60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

21Feb/1518

TRADE DEADLINE PODCAST

Posted by Gee_Spot

Ako vam još nije dosta mlaćenja prazne slame, štogod to značilo, Kreha i Gee prolaze kroz trade deadline u novim noćnim razgovorima. Pa slušajte. Ako morate. Na netu to radite pritiskom na veliki play ispod, a ako pak želite skinuti podcast, "save link as":

https://s3.amazonaws.com/PODCAST1415/tdpod.output.mp3

Undeadline podcast by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 18 Comments
20Feb/1512

WORLD TRADE MOTHERFUCKING CENTER 2015.

Posted by Gee_Spot

Pa, toliko o tome da će prijelazni rok biti dosadan. Idemo odmah u akciju, trade po trade, uz napomenu da postoji mogućnost za ugledati podcast u subotu ujutro na ovim stranicama. Ovo ludilo zaslužuje duplu dozu.

DRAGIĆ

Obzirom da je ljubav pukla i da se Dragić postavio tako da povratka nazad nije bilo, Sunsi su ga morali trejdati iako su se do zadnjeg trena pojavljivale priče kako Sarver to ne želi bla bla bla. Gle, da ste željeli čovjeka, onda bi malo drugačije odradili posao prošlog ljeta, posao koji iz današnje perspektive otkriva sve što je krivo u današnjem NBA menagementu (s tim da kad kažem da je krivo, ne mislim da nije ispravno u nekim osnovama, samo da neki znaju malo pretjerati u tome). Naime. U tom konstantnom prikupljanju "resursa", a zadržavanje Bledsoea pod svaku cijenu i dovođenje Thomasa jer se radilo o dobroj prilici su upravo to, neki prečesto zaborave na "ljude", a NBA košarka ipak nije video igrica - svaka interakcija nije samo zbroj dviju ili više subjekata, ona sa sobom donosi i elemente entropije, kvantne fizike i kaosa koji proizlaze iz gomile nepoznanica u središtu kojih je Osoba. Uostalom, zato je NBA i takav jebeni zakon, za razliku od većine momčadskih sportova u košarci je ta ovisnost o pojedincu maksimalno izražena, koliko u pozitivnim stvarima (jedan rasni talent garantira vam borbu za naslov kroz deset godina ako ga okružite kvalitetnom pratnjom), toliko u negativnim (jedan čovjek u krivoj situaciji može vam pokvariti planove).

Ok, sad sam krenuo u bullshit, a posla ima preko glave, pa zaboravimo na kemijske spojeve i vratimo se na kemičara, točnije McDonougha, GM-a koji je očito pokupio dosta toga od Dannya Aingea i koji očito nije toliko pametan kakvim se činio nakon prošle sezone (za koju je ionako puno odgovorniji Hornacek, zar ne, nego njegov skrpan roster). S tim da ne možemo zanemariti ni ulogu Sarvera koji je izuzetno aktivan gazda koji sudjeluje u dnevnim aktivnostima kluba (Sunsi su mu osnovni posao, što nikada nije dobro) - nije isključeno da je neki od poteza ovoga ljeta upravo njegovo maslo. Dakle, oni su doveli Sunse u situaciju gdje je ljudski faktor pobijedio poslovni, što je rezultiralo time da su na prijelaznom roku bili prisiljeni Dragića dati za kikiriki.

Srećom po njih, pojavio se jedan drugačiji lik koji nikada nije volio draft (a nakon slučaja Beasley vjerojatno se boji situacije u kojoj bi morao birati u vrhu lutrije) i koji ih je doslovno spasio od samih sebe. Istina, ti pickovi su toliko daleki da se u ovom trenutku čine nebitni, ali McDonough je očito dobar blefer kada je uspio nagovoriti Heat na ovakvu mizernu zaštitu (top 7 za ovaj bliži, a onaj iz 2234. nema kondom). Ajde, pozitivno je što ti pickovi nisu previše blizu jedan drugome pa Miami nije upao u sferu Netsa, ali u suštini ovaj njihov trade ide malo na tu stranu očajničkog pokušaja da se (p)ostane relevantan bez razmišljanja o budućnosti, a to iz iskustva znamo nikada nije dobro. Osim ako se ne borite za naslov. A Heat se ne bori za naslov.

Koliko god postoji potencijal da s Dragićem i Whitesideom uz trojku s početka sezone Miami rasturi u nastavku godine (ne zaboravimo da je Heat imao najgoru produkciju s jedinice u ligi uz Lakerse), a onda i u playoffu (realno, ovako kvalitetna i balansirana petorka na papiru može stati uz bok svima na Istoku, a do sada zbog ozljeda praktički nismo vidjeli ni četvorku starosjedilaca u minutama vrijednih spomena), ovim potezom Miami nije riješio pitanje katastrofalne klupe koje je aktualno dok god se Wade i Bosh više vrte po tribinama nego treninzima (iako, postoji šansa da je Zoran Dragić u stanju odraditi koju kvalitetnu minutu u spot-up roli na boku, što im uz Birmdana i Chalmersa daje barem nekakve opcije).

Dakle, potez je ovo kojim je Heat vjerojatno kupio kartu za playoff tako da je na Istoku sada samo jedno mjesto slobodno (Riley je sigurno dobio potvrdu da će Dragić obnoviti ugovor, tako da rizik koji uključuje odlazak na ljeto ne treba naglašavati osim što možemo spomenuti kako su Knicksi i Lakersi opet popušili), kupio je i solidne temelje za sličan uspjeh dogodine (iako će Dragićevih 15-ak milja zatvoriti svaku šansu da se klupa pojača), ali što nakon toga? Koga briga. Riley očito vjeruje da će Miami kao Miami biti dovoljan mamac da kroz eksploziju salary capa Boshu i Dragiću doda novu jezgru koja će imati nešto veći plafon od trenutne. Protiv Rileya se u takvoj situaciji nije pametno kladiti jer tip očito obožava ovakve ekspresne rebuildinge.

Ukratko, Sunsi su izvukli nešto iz situacije koja nije obećavala, a Heat si je kupio kartu za playoff u situaciji u kojoj se postavljalo pitanje nije li možda bolje zadržati draft pick nego se mučiti i završiti kao deveti na Istoku. Dobro za obje momčadi.

I za kraj ne zaboravimo Pelicanse - kako bi stvari štimale u trade se uključio i Demps, koji je za Salmonsa (iskreno, nemam pojma što će on Sunsima, ako misle s njim i Grangerom zakrpati rupu na boku sretno im bilo) izvukao Norrisa Colea, Hamiltona i Shawnea Williamsa, tri igrača kakvih u NBDL-u ima na bacanje (Cole, jedini bitan u ovoj priči, nije rješenje za back-up playa, posebice ne u slučaju da Evans izvrne zglob na nekoliko dana i kada nitko ne zna kada mogu opet računati na Holidaya). Uostalom, na kraju roka u zadnji tren doveli su Smitha iz Thundera, činilo se kao još jedno polovično rješenje za back-up jedinicu (između njega i Colea nema razlike), ali su ga odmah otpustili, što znači da su praktički cijeli posao odradili da bi napravili mjesto na rosteru Oklahomi za što su nagrađeni s nešto keša, pickom druge runde i pravima na memoare Claya Bennetta.

CARTER-WILLIAMS + THOMAS

Na prvi pogled, malo tko je napravio dobar posao kao Bucksi. Riješili su se Knighta o kojem su neki pričali kao potencijalnom all-staru iako toj razini nije ni blizu (Jrue Holiday efekt, u konferenciji s malo zvijezda i prosječan igrač u stanju se činiti puno boljim nego jeste) i kojega bi vjerojatno ovo ljeto morali preplatiti ili ostati bez njega. Zauzvrat su dobili čovjeka na rookie ugovoru koji neodoljivo podsjeća na njihovog trenera (uvijek plus), od lošeg šuta do fantastičnog all-round učinka, koji se uz to idealno uklapa u njihov presing način igre i donosi im još jedno dugoruko čudovište s kojim mogu preuzimati u obrani do mile volje (a uklapa se i u razvojnu putanju franšize - Knight doduše nije bio star, dapače isto je godište kao MCW, ali čim bi zaigrao na 10+ milja ugovoru postao bi preplaćeni veteran). Također, bit će sjajno vidjeti Carter-Williamsa u okruženju igrača koji mogu zabiti skok-šut.

Uz to, na elegantan način našli su dokazanu back-up peticu u Plumleeu koja im je itekako potrebna sada kada su se riješili Sandersa. Kvragu, čak su dodali i Ennisa, čime su vjerojatno riješili pitanje back-up playa koje je bilo otvoreno još od ozljede Marshalla (koji je završio u Sunsima) i otpuštanja Woltersa (ne zaboravimo da je Ennis svojevremeno smatran top 10 pickom).

Dok su Bucksi odradili školski posao, Sunsi su opet djelovali pomalo stihijski. Super je što su se riješili baš svih playeva osim Bledsoea (sjajno je da su od momčadi koja je koristila postave s tri jedinice spali na klasiku, isto što je sjajno kada bilo tko ovako impulzivno reagira, Sarver vjerojatno sada misli da su playevi krivi i za recesiju), potvrdivši tako tko je gazda u klubu (izvjesni Eric). U Knightu su našli solidno rješenje za bok, combo-beka koji može funkcionirati u spot-up roli, ali može odraditi i posao s loptom. U svakom slučaju neće biti prijetnja Bledsoeu, koji će pak sada morati i više raditi u obrani. Na Zapadu teško možeš proći s ovakvom kombinacijom na perimetru tako da je njihov lov na playoff vjerojatno završio (pitajte samo Carlislea kako mu je s Ellisom i Rondom slagati matchupove). Također, iz jedne situacije u kojoj su na ljeto morali preplatiti Dragića sada dolaze u drugu u kojoj će morati preplatiti Knighta. Koliko god on možda bio bolji partner uz Bledsoea, ni ovo nije klasična podjela uloga i pitanje je hoće li ga morati zadržati na silu kao što je bio slučaj s Ericom i onda u budućnosti prolaziti nešto slično kao s Dragićem.

Trejd s Celticsima izgleda kao malo vraćanje usluge Aingeu za Wrighta i Bullocka. Kad su već odlučili potpuno očistiti svlačionicu od upitnih tipova, Thomas je morao otići, ali obzirom na ulov malo je ovo ishitren trade. Thomasov ugovor za njegovu produkciju je stvarno povoljan, a ovaj pick Cavsa baš i nije nešto, tako da su Celticsi ovdje super prošli (dobro je prošao i Stevens koji dodatkom kvalitetnog startera na poziciju jedinice sada ima dovoljno da se do kraja bori za playoff). U principu, iako Ainge nije imao namjeru pojačati se, odbiti Thomasa za nebitnog Thorntona i nebitni pick stvarno ne bi imalo smisla jer u teoriji za njega sutra možeš dobiti puno više. Posao je ovdje u srži svega, profit, ali, kao što rekoh, Boston sada ima pravog playa (najgore u cijeloj priči prolazi Evan Turner, Smart će barem doći do minuta na dvojki), a Sunsi se eto mogu dičiti još jednim pickom koji im podebljava konto za buduće trejdove, a onda i time što imaju najluđu rotaciju na dvojci u ligi s Greenom i Thorntonom. Svašta.

Sixerse pak najradije ne bih komentirao. Istina, priča se od prvog dana da u Carter-Williamsu ne vide dugoročno rješenje, pa se narativ malo u zadnje vrijeme mijenjao prema tome da je on budućnost na poziciji, a onda ga samo ovako zamijene za pick (doduše, izuzetno atraktivan obzirom na muke koje čekaju Lakerse). Pored svih resursa koje imaju ipak je ovo totalno nepotrebno, tako da mi je jedina logika ta da su morali zakočiti kako ne bi ostali bez Mudiaya ili Russella pored Knicksa i Lakersa (zamislite da ove godine biraju npr. šesti, to bi stvarno bila katastrofa obzirom na sve što su uložili u to da budu najgori, a to je postajala sve realnija mogućnost - ispada da je lakše angažirati krivog trenera ako želiš visoki pick nego gomilu loših igrača).

GARNETT

Košarkaški gledano ovo je nebitan trade, osim jasno za Netse koji su u Youngu dobili aktivno tijelo za pojačati očajnu produkciju s četvorke koja je bez Teletovića izgledala još gore. Lopez i Plumlee baš i ne funkcioniraju dobro zajedno tako da će za Younga biti minuta kao u priči da radi ono što zna najbolje, nabija brojke u lošoj momčadi (u Wolvesima je igrao isključivo četvorku i to je trend koji će se vjerojatno nastaviti i kod Hollinsa). Dakle, potez koji čisto sumnjam može pomoći Netsima, posebice sada kada se Heat puno konkretnije pojačao. S tim da ne treba zanemariti uštedu, kad odbiješ razliku u porezu, Young je spasio tri puta više love nego što je početna razlika u cijeni između njega i Garnetta.

Dovođenje Garnetta u Minnesotu je onako baš romantično i simpatično i potpuno sam za, KG ionako želi biti dio franšize u budućnosti (gazda Taylor mu je obećao da će, ako ikada bude prodavao klub, njega nazvati prvoga) tako da je potpuno logično da se odrekao prava veta i da se uopće odlučio na selidbu usred sezone (to vjerojatno ne bi napravio ni za jedan drugi klub). Lagano će pomoći klincima savjetima, dakle više u svojstvu trenera i legende nego igrača. I sve je to super, samo pitanje je vrijedi li to sve prvog picka kojega su Wolvesi poslali u Sixerse da bi rentali Younga na, koliko ovo, četiri mjeseca? Čemu taj potez u startu? Moram to istaknuti jer Saundersu na čelu franšize baš i ne vjerujem, a ovi detalji razlog su zašto - tip trenutno ima stvarno dobre temelje, ali nikako se ne mogu oteti dojmu da će negdje usput dobar dio toga prokockati.

REGGIE JACKSON + PRINCE + OKLAHOMA

Pa, Stan baš i nije uspio pojačati momčad za završnicu sezone. Jackson ima veći potencijal od Augustina, ali u ovom trenutku DJ je možda bio korisniji za ono što Pistonsima treba. Jackson će uživati u potpunoj slobodi dok vrti pick & roll za pick & rollom, ali, ako ne popravi šut za tri, Pistonsi neće biti bolja momčad. Doduše, slasherski će donijeti puno više od veterana, pa vjerojatno neće biti ni lošija.

Ovaj potez je još i jasan, ali zašto su uključili Singlera u trade baš i nije jer su time samo dodatno oslabili rotaciju na boku koju naknadni angažman Princea iz Bostona baš i nije ojačao. Stan se pogubio s telefonima valjda u svom prvom prijelaznom roku jer Singler, koliko god kilav bio kao starter, ipak je gutao minute na podnošljivoj razini ubacujući tricu s 40%. Prince ove sezone igra pristojno, istina, ali očekivati od njega da igra obranu i zabija trice iz kornera s trenutnih suludih 49% i to u puno većoj roli, malo mi je previše. Da su ga dodali na Singlera, smatrao bih njegovu zamjenu za Datomea i Jerebka pristojnim poslom, makar bez Jerebka ostaju samo na Tolliveru kao stretch četvorci. Zato Boston sada ima viška stretch opcija, ali sumnjam da će se dugo zadržati na njima (ups, izgleda da može i hoće obzirom da je Sullinger zbog načetog stopala vjerojatno gotov do kraja sezone).

Nego da se vratimo na bitniji trade. Dok su Pistonsi uhvatili mladog igrača nadajući se da će njegov potencijal opravdati sve ostale propuste, pa makar su šanse da su dobili tek još jednog combo revolveraša kakvih ima na sve strane puno veće, Thunder se fino pojačao.

Šteta što poput Sunsa nisu trejdali i Waitersa dok su razbijali gužvu na vanjskim pozicijama, ali Jackson je morao otići, a zamijeniti ga sa Singlerom nije loše (plus su dobili i Augustina koji zna svoj posao i koji će biti spreman ako bude potrebe za njim u rotaciji). Mislim, za nekoliko godina ovo može izgledati kao totalna glupost ako će Reggie zabijati 20 po utakmici, a Singler igrati u Cedeviti, ali u ovom trenutku u rotaciji Oklahome nema mjesta za još jednog combo-beka (koji je na ljeto bio slobodan igrač), dok se može pronaći poneka minuta za tricaškog specijalista koji zna igrati bez lopte i ne guši napade, što je uz Westbrooka i Duranta ključno. U to se uklapa i majstor korner trice Novak iako za sve njih nema minuta, tako da smo tu već u sferi luksuza obzirom da Novak ima garantiran ugovor i dogodine. Uglavnom, s ovom trojicom šuterski su se popravili i to je očito bila glavna namjera ovog segmenta posla i nešto što im je itekako bilo potrebno.

Zamjena Perkinsa za Kantera već je nešto upitnija. Na prvu je ovo krađa jer gledajući godine i talent jasno je tko je bolje prošao, posebice sada kada imaju Adamsa i kada im Perkovi mišići više nisu toliko bitni, ali tu se javlja nekoliko zanimljivih pitanja. Prvo, OKC je dirnula u jezgru i "momčad kao obitelj" mantru čime su se konačno pokazali kao zreli klub, ali su isto tako Duranta podsjetili da je sve ovo samo biznis. Drugo, Kanter će tražiti puno više novca nego što će oni biti spremni platiti, a ako nećeš imati Kantera dugoročno, kakva korist od toga da ga imaš na rosteru sada? Mislim, nije da će njegove duge dvice i očajna obrana odjednom toliko popraviti rotaciju pod košem da će napraviti razliku u borbi za naslov. Treće, to ih je koštalo dodatnog budućeg picka prve runde (jednog su već poslali u Cavse prilikom tradea za Waitersa).

Sad, ova nova Oklahoma koja odjednom troši na sve strane, spremna je plaćati porez na luksuz i rasipati se pickovima uokolo je cool jer je totalno drugačija od svega na što su nas godinama navikli (iako je upitno koliko ovo rade da udobrovolje nadrkanom Durantu, a koliko planski), ali kako se svi ti projekti uklapaju u tu odlučnost da se konačno osvoji naslov? Da li im buduće eventualne preplate Kantera i Waitersa donose jezgru koja može zaokružiti šampionsku momčad? I zašto tu jezgru nemaju sada nego je i dalje moraju čekati? Mislim, ako već razbijaš banku i rasipaš budućnost, zašto to ne radiš za dokazane veterane koji mogu pomoći odmah? Ne znam, stvarno ne znam ima li tu ikakvog plana jer meni ovo sve izgleda kao stihija, totalno netipična za franšizu koja je godinama bila oličenje stabilnosti (ili se barem trudila takvom prikazati). Izgleda da Durant stvarno ide u Washington. Opet, ako Kanter rasturi pod košem, zaboravite da sam išta rekao.

Što se Jazza tiče, oni su se nezadovoljnog igrača riješili na fin način skoro kao i Sunsi. Dobili su budući prvi pick koji bi u slučaju Durantovog odlaska mogao postati posebno atraktivan, prava na njemačkog centra Pleissa koji nije Nurkić, ali ima potencijal za back-up peticu, a ubacili su u košaru i Jerretta kojega je OKC razvijala kao stretch opciju (ne baš uspješno da naglasim). To je sasvim solidan ulov za čovjeka koji bi prvom prilikom gotovo sigurno napustio klub.

AFFLALO

Blazersi su riskirali, odrekli su se tog budućeg picka prve runde (usput su i još jedna momčad koja se odrekla Robinsona iako je u njihovom dresu barem imao nekoliko momenata za pamćenje) i tako konačno na klupu doveli ozbiljnog NBA igrača. Afflalo je malo precijenjen zbog partija u Orlandu gdje je nabijao dobre brojke u lošoj momčadi, dakle njegove loše partije ove sezone u Nuggetsima nisu toliko daleko od onoga što stvarno je, ali iako nije nositelj, čovjek je uvijek bio rubni starter sposoban popuniti 3&D rolu na boku koji im daje dubinu zbog koje više nije nezamislivo pustiti Batuma da ozdravi.

Popravi li se Afflalo šuterski, s ovih loših izdanja iz Denvera malo više prema prosjecima karijere, nema razloga da Blazersima ne bude pravo pojačanje. Nije u stanju pokriti sve tipove igrača na obje bočne pozicije, ali dok god bude više u paru s Batumom nego s Matthewsom problema neće biti. A u napadu će ionako biti osuđen na skok-šut za skok-šutom u spot-up roli, što može odraditi više nego pošteno i po čemu se idealno uklapa u stil igre Blazersa koji žive i umiru sa svojim šuterima. Sad, koliko je to značajno pojačanje u široj slici? Pa, Blazersi svakako ovim potezom povećavaju izglede da se vrate u drugu rundu. Dugoročno pak, zadržati ga neće biti lako pored novca kojega će morati istresti pred Matthewsa, Lopeza i Aldridgea, ali svakako sada imaju opciju viška ako ih Matthews napusti (jasno, pod uvjetom da Afflalo izađe na tržnicu, ako iskoristi opciju onda je izvjesno da će morati žrtvovati Matthewsa). Uostalom, ovo mi se i ne čini kao potez koji ima previše slojeva, već čisti old-school izbor u koristi trenutka kako bi se što više povećalo šanse u isključivo ovom playoffu.

Spomenimo još nebitne. Gee je u principu zujalica kao Barton, samo primjerenijeg tijela guranju u NBA od dotičnog tako da možda i dobije poneku minutu, dok Denver neće imati nikakve koristi od Bartona i Clavera (koji sada može put domovine). Robinson pak opet dolazi u situaciju gdje neće dobiti previše minuta jer osim Hicksona i Arthura sada tu imamo i svježe dodanog Lauvergnea.

MOREY + HINKIE

Morao je i Morey nešto odraditi, pa je tako u New York poslao Shveda i dva pick druge runde za veteranskog trećeg back-up playa po imenu Pablo koji će na rosteru zamijeniti Canaana, koji je pak preko noći postao startni play NBA momčadi stacionirane u Philadelphiji (mislio sam se pola sata da li da ga uzmem u fantasyu i na kraju sam odlučio da ipak neću, pokaže li se predobrim Hinkie će ga ionako poslati u NBDL). U zamjenu za Canaana dobio je McDanielsa koji je tako osjetio Hinkiev bijes (pa ti ne potpiši minimalce na 34 godine bahati mladiću). Od njega bi Houston i mogao imati koristi, iako više dugoročne ako ga zadrže - bacača cigli imaju dovoljno i dok ne riješi šut, McDaniels nije nikakav plus u odnosu na ono što donosi Brewer. Plus, obzirom na pojavu Granta i gomile drugih dugonja u Sixersima, ionako je ostajao bez minuta tako da je ovo svakako koristan trade za Hinkiea koji je tako ekspresno razbio one priče po kojima će za McDanielsom vladati pomama (ako netko pak i ponudi midlevel za ovako nedokazanog igrača, to je sada Moreyeva briga).

Hinkie je inače večer započeo preuzimanjem McGeeva ugovora od Nuggetsa za što je nagrađen Oklahominim ovogodišnjim pickom i pravima na Chewbaccinog brata (Nuggetsi pak nisu uspjeli dobiti prava na Han Sola, ali nešto će se progurati kroz papire čisto da zadovolje formu). Ovdje nemam zamjerki na potez Denvera, imali su dovoljno prilike vidjeti da je JaVale izgubljen slučaj i ako je trebao pick da ga se makne iz kluba, onda neka tako bude. Jebi ga, svi griješe, ali sada barem ne moraju razbijati više glavu s njegovim ugovorom pa makar se morali odricati interesantnih resursa da zakopaju prošle promašaje.

A Sixersi su napravili ono za što su i izgrađeni, iskoristili su prostor na capu za dobar ulov, a dodatna godina JaValeovog ugovora u njihovom kontekstu je nebitna. Imaju dovoljno za dovesti pojačanja ako žele na ljeto bez obzira na njega, mogu ga stretchati odmah, a mogu mu dati i šansu (samo se šalim). Ili u nekom ludom scenariju naći naivca voljnog prihvatiti zadnju godinu njegovog ugovora. U biti, potpuno nebitan posao jer si dao ništa (prostor koji zjapi prazan i novce koje bi ionako potrošio jer ih po pravilima moraš podijeliti igračima ako ne popuniš minimum za plaće) za ništa (uz IQ u vakumu, McGee ima i ozbiljne probleme sa slomljenom nogom i na parketima ga vjerojatno možemo očekivati tek dogodine).

PROFESSORS UNITED

Karl je htio barem Millera, to je i dobio. Sessions bi vjerojatno živnuo u njegovom sistemu gdje bi imao šanse napadati sredinu umjesto da visi na perimetru usamljen i nebitan, ali između Karla i Millera očito postoji poseban odnos. Pravo pitanje je zašto su se Wizardsi tek tako odrekli igrača koji je i dalje pošteno odrađivao svojih desetak minuta? Pa, poznavajući Millera vjerojatno nije mogao držati jezičinu za zubima (čitaj: žalio se na minute i rolu u momčadi), a navodno ga ni Wall baš nije volio. A ako ga je Wall želio vani, onda je ovo dobar posao za obje strane, s tim da je upitno koliko se Sessions uklapa u stil Wizardsa koji vole natrpati reket tijelima. Ako su ovo napravili radi bolje situacije na jedinici, baš se i nisu proslavili.

Filed under: bball 12 Comments
19Feb/1510

BI-WEEKLY RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Period kojim se bavimo bio je nešto kraći zbog all-star pauze, ali to ne znači da se od zadnji put nije dogodila gomila stvari. Pa se tako, u tih 4 ili 5 utakmica koliko ih je odigrala svaka momčad (osim Sixersa koji su imali samo 3), poklopilo da je Oklahoma eksplodirala dok su istovremeno Sunsi implodirali, a Pelicansi izgubili tlo pod nogama zbog ozljeda, što je bitku za osmu mjesto učinilo odjednom puno jasnijom.

Na drugoj strani, u onoj nešto manje atraktivnoj borbi za osmu poziciju, Pacersi su od nekuda izvukli niz odličnih napadačkih partija koje su ih lansirale ispred konkurencije, a tu je i slučaj Wolvesa koji su povratkom ozljeđenih veterana podigli razinu igre ostavivši Knickse i Sixerse u pozadini. Sad, ono što je ovdje zanimljivo nisu samo narativi, već činjenica da su izvedbe čak i na ovako malom uzorku bile dovoljne da se sve registrira i na statistici cijele sezone na kojoj baziramo rankingse, što dovoljno ističe o kakvim se tu šokovima sistema radilo.

01. WARRIORS 97.7

Period za zaborav u kojem su usprkos solidnih 4-1 igrali debelo ispod razine na koju su nas navikli (prosječni napad i solidna, ali ne i dominantna obrana). Uz poraz od Hawksa u kojem su dobili po nosu od klupe Atlante, mučili su se i protiv obrane Sixersa i protiv pojačanih Wolvesa, dobivši lakoćom na koju su nas navikli tek Knickse i Mavse bez Ronda. Očito ni raspored nije bio inspirativan (a i samo su protiv Dallasa igrali doma), ali nakon all-star odmora valjda će biti nešto raspoloženiji jer ih čekaju Spursi već u petak, a onda i nešto napornije gostovanje po Istoku od ovog zadnjega.

02. HAWKS 94.5

Zamalo su zadržali top 10 učinak u oba smjera (jedanaesti u obrani i napadu), ali su usprkos tome ostvarili tek 3-2 (3 poraza u zadnjih 6 utakmica je situacija u kojoj su se jedini put ove sezone našli krajem 11. mjeseca). Uz spomenutu pobjedu protiv Warriorsa, najviše ostaju u sjećanju batine koje su Horford i Millsap dobili od Grizzliesa koji nisu imali nikakvih problema kontrolirati utakmicu od početka do kraja. Poraz od Boston je također znakovit jer Millsap nije bio u stanju držati Sullingera dalje od reketa, tako da je njemu ovaj odmor definitivno dobro došao.

