60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

30Aug/1515

EUROBASKET RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Manje od tjedan dana je ostalo do početka Eurobasketa, te drugorazredne košarkaške zabave (barem za nas koji smo prvenstveno NBA fanatici) koja bi se ionako često pretvorila u mučenje s loptom (posebice za navijače Hrvatske iz razloga koje valjda ne treba posebno elaborirati). Srećom, ovaj put će ukupno iskustvo trajati nešto kraće jer su mudraci u FIBA-i konačno shvatili da ono nesretno formiranje drugih skupina nakon prve faze natjecanja nema apsolutno nikakvog smisla pa ćemo barem krenuti u razigravanje odmah (što je dobro, kad se igra na jednu utakmicu čak i ovakvi turniri dobiju dodatnu draž).

Doduše, ostali su pri formuli od 24 ekipe kako bi popularizirali loptanje pod obručima (© Slavko) u zemljama u kojima do ovog sporta drže kao i Amerikanci do ostatka planete (nikad mi nije bilo jasno kako nekome koga tankaš s 30 razlike to može biti od pomoći za daljnji razvoj, kao da ta Karate Kid filozofija "ja te mlatim, ti jačaš" igra važniju ulogu od nečije želje da se nečim bavi i u to ulaže određena sredstva) iako bazen košarkaškog talenta u najboljem slučaju podržava natjecanje od 16 momčadi, tako da ćemo opet imati hrpu nebitnih tekmi. Samim time i veće su šanse da se netko ozljedi, totalno nepotrebno, kao da je za ambicije Srbije ili Hrvatske važno da potvrde kako su bolji od Islanda ili Nizozemske.

Naravno, uz nakrcanost bezveznim utakmicama, najveći problem i potvrda da se radi o ne pretjerano važnom natjecanju opet su gomile izostanaka bitnih košarkaša koji su, u velikom broju slučajeva, radije izabrali odmor i pripreme za onaj bitni dio karijere od riskiranja ozljede. Ali, koga nema bez njega se mora, a kako košarkaški bloger u ovom trenutku nema previše toga za raditi (NBA projekcije su skoro gotove, a vijesti su na razini ženskih časopisa), ovaj put sam odlučio posvetiti Eurobasketu gomilu sati slobodnog vremena. Uz odgledanu hrpu pripremnih utakmica (dobro, više sam se fokusirao na preskakanje klipova na jubitou nego na neko skautiranje od prve do zadnje minute) odlučio sam napraviti i svojevrsne projekcije zabavljajući se brojkama.

Doduše, nije mi se baš dalo ići u krajnost i raditi prave simulacije napadačkog i obrambenog učinka, ali na osnovu rostera i očekivanih rotacija došao sam do nekog okvira raspodjele minuta i tako barem izračunao bazu talenta koju svaka momčad donosi. Mislim, nije da sam svoju osobnu prognozu bazirao isključivo na tome, konačna prognoza ovakvog sistema natjecanja nemoguća je bez subjektivnog upliva, ali ovako nešto dobro dođe čisto da se stvori jasniji dojam o tome u kakvu kategoriju koja reprezentacija pripada i da se stvore određeni plafoni i pragovi očekivanja.

E, sad prvo da objasnim sistem. Što se samih brojki tiče, tu sam koristio već standardnu naprednu statistiku (uglavnom s draftexpressa i realGM-a) kako bi dobio što realniju sliku vrijednosti igrača koju sam zatim prilagođavao ovisno o ligi u kojoj je dotični ostvarivao učinak (nešto slično kao kada prilagođavaš učinak igrača u Euroligi NBA kontekstu, s tim da je ovdje bilo potrebe za puno više preračunavanja obzirom da ima puno više varijabli - ako nekoga zanima, navest ću samo da su NBA brojke bile osnova, razred niže su Euroliga, Španjolska, Turska i ova kvazi-Ruska liga, pa onda idu lige od Grčke preko Italija i Francuske do Jadranske uz nesretni Eurocup, a ispod svega su učinci u takvim ligama kao što su Nizozemska ili Finska). Nakon toga samo je trebalo odrediti kontekst, odnosno minutažu i uloge u momčadi (točnije, prije svega potrošnju jer ovisno o njoj smanjit će se i goli učinak, koji je uvijek bitan dio statistike, bez obzira koliko se ova naprednija temelji na efikasnosti).

Tu sam se poslužio uzorcima dobivenim na temelju zadnja dva velika natjecanja, dakle Eurobasketa u Sloveniji i WC-a u Španjolskoj, kvalifikacijama za ovogodišnji Euro te naravno pripremnim razdobljem za Eurobasket (s tim da moram istaknuti kako je lakše probaviti tjesteninu s bolonjezom iz menze nego naći box scoreove ovih pripremnih tekmi - da sam totalno pretjerao s ovim "projektom" shvatio sam kad sam skužio da buljim deset minuta u stranice Gruzijskog košarkaškog saveza pokušavajući odgonetnuti gdje je među onim znakovima link za englesku verziju stranice). Nije idealno, ali to i nije cilj, bitno je bilo dobiti neku utemeljenu i racionalnu potvrdu odnosa snaga ovih rostera koje sam tako uglavnom razvrstao na četiri skupine igrača dobro nam poznate iz NBA svakodnevice - nositelje ili udarne opcije, role playere ili prosječne igrače, replacement level igrače ili nebitne i negativne ili koji kurac ti radiš u rotaciji.

Uglavnom, konačni rezultat su tako svojevrsni talent rankingsi kojih sam se držao što je moguće više u prognozi. Jasno, idućih dana ćemo proći skupinu po skupinu pa ćemo i sve detaljnije objasniti, za sada toliko o samom načinu izračuna ove svojevrsne verzije IOR-a (kako već imamo DIOR za draft, ovo nek bude EIOR - još malo i imat ćemo cijelo Međuzemlje na okupu). Analizirat ćemo i potencijalne rasplete u skupinama, ali i one nakon što krene razigravanje jer kostur turnira je već poznat, samo ga treba popuniti, tako da je kontekst itekako bitan i njega sam se držao kod prognoze jer sistem ne poznaje stvari kao što su matchup problemi i loš ždrijeb. Dakle, momčadi su ovdje poredane ne po snazi rostera, već po tome na kojem mjestu mislim da će završiti na kraju balade, a kao prikaz klasičnog power rankings modela poslužit će koeficijent u zagradi koji se temelji upravo na spomenutoj razini talenta.

U biti, kako bi dali zasluženu pažnju rankingsima, prođimo na brzinu sve kategorije. Dvije momčadi debelo odskaču i sve osim njihovog obračuna u Finalu i rezerviranja mjesta na Olimpijadi bit će iznenađenje (za one pale s Marsa to su Francuska i Španjolska), slijedi skupina od čak 4 momčadi koje imaju šanse za broncu što je odlična stvar (uz Srbiju i Grčku tu su još Hrvatska i Italija), takva neizvjesnost nije postojala prije dvije godine u Sloveniji, zatim slijede dvije momčadi koje su bolje od prosjeka, ali trenutno ipak ispod ovih top 6 (Litva i Turska) i kojima bi se dosta toga trebalo poklopiti za doći do bronce, onda na red dolaze prosječne momčadi koje se opet mogu odvojiti na one nešto bolje (Njemačka, Latvija) i one nešto lošije (Češka, Poljska, Gruzija i Slovenija) te one ispodprosječne koje se također mogu odvojiti na loše (Belgija, Izrael, Rusija), lošije (Finska, Bosna, Ukrajina, Makedonija) i katastrofalno uber turbo najgore (Nizozemska, Estonija, Island).

Kao što već rekoh, sve ćemo to još pretresti idućih dana kako budemo išli po skupinama. Prije bacanja na prognozu i rankingse još samo da spomenem kako ću ipak potegnuti do Zagreba pogledati par tekmi reprezentacije Hrvatske (hvala i ovom prilikom dobrim ljudima koji su mi sredili karte, nije mi palo na pamet trošiti lovu na ovo i da nisam užicao upad ne bi me Zagreb ni vidio taj vikend). Kako kreće škola i roditeljske obveze skaću na razinu više, neću moći gledati potencijalno mučenje protiv Gruzije (koje me puno više intrigira od otvaranja sa Slovenijom) već se baziram na vikend akciji, što će mi biti i sasvim dovoljno obzirom da će utakmice protiv Grčke doslovno biti najvažnija na cijelom turniru - naime, izgubiš li C1 poziciju, kao C2 ili C3 vjerojatno ćeš već u četvrtfinalu završiti na Francuzima i Španjolcima i tu snovi o medalji prestaju.

Dakle, evo kako zamišljam finalni poredak plus koeficijent snage. Kako nema razigravanja za dalje od osmog mjesta, umjesto po zamišljenom raspletu od tu na niže posložio sam momčadi po EIOR koeficijentu, jasno opet vodeći računa o bracketu (određene promjene u koeficijentu još su moguće ovisno o tome kakvi će biti finalni rosteri, ali ništa drastično se neće mijenjati osim u slučaju neke ozbiljnije ozljede).

1. FRANCUSKA 19.2

Kao što možete vidjeti ako bacite pogled ispod, Španjolci imaju veću očekivanu razinu talenta, ali sumnjam da će Francuzi propustiti ovakvu šansu da obrane zlato iz Slovenije pred svojim navijačima, posebice jer ne samo da su zadržali dobar dio zlatne repke, već su ga i pojačali s Gobertom koji je, barem po mojim brojkama, potencijalni MVP kandidat i igrač s najvećim modificiranim IOR učinkom uopće u konkurenciji ovdje.

2. ŠPANJOLSKA 20.4

Djeluju oslabljeno ovako bez Marca, posebice defanzivno, ali prisutni Gasol je i dalje sposoban trpati kao prva opcija na ovakvim turnirima, a Mirotić bi se trebao potvrditi kao drugo ime i mismatch noćna mora koja će napad dići na razinu najboljeg na turniru.

