Ellisom, ali napadački će trebati naći drugačiji ritam u kojem će dobar dio Ellisovih pick & roll prilika završiti kod Ronda. To će pak Ellisa staviti više u spot-up rolu u kojoj nikada u karijeri, pa ni u Dallasu pod Carlisleom, nije bio tako dobar kao u roli slashera.

U svakom slučaju Ellisu će pasti potrošnja, ali razloga za micanjem u rolu šestog igrača barem u ovom trenutku nema (nije da ne klupi čeka kvalitetan 3&D swingman) jer Carlisle tu jednostavno može podijeliti njihove minute na način na koji je to već radio u nekim utakmicama, posebice protiv kvalitetnijih protivnika, kada je Ellisa vrlo rano izvlačio s parketa kako bi ga mogao pustiti na druge postave i dati mu odriješene ruke u kreaciji. Umjesto da Dirk izlazi prvi s parketa kako bi napravio mjesta za Wrighta i kako bi se onda kasnije vratio kao lider protiv druge postave, sada tu rolu može preuzeti Ellis dok će više vremena sa starterima provoditi Harris (što je još jedan mali plus za defanzivu Dallasa).

Uglavnom, ne očekujem da će balansiranje između Ronda i Ellisa dovesti do problema u napadu, ali njih će svakako biti zbog gubitka Wrighta. Kada netko realizira sa 75% šuta iz igre, bez obzira što ne troši previše lopti, taj je definitivno itekako bitan u vašem napadu. A kada je taj netko još uz to i jedini visoki kojega imate na klupi i manje-više mijenja vaša oba visoka startera, onda znaš da stvari baš i neće biti idealne. Uostalom, ako ostaješ bez trećeg visokog koji nije bio nikakav genijalan obrambeni igrač, ali je itekako mogao igrati više rola u zadnjoj liniji i biti koristan (Wright 1 na 1 nije bio sjajan ni na perimetru ni pod košem, ali kao pomagač je itekako dobro odrađivao posao), doći će i do određenog defanzivnog pada pod košem koji će umanjiti plus koji Rondo donosi na perimetar.

Nemoguće je zamijeniti najefikasnijeg realizatora u NBA s nekim tko je, usprkos jednako skromnoj potrošnji, debelo ispod ligaškog prosjeka po napadačkom učinku i ne očekivati da napad ne zašteka, posebice kada u pozadini nemaš rješenja koja mogu odraditi Wrightovu rolu (usporedimo samo napadački učinak - Wright je zabijao suludih 149 poena na 100 posjeda, a Rondo je na sramotnih 96 poena na 100 posjeda). Greg Smith može malo pomoći (u Rocketsima je svojevremno odrađivao sličnu rolu smetlara i pick & roll finišera više nego kvalitetno), Villanueva je za otpad, tako da će teret uglavnom pasti na Dirka i Chandlera (koji su do sada upravo zahvaljujući Wrightu imali idealnu minutažu i uloge što je i njima pomoglo da budu učinkoviti), a zatim i na niske petorke koje su se do sada pokazale katastrofalnima (tu će Rondo malo pomoći skakačkom i obrambenom kvalitetom, ali postave s Parsonsom na četvorci jednostavno neće postati oružje Mavsa). Ni Powell kojega su Celticsi ubacili u trade neće pomoći po pitanju defanzive i skoka.

Dakle, plus u obrani i mali minus u napadu, barem na početku uigravanja, ali i velika rupa na klupi uz ogromni propuh u sredini, to je onaj realni rezime tradea u vidu onoga što nas čeka na parketu. Sve skupa Dallas neće previše maknuti s mjesta ni prema naprijed ni prema natrag (jasno, osim u slučaju Chandlerove ozljede koja je neizbježna, tko će tada igrati na petici veći dio večeri ostaje vidjeti). Obzirom na potrebu Cavsa za defanzivnim centrom, pa onda i Warriorsa i Mavsa za poštenom rezervom, ne treba čuditi ako će prezime Okafor biti jedno od spominjanijih od sada do trade deadlinea u NBA krugovima (ironično, više zbog Emeke nego zbog Jahlila).

Uglavnom, kao što bi rekao SAS, the bottom line je da su po većini projekcija, a tako i mojima, Mavsi prije sezone bili zacrtani kao momčad za 50+ pobjeda, a to je i put na kojem su bili i kojega su dijelom i nadmašili držeći se na oko 70% uspješnosti (što je negdje oko 56-57 pobjeda ukupno, jasno ako bi održali ovakav nivo). Koliko god će većina fanova pomisliti da im plafon raste jer su dodali jedno ovakvo ime, ključ je shvatiti da Dallas nema kamo obzirom da su napadački već bili elita (to je i najblesaviji aspekt ovog tradea, već vidim gomilu osvrta koji će se baviti time kako su se Mavsi pojačali na playu i kako će sada konačno imati jedinicu koja može dodati, a koji uopće u obzir neće uzeti da manjak tako nečega do sada nije utjecao na kvalitetu igre u napadu i da je Ellis ionako odrađivao taj kreatorski posao više nego solidno). Obrambeni pomaci pak teško mogu biti toliki, barem dok se ne saniraju problemi pod košem (možda tu pomogne i Feltonov ugovor), da dovedu do značajnijeg iskoraka.

Sad, to je onaj opipljivi dio stvari baziran na brojkama i razumu. Ako ćemo ići malo dublje kopati po kontekstu, onda se ukazuje i jedan bitan detalj, a taj je da Dallas nije bio ni približno elitan napad kad bi se s druge strane našla vrhunska obrana. E, tu je moguće da jedna dokazana klasa poput Ronda donese kvalitetu više u pick akciji s Nowitzkim i otvaranju prilika za napade Ellisa i Parsonsa iz spot-up situacija sa strane bez lopte jer ni Ellis ni Parsons to nisu mogli kad bi stvari postale dramatične. I tu vjerojatno Dallas vjeruje da može maksimizirati ovaj trade - ako će bolji kontekst vratiti Ronda na pravi put i tako održati napad pri vrhu, uz sve ono što Rondo donosi u obrani i kao lider, Mavsima se otvara prilika za postati nešto više. Pod uvjetom da pronađu centra za na klupu.

Kako god se stvar razvijala, sama pomisao na Ronda u novom dresu i uopće činjenica da se na obzoru pojavilo nešto novo na što treba obratiti pozornost me veseli kao NBA fanatika - Dallas je ovim potezom odjednom postao još zanimljiviji, a to nije mala stvar, pogotovo kad realno niste top momčad.

Još malo brojki. Nisam imao vremena za neke dublje projekcije, ali čisto stavivši trenutni IOR učinak nove petorke na papir (Nowitzki 90, Chandler 87, Parsons 70, Ellis 63, Rondo 52) dolazimo do baze talenta za nekih 50-ak pobjeda što, barem na ovom primjeru, nije puno drugačije od situacije s Wrightom. Ubacimo li pak stvar u projekciju napadačkog i obrambenog učinka, gdje također nisam išao u detalje već sam samo zamijenio jednog i drugog u projekciji s početka sezone, Dallas iz pozicije sigurnog top 3 napada pada u rang od 5. do 10. mjesta, što je još uvijek sjajno, dok obrambeno rastu skoro do prosjeka, smjestivši se u rang negdje između 15. i 20. učinka. Dakle, sve ukazuje na to da Dallas neće napraviti nikakav iskorak iz playoff momčadi u izazivača.

Barem ne ove sezone. I tu dolazimo do, barem po meni, onog bitnog. Ovim potezom Cuban je još jednom potvrdio da sjajno vodi klub jer je u nekoliko mjeseci s minimalnim ulaganjima došao do dva granična all-star igrača u Parsonsu i Rondu. Koji vam možda ne garantiraju naslov, ali vam garantiraju da ste svake godine konkurentni i dovoljno privlačni za privući onaj ekstra talent koji će vas možda lansirati korak dalje. Potpiše li Rondo novi ugovor, a nema razloga vjerojavati da bi ovog tradea bilo da mu to nije namjera, Mavsi su se osigurali i za život poslije Dirka što je ogromna, ogromna stvar.

Vrati li se Rondo na nivo igara od prije u novom, puno povoljnijem kontekstu, a onda i potpiše li novi ugovor za neku realnu cijenu (što bi u principu značilo dobiti malu povišicu u odnosu na ovo što je primao do sada čak i kada uračunamo rast salary capa), Dallas svakako ima riješenu bitnu stavku i puno lakši posao u pronalaženju elitnog talenta kojim će popuniti petorku i kojim će i dalje konkurirati na Zapadu. S te strane, ovo je odličan potez Mavsa koji može ispasti loše u perspektivi samo ako je trenutno Rondovo izdanje maximum kojega ćemo gledati ubuduće (uključujući i ovih 33% sa slobodnih).

Što se Bostona tiče, mogu biti zadovoljni izborom prve runde koji je postao zlatni standard u NBA (realno, ne donosi vrijednost na parketu, ali situacija je takva da ako kao GM možeš reći da si došao do picka, zaslužio si plaću). Uz to imaju priliku i dalje loviti playoff (ako žele, što je nakon ovog tradea upitno) jer u Nelsonu dobivaju igrača koji ima kakav-takav puls i može odraditi poneku minutu, a uz to imaju priliku snimiti što napraviti s Wrightom i Crowderom.

Doduše, na riješe li se Greena ili Turnera na boku ima previše opcija da se Crowder nametne kao nekakav podizač energije (teoretski se dobro uklapa u presing koji Stevens pokušava nametnuti i koji će i dalje biti aktualan jer su tu i dalje Bradley i Smart), ali obzirom da je još na rookie ugovoru i da ga mogu zadržati još godinu dana ako žele, trenutna gužva i nije problem jer uvijek postoji i dogodine da ga detaljno ispitaju. Wright je u malo delikatnijoj situaciji, njegov ugovor ističe i ako nastavi igrati kao do sada i, najvažnije, ne ozljedi se (a u to je teško povjerovati jer ozljede su jedina veća konstanta u njegovoj karijeri od odlične statistike), na ljeto bi moglo doći do licitacije. Jasno, Boston ga može iskoristiti i tijekom sezone da dođe do novog picka ako žele iskoristiti situaciju kroničnog nedostatka kvalitetnih visokih u ligi. Opcija je gomila, za sada je samo jasno da s njim na rosteru popravljaju krvnu sliku pod košem.

Wright nije pravi centar oko kojega ćeš posložiti obranu kao što to nisu ni Olynyk ni Zeller, ali sada im daje još jednu opciju u rotaciji i šansu da se poprave tamo gdje su najtanji. Napadački, bez zicera koje serviraju Ellis i Parsons, odnosno bez prostora kojega otvara Dirk, Wright će pokazati svoje limite, ali ustraje li Stevens na brzoj igri, njegov atleticizam i dužina bi mogli naći prostora za sebe. U svakom slučaju nemjerljivo je bolji od Faverania kojega su Celticsi konačno otpustili da bi otvorili prostor za igrača viška iz Dallasa.

Filed under: bball 7 Comments
18Dec/145

NCAA REPORT

Posted by Gee_Spot

Mega osvrt na NCAA akciju rezultat je gomile odgledanih tekmi nakon kojih sam promijenio mišljenje o ovogodišnjoj draft klasi - ima tu itekako zanimljivih igrača. To je ono najvažnije, a što se samih momčadi tiče, jedna skupina se odvojila i gotovo da ne mogu zamisliti scenarij po kojem bi do Final Foura došao netko tko ne spada u nju - Kentucky (koji je pak rang za sebe, debelo ispred svih), Duke, Wisconsin, Arizona i Louisville su očekivano njen dio, a tu su i Virginia i Gonzaga kao legitimni konkurenti. Kažem, obzirom na viđeno, bit ću šokiran ako među 4 dođe netko izvan ovoga kruga, a kamoli osvoji li naslov.

1. KENTUCKY

Imaju 11-0 i u prosjeku gaze protivnike s 28 koševa razlike, što samo po sebi ne bi bilo nikakvo specijalno ostvarenje ovako rano da neki od tih protivnika nisu bili Kansas, Texas i UNC koje su ispeglali sa "samo" 32, 12 i 14 poena izbjegavši ikakvu dramu. U svim utakmicama princip je bio sličan, prvih 20-ak minuta protivnik se još nekako i drži dok ne ostane bez snage, a onda jednostavno poklekne pred fanatičnom obranom Wildcatsa. Ono što bi posebno trebalo zabrinuti ostatak konkurencije je činjenica da su upravo ova tri programa bila možda i najviše osposobljena suprostaviti se Kentuckyu jer svi igraju s dva klasična visoka buduća profesionalca i imaju klupu na kojoj ne nedostaja mišića i visine. Usprkos tome, jednostavno su izgledali izgubljeno u sudaru s Caliparijevim projektom, koji je tako na tragu ne samo da ponovi lanjski rezultat Wichita Statea i završi regularnu sezonu bez poraza, već možda i da osvoji NCAA turnir bez kiksa.

Inače, dok ne vidiš očima na vjeruješ, ali Cal stvarno mijenja po svih 5 igrača odjednom u hokejaškom stilu i tako tijekom cijele utakmice, uglavnom se držeći zacrtanih petorki koje razbija tek da bi dao šansu igračima s dna klupe ili zajedno na parketu ostavio oba centra, Cauley-Steina i Johnsona, kako bi obrana reketa bila još čvršća (radi se o trenutno najboljoj kombinaciji visokih koju ima). Taj sistem dviju identičnih petorki sada je doveden u pitanje zbog ozljede Poythressa kojem su stradali ligamenti koljena, ali to će izgleda popuniti prebacivanjem Lylesa u startnu petorku kako bi zadržali visinu, dok će nakon toga nešto veću minutažu dobiti postava s tri beka (jedan od Harrisona morat će ostati malo duže na parketu uz drugi par bekova).

Poythrees nije bio naročito bitan na perimetru, ali sada su još tanji u rotaciji vanjskih i eventualna ozljeda jednog od preostala 4 beka može biti problematična. Spomenuti Lyles ionako je krilni centar koji je prebačen u rolu vanjskog kako bi se otvorile minute za Leea da radi ono u čemu je najbolji, trči i skače. Lyles ima igru licem košu i odličan je kao opcija na vrhu posta i kao cuter, tako da stvar funkcionira, ali nema šut za tri što aktualizira potencijalne probleme protiv zona. Sad će biti zanimljivo vidjeti kako će funkcionirati u puno više situacija s Townsom koji se također najbolje osjeća na visokom postu. Možda će si otvarati i dodatan prostor nešto širim ukupnim šuterskim dometom, a možda će si smetati zbog slične igre.

Šut je očekivano popriličan problem, osim para brucoša Bookera i Ullisa nitko ne može ubaciti tricu (pa ni braća Harrison), ali isto tako nitko nema rješenja ni za njihovu moć u reketu. U obrani su bez premca, imaju daleko najviše blokada u NCAA i primaju daleko najmanje poena na obruču (drže protivnike na smiješnih 30% šuta iz igre), a u napadu manjak šuta kompenziraju dominacijom u napadačkom skoku, poenima iz tranzicije i odličnom realizacijom u reketu gdje iznad očekivanja igraju i Johnson i Cauley-Stein (ne samo da zabijaju zicere već i ubacuju iz post-up prilika, posebice Johnson).

Razlog za dominantnu obranu nije samo moć u sredini već uopće kvaliteta na svakom dijelu parketa. Calipari je svjestan da su im puno veći problem od ovih programa koji igraju na istu kartu talenta i koje dokazano mogu dobiti jer uvijek imaju opciju više, manji programi bez visine koji znaju kontrolirati loptu i zabiti gomilu trica. Stoga ogromnu pažnju posvećuju i obrani perimetra - sva ova gomila atleta redovno preuzima protivnike bilo gdje na parketu, centri bez straha ostaju vani jer znaju da imaju nekoga tko im može čuvati leđa (Cauley-Stein je fantastičan u preuzimanjima i branjenju pick igre čime si je nakon loše godine opet digao cijenu, točnije draft poziciju), a s takvim stalnim pritiskom na igrača s loptom jednostavno ne dozvoljavaju otvorene trice.

2. DUKE

Međusobni dvoboj s Wisconsinom razriješio je dvojbe oko toga tko je broj 2. Ključna razlika između prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg izdanja je očekivano obrana - s Okaforom na centru i praktički jedinim lanjskim centrom Jeffersonom na četvorci, ovo izdanje Blue Devilsa drži reket zaključanim. Također, obzirom da je brucoš Winslow odmah dobio prednost pred Sulaimonom u petorci, ovaj Duke praktički ima NBA unutarnju liniju - Sulaimon je perolaka kategorija za bok čak i na ovoj razini, dok je Winslov već sada spreman istrčati na NBA parkete i gurati se s većinom NBA startera (Krzyzewski ga koristi i na četvorci u stretch postavi). Momak je kvalitetan šuter, ne boji se kontakta i koristi snagu u postu kad god stigne, a uz to ima i ulaz i solidnu slash & kick igru potrebnu za pravog swingmana.