03. CLIPPERS 94.2

Ostvarili su samo 2-3, ali, zanimljivo, jedine dvije pobjede došle su bez Griffina kojega u najgorem slučaju neće biti do sredine ožujka. Ovi porazi stvarno nisu problematični obzirom na brutalan raspored i probleme Redicka s leđima, ali problematično je što im kontekst ne postaje ništa lakši - od idućih 13 utakmica koje će možda odigrati bez Blakea, njih čak 10 bit će protiv momčadi koje su debelo iznad 50% učinkovitosti. U takvom nizu neće im biti dovoljna ni herojstva Jordana koji je bez Griffina spojio za redom dvije 20-20 utakmice - ne zaboravimo da su Rocketsi također bez Howarda, odnosno da su Mavsi igrali bez Chandlera, tako da Jordanu nije imao tko parirati, a što neće biti slučaj u budućnosti (također, spomenimo i kako su ostali odlični u napadu, ali obrana je opet potonula na samo dno). Playoff vjerojatno nije upitan, ali, ako će čekati Griffina do predviđenog datuma, s prednošću domaćeg parketa u prvoj rundi mogu se pozdraviti.

04. BLAZERS 93.5

Vratio se Lopez, a s njim je i obrana dobila dodatnu čvrstoću koja je rezultirala s odličnih 4-1 (sedma u ligi u ovom periodu). S druge strane i Lillard se probudio iz šuterske kome, tako da je i napad nakon dužeg izbivanja opet osvanuo u top 10. Odlična forma ove dvojice itekako je potrebna obzirom na sve teži raspored kojega dočekuju s polomljenima Aldridgeom (na kojem se za sada ne vide problemi s prstom) i Batumom (koji bi mogao dobiti tjedan-dva odmora da dođe sebi ako dovedu Afflala ili Chandlera, u trenutnoj situaciji s rosterom korisniji im je čak i s ovakvim šutom nego da sjedi doma).

05. GRIZZLIES 93.2

Kako sezona odmiče igraju sve čvršću obranu, kakvu bi Grizzliesi i trebali, ali u ovom razdoblju i napad je, ovaj put nažalost, podsjetio na onu staru jalovost. U pet utakmica tricu su gađali tek s 28% što je i glavni razlog zašto su ostvarili tek 3-2. Doduše, usprkos tome bez većih problema dobili su Atlantu, ali su isto tako nastradali u Oklahomi. Sada trebaju naći načina kako ostati na ovim defanzivnim visinama, ali ne na štetu napada koji je veći dio sezone bio na rubu top 10.

06. MAVS 93.1

U cijelom periodu su bez Ronda, Chandler je zadnje dvije utakmice otpao zbog izvrnutog zgloba, a i Ellis je bio usporen zbog ozljede kuka, ali su svejedno izvukli solidnih 3-2 (srećom, na rasporedu su se našli Jazz i Kingsi). All-star pauzu su iskoristili za rehabilitaciju i izgleda da su sva trojica spremna za back-to-back utakmice protiv Thundera i Rocketsa, što je definitivno dobra vijest obzirom na mizeran učinak koji i inače imaju u sudarima s direktnim konkurentima.

Inače, u žurbi da dignem post skoro sam zaboravio spomenuti dodatak Stoudemirea. Ako će više vremena provesti na parketu nego u kadi s vinom, što je uvijek upitno, Amare bi mogao biti fina zamjena za Wrighta u napadu. Iako nije mladić, čovjek koji je izgradio karijeru na visokom pick & rollu zasigurno može zabiti dovoljno kroz omiljenu akciju druge postave Mavsa. Obrambeno pak, dobro su znane njegove mogućnosti. U Carlislevoj rotaciji Amare bi dobar dio vremena trebao provesti s Chandlerom, bivšim suigračem iz Knicksa, s kojim je odlično funkcionirao prije dvije godine (lani su pak bili loši, kao uostalom i cijela momčad). Tyson je u takvoj formi da ga i ovom prilikom može sakriti u defanzivi, ali partnerstvo s Dirkom će biti pod upitnikom na toj strani parketa jer Amare nema Wrightovu pokretljivost koja je bila itekako korisna u pomaganjima i zaštiti obruča iz pozadine nakon što bi Dirk ostao u prašini. Praktički, Mavsi će s njima dvojicom na parketu u sredini imati dva stupa, što nikako nije dobra vijest za ionako problematičnu obranu.

07. RAPTORS 92.7

Ostvarili su odličnih 3-1 skinuvši Spurse, Clipperse i Wizardse (jedini poraz je kiks protiv Netsa), potvrdivši tako da opet hvataju formu. Napad je standardno opasan, tako da je glavni razlog stabilizacije poboljšanje u obrani do kojega je došlo jer je Casey konačno zamijenio Vasqueza u petorci Johnsonom. Ovaj mu je povjerenje uzvratio najboljim partijama sezone tako da sada samo ostaje da vidimo do kada može održati takvu razinu igre. Ili kada će ga Casey opet gurnuti na marginu iako im je svojom energijom nužno potreban.

08. SPURS 92.4

Hvataju formu, što potvrđuje i solidnih 4-1 u nizu utakmica protiv momčadi s Istoka. Obrana je bila standardno odlična, napad i dalje šteka dok čekaju Parkera, a najinteresantniji moment razdoblja u kojem je Popovich došao do tisućite pobjede u karijeri bio je napad za pobjedu u zadnjim sekundama protiv Pacersa, totalno netipičan za Spurse. Izolacija za Leonarda na centru, 1 na 5 ulaz i povratna Bellineliu na tricu iz nemoguće situacije. Simbolično predavanje štafete budućnosti kluba jer sada više nema dvojbe da je ovo Kawhieva momčad.

09. ROCKETS 91.9

3-2 score, top 10 napad i obrana u donjih 10 obilježja su razdoblja koje možda može poslužiti i kao primjer kako će to izgledati bez Howarda kod kojega oporavak nije izvjestan (priča se o tome da će biti spreman do playoffa, što definitivno ne pomaže da odredimo eventualni datum povratka). Obrambeni pad je problematičan, ali i realan, a napadačku izvrsnost mogu zahvaliti Hardenovim herojstvima - nastavi li s ovakvim partijama u kojima doslovno sam nosi momčad (odgovoran doslovno za rasplet trećine posjeda, vjerojatno i više kada bi uračunali promašaje nakon njegovih povratnih i skokove u napadu nakon njegovih promašaja), mogao bi Curryu ukrasti titulu MVP-a. Doduše, narativ je u slučaju Stepha toliko povoljan da sumnjam kako je to moguće, posebice samo godinu nakon što je Hardenova obrana bila predmet sprdnje, ali sada igra toliko dobro da ga je nemoguće izostaviti iz kombinacija.

10. BULLS 91.5

Bili su jedna od najboljih momčadi lige u ovom periodu, što potvrđuje i top 5 učinak u oba smjera. Score 4-1 uključuje poraz protiv sjajnog Hardena, a pobjede su ostvarene (i brojke napumpane) protiv ne baš reprezentativnog rasporeda (Orlando i Sacramento plus Pelicansi koji su u toj utakmici rano ostali bez Davisa, odnosno Cavsi bez Lovea). Svejedno, puno je tu stvari koje dugoročno mogu biti itekako značajne. Povratak Dunleavya i Snellov iskorak (ako je stvaran) ogromni su plusevi koji riješavaju rotaciju na bokovima (Butlerovom problematičnom ramenu usprkos nisu naišli na komplikacije), ali najznačajnije su svakako partije Rosea i Noaha. Ovaj prvi je konačno bio učinkovit u oba smjera u dužem periodu što znači da je konačno uhvatio ritam (sad je samo ključno da ga opet ne izgubi zbog neke ozljede, pa makar i banalne), a i Noah je nakon dugo vremena izgledao kao da ima eksplozivnosti u koraku.

11. THUNDER 90.9

Poput Bullsa ni oni nisu uspjeli okruniti odličan period igre savršenim scoreom (4-1 su zasluga Davisa koji im nikako ne leži i koji je njihovu obranu izrešetao/izrezao s 104 poena u tri ovosezonske pobjede), ali su nakon dugo vremena bili fantastični napadački. Pratila je to i solidna obrana (iako im neće biti lako bez Adamsa iduća tri tjedna), ali kvalitetne pobjede nad Memphisom, Clippersima i Pelicansima (kojom su izbjegli metlu) prvenstveno su obilježene fantastičnim partijama Duranta i Westbrooka. Spoje li njih dvoje još dva-tri ovakva tjedna, obzirom na razvoj situacije kod konkurencije, one priče o mogućem izostanku iz playoffa bit će zaboravljene.

12. CAVS 90.8

Napad je i dalje fantastičan, ali obrana je opet pala ispod prosjeka, što je rezultiralo s 3-2. Poraz od Bullsa manje-više je realan obzirom na nezgodan matchup uzrokovan tankom rotacijom pod košem (koja je bez Lovea bila još tanja, do te mjere da je James 22 minute igrao omraženu poziciju četvorke ostvarivši -10 koš-razliku), ali protiv Pacersa bilo je očito kakvih problema imaju čuvati stranu bez lopte protiv momčadi koje znaju kako prebaciti težište u napadu (doduše, Pacersi su netipično vrući u ovom periodu, da su bili na standardnoj šuterskoj razini uzalud im svo to istrčavanje iz blokova).

S tim da Indiana to radi mehanički i predvidljivo, pa će zanimljivo biti vidjeti Jamesa i društvo u akciji protiv puno zahtijevnijih protivnika poput Warriorsa i Hawksa tijekom iduća dva tjedna. Inače, s pobjedama su se smirile strasti oko Blatta, Jamesa i Irvinga, tako da je na tapetu samo Love (kao da je teoretski moguće igrati na isti način kao u Minnesoti pored dva ovakva potrošača) čije prozivanje od strane Jamesa preko twittera je bila jedna od debilnijih stvari ove sezone vezana uz Cavse. A kada je James još osjetio potrebu reći da je u zadnje vrijeme on zvao akcije za Lovea tijekom time-outa, a ne trener, cirkus je postao potpun (LBJ ne samo da igrač i GM, sada znamo da je i trener).

13. WIZARDS 90.2

2-3 ostvarenih u protekla dva tjedna samo su naglasili lošu formu (čak 6 poraza u zadnjih 8 utakmica, s tim da su jedine pobjede ostvarili protiv Orlanda i Brooklyna). Obrana je standardno dobra, ali napad je u rupi, posebice šuterski. Iz nje će biti teško izaći sada kada je Beal opet out, ovaj put zbog problema s lijevom nogom, istom onom na kojoj je već operirao gležanj. Ova neizvjesnost oko njega dodatno potencira potrebu za bočnim igračem.

14. BUCKS 90.1

Penju se na rankingsima zahvaljujući napadačkom napretku, ali realno on je isključivo baziran na rasporedu - ovih 4-1 zvuče dobro, ali ostvareni su protiv 4 ekipe s negativnim scoreom uz poraz protiv jedinog playoff protivnika (Hardena). Međutim, pobjeđivati slabije je ključno zbog čega čak i usprkos nedostatcima ovoj momčadi nitko ne može oteti playoff nastup. A nedostatci su vezani isključivo uz manjak opcija jer su nakon Parkera i Marshalla sada za sezonu ostali i bez Sandersa. S kojim su se dogovorili za stvarno gospodski rastanak - Sanders će od 33 milje dobiti samo oko 14, što uz stretch opciju znači da će mu kroz idućih 7 godina (3 godine ugovora puta dva plus jedan) Bucksi plaćati pišljivih 2 milje da ga nemaju u blizini.

A ako se pitate zašto je Sanders pristao na ovakvo smanjenje ugovora, pa recimo samo da su po pravilima kolektivnog Bucksi imali odličan slučaj za potpuno poništiti njegov ugovor, tako da je ovo klasični slučaj nagodbe da se izbjegne povlačenje po sudovima. A da je Sanders vjerojatno ušao u nekakav program za odvikavanje, govori i podatak da nema namjeru potpisati za nikoga prije iduće sezone (u principu, imamo slučaj Birdman s tim da će Sanders, ako uspije stati na noge, barem izbjeći višegodišnju suspenziju i vratiti se dogodine).

15. SUNS 89.7

Kako su se brzo raspali snovi. Sunsi su stvarno naletjeli na zid u najgorem mogućem trenutku, s 5 poraza u 6 utakmica ispustili su svu prednost koju su sticali pred Thunderom i ostali bez momentuma. 1-3 ostvarenih u protekla dva tjedna donijeli su najgore napadačke minute ove sezone, pokazavši svu nemoć protiv kvalitetnih momčadi na rasporedu (s tim da je poraz od Kingsa, koliko god nesretan bio s onim Cousinsovim krumpirom koji skakuće po obruču, bio definitivno znak da su dotakli dno). Očito je da se u njihovoj svlačionici dosta dugo nešto kuha, a to nešto sada je kulminiralo Dragićevim otvorenim zahtjevom za tradeom, potpuno razumljivim u situaciji u kojoj je sveden na trinaesto prase koje dođe na red tek kada se namire Bledsoe, Thomas i braća Morris, zanimljivo sve igrači sa svježe potpisanim ugovorima. Sunsi su tako pokazali ružno lice, ono izolacijama i lošim 1 na 5 šutevima natrpane momčadi koje je do sada bilo skriveno ispod maske zabavne run and gun družine.

Nije ovdje stvar u tome da je Hornacek izgubio svlačionicu, koliko je u pitanju loše posložen roster i koliko je do izražaja došlo nešto što je Pat Riley odavno nazvao "disease of me". Doduše, kada je Pat pisao o tome, na umu je imao probleme koji se jave u svlačionici nakon osvajanja naslova i ostvarenja velikih rezultata, kada odjednom svi misle da zaslužuju više (minuta, novaca, lopti) zbog svoje uloge u uspjehu. Tako da Sunsi nisu idealan primjer jer oni rezultata nemaju, ali očito je taj lanjski uspjeh u kojem su svi igrači na rosteru ostvarili najbolje partije karijere mnogima udario u glavu. Eventualni gubitak Dragića to neće do kraja ispraviti (iako ne treba umanjiti njegovu odgovornost jer možda je upravo on svojim nezadovoljstvom načinom igre bio najveći problem u svlačionici), ali nešto moraju poduzeti, a Dragić je zbog ugovora i godina jednostavno idealna žrtva (iako, nakon što su vani procurile priče da ne želi ostati u klubu, a onda još i lista želja klubova u koje želi i koja više izgleda kao lista turističkih želja supruge nego odredišta za nastaviti ozbiljnu košarkašku karijeru, treba reći da su žrtve postali i Sunsi koji u ovakvoj situaciji za njega definitivno neće dobiti koliko su mogli).

Ali, sami su si krivi zbog nejasnih poteza ovoga ljeta. Sunsi su svog playa budućnosti, kakav god on bio, već izabrali, njegova putanja karijere puno je skladnija sa smjerom franšize i tu za Gorana, a samim time i Zorana, više mjesta nema. Uostalom, kada ni jedan Hornacek ovo nije uspio izgurati bez komplikacija, onda vam je jasno koliko je gadno postalo.

16. PELICANS 88.9

Igrali su vjerojatno najbolju košarku sezone i onda je Davis sredio rame i sve je otišlo kvragu - bez njega u postavi izgubili su doma od Bullsa, Jazza i Pacersa, što baš i nije način na koji se možeš održati u borbi za osmo mjesto. Kao što smo i pretpostavili, Davis je zbog ozljede propustio i nastup na all-staru, a iako bi trebao biti spreman za nastavak sezone, moramo znati da je to rame problematično i da su, ako ozljeda nije do kraja sanirana, nova pogoršanja moguća svaki tren. A to znači da su Pelicansi vrlo vjerojatno zaključili svoj ovogodišnji pohod na playoff. Što se Holidaya tiče, njegova noga je u takvom stanju da je datum povratka opet pomaknut, dakle i za njega je sezona možda čak i gotova.

17. JAZZ 87.3

2-3 ne zvuče sjajno, ali ključno je da su i tijekom ovog nimalo laganog perioda Jazzeri igrali solidno i to u oba smjera. Napadački nisu održali dosadašnju kvalitetnu razinu jer su zbog manjka opcija na bokovima bili prisiljeni koristiti Elijaha Millsapa, Paulovog dvije godine mlađeg brata, kao startera. S čovjekom koji je apsolutno napadački nekompetentan, igrati 30 minuta po večeri u ovom sistemu u kojem su dodatni pasovi i šut iz vana ključni, ravno je samoubojstvu, ali Millsap je barem donekle popravio stvar fanatičnom igrom u obrani - zbog njegovih stoperskih kvaliteta Jazz je konačno imao taj balans u linijama koji im je donio prosječan obrambeni učinak, što je ove sezone bila stvarno rijetko dosegnuta razina.

18. PACERS 87.2

Uz Oklahomu i Bullse upravo oni su bili najveće osvježenje perioda kojim se bavimo. S odličnih 4-1 iskočili su na čelo tužne povorke koja lovi zadnje dvije pozicije na Istoku, a ovakvu eksploziju prije svega mogu zahvaliti fenomenalnom učinku šutera. Povratak Hilla u izgleda puno formu je ključan, tu nema spora, jer on svojim prisustvom na parketu olakšava život svima oko sebe i stavlja ih u puno prikladnije role. Ali, bez obzira, trebalo je i zabiti sve ono što je za rukom pošlo Watsonu (sjajan s klupe) i Milesu, pa na trenutke čak i Stuckeyu. Kada im upada šut iz vana, a u ovom razdoblju nitko nije bolje šutirao tricu od njih u cijeloj ligi, Pacersi izgledaju sasvim solidno.

Uostalom, da su napravili vrhunski posao, a ne samo živjeli na grbači laganog rasporeda, dokazuju i skalpovi koje su skinuli - dobili su Cavse u stvarno muškoj završnici (zabili kad god je trebalo plus su u stanju bili odigrati i obranu, što protivniku baš i nije polazilo za rukom), iščupali pobjede direktnim protivnicima Pistonsima i Hornetsima, razbili Pelicanse bez Davisa, a onda su zamalo i odgodili tisućitu pobjedu Popovichu. Jasno, dosta toga je bazirano na puno sreće i neodrživo uspješnom vanjskom šutu, ali već sama činjenica da su imali ovakav niz pobjeda, a onda i mogućnost da se mali dio ovoga prenese na dalje (da ne spominjem da će izgleda konačno imati Hilla u komadu svaku večer), značajno im diže šanse u borbi za playoff. Eventualni povratak Georgea koji je izgleda stvarno moguć krajem ožujka trebao bi biti onaj zadnji poticaj.

19. PISTONS 86.8

Nastavili su tamo gdje smo ih zadnji put ostavili, s polovičnim učinkom u svakom pogledu. 2-3 score nije loš (poraz od Wolvesa im nije trebao, čak i bez Rubia koji ne igra back-to-back utakmice nisu imali rješenja za Pekovića), ali solidni napadački učinci i obrana koja ne stigne začepiti sve rupe na perimetru baš i ne ulijevaju povjerenje, posebice u situaciji u kojoj se i Pacersi i Hornetsi pojačavaju za završnicu sezone. Definitivno im treba infuzija svježine na boku jer držati Caldwell-Popea ovoliko na parketu s načetim koljenom stvarno više nema smisla (momak se muči biti od koristi čak i u onim šljakerskim aspektima igre i nema sumnje kako igra samo zato što drugih rješenja nema).

20. CELTICS 86.7

Odličnih 3-1 okrunjenih pobjedom nad Hawksima uz solidan napad i odličnu obranu još jednom su potvrdili da bi Stevens ovu momčad mogao odvesti u playoff kad bi dobio zeleno svjetlo od gazde. Mislim, Turner igra playa, Smart i Bradley nabacuju se ciglama kao da kreću u izgradnju novih POS-ovih stanova, Sullinger nosi sve pred sobom kao uber-verzija Big Baby Davisa (uz dozu cigli, naravno, jer Stevens igra svojim stilom, sa stretch četvorkom, iako Sully trenutno rasteže jedino svoj dres), a onda ključne minute u završnicama odigravaju Prince i Thornton? I onda uz sve ovo ludilo kreću priče kako bi Ainge mogao pojačati momčad umjesto da lovi visoki pick? NBA je zakon.

21. HORNETS 85.8

Očajan napad ovaj put nije stigla izvući elitna obrana - izgubili su Kidd-Gilchrista na dvije utakmice i odmah su ih u vlastitoj dvorani skinuli i Pacersi i Pistonsi (to se zove nesreća, izgubiti ključnog igrača baš kad ti se na rasporedu nađu dva direktna konkurenta). Roberts i pridošli Williams stabilizirat će poziciju jedinice dok se ne vrati Kemba (mislim, nije da im play treba za išta drugo osim da poteže loše šuteve jer ionako su napadački očajni bez obzira tko bio na parketu), ali ako misle loviti playoff poziciju bolje im je da MKG što prije sanira ozljedu kuka - bez njega u rotaciji ove sezone imaju 3-13, a s njim u pogonu imaju 19-17. To nije slučajno.

22. KINGS 85.7

Ostvarili su 1-4 uz loše igre u oba smjera, ali to i nije više bitno. Ono što je bitno - doveli su Karla i time zakoračili u jedno novo i zanimljivo razdoblje. Na početku odmah razbijmo bojazni oko toga da su Karl i Cousins loš par. Naravno da je moguće da će se dva takva tvrdoglavca brzo zakačiti, ali košarkaški gledano nema razloga da ova kombinacija ne funkcionira. Krenimo od obrane - Karl je u svim ekipama do sada čuvao reket s centrom parkiranim u sredini bez previše rotiranja i, ako je moguće, tražio je pritisak na perimetru, ostavljajući protivnicima da se goste dugim dvicama (razlog zbog kojega su Sonicsi svojevremeno bili onako uspješni nisu samo Kemp i Payton već i ova filozofija koja je u današnje doba ANALitike odjednom postala moderna, iako je s nama od kada je trica postala dio košarke). Cousins je stvoren za takav tip igre, a Collison je jedan od boljih terijera u ligi, tako da možemo očekivati kako će Kingsi do kraja sezone igrati nešto nalik na prosječnu NBA obranu. Da, ali napad će biti veći problem jer Karl preferira run and gun, a Cousins je teretna petica? E, to je također krivo. Karl je preferirao run and gun u Denveru jer je imao takvu momčad, plus u Denveru svaki trener igra run and gun zbog nadmorske visine, to je praktički upisano u statut kluba.

Ono što Karl voli je napadačka košarka sa svih pozicija, aktivnost, a uz aktivnost se veže i trka, međutim to ne znači da su Sonicsi, a posebice Bucksi, ubijali brzinom. Kingsi će igrati iznad prosjeka, tu sumnje nema, a to za Cousinsa neće biti problem jer od rookie sezone do danas redovito igrao iznadprosječnim ritmom. Istina, najbolje se snašao u Maloneovom nešto sporijem tempu, ali čak su i te momčadi trčale kad god su mogle. Tu problema biti neće, a jedina ozbiljnija prilagodba koju će morati napraviti tiče se stila igre u napadu. Karl nije trener koji preferira da se lopta dugo drži u rukama jednog igrača, tako da će Cousins vidjeti više pick & rolla i općenito screen akcije prema perimetru nego izolacija.

Istovremeno, Karl zasigurno neće u potpunosti odustati od njega na bloku i posebice na laktu jer nije blesav, imao je u karijeri Kempa i Nenea i vrlo dobro zna što znači pravi visoki u pravom sistemu. Jasno, ulazi u sredinu obrane s ili bez lopte i dalje će ostati temelj Karlova napada (to je škola Deana Smitha kojoj je Karl ostao možda i najvjerniji od svih učenika jer praktički 4-1 formacija i stalno kretanje su osnove njegove igre od prvog dana), a i tu ima mjesta za DMC-a. Naime, Cousins kao visoki play itekako bi mogao povećati količinu asista dok s visokog posta pronalazi sve te cutere (cut je osnovni način oslobađanja kod Karla, nema tu gomile blokova kojima igrač dolazi u šansu, sve je čisto, individualno kretanje).

Agresivni slash & kick stil igre donijet će puno slobodnih i gle iznenađenja - ovaj roster Kingsa i dalje je prvi u ligi po omjeru izlazaka na liniju penala, a sada više nema sumnje kako će to ostati i do kraja sezone (koliko god uprava Kingsa na trenutke bila blesava, D'Allesandro je znao što radi kada je uvjeravao Viveka da je njegov bivši kolega iz Denvera kompatibilno rješenje jer Karl se drži one vječne Smithove da nema boljeg pokušaja od ulaza na obruč, kao i da nema boljih šuteva od slobodnih bacanja). Uglavnom, od trke, preko važnosti slobodnih, pa do čuvanja reketa i presinga - Karl i ova momčad su dobra kombinacija. Ono na čemu sada treba raditi je roster, odnosno razina talenta.

Karl je kao i većina uspješnih trenera cijelu karijeru vezan uz stretch postave (sjetimo se da je već u Sonicsima imao Sama Perkinsa na perimetru), on je bio "moderan" kada nitko nije ni znaš što to znači, tako da je Kingsima nužno potrebna četvorka koja nadopunjuje DeMarcusa (koliko god Malone odradio solidan posao, njegovo tvrdoglavo inzistiranje na Thompsonu pored Cousinsa stvarno je bilo iritantno). Također, nešto više talenta na perimetru ne bi bilo na odmet, ali to su već pitanja za iduću sezonu kada će Kingsi krenuti po playoff. Sada je ionako samo najvažnije sezonu završiti u pozitivnom tonu kako bi se razvila kemija između trenera i trenutne jezgre.

23. NUGGETS 85.6

Njihov vlak je odavno otišao tako da se ovih 1-3 (imaju tek pobjedu nad Lakersima) nadovezuju na 2-13 u zadnjih 15 utakmica. Sada samo čekamo rezultate trade deadlinea.

24. HEAT 84.7

Whiteside je imao problema s gležnjem, Wade nije odigrao ni sekunde i to je dovelo do još jedne očajne obrambene prezentacije i mizernih 1-3. Dodaj tome da Bosh, uz kronični ovosezonski problem s listom (koji ne prolazi bez duže pauze, a oni mu je jednostavno ne mogu priuštiti), izgleda igra i s problematičnim rebrom i sve je jasno. Eventualni trade Denga za Dragića ne može ispraviti baš sve probleme.

25. NETS 84.6

Izvukli su 2-3 zahvaljujući partiji protiv Knicksa i rešetanju očajne obrane Raptorsa (prije točno dva tjedna kada James Johnson još nije dobio ozbiljne minute) da bi onda zaredala tri uvjerljiva poraza od Wizardsa, Bucksa i Grizlija koji su potvrdili da nemaju što tražiti protiv ozbiljne konkurencije. Sezonu nastavljaju na putu, raspored im nije nimalo naklonjen i ovim ritmom do kraja godine mogu biti zadovoljni s još 10 pobjeda na kontu. S tim da se ritam može i promijeniti, ali u njihovom slučaju to će vjerojatno biti nagore.

26. LAKERS 83.1

0-5 i očajne igre baš su ono što je doktor propisao. Šanse da zadrže pick svakim danom su sve veće.