3. SRBIJA 12.3

S njima počinje niz momčadi u kojem leže vjerojatni osvajači bronce. Kad bi mogli garantirati da će Teodosić igrati na razini s lanjskog svjetskog na kojem je individualno bio veća faca od Parkera godinu ranije, medalja bi im bila gotovo pa garantirana, ovako ih čeka zajeban put. Dobra vijest je da kao drugi ili treći idu u dio ždrijeba u kojem im je sve otvoreno (kao treće bi ih čak čekao i lakši put jer bi izbjegli ili Hrvatsku ili Grčku u četvrtfinalu, ovisno tko bude C1, dakle imali bi samo ovu kilavu verziju Litve kao ozbiljniju prepreku do polufinala), loša da su u skupini smrti (klišej nad klišejima, ali stvarno ne znam tko je ovako debilno mogao rasporediti snage da je eventualni peti u jednoj skupini bolji od svih trećih, četvrtih, pa i skoro drugih momčadi u ostalima) te da nije nemoguće da završe i kao četvrti pa tako slome zube već na Francuzima među 16. Dajem im prednost pred Grčkom (ili Hrvatskom, ako se tako poklopi) u eventualnom četvrtfinalnom sudaru iako su mi Grci čak i bolje posloženi - jednostavno, nakon lanjske eksplozije nemam muda ikome dati prednost protiv Đorđevićevih fanatika u kup sistemu (iako će teško ponoviti onakvu kemiju, zasigurno se neće ni raspasti). Osim Francuzima i Španjolcima, jasno.

4. ITALIJA 12.2

Ne vjerujem im ni najmanje - postoje sasvim opipljivi scenariji koji ih vode čak do 17. mjesta. Ali, ako izgube od Srbije i Španjolske u grupi kao što mislim da hoće, a dobiju Tursku i Njemačku, idu u dio ždrijeba s Litvom koja ne ulijeva povjerenje (Litvanci su Litvanci, ovdje im je sve otvoreno, ali tako kilavo djeluju i toliko su tanki da je pitanje čak mogu li izboriti D1 ili će popušiti od Latvijaca koji će tu večer zasigurno igrati utakmicu života u reprezentativnom dresu). Ako će zabijati koliko mogu, dakle čak i bez obrane, doći će daleko u takvom kontekstu. Jasno, ako kojim slučajem Srbi završe kao treći u skupini, onda na ovoj poziciji vidim Grčku koja bi kao C1 prošla preko B2, odnosno Italije (jebote, sad mi je žao što nisam složio takav rasplet, Grčka mi definitivno djeluje kao sigurnija oklada za polufinale od Talijana, ali onda bi morao Srbima upisati poraz protiv Bellinelia i društva što ipak ne mogu napraviti). Uf, znam da je ovo dosadno ovako naklapati i da sve skupa zvuči kao šahovski komentar, ali ignorirati sistem natjecanja i ždrijeb na ovakvom turniru jednostavno je blesavo. Iako ne znam da li je to blesavije nego vjerovati jednodimenzionalnoj napadačkoj momčadi, bez zaštite obruča, jebeno krcatoj talentom.

5. GRČKA 13.3

Za ovu poziciju bi igrali protiv Turske kao B4, dakle tu imaju prednost, iako bi za peto mjesto morali vjerojatno i drugi put dobiti Hrvatsku. Što se možda neće dogoditi ni prvi put jer ako ovi s natpisom HEP na prsima ne iskoriste ovakvu priliku sada pred svojom publikom, onda kvragu (s tim da je priča oko domaćeg parketa precijenjena - navijači su sa svojim očekivanjima češće teret nego pomoć, a pravi bonus su sudci, samo ne vidim razloga zašto bi ikoji od njih kriterij prilagođavao ekipi iza koje stoji cirkus zvan HKS). Ali, Grci su odavno solidni, dvije godine se preslažu nakon što su malo izgubili tlo pod nogama lošim potezima saveza, imaju širinu kao malo tko i hrpu oružja - ako im se sve posloži, mogu biti treći bez problema.

6. HRVATSKA 12.1

Boki se potvrdio u NBA i naučio nove trikove, Šarić je stariji i spremniji, Hezonja će dobiti minute (ako ništa drugo jer nam nedostaje swingmana i bekova) - sve ovo govori da bi napadački mogli konačno imati konstantu i ne ovisiti samo o šuterskoj inspiraciji, već i da bi mogli kreirati gomilu laganih poena igrom. Peras bi trebao srediti obranu, s presingom na loptu umjesto na zonu i s puno više zonske obrane umjesto nesretnog udvajanja na pick & rollu, ova ekipa možda konačno prestane ostvarivati prosječan učinak i napravi nešto. Samo, kod mene su odavno u ladici na kojoj piše "prvo trebam vidjeti da bih vjerovao", tako da im ne dajem prolaz ni protiv Grčke, kamoli Španjolske.

7. LITVA 10.4

Fali mesa pod košem, bekovi su sve više ispodprosječni, a pitanje je i u kakvoj je Valanciunas formi. Ne bude li onako moćan kao prošlo ljeto, trebat će im šuterska bajka da dobiju talentiranije rostere. Talijane svakako mogu skinuti, ždrijeb im je fino otvoren do polufinala, dakle uz standardnu košarkašku pamet imaju i sreće ovaj put, ali dajem prednost Italiji čisto jer ovo što sam od Litve vidio u pripremama nije izgledalo dobro.

8. LATVIJA 7.4

Nisu loši što je očito po ovom scoreu ostvarenom na testu talenta i koji bi bio još viši da imaju Porzingisa na raspolaganju. U tom slučaju bi njihov recept kreiranja mismatcha i šutiranja trica bio opasniji, ovako je dovoljan da iskoriste sretan ždrijeb, prođu kroz užasnu skupinu kao minimalno drugi (možda i prvi, tko zna) i onda se nadaju da možda mogu među prvih 7 što bi im osiguralo mjesto na kvalifikacijskom turniru za Rio. To bi bilo ravno dobitku na lotu.

9. TURSKA 10.6

Lani nisu igrali ništa posebno, ali Ataman je taman posložio obranu koliko treba da sakriju kilavi napad i ugodno iznenade, što bi u njihovom slučaju ovdje značilo uloviti bilo što iznad četvrtog mjesta u skupini (kao treći, imali bi šansu protiv Litve u četvrtfinalu). Sada imaju nešto gori roster defanzivno, ali su napadački moćniji. Istovremeno, natezanja u svlačionici i problemi s kemijom su uvijek mogući i prisutni u pozadini. Mogu završiti i kao peti, ali razina talenta koju imaju je takva da ovom prilikom neću uzimati ništa neopipljivo u razmatranje, Njemce jednostavno moraju proći. Uostalom, uglavnom igraju dobro samo na svom parketu, a obzirom da igraju u Njemačkoj, to je praktički kao da su doma, zar ne?

10. ČEŠKA 6.2

S njima počinje bolna prosječnost euro košarke (da se blago izrazim), uglavnom su bili razočaranje na ovakvim turnirima, ali obzirom da su i Veseli i Satoranski potpuno sazreli kao igrači, kao i da imaju nešto dubine uokolo, vrijeme je da konačno opravdaju očekivanja.

11. POLJSKA 5.9

Nije sigurno da imaju bolje bekove oko Gortata nego inače, ali u ove dvije godine svakako su napredovali u odnosu na Sloveniju kao ekipa, to bi trebalo biti dovoljno za proći smiješnu skupinu u kojoj se nalaze i to kao drugi.

12. GRUZIJA 4.9

Ulaze u susret sa Slovenijom kao favoriti, za razliku od Janeza kompletni su i trebali bi potvrditi da već godinama rade dobro posloženi oko Kokoškova.

13. SLOVENIJA 4.1

Nema onog bitnog Dragića, nema ni snova o velikim ostvarenjima. Šljakerska momčad koja zajedništvom može iskoristiti slabiju kemiju protivnika, ali vjerojatno ni Litva neće biti toliko poljuljana da im dozvoli iznenađenje u eventualnom sudaru među 16.

14. BELGIJA 3.0

Nakon izdanja u Sloveniji prije dvije godine više nisu predmet sprdnje, godine ulaganja u ligu su se isplatile, imaju nekoliko pravih košarkaša i sada su legitimna momčad za ovakav tip turnira. I dalje autsajder, ali bez problema bi trebali završiti među 16.

15. IZRAEL 2.5

Udarna imena su tu, nisu duboki, ali trebali bi imati dovoljno za preskočiti ranjenu Bosnu i toplo-hladnu Finsku.

16. RUSIJA 2.3

Vorontsevich ipak igra, što ih automatski diže s dna, a i dolazak Kirilenka na čelo saveza kao da je stabilizirao situaciju i sada odjednom djeluju solidnije, odnosno kao da im je stalo. Roster je osakaćen, ali trebali bi imati dovoljno za ući među 16 ako se potrude.

17. NJEMAČKA 8.1

Istina, nastupom u Sloveniji su zaslužili da ih se smatra kramom Euro košarke i da izgube status koji bi im garantirao lakši ždrijeb, ali ova repka lakoćom je mogla biti druga u skupinama A i D, a onda smo još Dirka i Schroedera mogli gledati u turnirskom sistemu gdje nikome ne bi bilo lako protiv dva takva talenta. Nije isključeno da će se provući, ali neće biti lako, ipak su puno tanji igračima zadatka od konkurencije, a nije da su i Dirk i Derondo baš u idealnoj formi. Najgore od svega, sami su si krivi za dobar dio problema - da su umjesto Turske kao domaćin birali neku drugu momčad na što su imali pravo, automatski bi danas imali veće šanse za prolaz dalje. Ovako, Švabe k'o Švabe, stavili su ekonomski dio priče ispred svega, pa onda tko ih šiša.

18. BOSNA 1.8

Bez udarnih igrača autsajder su u skupini A, imaju nikad boljeg čovjeka na klupi u Ivanoviću i nije nemoguće da uđu među 16, u biti sve ovisi o raspoloženju Rusije. Poljska i Izreal su u ovom trenutku ipak talentiranije momčadi, odnosno imaju na raspolaganju svoje Teletoviće.

19. FINSKA 1.2

Bajka o njima kao momčadi koja dolazi da se priključi prosjeku Euro košarke raspala se lani u Španjolskoj, gdje ih je gazio tko je stigao. U Sloveniji im se sve otvorilo i modernom košarkom s presingom na perimetru i stretch postavama bili su ugodno iznenađenje, ali bez talenta nije lako, pročitana su knjiga (ili je bolje reći slikovnica). Među 16 svakako mogu, dapače uopće nije nemoguće zamisliti da oni i Bosanci zamijene Ruse i Izraelce u poretku, ali trebat će igrati (čitaj: šutirati i braniti perimetar, za malo što drugo su sposobni) na puno višoj razini nego su to pokazali od Slovenije. Koponen je dobar, ali nije ni Parker, a ni Teodosić ili Dragić, pa da ih sam nosi 40 minuta ako treba (jasno, nije mu to ni lako u kontekstu ovakvih suigrača).