Praktički, s njim, Okaforom i playom Tyusom Jonesom imaju puno kvalitetniju momčad nego lani, dok starosjedioci poput spomenutog Jeffersona i Sulaimona te šutera Matta Jonesa, šljakera Plumlleea i combo beka Cooka donose potrebno iskustvo popunjavajući rupe. Ne samo da su puno bolji u obrani nego praktički u napadu nisu napravili korak nazad, dapače - iako šutiraju manje trica i više igraju kroz post, trenutno su gotovo na istoj razini kao i lani zbog gomile opcija u unutar-van igri. Okafor tako možda nije sila prirode na poziciji kakva je svojevremeno bio Greg Oden, ali stvarno ima zavidnu igru leđima košu i na ovoj razini je dominantan igrač u sredini. Uglavnom, sva tri brucoša su već sada fenomenalna, a što će biti u vrijeme turnira, e to jedva čekam vidjeti.

3. WISCONSIN

Frank The Tank nastavlja s elitnim partijama i, nakon što je nadigrao Okafora u međusobnom dvoboju, postavlja se pitanje o smislu NBA drafta ako čovjek neće biti biran u lutriji. Trenutno u NCAA mu nitko nije ravan ne samo po važnosti za momčad, već i po učinku - njegova kombinacija elitnog šuta s perimetra, vrhunskog skoka i masivne pojave koja zatvara reket osnova su igre Wisconsina na oba kraja parketa. Kao što smo i očekivali, njihova top 7 rotacija je u NCAA uvjetima gotovo garancija Final Foura - uz Kaminskog pouzdano igra i seniorski bekovski par Jackson-Gasser, dok je Dekker praktički dobio konkurenciju za drugo ime momčadi u igraču druge godine Hayesu koji je njegova all-round kopija, samo još snažniji i čvršći u reketu i na ulazu (s tim da je Dekker trenutno u slabijoj formi zbog ozljede i tu imaju šansu za dodatni rast tokom sezone).

Čak je i udarni dvojac s klupe Dukan-Koenig odličan u svojim rolama stretch visokog i combo beka (oni pokrivaju četiri pozicije s klupe po potrebi dok su na trojci isključivo ili Hayes ili Dekker). Ostanu li u komadu, teško je naći momčad s manje rupa u rotaciji. Osim one očite - s 6 igrača bijele boje kože u ovih top 7, atleticizam će uvijek biti problem i taj manjak talenta koji se osjeti u manjku ukradenih i blokada, odnosno skoku u napadu i broju slobodnih (sve aspekti igre koji uglavnom proizlaze iz kaosa, odnosno trenutka kada organizirana igra u oba smjera pukne i kada je potrebno osloniti se na čisti atleticizam), vjerojatno će ih opet doći glave u najvažnijem trenutku godine.

4. VIRGINIA

Stvarno su dobri, bez greške top 7 ekipa iako je raspored bio relativno lagan. Pobjede protiv VCU i Marylanda bile su kvalitetne i uvjerljive, ali nedostaje im barem jedan skalp vrhunskog programa da znamo koliki im je plafon. Dakle, morat ćemo čekati sve do konferencijskih sudara s Dukeom i Louisvilleom, pa i UNC, da dobijemo preciznije odgovore. Za sada je jasno da imaju unutarnju liniju s četiri čovjeka spremna odigrati ozbiljne minute (centar Tobey i energični Gill su ključni) plus imaju izuzetnu visinu dilje petorke. Dakle, za obranu nema straha, a dok Brogdon i Anderson igraju odlično, nema ga ni za napad. Brogdon je već kućno ime ovdje na blogu, ali ključan je napredak Andersona koji je bez problema uskočio u rolu Harrisa kao prvi šuter, pouzdani obrambeni igrač i bonus kreator u napadu koji ne zaustavlja loptu i uvijek je spreman dodati je slobodnom igraču. Držati oko na njemu jer ovo je NBA potencijal i nastavi li igrati na ovoj razini (a igra van pameti), borit će se za Final Four. Playmaker Perrantes nije napravio korak naprijed, dapače igra manje uvjerljivo nego kao brucoš, ali pored svih ovih opcija od njega ionako trebaju samo solidne partije na jedinici, što i dobivaju.

5. ARIZONA

Ne briljiraju (možda je to glupo reći za momčad koja ima 11-0 score), točnije ne djeluju onako moćno kako smo očekivali. Više je stvari problematično. Bekovski dvojac McConnell-Yorke nije onako ubojit kao lanjski McConnell-Johnson jer Yorke jednostavno nije tip igrača kao Johnson (čitaj - nije dribler), tako da previše toga ovisi o McConnellu koji se trenutno muči u roli prve opcije na vanjskim pozicijama (barem imaju solidnu rezervu u brucošu Jackson-Cartwrightu koji bi kroz sezone mogao preuzeti puno veću odgovornost). Zatim, nakon Tarczewskog nemaju pravog visokog, Ashley je više igrač finese nego šljaker, a koliko im treba čvrstina u sredini najbolje govori podatak da troše minute, pa makar one rezervirane za devetog igrača, na Ristića kojem bi odgovarao opis drveta kad bi bio u stanju smetati nekome na putu do obruča.

Hollis-Jefferson, iako donosi onu energiju koju je lani pružao Gordon, ne može sam zakrpati sve rupe rotacije pod košem i na perimetru. Rookie Johnson ima više nego solidnu all-round igru i zna i šutnuti i napasti obruč, njegov NBA potencijal je već sada neosporan (u principu prava je moćna trojka kao i Winslow s Dukea), ali daleko je to od razine koja im je potrebna - praktički, u ovoj situaciji od njega očekuju da bude prvi kreator, što će možda i postati tokom godine, ali sada toj roli još nije dorastao.

Uglavnom, ovo je više nego solidna momčad za NCAA uvjete, ali ipak nije na razini prva dva imena na ovom popisu. Razlog zbog kojega će do kraja biti u igri za Final Four je ta njihova visoka postava s Hollis-Jeffersonom na trojci i Ashleyem i Tarczewskim u sredini. RHJ će gotovo sigurno još bolje izgledati na sljedećoj razini kao sljedeći vrhunski atleta na bokovima (nešto kao uber Corey Brewer), kad im još dodaš Johnsona na dvojci, jasno je da malo tko može parirati ovoj visini i snazi. U ostalim postavama, s Yorkeom na dvojci ili bez Tarczewskog, pak djeluju kao klasičan NCAA program i to je mali problem u sezoni u kojoj se moraš boriti s Dukeom i Kentuckyem.

6. LOUISVILLE

Pitinova bojna trenutno ima prvu obranu NCAA zbog standardno vrhunskog presinga, ali i dva odlična visoka u sredini. Uz Harrella koji očekivano dominira na oba kraja parketa NBA atleticizmom (i još je uz to popravio šut i igru s loptom te sada izgleda kao kompletan košarkaš), tu je i ogromni centarski dvojac Onuaku-Mathiang s tim da je ovaj prvi pravo otkriće - u brucošu je Pitino dobio trenutno najdominantnijeg blokera u NCAA (samo Towns s Kentuckya blokira više šuteva dok je na parketu gledajući programe koji su dio naših top 32). Ovakva obrana je dovoljna za novi let prema Final Fouru, ali napad je ovom prilikom problematičan dio igre.

Imaju tri odlična combo-beka za presing, ali ni jedan nije vrhunski šuter ili strijelac kao što je to zadnjih godina bio Russ Smith. Također, iako Blackshear igra van pameti svoju seniorsku sezonu, ni on nije snajper poput Hancocka. Recept presinga i trica ne ide bez jednog sastojka i bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati kada zaigraju s Kentuckyem (27. prosinca) i Dukeom (s kojim od ove godine dijele konferenciju).

7. GONZAGA

Gazili su nedoraslu konkurenciju, ali su protiv Arizone dokazali da su for real. Ekipe Marka Fewa postale su poznate po tome da ne mogu dobiti ove najbolje protivnike, ali falilo im je samo malo sreće da dobiju Arizonu na njenom terenu što bi jednostavno bio fantastičan rezultat. Falilo im je u principu samo standardno izdanje Sabonisa koji je dosadašnjim partijama istaknuo kandidaturu za jednog od najboljih šestih igrača u NCAA. Arvidasov sin nije div poput tate ni staturom ni talentom, ali ima solidnu kombinaciju fizikalija i atleticizma, može podvaliti loptu s pinch posta i uživa u kontaktu i skupljanju skokova. Bez njega je Arizona prelako došla do prevage u mišićima, ali Gonzagu definitivno treba smatrati Final Four potencijalom jer, kad su svi na raspolaganju, nemaju mana.

Ostali su bez brucoša Perkinsa (slomljena čeljust) koji je trebao odraditi veći dio minuta kao jedan od tri beka, ali u njegovu rolu uletio je s USC-a transferirani senior Wesley, pokazavši tako kako je odluka da ove godine nakrcaju klupu bila opravdana. Uglavnom, Pangos i Wiltjer su solidni igrači i vrhunski šuteri, znaju što mogu dobiti od mrcine Karnowskog pod košem, tu je i spomenuti Sabonis, a iz ove stvarno solidne skupine treba izdvojiti Garya Bella, čovjeka koji je uvijek nekako bio u Pangosovoj sjeni tijekom ove tri prethodne zajedničke godine, ali koji sada izgleda sjajno u 3&D roli.

Fantastični šuterski učinak digao je na još veću razinu, ali pokazuje i da može napasti iz driblinga što otvara potpuno novu dimenziju igri Zagsa. Bell je granični NBA potencijal, ali od svih igrača koje sam gledao do sada upravo on uz Andersona s Virginie i Russella s Ohio Statea ostavlja najbolji estetski dojam, jednostavno igraju fluidno i uvijek u skladu sa situacijom.

8. VILLANOVA

Razbili su VCU i Michigan naglasivši tako da su ipak klasu iznad tih i sličnih programa s greškom. I oni je imaju, manjak elitnih visokih talenata, ali kad im je na parketu idealna petorka s centrom Ochefuom i šljakerom Pinkstonom (koji nema dovoljno centimetara, ali ima seniorsko iskustvo i NBA široko tijelo) i to je donekle pokriveno. Visoki su ključni za napad, kada ga zavrte iz posta onda traže uokolo idealnu priliku za jednog od svojih pouzdanih šutera (od kojih se ove godine najviše ističe lanjskih šesti igrač Ennis), dok u obrani najviše ovise o klasičnom presingu, često preko cijelog parketa, odnosno gomili ukradenih lopti i spriječenih šuteva za tri. Lani su bili postavljeni za drugog nositelja, dakle bili su top 8 momčad u NCAA (i onda naletili na UConn već u drugom krugu), a ove godine su zbog dodatnog iskustva i razvoja pojedinaca poput Ennisa još bolji.

9. TEXAS

Čvrsta obrana i gomila tijela pod košem nije im pomogla protiv Kentuckya, ali ostatak posla su odradili relativno mirno nošeni obranom u kojoj dominira još jedan sjajni brucoš, Myles Turner. Blokadama i skokovima odrađuje posao u reketu iako isključivo igra kao rezerva, a razlog zbog kojega je još zanimljiviji kao NBA prospekt je meka ruke koja se proteže sve do trice. Malo je drven s loptom u rukama i očito nije igrač finese, ali ta kombinacija obrambenih kvaliteta i pick & pop potencijal garantiraju mu uspješnu budućnost.

Što se Texasa tiče, imaju dovoljno talenta i iskustva, ali puno toga će ovisiti o igri bekova, a trenutno su bez najboljega. Isaiah Taylor sredio je zglob i bit će out minimalno do početka konferencijskih utakmica koje startaju nakon nove godine. O tome u kakvoj će formi biti kada se vrati na parket ovisi dosta toga u napadu jer je bio daleko najbolji slasher i uopće dribler (Texas bez njega čak i uz laki raspored gubi previše lopti), ali i u obrani jer bez njega Longhornesi nemaju nikoga sposobnog ukrasti loptu.

10. WICHITA STATE

Baker igra sjajno (kombinacija šuta i kreativnih kvaliteta daje mu NBA šansu), Van Vleet standardno solidan u slash & kick roli (iako mu šut nije sjajan u ovom trenutku) i to je dovoljno da se kotrljaju. Poraz od Utaha nije sramota, posebice jer su u utakmici bili do zadnje sekunde, dakle bez obzira na to što im je ove sezone trebalo 30 utakmica manje da dođu do prvog poraza, ovo je momčad za turnir od vrha do dna. Solidna obrana bazirana na presingu i čuvanju perimetra (tu do izražaj dolazi odlični stoper Cotton) u stanju je veći dio večeri sakriti manjak tijela u sredini (Utah ih je uništila skokom, možete misliti što bi im napravili Kentucky ili Duke), a odlična kontrola lopte i dobar šut više su nego dovoljni da se napad kotrlja. U svakom slučaju, zbog odličnog bekovskog para ih se isplati gledati.

11. OHIO STATE

Nakon prošlogodišnjeg mučenja stiže nam puno kvalitetnije napadačko izdanje Buckeyesa, a glavni razlog za to je fenomenalni brucoš D'Angelo Russell. Pojma nemam zašto nitko ne priča o ovom klincu i odakle je uopće ispao (doduše, malo po malo se pomiče na draft mockovima i sada je na većini pred ulaskom u top 10), ali za sada je, barem estetski, prvo ime generacije. Okafor je solidan u svakom pogledu i začuđujuće vitak (samim time i manje impozantan nego što je bio slučaj u srednjoj, dakle po nekoj logici u NBA bi trebao još manje dominirati čistom pojavom), Turner s Texasa, Alexander s Kansasa ili Towns s Kentuckya imaju izuzetno zanimljiv potencijal zbog određenih kvaliteta, ali Russell ih je sve nadmašio lakoćom haklanja.

Klinjo na prvi pogled izgleda kao još jedan Jeremy Lamb/Zach LaVine klon sa svim što uz to ide (combo epiteti i nedefiniranost pozicije, sklonost davljenju lopte i uzimanju šuta iz driblinga, krakatost koje ni najmanje ne smeta atleticizmu), ali usprkos tome što trenutno nema fizikalije buduće NBA dvojke, to je pozicija koju bi mogao odrađivati u budućnosti (teško je zamisliti da igrač sposoban za ovakve partije ovako mlad može na idućoj razini biti gora opcija od npr. Aleca Burksa). Pričalo se da ima problema s konstantnošću, da nema neki šut, da nije aktivan čim nije u prvom planu, ali gledajući ga teško je steći takav dojam. Prvo, iako je pravi brucoš (rođen 1996.) i nema masu koja bi ga odvojila iz gomile, od prve minute se nametnuo kao lider i najtalentiraniji čovjek na parketu kojega je stvarno gušt gledati i diviti se svim načinima kojima napada obruč dribble-drive igrom.

Tu treba odati zasluge i tati Matti koji je brucoša odmah bacio u vatru očito svjestan da ima dragulj u rukama. Russell tako troši čak 31% napada Ohio Statea što ga stavlja na prvo mjesto među svim igračima naših top 32. Podatak je to koji je još zanimljiviji kad uzmemo u obzir da je njegov suigrač Scott s omjerom asista od 41% također prvi u svojoj kategoriji. I sad ono najluđe - Russell je također član top 7 po omjeru asista s fenomenalnih 32%. Ovakva dva kreatora iz driblinga pokreću cijeli napad koji se bazira na još dva bočna šutera, Thompsonu i Lovingu, te pouzdanom defanzivnom centru Williamsu oko kojega je posložena opet vrlo solidna obrana.

12. NORTH CAROLINA

Ne izgledaju sjajno, bilo je tu već zamjerki Roya Williamsa na pristup visokih, Paige ne opravdava očekivanja igrajući za njega poprilično slabašnu košarku (postotci šuta daleko od solidnih, a iako nikada i nije bio pravi play, omjer asista i izgubljenih od 1:1 je dugoročno nepodonošljiv), ali nemoguće ih je zanemariti obzirom na sav talent kojega imaju na raspolaganju. Meeks i Johnson nisu ništa posebno kao NBA potencijali, ali kombinacija mase kod Meeksa i atleticizma kod Johnsona na ovoj razini predstavljaju uglavnom neriješiv problem u postu, posebice jer oba znaju igrati iz post-upa. Fizikalije su ključne i na bokovima gdje u Tokotu i dva elitna brucoša, Jacksonu i Pinsonu, imaju iznadprosječne sposobnosti, tako da obrana stvarno nije problem. Problem je pronaći balans između linija prema naprijed, ali kako Paige bude rastao s formom i to će se ispraviti. Zeznuta momčad kojoj potencijal ovisi i o razvoju spomenutih swingmana prve godine - ni Jackson ni Pinson još nisu pronašli role i ne izgledaju baš kao top 10 igrači generacije, ali pokažu li i oni dio potencijala koji im se pripisuje, svašta je moguće.