27. MAGIC 82.9

Imaju 2-2 pod novim trenerom (onaj jedan poraz pod Vaughnom u ovom periodu nećemo ni računati jer to nije bila ista momčad), točnije dojučerašnjim Vaughnovim pomoćnikom Jamesom Borregom koji je prije dolaska u Orlandu bio pomoćnikom Williamsu u New Orleansu. Iako i on ima pedigre Spursa gdje je godinama radio kao video koordinator, obzirom da je uglavnom bio okružen ovim kukoljima proizašlim iz Popovicheva laboratorija, dozvolite da izrazim skepsu prema njemu kao trajnom rješenju (uostalom, i Hennigan je da bi izbjegao neugodne situacije brzinski doveo provjerenog asistentskog asa Kokoškova koji je ovoga ljeta protjeran iz Clevelanda zajedno s Mikeom Brownom).

Istina, Orlando pod njim ima sedmu najbolju obranu lige u ovom razdoblju, ali više je to rezultat činjenice da su se igrači opet počeli truditi nego nekih velikih taktičkih zamisli. Ono za sada vidljivo je da su znatno usporili, a očito je da čovjek voli i stretch postave. Nije stvar samo u Fryeu, već je dao minute i smallball kombinacijama s Gordonom i Harrisom na četvorci, pa čak i nekim postavama s četiri klasična vanjska, sve radije nego da drži u paru Vučevića i O'Quinna na parketu.

28. WOLVES 81.5

Prosječna obrana i prosječan napad zaslužni su za 2-2, što znači da su na 50% učinka od kada su se kompletirali (s tim da je Rubio propustio jednu od 6 utakmica jer su ga čuvali za drugu večer back-to-backa). Za ljude koji su se tek vratili s rehabilitacije i Rubio i Martin i Peković izgledaju više nego dobro, tako da će Wolvesi do kraja sezone imati šansu dokazati da su puno bliži Kingsima i Jazzu nego Lakersima. Samo da ne pretjeraju u tome jer šteta bi bila ostati bez top 4 picka sada kad su se već našli u ovakvoj situaciji.

29. KNICKS 80.9

Katastrofalan napad, katastrofalna obrana, 0-4 i odmah nakon all-star nastupa potvrđen Melov odlazak na reparaturu koljena koji vjerojatno znači da ga više nećemo gledati ove sezone. Phil Jackson izgleda ne zna drugačije nego "gunnin' for that number one spot".

30. SIXERS 79.7

Opet su imali najgori napad lige, ali, također su još jednom ugodno iznenadili obranom koja je u protekla dva tjedna bila najbolja u ligi. Istina, odigrali su samo tri utakmice od čega dvije protiv Bostona i Charlotte, ali zadržati Warriorse na 40% šuta i 24% za tricu, pa makar Steph i društvo mislima već bili na produženom vikendu, nije mala stvar. Kako je krenulo, svo ono pljucanje po njima zbog načina na koji rade rebuilding ove godine bi se moglo pokazati još više promašenim jer lani su iza njih ostali Bucksi, a ove sezone bi im u leđa moglo gledati i više momčadi (trenutno su dvije gore, a i Lakersi se opasno približavaju). Kad god radiš nešto kvalitetno, teško je biti potpuni promašaj, a oni očito rade nešto kvalitetno.

Filed under: bball 10 Comments
17Feb/158

WALKING DEADLINE

Posted by Gee_Spot

Za koji dan čeka nas posljednji veliki datum regularne sezone, zadnji dan prijelaznog roka, koji bi po svemu sudeći opet mogao proći tiho kao što je bio slučaj zadnjih godina. Neke momčadi možda iznenade potezima i promjenom plana i programa, ali, obzirom na količinu tradeova koju smo imali do sada tijekom sezone, nekih većih potresa neće biti. Svejedno, s NBA nikada ne znaš, zato bacimo pogled na svih 30 franšiza kroz prizmu trenutnog konteksta (zakon ponude i potražnje je ključan kao i na svakoj tržnici). Gdje se nalaze, koje su im potrebe, a koje mogućnosti. Prvo ćemo (uz pomoć statistike gdje je potrebno) odrediti slabosti na rosteru i segmente igre koje treba pojačati (NEED), a onda i vidjeti čime si mogu pomoći u ostvarenju cilja (GOT).

HAWKS

NEED: Za njih definitivno vrijedi ona "ako nije pokvareno, ne popravljaj", prčkati u kemiju kod momčadi ovako ovisne o istoj nije pametno, ali, hej, svatko treba nešto. U slučaju Atlante to nešto je prije svega pošteni centar, netko tko donosi 215 cm mišića i tko nije tek prosječan skakač i bloker za poziciju (Koufos je ideal, ali nema šanse da se Memphis odrekne bitnog rotacijskog igrača). Do nedavno bih rekao da im treba i nešto više talenta na drugoj bočnoj poziciji, ali zadnja dva mjeseca sam toliko fasciniran igrom DeMarre Carrolla, posebice napadačkim razvojem ovog veterana koji je prve četiri sezone karijere živio na rubovima lige, da nisam siguran da tu išta trebaju dodavati.

GOT: Pa imaju dosta, osim 5 milja prostora na capu (i neiskorištene room opcije koja će takvom i ostati jer se ne može kombinirati s prostorom) u koje mogu ubaciti nešto veći ugovor, tu je i ovaj kvazi pick prve runde kojega su dobili od Wolvesa. Svoj sigurno neće dirati jer ima ogromne šanse da završi u top 10 zbog nesposobnosti Netsa s kojima imaju pravo zamjene, a i među mladim igračima ne vidim koga bi realno mogli baciti na tržnicu kao mamac (Schroeder i Scott su previše bitni u rotaciji, Jenkins i Muscala su jednostavno previše nebitni u svemiru).

CELTICS

NEED: Ovdje sve pada na prvoj stepenici, odnosno planu - ako se ne želiš uključiti u lov na playoff, a Ainge to ne želi, onda potreba za pojačanjima nema. Dakle, dovođenje poštenog šutera za na bok ne dolazi u obzir, a ni poboljšanje na pozicijama jedinice i petice gdje ionako u Smartu i gomili visokih imaju mlade nade koje treba razvijati. Ono što njima treba je strpljenje, vrijeme i sreća, ne nužno tim redoslijedom. Ako se pak odluče pojačati na nekoj od spomenutih pozicija, hvala mormonskom bogu imaju čime to ostvariti.

GOT: Pa, osim ovih milijun pickova i milijun iznimki koje je Ainge skupio (i koji se ionako čuvaju za poslove koji će dovesti do značajnog pomaka, a ne za sitni facelift usred sezone), ne previše. Thornton, Prince i Bass su tri veterana u zadnjoj godini ugovora koja će vjerojatno završiti na nekom playoff rosteru ako/kad ih Celticsi otpuste. Ne vidim baš da je netko spreman odreći se makar i picka druge runde za njih jer, realno, koja ozbiljna momčad ima takvu rupu da im je bilo tko od njih napredak u odnosu na postojeće stanje i to još u situaciji u kojoj moraš nešto dati da bi ih rentao na nekoliko mjeseci (plus, treba nekako ubaciti ove ugovore od 7-8 milja na cap, a tu u ovo doba sezone malo koja playoff momčad može bez da pošalje nešto u drugom smjeru, što komplicira situaciju jer Boston stvarno nema razloga ikoga dodavati na roster redi radi kad ta nova mjesta može iskoristiti za testiranje NBDL talenta). Prince igra nešto bolje ovu godinu nego što nas je navikao u zadnje vrijeme i donosi natruhe 3&D igre, ali to je dovoljno za trpiti ga na rosteru, ne i dati mu playoff minute. Thornton može zabiti u seriji, ali puno više energije treba za sakriti ga u obrani, što je također problem u playoffu. Bass je pouzdana pick & pop opcija koja oduzima nešto prostora u sredini na drugoj strani, ali, opet ponavljam, tražiti makar i pick druge runde za rentanje njihovih usluga nije malo.

NETS

NEED: Oni su sušta suprotnost od Bostona, dijelom i jer su upravo zahvaljujući njima Celticsi došli do toliko resursa - dok Ainge ne zna kud će s pickovima i mladim igračima, King bi sve svoje veterane zamijenio za hrpu pickova i klinaca kako bi započeo rebuilding. Klasični je to NBA narativ na djelu, ironični kontekst kojega je nemoguće promašiti. Pouka koju neki neće naučiti nikada je da se život u NBA biosferi odvija u ciklusima te da, koliko god ti odgađao smrt raznim načinima, ona kad-tad neizbježno dolazi. Da nisu na silu pokušali postati izazivači, Netsi bi danas imali Favorsa, Lillarda i Kantera i imali bi budućnost. Jasno, u ovoj situaciji biti general poslije bitke patetično je, ali nije da nismo znali u kojem će se smjeru stvar razviti još prije 4 godine kada je cijeli proces započet.

GOT: Da bi nekako pronašli smisao u vidu pickova i mladog talenta, Netsi u izlogu drže sve veterane. Uspiju li utopiti barem jednoga od trojca Williams-Lopez-Johnson i tako malo kompenzirati zatrašujuću činjenicu da iduća četiri drafta nemaju kontrolu nad svojom sudbinom, napravit će posao. Ostaje im uz to pronaći načina kako se spustiti ispod granice poreza kako bi izbjegli plaćati ogromne penale - Sixersi su logičan partner za takav scenarij, ali Sixersi će ih dodatno orobiti onoga čega ionako nemaju. Mislim, ova situacija je toliko katastrofalna na svim razinama da će samo zbog toga Prokhorov postići manju cijenu nego bi mogao za klub s novom dvoranom u New Yorku. A upravo ta prodaja je i razlog zašto mislim da neće pokušati pojačati roster u očajničkom pokušaju da love playoff, pa makar to značilo da rade uslugu Hawksima - svaki dodatni loš ugovor otežava pregovore s budućim kupcima. Doduše, s Netsima nikad ne znaš, ali po svemu što se šuška od početka sezone (trade s Kingsima za Williamsa, trade s Thunderom za Lopeza), demoliranje rostera i ispadanje iz playoff trke nameću se kao logične posljedice trade deadlinea.

HORNETS

NEED: Pa njima šutera nikada dosta, ali izgleda da su svoj sad već tradicionalni skromni sezonski facelift već odradili dovođenjem Mo Williamsa i Troya Danielsa. Posezanje za nekim tipa Afflalo ima smisla, ali ne uz preveliku cijenu - dati pick prve runde za igrača koji ima opciju postati slobodan na ljeto nije neka fora, posebice jer Hornetsi imaju sjajnu situaciju s draftom. Naime, ako je Cho nešto radio dobro, onda je to činjenica da je nalazio načina graditi momčad bez rasipanja pickova uokolo (Hornetsi naime nemaju nikakve dugove i drže sve svoje potencijalne izbore pod kontrolom). Također, ako se misle boriti do kraja za playoff dobro bi im došao i još jedan visoki, točnije četvorka, ali kad već imaš Zellera koji igra sve solidnije, pa onda i Vonleha kojemu treba naći minute za razvoj, ulaganje u tu poziciju također se ne čini kao dugoročno isplativo.

GOT: Da se žele riješiti Lancea Stephensona nije tajna, ali kada ih čak i Netsi odbijaju (logično jer im njegov ugovor iako relativno razuman nikako ne paše u ono što pokušavaju napraviti, a to je spustiti se ispod granice poreza), teško je očekivati da će im to uspjeti. Već smo rekli da nisu u situaciji u kojoj ima smisla odricati se resursa poput pickova ili mladih igrača (mislim, za što, da bi eventualno nakon 4 utakmice prve runde playoffa otišli na odmor) tako da očekujem da će trenutnih 15 ostati zajedno do kraja sezone.

BULLS

NEED: Njihove potrebe se prvenstveno tiču toga da trenutna jezgra treba zaigrati bolju košarku, prije svih Rose i Noah. S druge strane, ne bi bilo loše imati još jednog pouzdanog swingmana, ali evo Snell je spojio dvije dobre utakmice prije all-star pauze, plus se Dunleavy vratio i odmah pokrpao dobar dio problema, tako da to nije nešto bez čega se ne može doći do vrha Istoka.

GOT: Ovaj pick od Kingsa s top 10 zaštitom može biti zanimljiv ako Sacramento dogodine predvođen Karlom završi osmi ili deveti, ali prije svega može poslužiti za podmazati eventualni trade. Koji neće biti lako izvesti obzirom da su preko capa i da jednostavno nemaju resurse s kojima mogu osloboditi dovoljno prostora. Mislim, McDermotta su masno platili i zbog toga će možda jednoga dana požaliti, ali još je prerano za priznati poraz, a priče da prostor mogu otvoriti trejdanjem Gibsona su notorne gluposti jer ni jedan dostupni igrač na tržnici ne može za njih značiti ono što im znači Taj. Ako bi se to dogodilo, onda je to kraj jedne ere jer nakon njega zasigurno bi otišao i Thibo. S takvim stvarima se ozbiljne franšize ne zajebavaju.

CAVS

NEED: Još jedan primjer zašto bi tržnica mogla biti nezanimljiva - kao i mnogi drugi, Cavsi su glavninu posla već odradili. Imaju centra, imaju rotaciju na boku i iako bi ovom rosteru dobro došlo još dubine na svim pozicijama, a posebice pod košem, teško da mogu složiti zanimljiv paket koji bi mogli nuditi na tržnici. Kao i mnogi tako će se isključivo fokusirati na slobodne veterane poput spomenutog Bassa.

GOT: Resursa gotovo da više nemaju, osim hrpe pickova druge runde koji obično posluže kad imaš prostora za ubaciti nekoga na roster što u njihovom slučaju neće biti moguće jer su već u zoni poreza. Bullsi imaju pravo na zamjenu pickova ove godine što je gotovo nebitno jer će ionako birati jedni pored drugih, ali već su se odrekli i picka dogodine tako da daljnje rasipanje budućnosti stvarno nema smisla. Haywoodov ugovor je atraktivan, ali njega je bolje čuvati do ljeta kad krenu u lov na slobodne igrače.

MAVS

NEED: Playa su doveli, tako da je jedini problem rotacija pod košem, a i to izgleda krpaju. Amare je već potpisao, dodali su malo prije toga i Jamesa, tako da od O'Neala očito neće biti ništa. Daleko je ovo od idealnoga, ali obzirom na manjak opcija, teško da će im unutarnja linija nakon prijalaznog roka izgledati bolje.

GOT: Već imaju budući pick koji ide u Boston i to vjerojatno već 2016. tako da su si dobrim dijelom zatvorili vrata manevrima oko trejdanja pickova, na samoj granici su poreza sada kada su dodali Amarea i eventualne nove promjene su zaključene.

NUGGETS

NEED: Pa, ono što njima treba prije svega je smjer, a od toga za koji se odluče ovisit će i poslovi tijekom prijelaznog roka. Naime, ako i dalje misle loviti playoff, onda će trošiti resurse na pojačanja (iako, ako je istina ono što je pisao Zach Lowe da su spremni trejdati čak i Lawsona i Farieda za pravu ponudu, onda je to vjerojatno znak da su odustali od dosadašnjeg toplo-hladno upravljanja i da imaju nekakvu viziju budućnosti). Ako se odluče za rebuilding, što je jedino racionalno, onda se trebaju pokušati riješiti igrača poput Afflala, Chandlera i Arthura i to s popustom - svaki pick ili mladi talent kojega dobiju za ovu trojicu je ogroman plus, sanjati da za njih mogu dobiti isto što i za Mozgova blesavo je i samo će ih ostaviti bez ičega.

GOT: Uz svoje imaju i buduće pickove Memphisa, Oklahome i New Yorka s kojima mogu mahati uokolo (s tim da je ovaj potonji posebno atraktivan jer Knicksi bi i dogodine mogli biti lutrijska momčad), međutim ako shvaćaju što ih čeka idućih godina, onda isto tako znaju da će im ti pickovi pomoći da na brzinu izgrade novu momčad. U Chandleru i Afflalu imaju atraktivne opcije za koje mogu nešto dobiti, a eventualno odricanje od jednog od ovih pickova imalo bi smisla samo ako bi usput nekome utopili zadnju godinu McGeeva ugovora. Opet, ako će već sada krenuti u lagani rebuilding, onda si mogu priuštiti jednostavno ga istrpiti na capu pa 2016. uživati u novom NBA svemiru u kojem će uz hrpu mladih talenata imati i dovoljno prostora za uloviti veterana na kojega se mogu osloniti.

PISTONS

NEED: Stan je pokrpao jedinicu, ali, ako misli loviti playoff, definitivno mu treba još jedan NBA igrač na boku. Ovdje opet u igru ulaze swingmani Nuggetsa.

GOT: Pistonsi imaju sve svoje pickove i najlakša stvar na svijetu bila bi dati tipa prvi pick iduće sezone ili 2016. za Afflala (uz, jasno, dodatak Butlera ili Anthonya kako bi trade štimao). Sad je samo pitanje što Stan The Man smatra važnijim, uhvatiti playoff ili birati na rubu lutrije. Stvari su ponekad stvarno ovako jednostavne.

WARRIORS

NEED: Njima za razliku od Hawksa nije toliko drastično potreban pravi centar jer jednoga elitnog već imaju (treba im da on ostane u komadu, jelte), ali još jedan pravi visoki koji više voli znoj nego šminku dobro bi došao. Također, Livingston, Barbosa i Rush baš se i nisu pokazali kao oličenje pouzdane rezervne vanjske linije, iako tražiti pojačanja na ovoj strani možda već graniči s pretjerivanjem.

GOT: Ako se ukaže prilika, uvijek se mogu odreći picka prve runde koji ionako nema vrijednost jer će birati ili 29. ili 30.

ROCKETS

NEED: Howardova ozljeda i očajna forma vjerojatno ih izbacuju iz trke i ove godine, ako su i bili uopće dio nje nakon svih promašaja ovog ljeta. Morey je lak na obaraču (što je i ogroman problem za Houston jer ovim ritmom kojim on mijenja roster teško se može složiti šira jezgra) tako da nije isključeno kako će nešto pokušati izvesti iako su već kroz sezonu napravili hrpu transakcija da poprave sliku momčadi. Trenutno je najveći problem ta rotacija pod košem, ali to je više stvar trenutka i ozljeda, nego manjka talenta. Jasno, jedan Bosh na četvorki ili Dragić na jedinici bi sigurno bili bolja rješenja od postojećih, ali to su poslovi koje ćemo teško dočekati u četvrtak.

GOT: Njihov pick ide u Lakerse, ali imaju onaj Pelicansa, tako da početni mamac postoji. U Canaanu i Capeli imaju još potencijalnih zanimljivih opcija, a Motijeunas je već na granici kvalitete kad je upitno ima li ga smisla trejdati (posebice nakon što si ga razvijao sve ove godine, iako sumnjam da se Morey zamara s takvim kutovima gledanja). Terryev ugovor pomaže stvoriti prostor za ubaciti nekoga poput Dragića. Pitanje "ima li smisla išta poduzimati u ovakvoj situaciji" nema smisla jer znamo da Morey koristi svaku priliku da dobije malo bolje resurse, tako da samo ostaje čekati da vidimo što su smislili.

PACERS

NEED: U identičnoj su situaciji kao Pistonsi, povratkom Hilla više nema problema s pozicijom playa i sada im samo treba pošteni swingman da uhvate playoff (George?).

GOT: Kao i Detroit, i oni imaju sve pickove na raspolaganju i lakoćom mogu jednoga pretvoriti u rotacijskog igrača. Pitanje je samo želi li to Larry.

CLIPPERS

NEED: Trebaju im poštena back-up trojka i defanzivni visoki sposoban igrati na obje pozicije pod košem.

GOT: Par mjesta na rosteru za minimalac. Toliko im ostaje do aprona kojega ne mogu probiti ni pod razno zbog aktivacije hard capa, tako da svaka kompliciranija transakcija od te postaje teško izvediva. Što je i dobro obzirom na dosadašnje Riversove poteze jer bi ovaj da je moguće vjerojatno dao pick prve runde 2019. za Jasona Maxiella (naime, to je sljedeći kojega mogu poslati po pravilima obzirom da su se 2015. i 2017. već odrekli).

LAKERS

NEED: Biti među dvije najgore momčadi u ligi kako bi osigurali da im ostaje top 5 pick.

GOT: Imaju pick Rocketsa i to je vjerojatno sve na čemu će ostati obzirom da na rosteru doslovno nemaju čovjeka kojega nekome mogu uvaliti kao pojačanje.

GRIZZLIES

NEED: Dovođenjem Greena zakrpali su rotaciju, jedan dodatni tricaš (na Cartera izgleda ne mogu računati) i solidan back-up krilni centar dobro bi došli (Bass bi baš fino legao na ovaj roster), ali može se i bez toga.

GOT: Imaju već previše pickova prve runde vani (jedan u Denveru, drugi u Bostonu) tako da je to nešto čime se sigurno neće služiti, a uz to su probili i granicu poreza, tako da vjerojatno neće ni koristiti iznimku tešku 3 milje koju su dobili tradeom Pondextera.

HEAT

NEED: Oni su svojevrsni Denver na Istoku, momčad kojoj bi najbolje bilo dokopati se top 10 picka jer inače ga šalju u Philadelphiju, a onda opet momčad koja uz malo sreće može u playoff. Jasno, to bi im bilo puno lakše kada bi riješili očajnu produkciju s jedinice i probleme po pitanju dubine diljem rostera.

GOT: Samo, kako to riješiti? Odreći se još jednog budućeg potencijalnog visokog picka nema smisla jer tipa 2017. će im biti možda potrebniji nego danas. Trejdati Denga? To bi samo otvorilo dodatne rupe. Ne znam, meni se najpametnijim čini slati Wadea i Bosha na odmor svaka dva tjedna, razvijati Whitesidea i osigurati si top 10 pick. Dovesti boljeg playa i dodatno se zadužiti, a sve bez garantiranog dugoročnog povrata, nema smisla. Osim ako Riley nije Hrvat.

BUCKS

NEED: Ako je istina da planiraju otpustiti Sandersa, onda bi im svakako dobro došlo još jedno tijelo pod košem jer izgurati do playoffa samo s lažnim četvorkama i vječno ozljeđenim Ilyasovom neće biti lako.

GOT: Imaju budući pick Clippersa (aktivira se 2017.) koji im je u ovom trenutku razvoja ipak korisniji dugoročno nego tijekom ovog deadlinea. Oni definitivno ne trebaju dirati u kemiju koju su postigli, a za eventualne kozmetičke zahvate bit će dovoljan i prostor na capu kojega imaju više nego dovoljno.

WOLVES

NEED: Da ne nastave pobjeđivati ritmom u koji su upali od kada su se vratili Rubio, Martin i Peković, to je primarni cilj. Razvijaju solidnu jezgru, šteta bi to bilo ne okruniti još jednim visokim pickom. A onda opet, u takvoj su situaciji da ne mogu fulati kojim god smjerom da krenu. Razvoj mladih je ključ, a dodati još jednog asa pored Wigginsa bilo bi fantastično.

GOT: Hrpa veterana čija putanja karijere je upitna u odnosu na onu franšize. Rubio je nedodirljiv, a i Peković još uvijek ima više smisla na rosteru nego u tradeu, ali Young i Martin bi trebali promijeniti adresu (Martin im definitivno ne treba na capu 2016.). Obzirom da su još uvijek u fazi prikupljanja resursa, trošiti neki od postojećih nije pametno, posebice jer su već iskoristili takve opcije - iduća dva drafta moraju birati u lutriji ako misle ne poslati pick u Boston, što je realno, a nakon toga bi još četiri godine trebali biti u lutriji da im pick ne ode put Atlante (to je posljedica ovog tradea za Paynea, koji će vjerojatno završiti neriješeno jer su dali potencijalni pick sredine prve runde za isti takav).

PELICANS

NEED: Izbjegnu li daljnje ozljede Davisa i vrati li se Holiday nečemu nalik formi NBA startera, imat će dovoljno da ostanu u nekoj kvazi-potjeri za osmim mjestom, iako je u ovoj fazi sezone jasno da im za takav uspjeh treba prije svega gomila sreće, odnosno nesreće direktnih konkurenata. Naravno, ne bi bilo loše dovesti poštenog back-up playa i pojačati bok boljom rezervom od Pondextera, ali u tome i je problem, Demps je već toliko vremena uložio ne bi li nekako pokrpao roster da ga ne vidim pretjerano aktivnog u iduća dva dana.

GOT: Drugu godinu za redom ostaju bez lutrijskog picka tako da sumnjam kako su spremni napraviti nešto slično i s pickom 2017. Iako, s Dempsom nikada ne znaš. Bit će interesantno vidjeti što planiraju (na ljeto će trebati produžiti Asika) jer ova franšiza je u gadnim internim problemima, s vlasnikom kojem prijeti sudbina Sterlinga (obitelj mu pokušava preuzeti franšizu pod optužbom da je senilac). U takvim uvjetima napraviti išta smisleno nije lako, iako bi po svemu do sada viđenom najbolja stvar za Pelicanse bila da završe u novim rukama jer dobar dio dosadašnjih kikseva (na stranu to što im je "sudbina" poklonila Davisa na draftu) vezan je upravo za neshvaćanje principa na kojima funkcionira liga od strane vlasničke strukture.

KNICKS

NEED: Top 4 pick na draftu.

GOT: Zadnju godinu nekolicine ugovora koji im neće donijeti ništa, kao što je bio slučaj i s Amareom. Calderonov ugovor koji ne treba nikome. Uglavnom, osim što mogu testirati igrače iz NBDL-a, nemaju opcije kako nadoknaditi manjak picka iduće godine, a to će, već vidim, biti priča sljedeće sezone ne uspije li Jackson u jedno ljeto složiti momčad koja se može boriti za playoff.

THUNDER

NEED: Šutere, šutere, šutere. I onda trenera koji zna nacrtati akciju kako bi ti šuteri dobili loptu u pravom trenutku.

GOT: Ove godine po svemu sudeći zadržati će pick koji duguju Denveru, znači tu nemaju previše opcija sve i da žele uložiti budući pick prve runde u neki trade, tipa za Afflala koji se spominje u ovom postu češće nego deficit u povijesti hrvatskih proračuna. Tako da će u izlogu biti prvenstveno Lamb, Jackson i slični poluproizvodi. Koji im neće dovesti ni Korvera ni Budenholzera koje tako očajnički trebaju.

MAGIC

NEED: Trenera su promijenili, a sada da razmisle o smjeru kojim idu? Prije Sixersa odlučili su se za put atleta i šljakera koje će naknadno pretvoriti u šutere, ali tri godine rebuildinga kasnije čini se da su ih ti isti Sixersi već prestigli, barem što se resursa tiče - imaju više mladih talenata, više pickova i više prostora na capu. Osim svojih izbora i jednog budućeg (i dalekog) Lakersa, Orlando ima tek sramežljivu mladu jezgru koju bi trebalo podebljati barem ovogodišnjim visokim pickom. A onda na ljeto krenuti u još jednu sezonu istoga ili pak pokušati kopirati Hornetse pa s nekim nalik Big Alu krenuti korak naprijed.

GOT: Osim spomenutih pickova, koje neće dirati, vjerojatno su se spremni odreći i niza mladih igrača koje nisu uspjeli promovirati poput Nicholsona i Harklessa. Oni su trebali biti dio nekakvog paketa koji bi im donio all-star klasu, takva je barem bila logika, a sada će možda biti dio pokušaja da si GM spasi fotelju.

SIXERS

NEED: Osim ovogodišnjeg top 4 picka, teško da im još nešto treba. Imaju dovoljno mladih, pickova i prostora, dakle dogodine samo treba krenuti u standardniji NBA rebuilding.