20. UKRAJINA 1.1

Osakaćeni su talentom još više nego inače, tako da borbenost ovaj put ne bi trebala biti dovoljna, 4 ekipe ispred njih su jednostavno bolje i trebat će im ozbiljni kiks ili Čeha ili Belgije ako misle dalje.

21. MAKEDONIJA 0.9

Slično kao i Bosna, zbog izostanka udarnih igrača ovdje su totalni autsajder, umjesto da pokušaju iznenaditi Gruziju ili Sloveniju borit će se za peto mjesto s Nizozemcima.

22. NIZOZEMSKA 0.5

Imaju začudo dva dobra igrača, oba visoka, pa ako budu imali dovoljno lopti u postu mogu iznenaditi Makedoniju slično kao što su to napravili Crnoj Gori u kvalifikacijama. Problem je samo što sve momčadi u skupini imaju izrazito solidne unutarnje linije sposobne neutralizirati njihov učinak u skoku.

23. ESTONIJA -1.0

Pokušat će kopirati run and gun Latvije, ali, bez talenta i bez raznovrsnosti koju donose mišići i centimetri, uzalud im trud.

24. ISLAND -2.8

Imaju jednog igrača koji bi bio dio rotacije ostalih repki na ovom prvenstvu, sve ostalo su ili nebitni ili negativni igrači. Plus, nemaju čovjeka iznad dva metra koji može biti na parketu duže od deset minuta.

Filed under: bball 15 Comments
12Aug/1515

MY COUSINS DEMARCUS

Posted by Gee_Spot

Čeka nas još jedna odlična sezona koja će uz gomilu uber košarke donijeti i hrpe narativa među kojima se tri posebno ističu. Prvi, bitka za vrh Zapada i lov na prve tri pozicije koje vjerojatno donose nešto lakšeg protivnika u prvom krugu doigravanja, vjerojatno će nas okupirati veći dio godine. Drugi, popunjavanje zadnjih par playoff pozicija na Istoku, možda neće biti toliko dramatičan zbog manjka težine sudionika, ali zabava je neizbježna obzirom da je trenutno nemoguće znati kako će se ovaj festival osrednjosti rasplesti. Treći, postoji šansa da jedan od najboljih igrača lige promijeni dres te time promijeni i odnose snaga u ligi.

Do franšiznih talenata se obično dolazi putem drafta, ponekad i putem tržnice, a ponekad i kroz trade. Koji god način da pokušate, kao klubu pronaći takvog igrača vam je dokazano jedini način da izgradite izazivača. Kao što znamo, one-man franšize ne rastu na grani, stoga u situaciji kad se jedna potencijalna nađe na dohvat ruke, jednostavno morate napraviti sve što je u vašoj moći da je se pokušate dokopati.

Sad, Cousins nema težinu Garnetta, O'Neala ili Paula, ali gledajući talent kojega je povremeno znao pokazati, nema sumnje kako bi njegov dodatak lansirao franšizu koja bi ga se dokopala. Možda ne na sličan način na koji su to napravile ove spomenute legende s Celticsima (naslov), Heatom (naslov) i Clippersima (od sprdačine postali respektabilna franšiza), ali, ako ga već ne možemo usporediti s najvećima, Cousinsa slobodno možemo staviti u koš s Gasolom i Howardom koji su nakon promjene sredine na razinu više podigli Lakerse (dva naslova) i Rocketse (danas legitimni izazivač).

Doduše, ovakvi mega tradeovi se rijetko događaju usred sezone, uglavnom su vezani uz ljeto, tako da je situacija s Cousinsom zbog mogućnosti da promijeni sredinu krajem prijelaznog roka dodatno napeta. Doduše, to je ujedno i znak da će Kingsi pokušati sve ne bi li ga zadržali što je duže moguće. Kao što smo rekli, cijela poanta funkcioniranja kluba je doći do takvog talenta, stoga je i logično da ga se ne želiš odreći sve dok ne moraš. Kingsi su si još jednom gomilom promjena kupili "novi" početak. S novom upravom i novim trenerom, a zatim i s boljim rosterom, s pravom se nadaju da nakon dugo vremena konačno mogu imati pobjedničku sezonu, možda i uhvatiti playoff. I najvažnije, takvim razvojom situacije pokazati Cousinsu da ostanak ima smisla.

Međutim, čak i ako stavimo na stranu sve prijašnje greške koja poručuju da Kingsi nisu oličenje stabilnosti potrebne za igrati pobjedničku košarku, dakle ako im damo čistu startnu poziciju, ostaje previše upitnika. Od nejasne konstrukcije rostera (nije slagan ni za post-Cousins doba, a niti za Karlov sistem) do nejasne vizije budućnosti (nisu složili rasnu playoff momčad, a dobrim dijelom su već založili buduće resurse) ova situacija smrdi na neuspjeh, a sve dodatno otežavaju razni rizici kojima su se izložili i koji im se mogu obiti o glavu. Od promjene trenera, preko dovođenja Ronda, pa do nejasne situacije s unutarnjom linijom gdje nije jasno tko će igrati četvorku i hoće li imati dovoljno ljudi na boku ako će Gay i Casspi veći dio minuta provesti kao stretch četvorke, sve kao da se nakupilo i samo čeka eksploziju. Rezultat koje će biti lansiranje Cousinsa na tržnicu.

Ironija je da dobar dio ovih problema Kingsi mogu riješiti upravo trejdom Cousinsa - s pickovima i mladim talentima koje će dobiti za njega mogu dijelom sanirati loše prijašnje odluke i krenuti u bolju budućnost s nekakvim temeljima, umjesto da se vrte na mjestu s nosivim zidom koji se svaki tren prijeti urušiti.

Uglavnom, poanta je da bi Kingsi u dogledno vrijeme, a posebice ako stvari još jednom krenu loše, trebali shvatiti realnost i trejdati DeMarcusa dok ima najveću moguću cijenu, svim ambicijama vlasnika usprkos (a dobro znamo da je Vivek obećao Sacramentu playoff momčad do useljenja u novu dvoranu iduće godine, što je i bitan razlog zašto je toliko brzao s odlukama svo ovo vrijeme, zbog panike da obećanje neće ispuniti, čime se jasno samo još dublje ukopao u probleme).

Stoga ćemo danas baciti pogled na franšize koje imaju realne mogućnosti složiti dovoljno dobre pakete kojima bi natjerali Kingse da ubrzaju odluku. O tome kakav je paket dovoljno dobar ravnat ćemo se po nedavnom tradeu za Lovea koji je idealno mjerilo jer je obojicu igrača jednostavno usporediti zbog činjenice da, bez obzira što su vanserijski talenti, nisu dokazani pobjednici i da pored njih kao potencijalnih prvih igrača stoje ogromni upitnici. Realno, oko Cousinsa je lakše složiti momčad nego oko Lovea jer je sposoban dominirati na oba kraja parketa, ali isto tako je činjenica da ni jedan ni drugi nemaju dovoljno bogatu biografiju na osnovu koje bi mi odredili vrijednost, odnosno da se još uvijek kreću u sferama potencijala baziranih na par sezona bljeskova.

Međutim, čak i u slučaju da na kraju balade budu tek all-star klase, tržište jasno daje do znanja da vrijede minimalno tri picka prve runde (već realizirana ili buduća), od čega barem dva lutrijska (podsjetimo se da je Minnesota potencijalni treći pick Cavsa poslala u Sixerse u zamjenu za Younga). Paketi koje ćemo gledati dakle morat će sadržavati sličnu vrijednost, a, kao što ćemo vidjeti, njih uglavnom mogu ponuditi franšize koje su dobar dio vremena zadnjih godina potrošile upravo na prikupljanje sličnih resursa, uglavnom kroz rebuilding.

LAKERS

O njima smo već pričali tijekom drafta jer imaju idealan paket, baziran na dva već realizirana lutrijska picka u Randleu i Russellu. Dalje je sve stvar dogovora. Prvotni razgovori su navodno pali na zahtjevima Kingsa koji su u priču željeli dodati i Clarksona i još se usput riješiti nekih loših ugovora, što su Lakersi odbili. Clarkson im je praktički još jedan budući starter kojega bi izgubili, što bi dodatno osakatilo roster iako se njegov dodatak uklapa u spomenutu cijenu koju diktira trade za Lovea. Eventualno Lakersi mogu ponuditi budući pick prve runde umjesto njega, ali to bi se odnosilo tek na pick 2021. obzirom da su u međuvremenu, osim Sixersima, dužni i pick Magicu u tradeu za Howarda (koji zbog razno raznih zaštita može postati pick prve runde 2019. ili se pretvoriti u par pickova druge runde, sve ovisi o tome kad Sixersi iskoriste svoje pravo). U tom slučaju Kingsi imaju puno pravo gađati na Clarksona kao dio tradea, a da udobrovolje Lakersima mogu pristati prihvatiti ugovor Nicka Younga kako bi im olakšali cap situaciju.

Ovo je za Kingse super posao, ali problemi čekaju Lakerse i Cousinsa. Naime, maknu li se klinci iz slike Lakersi doslovno nemaju ništa za razvijati, svi pickovi će im biti rasuti uokolo, a najbolji suigrači koje mogu ponuditi Cousinsu su Hibbert (koji igra istu poziciju kao on i ne dolazi u obzir dugoročno) i Bryant (koji već priča o mirovini). Čak i s Cousinsom ovi trenutni Lakersi nemaju dovoljno za playoff borbu. Znači, sve bi opet ovisilo o tržnici idućeg ljeta, a tu ni s Cousinsom nema garancije da mogu pronaći ozbiljna pojačanja u situaciji kad 30 franšiza ima prostor na capu. Dakle, u njihovom slučaju možda bi najbolje bilo prihvatiti još par godina rebuildinga, pokušati izgraditi jezgru kroz draft i držati fige za što manje štete s ovim pickovima rasutim uokolo (npr. ako i ove godine budu u top 3 na draftu, Sixersi nemaju pravo na pick te ga prenose na iduću sezonu, a takav rasplet Orlando ostavlja bez izbora u prvoj rundi i donosi im tek dva picka druge runde - ako pak Lakersi ove godine budu iznad top 3, pick ide Sixersima, a Orlando automatski dobiva njihov pick prve runde iduće sezone ili one nakon, ovisno o aktivaciji zaštite).