13. KANSAS

Maknemo li na stranu poraz od Kentuckya, izgledaju sasvim dobro usprkos svim problemima s vanjskom linijom i manjkom dubine te poslovično brutalnim rasporedom (po običaju Self je skrojio najteži mogući raspored svojoj momčadi). Praktički, Self ima samo dva beka na raspolaganju u Masonu i Seldenu s tim da ni jedan nije rasni kreator te svaki ima ozbiljne felere - Mason gubi previše lopti, a Selden nije dobar šuter. Dva rookiea koja su, iako na znatno manjoj razini, trebala biti ovogodišnji Embiid i Wiggins, daleko su od spremnosti za preuzeti značajnije role. Oubre uopće nije dio rotacije jer je svaku priliku koju je dobio koristio da gubi lopte i ne igra obranu što su dva najveća smrtna grijeha kod Selfa. Alexander je totalno sirov, ali barem donosi energiju s klupe. Nema talenta ni pod razno za išta više od skakanja u napadu i zabijanja zicera, obranu ne igra jer je očito da još ne shvaća što mu je činiti, ali fizički već sada imponira NBA pojavom. Kombinacija Amarea i Branda, široka ramena, elitni atleticizam i sposobnost da s tim limitiranim arsenalom ostavi utjecaj na igru zakucavanjima i blokadama. Za koji mjesec bit će još bolji. Elita, teško.

14. MICHIGAN STATE

Nema ovdje Izzo materijala, dakle materijala za ozbiljan rezultat. Trice je tek solidan NCAA play, Valentine se razvio u kvalitetnog šutera i uopće all-round bočnog (praktički, prvi igrač ove generacije Spartansa), transferirani Forbes solidno ispunjava rolu šuterskog specijalista u lanjskoj Harrisovoj roli, ali premalo je to playmakerskog talenta za kvalitetan napad. U obrani će uvijek biti žilavi, tu su pouzdani Dawson i još par fajtera u sredini, ali, porazi od Dukea i Kansasa, uz slabašni kreativni potencijal, otprilike već sada poručuju koji im je plafon.

15. FLORIDA

Imaju talent, to su pokazali načinom na koji su držali Kansas na konopcima, ali dva glavna igrača nemaju ni približno potrebno iskustvo. Walker je još jedan NBA prototip, trenutno previše tanak, ali kad se popuni stvarno će izgledati kao light Shawn Kemp. Međutim, za sada je njegova igra više bazirana na energiju nego na shvaćanje košarke, uostalom kao i playu Hillu. Težak raspored i par poraza sa zvukom sirene učinili su kontekst nepovoljnim, ali previše je tu solidnih igrača da Donovan uskoro ne bi posložio stvari kako treba. Na kraju krajeva, uvijek imaju presing.

16. IOWA STATE

Nemaju ni visine ni brzine za odraditi išta kako treba prema nazad usprkos zoni koju koristi Hoiberg, još su niži nego lani, dok u napadu igraju standardno učinkovito (kontre, trice i kontrola lopte), često s 5 vanjskih igrača na parketu. Niang je mozak operacije, a novodpridošli Dejean-Jones i napredak lani sporednih opcija poput Morrisa i Hoguea učinili su da se manjak Kanea i Ejima i ne osjeti. Ugodnu atmosferu mogao bi jedino narušiti upitan budući status Dejean-Jonesa koji je uhvaćen u dimu marihuane, opravdavši tako epitet problematičnog tipa s kakvima se Hoiberg inače kocka i to uglavnom s pozitivinim rezultatima (sjetimo se Roycea Whitea).

17. OKLAHOMA

Očekivalo se da dominiraju šutom s perimetra, a oni su stisli u obrani. Lon Kruger koristi puno više zone nego što bi htio, ali za roster bez poštenog blokera, s tek nekoliko prosječnih NCAA krilnih centara, ovo je dobro rješenje. Ostane li obrana na razini i poprave li se postotci šuta za tri na očekivane razine (a ispaljuju ih nemilosrdno), bit će ovo jedna od onih momčadi koju je bolje izbjeći u ožujku.

18. UTAH

Opravadaju relativno visoka očekivanja, poraz od žilavog San Diego Statea je očekivan, a pobjeda nad Wichita Stateom veliki plus za momčad Larrya Krystkowiaka. U Delonu Wrightu imaju stvarno vrhunskog čovjeka u combo roli, a to je znamo osnovni preduvjet za uspjeh u NCAA. Iako nakon njega nema izrazitog talenta, kombinacija pravih masivnih centara, energičnih tweenera, pouzdanih šutera i sporednih kreatora posložena uokolo itekako je solidna. Po svemu viđenom do sada, zbog te dubine bit će glavna prijetnja Arizoni za Pac-12 naslov.

19. SAN DIEGO STATE

Klasičan negledljiv napad Stevea Fishera (teško je vjerovati da je ovaj čovjek nekoć bio lider Fab Fivea) u kojem lopta 30 sekundi kruži oko reketa dok netko ne odluči poput running backa ući u sredinu i baciti ciglu nadajući se izboriti slobodno. S druge strane, obrana standardno moćna, s dužinom i mišićima na svim pozicijama. Shepard je iskočio kao glavni slasher, što je zanimljivo rješenje obzirom da je čovjek četvorka, ali daleko je ovo od lanjske razine s Thamesom koji je, usprkos svim minusima, ipak bio pouzdan bek.

20. VCU

Njihov score također nije idealan, ali mjesto u turniru im je zagarantirano, a Graham i Weber igraju više nego solidno. Problem je praktički samo u tome što obrana nije elitna - njihov recept presinga i duboke rotacije danas puno uspješnije koriste mnogi razvikaniji i manje poznati programi, dok momčad Shake Smarta rešetaju s perimetra svi koji stignu.

21. ARKANSAS

Djelovali su solidno dok nisu naišli na Iowa State, a onda se ipak vidjela razlika u klasi. Arkansas ima talenta, imaju playa, šutera i visokog, ali ne igraju ni približno efikasno ni na jednom kraju parketa da mogu računati na pobjedu protiv bilo koje od ove top 32 ekipe. Za očekivati je da se oni i LSU bore za treće mjesto u SEC konferenciji iza Kentuckya i Floride.

22. IOWA

Stvarno solidna skupina predvođena Aaronom Whiteom kao point-forwardom. Imaju i fizikalije i dubinu za kvalitetnu i raznovrsnu obranu s dosta zone (koja doduše stvara probleme s obrambenim skokom jer jednostavno usprkos svim centimetrima nemaju pokretne visoke), dok napad usprkos solidnim igračima pod košem nema idealan balans kreativnosti i šuta. Bekovi jednostavno nisu dovoljno dobri, Gesell je ok u kontroli ritma, ali nije strijelac, tako da i na perimetru najveći dio posla odrađuje White asistima i Uthoff šutom.

23. UCONN

4-3 ne zvuče dobro, a vjerojatnih 4-4 nakon susreta s Dukeom noćas zvučat će još gore, ali UConn je u suštini ono što smo očekivali. Obrana je i dalje glavni oslonac, a valjda će i napad proraditi kako se Boatright bude ugodnije osjećao u ulozi lidera i kada Purvis pronađe idealnu rolu uz njega.

24. NOTRE DAME

Ovo je i dalje show Jeriana Granta u kojem ćete se nagledati njegovih driblinga koji traju po 20 sekundi dok nešto ne napravi s loptom, ali Fighting Irish nisu samo to. U drugom beku Jacksonu imaju solidnu combo opciju, Connaughton je i dalje elitni šuter na ovoj razini (44% za tricu), a čak i pod košem imaju nešto u poprilično sporom i drvenom, ali velikom centru Augusteu (tu je i izvjesni brucoš iz Litve zvan Geben koji izgleda kao da je pojeo Colea Aldricha).

25. SYRACUSE

Obrana je standardno solidna, što zbog zone, što zbog veterana Christmasa i odličnog brucoša McCullogha u sredini (NBA fizikalije i dobra pokretljivost za visokog, na ovoj razini izuzetan skakač i bloker). Nema sumnje kako će potonji dogodine biti srce momčadi koja bi se mogla boriti za veće stvari jer ovom izdanju uspjeh nije suđen. Napadački su užasno tanki - nitko ne može zabiti tricu, a jedini čovjek od kojega se to očekuje, Cooney, trenutno s perimetra gađa 32%. Praktički, sve bacaju u post nadajući se da mogu nešto napraviti kroz visoke, ali nema tu finese ni u puno povoljnijem kontekstu, a kamoli u ovako zgusnutom rasporedu na parketu kad svaki protivnik zna da se uopće ne mora zamarati čuvanjem bekova.

26. UCLA

Poprilično lagano su izgubili tri utakmice protiv prave konkurencije, ali ostane li petorka u komadu imaju šanse biti treća najbolja momčad u Pac 12 i tako doći do turnira.

Filed under: bball 5 Comments
17Dec/142

161214

Posted by Gee_Spot

Warriorsi bez Boguta kod Memphisa nisu protivnik kakvog priželjkujemo u jednoj od zanimljivijih utakmica sezone, ali i dalje je ovo dvoboj koji se isplati pogledati (doduše, moram priznati da sam ga gledao s pola mozga usput završavajući post o NCAA koji bi trebao osvanuti kasnije tokom dana). Memphis čak ni s visinskom prednošću nije uspio ostvariti prednost u reketu ili skoku što je svakako kompliment za borbene Warriorse koji su bez Boguta defanzivno pali, ali se i dalje drže iznad prosjeka zbog fanatične borbenosti i dubine na bokovima. Praktički, udarna petorka Warriorsa, bez obzira da li s Ezeliem u klasičnoj postavi ili s Livingstonom u niskoj, držala je svoje protiv najbolje postave Grizzliesa. Gasol nije izgledao sjajno, fali mu pokretljivosti i očito je koljeno i dalje problem, ali je zato Z-Bo odrađivao posao potvrdivši da će biti problem i kad Bogut bude na parketu jer Green ga ne može držati dalje od obruča. S druge strane, Joerger ga je maknuo s parketa protiv niske postave jer nije mogao pratiti Barnesa ili Iggya, ali možda je to bila situacija u kojoj se isplatilo pokušati mismatch okrenuti u svoju korist umjesto bespotrebno dugo jahati Princea koji je opet odigrao solidno, ali kojem je jednostavno blesavo vjerovati u ovoj fazi karijere ovoliko koliko to Joerger radi u zadnje vrijeme.

Onda opet, možda je Prince i bio jedino rješenje jer, uz to što nisu dominirali u reketu, Grizliji su imali problema nametnuti ritam kakav im odgovara (posebice je to bitno zbog Randolpha koji jednostavno ne može juriti po perimetru i onda još trčati u napad kupiti skokove), pruživši gostima više nego dovoljno prilika za kontre i kreiranje kaosa na nepostavljene napade. Pa dobro, logično je postaviti pitanje kako su kvragu Warriorsi izgubili utakmicu u kojoj im se baš sve posložilo idealno (tek solidni Gasol, premalo Z-Boa, brz ritam, puno tranzicije, ravnopravnost u skoku i kontroli obruča), a odgovor je jednostavan - loše šutersko izdanje veći dio večeri plus rupa u koju su upali u drugoj četvrtini u kojoj su rezerve Memphisa pregazile do tog trenutka možda najbolju drugu postavu u ligi (konačno je bljesnuo i Carter ubacivši sve što je potegao s perimetra). Naravno, dobrim dijelom za ovo prvo je odgovorna i sjajna obrana Memphisa, iako Joerger čak nije ni imao potrebe stavljati Allena kao specijalca na Currya. Memphis je igrao manje-više klasičnu partiju u kojoj je kvaliteta Gasola i suigrača u pomaganju i vraćanju u prvotne pozicije bila dovoljna da izbaci Warriorse iz ritma. Tipa, da je Curry imao malo bolju večer s trice, niz pobjeda Warriorsa bi i dalje trajao.

I tu dolazimo do ključnog detalja zbog kojega se to nije dogodilo - ne toliko zbog obrane domaćina koliko zbog gomile ishitrenih loših situacija koje su trošili prije svih Curry i Thompson. Njihov revolveraški stil je ono što ih i čini posebnima, ali sinoć je bio manje-više kontraproduktivan - Memphis im je oduzeo šut s perimetra sjajnom kombinacijom vanjskih stopera i Gasolove briljantne centarske igre, međutim umjesto da igraju kao do sada i napadaju sredinu kretanjem bez lopte i dodavanjima, oni su se odlučili za 1 na 5 juriše. Tu opet dolazimo do Boguta čiji nedostatak se osim na obrani osjeti i na igri u napadu. Naime, bez njega na vrhu reketa da zavrti akciju, Warriorsi su opet postali previše ovisni o 1 na 5 košarci, igraju s premalo strpljenja i cijeli ovaj period bez njega su od momčadi s najviše asista po utakmici pali na 19. mjesto u ligi, što jednostavno znači da lopta puno manje kruži. Problem je time veći što im se usprkos tome broj izgubljenih lopti nije smanjio, dapače, čak se i povećava, a omjer asista i izgubljenih protiv Grizzliesa priča cijelu priču - 18 naprema 14. To je mizeran rezultat za momčad koja veći dio utakmice igra s 5 igrača na perimetru i koja često ima po 4 odlična dodavača na parketu, ali očito bez Bogutovog stabilizirajućeg prisustva ni napad nema ritam s kojim su otvorili sezonu. Vrte i dalje gomilu hand off akcije na perimetru, ali osim Currya koji je stvarno postao briljantan slash & kick igrač, nitko drugi nije u stanju redovno razbiti obranu pravim dodavanjem. Klay Thompson tako sinoć nije imao ne samo asist, nego ni jednu poštenu povratnu.

S Bogutom i Leeom u akciji ovi problemi će vjerojatno nestati i opet će se dodatno otvoriti prostor za Warriorse da smanje ovisnost o šutu i budu sila po pitanju kretanje lopte i igrača bez lopte - kad imate visoke sposobne dodati licem košu, svaki cut i svako križanje su opasnost. To je pozitivno u cijeloj priči, a ono negativno je da bez poštene unutarnje linije na raspolaganju ipak ne možeš računati na velike stvari. Utakmica poput ove sinoć bit će svakodnevna realnost u playoffu i to već možda od prve runde, a o eventualnim sudarima sa Spursima, Oklahomom, pa i Memphisom, da ne pričamo. Koliko god Steph bio svemirac i koliko god Klay napredovao, dva beka nisu dovoljni za preskočiti sve te prepreke pa makar još dodatno usavršili već sada odličan dizajn igre. Što znači da svom ovom vatrometu usprkos, prognoza za ovu momčad ostaje ista kao od prvog dana - potreban im je zdrav Bogut da rastjera oblake.

Što se Memphisa tiče, činjenica da su dobili utakmicu izvan svoje zone ugode, u povremeno kaotičnom ritmu, bez da su protivnika odvukli u blato kako to samo oni znaju, bez šuta iz vana i uz sramežljivu tranzicijsku igru s premalo rizika od strane stručnog štaba, govori vam sve. Odigrali su jednu od lošijih utakmica ove sezone i svejedno su je kontrolirali gotovo tri četvrtine.

Filed under: bball 2 Comments
14Dec/146

131214

Posted by Gee_Spot

Predivno nedjeljno jutro, šetanje po svim utakmicama u najboljoj monogamnoj maniri. Jedna crtica, jedna utakmica.

- Meeks i Monroe ulaze s klupe i to je sad već poštena dubina koju SVG ima na raspolaganju. Drummond igra sve bolje kako se navikava na puno odgovorniju ulogu, Monroe ako ništa drugo uvijek šljaka pod košem. Praktički, sve ovisi o tome koliko Jennings i Smith mogu biti konstantni, odnosno ne plesati od najboljeg igrača na parketu do najgoreg od jednog trenutka do drugog. I to isključivo u napadu jer većina akcija se vrti preko njih i imaju previše loptu u rukama što je uvijek opasno (ali u ovoj situaciji i jedino realno), u obrani Van Gundy iz njih izvlači više nego pristojne uloge. Kingsi i bez Cousinsa ostavili solidan dojam, barem vanjski igrači, trojka Collison-McLemore-Gay nastavlja rasti zajedno, ali kad pod košem igraš s Thompsonom kao prvom opcijom i uopće imaš na parketu Hollinsa koji doslovno nije u stanju ubaciti polaganje sam pod košem, nije lako.