GOT: Nema tu više veterana koji nekome mogu "pomoći" poput nekoć Turnera ili Younga, tako da tijekom ovog prijelaznog roka eventualno mogu posuditi ovih suludih 20 milja prostora uz dobre kamate. I tako povećati broj pickova druge runde s 1568 na 1899. Šalu na stranu, ideja po kojoj će sve te pickove potrošiti na igrače izvan NCAA u namjeri da pronađu jeftine opcije u budućnosti uopće nije toliko luda koliko se čini - šanse da pronađete rotacijskog igrača u drugoj rundi direktno iz NCAA su minimalne, tako da na ovaj način potrošena prava, pa makar vam upalila samo 1 od 10 oklada, imaju itekako smisla.

SUNS

NEED: Osim iskusnog centra koji bi riješio probleme u obrani odmah, ne bi bilo loše da vrate kemiju koja ih je krasila prošle sezone jer u zadnje vrijeme izgleda da je upravo podjela uloga najveći problem na parketu, puno veći od manjka određenih tipova igrača. Ne poprave li obranu i ne srede li odnose u svlačionici, osmo mjesto opet će ostati san, s tim da će se ovaj put iz njega probuditi puno prije same završnice sezone.

GOT: Osim potencijalnog atraktivnog picka Lakersa imaju i sve vlastite, a i višak playmakera, tako da su definitivno momčad kao stvorena za jedan mega trade. Da Wolvesi nekim slučajem nisu trejdali Lovea, oni bi opet bili idealan partner, a ovako što im ostaje? Posezanje za Kanterom ne donosi ništa u ovom trenutku jer im treba defanzivni visoki. Heat nema namjeru trejdati Bosha, a ni Pacersi neće dići ruke od Westa. Monroe? To ima smisla bez obzira što ni Greg nije defanzivac, ali sumnjam da je Stan zainteresiran (osim za nemoralnu ponudu koja u situaciji u kojoj Monroe na ljeto postaje slobodan igrač nema smisla sa strane Sunsa). U principu, jedino što im se možda isplati je kockati se za Sandersa koji donosi ono što im treba, a uz to ih ostavlja i s većinom resursa. Samo, kako se on uklapa u momčad koja puca po šavovima zbog viška testosterona?

BLAZERS

NEED: Tri poštene rezerve, posebice jedan dobar bočni, ne bi bili na odmet. Onda opet, sve što zadnje dvije godine rade je usmjereno u krpanje tih rola i ništa im ne polazi za rukom. Tako da, tko zna, možda moraju razmisliti i o razbijanju jezgre, posebice pred ljeto u kojem će nove ugovore tražiti ne samo LMA, već i Matthews i Lopez (obojica u ovoj fazi pred astronomsko povećanje capa zaslužuju da im netko pred noge istrese max jer dokazani NBA starteri ne rastu na grani).

GOT: Eventualno mogu nuditi svoje pickove, ali zašto? Da bi posudili igrača poput Afflala, u najboljem slučaju graničnog startera, na nekoliko mjeseci? Da li ih takav igrač lansira u borbu za naslov? Za mladima koje imaju ne vlada pomama, nemaju ni prostora ni iznimki i čini se da će i nakon prijelaznog roka biti ista momčad kao i prije njega.

KINGS

NEED: Dolaskom Karla zapuhat će neki novi vjetrovi, tako da će promjena biti, ali obzirom na datum teško da će biti tektonske. Afflalo je mogući kandidat i njima jer imaju rupetinu na dvojci, ali kako već imaju budući pick poslan u Chicago, vjerojatno neće biti spremni za njega dati više od Stauskasa. Također, dani Thompsonu kao starteru vjerojatno su odbrojani, pa ne bi bilo zgorega dovesti jednu stretch četvorku. Jasno, pod uvjetom da cijena nije previsoka. Ionako je možda i bitnije od šminkanja rostera ostati ispod desetog mjesta kako im pick ne bi završio u Chicagu.

GOT: Williamsov ugovor, trupla Landrya i Thompsona, Stauskas - ponuda baš i nije nešto. Što je možda i dobro jer za novi pokušaj uspona ionako treba čekati iduću sezonu.

SPURS

NEED: Osim Parkera, Splittera i Diawa u formi te zdravog Leonarda ne treba im ništa. Jedan atleta na četvorci i ovom prilikom bi dobro došao, ali zadnje dvije godine su bili sjajni i bez toga.

GOT: Imaju sve što treba, čak i opcije za ponuditi nekom slobodnom igraču poput Raya Allena više od minimuma, ali po svom običaju neće glavom kroz zid.

RAPTORS

NEED: Valanciunas i Ross nisu napravili potreban korak naprijed, tako da su upitnici i dalje isključivo na njihovim pozicijama (isto tako je upitno koliko su za to zaslužni sami, a koliko način na koji ih razvijaju). Jedan rotacijski igrač kod njih ne rješava ništa, njima treba all-star klasa pod košem, a to tijekom ovog deadlinea neće pronaći (Amir Johnson je visoki za klupu kakav im treba, problem je eto samo što ga imaju kao startera).

GOT: Pick Knicksa iz 2016. sjajan je ulov kojega će zasigurno čuvati za posebne prilike, plus im omogućuje da trejdaju jedan od vlastitih, ove ili iduće godine. Sad, može li neki od swingmana iz izloga pomoći da odu na razinu više? I može li pošteni back-up centar zakrpati rupe u obrani koje ih muče već mjesecima? Imaju gomilu ugovora koje mogu iskoristiti u nekom tradeu, pa ako Jazz pristane možda mogu dovesti barem Kantera. S talentom se isplati kockati, iako se već u startu javlja pitanje kako se Kanter uklapa u postojeću rotaciju.

JAZZ

NEED: Pošteni bekovi, swingmani i krila, svi su dobrodošli. Oni su definitivno momčad koja bi imala koristi od toga da uzme jednog playa Sunsima jer situacija na Zapadu je takva da ih to i dalje ostavlja s vlastitim visokim pickom, ali i s puno boljim temeljima za dogodine (jasno, prije Thomasa nego Dragića zbog rizika da na ljeto ostanu bez njega).

GOT: Osim Kantera koji od Gobertove eksplozije očito sebe više ne vidi kao dio jezgre, slobodno mogu mahati uokolo i pickom Warriorsa iz 2017. I jedno i drugo je manje važno od dokazanog veterana koji zna vrtiti pick & roll.

WIZARDS

NEED: Trebaju im zdravi Beal, Gortat u formi, trener s funkcionalnim mozgom, a možda i pošteni back-up swingman jer u rat se ne ide s Rasualom Butlerom. Jedna obećavajuća klupa polako se raspada, tako da ako misle ostati u borbi za prednost domaćeg parketa u prvoj rundi, nekakava osvježenja su nužna.

GOT: Mogu se poigravati s pickovima jer situacija im je tu čista tako da gubitak ovogodišnjeg ili onoga iduće godine nije tragedija, imaju zadnju godinu ugovora Andrea Millera i Seraphina, a tu je i Blair kao trinaesto prase u rotaciji i relativno atraktivan igrač zadatka za nekoga tko na rosteru treba podizača energije s manjkom centimetara i eksplozivnosti. Ovo bi trebalo biti dovoljno za dovesti jednog poštenog šestog igrača, bilo combo strijelca ili swingmana s triple-threat potencijalom, kako bi malo oživili rotaciju. I tko se opet uklapa u tu kombinaciju? Da, dvojac Nuggetsa.

Filed under: bball 8 Comments
16Feb/159

BRICKFEST!

Posted by Gee_Spot

Ovogodišnje natjecanje u tricama okupilo je na all-star vikendu stvarno kremu NBA šutera, pa sam pomislio kako bi to izgledalo u nekoj bizarnoj dimenziji u kojoj je sve naopako, odnosno tko bi bili sudionici natjecanja u ciglama, krema kreme razbijača obruča? Postavio sam za početak dva parametra da bi dobili one koji imaju pravo sudjelovanja. Prvi se tiče broja pokušaja - prosječan košarkaš danas u NBA ispalio je 50 trica do all-stara, a da bi razdvojili povremene šutere od redovnih trebamo ljestvicu dići barem za duplo, dakle uzeo sam broj 100 ispaljenih trica kao granicu. Drugi je logično vezan uz postotke šuta - ligaški prosjek je 31% (malo ispod 33% kao granice kada trica ima smisla jer donosi onih famoznih 1 poen po posjedu), dakle sve ispod toga bi moglo ući u obzir, ali odlučio sam se za 29% kao gornju granicu jer ova dvica na početku brojke definitivno poručuje da nešto ne štima već na prvi pogled.

Uglavnom, ovim kriterijima udovoljio je 21 NBA igrač, a kako bih odvojio 8 kraljeva masonerije koji će dobiti pozivnicu za brickfest podijelio sam njihove ukupne minute s pokušajima. Tako smo dobili učestalost potezanja trice, odnosno izbora lošeg šuta umjesto nekog drugog rješenja poput driblinga ili dodavanja lopte suigraču. Kada maknemo pojedince koji potežu manje od trice svakih 10 minuta (Cole i Chalmers iz Heata, Carter-Williams i Mbah A Moute iz Sixersa), ostajemo na 17 imena (recimo da ćemo njima progledati kroz prste jer, iako imaju veliku minutažu, barem su toliko pristojni da ne forsiraju), a kada maknemo još one koji imaju manje od tri pokušaja po utakmici (Arthur iz Nuggetsa, Pondexter iz Pelicansa, Antić iz Hawksa, McDaniels iz Sixersa, Price iz Lakersa i Waiters iz Thundera) bez obzira na minute (njima ćemo progledati kroz prste jer ne stignu toliko forsirati zbog manje prilika, ali i nečega nalik savjesti), ostajemo na 11 imena. Maknimo još trojicu s najmanje minuta koji su po logici stvari manje bitni u rotaciji (Carter iz Grizzliesa, Gallinari iz Nuggetsa i Wroten iz Sixersa) te dolazimo konačno do magnificent eight (a čak i među njima fascinira manjak IQ-a kod Rosea i Bryanta).

DERRICK ROSE (238 pokušaja uz 29% realizacije, 5.5 po utakmici, svakih 5:39)

KOBE BRYANT (184 pokušaja uz 29% realizacije, 5.3 po utakmici, svakih 6:31)

NICOLAS BATUM (202 pokušaja uz 27% realizacije, 4.4 po utakmici, svakih 7:40)

RUSSELL WESTBROOK (135 pokušaja uz 28% realizacije, 3.5 po utakmici, svakih 9:20)

JARED SULLINGER (173 pokušaja uz 29% realizacije, 3.4 po utakmici, svakih 8:26)

REGGIE JACKSON (158 pokušaja uz 28% realizacije, 3.2 po utakmici, svakih 8:45)

COREY BREWER (160 pokušaja uz 29% realizacije, 3.1 po utakmici, svakih 7:50)

GARY NEAL (133 pokušaja uz 29% realizacije, 3.1 po utakmici, svakih 7:00)

Filed under: bball 9 Comments
14Feb/1512

NCAA REPORT

Posted by Gee_Spot

Od kada smo se zadnji put osvrnuli na NCAA nakupilo se događaja vrijednih spomena, ali možda najinteresantniji razvoj vezan uz rankingse je taj što smo se praktički vratili na početak sezone. Kentucky je tako i dalje broj jedan, Virginia je odmah do, Duke je anulirao onih nekoliko loših poraza odličnim partijama protiv Louisvillea, Virginie i Notre Damea, a i Arizona i Wisconsin su usprkos problemima u jednom trenutku potvrdili da pripadaju ovom gornjem domu. Dakle, istih je ovo top 5 koje smo imali i nakon početnih mjesec dana akcije, a ako uzmemo u obzir da su i Gonzaga, Louisville i Villanova uvijek bili tu negdje, jedino pravo ugodno iznenađenje ispada uspon Utah.

Uglavnom, slijedi top 16 u kojima ćemo se osvrnuti na ove najbolje momčadi (rankingsi su složeni uz pomoć kenpom.com statistike, ali prije svega dojma jer ove godine zahvaljujući ESPN-ovom playeru pogledao sam toliko nepotrebne NCAA košarke da sam, koliko god to pogrešno bilo, odlučio dati prednost očima magarčine), spomenuti one koje su nas razočarale, a onda na kraju ide i top 10 popis talenta baziran na sličnom principu (IOR + mentalna projekcija).

1. KENTUCKY

Odigrali su par gustih utakmica u gostima protiv Floride i LSU-a (što uopće nije čudno jer, iako su im rezultati ove godine ispod očekivanja, obje momčadi talentom spadaju u top 4 u konferenciji uz Kentucky i Arkansas), ali i dalje su nedodirljivi s 24-0 i najboljom obranom u NCAA. Jedina interesantnija promjena u odnosu na ono što gledamo veći dio sezone je nešto kraća rotacija koju koristi Calipari, a koju je nakon ozljede Poythresa dodatno potkresao gubitak Lylesa koji ima problema s dehidracijom i umorom zbog kojih je propustio nekoliko utakmica.

Sad, iako Calipari ne odustaje u potpunosti od dvije petorke, očito je kako sve više vjeruje dvojcu Towns - Cauley-Stein pod košem i kako je srezao minute klupi, posebice visokima. Također, kako nema ni jednog od dva igrača koji su na startu uzeli minute na poziciji trojke, priliku na drugom boku uglavnom je dao šuteru Bookeru, što je dovelo i do malo drugačijeg stila igre, s više klasičnog NCAA perimetra popunjenog s tri uvjetno rečeno "mala" te s dva klasična visoka u sredini.

To objašnjava i mali obrambeni pad, ali i skok napadačke učinkovitosti do kojega je doveo ne samo višak šutera na parketu, već i dodatni prostor koji se otvorio za Townsa u sredini. Nije slučajno da je svoje najbolje partije sezone odigrao upravo sada kada se, od igrača zadatka koji se uglavnom izvlači na lakat kako bi otvorio prostor za ostale, pretvorio u primarnu post-up opciju.

Uglavnom, igrom slučaja tako smo dobili možda i bolji Kentucky od onoga s početka sezone, i dalje više nego dominantan u sredini, ali sada s puno više šuta na perimetru i puno više talenta u sredini. Umjesto da pobjeđuju presingom i ritmom kojega omogućuje podjednako rotiranje 10 igrača, sada su na rotaciji od 8 igrača i igraju klasičniju košarku, s tim da su i dalje za klasu iznad svih.

2. VIRGINIA

Pretrpjeli su prvi poraz sezone zahvaljujući nevjerojatnoj šuterskoj seriji Dukea u utakmici u kojoj su do završnice imali sve pod kontrolom, ali puno veći šok je gubitak najboljeg igrača Andersona zbog slomljenog prsta. Anderson će gotovo sigurno biti spreman za NCAA turnir (možda i konferencijski), ali sada se nameće pitanje u kakvoj će tada biti formi, a i kako će se momčad kotrljati bez njega. Naime, Anderson je idealan 3&D swingman NBA kvaliteta kojega neće biti lako zamijeniti ni u jednom smjeru. Obrambeno imaju dovoljno tijela na raspolaganju da pokrpaju rupu, ali u napadu će Tony Bennett puno više morati igrati na niže postave s dva combo-beka i s Brogdonom na trojci ako misli zadržati dio dosadašnje šuterske učinkovitosti. To će zasigurno imati utjecaja na izvedbu njihove sjajne obrane.

3. ARIZONA

Malo su lutali u potrazi za identitetom, tražili su balans između više šuta na perimetru s dva beka i čvršće obrane samo s jednim, a onda je Miller sve poslao kvragu i odlučio se za fizikalije prije svega. Iako Yorke i dalje ima bitnu rolu s klupe, udarna petorka ipak je ova s Johnsonom i Hollis-Jeffersonom na bokovima - obojica su ogromni za pozicije, što je plus u obrani, ali prolazi i u napadu gdje jednostavno napadaju obruč i igraju na snagu kad god je to moguće.

Ne izgleda to lijepo, posebice ako Johnsonu ne upada šut i ako nema dovoljno poena iz tranzicije, ali, praktički ova kombinacija koja bi i u NBA predstavljala smetnju na bokovima, nešto je što će očito jahati do kraja.

4. WISCONSIN

I ovdje je sve u znaku ozljede, izgubivši playa Jacksona ostali su bez rotacije na vanjskim pozicijama - šesti igrač Koenig uletio je u postavu i zakrpao situaciju, ali sada doslovno nemaju nikoga nakon dva startera što u zgusnutom turnirskom rasporedu može biti problem. Postoje šanse da se Jackson vrati već do konferencijskog turnira, ali, slično kao i kod Virginie i Andersona, pitanje je kakav će biti nakon operacije stopala. Sada je ključno da se ne ozljedi nitko od trojke Dekker-Hayes-Kaminsky jer Dukan koji pokriva svu trojicu s klupe zasigurno ne može ovako bez posljedica zakrpati eventualnu rupu, posebice jer su i Dekker i Kaminsky bez Jacksona u blizini preuzeli dodatnu odgovornost u kreaciji i potrošnji. I to uspješno.

5. DUKE

I oni su ostali bez igrača, iako u njihovom slučaju nije riječ o ozljedi već o izbacivanju Sulaimona iz momčadi (izgleda da je Krzyzewskom dosadilo njegovo zanovijetanje, ali i mlake partije i nekonstantnost prije svega - momak je iz godine u godinu nazadovao što je stvarno rijetkost u NCAA za igrača s pedigreom). Doduše, i takav Sulaimon je bio njihov najbolji tricaš, što će sigurno predstavljati određeni problem u nastavku sezone tijekom kojega će Duke još više biti oslonjen isključivo na startnu petorku s tri brucoša.

Dobra vijest je da su eksperimenti s niskom postavom završeni i da se K. vratio visokom dvojcu Jefferson-Okafor kao udarnoj kombinaciji u sredini, što je odmah popravilo i obranu. Doduše, Duke će i dalje igrati puno više zone nego što su dugogodišnji promatrači navikli, a dobrim dijelom razlog tome su i problemi Okafora u branjenju pick & rolla. Zaštićen reket i zona donekle su oslonci, ali sad već možemo konstatirati kako će ova momčad poginuti s učincima u napadu - ne budu li od večeri u večer šutem s perimetra otvarali dovoljno prostora Okaforu u sredini, bit će itekako ranjivi.

6. GONZAGA

Njihova udarna šestorka i dalje je sjajna, iako je Bell malo popustio u odnosu na odličan ulazak u sezonu, što je povećalo bojazni da na bokovima jednostavno nemaju dovoljno za suprostaviti se momčadima s dominantnim bekovima. Obrana će im uvijek biti problem, kao i činjenica da nemaju poštenu pobjedu u sezoni (to je već klasika kod Zagsa, u jedinoj utakmici protiv ovih elitnih momčadi bili su sjajni, ali su svejedno izgubili od Arizone), ali šuterske bravure Pangosa i Wiltjera, kao i kvalitete u sredini Sabonisa i Karnowskog, zaslužuju respekt.

7. UTAH

Ozljede i pad forme uzeli su im dio one dubine koja im je bila najveće oružje veći dio sezone, a porazi protiv UCLA i Arizone pokazali su da je jedina prava klasa na rosteru ipak samo Wright. Dakle, nisu elita kao ovi iznad, ali gomila centimetara koje imaju u obrani u kombinaciji s pick & roll nemani poput Wrighta više su nego dovoljni da budući NBA trener Krystkowiak napravi rezultat u turniru.

8. VILLANOVA

Iskusna momčad koja zna što radi, ali kojoj nedostatak talenta predstavlja vječni problem i kojoj je ovo apsolutni plafon. Koliko god dominantno izgledaju u Big Eastu, manjak potencijala kad-tad će doći na naplatu.

9. KANSAS

Trebalo je neko vrijeme, ali Self je ipak pronašao kombinaciju koja će vjerojatno donijeti novi naslov u Big 12 konferenciji. Za nešto više ipak nemaju talenta. Oubre je nakon očajnog ulaska u sezonu solidno proigrao u 3&D roli kao energičan atleta koji zna koristiti prostor i otvarati se bez lopte, Alexander je također solidan u roli podizača energije s klupe, ali ova dva brucoša ipak u ovom trenutku nisu klase koje će ih odvesti na sljedeću razinu. Sve se i dalje vrti oko veterana, pa iako Mason igra standardno dobro i Selden je konačno spojio nekoliko dobrih partija, činjenica da im je Ellis i dalje prva opcija sve govori.

10. LOUISVILLE

Pitino ovaj put izgleda ipak neće složiti momčad koja se može umiješati u borbu za naslov. Bekovi su jednostavno prelimitirani, šuterski su općenito kriminalna momčad, a taj sjajni presing više nije tako opasan čim uz Harrella u reketu nema raspoložene petice (oba centra totalno su pala u formi, nisu spojila poštenu utakmicu mjesec dana).

11. NORTH CAROLINA

Paige igra nešto bolje i prije svega konstantnije tako da nisu loši, imaju šanse, ali kao što su porazi od Notre Dame i Virginie pokazali, napad kroz dva post-up visoka bez podrške šutera (na boku cijelu sezonu nemaju nikoga konstantnog) neće ih odvesti daleko.

12. OHIO STATE

Nema ovdje ništa posebno osim D'Angela, ali on je toliko dobar da ne vidim zašto ne bi bio u stanju sam ugurati ih među 16. Da stvar bude teža za brucoša, Matta je suspendirao na neodređeno najboljeg tricaša Lovinga koji je igrao solidnu sezonu kao stretch četvorka i općenito najbolji spot-up šuter kojega imaju. Bez njega u rotaciji, Russellu će biti teže gomilati asiste.

13. OKLAHOMA

13. IOWA STATE

Ove dvije momčadi mi je teško odvojiti jer igraju sličnu košarku, s dosta zone kojom maskiraju manjak klasičnog centra umjesto kojega koriste stretch postave. Vole potezati trice, mogu napasti sa svih pet pozicija i imaju dosta duboke klupe. Sad, različitosti su u tome što Oklahoma ima više mišića u sredini i općenito puno bolju obranu, dok Iowa State ima tečniji napad (isključivo zbog Nianga), ali po svemu viđenom ovo su momčadi koje se ipak izdvajaju među hrpom osrednjih u konferenciji.

15. NOTRE DAME

Šuterski opaka momčad, sposobna napraviti iznenađenje s Grantom u pick & rollu, s dva šutera kao što su Jackson i Connaughton uokolo te s taman dovoljno mišića u sredini da ih ne pregaze (iako je obrana loša, što je potvrdio i Duke ubacivši im 90 kao od šale).

16. TEXAS

16. MARYLAND

Ovdje ću malo varati, dodajem jednu momčad viška, ali ne mogu ne spomenuti obje obzirom da su pokazali više nego dovoljno.

Texas izgleda ipak nije toliko dobar da izazove Kansas što je bila opcija na početku sezone, ali ovdje ima toliko talenta da i dalje vjerujem kako će isplivati kao jedna od boljih Big 12 momčadi (play Taylor je sve bolji, a i Turner uglavnom odradi posao kada dobije priliku). Baylor i Oklahoma State su konstantniji u svojoj borbenosti, West Virginia živi i umire sa svojim presingom (kojega su sada već svi prokužili), dok Texas još uglavnom pojma nema što je (Rick Barnes još jednom dokazuje koliko je limitiran trener, što je bilo jasno i dok je tratio godinu života Duranta i Aldridgea). Imaju trenutno problema s udarcima u glave bitnih igrača, istina, ali trenerov permanentni potres mozga najveći je uteg.

Maryland je pak ligth verzija Notre Dame, s odličnim slash & kick playom, par odličnih šutera uokolo i taman dovoljno mišića u sredini da se ne sramote. 7-4 u konferenciji ne zvuče kao sjajan rezultat, ali ovo je turnirska momčad i po svemu viđenom nakon Wisconsina i Ohio Statea najbolji predstavnik Big Tena.

OSTALI

VCU je bio na dobrom putu za top 16, ali uništeno koljenog sjajnog playa Webera izbacilo ih je iz svih kombinacija, bez njegovog presinga i igre u napadu dolazi im u pitanje čak i osvajanje konferencije (najtužnije od svega vjerojatno izbacuje i Webera iz draft priče iako je u ovoj slabašnoj ponudi playmakera definitivno imao top 5 potencijal na poziciji).

Spomenuti Baylor, Oklahoma State i West Virginia vjerojatno su turnirske momčadi, ali i bolno limitirane, što se može reći i za Michigan State. Koji je barem u igri za turnir, što se ne može reći za Michigan bez LaVerta (još jedna teška ozljeda koja izbacuje momčad iz igre, iako u njihovom slučaju vjerojatno ništa ne bi pomoglo obzirom na manjak centimetara) i Syracuse (koji su sami sebi nametnuli nekakvu licemjernu suspenziju od sudjelovanja na turniru zbog kršenja NCAA pravila iako ga vjerojatno ne bi ni izborili obzirom da nemaju poštenog beka i da im se sjajni centar/brucoš McCullough polomio).

Od zvučnijih imena koja su podbacila Florida je barem i dalje u igri za turnir, iako danas znamo da njihova dva nesuđena nositelja Hill i Walker to definitivno nisu. Iowa je solidna, SMU pokazuje znakove života, UConn će u završni turnir samo ako osvoji turnir konferencije, Wichita State nakon poraza od Northern Iowe vjerojatno više nije ni najbolja momčad svoje neugledne lige (iako imaju dovoljno pedigrea da u najgorem slučaju dobiju pozivnicu). Pozabavit ćemo se svima njima pred turnir u opširnijim najavama, a sada je vrijeme za ono ipak najvažnije.

TOP 10

1. TOWNS

Od prvog dana mi je broj jedan na listi i do sada nisam vidio ništa zbog čega bih mijenjao mišljenje. Kada dobije priliku kao što je bio slučaj zadnjih dana, Towns pokazuje da nema mane ni u obrani (što je i dokazao veći dio sezone), ni u napadu (što zbog specifične role nije bio u stanju potvrditi veći dio sezone). Brojke ga uglavnom prikazuju kao šljakera zbog onoga što Calipari traži od njega, ali to je tek dio njegova potencijala. U svakom slučaju, čovjek obrambeno ima tu kombinaciju elitnih fundamenata i osjećaja za prostor koji ga stavlja u rang potencijala koje su zadnjih godina pokazali Davis, Noel, Henson i Dieng.

Dieng je interesantna poveznica i zbog kvalitete u igri s lakta koja je minimum onoga što Towns može pokazati u NBA. Međutim, poanta je ovdje plafon - obzirom na godine, šuterski raspon, stil igre i brojke, u pravim rukama momak može postati novi LaMarcus Aldridge, samo bolji obrambeno (nema naprednih statistika koje bi ga usporedile sa starijim igračima, ali po nekim mojim asocijacijama u glavi, to bi značilo da bi mogao biti novi Sheed, a kad mi se upali takva kombinacija u glavi, nema šanse da ga maknem s broja jedan).

2. RUSSELL

Mislio sam se između njega i Okafora, ali na kraju dajem prednost čovjeku koji ipak ima veći plafon. Russell je toliko dobar šuter, dribler i slash & kick igrač da podsjeća na Currya i Hardena, a kada to još potvrde i statističke usporedbe, onda sumnje nema. Obzirom na to što je NBA trenutno i kakvu moć imaju bekovi koji kombiniraju vanserijski šuterski raspon s elitnom dribble-drive igrom, Russell može promijeniti smjer franšize koja ga izabere. To se ne odbacuje, pa čak ni za pravog centra. Iako, da sam GM sumnjam da bi povukao ovaj potez zbog ipak puno većih odstupanja u slučaju Russella nego kod Okafora - dok je Jahlil gotovo sigurna stvar i na sljedećoj razini, Russellove komparacije kažu da prelazak na elitnu razinu nije toliko izvjestan.