Jasno, kad imaš Cousinsa možeš se nadati da ćeš jednog dana dobiti Westbrooka ili Duranta, ali Lakersi su nedavno bili u sličnoj situaciji s Howardom koja ih je naučila da jedna lasta ne čini proljeće i da je puno važnije izgraditi jezgru pa u nju dodavati ekstra talent nego oko jednog ekstra talenta graditi jezgru. Jedno je, naime, kad imaš mlade igrače na rookie ugovorima koji su prisiljeni biti strpljivi zbog pravila (koja ih praktički vežu na 5 do 9 godina uz klub kojih ih bira), a nešto sasvim drugo kad imaš veterana željnog pobjeđivanja kojem je već dosta rebuildinga i koji želi okusiti promjenu.

CELTICS

Celticsi nemaju mlade draftirane talente kao Lakersi, ali ništa manje dobro ne zvuči njihova ponuda koja bi Sacramentu donijela npr. pick Netsa ove godine (gotovo sigurno lutrijski), budući pick Dallasa (također potencijalno lutrijski već ove godine), ovogodišnji prvi pick Bostona (na granici lutrije) i prvi pick Netsa iz 2018. Uz to ide i ugovor Davida Leea kako bi stvari štimale u salary capu (ili Amira Johnsona, s tim da i za jednog i za drugoga treba čekati da prođe određeni period dok ne prođu neke restrikcije - Leea mogu mijenjati odmah jer su ga dobili trejdom, ali ne u kombinaciji s drugim igračima još par mjeseci, dok Johnsona ne mogu uopće dirati tri mjeseca jer su ga doveli putem tržnice). Kao bonus, Boston može slobodno ubaciti i Olynyka ili Zellera kako bi Kingsima dali jednu mladu nadu odmah da im bude lakše do idućeg ljeta.

Dakle, Celticsi imaju resurse, ali imaju i idealnu situaciju s rosterom za Cousinsa. Naime, razlog zašto je ovo idealna situacija je taj što Boston dodatkom DeMarcusa automatski skače u razred više, praktički postaje top 4 momčad na Istoku i pri tome ne gubi ništa od kvalitete koju su imali i koja je lani donijela playoff. Ovo vrijedi čak i u slučaju da se odreknu većeg broja mladih igrača (tipa, ako Kingsi budu preferirali Smarta pred nekim od budućih pickova, Celticsi i dalje imaju dovoljno u Bradleyu i Thomasu da Cousinsu olakšaju dolazak do prvog playoff nastupa u životu). Dakle, za razliku od Lakersa gdje je upitno koliko bi imali koristi od dovođenja Cousinsa kratkoročno, ovdje je za sve uključene scenarij više nego povoljan već od samog starta.

Boston je apsolutno u najboljoj situaciji što se tiče resursa i tu je Ainge napravio fenomenalan posao. Eventualna odluka Kingsa da umjesto pickova radije posegnu za već postojećim mladim talentima na rosteru malo bi otežala situaciju, ali obzirom da dogodine i Celticsima raste cap i da će imati više nego dovoljno za nova pojačanja, kurs prema vrhu Istoka im ne gine kakvi god da budu detalji eventualnog paketa.

SUNS

Celticsi Zapada baš i nemaju bogatstvo izbora poput bratske franšize u Bostonu, ali imaju tri potrebna picka prve runde (iako ne baš atraktivna, radi se izboru Thundera plus dva izbora Heata koja su dobili za Dragića), a i uvijek mogu dodati i poneki svoj jer nemaju nikakvih dugova sa strane. Naravno, tu je i niz interesantnih mladih igrača poput Lena, Bookera ili Warrena, koji udovoljavaju kriteriju prve runde i lutrije, ali ni jedan od njih ne ostavlja bez daha kao potencijal. U Chandleru imaju potreban ugovor da bi naštimali stvari (iako je njegova dužina problem, teško da se on uklapa u planove Kingsa), a možda bi Kingsi bili voljni prihvatiti i paket složen oko Morrisa koji sada i službeno želi van iz Phoenixa, što bi Sunsima riješilo još jednu brigu. Ako bi Kingsi željeli ostati konkurentni i izbjeći rebuilding, možda bi ciljali i na Bledsoea, ali u tom slučaju Phoenix se previše slabi. Doduše, i takvi bi bili prvi favorit u lovu na osmo mjesto na Zapadu, a kad bi zadržali petorku Bledsoe, Knight, Tucker, Teletović i Cousins, vjerojatno bi konačno isplivali u trećem pokušaju za redom.

Paket dakle nije loš, ali u usporedbi s onim Bostona jednostavno nije dovoljno atraktivan. Situacija u klubu je svakako bolja nego kod Lakersa, ali ovisno o tome koga bi se odrekli u tradeu, plafon na Zapadu im ne bi bio ni približno visok kao Bostonu na Istoku.

MAGIC

Orlando, uz svoje buduće, nema pickove osim onoga ranije spomenutog od Lakersa koji možda neće imati nikakvu opipljivu vrijednost, ali zato mogu biti partner koji će Kingsima pomoći u kratkom roku izgraditi najkonkurentniju moguću ekipu ako se ovi odluče za takav korak. Naime, gotovo sigurno u ovom scenariju put Sacramenta bi išao Vučević, a još bi kao dodatak vjerojatno bio priključen i Hezonja, možda i Gordon. To bi zatvorilo konstrukciju tradea i ostavilo Orlando relativno neoštećenim obzirom da, izuzmemo li zamjenu Cousinsa i Vučevića, ovaj mladi dvojac predstavlja dva projekta na kojima se tek trebalo raditi i koji nisu u skorije vrijeme trebali ostaviti značajnijeg traga. Nedostajao bi im pravi swingman, kao što im uostalom nedostaje i sada, ali Payton, Oladipo, Harris i Cousins uz Skilesa na klupi dugoročno su svakako playoff kombinacija na Istoku.

RAPTORS

Činjenica da su uopće u situaciji uključiti se u ovu priču dovoljno govori koliko je Ujiri solidan posao napravio oko prikupljanja resursa dok je istovremeno svake godine lovio doigravanje. Nemaju baš atraktivne pickove, ali između njihovih vlastitih (nemaju dugove prema nikome tako da su tu dosta fleksibilni), onoga Clippersa i ovoga Knicksa koji bi mogao biti odličan ako Knicksi budu jedna od gorih momčadi na Istoku, imaju solidan paket kojega mogu nadopuniti Valanciunasom (možda i bolji izbor za Kingse od Vučevića ako žele izbjeći potpuni rebuilding) i Rossom, uz dodatak intrigantnih mladih igrača poput Nogueire i Cabocla koji mogu poslužiti kao zamjene za pickove prve runde. Raptorsima bi ovo donijelo toliko potrebnu kvalitetu više, Cousinsu pobjedničku atmosferu, a ni Kingsi ne bi prošli loše.

NUGGETS

Nuggetsi su interesantni jer s jedne strane imaju idealan paket u Nurkiću i Jokiću plus gomilu zanimljivih pickova prve runde (vlastiti koji mogu mijenjati s onim Knicksa, a onda i one od Portlanda i od Memphisa), dakle više nego dovoljno za dovesti Cousinsa i pri tome se ne odreći Mudiaya. Kvragu, čak su doveli i Malonea kao najdražeg Boogievog trenera ikada (slučajno?). Međutim, pitanje je da li ostatak ove njihove jezgre može pratiti Cousinsove ambicije, odnosno nije li im bolje ostati pri razvoju Mudiaya i spomenutog visokog dvojca. Gallinari, Chandler, Mudiay, Faried i Cousins neloša su petorka, ali, bez dubine i bez previše fleksibilnosti s postavama, teško da su sigurna playoff momčad na Zapadu. Isplati li se dakle riskirati fini početak rebuildinga za momčad ne previše bolju od trenutnog rostera Kingsa? Teško je reći, sve ovisi o tome koliko su zaljubljeni u plafone Nurkića i Jokića. Iako se Denver nakon tradea Lawsona možda čini kao momčad konačno spremna prigrliti rebuilding, ne možemo ih staviti sa strane kada pričamo o ovakvom potencijalnom mega tradeu jer imaju stvarno mega resurse. I uz to imaju dokazano otkačenog GM-a koji je očito sposoban na sve.

OSTALI?

Prođimo ostalih 25 franšiza po levelima kojima pripadaju - izazivači, kvazi izazivači, playoff topovsko meso, lutrijske momčadi.

Povijest nas uči da su na dovođenje ovakvog tipa igrača često spremne i momčadi kojima nedostaje jedna karika da bi napravili iskorak ka statusu izazivača - Heat je doveo Shaqa, Lakersi Gasola, Celticsi Garnetta. Dakle, njih nikada ne treba isključiti kao opcije jer iako možda nemaju tako dobre pakete kao neke momčadi koje su duže vrijeme u procesu prikupljanja istih, sa manje mogu dobiti jednako čisto iz razloga što igrač može zahtijevati da ga se pošalje u takvu situaciju. Sad, Cousins nema previše izbora jer ima tri godine ugovora, tako da eventualne prijetnje o tome kako neće produžiti ugovor nemaju težinu, ali svakako mogu otjerati neku od zainteresiranih franšiza koja nema previše povjerenja u sebe.

Među izazivačima po defaultu većina ih nema potrebe za ovakvim potezima i diranjem u status quo - Spursi su tek doveli LaMarcusa, Cavsi imaju svoja tri max igrača, Clippersi su mirni pod košem s Jordanom i Griffinom. Oklahoma bi možda i mogla razmisliti o tome da složi paket oko Ibake, Adamsa i Paynea za Cousinsa kako bi izgradili super momčad s tri superstara (Ibaka je više role player na šampionskom rosteru), pitanje je samo da li imaju hrabrosti za takvim potezom i da li bi Kingsi ovu ponudu smatrali boljom od neke koja donosi više budućih resursa (OKC nema pickove za ponuditi, dva su već poslali i sjajno su ih zaštitili, ali time su i sebi onemogućili trejdati išta prije 2021.).