- zanimljivo će bit vidjeti kako će Rocketsi podijeliti minute pod košem kad svi budu na okupu, Motiejunas za sada ostaje u petorci s povratnikom Howardom (koji izgleda kao da problema s koljenom nije ni bilo), ali kako su obojica efektivni isključivo u postu (Dwight sve bolji s onim limitiranim arsenalom, a Donatas kao da trenira svaki dan s McHaleom samo na pivotiranju). Treba tu nekako pronaći načina raširiti im reket na redovnoj bazi da mogu na posao. Plus, kako se dugoročno uklapa igra s dva ovakva sidruna u run and gun filozofiju Rocketsa? Motiejunas nema pouzdan šut i stvarno nema smisla forsirati ga u stretch roli, pogotovo jer je ovako efikasan u igri leđima u reketu. Rocketsi imaju gomilu izbora pod košem - s Blackom su pogodili, momak je koristan smetlar, tu je i solidni Dorsey, a kad-tad će opet zaigrati i Jones, ali nema tu raznovrsnosti. Protiv Denvera su se mučili dok Motiejunas nije ubacio trice, ali to je nešto na što ne mogu računati dugoročno. Kod gostiju Nurkić dobio minuta i opet pokazao da će za 3-4 godine (ako i on i Denver budu predani razvoju) biti uber-Peković koji igra obranu, Arthur djeluje razigranije nego ikada u ovih zadnje tri godine od kada se vraća od ozljede (pokušava dodati tricu i to bi za njega bilo sjajno, sinoć ih ubacivao van pameti, stvarno se ne sjećam da sam ga vidio da trči ovako bez grča još od dana u Memphisu), ali tu osim Lawsona nema ozbiljnog igrača u ovom trenutku, Chandler djeluje živahno, ali to je razina za klupu ozbiljne momčadi, a Afflalo igra sa štapom u guzici, kao zadnji penzić (kod njega je valjda neka ozljeda u pitanju ili je problem preseljenje na Zapad).

- Memphis se mučio protiv Sixersa koji u zadnje vrijeme igraju odličnu obranu, ali sada imaju i nešto talenta prema naprijed. Dovođenje Covingtona dalo im je potrebnu šutersku širinu, momak nije prava četvorka obrambeno, ali tu ga pomaže sakriti dužina Thompsona, Carter-Williamsa i Mbah A Moutea koja im omogućava preuzimanje, udvajanje i uopće pokrivanje parketa izuzetnom brzinom (inače je tu i McDaniels koji je sinoć pauzirao zbog uganuća gležnja, a i Granta možemo staviti u ovaj kalup). Uglavnom, reket je otvoreniji pa nešto mogu smisliti u napadu, imaju dovoljno individualnog talenta za kreaciju (vratio se i Wroten, a i Shved je tu, to su sve combo-bekovi koji mogu igrati s loptom), ali ta čvrsta obrana je ključ, iz nje su i proizašle te kontre kojima su držali Memphis na petama veći dio večeri. Malo po malo Brett Brown je opet posložio smislenu momčad i ovi Sixersi nisu toliko daleko od onoga što rade Orlando i Milwaukee.

- Bucksi pak u svom stilu zonskim presingom oduzeli šanse Paulu i Griffinu na kojima su uvijek bili po tri igrača, ostavivši tako uvijek jedan korner prazan što su koristili i Redick i Barnes. Ali, kocka s gomilanjem igrača na strani s loptom se kao i toliko puta do sada u sezoni isplatila, Clippersi usprkos tricama sporednih opcija nisu mogli zabiti dovoljno da sakriju lošu obranu, koja je curila posebice kad na parketu nije bio dvojac Griffin-Jordan. Rezerve Bucksa su ih uništile - Middleton, Bayles, Dudley i Marshall opet su odigrali bitne minute davši Kiddu 9 raspoloženih opcija koje je ovaj u svom stilu ludog genija maksimalno iskoristio. Jabari bez problema držao korak s Griffinom, posebice u obrani, potvrdivši da mu je rola četvorke ipak suđena.

- The Russian opet u akciji, dovoljno da u zadnje vrijeme odlična obrana Hawksa poklekne. S Horfordom zauzetim hrvanjem s Vučevićem i s Millsapom koji je ganjao Fryea uokolo po perimetru, u sredini je ostajalo prostora kao u priči za Harrisa da iskoristi fizičku nadmoć nad Carrolom. Jednostavan je to recept koji za sada odlično funkcionira i ovdje treba skinuti kapu Orlandu na potpisu Fryea jer je očito da su takvim potezom dodali ne samo stretch element u napad, već i da su itekako vodili računa koliko će takva akvizicija pomoći Harrisu da nedostatke (nema jasnu poziciju, nije dovoljno jak da igra u postu protiv pravih visokih, nije toliko dobar na perimetru da kreira izvan reketa) pretvori u prednosti (s Fryem izvan reketa ostaje mu dovoljno prostora da nadjača protivničke trojke). Uglavnom, Magic treba malo sreće i jedan dobar trade koji bi ih malo pojačao na perimetru da u drugom dijelu godine naprave ono što su lani izveli Hornetsi. Bit će zanimljivo vidjeti kako će uprava reagirati u takvoj situaciji jer pred nama je dobar draft, hoće li odustati od eventualnog lova na playoff radi novog picka ili će uzeti ono što im se pruža?

- Blazersi ovaj put nisu poginuli sa skok-šutom, dali su se na posao u sredini, posebice u drugoj četvrtini kada su preko Kamana izgradili prednost koju su održali do kraja (čak ni Hibbert nije uspio maskirati nemoć Rudeža i Scole u obrani protiv druge postave Blazersa, s tim da je Vogel imao jedan fantastičan biser, u pokušaju da visinom i dužinom maskira manjak nogu što mu je polazilo za rukom dok je igrao bez Hibberta, u jednom trenutku na parketu je imao Rudeža i Copelanda na bokovima, a Scolu i Allena pod košem, što je rezultiralo s -9 u manje od tri minute). Pacersi su osim te rupe igrali obranu u svom stilu, više nego kvalitetno, ali klasična je to priča za napadački limitirane momčadi, jednom kada upadneš u rupu teško se izvući bez dovoljno talenta za napraviti seriju.

- taman što su spojili dvije pobjede i odigrali više nego poštenu tekmu protiv Memphisa, Hornetsi su potpuno kiksali protiv Netsa još jednom pokrenuvši priču o kemiji. Bez obzira što su morali putovati iz Memphisa (što nije kraj svijeta) nakon naporne utakmice (2 produžetka) i igrati novi susret niti 20 sati kasnije, pred svojom publikom pasti bez ispaljenog metka već u prvoj četvrtini protiv skrpane postave Netsa u kojoj su startali Karašev i Cory Jefferson stvarno je patetično (ovakve utakmice možeš unaprijed zabilježiti kao poraz uzrokovan besmislenim rasporedom, ali obično pogineš u trećoj četvrtini, a ne odmah nakon prvog podbacivanja lopte). Umor je bio osjetan, ali isključivo u obrambenom dijelu gdje nitko nije skakao niti pokušavao zatvoriti reket u kojem su Johnson i društvo dolazili do prilika kao na treningu. Clifford ima dva dana da stabilizira momčad kako se sav trud iz prethodnih dana sada opet ne bi prosuo jer gledati ovo kako oni igraju u obrani nakon što sam odgledao presing Sixersa i Bucksa ili zonu Magica stvarno se nije dalo usporediti.

- onda opet, kako išta zamjeriti Hornetsima u takvom teškom kontekstu kad vidiš kako su Warriorsi pomeli jedan Dallas također nakon 12 minuta i to čak bez one uber-niske postave koja je sredila Houston, već s Ezeliem na parketu. Šuter manjka uopće nije nedostajao protiv smiješne obrane Dallasa, kojoj ni malo nije pomogla besmislena odluka Carlislea da starta s Jeffersonom kao spot-up šuterom umjesto jednim od defenzivaca. S druge strane, bez Parsonsa koji je dobio poštedu zbog bolnih leđa, domaćini nisu imali takvu širinu napadačkih rješenja na koju su navikli što je također olakšalo Curryu i društvo da kontroliraju perimetar i svedu Mavse na puno više igre kroz Dirka na laktu nego na slash & kick akciju koja ih krasi (samo jednu tricu su ubacili u prvoj četvrtini).

Filed under: bball 6 Comments
13Dec/142

THE BI-WEEKLY RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Razvlačim rankingse već nekoliko dana ne bi li uhvatio vremena da ih detaljnije razradim, ali zbog spleta okolnosti vremena trenutno nigdje pa idemo s ovim što imam dok se i već zapisani podaci ne promijene.

Četvrtina sezone je već iza nas, ali stvari nisu ništa jasnije. Udarac u koljeno Gasola i kompliciraniji raspored bio je dovoljan da Memphis izgubi ritam, a možda nešto slično čeka i Warriorse - i njihov centar ima problema s koljenom (ništa ozbiljno, ali podsjetnik koliko kroničnih problema ima Bogut koji se mogu pojaviti svakog trena), a konačno ih čeka i nekoliko utakmica protiv momčad s pozitivnim scoreom.

Inače, protekla dva tjedna obilježili su nizovi pobjeda Warriorsa, Cavsa, Hawksa i Clippersa (zajedno 31-1 do LeBronove ozljede), pad na dno Knicksa i Pistonsa (zajedno 0-17) i povratak Thundera u bitku (6-1 u ovom periodu).

1. WARRIORS 93.3

Dobili su 14 u nizu na uvjerljiv način, ali tijekom cijelog tog perioda nisu odigrali ni jednu utakmicu protiv momčadi s pozitivnim scoreom do susreta s Rocketsima. Odrađivanje posla je izuzetna vrlina koja ne ostavlja mjesta sumnji da je ovo izazivač, a sada ih ipak treba vidjeti u akciji koja donosi nešto više stresa (doduše, budu li igrali sve utakmice bez Boguta to opet neće biti idealan kontekst za skautiranje). Imaju 5 teških utakmica u nizu, tri zeznuta gostovanja i tekmu doma s Oklahomom, a sve je započeto pobjedom nad Rocketsima. Bez Howarda i Boguta na parketu Warriorsi su izgledali kao momčad u potrazi za rješenjima do završnice kada su zaigravši s ultra-niskom petorkom (Green na petici, uokolo Steph, Klay, Barnes i Livingston) pomeli Houston u 5 minuta.

Simpatična zanimljivost (to jest simpatična ako su vam radili lobotomiju) - popis igrača koji su do sada odigrali više od 300 minuta i imaju potrošnju lopti veću od 30% dok su na parketu: Kobe Bryant, DeMarcus Cousins, Dwyane Wade, Blake Griffin, James Harden, Carmelo Anthony, LeBron James, Derrick Rose i Marreese Speights. Izbacite uljeza.

Manje simpatična zanimljivost - Warriorsi su u donjoj trećini lige po broju ulaza na utakmici, a ujedno su i prosječni po broju poena u reketu. Uopće, osim kontrama, imaju problema doći do laganih poena - u slobodnim bacanjima i skokovima u napadu su također u donjoj trećini (a iako su smanjili količinu izgubljenih lopti i u tom segmentu igre su i dalje debelo ispod prosjeka). Sve je ovo logično obzirom na manjak visokih postava i uopće visokih igrača, ali svakako je nešto što treba imati na umu jer momčad koja nije u stanju redovno zabijati u reketu obično naleti na zid u playoffu bez obzira na bogati izbor igrača na perimetru.

Clippersi, Blazersi i Wizardsi su trenutno jedine playoff momčadi koje uzimaju više skok-šuteva izvan reketa do njih što je svakako zanimljivo društvo. I dok Wizardsi i Clippersi to rade na vlastitu štetu, Warriorsi imaju dosta toga sličnog s Blazersima po tome što su i jedni i drugi isključivo građeni oko skok-šuta. S bitnom razlikom u tome što Warriorsi imaju dva elitna šutera za tri (Lillard i Matthews su ipak light verzije Currya i Thompsona), ali i što su izuzetno efikasni u pokušajima ulaza (toliko su dobri u realizaciji zbog stalnog kretanja lopte i igrača da su po broju poena u reketu u spomenutoj zlatnoj sredini bez obzira na relativno mali broj prilika).

Jasno, uvijek se može povući i pitanje rasporeda - koliko je za svu ovu gomilu poena u ritmu koji im odgovara zaslužna činjenica da u cijelom ovom nizu pobjeda nisu naišli na top 10 obranu osim one Oklahome (tada bez Duranta i Westbrooka) i Rocketsa (bez Dwighta)? Što će se dogoditi protiv obrana koje vas mogu udaviti pokretnom zonom oko reketa? O tome kako će obrane poput onih Spursa i Memphisa uspijevati istovremeno čuvati reket i oduzimati otvorene šuteve na strani bez lopte, odnosno koliko će si Warriorsi uspijevati šuterskom kvalitetom otvarati dodatan prostor u sredini potreban za generirati poene u reketu, ovisi rasplet situacije na Zapadu.

Dakle, uz pretjeranu ovisnost o šuterskom učinku i Bogutovom zdravlju, taj manjak pouzdanih opcija u sredini prema naprijed još je jedan problem za momčad koja se do sada pokazala najboljom u NBA. Od 1 do 10 imaju možda najbolji roster, a balans obrane i napada njihove rupe u ovoj fazi sezone čini gotovo nevidljivima. Praktički, pitanje je samo u kakvom će kontekstu biti kada bude najpotrebnije.

2. GRIZZLIES 90.4

Mali udarac u Gasolovo koljeno i dvije teške utakmice protiv agresivnih obrana i eto odmah i dva poraza koji su jasno upozorili koliko je tanka granica između izazivača i prolaznika. Jasno, bez Gasola u MVP formi nemaju nikakve šanse što je dokazao Houston, a protiv Spursa se pak potvrdilo kako im Duncan i društvo i dalje ostaju matchup kojega treba izbjegavati pod svaku cijenu.

3. RAPTORS 90.3

Ozljeda DeRozana definitivno je ostavila traga, imaju 4-4 u ovom periodu uz dva poraza od Cavsa, te po jedan od Mavsa i Lakersa. Napadački se gubitak DeRozana ni ne osjeti jer imaju više nego dovoljno opcija na koje su mogli rasporediti njegove lopte, prije svih Lowrya, ali šokantan je podatak da su tijekom ovih 8 susreta Raptorsi igrali najgoru obranu u NBA. Nije tu stvar samo u tome što su ostali bez bitnog defanzivca na boku, već u tvrdoglavom Caseyevom inzistiranju na igri s Vasquezom u startnoj petorci. Puno bolje su izgledali u drugoj utakmici protiv Cavsa kada su startali s Fieldsom i na boku uglavnom igrali s dva velika krila - izgubili su utakmicu u završnici, ali barem nisu upadali u rupe protiv startne petorke Clevelanda.

4. BLAZERS 90.2

Imali su kamilicu od rasporeda u ova dva tjedna, a ovaj poraz od Wolvesa im definitivno nije trebao. Ili je, da se podsjete kako u NBA nikoga ne smiješ podcijeniti. U principu, iz ovih pobjeda protiv Sixersa, Hornetsa, Pistonsa, Knicksa i Wolvesa nema se što naučiti, ali dva poraza su itekako indikativna. Memphis je došao u njihovu dvoranu i doslovno ih namlatio, dok si protiv Minnesote ni jedna momčad s ozbiljnom hijerarhijom ne može dozvoliti uzeti onoliko lijenih i loših šuteva kao što su to radili oni.

5. CLIPPERS 89.8

Napad je živnuo protiv lakšeg rasporeda (6 od 8 utakmica igrali su protiv momčadi s negativnim scoreom) na račun trica i kontri (top 3 su i trenutno se nalaze čak iznad lanjske razine koja je bila dovoljna za imati najbolji napad lige), ali i dalje su momčad koja zabija najmanje poena u reketu na Zapadu. U biti, u ligi od njih manje u reketu zabijaju samo Heat i Knicksi, momčadi s minimumom funkcionalnih post igrača. Clippersi pak imaju Jordana i Griffina. I dok smo Griffinovu problematičnu zaljubljenost u šut s poludistance već opjevali, evo još jedan podatak koji im ne ide u prilog i tiče se ovoga o čemu pričamo - Chris Paul sve više igra penzionersku košarku. Čovjek je prepolovio ulaske u sredinu, s 8 slobodnih bacanja na 100 posjeda u prosjeku pao je na 5.1, a s 28% poena iz reketa na 22%. Čuvanje za playoff, problemi s formom/ozljedom ili regres uzrokovan stažom?