3. OKAFOR

Ah, Okafor. Maintream je nevjerojatno složan oko toga da je čovjek prvi pick i tome se teško protiviti ako gledamo samo trenutni učinak i lakoću kojom dominira u sredini. Samo, napredni statsi u njemu ipak vide igrača s problemima u obrani, a i NBA plafon mu je limitiran time što nema idealne fundamente - njemu je trenutno apsolutno najveća vrlina ta što uz potrošnju prve opcije ima postotke realizacije izvan pameti, suludih 67%, ali zar stvarno netko misli da u NBA može zabijati tako učinkovito u ozbiljnoj roli i to uglavnom kroz post-up akciju koju nitko na sljedećoj razini ne koristi ovoliko koliko to čini Duke? Dakle, što se događa kada ostane bez te kontekstualne kvalitete, odnosno kada realizacija od svemirske postane tek odlična? U NBA neće biti toliko veći iako će mu širina svakako pomoći da nastavi igrati u postu, ali ostaju obrambeni upitnici koji kod Townsa ne postoje i zbog kojih Okafor nije prospekt na razini Odena, da spomenem zadnjeg velikog NCAA centra (stilom igre uopće se pak ne uklapa u ono što donose jedan Davis ili Towns tako da tu vući paralele nema smisla).

Dakle, tko je Okafor? Mene najviše podsjeća na Sullingera koji je na sličan način dominirao u postu prije nekoliko godina i prije nego su ga leđa izdala. Jasno, Okafor ima prednost u tome što je kategoriju iznad po fizikalijama, dakle nije NCAA centar koji će u NBA postati četvorka na što je bio osuđen Sullinger, već bez problema može igrati u sredini i na sljedećoj razini.

Sljedeća logična usporedba je Big Al. Kako Jefferson nije imao NCAA karijeru već je direktno iz srednje skočio u NCAA teško je njihovu sličnost potkrijepiti brojkama, ali po svemu navedenom on bi trebao biti uzorak za Okafora. Ni jedan ni drugi nisu stvoreni da dominiraju u obrani iako masom svakako mogu štititi reket, dok su u napadu prije svega radnici na bloku koji preferiraju igru leđima od one licem košu. To su svakako vrline, ali obzirom na NBA košarku i važnost šuta i stretch kvaliteta, možda ne toliko važne. Odnosno, da je Okafor novi Shaq, onda svi trendovi mogu kroz prozor jer se stvaraju novi, ali ako nije ni Shaq, a ni novi Oden, o čemu pričamo? Koliko je Jefferson odigrao playoff utakmica i koliko je stvarno svojim načinom igre pomogao momčadima kojih je bio dio?

Postoji još jedan primjer danas u ligi koji se čini kao dobar pokazatelj što bi Okafor mogao postati, Cousins, ali on je u svojoj jedinoj sezoni bio toliko bolji u svakom aspektu igre osim u tom famoznom postotku šuta da mi se ne čini primjereno stavljati ih u isti razred. Da, možda Okafor postane novi Cousins, ali to je daleko, daleko najbolji mogući scenarij - ako mu nije bio u stanju približiti se na ovoj razini, zašto bi to uspio na sljedećoj?

Jasno, itekako su velike šanse da je Okafor veći potencijal u obrani od Big Ala (iako problemi Dukea s njim u postavi baš ne obećavaju takav rasplet), kao i da je još bolji strijelac, posebice s poludistance (to mi se čini realno pretpostaviti), ali postavlja se pitanje da li je to važnije od onoga što potencijalno donose Towns ili Russell? Naime, trenutno se paradigma po kojoj je Okafor neprikosnoveni prvi pick bazira isključivo na njegovom učinku u NCAA, a kako svaki insider mora paziti na svoj ugled (bilo da je dio medijske mašinerije ili klubova samih, nitko ne želi riskirati ispasti glup što je presmiješno - u školi ovakvo djetinjasto ponašanje opravdavaju pritiskom vršnjaka, a očito ni u zabavnoj industriji nije drugačije), jasno je da još nitko ne stavlja takvo stanje stvari pod upitnik i ne poteže pitanje dugoročnog potencijala. Mene srećom boli kurac jer sam insider otprilike kao i Kolinda Grabar-Kitarović u vladi svijeta (čekaj, takvo nešto postoji, tralalaterala se zove ili slično), tako da mogu bez posljedica postaviti takvo pitanje odmah (a gotovo sam siguran da će ga nakon par dobrih partija Townsa u NCAA turniru postaviti još mnogi) - ok, Okafor je možda puno sigurnija oklada na početku, ali tko će za pet godina biti bolji košarkaš? Nitko mi ne može reći da to nije racionalni pogled na stvari. Uostalom, od kada je to na NBA draftu postalo normalno birati trenutno najboljeg sveučilišnog igrača na štetu budućeg NBA potencijala?

Uglavnom, top 3 momčadi imat će slatke muke izabrati jer su sva tri prva picka klase za sebe, a kasnije sve postaje puno veća lutrija. Realno, Mudiay bi po svemu što znamo trebao biti sljedeći na redu, ali ne baš uspješna godina u Kini (iako je do ozljede pokazao više nego dovoljno kvaliteta, posebice da nije tek dribler i finišer u sredini, već i da ima izuzetan IQ) definitivno mu ne pomaže da stane u isti rang s ovom trojkom. Hezonja već ima elitni šuterski pedigre s dovoljno kreatorskog potencijala što bi trebalo biti dovoljno da bude biran ispred svih ostalih bočnih prospekata, ali i kod njega je upitno kakvu će rolu imati na sljedećoj razini (tko god ga izabere treba ga forsirati kao dvojku jer u toj roli s fizikalijama koje posjeduje može biti poseban, kao trojka pak već gubi dio šarma), a o natezanju oko ugovora i planovima za dolaskom u NBA da ne govorimo. Zadnji čisti swingman iz Europe ovakvog slasherskog potencijala bio je Bellineli, s tim da je on u Hezonjinim godinama već bio zaokruženiji all-round igrač usprkos ni približno moćnim fundamentima.

Kako nisam radio projekcije za igrače izvan NCAA, ostavimo ih trenutno izvan kategorije i posvetimo se temi koja se ipak bavi NCAA talentom.

4. OUBRE, JOHNSON, WINSLOW

Ovaj krilni trojac povezuje NBA razina fizikalija i atleticizma, ali i talent kojega itekako treba brusiti. Iako Johnsonova igra ostavlja daleko najveći trag, sva trojica su trenutno prije svega 3&D prospekti negdje na pola puta između energičnosti Michaela Kidd-Gilchrista i napadačke role Harrisona Barnesa. Drugim riječima, ono što im nedostaje je kreacija. Itekako ih je moguće zamisliti kao sjajne tranzicijske igrače koji će za koju godinu igrati kvalitetnu obranu (iako, ruku na srce ni jedan neće biti game changer na tom dijelu parketa kao MKG), ali igra s loptom je nešto što će trebati čekati puno, puno duže. Johnson je tu čisto zbog uloge koju ima u Arizoni malo ispred, s tim da je i on miljama daleko od onoga što mogu Russell ili Mudiay.

7. TURNER, KAMINSKY

Mylesovu rolu na Teksasu je teško shvatiti, posebice nejasnu minutažu, međutim brojke su mu fantastične. Po načinu na koji skače i blokira odmah je iza Townsa kao defanzivni prospekt, a iako nema post-up igru ili IQ kao Karl-Anthony, ima taj vanjski šut koji djeluje kao moćno oružje već sada. Praktički, od prvog dana teško da može biti gori od Spencera Hawesa, a Spencer Hawes zna biti koristan NBA igrač. S tim da ovdje govorimo o dnu dna njegovih mogućnosti. U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti kako će mu se karijera razvijati.

A razlog zbog kojega Franka, trenutno jedinog ozbiljnog konkurenta Okaforu za igrača godine, stavljamo uz Turnera je taj što im je Hawes donja granica. Kaminsky nije mrcina kao Turner, ali je dovoljno masivan i visok da posluži u čuvanju obruča. Iako, nema tu tajni, Kaminsky će u NBA biti isključivo stretch opcija u napadu i o tome koliko i kako će zabijeti trice ovisi i kakvu karijeru će imati.

9. HARRELL, ALEXANDER

Ova dvojica su na početku sezone bila puno atraktivniji prospekti, ali onda se u prvi plan počelo isticati kako ipak nemaju baš idealne fizikalije za NBA (čitaj: nedostaje im centimetara). Obojica su pravi šljakeri koji će morati dodati šut iz vana ako misle doći do boljih rola, ali već i ovako imaju elitnu kombinaciju mišića i spretnosti pod košem koja im garantira solidan smetlarski učinak, a s vremenom i dobre učinke kroz pick & roll.

OSTALI

Internacionalna klasa ovaj put nije nešto, osim Hezonje tu je tek Porzingis kao lutrijski potencijal. I on se uklapa u ovaj trend stretch ekstra-visokih, brojke su mu dosta slične onima Kaminskog (šutiraju kao dvojke), s tim da je Frank snažniji i bolji skakač, dok je Latvijac nešto pokretniji. Međutim, obojica su po projekcijama igrači zadatka, teško ozbiljne napadačke opcije kroz koje će se vrtiti akcije.

Cauley-Stein igra odlično kao obrambeni specijalist i za uspjehe Kentuckya možda je u ovom trenutku značajniji i od Townsa, ali manjak napadačkog talenta i uopće česta pasivnost prisutna u njegovoj igri pogotovo u one prve dvije godine (u trećoj već brojke treba uzeti s rezervom jer iskustvo i zrelost su kategorije koje itekako doprinose boljem dojmu) ukazuju da je prvenstveno interesantan momčadima koje će tražiti solidnog back-up centra. Međutim, to ne može umanjiti fantastičnu igru u obrani koju prezentira u ovom trenutku.

Looney s UCLA također je postao dio standardne lutrijske prognoze, iako je riječ o klincu kod kojega su tek vidljivi potencijali, ali ne i neka konkretna budućnost (statistički su mu najpozitivnije sličnosti po projekcijama trojke, dok se kao krilni centri uglavnom javljaju prolaznici, što nikada nije dobar znak). Ipak, koliko god sirov bio, Looney i u ono malo prilika što ih dobije zna pokazati da ima ono nešto. Upravo ta kombinacija odličnog košarkaškog izgleda (light-Embiid), solidnog šuta, poštenog pristupa i povremenih odličnih poteza s loptom ono su što ga čini tako privlačnim.

Portis je u principu ono što bi Looney tek trebao postati, solidan unutar-van krilni centar sposoban igrati dobru obranu na sljedećoj razini. Nije idealan u nijednom pogledu i nema takav plafon, posebice jer u NBA neće moći koristiti fizikalije u post-upu kako to radi na ovoj razini, ali šuterski potencijal i šljakerski mentalitet trebale bi biti karte na koje će zaigrati.

Devin Booker baš i ne zavarava da je atleta, ali igra za Kentucky i jedan je od najboljih čistih šutera u NCAA što je dovoljno da ga se izbaci u prvi plan (definitivno je bolji prospekt od razvikanog šutera Huntera s Georgia Statea koji teško da je iznad John Jenkins/Jeff Taylor teritorija, ako i toliko obzirom na kombinaciju loših šuterskih brojki i upitnih fizikalija). Hollis-Jefferson je na tragu naša tri swingmana koja dijele četvrto mjesto, energična neman na boku, ali nema šut. Justin Anderson prototip je solidne 3&D dvojke na sljedećoj razini (light Joe Johnson). Wright i Grant najbolje su combo opcije na raspolaganju, vjerojatno budući solidni back-up playevi. Sam Dekker mogao bi biti solidna trojka u rangu Dunleavya, od bekova je tu još LaVert, a vrijedi spomenuti i odličnog blokera Upshawa otpuštenog od Washingtona usprkos fenomenalnim partijama u zaštiti reketa (tip je izgleda žešći bolid jer ovo je već drugi program koji ga baca na ulicu, ali treba ga zapamtiti jer ovdje imamo još jednu potencijalnu Whiteside situaciju ako mu se ikada poslože stvari u glavi - njegove brojke u skladu su dominacije koju su kao brucoši pokazali Davis i Whiteside, s jedinom razlikom što je Upshawu to pošlo za rukom u drugoj godini, što ga pak stavlja uz Okafora kao jedinog igrača druge godine u zadnjih 20 godina s više od 10 poena, 8 skokova i 4 blokade).

Za sada toliko, vraćati ćemo se na temu drafta još toliko puta do stvarnog događaja da nema smisla dotaknuti se baš svakog imena na popisu, za prvo pretresanje stanja ovo je sasvim dovoljno (naravno da nije, ali ako ikad mislim objaviti post, vrijeme je da stanem).

Filed under: bball 12 Comments
11Feb/1514

2015. NO-STAR GAME

Posted by Gee_Spot

Osmi po redu no-star opet donosi određene promjene glede izbora sudionika. Prvo, umjesto na 800, limit je na 700 odigranih minuta, što je još uvijek broj u koji upada dobar dio klupe (obično osmi-deveti igrač kod dubljih momčadi, kod nekih je to već sedmi). Pomicanjem donje granice dobili smo veći izbor igrača tako da sam smanjio i gornju IOR granicu s 20 na 10 (ergo, svatko tko je iznad 10 bodova, ma koliko to mizeran učinak bio pogotovo na većim minutažama, ne ulazi u konkurenciju). Simbolično, ova kombinacija izbacila nam je 23 igrača, dakle skoro potrebnu kvotu, tako da nisam imao potrebe dalje komplicirati i tražiti još jednog, dijelom i zbog činjenice da je njih čak troje u sezoni mijenjalo konferenciju (četiri su mijenjala klub tako da ćemo uz Istok i Zapad imati i skupinu mješanaca).

Jedan od njih je i Neal koji je upravo s Istočne obale poslan u bespuća Minnesote u tradeu koji na prvu nije ništa posebno (jednog očajnog combo-beka koji ne može ubaciti šut cijelu sezonu Hornetsi su zamijenili za drugoga koji može pomoći, usput su dobili i eventualno desetog igrača s potencijalom tricaškog specijalista u Danielsu, a sve što su dali da ovako poboljšaju roster i broj opcija, i to baš u onom šuterskom segmentu koji im je upitan, je daleki pick druge runde i nešto prostora na capu), ali svakako će izazvati (ili bi barem trebao izazvati) revolt preostalih momčadi koje se bore za osmo mjesto na Istoku. Mislim, imaju se i Larry Bird i Stan Van Gundy s pravom pitati zašto njima netko ne pokloni igrača od kojeg mogu imati koristi? Nije Williams ništa bolji od Robertsa, ali obzirom na to kako su Hornetsi izgledali u ovom periodu bez Walkera kad god bi Roberts sjeo na klupu, ovo je vrhunski potez - Lance Stephenson doslovno ima problema sa spuštanjem lopte u post i uopće bilo kakvim dodavanjem u postavljenim napadima (što su dva ogromna minusa kada igrate kroz sporog centra), gubi lopte na sve strane, tako da je jedino što donekle funkcionira slash & kick igra kad se sam sjuri u sredinu, a kod Neala niti to. S Williamsom će se kontrola lopte i ritma stabilizirati, a obzirom da su i Mo i Roberts dobri spot-up igrači, u onim situacijama kada Stephenson bude kreirao iz driblinga imat će više opcija uokolo (Lance bi inače završio kao no-star da smo ostali pri granici ispod 20 bodova umjesto 10).

Wolvesi su u svemu ovome nebitni osim kao sudionici u zločinu, otvaraju prostor za LaVinea (još jednog junaka našeg današnjeg posta) i pomažu Williamsu da sezonu završi u nešto konkurentnijem okruženju kakvo su mu i obećavali kada su ga potpisali. Usput su nešto i uštedjeli i dobili taj pick, ali teško mi je povjerovati da nisu mogli čekati još nekoliko dana i malo bolje skenirati tržište. Onda opet, dovevši Paynea iz Hawksa odradili su ono što su trebali pa im ovaj posao s Hornetsima i nije toliko bitan (dobit će priliku provjeriti da li je Payne bolji stretch visoki od Bennetta, a zauzvrat nisu dali ništa osim dalekih prava na pick koja možda nikada neće biti iskorištena). U principu, osim u slučaju Hornetsa koji su na način sličan lanjskom pokušali dodati malo šuterske kvalitete na roster (sjetimo se još mlitavijeg tradea za Ridnoura i Neala), i Wolvesi i Hawksi ovdje prvenstveno kao da rade usluge agentima za neke buduće ustupke.

A na primjeru Hawksa može se vidjeti i koliko je daleko otišlo ovo, u nedostatku bolje riječi, preseravanje s pickovima. Što se same Atlante tiče ovo je izuzetno racionalan posao, Payne im nije u planu, a Wolvesi ga žele probati, plus imaju i minute koje mu mogu ponuditi za razliku od Atlante koja u borbi za vrh Istoka sigurno neće testirati rookiea koji nije ni pošteno odradio trening kamp zbog (kroničnih?) problema sa stopalom. Atlanti ovo otvara mjesto na rosteru za dodatak eventualnog veterana (plus je svakako i što nisu morali nekoga otpustiti i onda još otplatiti ugovor do kraja za tu opciju, tako da sada imaju i skoro 5 milja prostora na capu za trade u kojem ne moraju u suprotnom smjeru poslati istu vrijednost), a tu je i pick Minnesote koji vjerojatno nikada neće vidjeti zbog zaštite. Ali, bez obzira na tu upitnu vrijednost (izgleda da se 2020. pretvara u pick druge runde) on se i dalje vodi kao pick prve runde, što teoretski znači da Hawksi mogu odraditi neki trade ovih dana samo s tim "pickom", dobiti funkcionalnog veterana, dok će onaj netko s druge strane prodavati priču kako je dobio pick prve runde i kako je to u današnje doba uspjeh, iako je sve to samo najobičnije prodavanje magle.

Eto, sad kad smo malo otpustili paru, bacimo se na posao.

WEST

ZACH LAVINE -16

DANTE EXUM -10

Predvodnici prve petorke Zapada. Mislim da ću ubuduće izbaciti novake iz konkurencije jer rosteri uvijek budu krcati rookieima, tako da nije čudo ni da su ova dva klinca obzirom na godine i povjerene im minute napravila više štete nego koristi. Potencijal je tu kod obojice, tako da ovo vjerojatno ostaje samo mala neugodnost na putu.

KOSTAS PAPANIKOLAU -6

Sada kada su popunili rotaciju visokima više neće biti toliko prostora da ga koriste kao lažnu četvorku, što je šteta jer u toj roli je barem pokazao neke kvalitete, posebice u čuvanju sličnih igrača, ali i razigravanju s perimetra. Kao klasični swingman pak potpuni je propuh, nema noge za napasti ni za braniti, ne može čak ni ubaciti otvoreni šut, tako da solidan IQ i odlične fizikalije ostaju neiskorišteni. Još nije kasno da ostvari karijeru kao Casspi, možda je sudar s NBA ipak preveliki šok na početku, ali morat će zaigrati malo agresivnije, a to je u njegovom slučaju uvijek bio problem.

RONNIE PRICE -5

Nemam riječi, već godinama jedan od najgorih back-up playeva u ligi ne samo da je dobio posao već i rolu startera u jednom periodu. Price će sigurno biti budući NBA trener jer to je jedino racionalno objašnjenje zašto ga itko trpi na rosterima zadnjih 5 godina.

ANTHONY BENNETT -5

Bennett je izgleda jednodimenzionalni šuter s poludistance (jedini razlog zašto je napredovao praktički je taj što Flip nema ništa protiv dugih dvica pa je dio onih pokušaja za tri iz Clevelanda pretvorio u šut koji tu i tamo može ubaciti) kojega treba sakrivati u obrani i kao takav baš i nije od koristi. Da nije ozljede Pekovića vjerojatno ne bi imao ni minuta da nam se mota po izboru, ovako što reći? Postoji opcija da mu Payne uzme ono malo prilika što ostaje, a za sve bi najbolje bilo da nabavi snimke Brandona Bassa, promijeni režim prehrane, kupi godišnje članstvo u teretani i pokuša shvatiti kako nešto izvući iz ovoga što ima na raspolaganju.

VINCE CARTER -3

Malo ozljede, malo godine, eto Vincea u fazi kada je najkorisniji momčadi kada sjedi na klupi. Mislim da ni on ni Memphis nisu imali u vidu ovakav pad kada su dogovorili suradnju.

KENDRICK PERKINS 1

AUSTIN RIVERS 1

Kao back-up Perk čak i nije tolika smetnja veći dio godine, dapače od situacije do situacije sasvim ga je fino imati na raspolaganju. Ne pomaže previše, ali lijepo ga je vidjeti bez minusa iza prezimena. Slično se može reći i za Riversa, još jednom je pokazao da nije ni približno šuter i kreator kakvog su neki očekivali kada je biran u lutriji, ali barem je naučio kako koristiti mlade noge za neke pozitivne stvari, poput presinga ili ulaza. Inače, obzirom da je i nakon promjene kluba ostao u istoj konferenciji, vodimo ga pod Zapad.

JOE INGLES 6

Pristojno se snašao u pokretnom sistemu Jazza, daje pravovremene pasove, zna se kretati bez lopte i postaviti blok kada treba, ali jednostavno nema noge i šutersku kvalitetu za igrati kompletnu rolu kakvu bi jedan swingman trebao na ovoj razini (posebice bočni koji uvijek na raspolaganju ima i dovoljno prostora za ulaz i šut zahvaljujući tome što Snyder u ovoj svojoj verziji "hornsa" minimalno od bekova traži kreaciju iz driblinga). Uostalom, kada su ga pronašli na dnu tržnice, Jazzeri nisu ni očekivali da će igrati ovakvu rolu kao što je slučaj danas (isto tako činjenica da su im dva vanjska startera među nekolicinom najgorih startera na Zapadu uopće, objašnjava zašto ni usprkos sjajnim sezonama Favorsa i Haywarda, pa onda i usponom Goberta, nisu u stanju ozbiljnije izaći iz zone lutrije).

ROBERT SACRE 8

JASON THOMPSON 9

Dvojac za kojega ima mjesta u ligi u rolama petog ili šestog visokog. To Sacre u neku ruku i jeste ako izuzmemo nedavne epizode kada mu je ozljeda Hilla otvorila više prostora, dok je Thompson borbenosti usprkos i ove godine bitan razlog zašto Kingsi stoje u mjestu (da stvar bude luđa, trojac Cousins-Gay-Collison ima tako dobre sezone da im njegovo prisustvo uopće ne smeta da budu jedna od najboljih startnih petorku u ligi). Thompson će odraditi nešto prljavog posla u obrani, ali nedostatak ikakve napadačke kvalitete te manjak atleticizma i IQ-a definitivno ga prikazuje kao lika koji igra možda i najmanje prilagođenu rolu u ligi. Njegovih 1251 minuta su rekord među ovom klasom i možete se kladiti da će George Karl, ako prihvati posao, prvo poraditi upravo na tome da mu pronađe primjereniju rolu (čitaj: zakopa ga na klupu).

EAST

CHRIS COPELAND -18

Vogel je i ove sezone s onim što je imao na raspolaganju odradio pristojan posao svojim flexom krcatim sistemom (iako je to pomalo blesavo konstatirati obzirom na standardno mizeran učinak u napadu, Pacersi stvarno igraju košarku s glavom i repom), ali jedan od trenutaka koji mu baš ne služe na čast je odluka sa starta sezone da svi ti blokovi i kretanja kao krajnji rezultat imaju Chrisa Copelanda na šutu. Nije dugo trajalo jer je Copeland ipak potvrdio da nije šuter s krila, kamoli bek-šuter (da, imao je čak i takvih epizoda), što se moglo i pretpostaviti obzirom da je jedva pokretan i za povremenu rolu stretch četvorke. Uglavnom, Rudež se zasluženo izborio za dobar dio njegovih minuta, iako je u pitanju izbor između krumpira i kumpira (Rudežu fali 19 minuta inače bi i on bio na ovom rosteru, ali barem iznad nule).

SHABAZZ NAPIER -10

MATTHEW DELLAVEDOVA -5

NORRIS COLE -5

KIRK HINRICH -2

Četiri combo beka, četiri različite priče s istim ishodom. Napier je rookie, pa iako nije u istoj klasi kao Exum i LaVine (pune 4 godine stariji), nema mu se što zamjeriti. Dellavedova slično lani popunjava spot-up minute, ali i one back-up playa kojima nije dorastao, što je i glavni razlog zašto ovaj put više šteti momčadi nego koristi (bez obzira, čak i samo kao tricaš s klupe Dellavedova nema što raditi u top 8 rotaciji ozbiljne momčadi). U kontekstu bez Jamesa da krpa sve rupe, lakše je uočiti ono što je napredna statistika odavno govorila, da Cole nije NBA igrač, a nakon godina mučenja to više nije ni Hinrich. Bullsi pod hitno moraju srediti ovaj problem jer, bez obzira što su već navikli da im je Hinrich kamen oko vrata, do sada su barem mogli računati na to da tu i tamo može zabiti šut, odigrati pick & roll i prije svega čuvati dvije pozicije na račun volje. Sada su noge toliko usahle da nema te borbenosti koja ih može pokrenuti.

CARON BUTLER -1

Najveći promašaj Van Gundya, tu i tamo nešto i ubaci, ali čovjek je toliko trom da imaš osjećaj kako ni ne skida opremu za zagrijavanje kada ulazi u igru.

JASON SMITH 2

SHANE LARKIN 2

Sa Smithom uvijek ista priča, ubaci tu i tamo nešto s poludistance i onda se ozljedi tako da stvarno više nema smisla pitati se što bi bilo kada bi ostao u komadu, a Larkin je na trenutke sasvim ok, ali ne za više od role trećeg playa. Naravno, u New Yorku za Smitha se vrte akcije, a Larkin je znao biti i starter.

BOJAN BOGDANOVIĆ 6

U zadnje vrijeme imao je partija u kojima je pokazao da može zabiti kada je vruć, ali u tome i je problem, to mu je jedina vrlina, a uokolo ima tisuće takvih haklera koji su brži i korisniji u obrani. U boljem kontekstu možda bi imao bolje brojke, ali i tada teško može biti više od specijalista s perimetra obzirom na manjak nogu i IQ-a.

(W)E(A)ST

GARY NEAL -11

LANCE EARL THOMAS -1

JAMEER NELSON 5

Trojac koji je mijenjao konferencije. Neal je ove sezone katastrofalan, osim što nije od koristi kao play (što nije nikada ni bio), nije u stanju ubaciti ni otvoreni šut (dajte da se još jednom zgrozim lakoćom kojom su Wolvesi za njegovo truplo dali čovjeka koji je još uvijek u stanju ubaciti 50 ako se poklope zvijezde), Thomas nije bio od velike koristi kao tweener bez izrazitih vještina ni u Oklahomi ni u New Yorku (a borben je barem), a Nelson je loše partije u Dallasu okrunio ignoriranjem u Bostonu i dosadnim ozljedama u Denveru. Vjerojatno u sebi još ima dovoljno za solidnu back-up rolu, ali kako više nije u Dallasu, koga briga. Trajao je ionako duže nego što je itko mogao predvidjeti zahvaljujući Van Gundyevom sistemu, vrijeme je za mirovinu.

Filed under: bball 14 Comments
7Feb/159

THE REAL ALL-STARS 2015.