Warriorsi su naizgled mirni, ali obzirom na Bogutove godine nije isključeno da bi pokušali složiti neki paket oko Barnesa i Ezelia (opet se javlja pitanje da li bi takav paket bez pickova bio primamljiv Kingsima - Warriorsi također mogu ponuditi tek pick iz 2019. dok eventualno uključenje Thompsona ili Greena teško da je realno obzirom da su već odbili Lovea zbog vjere u njih dvojicu). Rocketsi su u ovim situacijama uvijek opasni, Morey je sigurno svjestan da Cousins godinama puno bolje pristaje kao partner Hardenu od Howarda, ali ne vidim načina kako bi mogli složiti dovoljno intrigantan paket s ili bez Dwighta.

Kvazi izazivači nemaju pak previše opcija. Atlanta ima svoju solidnu unutarnju liniju, a eventualni trade za Cousinsa vjerojatno bi ih dodatno dubinski oslabio te im zbog toga ne bi donio puno. Bullsi su pak ozbiljnija opcija, u Mirotiću, McDermottu i Portisu imaju profil mladih igrača koji intrigiraju, plus Kingsima mogu vratiti njihov vlastiti pick što bi bio dodatni začin tradeu. Idealno bi bilo kad bi Mirotić ostao u Chicagu i kad bi u trade dodali tek Noaha ili Gibsona radi capa, možda ni ta opcija Kingsima ne bi bila odbojna. Bullsi definitivno spadaju u skupinu kvazi-izazivača koje ovakav potez podiže na višu razinu. Pitanje je samo da li bi Cousins i Butler bili dovoljni za parirati Cavsima idućih nekoliko godina, baš stoga bi ostanak Mirotića bio imperativ jer bez njega kao treće opcije Bullsima opet ostaje čekati buduće tržnice i nadati se najboljem.

Memphis svakako ne bi imao ništa protiv da zamijeni Randolpha s Cousinsom, ali njihov paket teško da bi ikoga zaintrigirao - nemaju mladih igrača, a nemaju ni pickove prije 2020. Miami je u sličnoj situaciji s pickovima iako u Winslowu i Whitesideu imaju barem nešto nalik paketu na koji bi se Kingsi osvrnuli. Pelicansi svog visokog nositelja imaju, iako bi definitivno bilo intrigantno gledati Davisa i Cousinsa zajedno (naravno, Demps nema resurse s kojima bi mogao iti pomisliti nazvati Divca).

Osrednje franšize su dobrim dijelom osrednje ili zato što su zaglavile u prostor-vremenu ili zato što se tek razvijaju. Iz ovog potonjeg razloga Bucksi teško da bi se uključili u lov na Cousinsa - zamijeniti ga za Monroea bilo bi sjajno, ali što ako se pri tome bude trebalo odreći ili Giannisa ili Jabarija? Gdje nadoknaditi taj gubitak jednom kada viši nisu u lutriji? Hornetsi bi svakako bili zainteresirani, ali Jefferson ne treba Kingsima, a ako bi Hornetsi ostali bez npr. Zellera, Kidd-Gilchrista i Kaminskog, pitanje je bi li imali dovoljno konkurentnu momčad da s Cousinsom love vrh (također, pitanje je zašto bi Kingsima taj paket bio zanimljiv pored gomile puno boljih opcija uokolo).

Mavsi su zadnjih godina ulagali u fleksibilnost capa, karta na koju su htjeli doći do talenta poput Cousinsa uključivala je prije svega tržnicu, tako da nemaju resurse u pickovima i mladim talentima kojima bi se uopće mogli uključiti u trku. Detroit je u nešto boljoj situaciji, ali već imaju Drummonda. Pacersi su pak nešto kao Mavsi Istoka, zaglavili su između želja i stvarnosti, a Turner i budući vlastiti pick uz dodatak Ellisa teško da mogu biti primamljiva ponuda. Utah u Favorsu i Gobertu ima svoju budućnost te se ne bi petljali oko Cousinsa, a Wizardsi nemaju previše resursa. Da bi doveli Cousinsa vjerojatno bi se stoga morali odreći i Beala i Portera, dakle na godinu dana vjerojatno bi čekali dok ne slože novi roster oko dva bivša suigrača s Kentuckya. Naravno, Wizardsi bi bili oduševljeni ovakvim razvojem događaja jer bi im plafon naglo porastao i uz to bi san o dovođenju Duranta sada bio još izgledniji (Wall-Durant-Cousins činili bi idealnu konstrukcija rostera), ali da li bi Porter i Beal te eventualni budući pickovi Wizardsa bili bolji od nečeg drugog što Kingsi mogu dobiti?

Momčadi koje će najteže do Cousinsa su one lutrijske, jednostavno one možda i imaju resurse, ali, kao što smo istakli da je problem Lakersima, ne mogu Cousinsu ponuditi pobjede. Prvo odbacimo one koje ne bi iskazale interes - Wolvesi imaju Townsa, Sixersi svoje centre s prethodna tri drafta. Cousins je vjerojatno bolji od sve trojice zajedno, ali Sixersi ne mogu zaigrati na takav potez jer bi Cousins po dolasku tamo vjerojatno udavio Hinkie nakon što bi ga okružio rosterom teškim trećinu capa. Plus, Hinkiev plan je biti nova Oklahoma, dakle razviti jezgru oko igrača na rookie ugovorima, a ne dodati mrzovoljnog veterana i slagati momčad oko njega (iako Cousins nije Bynum, tako nešto u Sixersima nećemo gledati barem dok ne stigne novi GM).

Blazersi u teoriji mogu složiti paket oko par svojih budućih pickova i Vonleha te Plumleea, ali to je premalo, nema tu ni dokazanog startnog talenta ni potencijalnog all-star profila koji intrigira. Knicksi imaju Porzingisa i Granta kao mamce, ali nedostaje im još par dijelova za pravi paket (da ne govorim da bi ostali bez svih resursa i da bi opet nalikovali na nekadašnje Knickse u kojima su igrala samo imena i gdje nitko nije vodio računa o fleksibilnosti). Pick 2018. možda bude dovoljan za ojačati ponudu, ali ogroman i dug ugovor Robina Lopeza potreban za popunjavanje capa je problem - u usporedbi s ovim, eventualna ponuda Orlanda ili Raptorsa uvijek je bolja. Netsi pak nemaju ni pickove ni mlade talente i sve što mogu ponuditi su blizina Beyonce i Jay-Zija. Srećom, ljudski rod ipak ima nekakvog smisla te im to dvoje ne mogu dovesti Cousinsa.

Filed under: bball 15 Comments
7Aug/157

EXUM EXAM

Posted by Gee_Spot

Obzirom da nema previše narativa kojima se možemo posvetiti i da već punom parom radim na projekcijama za iduću sezonu (nadmašio plan tako da ima vremena), imamo dovoljno vremena za pozabaviti se Exumovom ozljedom na dosadni blogerski način (hm, dodao sam dosadni kao da postoji zanimljivi).

Jasno, prvo pitanje je koliko ona utječe na već itekako uvriježeno mišljenje da je Jazz apsolutni favorit za osmo mjesto na Zapadu. Odgovor je - ne previše, iz jednostavnog razloga što su svi oni atributi koje je Exum ove sezone trebao pokazati u većoj mjeri nego kao rookie - a to je prije svega pritisak na obranu s loptom u rukama kao slasher i realizator, a zatim i bolji šut iz vana - imali malo udjela u bilo kojoj realnoj projekciji. Da bi Exum donio Jazzerima značajan iskorak, njegov napredak u odnosu na rookie godinu trebao bi biti ogroman, a predvidjeti tako nešto već je u fazi čistog vjerovanja. Oslanjajući se pak na standardnu progresiju, dolazimo do zaključka da bi Exum prije svega nastavio pomagati onim čime je to radio i kao rookie, dakle 3&D igrom.

Sad, kako je njegov učinak u prvoj sezoni bio blago rečeno mizeran, pogotovo prema naprijed, tako ni ovogodišnji iskorak ne bi nužno bio glavni razlog za Jazz da dođe do playoffa. Sukladno tome, ni njegov gubitak nije poguban za očekivani rast momčadi, što rezultatski što sistemski, već je prije svega problematičan sa strane njegovog individualnog razvoja, a zatim i propuštanja sezone uigravanja s ovom odličnom mladom jezgrom.

Dakle, sad kad smo riješili to prvo pitanje, sljedeće je što Jazz treba napraviti da nadoknadi njegovo mjesto u rotaciji? Jasno, po pitanju potencijala, a samim time i imanju većeg plafona od očekivanog, to je nemoguće napraviti jer Exum je s razlogom lutrijski talent. Bez njega nema one mogućnosti, ma koliko nerealna bila obzirom na mladost, da Jazz napravi puno veći skok od očekivanoga zahvaljujući njegovom preskakanju razreda koji bi im donio kvalitetu više. Međutim, istovremeno barem nije problem zamijeniti onaj realni očekivani doprinos.

Tu Jazz ima više opcija. Prva je da jednostavno ne rade ništa, zadrže sva tri trenutna playa i izguraju sezonu. Sad, tu se javlja problem utoliko što su Burke i Cotton previše slični, obojica su idealni kao combo bekovi s klupe koji funkcioniraju isključivo kroz pick & roll i definitivno ne udovoljavaju 3&D ulozi, posebice ovom D dijelu zbog manjkavih fizikalija. Neto je nešto veći play, teoretski bi puno bolje legao u takvu rolu, ali kod njega je uopće upitna početna razina talenta, dakle dok ga ne vidimo u akciji i to nekoliko mjeseci, nećemo znati posjeduje li atleticizam za igrati NBA obranu, odnosno može li dovoljno dobro šutirati (ako je suditi po brojkama iz Europe prebačenim u NBA kontekst ne treba se previše nadati da je on rješenje).