6. SPURS 89.6

Imali su relativno lagan raspored, ali ključno je da su, usprkos svim problemima s formom i ozljedama, u utakmicama protiv playoff momčadi ostvarili 6-2. Prošle sezone učinak u tim utakmicama veći dio godine, a pogotovo u ovom uvodnom periodu, bio je ispod 50%.

7. MAVS 89.5

Imaju 7-2 u ovom razdoblju, ali pri tome su odmarali Dirka dvije utakmice. Dirka kojem je odmor definitivno trebao jer mu je efektivni šuterski učinak tijekom 7 utakmica koje je odigrao pao na 41%, što je vjerojatno najgori niz utakmica koji je imao još od rookie sezone. Iako sve više radi za druge u pick igri i kao stretch opcija te mu ostaju uglavnom najteži šutevi, mislim da utjecaj godina ne možemo isključiti - sakriti ga u obrani postaje nemoguće.

8. CAVS 88.4

I dalje troše gomilu minuta na startere - LeBron i Kyrie su u top 3 po prosjeku minuta provedenom na parketu (ispred je samo Butler koji je za malo na 40 minuta), Love je trinaesti, a protiv ovakvog raubanja prvo se pobunilo LeBronovo koljeno koje je konačno dobilo poštedu. Usporedbe radi, prvi igrač Spursa koji se pojavljuje na listi je Leonard koji je na broju 67. O samim Cavsima smo više pričali prije nekoliko dana, napad je konstantno u top 5 s tim da može samo prema gore, dok je obrana došla do one prosječne razine koju smo očekivali u projekcijama (i koja im je vjerojatno plafon). To nije dovoljno za naslov, ali je da ih se postavi na vrh Istoka.

9. ROCKETS 87.7

Ovisnost o tricama i manjak opcija u kreaciji i dalje odnose danak u napadu, ali obrana je čak i u ovom periodu bez Dwighta ostala iznadprosječna (ne i elitna, iako su ukupno gledajući i dalje među top 3). Jednostavno, sjajno brane perimetar, posebice pick igru i tricu - na pick & rollu uglavnom izlaze na beka i tako riskiraju rupe u pozadini, ali im i to pomaže kod spriječavanja trica koje primaju minimalno (samo Blazersi su do sada uspješniji u zatvaranju perimetra). Sve to im uspijeva bez Beverleya koji je u pogonu tek zadnje tri tekme i s kojim će dobiti dodatnu presing napast na lopti. Ariza je očekivano sjajan u zatvaranju velikih bočnih kreatora, ali sve ovo ne bi bilo moguće bez Hardenovog novopronađenog motora. Iako Brada i dalje prelako nasjeda na finte, dakle nikada neće biti stoper, energija koju ulaže u trčanje za svojim igračem je zarazna.

To trčanje u obrani uz teret koji nosi u organizaciji igre stvarno su nevjerojatni. U ligi trenutno samo još tri igrača uz njega imaju u prosjeku više od 20 poena, 5 skokova i 5 asista, ali Harden je jedini koji uz to ima i 2 ukradene i 1 blokadu. To su već brojke u rangu Dwyanea Wadea (Wadeu je ovako nešto pošlo za rukom u sezoni 08/09) i to je Harden upravo u ovom trenutku - Wade 2.0, motiviran kao lud da dokaže da nije luzer i da jedan od najboljih na svijetu. Dok ga Rocketsi imaju u ovakvom izdanju ne moraju se brinuti.

A moram spomenuti i Motiejunasa koji je potpuno odustao od stretch role (poteže samo kad mora da bi se sistem kotrljao) i koristi ovaj prostor nastao Dwightovim izostankom da napada iz post-upa tijekom cijele večeri. Jednom kad se kompletiraju, Rocketsi će u njemu imati svog Kamana, samo nešto pokretnijeg i s boljom udicom.

10. HAWKS 87.3

Uhvatili su dobru formu u pravom trenutku, ostvariti 8-1 bez obzira na relativno lagan raspored nije mala stvar i to je jasan dokaz da u ovoj momčadi ima nešto više od tek još jednog playoff prolaznika na Istoku (možda to nije puno, ali očito su u stanju boriti se za top 4 poziciju u konferenciji). Zanimljivo, njihov nesebičan na šut baziran napad ni u ovom periodu nije odskočio od standarda, već je ono što ih je diglo prije svega sve bolja igra u obrani (treća obrana lige u periodu kojim se bave ovi rankingsi). Razlozi za poboljšanje kriju se u napadački ne baš izazovnim protivnicima, ali i u sve boljem Horfordu koji je donio razinu više u skok i zaštitu obruča. Također, kombinacija Schroeder-Mack donijela je fantastičnu presing opciju koju je Budenholzer maksimalno jahao u ovom periodu protiv drugih postava.

11. WIZARDS 86.6

Lagan raspored, solidnih 6-2, ali i dalje isti problemi s napadom koje izvlači pouzdana defanziva. Iako su svih 8 utakmica odigrali protiv ispodprosječnih ili kriminalnih obrana, nisu probili prosječni ligaški napadački učinak. Što nije ni lako kad ti većinu minuta pod košem potroši centarski par Gortat-Humphries ili tipa kombinacija Gooden-Seraphin ima redovnu ulogu u rotaciji svaku utakmicu. Randy Wittman - the man, the legend.

12. BULLS 84.9

Malo su se odmorili, samo 6 utakmica, ali i doživjeli dva poraza protiv jedina dva ozbiljna konkurenta. Dobro, protiv Mavsa su se sami upucali u nogu, ali protiv Warriorsa nisu ni bili u prilici sami sebe zeznuti. U oba susreta bila je primjetno kako imaju problema s tranzicijskom obranom, odnosno kako olako dozvoljavaju protivniku da kontrolira ritam. Gasol i Dunleavy uz Rosea i Noaha koji su trenutno bliži njima nego svom idealnom izdanju jednostavno ne stignu zatvarati na vrijeme, ali sada su barem kompletni i mogu dizati formu i konačno slagati rotaciju za ubuduće.

13. SUNS 84.8

Gurnuli su Tuckera nazad u petorku ne bi li dodao agresivnosti u obranu koja je malo popustila, Dragić i Bledsoe zaigrali su kao navijeni čim se Thomas maknuo iz slike kao prijetnja po minute, ali svejedno su izgubili 5 od 8. Raspored nije bio idealan, ali porazi od Denvera, a posebice od Orlanda i Miamia doma im nisu trebali, barem ne u situaciji kada skineš Dallas u gostima i držiš se do samog kraja i protiv Clippersa i protiv Rocketsa. Ovakav razvoj situacije definitivno najviše raduje Oklahomu.

14. PELICANS 84.3

Imaju 3-6 bez Gordona što stvarno zvuči blesavo kad uzmemo u obzir da je Gordon prije ozljede bio jedan od najgorih startera u ligi. Dok kao starteri nisu zaigrali Rivers i Babbitt. I dalje igraju ispodprosječnim tempom što je Williamsov najveći problem - bez obzira što s ovako tankom klupom ne možeš igrati run and gun, možeš malo ubrzati ritam kako bi Davisa, ali i Evansa, stavio u što više situacija u kojima je put prema obruču otvoren jer tada za njih nastaju dobre stvari. Interesantno, čak ni Asikovim povratkom obrana nije izronila s dna zbog rupe na boku nastale izostankom Gordona koji je barem mogao popuniti tu 3&D rolu. Sada praktički imaju samo jedan izbor, maksimalno koristiti Andersona na trojci i tako pokriti barem ovaj 3 aspekt igre te se nadati da će D funkcionirati (s Asikom i Davisom u pozadini obrambene brojke su sasvim solidne), ali Williams ovu petorku nije koristio ni približno koliko je mogao, a sada dovođenjem Cunninghama izgleda više ni neće (Dante je dobio većinu minuta na trojci za sada).

15. KINGS 83.9

Bez DeMarcusa su nekako navukli 2-6 što je u principu za svaku pohvalu - izbacimo li utakmice protiv rasnih playoff ekipa, ostvarili su pristojnih 2-2 protiv sebi ravnih iako su, opet realno bez svog ključnog igrača, imali jednu od gorih obrana u ligi u tom razdoblju. Jasno, pad napadačkog učinka ne treba ni spominjati.

16. THUNDER 82.5

Još uvijek ne igraju sjajno u napadu, ali je obrana brzinski nastavila gdje je stala čim su se navikli na Russa i Kevina u rotaciji, što je rezultiralo sa 6-1. Njihova dva dvoboja protiv Sunsa do nove godine bit će must see utakmice - srede li direktnog protivnika, već u sijećnju bit će u playoff poziciji i tako srušiti sve pesimistične prognoze. Prva utakmica je već za dva dana pa da vidimo što Sunsi spremaju protiv u zadnjih dva tjedna druge obrane lige nakon Warriorsa.

17. CELTICS 82.3

Nakon niza od 5 poraza naletjeli su na Pistonse, Lakerse i kilave Wizardse te su spojivši tri pobjede za redom odmah upali u kombinacije za osmu poziciju na Istoku. Osim što to samo još jednom govori koliko je Istok očajan, treba istaknuti kako su nakon loše obrane sada solidni na tom dijelu parketa, dobrim dijelom zbog zamjene Olynyka sa Zellerom u petorci. Dobili su malo čvrstine pod košem, a povratkom Smarta bit će još snažniji i na perimetru, tako da ovaj privremeni rast defanzivnog učinka ne treba samo pripisati rasporedu (na startu sezone poprilično težak, sada poprilično razvodnjen). Stevens zna što radi i ako to kontekst dozvoli, izvući će iz ove momčadi maksimum. Sad, hoće li to biti dovoljno za uključiti se u borbu za osmo mjesto, ovisi o rezultatima koje će ostvariti u sljedećem dvotjednom razdoblju kada ih čeka 7 utakmica protiv momčadi s negativnim scoreom (Miami im je daleko najteži protivnik kojega će imati).

18. NUGGETS 81.8

Faried ima problema s leđima, ali izgleda i (opet) sa Shawom koji ne štedi kritike na račun zalaganja momčadi. Koja defanzivno nije ništa lošija nego što je to bio slučaj veći dio sezone, ali napadački je opet zapala u rupetinu. Međutim, tu nema nikakve naročite mudrosti, nakon Blazersa doma turneja kod tri ponajbolje momčadi na Istoku (Washington, Atlanta i Toronto u 4 dana) je nešto čemu ova momčad jednostavno nije dorasla. Uostalom, da je sve normalno pokazuje i rezultat protiv Heata. Što sve navodi na jedno - Shaw se svim silama trudi da dobije nogu i izvuče se iz ove situacije.

19. BUCKS 81.3

S težim rasporedom stvari su se vratile u normalu, točnije u šest zadnjih utakmica dobili su samo jednom. Ali, usprkos slabijim rezultatima, igra uopće nije loša. Tipa, pobjeda protiv Heata bila je jedna od najboljih u sezoni (u konkurenciji su ionako još samo pobjeda protiv Memphisa koji je bio na back-to-backu i još jedna ranija također protiv Miamia), dok porazi protiv Mavsa i Rocketsa barem nisu bili brutalna gaženja (kasnija tekma protiv Dallasa te protiv Thundera jesu, tako da je teško reći koliko su stabilni). Uglavnom, ključ svega je (uz presing na perimetru koji dovodi do treće količine osvojenih lopti u ligi) solidna dubina rotacije koja donosi višak energije (iako, logično, s težim rasporedom tone i obrambeni učinak - već sada su ukupno pali na prosjek, a nakon još nekoliko teških susreta past će ispod prosjeka).

Tako u zadnje vrijeme Bayless igra solidno, Marshall je dao ključnu iskru protiv Heata, a i Middleton se odlično snašao u roli rezerve zamijenivši uloge s Mayom. Od 11 pozitivnih postava, njih 7 su s tri ili više rezervi što znači da dobrim dijelom igru grade na sposobnosti da zabijaju u onim periodima kada na parketu obično nisu starteri. Kidd je malo stao s miksanjem, što zbog ozljeda Ilyasove i Hensona, što zbog startne petorke koja je konačno svima po guštu (ponajviše Mayou i Giannisu koji su kao starteri došli i do više minuta), ali i dalje u završnicama radije koristi veterana poput Dudleya nego npr. Giannisa. Čovjek ganja rezultat, a to po onome što je pisao Lowe u osvrtu na Buckse očito ne nailazi kod svih u organizaciji na isti prijem.

Međutim, kako im raspored ne postaje ništa lakši, vrlo brzo bi razvoj klinaca mogao postati prioritet i Kiddu tako da razloga za traženje trzavica nema. Uostalom, nije da ovakav Istok predstavlja neriješivu zagonetku - moguće da će uspijeti zadovoljiti i rezultatske i razvojne apetite. Kidd je dobar, kidsi Giannis i Jabari također (uzima šuteve s poludistance više nego bi trebao, ali ih zabija, a uz to i napada obruč kad god može) i to je jedino bitno u ovom trenutku za franšizu koja je lani dotakla dno.

20. PACERS 80.6

U jednom trenutku su bili na 6-8 i činilo se kako će obzirom na jad Istoka obrana možda biti dovoljna da se drže u nekakvom priključku za osmo mjesto do kraja, ali ovih 1-7 u razdoblju kojim se bavimo nekako su indikativnije mjerilo njihove realnosti. Gadan raspored u kojem su, opet realno, dobili jedino Orlando doma kao daleko najlakšeg protivnika kojeg su imali, potvrdio je jalovost napada kojem ne može pomoći ni povratak Westa ni Hibberta u petorku. Stvari će se malo popraviti iza Božića, a tada bi već mogli imati i Hilla u rotaciji. Uspiju li tada posložiti neku seriju kojom bi se vratili barem iznad 40% uspješnosti, ne treba ih otpisati.

21. HEAT 80.5

Čak i ovaj period u kojem su konačno na raspolaganju imali i Wadea i McBoba (iako su obojica, kao i Deng, daleko od idealne fizičke spreme, a Birdmana koji je izvan ekipe da ne spominjemo) nije im pomogao da se popnu do barem 50-50 učinka. Istina, 6 gostovanja u 7 utakmica nisu lak zadatak, ali način na koji su bez ispaljenog metka pali od Wizardsa, Bucksa, a onda i Hawksa u vlastitoj dvorani govori sve što trebamo znati. Tijekom ovog perioda goru obranu imali su samo Toronto i Utah, a i napadački su završili u donjoj trećini lige. Jedine iskre su davale postave s McBobom - iako je i s njima obrana upitna, barem mogu zabiti što trenutno uspijeva malo kojoj postavi Heata. Dugoročno gledano, ako se ovo pokaže najgorim periodom kojega su imali zdravstveno, imaju garantiranu poziciju u playoffu, ali nastavi li se ovo izletanje iz rotacije svaki drugi dan koje dovodi do toga da praktički Spo ni nakon 20 tekmi još nema pojma kojih mu je 5 glavnih postava, jasno da je moguć i pad u lutriju.

22. NETS 80.1

3-4 zvuče kao sasvim solidan rezultat u protekla dva tjedna, ali pobjede protiv Sixersa i Knicksa teško da imaju ikakvo značenje. Ona protiv Spursa u produžetku došla je na račun najbolje partije u karijeri Teletovića (zabio 26 poena tu večer, a samo 26 ukupno u ovih preostalih 6 utakmica s tim da zadnju nije ni igrao zbog udarca u kuk). Puno više nam govore učinci na 100 poena koji otkrivaju da su Netsi u ovom periodu imali najgori napad lige. Dodajmo tome probleme Lopeza s leđima, gripu koja je napala Johnsona i Garnetta koji uz standardnu reduciranu rolu sada ima i probleme sa stopalom - odmah postaje jasnije zašto su priče o rasprodaji tako brzo dobile značaj (kojega je potvrdilo i slanje Kirilenka u Sixerse radi uštede od skoro 12 milja).

Sad treba naći naivca spremnog riskirati s nekim od njihovih polovnjaka, a ovako na prvu nameće mi se jedna kombinacija koja bi pomogla svim uključenima. Radi se o dva bivša suigrača u Atlanti koji bi zamjenom klubova sigurno profitirali - Smith bi Netsima donio rješenje za činjenicu da se na Garnetta više ne možeš osloniti, a Johnson bi postao kralj na bokovima Detroita. Kvragu, to bi mogao biti i dobar film, "Na bokovima Detroita", drama definitivno, s tragičnim krajem. Ali samo dovoljno očajni ljudi mogu raditi ovakve pizdarije, a i King i Van Gundy su dovoljno očajni (trebalo bi tu još šminke da bi se cifre posložile, jasno, međutim kako je trade čista fikcija čemu se zamarati oko detalja).