Posted by Gee_Spot

Vrijeme je za osvrt na najbolja individualna ostvarenja dosadašnje sezone po IOR-u i to bez prilagodbe prijašnjim rezultatima koju koristim kod prognoza kako bi imali što vjerniji prikaz ovogodišnjeg učinka na parketima - uzorak od pola sezone je malen i zato će neki imati veće ocjene nego bi trebali, neki manje, ali obzirom da biramo najbolje u 50 utakmica, a ne najbolje uopće, nije ni važno. Ono što prvo upada u oči na ovodišnjem popisu je skok razine talenta, odnosno izvedbe, u ligi koja je stvarno postala krcata vanserijskim igračima.

Davisov razvoj, Curryev novi iskorak, Hardenova herojstva, još bolji Cousins - nevjerojatno je koliko trenutno liga ima igrača koje možemo nazvati franšiznima, barem u usporedbi s onim što gledamo zadnjih 5-6 godina. Uz stasavanje ovih nabrojanih imena, ono što sljedeće fascinira je koliko je odjednom u ligi kvalitetnih visokih igrača koje možemo smatrati rubnom all-star klasom. Razvoj Jordana, Favorsa, Monroea i Vučevića odlično se uklapa u ovaj trend po kojem visoki opet dolaze u modu, što potvrđuju i eksplozije jednog Goberta ili Whitesidea, a bogami i draft klasa krcata budućim NBA starterima na pozicijama 4 i 5. I sve skupa začinjeno je odbijanjem Randolpha i Chandlera da odu put mirovine.

Dakle, već možemo govoriti o laganoj promjeni paradigme u kojoj se liga iz LeBronove sjene pomalo pomiče prema puno neizvjesnijem i demokratičnijem okruženju (ako će LeBron igrati uglavnom na perimetru i ako će većina momčadi imati po dva rasna visoka ili barem centra koji će dominirati u vlastitom reketu, onda njegova moć prestaje raditi razliku kao do sada, a da ne spominjem teret kilometraže) u kojem će i dalje biti ključno imati franšizni talent i što više vrhunskih opcija, ali u kojem stil igre, matchupovi i sve te ostale prave košarkaške stvari opet dolaze u prvi plan.

Uostalom, priču će puno bolje ispričati same brojke, stoga bacimo se na posao.

WEST

Kao osobu koja pati od OCD-a i koja je u stanju izgubiti živce ako ručnici u WC-u nisu posloženi i odvojeni kako treba, raduje me da sistem uopće ne ostavlja mjesta dvojbi koja su 4 najbolja igrača na Zapadu, kao i da njih 4 udara temelje idealnoj košarkaškoj, a ne samo all-star jezgri, u kojoj je zastupljen svaki bitan element košarkaške igre i koja posjeduje balans kakav sve rijeđe vidimo na stvarnoj reviji.

1. ANTHONY DAVIS 168

2. KEVIN DURANT 146

3. JAMES HARDEN 142

4. STEPH CURRY 141

Durant nema previše utakmica u nogama i uopće dobar dio njih odigrao je na jednoj nozi, ali čak i u takvom izdanju ne ostavlja mjesta sumnji kako je igrač u naponu snage koji u ovom trenutku jednostavno treba tek malo vremena da ozdravi. Kako pri ovom izboru ne postavljam neki limit minuta, nema razloga da lanjski MVP i u vakumu vjerojatno najbolji igrač lige ne bude u prvoj petorci Zapada (s tim da ovom prilikom ističem kako sam šokiran činjenicom da takva zvijezda nije izabrana u startnu petorku, iako jedan Bryant jeste - ako mi itko može objasniti što se ovdje dogodilo s glasovima navijača i zašto je odjednom činjenica da je Durant dio godine bio ozljeđen postala toliko bitna kod glasanja, bio bih zahvalan).

Davis je budući (trenutni?) MVP, prirodna sila koju u ovom momentu osim sklonosti dosadnim ozljedama najviše koči vlastiti trener koji ga još uvijek koristi u 50-50 podjeli uloga između šljakera i kreatora s lakta iako bi omjer do sada trebao biti debelo na strani ovoga drugoga, dok su Curry i Harden nezaustavljivi slash & kick dvojac koji će se do kraja obračunati za titulu ovosezonskog MVP-a (koju će vjerojatno dobiti Steph jer njegovi Warriorsi su za klasu bolji od Rocketsa - individualno nisu bolji od Davisa, ali narativ je na njihovoj strani, a on s razlogom igra ulogu u tom izboru jer inače bi rijetko kada koji bek podigao trofej).

5. CHRIS PAUL 129

6. RUSSELL WESTBROOK 128

7. DEMARCUS COUSINS 114

Prvo da istaknem što mi je žao da DMC nije peti na listi jer bi tako odmah dobili fantastičnu startnu petorku koja gotovo pa odgovara prvoj all-NBA momčadi koju ćemo birati na kraju sezone. Bez obzira na to, Boogie na našem zamišljenom all-staru starta i tako zaokružuje idealnu košarkašku momčad na papiru. Istina, od dolaska Corbina previše podsjeća na onog starog Cousinsa koji se ne trudi u obrani i uzima hrpu loših skok-šuteva, ali umjesto da mu zamjeram na tome radije ću zamisliti što bi tek bio da je u rukama trenera koji bi znao kako mu dati loptu u organiziranim situacijama na laktu ili u postu umjesto da igra izolaciju za izolacijom (kada vidiš kako Snyder koristi Favorsa i što je napravio za njega u jednu godinu, a onda vidiš DeMarcusa, suze same krenu). Uglavnom, iako je ovo čisto statistički izbor u koji se ne uplićem osim popratnim komentarima, ako se vodite onom logikom da igraču koji nije dio pobjedničkog tima nije mjesto na all-staru (osobno te principe koristim kod izbora all-NBA momčadi, ali za all-star ih ne smatram ključnima), slobodno stavite među startere Gasola koji je itekako zaslužan.

Ono što je još interesantno primjetiti je pad Paula koji tako nakon niza godina više nije prvi među jednakima nakon Jamesa i Duranta, već je jedan od dečkiju. I dalje elitan playmaker, ali s ovakvom razinom igre Currya i Hardena, teško da je više poseban kao bek koji dominira učinkovitošću usprkos limitiranim fizikalijama.

Westbrook je pak totalna suprotnost od Paula, njegov problem je nedostatak učinkovitosti, ali ovo što radi ove godine po pitanju energije koju prezentira na parketu, posebice u obrani gdje je često dominantan igrač kakvog smo između ostalog imali prilike gledati i lani baš u dvoboju protiv Paula, jednostavno je fantastično. Praktički, da se nekim slučajem poklopilo da je Durant otpao na sezonu i da Curry i Harden nisu napravili iskorak u elitu elite, pa da onda Russ uvede Thunder u playoff sam samcat, dakle da se poklopi idealan narativ, imali bi kopiju Roseove MVP sezone i Roseovog stila igre koji ga je doveo do trofeja.

8. MARC GASOL 113

9. BLAKE GRIFFIN 111

10. LAMARCUS ALDRIDGE 110

O ovoj trojici ne treba trošiti riječi. Eventualno napomenuti kako Gasol igra košarku života zahvaljujući još većoj ulozi u napadu Memphisa gdje se od ključnog playmakera sada prometnuo i u ključnog strijelca, pri tome ne gubeći ništa ne efikasnosti i izgledajući nikada bolje (obiteljski život mu očito odgovara, a očito je promijenio i prehranu), dok su Blake i LaMarcus na svojim već klasičnim razinama. U slučaju Griffina ovo stajanje u mjesto malo je i iritantno, ali on očito još nije u glavi dosegao zenit u kojem je trenutno Gasol ili u kojem je Aldridge zadnjih nekoliko godina.

Uglavnom, unutarnju liniju imamo definiranu, još nam treba jedan bek i jedno krilo, pa da vidimo hoće li nam ih IOR ponuditi ili ćemo morati iskoristiti diskrecijsko pravo i proširiti roster kako bi imali dovoljno talenta za sve pozicije.

11. KAWHI LEONARD 109

11. KLAY THOMPSON 109

Ako mene pitate, ovdje možemo stati. Znam, uvijek možemo reći da Leonard nije odigrao ni 1000 minuta ove sezone i da ne zaslužuje izbor u all-star, ali ako vam je važnije ono što je pokazao tijekom tih minuta, onda rasprave nema. Čovjek čak nije ni u idealnoj formi, a već pokazuje naznake da je kao strijelac i kao kreator dosegnuo jednu novu razinu. Obratite pažnju na njega u drugom dijelu sezone, pa se onda čujemo. Klay? Iskreno, nikada ne bi pomislio da će biti ovako dobar iako sam oduvijek zagovarao tezu da zaslužuje max i da kao igrač u kalupu Reggiea Millera zaslužuje da netko oko njega izgradi momčad. Doduše, više sam to bazirao na činjenici da mu cijenu diže rijetkost tako kvalitetnih dvojki u ligi, ali sada više nema spora kako se radi o kompletnom strijelcu.

Hoće li i dalje par puta po utakmici baciti loptu u bunar ili bezglavo jurnuti u sredinu, odnosno hoće li u svakoj četvrtini barem jednom prekinuti akciju kako bi ispitao sluša li ga šut? Apsolutno, nitko nije idealan, ali poanta je da su njegovi all-round učinci solidni, a šuterska kvaliteta takva da briše sve loše strane. U neku ruku uvijek će biti specijalist, ali kad se najmanje nadaš iskočit će iz kalupa i skinuti ti glavu. Kerrov sistem uostalom kao stvoren je upravo za to, u tom kaosu obrambenih i napadačkih ideja koje maskiraju manjak fundamenata i netipično posložen roster, Klayeva samouvjerenost ima Westbrookovsku težinu bez koje ne bi mogli biti ovo što jesu.

Sada kada imamo idealnih 12 i to bez da smo morali raditi ikakva pretumbavanja (s tim da bih dodao kako bi radije gledao prvu petorku Zapada kako igra protiv druge petorke Zapada nego protiv predstavnika Istoka, jasno s tim da bi gurnuo Kawhia ispred LaMarcusa), da vidimo još tko nam je ostao pred vratima. Osvrnut ćemo se na gomilu kvalitetnih igrača iznad 80 bodova jer je to otprilike granica do koje ćemo se morati spustiti na Istoku da popunimo roster, a i igrači ispod nje obično ne odgovaraju potrebama all-stara.

DEANDRE JORDAN 101

ZACH RANDOLPH 100

TIM DUNCAN 98

DAMIAN LILLARD 98

RUDY GOBERT 95

TYSON CHANDLER 91

I ovo pokazuje da je Timmy zasluženo biran, kao i da Lillard nije takav propust kao što neki žele prikazati. Mislim, čak i da Westbrooku zamjerimo manji broj minuta i lošije rezultate momčadi, tko normalan može osporiti da su Steph, CP3 i Russ jednostavno bolji igrači? Jasno, to ne znači da ne zaslužuje biti all-star, već da jednostavno nije upao na roster.

Ostali? Chandler nakon godine pauze opet u super formi, zdrav, ali i s trenerom i suigračima koji znaju koristiti njegove kvalitete, a Z-Bo u klasičnoj epizodi veterana koji od nekud izvlači još jednu sezonu kao iz najboljih dana prije mirovine. Potvrda je ovo sjajne Zachove sezone, a i onoga što sam rekao na početku o povratku centara u prvi plan. You can't teach 7 foot - Red je znao što govori kada je skovao ovu frazu koja nakon dugo, dugo godina opet postaje popularna, ali ovaj put puno više iz pozitivnih razloga jer, iako napadački ni Jordan ni Gobert nisu oku ugodni, njihov utjecaj na obranu je neupitan (usput spomenimo kako je ovim učinkom Gobert debelo ispred svih u lovu na nagradu najboljeg šestog igrača). Tko se još sjeća Jeffersona sada kada u Salt Lake Cityu razmišljaju kako podijeliti uloge u budućnosti između Favorsa, Kantera i čovjeka koji je po svim naprednim statistikama najbolji zaštitnik obruča nakon Boguta i Duncana? Ostanimo još malo kod Jazza.

GORDON HAYWARD 89

DERRICK FAVORS 89

Hayward i Favors su igrači koji iz godine u godinu postaju sve zreliji (uvijek se šokiram kad vidim da Favors još nema ni 24 godine) i koji su konačno dobili trenera koji zna kako iskoristiti njihov potencijal. Obojica zaslužuju spomen zbog načina na koji su postali bolji, ali posebno treba istaknuti Favorsa koji je od jednog šljakera upitnog napadačkog potencijala postao ne samo odličan realizator koji kretanjem i pozicioniranjem može nositi napad (a pokazuje i solidan šut s vrha reketa), već igra takvu rolu da je u rangu Griffina i Bosha po broju akcija koje se vrte kroz njega na laktu (Marc Gasol je naravno klasa za sebe u toj ulozi).

RUDY GAY 87

DIRK NOWITZKI 85

DRAYMOND GREEN 85

ERIC BLEDSOE 85

MIKE CONLEY 83

DWIGHT HOWARD 82

TY LAWSON 80

Ne znam da li je ovo definitivna situacija, ozljede koje ga muče cijelu sezonu sigurno su ga usporile, ali iako i dalje dobiva gomilu prilika u post-upu Dwight je danas prvenstveno tek elitni zaštitnik obruča, samo ne toliko moćan atletski i fizički da sam drži obranu kao što je bio slučaj u Orlandu. Praktički, on je za Rocketse ono što je Jordan za Clipperse, s tim da je Jordan danas više Dwight od Dwighta ako me pratite.

Conley i Lawson su odlični primjeri sjajnih playmakera čija konstantnost zadnjih nekoliko godina stvarno zaslužuje priznanje, Gay je dosegao nirvanu (poravnale su mu se daske u glavi s talentom, sada je bitno da ovo potraje, a ne da se pokaže bljeskom koji traje jednu sezonu), Green je mini-LeBron po načinu kojim krpa sve rupe od perimetra do reketa, a Bledsoe je kad sve uzmemo u obzir prvo ime Sunsa (da li je razlog zbog kojega ga forsiraju s loptom na štetu Dragića taj što su mu dali ugovor ili stvarno vjeruju da je lider, to je ovdje nebitno, poanta je da ga Sunsi jašu kao prvu opciju i da to odrađuje sasvim solidno).

Netko nedostaje? Pa, glasači i treneri su odradili odličan posao, njihov izbor se gotovo u potpunosti poklapa s ovim, osim Kobea. Umjesto priče, recimo samo da Bryantov IOR iznosi 43 u roli prve opcije, a jedan Harrison Barnes u roli petog igrača ima 45. Ponekad je manje više (tu mislim da bi s manje potrošenih lopti, a više rada za druge, Kobe bio korisniji momčadi), mada ne i u slučaju ovih bodova.

EAST

Ako treba navesti samo jedan razlog zbog kojega je Zapad toliko dominantan, onda je to manjak klasnih igrača na Istoku - u top 10 trenutno je samo James. Istina, čovjek koji je trebao biti drugo ime konferencije ove godine žrtva je spleta okolnosti (tu mislim na Lovea), a vjerojatno treći najveći talent propušta sezonu zbog ozljede (George). Dakle, tanak izbor postao je još tanji, a Jamesov pad zbog lošeg prvog dijela sezone ne čini ovu situaciju ništa boljom.

U biti, ima još jedan lik koji je upao u top 10, ali obzirom na mizeran broj minuta ne možemo ga uzeti u obzir. Ali, svakako ćemo ga spomenuti kao bonus.

1. LEBRON JAMES 137

James kao treći najbolji igrač u ligi? To je situacija do koje možda još nismo došli obzirom na to kako igra zadnjih mjesec dana, ali lanjski pad i ovogodišnji ulazak u sezonu jasno ukazuju da se radi o scenariju koji će vrlo brzo postati stvarnost. Za sada pak nema sumnje da je prvo ime Istoka.

BONUS: HASSAN WHITESIDE 123

Treba li išta dodati? Ako zadrži ovu razinu igre, u što i dalje ne vjerujem, Hassan ne da neće biti novi Jordan/Chandler/Gobert, već će ponoviti nešto što je od kada računam IOR uspjelo samo dvojici centara, Dwightu i Bynumu.

Dalje ne bi previše pričao, na Istoku nema ni jednog igrača iznad 100 bodova kojima dijelimo rasne all-star igrače od graničnih, dakle koliko god su neki zaslužili tu biti, u usporedbi sa Zapadom jednostavno ne prolaze test.

2. PAUL MILLSAP 99

3. JOHN WALL 98

4. JIMMY BUTLER 97

5. AL HORFORD 96

6. KYRIE IRVING 95

Evo, zastanimo prvo ovdje kako bi odradili petorku i šestog čovjeka, dakle visoki dvojac Hawksa starta uz Jamesa, Butlera i Walla uokolo. Kad još dodamo da je Kyrie prvi s klupe, ovo stvarno zvuči kao reprezentativna ekipa.

7. PAU GASOL 94

8. JEFF TEAGUE 93

9. KYLE LOWRY 92

10. CARMELO ANTHONY 89

Kao što vidimo, ni navijači nisu pogriješili obzirom da i Gasol i Lowry i Melo usprkos svim problemima zaslužuju all-star nastup. Teague je možda višak kao četvrti play na rosteru, ali i on definitivno zaslužuje svoj prvi poziv.

11. KEVIN LOVE 85

12. GREG MONROE 84

Što se Lovea tiče, on je klasična žrtva očekivanja - nije dobar kako smo zacrtali, momčad mu je razočarala (opet očekivanja) i odmah je za to platio glavom. Inače, Al Horford je bez pogovora all-star s 16-7, a Lovea nitko ozbiljno ni ne spominje iako ima 17-11. Jasno, njegova obrana je problem, a problem je i mizerna rola koju ima i u kojoj jednostavno nema prilike biti kreator, ali svoju rolu sporednog igrača odrađuje više nego pošteno. Monroe se pak preporodio nakon odlaska Smitha i ide po max, tako da IOR ima svojih 12.

Što je s ostalima, prije svih dvojcem Heata koji predstavlja jedini nesrazmjer između stvarnog all-stara i statističkog? Obojica su na granici tako da izbor nije sporan, ali isto tako nije sporno da su birani više na račun ugleda nego igara ove sezone (za koje su dijelom krive ozljede, a dijelom stvarnost - Wade je u slobodnom padu, a Bosh, koliko god milijuna mu bacili pod noge, neće nadmašiti ono što je pružao zadnjih godina, jer, kako smo isticali još ovog ljeta, dodatni poeni koje će donijeti dolaze na račun efikasnosti i all-round učinka i tu napredne statse ne možeš zajebati). Kao bonus navodim još četiri visoka da se vidi da i Istok ima svoje konje za trku, a očito je da i izbor Korvera ne bi bio nikakav propust jer ovakve brojke za specijalista su fantastične.

DWYANE WADE 83

NIKOLA VUČEVIĆ 81

CHRIS BOSH 78

KYLE KORVER 78

AL JEFFERSON 73

ANDRE DRUMMOND 72

MARCIN GORTAT 71

Uglavnom, za razliku od lani kada je izostanak Lowrya, Dragića i Cousinsa bio pljuska smislu all-stara kao relevantnog priznanja, ove godine napravljen je puno bolji posao. Drastičnih izostanaka nema, osim što uvijek možemo žaliti nad činjenicom koliko igrača sa Zapada neće dobiti priznanje iako su bolji od kolega s Istoka, što se idealno nadovezuje da manjak balansa između konferencija. Ono, jedina ludost je Kobe, ali njega su ionako izabrali navijači, plus otvorio je priliku Silveru da ubaci Cousinsu kojega treneri ignoriraju drugu godinu za redom.

I kad smo već kod trenera, čak ni tu nema razloga za žaliti se, coach Bud i trojka Warriorsa zaslužuju mjesto, a prvi do su Kidd i Hornacek. Jasno, sve ovo skupa ne znači da ću potrošiti sekundu vremena gledajući all-star utakmicu, ali ova u principu polugodišnja priznanja koja iz čistih marketinških razloga imaju veći značaj u mainstreamu od onih koja se dodjeljuju na kraju godine svakako zaslužuju malo mentalne gimnastike.

Filed under: bball 9 Comments
4Feb/1521

BI-WEEKLY RANKINGS – REAL LOTTERY EDITION

Posted by Gee_Spot

17. JAZZ 86.4

4-3 koje su ostvarili zvuče više nego solidno kada pogledamo raspored koji im je donio čak 5 top 16 momčadi, a pobjede protiv Warriorsa doma i Bucksa u gostima potvrda su dobrog rada. Uostalom, Jazz od početka sezone ima pozitivan napad, a nakon malog šoka uzrokovanog gubitkom Burksa i manjkom opcija na perimetru, Snyder je opet posložio stvar, između ostalih i zamjenom uloga Exumu i Burkeu. Obrana ni u ovom periodu nije bila pouzdana, ali s Exumom u petorci, Inglesovom dužinom na boku uz Haywarda i s puno više Goberta u rotaciji, malo po malo i tu se stvar popravlja.

U napadu su dvije stvari ključne. Prva je ta što Snyder zna što radi, a druga vrhunska igra unutarnje linije - ove dva elementa pomiješana zajedno ključ su njihovih dobrih partija prema naprijed. Kako bi održao kvalitetu u napadu Snyder je dobrim dijelom odustao od nekih temelja vlastitog pokretnog sistema, poput trke, raširene 4-1 postave i pick & rolla kao osnove postavljenog napada. To je jednostavno bilo nužno obzirom da bez Burksa nemaju najboljeg pick & roll kreatora na raspolaganju, a Burke jednostavno nije dovoljno dobar da nosi većinu akcije. Plus, opteretiti dodatno Haywarda organizacijom uz sve što odrađuje kao realizator bilo bi jednostavno previše.

Stoga je novi plan igre vrtiti sve kroz visoke na laktovima (osim kada se na parketu nađe Burks protiv drugih postava i kada se koristi klasični pick & roll sa spread formacijom). Snyder se i ovdje drži akcije tipične za pokretne napade kakve vrte svi Popovichevi učenici, samo što se umjesto kroz pickove vanjski igrači isključivo otvaraju kroz hand off akciju s centrima ili pak kroz istrčavanje iz blokova. Nema tu flex ili Princeton mijenjanja strana kroz višestruke blokove tipičnih za većinu današnjih NBA momčadi već se akcija vrti uz jednu aut liniju, a zatim uz drugu, sve dok se netko ne otvori na šutu ili ne pronađe prostora za ulaz. Vanjski tako praktički nemaju klasična slash & kick zaduženja već trebaju tek zabiti otvoreni šut ili pravovremeno proigrati visokog koji se nakon hand offa otvara prema košu ili perimetru (u ovome su više nego dobri i Hayward i Ingles). Praktički, napad je ovo jednostavan kao pick & roll (ili pick & pop ako hoćete), samo što vrhunski blokovi visokih s tim dodatnim dodavanjem igraču u punom trku otvaraju dodatan prostor vanjskim opcijama koje u ovoj manje zahtjevnoj roli nisu razotkrivene kao nedovoljno dobri strijelci ili kreatori.

Uglavnom, osim što su ovim stilom igre maskirali manjak kreatorske kvalitete među bekovima (Exum praktički ima zadatak samo prenijeti loptu i baciti je nekome na laktu), Jazzeri su nakon ubrzanja s početka sezone sada zaigrali ekstra sporo, toliko da se one Corbinove momčadi danas čine kao Sunsi iz ere D'Antonia. To je neophodno i da se visoki stignu pozicionirati u pinch post (a usput im čuvaš i noge), ali i da se utakmica svede na što manji broj posjeda u kojima će manje do izražaja dolaziti sklonost bekova da gube lopte s jedne strane, dok će s druge svaki dodatni pokušaj u napadu koji donesu visoki imati još veći značaj.

Naime, Jazz je trenutno jedna od dominantnijih skakačkih momčadi u ligi, a posebice su dobri u sakupljanju dodatnih pokušaja u napadu. Gobert, Kanter, Favors i Booker tako odrađuju glavninu posla u oba smjera te upravo na njihovim kvalitetama počiva trenutna snaga Jazza. Dodaju li par kvalitetnih bekova na roster preko ljeta, ovaj Utah ima šanse postati više cool od Johnnya Utaha, a to nije mala stvar.

18. KINGS 86.2

Ovih 1-5 ostvarenih od zadnjih rankingsa zvuče loše, ali iako je sezona Kingsima definitivno krenula u krivom smjeru (ispodprosječni u oba smjera), ovom prilikom im treba priznati da su imali i poprilično gadan raspored (dva puta Warriorsi, Cavsi i Raptorsi). Jedini pravi kiks je poraz od Netsa doma, ali za to su se iskupili pobjedom nad Pacersima u gostima. Uglavnom, poanta je da usprkos depresivnom kontekstu, kojega dobar ulazak u sezonu onako naglo prekinut Cousinsovim meningitisom i otkazom Maloneu dodatno pojačava, njihova startna petorka još uvijek igra solidno (u ovom periodu Cousins, Gay, Collison i McLemore čak su ostvarili pozitivnu koš razliku usprkos 1-5 scoreu) tako da nije teško shvatiti kako je očajan ostatak rostera najveći problem.

Jasno, Corbin svojim miksanjem tu ne pomaže previše, posebice kada forsira visoke postave (Landryeva post-up igra nikako ne ide uz Cousinsa) ili kada mijenja startnu petorku kako bi se prilagodio protivniku (slati Williamsa na stretch postave umjesto da radije držiš Thompsona u sredini u nekim kulturama naziva se samoubojstvom - to što Williams voli igrati na perimetru u napadu, ne znači da zna igrati obranu na perimetru). S druge strane, niska postava s Gayom na četvorci zbog koje je valjda i dobio priliku trenirati nikako da postane standardni dio rotacije, tako da je pitanje dana kada će se Vivek spustiti na parket i zauzeti mjesto koje želi kada je ono GM-a već odavno zakapario (nije valjda da itko misli kako D'Alessandro ima ikakvu moć kod donošenja odluka).

19. PISTONS 85.9

Gubitak Jenningsa ogroman je udarac, ali ono što je Pistonse dovelo do negativnog 3-4 scorea prije svega je pad obrambenog učinka, a tek onda manjak napadačke produkcije s pozicije playa. Naime, Augustin je više nego pristojno zamijenio Brandona, nastavivši s vlastitim odličnim igrama s klupe, tako da je ovdje očito kako razliku ne radi individualni talent već sistem koji je Van Gundy instalirao nakon što je otpilio Smitha. Jennings je ionako bio granični startni talent čije brojke bi kad-tad pale na zemlju, tako da pad s njega na Augustina nije toliko dramatičan - Augustin je u karijeri imao sezone u rasponu od rubnog startnog materijala do dodavača ručnika, ali sudeći po lanjskom izdanju u Bullsima i sada u Pistonsima, više je nego sposoban zakrpati 35 minuta kao combo-strijelac s jedinice.

Ono što bi moglo biti dramatično je po novome pad s Augustina na back-up playa - Dinwiddie je zanimljiv potencijal onako elegantan, s old-school ulazima i sjajnom kontrolom lopte, ali nije šuter iz driblinga, a to je u ovom trenutku ključno za Pistonse na toj poziciji. Stan nema namjeru trošiti resurse na trećeg beka, što je potpuno razumljivo obzirom da ih gomila leži uokolo i samo ih treba pronaći, a prvi je šansu dobio naš stari znanac John Lucas. Osim što će se brinuti za dobru atmosferu na klupi kao jedan od boljih dodavača ručnika u zadnjih 10 godina, Lucas dokazano može zabiti tricu nakon visokog picka (do obruča ne može ni pod razno, ali to Stan od njega neće ni tražiti), a u stanju je i spustiti loptu u post centru i otvoriti mu stranu da zaigra 1 na 1 (osim ova dva elementa igre Van Gundy od svojih playeva neće ništa drugo ni tražiti), tako da je možda već i on konačno rješenje (Lucas nije briljirao u zadnjoj epizodi u Jazzu, ali prije toga je odigrao solidne partije u Raptorsima i prije svega u Bullsima, gdje je igrao istu rolu kao što je ova koja ga čeka u Detroitu - i Thibo kao i mentor mu Van Gundy nema problema s time da play služi isključivo kao šuter s vrha perimetra). I da, Istok je toliko tanak da sam upravo uz Lucasa upotrijebio frazu "konačno rješenje".