Također, tu imaju mogućnost da dobar dio utakmice uopće ne koriste klasičnog playa. Burks se vraća nakon ozljede i u teoriji je on trenutno valjda najbolja kopija Exuma koju imaju, igrač koji istovremeno donosi i spot-up i slasherske kvalitete. Obrambeno teško da bi mogao raditi pritisak na playa kao Exum, ali u toj roli sigurno bi ga bilo lakše sakriti nego na boku gdje njegova sklonost gubljenju igrača iz vida predstavlja puno veći problem (kad te igrač s loptom prođe po sredini netko ga uvijek može preuzeti i daljnje rotacije su puno prirodnije nego ako izgubiš čovjeka na boku - čak i s Gobertom u sredini koji može dovoljno brzo stići zatvoriti reket, u takvoj situaciji prelako dođe do rupe na perimetru jer se igrači povlače prema unutra obzirom da taj nečuvani cutter praktički djeluje kao slasher, samo, kako je lopta i dalje vani, to je puno lakše pronaći otvaranje jer si obranu već natjerao na rotacije bez kretanja lopte).

Petorka Burks-Hayward-Hood-Favors-Gobert zadržala bi dobar dio onoga što je lanjsku momčad u drugom dijelu sezone činilo posebnom defanzivno, iznadprosječnu dužinu na svim pozicijama, a napad je ionako neovisan o učinku playa obzirom da je glavni pick & roll kreator ionako Hayward, a da postavljene napade ionako igraju kroz horns formaciju i visoki post, odnosno preko Goberta i Favorsa. Jasno, guranjem Burksa veći dio večeri na jedinicu gubiš dubinu na boku koja je trebala biti dodatni plus ove sezone tako da je ovo daleko od idealnog rješenja (iako osobno smatram da je bolje nego cijelu večer jahati trenutnu rotaciju jedinica).

Dakle, Jazz bi morao dovesti nekakvo pojačanje i tu imaju dvije opcije - posegnuti za tržnicom ili tražiti trade. Tržnica je gotovo suha, ali recimo da bi jedan Terry, koji je lani odradio solidan posao za Rocketse u 3&D roli kad je otpao Beverley, donio jednu razinu koju trenutno nema nitko od njihovih back-up opcija. Jasno, obzirom da je i sam Terry danas igrač za dno rotacije, ovo nije idealno rješenje, a uz to njegove ambicije su vjerojatno usmjerene ka Rocketsima. Doduše, tamo bi danas bio tek peti bek jer Houston ima dubinu na obje bekovske pozicije, tako da sve ovisi o tome želi li radije negdje igrati redovno ili loviti prsten kao osigurač na dnu klupe. Jazzu svakako pomaže činjenica da imaju dovoljno prostora na capu za ponuditi mu puno više od minimalca koji je preostao Rocketsima.

A taj prostor na capu je ogromna stvar jer istovremeno Jazzerima daje šansu da bez odricanja od dodatnih resursa (ili barem onih najatraktivnijih) dođu do solidnog igrača putem tradea. Skoro 7 milijuna koliko imaju na raspolaganju znači da bez problema mogu ugurati ugovor tolike veličine u cap bez da u drugom smjeru pošalju išta osim opskurnih prava ili opskurnih pickova. Gledajući po ligi, nudi se velik broj opcija, ali ako tražimo idealnu, dakle 3&D igrača koji neće narušiti lani ostvarenu hijerarhiju, izbor je sužen.

Praktički, najlakše je doći do pick & roll playa, ali u tom slučaju Jazzerima je sasvim dobro s Burkeom i Cottonom koji su sposobni odigrati po 20 minuta kvalitetne košarke (stavi ih u Van Gundyev sistem ili u bilo koju momčad koja često igra visoki pick & roll i oni će svoje zabiti). Ono što njima treba nije toliko kreacija, pa čak ni spot-up igra, koliko dužina u obrani. I tu se jedno ime nameće kao idealno - Evan Turner.

Celticsi su za ovu godinu u nezgodnoj situaciji, imaju dva rookiea koji će teško doći do minuta ako će zadržati trenutnu vanjsku liniju, a da ne govorim da je i bez njih prostor ionako skučen. Gomila opcija u rukama majstora kao što je Stevens ogroman su plus, u biti činjenica da imaju dvije podjednake petorke najveća je snaga Bostona u 82 utakmice dugoj sezoni (i bitan razlog zašto ih vidim kao gotovo sigurne među 8 na Istoku), ali već sada je nemoguće naći više minuta za Smarta i Younga pored veterana, a da ne govorim kako su svi ti veterani potencijalni nezadovoljnici činjenicom da će teško igrati više od 30 minuta po večeri.

U takvoj situaciji Turner, koji je u zadnjoj godini ugovora, očiti je višak i njegovim tradeom otvorilo bi se puno više prostora za dati šansu igračima na rookie ugovorima, plus i dalje bi se itekako ganjalo playoff jednostavnim dodavanjem poneke minute viška Thomasu, Bradleyu i Crowderu. Istina, Boston bi izgubio raznovrsnog igrača koji je mogao pokriti sve tri vanjske pozicije i koji je lani odradio itekako bitnu rolu, međutim obzirom da ni Turner ne može biti od koristi bez lopte u rukama, tako bi se dala dodatna šansa već spomenutim veteranima i Smartu da se više okušaju i kao kreatori.

Jazz bi pak dobio idealan dodatak na već visoku vanjsku liniju, još jednog kvalitetnog dodavača koji bi se odlično uklopio u sistem i koji ne bi imao ni najmanje problema započeti napad spuštanjem lopte na visoki post i protrčavanjem u kut, odnosno koji bi bez problema mogao istrčati iz pin down bloka, primiti loptu iz posta i onda s njom ili napasti kroz sredinu ili je proslijediti još bolje postavljenom suigraču na drugoj strani perimetra.

Defanzivno Turner nije energičan kao Exum, točnije nije toliko brz što bi mogao biti problem, ali na 20 minuta po večeri njegova dužina na poziciji itekako bi smetala, plus omogućila bi Jazzerima da se, ako ništa drugo, češće služe preuzimanjem i matchup zonom. Najslabiji dio njegove igre je šuterski, ali ovdje bi i to manje došlo do izražaja jer od Turnera kao playa nitko ne bi tražio da uzima šuteve preko ruke obzirom da su tu Hayward i Burks, pa i Burke.

U spot-up roli Turner je podnošljiv, iz kornera bez problema ubacuje onih minimalnih 33% potrebnih da njegovo držanje na parketu ima smisla. To je nizak postotak za najkvalitetniji šut u igri, ali i dalje je miljama ispred duge dvice, uostalom i Exum je kao rookie imao identičan učinak s te lokacije iako je za razliku od Turnera uzimao isključivo asistirane pokušaje, što pak vodi do zaključka da bi Turner, s boljom selekcijom šuta koju bi mu omogućio sistem i okružen talentiranijim kreatorima na boku od onih u Bostonu, vrlo lako mogao šutirati bliže NBA prosjeku iz kornera koji iznosi 39%.

Ostale realne opcije? Pa baš i nisu nešto. Knicksi bi se rado riješili Calderona, ali njegova obrana nikako se na uklapa u profil Jazza, a i pitanje je koliko je dotični u stanju igrati nakon lanjske ozljede. Chalmers je solidna opcija, ali pitanje je ima li Miami još ambicija čistiti cap nakon što su se riješili Napiera i Dragića (da izgube još i Chalmera opet bi otvorili pitanje dubine koje su tek sanirali). Bayless je sigurno dostupan, ali opet donosi problem obrane (radije bih na parketu imao Burkea ili Cottona koji su puno kreativniji u pick & rollu). U teoriji Jazz može otvoriti i dovoljno prostora za Jenningsa, ali tko zna u kakvom je on stanju i kakvi su planovi Pistonsa za njega (plus i on je, iako superioran talent potencijalnim konkurentima, isti igrač kao ovi što ih Jazz već ima). Slično vrijedi i za Augustina, iako bi Thunder zasigurno rado poslao njegov ugovor negdje drugdje.

Filed under: bball 7 Comments
5Aug/156

OFFSEASON BLUES POD

Posted by Gee_Spot

Trostruki mega pod za ljude koji imaju trostruko mega problema sa slobodnim vremenom. Treba spomenuti da smo i mi zaspali tijekom snimanja tako da ni od potencijalnih slušatelja ne očekujemo drugo. Pregled svih 30 momčadi uz prve over/under projekcije plus brbljanje o pivu (prvih 30 minuta prvog dijela mogu slobodno preskočiti svi oni koje zanima isključivo NBA).

Let's Get Hammered pt1! by Ispodobruca on Mixcloud

Let's Get Hammered pt2! by Ispodobruca on Mixcloud

Let's Get Hammered pt3! by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 6 Comments
3Aug/1521

FREE AGENCY RECAP

Posted by Gee_Spot

Nakon skoro dva tjedna potpune izolacije od svemoćnog interneta i skoro tri tjedna bez komentiranja tržnice, vrijeme je da bacimo pogled na u međuvremenu obavljene poslove. A kako je uz to trenutno najbolji dostupni slobodni igrač vjerojatno Carlos Boozer, jasno je kako lagano možemo i zaključiti ovogodišnji ples dolara i osvrnuti se na to kako je tko obavio posao. Što je u biti samo isprika za gomilu nebuloza koje možete pročitati u ostatku posta. S tim da me tješi da smislenija nije bila ni košarka prikazana u sudaru "Afrike" i "Svijeta", takvo je valjda doba godine. Kao svojevrsni nastavak posta uskoro ide i mega podcast u tri djela koji će se osim trgovanjem baviti i ultra ranim projekcijama iduće sezone. Kao što rekoh, takvo je doba godine.

BLAZERS

Uz potpisivanje negarantiranih ugovora s Presseyem (bivši Celtic) i Alexanderom (bivši lutrijski potencijal) "najzvučniji" potez bio je trade s Cavsima koji im je donio dva buduća picka druge runde. Doduše, obzirom da su bili jedna od rijetkih momčadi koja je mogla prihvatiti Haywoodov ugovor i tako Cavsima dati trade iznimku tešku 10-ak milja koju će ovi moći iskoristiti tijekom sezone, Blazersi su valjda mogli doći do ovog ulova i bez dodatne pomoći Gilbertu u vidu prihvaćanja ugovora Mikea Millera (osim što su mu ovim uštedjeli na porezu, još su poslali i nešto novca put Clevelanda, vjerojatno u iznosu dovoljnom da Cavsi pokriju trade kicker kojega su aktivirali ovim potezom), ali obzirom da su debelo ispod cap minimuma, koga briga (Millera će vjerojatno otpustiti kako bi otvorili mjesto za još jednog klinca, nema smisla imati njegov leš na rosteru).