23. MAGIC 78.7

Usprkos gubitku Vučevića zbog problema s leđima izvukli su 3 pobjede i to uz nezgodan raspored koji je uključivao čak 6 gostovanja. Iznenadili su Sunse, Kingse i Jazz, a zamalo i Warriorse, i to sve uglavnom bez najboljeg igrača. Tako to biva kada se možete osloniti na obranu, a oni to mogu. Dapače, Kyle O'Quinn pokazao se defanzivno čak i kao bolje rješenje zbog puno agresivnije igre. Zbog koje ne može ostati na parketu duže od 20-ak minuta, ali količina blokada, ukradenih i uopće kvalitetnih rotacija koje on uspije odraditi nešto su o čemu ipak puno tromiji The Russian može samo sanjati.

24. JAZZ 77.9

Prije pobjede nad Spursima (koji eto ove sezone više gube od ekipe poput Netsa i Jazza nego od Mavsa i Grizzliesa) imali su 9 poraza u nizu čime su vjerojatno dotaknuli dno. Napad usprkos svemu i dalje pleše oko prosjeka, ali defanzivno su jednostavno kriminalni. Snyder još nije pronašao načina kako sakriti Kantera i Burkea u obrani, a ozljeda ramena Burksa (vratio se na parkete brže od očekivanog, ali upitno je kakvog će zdravstveni problemi imati utjecaja na učinak) sigurno ne pomaže (dovela je do dva starta Hooda). Koliko je obrana Jazza na perimetru šuplja govori i podatak da ni s Gobertom pod košem nisu u stanju zaustaviti curenja. Osim kada je na parketu Exum - kombinacija njega i Haywarda već sliči na nešto, bez obzira bio pod košem Favors ili Gobert ili obojica. To je smjer u kojem treba ići, ali jasno je zašto Snyder za sada izbjegava koristiti rookiea u većoj roli - za trenera koji je prvo odlučio srediti napad, Exumovi postotci šuta i sklonost izgubljenim loptama previše su problematični.

25. LAKERS 77.8

Najveća pljuska među svima koje je Istočna konferencija doživjela ove sezone - Lakersi protiv njih imaju 4-2. Boozer i Lin su ispali iz petorke i dok je to u slučaju prvog potpuno opravdano, micanje Lina iz petorke radi Pricea govori do kud je Scott spreman ići da zadovolji Kobea. Lin je dribble-drive igrač koji treba loptu da bi bio koristan, stoga bi definitivno trebao biti prva opcija dok je Kobe na klupi (s te strane je ovo solidan košarkaški potez jer povećava mogućnost takvih postava), ali Lakersi nisu toliko dobri da ignoriraju svaku akciju za njega i baš sve vrte kroz post dok je udarna petorka na parketu. Uglavnom, Kobe i dalje očekuje da se cijeli svijet prilagodi njemu, što je tužna suprotnost npr. jednom Dirku koji danas praktički radi isključivo za druge i postavlja blok za blokom na perimetru ne bi li oslobodio suigrače u pick igri. Bryant, na žalost, sličnu prilagodbu očito nije spreman napraviti.

26. KNICKS 77.6

Najviše dugih dvica u ligi, to je sve što za sada trokut donosi, onu najbanalniju opciju od svih mogućih. Doduše, to je i bilo za očekivati pored manjka triple-threat talenta kojega Knicksi imaju - ako nemaš igrače koji mogu ući na ulaz i slomiti obranu driblingom, sve što ti ostaje nakon što se akcija zavrti je dodavanje ili šut. Knicksi koriste ovo prvo sve dok ne dođe kraj napada i netko biva prisiljen šutnuti, a taj netko obično uhvati loptu u pinch postu. Zato nije ni čudo da je medijska mašinerija već počela stvarati dramu oko parketa jer na parketu stvarno nema ničega za vidjeti.

Primjer je ovo kako jedan puno banalniji sistem poput onoga kojega je vrtio Woodson, s puno pick & rolla, četiri šutera i dovoljno prostora za Mela u sredini da može raditi na laktu ili bloku, može izvući više od slabije razine talenta nego puno kompleksnija košarka. Jasno, kod Knicksa je plan dugoročan (barem za sada) i razvijanje kulture je važnije od toga hoćeš li imati 30 ili 20 pobjeda, ali čisto ovako za košarkaške razgovore njihova nesposobnost da se okoriste sistemom je simptomatična.

Uostalom, zato je Pitino i smislio recept trica i presinga - da su momčadi slabijeg baznog talenta mogle igrati post-up košarku, za tako nečim ne bi bilo potrebe. Knicksi su ove sezone mogli nastaviti s 40% napada koje rezultiraju tricama, uz malo bolje postotke to bi ih držalo u igri za playoff, lošiji bi ih pak osudili na lutriju. Ovako su osuđeni jedino na melo-dramu, a što će biti ubuduće, ovisi o pojačanjima i draftu. Što nije ni toliko loše, zar ne.

27. HORNETS 77.3

Dobili su dvije za redom nakon što dodirnuli dno nizom od 10 poraza. Napad je i dalje u blatu, ali živnula je obrana - Stephenson polako shvaća da je pomaganje u sredini važnije od ganjanja lopte u Cliffordovom sistemu, Zeller u petorci i smanjena rola Williamsa također pomažu u zaštiti reketa, a najvažnija vijest je povratak Kidd-Gilchrista s kojim će zasigurno krenuti put boljeg učinka u obrani na kojem će i ova verzija momčadi iz Charlotte izgleda morati temeljiti svoje ambicije. Obzirom na kontekst, još nije kasno krenuti u lov na playoff, pogotovo jer nakon brutalnog uvoda raspored sada postaje puno, puno lakši.

28. PISTONS 77.1

I dok loša situacija na Istoku otvara vrata playoffa momčadima poput Orlanda, Bostona ili Hornetsa, Detroit izgleda nemoćno kao i Knicksi. Stan se vratio igri s normalnom postavom kada je postalo jasno da s visokom postavom neće daleko. Koliko god loš bio onaj početak godine sa Singlerom u petorci, nakon što su dobili 3 od 6 sa Smithom na trojci, Pistonsi su nanizali 13 poraza. Momčad koja ima samo 3 pobjede u 22 utakmice nema previše plus postava, ali u 8 za koje Pistonsi mogu reći da su ostvarile pozitivnu koš razliku, bez obzira na to koliko uzorak bio malen, samo je jedna sa Smithom, Monroeom i Drummondom zajedno.

Dakle, opet se potvrdilo ono što smo znali još lani i opet je sezona torpedirana da se to sazna. S tim da sada barem znamo da ni neka druga petorka ne bi bila uspješnija jer Pistonsi jednostavno ne znaju pobjediti. To je problem kada imate jednog kreatora na perimetru i premalo šutera, što potvrđuje i podatak da su Pistonsi izgubili 4 utakmice s razlikom od jednog posjeda, a čak 12 s 10 ili manje poena razlike. Statistički, ovo je momčad za minimalno 6 pobjeda, a takav rezultat značajno bi promijenio percepciju koju imamo o njoj. Dakle, optužiti ih za odustajanje nema smisla, ova momčad se trudi koliko može u obrani, ali pojma nema što bi trebala raditi u napadu na bilo kojoj razini.

Opet, teško je opravdati momčad koje izgubi utakmicu od Sixersa govoreći kako se trudi. Josh Smith disciplinirao se što se tiče loših šuteva za tri, ali svejedno ima postotke realizacije gore nego lani, a iako ga je Van Gundy opet oživio kao kreatora s lakta i obrambenog igrača, taj katastrofalni učinak u napadu nemoguće je zaobići.

29. WOLVES 74.5

Wolvesi su se potpuno okrenuli mladosti, čak je i Saundersu jasno da vraćanja veterana u glavne role nakon oporavka od ozljeda više nemaju smisla i da je puno važnije još jednom dobiti visoki pick na draftu (koji izgleda poprilično dobro). Ono interesantno je da ih je za razliku od npr. Lakersa ili Knicksa zanimljivo gledati i to ne samo zbog potencijala kojega imaju klinci. Tri su to momčadi koje uzimaju najviše dugih dvica u ligi, ali dok Knicksi to rade jer nemaju drugih rješenja, a Lakersi jer su im najveći potrošaći skloni skok-šutu s poludistance, Wolvesi to rade sistemski. Saunders i dalje ima jednu od debljih knjigu akcija u ligi i iako ova momčad za razliku od većine onih koje je vodio neće biti iznad prosjeka ofenzivno, neke osnove njegove verzije "hawk" napada itekako su i dalje prisutne, posebice u pick & roll igri. Čak i u ovom katastrofalnom kontekstu, klinci nešto uče, a to nije mala stvar.

30. SIXERS 72.9

Sušta suprotnost od Knicksa. Ne rezultatski obzirom da su se s ove dvije pobjede praktički izjednačili, već stilski. Dok ispada kako je poanta napada Knicksa opaliti dugu dvicu, Sixersi ih uz Rocketse pucaju najmanje u ligi (to je nešto što je Hinkie definitivno donio sa sobom iz Houstona). Dakle, nemaju talenta za pobjeđivati sada, ali dok Knicksi odgajaju igrače koji sutra uglavnom neće biti u blizini, Sixersi stvaraju cijelu buduću momčad na temelju nečega što smatraju zdravim navikama. Dok je to uz brzi ritam obilježje napada, u obrani ih krasi najbolji presing u NBA. Ono gdje su za sada pali na ispitu su trice, potežu ih poprilično, ali su ujedno i najgora momčad u ligi po postotku ubačaja. To bi se moglo promijeniti uključenjem Covingtona u rotaciju - još jedan je ovo prebjeg Rocketsa koji se skrasio u Sixersima, s tim da ovaj možda ima i budućnost u stretch roli.

Sve boljim igrama Carter-Williamsa (koje su se poklopile s Wrotenovim ispadanjem iz momčadi zbog ozljede i priključenjem Covingtona) te energičnim nastupima zanimljivog McDanielsa (koji je od NCAA tweenera postao 3&D bek mada još itekako mora raditi na ovom 3) jezgra se malo po malo popunjava s tim da se plan naravno ne mijena, a to dokazuje i trade za Kirilenka koji im je donio pick druge runde i nešto novca. Ujedno i buduću opciju na tržištu svim ostalim momčadima - Kirilenka će Sixersi gotovo sigurno otpustiti, a onda se netko može pojačati čovjekom koji više nije bitan prema naprijed u ovim poznim godinama, ali koji u obrani itekako može još uvijek utjecati na rezultat.

Filed under: bball 2 Comments
10Dec/143

091214

Posted by Gee_Spot

Mavsi kod Grizlija, prilika da vidimo kako Memphis diše u ovom manje povoljnom kontekstu (mrvicu pali na zemlju postotcima šuta za tricu, Gasol usporio zbog udarca u koljeno, raspored značajno otežao), odnosno da još jednom testiramo može li se Dallas uopće braniti protiv vrhunskih protivnika (do sada imaju 0-3 protiv ovih sigurnih playoff ekipa na Zapadu).

U startu utakmica idu u smjeru Dallasa, brzi ritam s puno otvorenih šuteva. Memphis drži Allena na Ellisu i to pomaže, ali Dirk na perimetru je standardan problem, obrana je previše razvučena da bi pomoć na ulazima stizala na vrijeme. Jasno, ključno je kod ovih prilika zabiti, a tu Dallas nema problema s prije svih raspoloženim Parsonsom - iako ne idu do obruča koliko bi željeli, slash & kick igra kreira dovoljno otvorenih šuteva na perimetru koji upadaju visokim postotcima.

Na drugoj strani Memphis drži priključak loptama u sredinu, Mavsi nemaju rješenja za Gasola kojega čuva Dirk jer je Chandler dobio zadatak hrvati se s Randolphom (logično, Gasol bi ga još više izvukao iz reketa i tek onda potpuno izložio obranu Dallasa). Svako udvajanje u postu otvara prostor ostalim igračima Memphisa da se priključe gozbi u reketu gdje domaćin zabija kako se sjeti čak i nakon zamjene Dirka s Wrightom koja je postala standard Carlisleove rotacije. Kakogod, Memphis sa 16 poena u reketu i 7 s linije nije imao problema pratiti čak 21 poen gostiju s trice.

Tu je odmah bilo jasno tko je tko i što nas čeka ostatak večeri. Jedna momčad koja živi i umire sa skok-šutom (što će još više biti naglašeno protiv momčadi koja može zatvoriti reket), druga koja živi od dominacije pod košem. Praktički, tu je samo pitanje koliko Memphis može prema prosjeku gurnuti napad Dallasa zatvaranjem opcija jer Dallas sigurno neće odjednom početi braniti obruč i tako otežati Memphisu.

I to se događa u trećoj četvrtini kada je utakmica prelomljena. Memphis dodaje gas u obrani, Allen i Lee totalno su odsjekli Ellisa i Nelsona od pristupa sredini, trice upadaju slabijim intenzitetom, a nema ni poena iz tranzicije, što zbog presinga domaćina, što zbog činjenice da rijetko promašuju (a i kad promaše hvataju skok) jer svi redom šetaju kroz reket dok ih Mavsi promatraju.

Carlisle vrlo brzo iz igre izvlači Ellisa (koji već neko vrijeme ima problema s laktom iako je sinoć za očajan šut zaslužniji bio problem s Allenom) i pokušava s Harrisom dobiti nešto pritiska na loptu i pri tome ne ostati bez napadačke širine (Ellisa kasnije vraća protiv druge postave Memphisa dok nema Tonya u blizini kako bi ga razigrao što je već radio u situacijama protiv ovih kvalitetnih momčadi koje imaju bolje balansirane startne petorke od njihove), što olakšava domaćinu da potpuno preuzme kontrolu nad ritmom i spusti utakmicu u blato gdje Dallas nema nikakve šanse čak ni kada je zbog problema Leea s osobnima puno ranije od planiranog na parketu završio Prince.

A upravo taj Prince u zadnje vrijeme igra više nego solidno i donosi Memphisu pomoć iz smjera iz kojeg su joj se najmanje nadali - ne samo da smeta u obrani što je donekle mogao čak i u ovoj Walking Dead fazi karijere (sinoć u drugoj četvrtini dobro držao Harrisa u bitci rezervi), nego zadnjih nekoliko utakmica na domaćem parketu ne može promašiti tricu (što mu nikada nije bio jači dio repertoara). Uglavnom, izbacio je Pondextera iz rotacije, ubacivši i sinoć kad god je trebalo te je, zamijenivši Leea sredinom treće, dužinom dodao još jednu dozu čvrstine u obrani. Dok god zabija otvoreni skok-šut Prince ima mjesta u momčadi (ovo je možda najsmisleniji niz utakmica kojega igra od kada je došao u Memphis jer je konačno u pravoj roli specijalca), a čim se vrati ciglama Joerger će ionako opet posegnuti za Pondexterom.

Uglavnom, izgubljeni Dallas pokušava pružiti otpor s niskom postavom koja ih do sada tijekom sezone nije proslavila, samo, držati Parsonsa na Gasolu definitivno ne pomaže u ovakvom kontekstu. Carlisle miksa i miksa, ali stvar bježi iz ruku - Dallas u utakmici može ostati samo ako će pogađati trice suludim postotcima, a to jednostavno nije recept za uspjeh. Pogotovo kad istovremeno nemaš druge opcije - u trećoj četvrtini nisu zabili ni jedan jedini poen u reketu što je fantastičan podatak. Na drugoj strani se pak razigrao i Z-Bo, što je značilo raspad sistema. Memphis u završnicu ulazi s +13 i potpunom kontrolom nad procesom (u trećoj su gađali 82% iz igre što je možda još veća pljuska Mavsima od činjenice da nisu zabili ni poena u sredini).

Dallas nije gotov te i dalje pokušavaju pronaći petorku koja može promijeniti ritam utakmice, što im i uspijeva s postavom Barea-Harris-Parsons-Crowder-Chandler. Netipična njihova niska petorka koja malo po malo smanjuje prednost na samo 2 poena, iako više od ičega u tome pomaže činjenica da su Leuer i Udrih predugo ostali u igri dok se Z-Bo i Conley odmaraju. Memphis se vraća dominaciji čim su kompletirali petorku uz jednu iznimku - na boku je Prince koji ključnom tricom okrunjuje solidna dva tjedna igre.