Uglavnom, usprkos mučenju kojega su im priuštili Bucksi i Sixersi svojim agresivnim obranama perimetra, Detroit je i u ovom periodu bio top 10 napadačka momčad tako da je ključno samo pronaći načina kako maskirati defanzivne probleme. Oni se prije svega vežu uz činjenicu da su s više minuta za stretch postave slabiji u zaštiti sredine, što nije dobro jer kada nemaš pritisak na loptu protivniku je puno lakše do te sredine dolaziti (Jennings nije bio obrambeni as, ali je barem zujao i smetao usporavajući napade, a to je nešto što ni Augustin ni Lucas ne mogu). Obzirom da je obrana na boku ionako cijele sezone upitna zbog manjka poštenih stopera, ovo bi mogao biti problem koji ni Van Gundy neće uspjeti rješiti i koji bi ih na kraju mogao koštati playoffa (i mene burgera). Onda opet, koliko momčadi trenutno iz ovog donjeg doma može prezentirati ovakve napadačke partije kakve su oni pružili protiv Rocketsa i Heata, u kojima kombiniraš gomilu poena u reketu, posebice iz skoka u napadu, s gomilom trica?

20. PACERS 85.8

Trend je zabrinjavajući, iako imaju 2-4 u protekla dva tjedna Pacersi nisu ostvarili pobjedu protiv top 16 momčadi od 2. siječnja kada su dobili Buckse (u cijeloj sezoni imaju tek 4 pobjede protiv ovih naših "real" timova), a i ove dvije nedavne pobjede ostvarili su protiv Knicksa i Magica koji su na jednoj dodatnoj razini grozote. S tim da je puno veći problem od ovih 10 poraza u zadnjih 12 susreta taj što se ne nazire način na koji bi se mogli izvući iz rupe i nekako ostati u ovoj bitci između Pistonsa, Hornetsa i Heata za zadnja dva playoff mjesta. Mislim, u ovom trenutku se čak i Celticsi čine kao potentnija momčad, a Celticsi uopće nisu na čisto da li žele playoff.

Uglavnom, napadačka jalovost ih prati tijekom cijele sezone i ništa drugačije nije bilo ni u ovom periodu (od njih se više muče zabiti samo Sixersi i Hornetsi), tako da je ono zbog čega su pali na nos slabija prezentacija u obrani, točnije slabija forma Hibberta (upao je u onu svoju klasičnu rupu, tip jednostavno nije fizički u stanju odigrati sezonu u kakvom-takvom kontinuitetu) i sve slabija obrana perimetra (Copeland je srećom ispao iz rotacije, a sada je vrijeme da uklone i Hilla). Ako uzmemo u obzir kontekst koji kaže da su u ovih 10 poraza čak 6 puta gubili od donjeg doma lige i to uglavnom od konkurenata za playoff na Istoku, jasno je da nemaju previše razloga za optimizam.

21. HORNETS 85.7

Napadački su pali na još niže grane iako se u rotaciju kao žderač posjeda vratio Jefferson iz jednostavnog razloga što je Kemba ipak morao na operaciju meniskusa, a Roberts, koliko god solidan bio kao šuter iz pick & rolla, ipak nema slasherske kvalitete kao Walker (također, nakon par bljeskova opet je nestao iritantno nepostojan Marvin Williams koji je totalna suprotnost od trovremenskog tafta). Međutim, kad si na dnu, dodatno ukapanje nije toliki problem - za njih je puno važnije da su i bez Biyomba (koji je također dobio udarac u koljeno, ali će izgleda izbjeći operaciju) zadržali defanzivnu čvrstinu. Uz stvarno sjajnog Kidd-Gilchrista ključni čovjek obrane i u ovom periodu ostaje Zeller koji je nakon više od pola sezone u pogonu konačno pohvatao konce role za koju je zadužen i sada uz do savršenstva dovedenu vještinu razbijanja pick & rolla igra i sve bolje na bloku uz Jeffersona.

Hornetsi su tako ostvarili odličnih 4-2 uz pobjede ne samo nad nejači poput Knicksa i Nuggetsa, već i nad direktnim protivnicima iz Miamia, pa i onima iz Washingtona. Raspored im ostaje mekan sve do sredine ožujka, a tada bi već i Walker i Biyombo trebali biti nazad u akciji, znači šanse da se dokopaju playoff pozicije ostaju poprilično dobre. Ono što bi ih definitivno izdiglo pred Pacersima je dovođenje jednog poštenog šutera s perimetra (svaka im čast na tome što su uspjeli postati gora tricaška momčad od Sixersa) - toliko su očajni da su spremni prihvatiti ugovor Joea Johnsona, ali Netsi izgleda ne žele Lancea. Što nije ni čudo obzirom da čak ni u ovoj roli šestog čovjeka koju igra od povratka u rotaciju, a koja je u teoriji idealna za njega jer mu ostavlja dovoljno prostora za driblanje, nije u stanju zabiti šut.

22. CELTICS 85.6

I dalje su teoretski u playoff poziciji, kako rezultatima tako i učinkom - ovih 4-4 koje su ostvarili uz nezgodan put po Zapadu obilježen pobjedama nad Blazersima, Nuggetsima i Jazzom još jedan su dokaz da Stevens zna što radi (obrana je i dalje ključni oslonac, ali ni u napadu nisu bili katastrofalni). Doduše, imali su sreće u završnicama sve tri utakmice, ali treba ostati u egalu do zadnjeg trena s ovim rosterom u kontekstu koji je izuzetno nepovoljan. Uglavnom, tako smo na kratko mogli vidjeti kako Evan Turner kao košarkaš ipak nije totalni propuh kad mu daš loptu u ruke i pustiš ga da igra čistog playa kao što je to radio u NCAA (možda još nije kasno da netko od njega napravi novog Shauna Livingstona), da su Crowder i Zeller potencijalno korisni rotacijski igrači i u budućim puno ambicioznijim projektima, a možda najvažniji trend predstavljaju dobre igre Smarta koji se u ovom periodu nametnuo kao najkonstantniji igrač Celticsa uz Sullingera.

23. NUGGETS 85.5

Kakva momčad. Opet su upali u onu svoju tipičnu crnu rupu u kojoj ne samo da potonu ispod prosjeka u oba smjera, već gube utakmice po 20 i više razlike. Ostvarili su tako mizernih 1-7 u protekla dva tjedna, a da nije bilo kiksa Pelicansa koji su im poklonili jedinu pobjedu, imali bi 11 poraza u nizu (doduše, ni ovih 1-10 ne zvuči sjajno). Gdje su stvari krenule po zlu? Pa, iako poraze možemo vezati uz trade Mozgova, činjenica je da Denver nije potonuo do proteklog tjedna. Do tada su imali zgusnut i težak raspored s previše ekipa kojima jednostavno nisu dorasli (4 poraza doživjeli su protiv top 16 momčadi), ali protiv kojih su se sasvim pristojno držali.

Onda se u rotaciji pojavio McGee i, simbolično, sve je otišlo kvragu - njegovih 15 minuta na parketu protiv Memphisa potvrdili su još jednom da JaVale ima najniži poznati nam košarkaški IQ. Zatim se Faried, poznat po sukobima s trenerom, razbolio na jednu večer, pa je Shaw u petorku gurnuo Gallinaria kao stretch četvorku omogućivši tako Hornetsima da utakmicu dobiju u prvoj četvrtini (Gallo je trenutno veći Bargnani od Bargnania što je neizmjerno tužno), a onda su izgubili i od Sixersa koji su u ovom trenutku jednostavno bolja momčad od ovog raštimanog orkestra.

Nakon ovakvog niza utakmica valjda je svima postalo jasno da ovaj roster treba pod hitno razbiti - bez obzira što će s povoljnijim kontekstom vjerojatno i ova oluja proći, ovo što oni rade na svim razinama stvarno nema nikakvog smisla. Dodajmo još da je Nurkić igrao samo 22 minute u prosjeku u ovom periodu - iako je i sam za to kriv povratkom pretjeranom fauliranju (čak 6.6 faula svakih 48 minuta), stvarno nema smisla držati ga na parketu gotovo u istom omjeru kao dok je na rosteru bio Mozgov sada dok mu je jedina konkurencija Hickson (JaVale je izgleda pokupio ovaj misteriozni virus koji je imao Faried i koji bi se mogao zvati trenermeudaljioodmomčadinajednuutakmicu, ostaje im se samo nadati da će njegova pauza duže trajati).

24. HEAT 84.5

Što ti je život. Miami je napadački i u ovom periodu bio ispodprosječan, ali po prvi put ove sezone odradili su elitan posao u obrani iako se nemaju čime hvaliti obzirom da ih je to dovelo do 3-5 scorea tijekom ne pretjerano teškog rasporeda u kojem su dobili Boston i Indianu, ali i izgubili od Pistonsa i Hornetsa (drugim riječima, dobili su kozmetičku konkurenciju, a izgubili od hard core protivnika). Tu je i ona pobjeda protiv Bullsa koja je lansirala Whitesidea u narodnog heroja, a upravo je njihov centar trenutno i jedina stvar vrijedna spomena vezana uz roster na kojem se Deng i Wade opet muče s ozljedama, Bosh s formom, a svi ostali sa igranjem učinkovite košarke. Svi ostali osim Hassana, da naglasim.

Kad sam prvi put spomenuo da bi Whiteside bez problema mogao biti kvalitetan back-up centar obzirom na blokerske učinke na sveučilištu kojima je ravan bio samo Anthony Davis, nisam ni sanjao da čovjek može ovoliko dugo nositi teret sve većeg broja minuta i sve veće odgovornosti u skoku i obrani. Međutim, učinak Heata u ova dva tjedna ne ostavlja mjesta sumnji da čovjek može odraditi možda i puno veću rolu.

E, sada treba biti pažljiv. Iako sjajne brojke u ova dva tjedna stvarno zvuče fenomenalno (15 koševa, 12 skokova i 4 blokade uz 58% šuta), treba imati na umu da se još uvijek radi o premalom uzorku za smatrati ga igračem u rangu DeAndre Jordana ili Tysona Chandlera. Ne kažem da to nije njegov plafon, ali pričekajmo još neko vrijeme na potvrdu. I uzmimo u obzir koliko je kontekst za njega ovdje povoljan. Praktički, ovo na što je naišao u Miamiu gotovo je identično situaciji koju smo imali s Linom u New Yorku kada je na nekoliko tjedan dojučerašnji NBDL igrač odjednom ostvarivao brojke u rangu najboljih bekova lige.

Pokušavajući analizirati tadašnji kontekst, ono što sam isticao kao najvažnije u cijeloj situaciji bila je činjenica da su Knicksi pod D'Antoniem bili gladni bilo kakvog učinka na jedinici (sjetimo se kako je u tom periodu čak i rookie Shumpert neko vrijeme igrao playmakera zbog manjka opcija), a da ironija bude potpuna, vodio ih je čovjek čiji sistem je bio stvoren za pumpanje brojki jedinicama. Uglavnom, nije Lin bio toliko dobar koliko je bila dobra situacija u koju je došao, a analizirajući njegovu NCAA karijeru koja je nudila puno veći uzorak utakmica, nigdje nije bilo dokaza da je Lin išta više od graničnog NBA startera. Danas znamo da je takav pristup materiji bio ispravan jer svih ovih godina Lin i nije bio ništa drugo osim još jednog combo-beka.

Pokušamo li isto napraviti s Hassanom, ono što prvo upada u oči je puno bolji NCAA pedigre. Ne samo da je čovjek jedan od najboljih blokera u povijesti gledajući brucoška ostvarenja, on je i jedini igrač prve godine uz Davisa koji je odigrao više od 32 utakmice, zabijao više od 12 poena, kupio više od 8 skokova i imao više od 4 blokade (reda radi spomenimo kako bi je još jedan visoki pick drafta, Emeka Okafor, završio u ovoj posebnoj skupini, ali on je kao brucoš zabijao samo 8 poena u prosjeku). Dakle, njegov pedigre je neusporediv s onim Lina - dok je Lin došao u ligu kao tek još jedan slash & kick combo dribler, Whiteside je bio talent generacije.

Razlog zbog kojega pak nikada nije bio u rangu s Davisom i Okaforom u očima skauta je jednostavan - njegova glava nikada nije bila na mjestu, odnosno mislio je da talent bez rada može donijeti rezultat (zato je i završio na neuglednom sveučilištu umjesto na vrhunskom programu i zato je izabran kao projekt u drugoj rundi, a ne kao lutrijski pick).

Stoga, umjesto usporedbi s Davisom i Okaforom koji su bili kompletni igrači i karakteri, Hassana je najbolje usporediti s Jordanom koji je također izabran u drugoj rundi kao projekt nakon jedne godine na neuglednom Texas Techu na kojem je također završio zbog manjka radne etike i košarkaškog IQ-a. Razlika između njih dvojice kasnije postaje ta što su Clippersi uložili ogromnu količinu truda u to da Jordan postane ovo što je danas, dok su Kingsi vrlo brzo odustali od rada s Whitesideom. Dijelom i zato što su već imali Cousinsa, što je itekako bitno za nastavak naše priče koji se tiče konteksta.

Naime, sada kada smo rasčistili da Whiteside ima startni potencijal od prvog dana, treba pokušati shvatiti zašto ga nije pokazao ranije i zašto je tako dobar u Heatu. I tu priča za razliku od ovog prvog dijela počinje imati dodirnih točaka s Linovom - kao i Jeremy, i Hassan je sletio u kontekst koji je bio kao stvoren za njega. Prvo, Heat ima dovoljno kvalitetnih obrambenih igrača na perimetru i pokretnog krilnog centra, ali ono što mu je nedostajalo da zaigra kvalitetnu obranu je rupa pod košem, točnije nedostatak visine u sredini koji je postao dodatno naglašen gubitkom McRobertsa. Dakle, da su se dokopali Mozgova prije Cavsa ili da su kojim slučajem doveli Koufusa ili nekog drugog pouzdanog back-up centra, Miamieva obrana bi također skočila prema gore. Ergo, nije Whiteside spasitelj zašto što je Whiteside, već zato što je prava petica.

Također, osim što je zbog manjka talenta i karakteristika sličnih njegovima diljem rostera postao nezamjenjiv u sredini obrane Miamia (tipa, nije nikakvo čudo da ga Memphis nije zadržao nakon trening kampa kada su već imali vrhunske opcije ne samo za startnu, već i za rolu back-up petice), Whiteside nema ni konkurencije u skupljanju skokova - Bosh previše igra na laktu i općenito mu godinama zamjeramo da nije tip koji se baca za odbijancima, tako da je za Hassana ostalo na raspolaganju i više nego dovoljno lopti. Jasno, postotci blokada i skokova govore da Whiteside nije tek običan centar, ali kontekst jasno govori da nije ni toliko poseban, već da se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu.

U principu ono što ga razlikuje od klasičnih back-up opcija koje u pravoj situaciji mogu držati sredinu je taj vrhunski atleticizam koji mu donosi blokadu i skok više nego što bi ih ostvario prosječan centar, a to je kvaliteta koja mu dobro dođe i u zabijanju zicera koje mu kreiraju suigrači koji konačno imaju nekome baciti lob na obruču. Uglavnom, ovih trenutih 9-8-3 koliko mu iznose prosjeci sezone koji uključuju i one ranije, puno manje glamourozne partije, po meni su nekako i dalje njegov realni plafon, a to je ujedno i standardni učinak kojega možete već godinama očekivati od jednog DeAndre Jordana.

Da se razumijemo, nije isključeno da će Hassan možda dodatkom šuta s vrha reketa postati puno bolji napadač, što uostalom dijelom već i jeste čisto zbog solidne realizacije s linije slobodnih (po tome je sličniji Chandleru nego Jordanu, iako Tysonu stabilizacija šuta s linije nije donijela kvalitetu u šutu iz igre), ali realnije je očekivati da će se smjestiti negdje u ovim okvirima niske (ali učinkovite) potrošnje u napadu i dominantne obrane. Uzorak je toliko malen da je skepsa čak i prema takvom relativno skromnom raspletu razumljiva (mada nema ništa skromno u tome da si Chandler ili Jordan), iako tu imamo barem taj pedigre koji jamči s popriličnom sigurnošću da Whiteside neće tek tako nestati s radara.

Sad kada samo odradili ovaj racionalni dio posla, možemo slobodno pustiti emocijama na volju - kako je jebeno moguće da netko usred sezone nađe rasnog startnog centra kao da se takvi prodaju u obližnjem dućanu i tako si spasi godinu? Miami ni s Hassanom ne izgleda pretjerano dobro, posebice kada Wadea nema u blizini (kada su kompletni itekako su konkurentni), ali bez njega bi doslovno bili bez šanse. Tako da je ovo fantastično, prije svega kao dokaz da malo gdje možeš naći narative kao u NBA, a onda i kao podsjetnik na važnost konteksta i činjenicu da čovjek zna samo ono što je doživio (a i to samo u verziji koju želi prihvatiti), dok o budućnosti nema blage veze.

25. NETS 83.9

Najgora obrana u NBA koju su prezentirali u ovom periodu i usprkos kojoj su ostvarili 2-4 najbolji je pokazatelj da su Netsi u praksi ispali iz utrke za playoff iako im u teoriji score daje dobre šanse. Solidne napadačke partije Lopeza i Bogdanovića s klupe te standardni Jackov combo učinak jedine su stvari vrijedne spomena u protekla dva tjedna, s tim da treba dodati kako je Hollinsovo agresivno treniranje uz to konstatno i iritantno miksanje postava u pojam ubilo i jednog Masona Plumleea koji se od najkonstantnijeg igrača pretvorio u najveću rupu u rotaciji. Joe Johnson po vlastitom priznanju ionako ne igra obranu jer to nije u stanju zbog upaljenih koljena i gležnjeva, Deron je više na tribinama i klupi nego na parketu, tako da trade deadline i prodaja kluba ostaju jedina potencijalna zanimljivost vezana uz Netse.

26. LAKERS 83.3

Treba li ovdje uopće trošiti riječi? Izgubili su 10 od posljednjih 11, a u protekla dva tjedna imaju 1-5 uz drugi najgori napad lige i zamalo prosječnu obranu, čemu je na neko vrijeme vjerojatno došao kraja sada kada je Hill ozljedio kuk. Uglavnom, Scott voli ove visoke postave s dva klasična visoka koje će mu sada biti malo teže slati na parket, ali koliko god Sacre i Hill mogu čuvati sredinu, jasno je da napad s takvim parom pod košem ne ide nigdje. Još jedan Scottov flop je i uporno guranje Ryana Kellya na trojku, kao i forsiranje rookiea Clarksona na štetu Lina. Mislim, Lin je daleko od lanjske forme (iako je tu nemoguće reći da je li je to više krivnja njega ili Scottova odnosa prema njemu), ali i dalje je deset puta bolji izbor od ovoga što prezentira Clarkson.

U biti, što pričam. Ako žele što više loptica u lutriji, onda su svi ovi potezi koje vuče Scott genijalni. I još jedno zapažanje za raspravu - iako Scott koristi vjerojatno najviše Princeton akcija nakon Kerra, nevjerojatno koliko su njihovi ishodi drugačiji. Ok, to je samo potvrda da je talent ključan, ali kad uzmemo u obzir da samo Knicksi potežu više dugih dvica od Lakersa, postavlja se pitanje zašto itko plaća Scotta i Fishera/Jacksona kada je sve što njihova taktika donosi ono što ti ionako svaka NBA obrana ostavlja sama po sebi?

27. MAGIC 82.1

S ovih 0-7 u zadnjih 15 dana (što ih dovodi do 9 poraza u nizu) više stvarno nema smisla pretvarati se kako je išta što tamo rade smisleno. Sada se već javno govori o otkazu Vaughnu i to je definitivno dobra stvar i nešto što će se vjerojatno uskoro dogoditi (nakon all-star vikenda čeka ih povoljan raspored sa 7 od 8 utakmica doma, što je kao naručeno da novi trener krene s nekoliko pobjeda). Naime, Orlando je defanzivno potonuo na dno (samo Netsi su gori u periodu kojim se bave ovi rankingsi), a to je nedopustivo za momčad koja je u sezonu ušla s planom ostvarenja prosječnog obrambenog učinka, što je uostalom i smjer u kojem su slagali roster (drugim riječima, Vaughn je vjerojatno izgubio i povjerenje igrača, a ne samo uprave). Jedino se ostaje nadati da će ovo njihovo stajanje u mjesto već treću godinu za redom dovesti do nekih promjena i u pristupu rebuildingu, a ne samo na klupi.

28. KNICKS 81.9

Pa, njih je za razliku od Magica teško optužiti za tankiranje u ovom periodu jer su ostvarili 4-3 uz prosječan obrambeni učinak, što je obično znak da je igračima stalo. Istina, te pobjede su došle protiv Orlanda, Lakersa i Sixersa koji su im taman po mjeri, a ona protiv Oklahome svakako je vrhunac sezone, bez obzira što je Oklahoma trenutno obezglavljena.

29. WOLVES 79.7

Vratili su se Martin, Peković i Rubio tako da će ovo vjerojatno biti zadnji period u kojem su ostvarili ovako mizeran učinak (1-7 s ispodprosječnom igrom u oba smjera). Uhvate li ova tri veterana nešto nalik na formu, napad bi se trebao popraviti (skok s LaVinea na Rubia sam po sebi bit će ogroman plus), ali najveći šok vjerojatno će doživjeti obrana kojoj će Rubio, jednom kada uhvati ritam, dati kvalitetu više na perimetru. Pitanje je samo kako se to uklapa s planovima vezanim uz draft, odnosno hoće li možda netko promijeniti adresu tijekom prijelaznog roka.

30. SIXERS 78.1

Top 5 obrana nije uspjela maskirati očajan napad, ali dovela ih je do scorea 3-6 i konkurentne košarke iz večeri u večer (postala mi je navika baciti pogled na barem jednu četvrtinu svake njihove utakmice, a često se zadržim i duže - tipa, teško je bilo ne ostati gledati način na koji su sjajnim presingom razbili Pistonse). Ono ključno je da, za razliku od većine ovih ekipa s dna, Sixerse nije mučno pratiti. Jasno, u onim rijetkim trenutcima kada im upadaju skok-šutevi (a i tada se svaki put iznenadiš kada Mbah A Moute ili Sampson realiziraju dvije spot-up situacije za redom) posebno su zabavni, ali ta energija u obrani koju sve ove dugonje donose iz večeri u večer nikada nije potpuno dosadna.

Interesatni su, a to nije mala stvar, što zbog stila igre, što zbog tog stalnog promoviranja novih imena koja se čine kao NBA igrači. Tako su nakon McDanielsa promovirali i Granta (koji je nekim čudom svom repertoaru dodao tricu - na Syracuse je tijekom dvije godine i 72 utakmice ubacio njih 6, a u 35 NBA utakmica zabio ih je već 24 uz 40% šuta).

Filed under: bball 21 Comments
3Feb/1513

BI-WEEKLY RANKINGS – REAL PLAYOFF EDITION

Posted by Gee_Spot

Ovaj put s rankingsima idemo u dva puta, da odvojimo 16 momčadi koje po svemu do sada prikazanom zaslužuju ulazak u playoff od onih koje bi u malo pravednijem sistemu pripadale isključivo u lutriju (vidjet ćete kako je i po bodovima za učinak u oba smjera crta razgraničenja jasno povučena). Nažalost, stvari su postavljene ovako kako jesu pa tako jedan potencijalni MVP lige (Davis) vjerojatno neće vidjeti doigravanje iako to zaslužuje po parametrima koji se ne tiču čisto zemljopisa. Ako ništa drugo, Davis je barem potvrdio onu tezu da franšizni igrač garantira playoff učinkom (ne i stvarnim plasmanom).

Svaka čast konferencijama, ali svake godine gledati kako par momčadi koje se tamo zaslužuju naći ne ulaze u doigravanje je već postalo naporno, tako da nam ostaje nadati se kako će Silver potegnuti ovo pitanje u skoroj budućnosti.

01. WARRIORS 97.6

U protekla dva tjedna malo im je popustila obrana i općenito izvedba, prvenstveno jer su se sporedne opcije malo ohladile. Steph, Klay i Green i dalje igraju u petoj brzini, s Bogutom na parketu su fantastični (i to bez obzira tko je drugi swingman, Iggy ili Barnes), ali čim ova jezgra nije u igri, nastaju problemi. Od 5 najčešće korištenih postava bez Boguta čak 3 su ostvarile negativnu koš-razliku, a ove dvije preostale usprkos plusu debelo su ispod prosjeka napadački (ergo, obrana ih drži iznad vode).

Ukratko, stvari konačno dolaze u normalu, barem kada je u pitanju forma Barnesa i Speightsa, što u kombinaciji s nimalo uvjerljivim partijama Iguodale, Barbose i Livingstona (koje se razvlače tijekom cijele sezone) znači da se i bajci Warriorsa bliži kraj. Naravno, bit će i dalje opasni dok god je udarna četvorka u komadu, ali, kad uzmemo u obzir manjak dubine pod košem, očekivanu regresiju pojedinaca i puno teži raspored nakon all-stara, teško je očekivati da mogu nastaviti s ovako suludo dobrim postotcima pobjeda.

Da postoje problemi moglo se vidjeti i u ovom periodu, posebice u porazu protiv Bullsa gdje su sjajnom šutu usprkos imali ogromnih problema u čuvanju reketa i uopće sprječavanju visokih Bullsa da dominiraju u sredini (Chicago je šutirao 11 slobodnih više i uhvatio 13 skokova bonusa), a zatim i na gostovanju kod Jazza gdje na sličan način nisu imali rješenja za Favorsa, Kantera, Goberta i raspoloženog Haywarda koji je iskoristio blijedu partiju dvojca Barnes/Iguodala (sve miriše na to da će Kerr uskoro morati puno više koristiti klasične postave i u određenom omjeru dati poneku minutu Greenu na trojci radi obrane, a to će pak biti kraj njihove napadačke renesanse jer bez stretch petorke nisu tako ubojiti - u 13 pozitivnih postava koje su do sada koristili samo je jedna, recimo to tako, klasična s dva visoka, a i ta u kojoj su pod košem Lee i Speights odigrala je samo 28 minuta).

Iako rezultat protiv Sunsa zvuči uvjerljivo, utakmica je to u kojoj su protivnici bili u egalu tri četvrtine i u kojoj se također dalo vidjeti kako se Warriorsi muče doći do poena s linije slobodnih i skokova u napadu, tako da jedini pravi bljesak u ovom periodu predstavlja fenomenalna šuterska partija Thompsona protiv razbijenih Kingsa. Tih 9 trica u četvrtini stvarno je bio poseban gušt gledati, pa makar ih Klay 7 zabio u zadnjih 5 minuta preko Stauskasa i,ovo je urnebesno, McCalluma, kojega je Corbin u svojoj mudrosti poslao na Thompsona iako je već svima bilo očito da je tip u posebnom stanju svijesti (zadnju tricu u četvrtini zabio je preko McLemorea kojega je trener Kingsa konačno odlučio vratiti u igru minutu prije isteka četvrtine pa je tako svaki od tri igrača koji ga je čuvao primio po tri komada kroz uši).