Haywooda su naravno odmah otpustili prije nego mu je ugovor postao garantiran - taj prostor tijekom sezone mogu iskoristiti za prihvatiti ugovor neke momčadi koja bude željela pasti ispod zone poreza (a s trenutnih 19 milja prostora Blazersi su apsolutno prvi na listi momčadi koje će zvati ako treba rezati penale, čak su i Sixersi ovaj put u pozadini sa "samo" 11 milja prostora koliko će im vjerojatno ostati kad kompletiraju roster). Uostalom, taj novac bi ionako morali potrošiti tako da ga podijele igračima (koji će, ostane li roster u ovom stanju, i dalje dobiti poprilične bonuse - minimum capa kojega treba potrošiti je 90%, znači ako ne upotrijebe prostor ostaje im 12 milja za darivanje što se gotovo sigurno neće dogoditi zbog spomenute mogućnosti rentanja).

Ono bitno ionako se odigralo puno ranije. Aldridgeova odluka da potraži novu sredinu stavila ih je pred dvojbu koja to izgleda nije ni bila - lakoća kojom su se odrekli Batuma, Matthewsa i Lopeza jasno ukazuje da ni trenutka nisu mislili o tome treba li prigrliti rebuilding ili pokušati plivati u (nižoj) srednjoj klasi. Što je mudar potez jer sada već bivša jezgra svoj vrhunac imala je prije dvije sezone, dakle čak i da su ih zadržali teško bi mogli pratiti ovaj tempo koji udara vrh Zapada.

Uglavnom, krenuvši u novom smjeru i ostavši bez skoro cijele momčadi, Blazersi su napravili najbolji mogući posao okupivši hrpu mladih igrača s potencijalom, od kojih je definitivno najvažniji Vonleh. Dati dokazanu klasu kao Batum za nedokazanog klinca ogroman je rizik, ali u ovoj fazi to je bio jedini logičan potez, a razlog zbog kojega je uz to i odličan je taj što Blazersi ovim praktički anuliraju činjenicu da ove sezone nisu imali lutrijski izbor. Dakle, ono osnovno za svaki rebuilding, lutrijski talent, dodali su godinu prije roka, a uz Vonleha stigli su još i Plumlee i Harkless na rookie ugovorima. Kad njima dodamo i relativno jeftino potpisane potencijalne buduće igrače zadatka poput Aminua i Davisa koji tek trebaju dosegnuti svoj plafon, dolazimo do zaključka kako su već postojećoj jezgri koju čine Lillard, Leonard i McCollum dodali sasvim finu dozu mladog talenta koji će imati dovoljno prilike da se uklopi.

Jasno, nije ovo roster koji će se odmah boriti za playoff i bio bi puno bolji kad bi na njemu bilo više šutera, ali za sami početak ovo je više nego solidno složena momčad, ne dovoljno dobra da ih ostavi bez novih lutrijskih pickova, istovremeno s dovoljno talenta vrijednog pozornosti (praktički, u godinu dana su napravili više nego Sixersi u tri sezone gledajući trenutno stanje). Sad sve dalje ovisi o tome koliko su ovi mladi stvarno dobri, odnosno koliko će ih dugoročno ostati uz Lillarda, kao i koliko će dobro draftati idućih par sezona.

Od rubnih poteza spomenimo kako je Crabbeov ugovor postao garantiran nakon odličnog izdanja na ljetnoj ligi, odnosno kako su potpisali i Connaughtona i Montera za garantiranu lovu (prvi bi vrlo lako mogao dobiti ozbiljne minute, a Montero je projekt koji nema košarkaški pedigre, ali Blazersi izgleda nisu mogli preskočiti mogućnost da na dulji rok testiraju njegov potencijal koji se za sada bazira isključivo na fantastičnim fizikalijama za swingmana). To praktički znači da imaju 14 garantiranih ugovora (13 ako se riješe Millera), a za ovo preostalo mjesto na rosteru borit će se vjerojatno Tim Frazier i Phil Pressey (obojica nemaju garancije).

Nije zgorega imati trećeg playa na rosteru, tako da su male šanse da vidimo Alexandera među 15 (ili nekoga od preostala tri igrača koja će pozvati u kamp). Obzirom da već imaju Davisa i Plumleea kao slične igrače, teško da im treba novi Thomas Robinson. Njega će vjerojatno spremiti u Fort Wayne, NBDL klub koji služi kao podružnica za svih ovih 12 klubova koji nemaju svoju vlastitu igračku, što je u slučaju Blazersa šteta jer upravo u ovom trenutku dobro bi im došlo da imaju svoju B-momčad u kojoj mogu pronaći minute ne samo za Alexandera, već i za Vonleha, Harklessa i Montera. Prva dvojica imat će problema doći do ozbiljnih minuta pored Plumleea, Davisa i Aminua pa bi im svaki NBDL nastup dobro došao, a da ne govorim koliko bi maksimalna minutaža pomogla ocijeniti koliki su potencijali Montero i Alexander. U Fort Wayneu nema garancija da će itko dobiti minute, kao neovisna franšiza oni imaju svoj plan i ne gledaju na stvari iz perspektive Blazersa što je pokazatelj da momčadi u ovoj fazi definitivno mogu imati koristi od podružnice u D-ligi.

BUCKS

Nisu radili ništa specijalno, dodali su iz nekog razloga Chrisa Copelanda tako da sada imaju svih 15 mjesta na rosteru garantirano (Copeland je tricaš kakav im je definitivno potreban, ali njegove olovne noge teško će uklopiti u svoj stil obrane, tako da ispada kako je glavni razlog za njegov odabir taj što ga Kidd zna iz dana u Knicksima). Jasno, ne znači da neće biti novih otkaza ili tradeova, ali ovo je manje-više momčad s kojom će ući u sezonu (za trening kamp još nisu dodali nikoga, ako računamo da će tamo povesti još jednog Kiddova miljenika Gutierreza koji i dalje ima negarantiran minimalni ugovor, ostaju im 4 pozivnice za podijeliti).

Za njih je ionako najvažnije da su konačno napravili korak naprijed s dogovorom oko izgradnje nove arene, tako da je sada izvjesno kako ne idu nigdje iz Wisconsina. Dvorana, produženje s Middletonom i dovođenje Monroea su njihove pobjede, sve drugo je manje važno. Iako, to ne znači da ne treba spomenuti kako su neki Kiddovi potezi bili pomalo nesigurni. Tipa, dati dva lani itekako bitna igrača poput Pachulie i Dudleya praktički za ništa, samo kako bi otvorio minute mladima, koliko god s jedne strane bilo logično košarkaški toliko je poslovno blesavo. Dati budući pick prve runde Clippersa za Vasqueza manji je problem, ali što da je kojim slučajem Jordan ostao pri riječi datoj Cubanu, u tom slučaju ispalo bi kako su se odrekli možda i top 20 picka za jednogodišnju posudbu combo-beka koji je daleko od nezamjenjivog (ni ovdje se ne mogu oteti dojmu da je Kidd razmišljao čisto instinktivno, Vasquez ima njegovu konstituciju i stilom igre ga možda podsjeća malo na njega, a možda jednostavno voli latinose - kako god, ovo je solidan potez koji bi dodatno mogao ojačati lani uglavnom sjajnu klupu).

BULLS

Nakon što su brzinski ispucali adute (i postali porezni platiše) ostalo im je samo zaokružiti rubove rostera, što su i napravili vraćanjem Brooksa i zadržavanjem Moorea čiji ugovor je postao garantiran. Dakle, nisu previše prilagođavali roster Hoibergu, očito se nadaju da će trenerske promjene biti dovoljne za iskorak i da će Hoiberg i Boylen iscijediti iz trenutne jezgre više nego je to mogao Thibs, što bi značilo otići barem do finala konferencije.

13 mjesta je dakle sigurno, imaju još Bairstowa i Felicia na negarantiranim ugovorima, a sudeći po viđenom u ljetnoj ligi ni jedan ni drugi nisu vrijedni mjesta na rosteru. Ne bi bilo zgorega pronaći još jednog šutera za na bok na minimalcu tako da nije isključeno da će do njega doći kroz trening kamp za koji i dalje imaju 5 pozivnica. Uostalom, Bullsi gotovo nikada ne idu u sezonu s punim rosterom, a obzirom da su već dovoljno potrošili, stvarno ne vidim razloga za davati garantirane ugovore dok to ne postane nužno potrebno, tako da su ovih trenutnih 13 vjerojatno i 13 koje ćemo gledati krajem listopada kada liga konačno starta.

CAVS

Kod njih stvari još nisu gotove, iako su istovremeno gotove. Thompson i dalje izvodi ovaj dosadni ples kojega smo već gledali od još jednog LeBronovog klijenta, Bledsoea, koji je na kraju ipak stavio potpis na produženje sa Sunsima. Isto će napraviti i Thompson, nema šanse da ostavi na stolu iznos dvostruko veći od plaće koja bi ga čekala ako odluči zaigrati još godinu dana na kvalifikaciji. Sad, hoće li dobiti svih 16.4 milijuna koliko mu dopuštaju pravila ili će pristati na nešto manje (npr. 15), nije ni bitno osim u pogledu dodatnih penala koje će Gilbert morati platiti (svaki milijun koji srežu od njegove rate u konačnici bi im mogao uštedjeti 4 milijuna poreza). I sa Smithom je vjerojatno u pitanju natezanje oko milijuna gore-dolje, ali na kraju bi logično bilo da Smith dobije ugovor približan onome kojega je dobio Shumpert, odnosno nešto veći od garantiranog iznosa kojega se odrekao kako bi postao slobodan igrač. Samo, obzirom da su jedine momčadi s prostorom Blazersi i Sixersi koje Smith ni najmanje ne zanima, Cavsi bi ovdje mogli doći do još jedne male pobjede jer bi Smithova rata na kraju balade mogla iznositi čak i manje od tih 6.4 milje koje je JR ostavio na stolu kako bi izašao na tržnicu.