Uglavnom, Memphisova igra u trećoj četvrtini, slično kao i protiv Blazersa, bila je prava poslastica, dominacija koju su u stanju odraditi protiv momčadi kao što su Dallas i Portland stvarno je nešto posebno. S druge strane, osloniti se samo na šut i finese ne prolazi dugoročno - iako se činilo da ne mogu zabiti nikada kada im treba, Mavsi su usprkos svim ciglama sinoć gađali tricu s fantastičnih 45% ubacivši ih čak 18. Mislim, to što su izgubili utakmicu s takvim učinkom jasno govori koliko ti nikakve napadačke formule ne mogu pomoći ako ne igraš balansiranu košarku.

Obzirom na apsurdnu jednodimenzionalnost Dallasa sinoć, teško je ovu utakmicu uzeti kao standard, ali način na koji je udarna petorka Memphisa dominirala jasno potvrđuje da između ove dvije franšize trenutno ipak postoji razlika u klasi. Dallas je smirivši rotacije i posebice učestalost posezanja za niskim postavama, usput zaigravši s više udvajanja i zone (i sinoć su na momente igrali čistih 2-3) stabilizirao defanzivu nakon očajnog ulaska u sezonu, ali sistemski se tu očito ne može učiniti puno dok god pokušavaju maskimizirati napadački talent umjesto da traže balans. Onda opet, korist koju mogu dobiti s više stopera na boku vjerojatno defanzivno ne bi donijela dovoljno da pokrije napadački pad i to je taj paradoks koji vjerojatno najteže pada Ricku Carlisleu. Koji je previše inteligentan čovjek da nakon četvrtog poraza na isti način ne skuži uzorak koji jasno poručuje da Dallas, usprkos svom vatrometu u napadu, nije ništa više od playoff prolaznika.

Filed under: bball 3 Comments
7Dec/1415

051214

Posted by Gee_Spot

Yo, Casey, odakle ti ideja startati protiv Cavsa s tri beka? Protiv momčadi koja upravo na visini vanjske linije gradi obrambenu kvalitetu i dobar dio napadačkog identiteta? Cavsima je ovaj matchup stigao kao naručen što je bilo jasno svaki put kad su na parketu bili Ross na Jamesu i Vasquez na Irvingu. Casey je u trećoj četvrtini odmah Lowryu i Vasquezu zamijenio role, najboljeg igrača stavio je na Irvinga dok se Vasquez skrivao na Marionu, ali poanta svega je da ovu postavu Cavsa može napasti/braniti samo s Jamesom Johnsonom u petorci dok nema DeRozana - simboličnom rošadom niskih vanjskih igrača nije napravio ništa osim što je Cavsima dao još jedan period igre u kojem mogu dominirati. I tako su Cavsi još jednom odradili lagan posao protiv konkurencije na Istoku, nakon Wizardsa pali su i Raptorsi. I sve to usprkos tome što Lovea koriste u minornoj roli s nedovoljno iskorištenim potencijalima i što praktički imaju dvije-tri petorke i minimum igrača na koje se mogu osloniti.

Praktički, Cavsi u ovom trenutku koriste playoff rotaciju sa sedam igrača - osmog čovjeka po minutaži u ovom periodu obilježenom sa šest pobjeda u nizu, Willa Cherrya, čak su i otpustili, a to sve govori o njihovoj dubini (usput recimo i kako će Cherry nakon svega put Europe i to u Žalgiris). Jašu jezgru preko svake mjere, ali jednostavno nemaju izbora, pogotovo u utakmicama poput sinoćnje. Ono što je ključno je da su s ovom visokom postavom u kojoj LeBron praktički igra playa ili ako hoćete drugog beka (a on i Kyrie su baš combo kombinacija koje se izmjenjuje u roli kreatora i off the ball strijelca) dobili odličnu obrambenu petorku koja briljira u branjenju perimetra - ne samo da LBJ i Marion dužinom konačno rade posao za koji su sposobni (uz, naravno, Varejaovu pomoć) nego i Irving po prvi put u životu igra obranu (brojke mu nisu ništa specijalno, posebice one stop prirode što je jasan znak da nije odjednom dobio kombinaciju fizikalija i atleticizma neophodnu za ostaviti traga na ovom dijelu parketa, ali nemoguće ga je gledati i ne osjetiti razliku, jednostavno je agresivan i na lopti i na igraču taman koliko je potrebno da utječe na igru).

Cavsi tako uz gomilu ukradenih lopti u ovoj postavi drže i protivnike na 25% uspješnosti za tricu, što se pokazalo dobrim receptom (pri tome pati sredina, posebice Love koji često ostaje sam na streljani, ali to je minimalni ustupak obzirom na rezultate u ovom trenutku). Napadački malo štekaju jer Marion je praktički čovjek manje, a Varejao previše potenciran u kreativnoj roli (prečesto dobiva loptu u post, posebice u usporedbi s Loveovom ulogom u napadu), ali čim na parket dođu Thompson i Waiters stvar se popravi i to ne toliko zbog njih koliko zbog činjenice da Blatt protiv rezervi uvijek uz njih koristi udarnu trojku ili barem dvojicu od tri najbolja igrača (praktički, osim onih već tradicionalnih par minuta tijekom druge četvrtine u kojima Kyrie dobije priliku igrati 1 na 5, na parketu su barem dva ključna igrača, a tendencija je da zajedno na parketu provedu skoro pa 30-ak minuta po čemu su drugi trio lige nakon kombinacije, a koga drugoga nego Bullsa, Butler-Dunleavy-Gasol). Thompsonov skok u napadu oružje je za sebe u tim minutama, a ni obrana ne pati značajnije s njim umjesto Varejaoa, barem ne dok mu se ne pridruži i Waiters koji za razliku od Kyriea još nije shvatio što mu je činiti u obrani.

I dok je u Irvingovom slučaju manje definitivno više jer su mu se zbog nikad manje potrošnje realizatorski postotci digli na stvarno vrhunske razine pa se ni ne osjeti da radi nekakve ustupke (praktički, jedino mu je pao broj asista, ali kako je ionako više strijelac nego razigravač to je najmanje bitno), Love se našao u situaciji da praktički odrađuje rolu stretch četvorke. I odrađuje to fantastično u svom stilu, sigurno da bez njega ovoliki broj minuta na parketu ne bi bilo onog prostora u sredini za ostale, plus dobije i pristojan broj lopti u izolacijama u kojima je, posebice u postu, standardno kvalitetan, ali kao kreator je potpuno neiskorišten. Jasno, pored dva igrača koji kreiraju s perimetra znali smo da neće moći imati loptu onako često kao u Adelmanovom corner napadu, ali problem je što je Blatt trebao vrtiti nešto slično sa svojim preferencama prema "princetonolikim" high-post napadima. Sada, ako i vrte takve akcije, obično ih vrte preko Varejaoa kako bi maksimalno iskoristili talente igrača na parketu (da ih vrte preko Lovea, obranama bi previše lako bilo ignorirati Andya i njegov čarobni brk latino lovera). Uglavnom, iako se to možda ne vidi na brojkama, Love je ključan sastojak napada Cavsa, pitanje je samo može li se takav rasni talent zadovoljiti ovakvom rolom treće opcije (osobno navijam da ipak na ljeto ili godinu nakon izabere novi klub, ne zato što imam nešto protiv Cavsa, već zato što je bolje za ligu da takav igrač negdje igra punom parom).

Toliko za sada o ligi, svaku večer nudi se gomila zabavne košarke, ali vremena za pisati post jednostavno nemam. Evo, večeras sam žrtvovao gledanje filma s obitelji kako bi zapisao ovih par natuknica od jutros, ali kombinacija posla, kiše i obiteljskih obaveza jednostavno ne ostavlja prostora za sjedenje pred monitorom (za utjehu, film je bio bezveze, klasična eksploatacija klinaca u stilu "Sam u kući", ali naravno da nekoliko dana ranije kad su na tapetu bili "Guardians of the galaxy" nešto slično nije dolazilo u obzir - originalna "Star Wars" trilogija konačno je dobila nasljednika kojega zaslužuje u ovom post-Tarantino vremenu). Odnosno, kad sjedim radije gledam u utakmice nego u word ili wordpress sučelje na ekranu. Samo u protekla tri dana trebalo je nekako, uz obavezna NBA jutra, stići pogledati i sjajan niz NCAA utakmica. Duke-Wisconsin, Texas-Kentucky, Florida-Kansas, sve lektira do lektire, a niz se nastavlja dvobojom između Gonzage i Arizone noćas. Uglavnom, radi se na nekoliko opširinih postova, uz standardne rankingse i mega NCAA osvrt na prvi mjesec tu je i post o rookie klasi, a ovom prilikom bi pak, kad sam već spomenuo lektiru, o nečemu drugom osim košarke.

Naime, ovo šugavo vrijeme idealno je za odmaranje uz dobro štivo, a tu ne mora značiti čitati još više ionako uglavnom loših tekstova o NBA na svoj sili portala koji nas obasipaju dnevnim aktualnostima koje gube značenje nakon 15 minuta, a kamoli nekoliko dana. Ne, ovo je idealno vrijeme za uzeti pravu knjigu u ruke pa dozvolite da u stilu ekipe iz "Petog dana" preporučim neke stvari koje mi se trenutno motaju po radnom stolu. Krenimo s dva naslova koja osim na udubnom kauču možete slobodno nositi i na WC, Gladwellovu "David i Golijat" i "Od Guttenberga do Zuckerberga" Johna Naughtona. U ovoj potonjoj jasno vam je o čemu se radi, o tome kako je internet napravio sličnu revoluciju u našim životima kao nekada pojava tiskarskog stroja. I stvarno, uzevši ovu knjigu u ruke prisjetio sam se i sam koliko je život odjednom postao drugačiji tamo početkom novog milenija kada su kabeli zamijenili telefonske impulse i kada su se u roku od samo nekoliko godina do tada nedodirljivi centri moći poput televizije i tiska sveli na, barem iz moga kuta, nešto potpuno nevažno. Naughton se ne bavi takvim banalnim momentima već s gomilom detalja opisuje kontekst iz svakog kuta, od čisto činjeničnog i povijesnog, preko sociološkog do filozofskog. Iako na trenutke suhoparan, tekst je ovo koji ima toliko zanimljivih momenata da ga doslovno možete otvoriti na bilo kojoj stranici i sa zanimanjem pročitati odlomak.

Za razliku od Naughtona, Gladwell temu kao obično shvaća puno opširnije, njegovi Davidi u borbi protiv Golijata i ovaj put su tek hrpa istraživačkih eseja (jasno, uz klasično gladvelovsko pumpanje teze i zanemarivanje onog dijela konteksta koji joj ne govori u prilog) koje možete čitati redom kojim hoćete. Poanta je da ih ovaj put ima stvarno nekoliko izuzetno zanimljivih zbog čega mi je ovo vjerojatno njegova najbolja zbirka nakon "Izvan prosjeka" (ma u biti sve su mi solidne, tip na mjestima očito pretjeruje sa zaključcima, ali uglavnom je interesantan, a to nije mala stvar). Ovdje će recimo svakom fanu NBA biti simpatična priča o vlasniku Kingsa koji trenira momčad svoje kćeri i otkriva formulu presinga kao nekakav Rick Pitino iz paralelnog svemira. Kad dodaš ovu priču onome što znamo o njegovom petljanju u rad struke u klubu, postaje jasno da s Kingsima neće biti dosadno u ovoj fazi traženja identiteta u kojem će analitici sklon gazda sigurno pokušati sve sa svoje strane da ih pretvori u nove Rocketse (bacite pogled na suludi ritam kojim igra njihova NBDL podružnica u Renou).

Nakon dvije "ozbiljne" knjige vrijeme je i za malo maštovite zabave i to opet po mogućnosti na WC-u i to u društvu domaćih pisaca. Svaka čast svakome tko je jedva dočekao novog Tomića ili je u stanju pročitati Šalkovićeve pokušaje pričanja priče, ali obojicu je, a i mnoge, mnoge druge, stilom pisanja i duhom u prašini ostavio dvojac Svirac-Mirić. Sad, nije to neki dvojac obzirom da je ovaj prvi pseudonim, a ovaj drugi bloger, međutim knjige su im sjajne (i usprkos slobodnom književnom stilu također bazirane duboko u stvarnost koja okružuje autore). Mirićev "Informatičar starog kova" u biti je skup postova o dogodovštinama čovjeka koji pokušava za život zaraditi baveći se prodajom i servisiranjem nekada bijelih, a danas crnih kanti, postova objavljenih na istoimenom blogu koji se mogu čitati na preskoke zbog čega i je idealna ovo knjiga za WC, to rijetko mjesto mira za muškarca oca kralja. Poanta je da čak i u takvoj formi njegove priče imaju onu potrebnu dozu Cervantesa, ili ako hoćete Smoje, u sebi koja je mnogima, koliko god se trudili, nedostižna. Ili znaš ili ne znaš, a čovjek zna. Slično kao i Svirac iza kojega se krije izvjesni kulturni kritičar i koji je na sličan način, urnebesno duhovito i bez dlake na jeziku, slažući kolumnu za kolumnom od izmišljenih susreta i druženja, knjigom "Književna groupie" opleo po sceni ili onima koji se vole smatrati dijelom scene. Doduše, umjesto Rozge i sličnih tu je uglavnom Srećko Horvat i slični, ali razlike ionako i nema previše - i jedni i drugi pokušavaju prodati sebe za život.

S ova dva naša kvazi-Cervantesa idemo i do čovjeka koji je glavom i bradom nasljednik majstora, Alberta Sanchez Pinola čiji "Victus" je upravo izašao kod nas. Da spriječite hemeroide, treba imati i knjigu s kojom nema smisla ići na zahod i koja zbog fizikalija (romančina od skoro 600 stranica) i forme (prava priča koju treba čitati od početka do kraja) ipak najbolje paše u ležećem položaju ne nekom dobrom kauču ili krevetu. O Pinolu mogu samo reći da se radi o virtuozu koji je, nakon dvije odlične knjige kojima je brusio stil začinivši ih žanrovskim okvirima i fantastikom, izgleda osjetio da je došlo vrijeme za u opus dodati i pravo ozbiljno remek-djelo iza kojega su godine istraživanja materijala (u ovom slučaju rata za španjolsko nasljeđe). Jasno, nije ovo suhoparna povijesna priča kojoj je cilj dizati u nebesa nacionalni ponos Katalonaca (iako Pinol koji piše isključivo na katalonskom sigurno i to ima na umu) već prije svega, uz majstorsko vladanje pričom koje, bez zajebancije, ide u rang s Dostojevskim, još se i dobro zabaviti uz zdravu dozu satire.

Što još čovjek može uzeti u ruke poslije jednog od najboljih pisaca današnjice? Pa, može posegnuti za još jednom ne-fikcijskom knjigom (da omjer bude 3-3) koja je u rangu Pinolove. Radi se o klasiku američke povijesne literature "From Slavery To Freedom: A History of Negro Americans" profesora s Dukea imenom John Hope Franklin, izdane još 1947. Svatko tko je čitao bilo koju biografiju NBA legendi poput Billa Russella ili Waynea Embrya (da spomenem dvije koje su se meni najviše usjekle u sjećanje) zna dosta o načinu na koji su crnci živjeli u ruralnim dijelovima Amerike, a ova studija koja doslovno pokriva cijelu povijest ljudi ukradenih iz Afrike (nabavio sam izdanje iz 1969. s tim da sada postoji već ono iz 2010. nadopunjeno od strane kolega) ta saznanja dodatno obogaćuje. Osim što je aktualna zbog Fergusona, knjiga je ovo koju treba pročitati svatko tko želi shvatiti zašto je sport, pa tako i košarka, ključni element izgradnje samopoštovanja čak i za današnje generacije tamnoputih amerikanaca - njihova virtuoznost dijelom se, u tipičnoj maniri ciničnog životnog zatvorenog kruga, sigurno temelji i na tom ugnjetavanju.

Filed under: bball 15 Comments
3Dec/144

021214

Posted by Gee_Spot

Znaš da ti je dan dobro počeo čim je jedna od prvih stvari koju vidiš Steph u kontri kako se diže na tricu i zabija za pobjedu protiv upornog Orlanda (koji je igrao bez Vučevića što nije mala stvar). Vijest dana svakako je povratak Duranta na parkete tako da dvojbi oko utakmice koja će dobiti najviše pažnje nije bilo, iako je bilo zanimljivih susreta. Onaj Dallasa i Bullsa završio je nakon dva produžetka, ali osim završnice nisam mu posvetio previše pažnje - run and gun stil utakmice je bio anomalija od kontroliranih uvjeta u kojima obje momčadi vole igrati, a i nije mi se gledalo Gasola 50 minuta u akciji, odnosno Ellisa kako uzima 35 lopti (dugoročno ne vidim kakvu koristi i jedna i druga momčad mogu imati s takvim načinom funkcioniranja).