02. CLIPPERS 94.5

Ako u prvom dijelu sezone baš i nisu djelovali uštimano, Clippersi sada igraju kao navijeni – ni u ovom periodu nije bilo boljeg napada u ligi, a tek dijelom za to je zaslužan raspored. Istina, imali su dva zicera protiv Netsa i Nuggetsa, pa i relativno lagan izlet u Salt Lake City, ali način na koji su dominirali nad Sunsima i Spursima u gostima ostavljao je bez riječi (barem ih ja nisam nalazio dok sam gledao kako seciraju nimalo lagane protivnike).

Jedini kiks je sinoćnji poraz opet protiv Netsa, dok su protiv razigranih Pelicansa bili u igri do samog kraja, odnosno dok ih nije zaledio Eric Gordon odigravši tako protiv bivšeg kluba najbolju partiju u zadnjih godinu dana. Uglavnom, kombinacija odlične forme udarnih igrača (samo je Redick zbog problema s leđima propustio jednu utakmicu u ovom periodu, odnosno dvije ako uračunamo i sinoćnji ekstra rani izlazak s parketa) i Riversove minimalne rotacije (koristio praktički tri postave) donose ploda, a, iako je još rano za išta zaključivati, izgleda da Doc zna i kako izvući nešto od svog sina.

Naime, koliko god da su CP3 i Blake zaigrali u punoj brzini, koliko god je Jordan napravio novi iskorak u maksimiziranju svojih talenata i koliko god da su Redick i Barnes naštimali ruku, sve ovo bi bilo puno teže izvesti bez podrške klupe. A nju je za sada Riversova energija u presingu preporodila – dobrim dijelom zahvaljujući upravo borbenosti njega i Hawesa (koji je počeo i zabijati odigravši vjerojatno najbolji niz utakmica u sezoni) obrambeni učinak bio je na prosječnoj razini što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Naravno, nemam namjeru vjerovati da je Austin Rivers rješenje svih problema na klupi (iako je super vidjeti kako se netko tko je veći dio života bio dominantni 1 na 5 strijelac bori svim silama da zadrži mjesto u ligi makar kao terijer), ali neosporno je da brzinom i aktivnošću puno bolje odrađuje posao Collisonove kopije nego što je to radio Farmar koji je potpuno drugačiji tip igrača (što je Doc mislio da će dobiti od dotičnog kada ga je potpisivao ostaje misterij).

03. HAWKS 93.9

Pobjednički niz je prekinut porazom od Anthonya Davisa i razigranih Pelicansa što nije iznenađenje obzirom na rupice koje se pojavljuju u njihovom oklopu. Iako gostovanje u New Orleansu ne spada u laganice, raspored daleko od toga da je bio težak u protekla dva tjedna. Netsi i Wolvesi koji se i ne trude u defanzivi, plus Sixersi i Pacersi koji se trude, samo ne mogu ništa zabiti, a čak su i Oklahoma i Portland došli u idealnom trenutku u goste - moglo je i puno gore od ovoga, ali obrambeni učinak svejedno slabi, a stižu ih i ozljede. Ostali su bez glue guya Carrolla, a onda na duže vrijeme i bez njegove pouzdane zamjene Sefoloshe, što znači da se krpaju s Bazemoreom kao startnom dvojkom (što pak znači da Korver mora puno više čuvati trojke, a to nije dobro za obranu) i gomilom minuta za bekovsku kombinaciju Schroeder-Teague (koja dobro igra prema naprijed, ali defanzivno dva relativno sitna beka nikada nisu bili recept za uspjeh), pa čak i mjestom u rotaciji za Jenkinsa kada je Korver na klupi (e to tek nije dobro za obranu).

Srećom po njih, za razliku od Warriorsa ne stoji im nad glavom znatno teži budući raspored koji bi iskoristio logičan pad forme, tako da možemo očekivati da će se zadržati na ruti za prvo mjesto na Istoku. Ali, razina izvedbe u nastavku sezone jednostavno nije mogla ostati na visini koju su prezentirali u ovom pobjedničkom nizu dugom 19 utakmica - zahtjevnost regularne sezone kad-tad sustigne i puno bolje momčadi, a Hawksi ipak nisu Bullsi iz 1996.

04. GRIZZLIES 93.1

Imaju sjajnih 7-0 u protekla dva tjedna, a rezultat su okrunili odličnim partijama protiv Mavsa, Thundera i Sunsa. Ono što imponira su pak različiti načini na koji su došli do uvjerljivih pobjeda u prve dvije utakmice, odnosno kako su to iščupali pobjedu protiv razigranih Sunsa. Mavse su izrešetali s perimetra iskoristivši im problematičnu obranu, Thunder su ubili obranom u ružnoj kopiji playoff utakmica kakvih smo se nagledali između ove dvije momčadi, a protiv Sunsa su jahali matchup prednost koju imaju u sredini preko Gasola i Randolpha.

A upravo potonjeg treba posebno istaknuti jer njegove igre u zadnje vrijeme znače Memphisu otprilike isto što su i Gasolove MVP partije u prvoj trećini sezone. Z-Bo naime igra najbolju košarku još od 2011. što nije mala stvar jer omogućava Memphisu da se opet potpuno osloni na guranje u sredini kao zaštitni znak, s tim da ovaj put imaju bolju pratnju iz vana nego što je bio slučaj ikada ranije. Možda je to netipično "bogatstvo" opcija na perimetru dobrim dijelom i zaslužno za nešto više prostora što ga ostaje Randolphu (zamislite kako bi tek bilo da je Carter još uvijek u stanju nešto pružiti), ali ne može se isključiti ni to da Zach ima više svježine u nogama nego što nas je navikao zadnjih godina i da je jednostavno brži i skočniji, što je vidljivo i po količini skokova u napadu, a posebice po postotcima realizacije na obruču gdje ga više nije toliko jednostavno blokirati kao godinu ranije.

Uglavnom, nadam se da će jednoga dana netko napraviti priču o tome što su on i Marc radili ovoga ljeta i kroz kakav su režim priprema prošli da se ovako pomlade (doduše, Gasol je značajno smanjio masu i to je prvi razlog za brzinu više koju ima, dok Z-Bo i dalje ima dupe koje je lakše preskočiti nego zaobići), ali za sada stvar funkcionira. Dodaj tome da su pogodili s Greenom, da još imaju prostora za rasti u obrani kad smanje rotacije na playoff razinu te da su upravo postali treća momčad u ligi koja je top 10 u oba smjera i postaje očito kako će i ovu neparnu playoff godinu proći dalje od prve runde.

05. MAVS 92.8

Kao da problemi s klupom sami po sebi nisu dovoljni, Mavsi su ostali i bez Ronda kojega bi smrskano lice moglo ostaviti na ledu do iza all-stara pokaže li se da mu je potrebna operacija (u najgorem slučaju vratit će se negdje u ožujku, a raspored se zahuktava, sa 7 top 16 momčadi u idućih 10 utakmica). Bit će to udarac njihovoj obrani koja je i u ovom periodu bila prosječna (što je prije Ronda bilo nezamislivo postignuće), ali i još više dubini - Harris i Barea su sposobni zamijeniti dobar dio Rondova učinka prema naprijed (tu je i mogućnost da Parsons jednostavno zaigra više s loptom), međutim, osim što ni jedan od njih ne može sakriti Ellisa defanzivno kao što to može Rondo, ako će jedan startati, to Carlisleu ostavlja još manje opcija na klupi (zato me ne bi čudilo da Rick posegne za Ellisom kao startnim playom i stavi uz njega Jeffersona ili Aminua, što se čini kao sasvim racionalan potez, osim zbog spomena Jeffersona koji je čisti dokaz da nitko nije savršen, pa tako ni Carlisle čija vjera u ove veteranske igrače zadatka graniči s patologijom).

Uglavnom, njihovih 4-4 u ovom periodu nisu bili nimalo impresivni, posebice jer su izgubili sve četiri utakmice protiv top 16 momčadi, dokazavši tako još jednom da su usprkos bljeskovima u napadu te sve boljoj obrani i dalje topovsko meso u prvoj rundi playoffa. Obzirom na probleme s uigravanjem startne petorke (posebice Ronda i Parsonsa), a zatim i obzirom na tanku klupu, taj status će vjerojatno i potvrditi u nastavku sezone. Dapače, ostanu li bez Dirka ili Chandlera na malo duži period, nije isključeno da bi mogli ostati i bez playoffa.

06. BLAZERS 92.5

Na trenutak se činilo da ih čeka pad koji će otvoriti još jednu playoff poziciju na Zapadu, ali, odluka Aldridgea da odgodi operaciju palca do nakon sezone ili u goroj varijanti dok bol ne postane takva da više ne može igrati, ostavlja ih u igri. I to iako su doživjeli pad kakav bi imali i bez LaMarcusa, ostvarivši mizernih 1-5 u protekla dva tjedna. Doduše, nad glavom će im stalno visiti ta mogućnost da će LMA ipak morati na operaciju, ali za sada očekivanja još stoje na solidnim temeljima trenutnim rezultatima usprkos. Istina, nakon napadačkog pada uzrokovanog činjenicom da Batum očito ove sezone neće početi šutirati kao NBA starter (ozljeda zgloba koja se vuče već godinama očito je prevelik problem) i Lillardovom trenutnom očajnom šuterskom formom (a samim time i igrom jer tip ionako ne radi ništa osim što šutira), počeli su posrtati i u obrani, ali tu je razlog barem jasan - manjak Lopeza i puno teži raspored s previše gostovanja.

Slično kao i s Dallasom i na njima treba držati oko jer kombinacija ne baš sjajne forme i zdravstvenih upitnika možda otvori vrata donjeg doma Zapada i učini završnicu sezone još uzbudljivijom.

07. RAPTORS 92.1

Njihov slobodni pad se nastavlja, lagan raspored omogućio im je da se goste na donjem domu lige protiv kojega su ostvarili 5-0, ali 1-2 protiv top 16 momčadi te i dalje ispodprosječna obrana usprkos konkurenciji jasno govore da se neće tek tako moći zaustaviti ovaj negativni trend. Posebice jer Kyle Lowry više ne sliči na sebe - zadnjih mjesec dana gađa ispod 40% iz igre uz nimalo impresivan omjer asista i izgubljenih lopti. Bez njega u Chris Paul izdanju ni Toronto više ne izgleda kao momčad koja može napraviti nešto u playoffu - bez obzira koliko Istok bio tanak, ako nemaš baš ni jednog igrača na all-star razini, onda nisi prijetnja. Ironija je eto u tome da Lowry igra svoju najgoru košarku u zadnje dvije godine baš u trenutku kada je izabran za all-star startera.

08. SPURS 91.6

Riješili su se problema s ozljedama, ostvarili naizgled finih 4-2, ali porazi bez ispaljenog metka od Bullsa i Clippersa dali su naznaku da hvatanje šampionske forme neće biti jednostavno. U ovom periodu malo se primirio Duncan kojemu definitivno treba odmora nakon načina na koji je nosio momčad prvi dio godine (šokiralo bi me da na all-staru zaigra više od 5 minuta, a uopće me ne bi šokiralo da izmisle neku ozljedu kako se uopće ne bi pojavio tamo) što je ostavilo traga na obrani, dok napad nikako da uhvati potreban zalet.

S tim da je i tu glavni krivac očit, Leonard i Parker još hvataju noge od ozljeda i daleko su od idealne forme, s tim da se Leonard još nekako i može sakriti iza all-round učinka dok je Parkerova loša igra ogroman problem. Mislim, bez njegove vrhunske realizacije napad Spursa teško može štimati, a Tony je trenutno na učinku jedva pa prosječnog startera, kamoli all-star strijelca. Bit će zanimljivo pratiti kako misle manevrirati do kraja sezone s čuvanjem od daljnjih ozljeda i dovođenjem u formu ključnih igrača jer bez idealnog konteksta preživjeti tri runde na Zapadu neće moći nitko, pa tako ni prvaci.

09. ROCKETS 91.5

U moru ozljeda koje mijenjaju sliku lige, gubitak Howarda na minimalno mjesec dana možda je najveći udarac kojega je itko pretrpio iz barem dva razloga - prvo, za Dwighta znamo da će pauzirati barem do ožujka, drugo, u tom periodu Houston čeka 8 od 10 utakmica protiv top 16 momčadi. Odigrali su Rocketsi i u ovom periodu bez njega 4, praktički 5 utakmica, uz dvije kvalitetne pobjede protiv Mavsa i Sunsa (za koje im je doduše trebalo i dosta sreće u završnicama), a ono što ih je obilježilo bila je prosječnost u oba smjera. Povratak Jonesa kao najbolje stretch opcije dugoročno definitivno popravlja sliku u napadu, iako će biti zanimljivo vidjeti kako McHale misli podijeliti minute, posebice kada se Dwight vrati.

Za sada starta s Dorseyem i Motiejunasom koristeći Litvanca kao četvorku upravo zbog obrambenih problema na koje nailazi (iako se to vrlo brzo pretvori u partnerstvo Smitha i Motiejunasa jer Dorsey je previše limitiran napadački da ga možeš držati na parketu duže od nekoliko minuta, posebice dok su Ariza i Beverley u ovakvim šuterskim rupama), ali u dogledno vrijeme možemo očekivati da napad proigra upravo s Jonesom kao pick & pop opcijom te s još više prostora za Donatasa u postu koji bi tada trebao igrati isključivo kao petica (za sada McHale uopće ne koristi ovaj par igrajući s kombinacijom Smith-Jones koja teško može postati razlogom da s razglasa puštaju "Smith & Jones Forever"). Međutim, kako će obrana funkcionirati u tim periodima i nije li ovo najava kraja nadanja Rocketsa koje je dobrim dijelom bilo bazirano na defanzivnim pomacima?

U svakom slučaju, kako god se stvari rasplele, Houston će za završnicu sezone trebati Howarda u puno boljem izdanju jer ovo koje su imali do sada nije bilo pretjerano impresivno. Koljeno gnjavi cijelu sezonu i mogu se samo nadati da će nakon oporavka i tko zna kakvih specijalnih zahvata Dwight biti bliži lanjskoj formi jer, bez obzira na sve probleme, čak i pola Dwighta duplo bolje štiti sredinu od Motiejunasa.

10. CAVS 90.1

Da, stvarno je dobar taj LeBron James. Posao započet povratkom nakon odmora nastavljen je i u protekla dva tjedna tijekom kojih su Cavsi imali drugi napad lige iza Clippersa, top 5 obranu (da, dobro ste pročitali) i ostvarenih 8-0 (11 pobjeda u nizu, 11-1 od Jamesova povratka u rotaciju). Ajde, ruku na srce raspored nije bio nešto naročito težak sa samo dvije top 16 momčadi na tapetu (i to ranjenike Blazerse i Thunder kojima je strelica forme čvrsto okrenuta prema dolje), ali gustoća utakmica uz dva back-to-back susreta s ovako tankim rosterom svojevrsni je izazov sam po sebi. A Cavsi su na njega konačno odgovorili.

Uz Jamesa koji igra puno bolje nego u prvom dijelu sezone (i dalje isključivo u roli playmakera, s tim da je u ovom periodu doslovno nezaustavljiv na ulazu), glavni razlog za preokret je kvaliteta koju su donijeli novi igrači, prije svih Mozgov, iako ne treba zanemariti ni Smitha koji je već sada pružio više nego Waiters cijelu sezonu, pa ni Shumperta koji je tek solidan, ali i takav puno učinkovitiji od Harrisa, Millera ili Jonesa. U principu, u ovom periodu sve štima, sada samo treba vidjeti može li se ovakva učinkovitost preslikati i na nešto zahtijevnije protivnike. S boljom klupom i angažiranim Jamesom nema razloga da se ne uključe u borbu za vrh Istoka, iako na ovu obrambenu renesansu možemo zaboraviti - Mozgov je odličan dodatak, možda i bolji od zdravog Varejaoa u ovom trenutku karijera im, ali nije garancija top 5 kvalitete. S tim da, kao što ponavljamo od početka sezone, Cavsima i ne treba ništa osim prosječne obrane (a to mogu ostvariti samo uz malo više znoja s ovim postojećim profilom igrača) za konkurirati na Istoku obzirom na potencijale u napadu koji još nisu dosegnuti (šifra: Kevin Love nije samo spot-up šuter).

11. BULLS 89.9

Nastavili su sa toplo-hladno partijama, iako su na trenutke pokazali za što su sposobni kada se sve posloži kako treba. I to usprkos brutalnom rasporedu. Razbili su Spurse doma, a onda iščupali dvije nimalo lake pobjede protiv Dallasa (tu su se skoro upucali greškama u završnici) i Warriorsa (gdje su na već klasični "Bullsi pod Thibodeauom način", dakle snagom volje, ukrali utakmicu koju nisu trebali dobiti). Zatim su u svoj genijalnosti NBA rasporeda putovali doma iz Dallasa da bi ih Whiteside istjerao iz reketa neviđenom serijom blokada (otprilike kao što si znao da će Klay ubaciti svaku u trećoj četvrtini protiv Kingsa, tako je bilo očito i da će svaki ulaz Bullsa u završnici protiv Heata rezultirati južnim voćem), samo da bi nakon toga opet sjeli u avion odraditi tri gostovanja u četiri dana na Zapadnoj obali.

Uglavnom, uz pozitivne stvari iz tih utakmica (poput odlične igre u reketu, posebice protiv Warriorsa) i neke loše (problemi sa šutom i obranom čim im netko zatvori skok u napadu i oduzme post pozicije kao što je to napravio Whiteside postaju previše očiti), vidljivo je da ovo još nije momčad koja ima do kraja definiran identitet. Mislim, čim Thibodeau redovito poseže za Brooksom u završnicama kako bi dobio iskru u napadu, svjesno žrtvujući obranu na vanjskim pozicijama, to sve govori o trenutnom stanju rostera.

U ovom periodu tako su još jednom bili prosječni u oba smjera, s Roseom toliko lošim šuterski i nebitnim kreatorski da je to zasjenilo čak i popriličnu razinu energije koju je iskazao, posebice u ulazima (sve lakše si stvara šanse driblingom, još da ih počne realizirati). To podizanje razine igre, kako njega tako i Noaha, svakako je pozitivan pomak koji će pomoći da se nakon all-stara konačno vrate na razinu koju očekujemo. Uglavnom, all-star je pred nama, a mislim da ni Thibodeau još nije siguran na koje postave i u kojim omjerima može računati, što sve govori o dosadašnjem kontekstu. Pogodi li ikada formulu, bit će ovo zeznuta momčad. Jasno, pod uvjetom da budu zdravi.

12. SUNS 89.6

Imali su sjajnu priliku odvojiti se od Oklahome jer im se poklopila loša forma Thundera s nizom od 8 utakmica na domaćem parketu (zaključili su ga scoreom 6-2), ali usprkos solidnim partijama ostvarili su tek 3-4 u periodu kojim se bavimo. Naime, nakon što su seriju domaćih utakmica otvorili s tri pobjede, čim je raspored poslao kvalitetnije protivnike pokazalo se kako obrana s Lenom i Wrightom teško može pratiti korak.

Doduše, od četiri poraza u dva su bili u igri do samog kraja (protiv Rocketsa ih je sredio Harden, a protiv Memphisa su dozvolili Randolphu i Gasolu da ukradu utakmicu silom), ali protiv Warriorsa i Clippersa su jednostavno pukli u trećoj četvrtini ne mogavši odigrati obranu u tim prijelomnim minutama. Pogledao sam većinu ovih utakmica i teško se oteti dojmu da su mogli izvući više obzirom na trenutke inspiracije, ali u tome i je problem, radilo se samo o trenutcima.

Ukupno gledajući sve postave imale su ogromnih problema braniti protiv ove razine konkurencije (nije čudo da su uspjeli oteti utakmicu Bullsima baš u večeri u kojoj su im sva 4 visoka odradila odličan posao, posebice u kontroli skoka), a to nikako nije recept za uspjeh, posebice kad uzmemo u obzir napadački regres koji je neminovan kada igraš s vrhunskim obranama koje su im se naredale na rasporedu.

Uglavnom, sve je i dalje u njihovim rukama, ali ne nađu li načina kako malo učvrstiti sredinu bez čega se teško oduprijeti ovom gornjem domu lige, na kraju bi opet mogli ostati praznih ruku kao i prošle sezone.

13. WIZARDS 89.3

Mizernih 2-5 i 0-4 protiv top 16 ekipa zvuče kao poziv na uzbunu, ali činjenica je da Wizardsi nisu imali bitno drugačiji kontekst nego do sada. Roster i rotacije ostali su isti kao i najveći dio sezone, s jednom bitnom razlikom - nisu grizli u obrani. Nitko se nije proslavio u ovom periodu u kojem su značajno popustili ne samo po učinku već i po čistom zbroju stop akcija (puno manje blokada i ukradenih od prosjeka), a to je u kombinaciji s vječno kilavim napadom bilo previše protiv kvalitetnijih protivnika (s tim da je i ta kilavost bila posebno naglašena ovom prilikom - uz standardnu gomilu cigli s poludistance, uzeli su i netipično puno šuteva za tri ne opravdavši to postotcima). Iako Wittman uspješno odmara udarne opcije, njima će definitivno dobro doći all-star pauza, ne toliko koliko bi vratili svježinu nogu, već prije svega uma.

14. PELICANS 89.2

Napadački su se smjestili odmah iza Clippersa, Cavsa i Hawksa, što je pravi mali podvig obzirom na Davisove sitne probleme s ozljedama i nedostatak Holidaya. Međutim, javna je tajna da s Evansom kao playmakerom igraju još bolje, čime su samo potvrdili da im je on s loptom na visokom pick & rollu glavno oružje ove sezone uz Unibrowa, a više lopti i više odgovornosti kao da je iz sna trgnulo i Gordona koji pomalo hvata ritam i koji se od jednog od najgorih startera u ligi do ozljede, nakon ozljede promeće u pouzdanu bekovsku opciju.

Uglavnom, u zadnja dva tjedna imaju odličnih 6-1, a uz dobar raspored (6 utakmica doma, 4 protiv rasnih lutrijskih momčadi) pomogao je i rast u obrani baziran na činjenici da su potpuno prestali koristiti postavu s tri beka i da trojku igra isključivo Cunningham (uglavnom, od jedne dosta niske formacije sada imaju jednu od viših, posebice kada je Evans na playu). Startna postava s Cunninghamom, Davisom i Asikom ima određenih problema sa realizacijom, ali ove kasnije kombinacije s Andersonom na četvorci rasturaju i to su trendovi koje bi Williams trebao jahati do kraja.

Čak je i Pondexter usprkos i dalje lošim šuterskim prosjecima pokazao da može pomoći kao klasični 3&D igrač, a to je nešto što nisu imali u onoj standardnoj postavi s tri beka. Gordon je pokušavao glumiti takvu opciju, ali da se najbolje osjeća kao kreator pokazuje i ovaj period te je sada jasno kako će s povratkom Holidaya netko od tri skupa beka morati na klupu (logičan izbor bi bio Holiday kojem bi ostalo oko 25 do 30 minuta iza Gordona i Evansa, ali Monty će vjerojatno opet smanjiti minute Evansu iako su s njim na parketu kao slasherom najbolji) ako misle zadržati ovaj balans igre u oba smjera koji su postigli krpanjem pozicije trojke.

A zadrže li ga i izbjegnu li daljnje ozljede, ostat će u borbi za playoff do kraja. Ne toliko zbog ovih sitnih poteza oko rostera koje su vukli, iako je dodatak Cunninghama vrhunski posao, koliko zbog toga što je Williams konačno pronašao formulu koja izvlači maksimum iz ovoga što ima na raspolaganju u oba smjera, a posebice obrani (minimum Andersona na trojci, minimum rotiranja na vanjskim pozicijama, uz dozu Ajince na petici).

15. THUNDER

Umjesto da smanje razliku, oni su si iskopali još dublju rupu u odnosu na Sunse povratkom na mizerne napadačke partije koje su okrunili sa 74 poena protiv Memphisa. Score 4-4 u dva tjedna su ritam kakvim neće daleko stići, posebice ako će usput gubiti od ekipa kao što su Knicksi (ajde, porazi od Hawksa, Cavsa i Grizlija su razumljivi, iako ako žele u playoff trebaju dobiti barem 1 od 3 takve utakmice). Izlike vezane uz Durantov izostanak ovdje ne prolaze jer su bez njega imali 2-1, iako je nemoguće pričati o nastavku njihove sezone bez isticanja činjenice kako ovo Durantovo stalno šaltanje s tribina u rotaciju baš i ne pomaže (u biti, možda bi za dugoročno zdravlje svih uključenih, a tu mislim i na Kevina i na franšizu, najbolje bilo da nanizaju poraze, ugase Duranta do kraja sezone i puste ga da se pošteno oporavi od operacije).

Kako god, protiv ne baš teškog rasporeda vratili su se top 10 obrani borbenošću tako da pristup nije problem, problem je zabiti ako Durant i Russ ne odrade posao 1 na 5 (kao i svih ovih godina, samo što su ranije bili zdravi - uostalom, sve je najbolje opisao Stan Van Gundy rekavši "Scott Brooks is an idiot"). Uglavnom, Russ je opet upao u šutersku rupu (točnije, u rupu ga baca gomila očajnih šuteva koje uzima), a ovaj Durant s problematičnim stopalima nije ni sjena onome koji se prvotno vratio nakon ozljede (čovjek doslovno ima problema s kretanjem zbog palca). Kao da ovo nije dovoljno, nad momčad se nadvila sjena uzrokovana dolaskom Waitersa i ispadanjem Jacksona iz ozbiljne rotacije. Iako je ovaj potonji jedan od pouzdanijih šutera kojega imaju, njegovi dani u Oklahomi su očito odbrojani, a to valjda stvara i dodatne tenzije u svlačionici uz to što ne pomaže previše na parketu. Uglavnom, sve ovo skupa dovelo ih je do statusa jednog od pet najgorih napada u ligi u proteklih 15 dana, što teško da može biti znak ohrabrenja pred nastavak sezone i lov na playoff.

16. BUCKS 88.9

Ostvarili su odličnih 5-2 usprkos tome što ih stalno napadaju ozljede pa su tako nakon Parkera i Marshalla (ajde, dodajmo tu i Sandersa jer i nedostatak mozga svojevrsni je medicinski problem) sada otpali i Ilyasova (kakvo čudo), Pachulia, a izgleda i Knight. Nisu u pitanju dramatični slučajevi, ali nevjerojatno kako usprkos svemu obrana ne popušta ni milimetra (opet su udavili sve što se kreće na perimetru ostvarivši četvrtu najbolju obranu u protekla dva tjedna), a napad uvijek nekako nađe načina zabiti dovoljno, pa makar kroz 1 na 5 juriše Baylessa i Dudleya (ne sjećam se kada mi je gledanje driblanja u mjestu koje će u 9 od 10 slučajeva završiti šutom preko ruke s vrha posta bilo ovako zabavno).

Dapače, ne samo da su zabijali dovoljno već su imali iznadprosječan učinak (dijelom i zbog ekstra stretch elementa koje donose još niže postave s puno Dudleya na četvorci), što znači da smo sada i službeno u fazi, odnosno barem ja jesam, u kojoj se može reći kako bi neki drastični pad učinka i rezultatski slom bio ravan čudu. Ovo više nije nikakvo jahanje trenutka, ovo je poštena playoff momčad s glavom i repom (i to ne samo na Istoku) i svaka im čast na tome.

Filed under: bball 13 Comments