OKC pak ovako ranim povratkom Duranta gotovo pa sigurno kreće po lov na svoje playoff mjesto - sada im se otvara jedan fini niz laganih utakmica s tek ponekom težom (i to uglavnom u ulozi domaćina) pa bi već do Božića mogli biti na 50%. Kako je od ovih konkurenata za osmu poziciju tek Phoenix odmakao iznad 50-50 učinka, a uzevši u obzir da ni oni ne izgledaju najbolje, šokiralo bi me da ne gledamo Thunder u playoffu uspiju li Westbrook i Durant izbjeći daljnje komplikacije s ozljedama.

Sinoć su baš zaigrali protiv direktnih protivnika Pelicansa koji su u zadnje vrijeme posustali, izgubili su 5 od 7 i samo potvrdili da nemaju ama baš nikakvu dubinu na klupi kojom mogu maskirati gubitak nekog od udarnih igrača. Prvo je obrana potonula bez Asika, a onda se gubitkom Gordona raspao napad (u utakmicama bez njega ne mogu probiti 100 poena na 100 posjeda što ih stavlja u rang sa momčadima poput Sixersa i Pistonsa). Paradoks je u tome da je Gordon užasno krenuo u sezonu, ali je 3&D ulogom, a u zadnje vrijeme i kreativnim doprinosom, bio kilometrima ispred onoga što može pružiti bilo tko s klupe. Miller koji je jednom startao nakon njegove ozljede je toliko loš da su ga odmah otpustili kako ih ne bi podsjećao na vlastiti jad, Rivers se raspao čim mu se povećala uloga i trenutno ne može zabiti ništa, Salmons je očekivano neupotrebljiv i ovo ide toliko daleko da su noćas startali Babbitta. Na Durantu.

Srećom po domaćina, KD je bio vidno zahrđao - šuterski se to najmanje vidjelo, ali reakcije s loptom u napadu i igra u obrani bili su očekivano usporeni. Ovo potonje je sjajno koristio nabrijani Evans kroz cijelu večer, a posebice u drugoj četvrtini u kojoj Pelicansi nisu mogli promašiti zabivši 40 poena i izgradivši prednost od +17 koju Thunder do kraja neće stići. Praktički, od izlaska Robersona sredinom prve četvrtine počinju problemi Oklahome jer s ovakvim Durantom i uspavanim Westbrookom (koji je u svom stilu opet prečesto uhvaćen kako gleda loptu i potpuno zaboravlja na svog igrača), Evans i Holiday su previše lako kroz pick igru s Davisom dolazili do kvalitetnih prilika za šut.

Brooks je u drugoj četvrtini neobjašnjivo dugo jahao postavu s Jacksonom umjesto Robersona iako je na drugoj strani Williams koristio Andersona na trojki, dakle igrao je s visokom postavom koja je maksimalno koristila sinoćnje slabosti Thundera. Tri rupe na perimetru nije bilo moguće sakriti u situaciji u kojoj se Ibaka bezuspješno hrva s razigranim Davisom koji je koristio svaki trenutak da napadne obruč čim bi ovaj skrenuo pogled i uopće pomislio pomoći u sredini Russu, Kevinu ili Reggieu. Praktički, s ovakvom obranom nije se ni osjetilo da je Asik problem prema naprijed jer je prilika za napad bilo koliko želiš, a onda su još i Babbitt i Anderson zabili i ono što su morali i što nisu u spot-up roli.

Jasno, u nastavku OKC diže razinu igre u obrani na puno viši nivo. Roberson usporava Evansa, uspješnije zatvaraju reket i uopće igraju puno agresivnije na loptu, ali Williams kao da je očekivao takav scenarij i zato odmah starta s najboljih pet košarkaša koje trenutno ima na raspolaganju, dakle s visokom postavom i opet Andersonom na trojci. Time dobiva taman dovoljno u napadu da izdrži ovaj povratnički period i ne dopusti gostima povratak u egal, uz ključnu obrambenu promjenu kojom sakriva probleme koje Anderson inače donosi u ovom visokim kombinacijama kao branič na krilu - stavlja Davisa na Duranta, a Andersona na Ibaku.

Davis je itekako u stanju smetati, posebice ovakvom Durantovom izdanju, ali ovdje je ključ što nitko ne može iskoristiti slabosti Andersona izvan reketa. Ibaka je skok-šuter i to je nešto s čim obrana Pelicansa može živjeti, dok s loptom jednostavno ne može napasti sredinu dovoljno često da je kazni zbog ovakve postave. Također, kroz post-up nije opasnost jer mu je kao i dribleru i tu arsenal limitiran na jednostavna rješenja, a Anderson u roli gurača u sredini iako nije idealan, barem ima više smisla nego kao netko tko izlazi na perimetar.

Šahovska partija ovdje je praktički bila završena jer sve kasnije postave gostiju nisu u stanju pružiti ovakav nivo defanzivne energije, a bez toga nema ni povratka u utakmicu. Pokušao je Brooks još s niskom postavom s Ibakom na petici i Durantom na četvorci na što je Williams odgovorio ubacivši Salmonsa umjesto Asika na parket, ali ni ovdje nije bilo većih pomaka. Istina, obrana domaćina se po običaju raspala s dvojcem Davis-Anderson u sredini, međutim kakva korist od toga kad obrana Thundera i dalje nije mogla obraniti ništa? Također, kakva korist od niske postave s Robersonom ako u isto vrijeme on nije na Evansu već gubi vrijeme na Salmonsu. Mislim, Tyreke i Jrue su i dalje lakoćom dolazili do prostora pored Westbrooka i Jacksona te je logično bilo očekivati da Brooks vrati Robersona na Evansa nakon što ga je ovaj odlično čuvao u trećoj četvrtini. A, ako se već odlučio za to da bekovi drže bekove, umjesto Robersona je trebao uvesti Morrowa i tako napadu dodati još jednu tricašku opciju koja bi dodatno razvukla ovu kvazi-defanzivu Pelicansa (nije da bi Salmons odjednom počeo igrati 1 na 1 protiv Morrowa).

Ništa od toga se nije dogodilo i OKC je pala bez ispaljenog metka u završnici iako su u odnosu na Pelicanse u ovom trenutku momčad s puno više opcija. Očekujem da to bude i glavni razlog zašto će ih u dogledno vrijeme i preskočiti u poretku, iako je i ova utakmica pokazala kako je prava šteta što Davis nema bolju i prije svega brojniju pratnju. Evans stvarno igra fantastičnu košarku i u slučaju neke njegove lakše ozljede s ovakvim manjkom bočnih igrača sve će otići kvragu - vidjeli smo što se događa kad nema Gordona koji je puno manje bitan ili Asika koji barem ima legitimnu zamjenu u kombinaciji Andersona i Ajince. Monty inače ima problema s doziranjem postava, ali sinoć je vukao prave poteze jedan za drugim maksimalno iskoristivši prednosti matchupa i pored Brooksa je izgledao kao genije. U svakom slučaju, možda je na pomolu jedno pravo malo rivalstvo stoga sljedeći dvoboj za nešto malo manje od tri tjedna ne treba propustiti - do tada će KD biti u puno boljoj formi pa ćemo vidjeti koliko će ova priča s Davisom na njemu imati težine, to su oni detalji koji zaslade ne samo budućnost ovih igrača i momčadi, već i lige.

Filed under: bball 4 Comments
1Dec/147

301114

Posted by Gee_Spot

Gomila zicera sinoć, stoga su pažnju privukla dva rezultatska iznenađenja. Raptorsi se navikavaju na život bez DeRozana koji će očito nedostajati i kao kreator i kao bočni stoper (umjesto postave s Vasquezom kao starterom, Casey bi trebao razmisliti o kombinaciji s Johnsonom na trojki koja bi zadržala barem one defanzivne kvalitete koje Raptorsi imaju s DeRozanom jer sinoć su im Lakersi trpali kako su htjeli), a Sunsi su nakon batina u Denveru naišli i na minu zvanu Orlando.

Solidna obrana Magica s visinom i masom u sredini (Vučević i Frye su stvarno dobra kombinacija na oba kraja parketa, a kad im dodaš još i široka ramena Harrisa jasno je da su itekako spremni za borbu u reketu) te sposobnošću presinga Oladipa i Paytona nezgodna je sama po sebi, a kada tome još pridodaš zbunjene Sunse koji veći dio večeri ne znaju što vrte, imaš popriličan problem.

Lanjsko otvaranje kroz flex akciju funkcioniralo je zbog prisustva Fryea, a sada je reket jednostavno previše zgusnut da bi na taj način Dragić redovno došao do prostora u postavljenim napadima. Hornacek uporno ignorira pick igru što rezultira time da nepotrebno vrte gomile akcije iz posta preko Plumleea i Morrisa ili pak završe u nekakvoj izolacija za Bledsoea i Dragića nakon što kretanjem ne oslobode prostor. Sinoć pak ništa od toga nije funkcioniralo pretjerano dobro. Osim povremenih bljeskova Dragića u spot-up roli i tranziciji, odnosno 1 na 1 akcije (i to uglavnom u reketu preko visokih), domaćini su ponajprije privlačili pažnju raznim načinima na koje su gubili lopte (opet ponavljam, više zbog vlastite zbunjenosti onim što im je činiti nego nekim naročito kvalitetnim presing izdanjem Magica).

Dodamo li tome da je zbog ozljede Thomasa i loše šuterske večeri Greena izostao i onaj poticaj s klupe koji je do sada znao maskirati slabosti njihove organizirane igre (dapače, klupa je bila toliko bezidejna i djelovala je poprilično tanko čim Green nije mogao ubaciti te su dobrim dijelom odgovorni za poraz), jasno je kako se Orlandu otvorila samo takva šansa da sakrije vlastite napadačke slabosti i dođe u priliku ukrasti utakmicu u kojoj na papiru nije imao previše šanse.

A to se i dogodilo zahvaljujući lošem izdanju obrane Sunsa. Inače solidnu ovosezonsku defanzivu domaćina raspored Magica veći dio večeri ostavljao je na petama. S Plumleem i Lenom koji su veći dio večeri morali čuvati Vučevića 1 na 1 pa nisu stizali pomagati na ulazima, odnosno s Fryeom koji je iz sredine izvukao drugog visokog (Magic je gotovo svih 48 minuta igrao sa stretch postavom podsjetivši domaćine kako je to izgledalo prošle sezone kod njih), reket Sunsa je uglavnom bio otvoren za ulaze koje neraspoloženi vanjski igrači nisu zaustavljali na vrijeme. Čak ni Bledsoe nije odrađivao rolu terijera, dok su se Dragić i posebice Marcus Morris gubili već na prvom koraku protivnika. Posebice je tužno bilo gledati Morrisa pored kojega je Harris prolazio kao da je čunj, dodavši tako i gomilu ulaza već solidnom šutu s poludistance. Praktički, zabijao je svaki put kad bi nešto pokušao pored anemične obrane Sunsa.

Ironija cijele situacije je u tome da Sunsi itekako dobro znaju kako Frye utječe na raspored obrane i da će Harris i Oladipo imati puno lakši posao doći do obruča, ali svejedno niti su imali momčadska niti individualna rješenja. Da kojim slučajem Magic ima bolje šutere na vanjskim pozicijama od bacača cigli poput Oladipa i Paytona (pitanje je dana kada će jedna od njihovih bombi odvojiti obruč od table), odnosno da Fournier nije rijetka zvijerka na vanjskim pozicijama koja može ubaciti tricu, solidnoj obrani dodali bi solidan napad i bili bi u borbi za osmo mjesto na Istoku. U biti, sve što su trebali je ovo ljeto onaj novac bačen na Ridnoura, Greena i Gordona usmjeriti na tricaša (ili jednostavno zadržati Afflala) i sad bi bili u igri. Ovako, ostaje im se samo nadati da će Frye ostati zdrav, Fournier specijalistički precizan i da Harris može nastaviti šutom iz vana otvarati sam sebi prostor za igru u reketu gdje je ipak najbolji (trenutno tricu gađa 40%, ali šutira isključivo asistirane i otvorene trice iz desnog kuta te je pitanje može li ovo trajati - ako je stvarno dodao tricu, onda ga to čini puno ozbiljnijom opcijom u obje uloge koje igra, posebice jer ga Vaughn koristi kao stretch četvorku umjesto Fryea u završnicama). Već bez jedne od ove tri trenutne opcije, s ovakvim šutom kakav imaju Oladipo i Payton, teško mogu isplivati iz pozicije 5 najgorih napada lige.

Ali, potencijal je neupitan. Vučević sve bolje igra leđima košu što je ubojita kombinacija s pick & pop kvalitetama koje već posjeduje i on praktički najbolje za sada koristi prostor koji Fryevo prisustvo na perimetru donosi. Njih dvoje stvarno dobro djeluju i u napadu i u obrani i to je temelj na kojem Orlando treba graditi već sada - ova momčad je jednog light Ty Lawsona udaljena od toga da preskoči razred na Istoku (evo ideje za trade - posegnite za jednim playom Phoenixa).

I dok Orlando nakon svih ulaganja u mladost i defanzivu nema kamo nego prema gore, Sunsi su izgleda zapeli u mjestu. Nakon što su lani izbrusili identitet sada se opet traže i opet se postavljaju pitanja o kompatibilnosti rostera. Najgore od svega, imaju dovoljno talenta da mogu poletjeti čim izaberu jedan smjer, ali za sada izgleda još ne mogu odlučiti koji će to biti. Sve skupa rezultira s previše 1 na 5 košarke i to na svim pozicijama - demokracija u igri nije loša stvar, ali kad svi ti individualni pokušaji uglavnom završe lošim šutevima kao što je slučaj bio sinoć, nije ni dobra.

Što se utakmice tiče, 3 minute prije kraja druge četvrtine Orlando je iz egala došao do +13 nakon što su Sunsi upali u crnu rupu u kojoj se neinventivni napad poklopio s užasnim reakcijama u obrani te su praktički do završnice utakmice pokušavali izbrisati taj period. U nastavku su zaigrali s više rizika, Plumlee i Markieff Morris su ostavljali Vučevića i Fryea da pomognu u sredini, što je donijelo određeni pomak jer Magicu nedostaje kvalitetnih slash & kick igrača (i Harris i Oladipo imaju problema s pregledom parketa i uglavnom vide samo obruč), ali ulaskom neraspoloženih rezervi brzo su opet upali u rupu iz koje se više nisu izvukli do kraja.

Najgore od svega, osim što su uzeli ono što su im Sunsi dali, gosti nisu igrali ništa posebno - uz probleme sa šutom i uopće kreacijom, izgubili su standardno visoki postotak lopti (još jedan problem koji proizlazi iz nedostatka poštenog playmakera). Jednostavno, odigrali su obrambeno ono što su morali, domaćin nije. Dok su oni Sunse osuđivali na gomilu loših pokušaja iz razbijenih akcija, Harris i Vučević nalazili su taman dovoljno prostora da održavaju prednost, a uz to greške u obrani Phoenixa dovodile su ih često i na liniju bacanja (to je problem koji se povlači veći dio godine, Len i Plumlee igraju te role korektora koje po defaultu rezultiraju većim brojem faula, ali loša forma Tuckera, Greenovo igranje obrane isključivo rukama i sve gora igra Marcusa Morrisa otvaraju rupu koju teško mogu zakrpati zakašnjelim reakcijama).

Ova pozicija u kojoj su Sunsi bili podređena momčad praktički je bila aktualna cijelu večer, sve dok na manje od dvije minute do kraja domaćin nije napravio seriju kojom je došao u egal zahvaljujući katastrofalnim greškama Paytona (rookie greške su rookie greške, ali pokloniti dva napada za redom koja su Sunsi pretvorili u 5 poena jer ne znaš što ćeš s loptom je bezobrazno). Jasno, u Orlandu ulažu u budućnost i nadaju se da će kako će ovakve situacije u koje stavljaju rookiea jednog dana vratiti uloženo s kamatama, iako mi nije jasno zašto sve stavljaju na jednu kartu kad je kontekst puno kompleksniji od banalnog sticanja iskustva. Magic je ipak uspio ne prokockati ono što je zaslužio za prikazanu igru veći dio večeri. Dok su im poklanjali otvorene kontre, Sunsi su mogli zabiti, ali čim je trebalo odraditi vrhunsku egzekuciju na postavljenu obranu pojavili su se neriješivi problemi (zadnja akcija za Bledsoea koji je ušao u sredinu i izgubio kontrolu nad vlastitim tijelom i loptom idealan je simbolični prikaz trenutnog stanja domaćina). Trica Greena u zadnjim sekundama bila je tek još jedan nebitni individualni bljesak kojim su popravili rezultatski dojam, ali ne i sakrili činjenicu da su kao momčad trenutno poprilično izgubljeni.

Filed under: bball 7 Comments