I dok se čekaju ta dva potpisa i konačno svođenje računa (Cavsi su već sada 3 milje iznad granice poreza, a s još oko 20-ak milijuna za Thompsona i Smitha otići će debelo preko Thundera i Clippersa kao najvećih potrošača do sada), ostaje brusiti rubove. Nakon što su natjerali Jeffersona da napusti Dallas i pridruži im se kao, pokazat će se kasnije, zamjena za Millera, Cavsi su zadržali Dellya za minimum (herojstva u playoffu ipak nisu probudila interes kod ostalih franšiza), a ostavili su i Jamesa Jonesa koji je za razliku od Millera lani imao nešto nalik pulsu. Haywoodov ugovor ipak nisu imali hrabrosti pretočiti u pojačanje, ali su ga iskoristili dobivši za njega iznimku koju mogu upotrijebiti do kraja sezone, dakle ostaju sa sličnom opcijom kao i do sada za dovođenje pojačanja (iznimka je manje fleksibilna, ali je i dalje bolja od ničega).

Ključno je da ih sve to skupa nije koštalo previše, odrekli su se praktički tek dva buduća picka druge runde (do jednog su došli poslavši svoj ovogidišnji pick druge runde Christmasa u Pacerse) za osigurati si ne samo bitnu opciju, već i za riješiti se ugovora Mikea Millera (definitivno je bolje plaćati Jeffersona minimum). Što je još jedan dobar posao njihove uprave koja je već ranije novim dugoročnim ugovorom s Loveom i trošenjem dijela poreznog midlevela na Williamsa (LeBronov ostanak ne treba ni spominjati) udarila temelje sezoni u kojoj će biti apsolutni favoriti na Istoku.

CELTICS

Pa, Ainge možda nije došao do superstara kojega želi, ali je pojačao roster dovoljno da se povratak u playoff čini realnim. Uz produženje s Crowderom i Jerebkom te dovođenje Johnsona, dalje se uglavnom bavio lovom u mutnom, što mu je i posao. Perry Jones očito neće biti all-star, ali krije li se u njegovoj svestranosti potencijalni rotacijski igrač trebali bi saznati nakon što ga Stevens uzme u ruke. Isto vrijedi i za Zorana Dragića, njega su ubacili u preostali prostor na capu na isti način, koristeći činjenicu da su i Oklahoma i Miami morali rezati plaće. Ni jedan možda ne preživi trening kamp (imaju 17 garantiranih ugovora), ali zašto ne pokušati kad su već odlučili taj prostor ne iskoristiti na ambiciozniji način.

Finaliziran je i trade s Warriorsima, negarantirani ugovor Chrisa Babba je očekivano dodan u trade kako bi stvari štimale financijski. David Lee se baš ne uklapa u izgradnju buduće jezgre, ali donosi dovoljno visoku zadnju ratu ugovora koja se može iskoristiti u nekom budućem tradeu, a dobro znamo na kakav trade Ainge cilja - ili Cousins ili ništa.

Za zaokružiti roster potpisali su i Mickeya, a ostaje im još jedna camp pozivnica nakon što su potpisali Coreya Waldena (nedraftirani combo bek s Eastern Kentuckya koji je igrao za njih u ljetnoj ligi) i Levia Randolpha (nedraftirani 3&D swingman s Alabame koji je ljetnu ligu odradio za Thunder i Jazz). To zadnje mjesto po logici je trebalo pripasti njihovom preostalom draft picku Thorntonu, ali on je radije odlučio zaigrati profesionalno u Australiji nego u D-ligi. Uglavnom, u situaciji kada imaju dva ugovora viška ni Mickey nije siguran (on i Dragić imaju minimalne ugovore koje je najlakše progutati), a obzirom na višak pod košem nije isključeno da ćemo gledati i još neki trade koji će situaciju s rosterom malo razvodniti.

CLIPPERS

Od potencijalno najvećih gubitnika postali su jedni od pobjednika ljeta, a Rivers je umjesto titule najgoreg GM-a u ligi došao do situacije u kojoj ga možemo potapšati po ramenu i reći da je napokon napravio dobar posao. Nakon Stephensona, Piercea i Aldricha dodao je još za minimalce Prigionia i Josha Smitha, što sada doslovno znači da Clippersi imaju ne samo dubinu već solidnu NBA drugu petorku koja bi namučila i neke prve postave u ligi. Jasno, nad svim ovim imenima su određeni upitnici, ali u back-up rolama oni postaju nebitni, a gomila opcija koju Rivers sada ima na raspolaganju čini njegovu momčad aspolutno ravnopravnim izazivačem.

Od lanjske situacije u kojoj im je treći visoki bio Big Baby i gdje nisu imali poštene zamjene za Griffina, sada odjednom mogu na četvorci koristiti Smitha (idealna zamjena za Blakea) ili po potrebi Piercea u stretch roli. Na peticu ovisno o matchupu može uskočiti Aldrich ili pak igraš s dvojcem Griffin-Smith. Prigioni donosi veteransku stabilnost na jedinicu koju gunneri poput Crawforda i Riversa ne mogu pružiti (da ne govorim da Riversa sada mogu držati zakopanog na klupi što se vjerojatno neće dogoditi, ali lijepo je imati tu mogućnost). Na boku možda nemaju idealnog stopera, ali u Crawfordu, Johnsonu i Stephensonu imaju dovoljno opcija za složiti rotaciju, a nema sumnje kako će Doc dati poneku minutu na trojci i Smithu iako su Rocketsi dokazali da ga na toj poziciji ne smiješ koristiti ni pod razno.

Dakle, nije ovo idealna klupa, ali kad je staviš na potencijalno još jednom najbolju petorku lige, izgleda fantastično. Interesantno, i Prigioni i Smith odigrali su bitne role u okršaju s Rocketsima i onda su igrom slučaja postali dostupni (Prigionia je Denver odmah otpustio nakon tradea Rocketsa za Lawsona), a Riversova aktivnost oko njih samo potvrđuje tezu da se kao GM oslanja isključivo na eye test - ako odigraš dobro makar jednu utakmicu protiv njegove momčadi dok je na klupi kao trener, postoje ogromne šanse da mu se kasnije priključiš.

Uglavnom, davši garantirani ugovor Brandenu Dawsonu došli su do 14 popunjenih mjesta, a zadnje bi moglo pripasti Yannicku Moreiri koji je dobio kamp pozivnicu. Ostalo im je još 5 mjesta za popuniti prije početka priprema, ali tu se radi o čistoj kozmetici, i oni kao i mi jedva čekaju da počne prava sezona.

GRIZZLIES

Spavaju ljetni san već neko vrijeme, jedine vijesti su da je ugovor Russa Smitha sada garantiran, što znači da imaju 14 mjesta popunjeno. Za preostalo će se boriti Green i Harrison, plus netko od 4 igrača koji će dobiti kamp pozivnice. Ono što definitivno znamo je da Calathesa neće vratiti jer je potpisao mega ugovor s Panathanaikosom.

Udarni poslovi uz produženje s Gasolom su tako bili dovođenje Barnesa i zamjena Koufusa s Wrightom, što teško da ih pomiče iz situacije u kojoj se već duže vremena nalaze, kao nekakav kvazi-izazivač kojem bi se sve trebalo poklopiti da napravi korak dalje (i što se obzirom na ojačane konkurente neće izgleda nikada dogoditi).

HAWKS

Ni kod njih nema ništa posebno za prijaviti, tek da su dvije pozivnice za kamp dali udarnim igračima na ljetnoj ligi Pettewayu i Pattersonu (ostaje još 4 mjesta za trening kamp). U biti, trenutno je najinteresantnije gledati rasplet situacije s Mikeom Scottom, koji bi zbog problemčića s policijom vrlo lako mogao ostati bez mjesta u ligi dogodine, što bi otvorilo dodatno mjesto na rosteru (trenutno imaju samo 1 otvoreno ako računamo da je Muscala siguran sa svojim gotovo pa garantiranim ugovorom). Obzirom kakve im je minute Scott dao u nedavnom playoffu, nemaju za čim žaliti.

Ono za čim mogu žaliti je što nisu zadržali lanjsku jezgru. Splitter je fina zamjena za Carrolla gledajući opću vrijednost, ali u njihovom konkretnom kontekstu očito je da će na parketu trebati tražiti produkciju na boku iz nekih drugih izvora. Hoće li se Sefolosha oporaviti dovoljno da pomogne? Može li Hardaway bolje? Mogu li Petteway i Patterson pomoći odmah? Previše je to upitnika da bi ih opet vidjeli u formi sličnoj lanjskoj, ali top 5 momčad na Istoku definitivno mogu biti.

HEAT

Oni se u zadnje vrijeme bave uglavnom rezanjem poreza, poklonili su nebitnog brata Dragića i Napiera kako bi imali što manje troškove, a roster su popunili s izborom druge runde Richardsonom koji je ostavio odličan dojam u ljetnoj ligi. Praktički, već sada imaju 15 igrača na raspolaganju ako uračunamo i tri negarantirana ugovora, s tim da nije isključeno kako će se radi daljnih ušteda odreći i Ennisa i Johnsona (Whitesideov minimalac je pak siguran). Još se ne zna koga vode u kamp, ali to je manje-više to, imat će petu najskuplju momčad lige i plaćat će određene penale s čim su se valjda već pomirili.

Lani su imali potencijalnu top 5 momčad na Istoku kojoj je najveći uteg oko vrata bio manjak klupe dodatno potenciran sklonošću ozljedama startera, dakle nije to trebalo završiti onako loše kako je završilo, ali sada su po talentu odmah iza Cavsa, a uz to imaju i puno bolju klupu kao zaštitnu mrežu u slučaju da Bosh ili Wade opet propuste dobar dio sezone. Dakle, u playoffu su po defaultu, a o tome na kojoj će se poziciji tamo naći odlučivati će puno faktora. Prvo, kako će se slagati Wade i Dragić nakon što su dobili svoja produženja, koja su uz dovođenje Amarea i Greena i najzvučniji potezi tržnice. Ova potonja dvojica baš i nisu poznata po igri u obrani tako da i to stavlja dodatni pritisak na tu stanu igre gdje Spoelstri neće biti nimalo lako složiti učinkovitu taktiku. Plus je svakako što su izgleda odlučili zadržati i Chalmersa i Birdmana te su se radije odrekli manjih ugovora Dragića i Napiera uštede radi, naime da su ostali bez Ria i Andersena onda ni dovođenje Amarea i Greena (te draftiranje Winslowa i povratak McBoba nakon ozljede) ne bi izgledali toliko solidno.

HORNETS

Dodali su Hansbrougha pod koš, više iz reklamnih razloga kao lokalnu NCAA legendu nego iz košarkaških, a uz to su u kamp pozvali Elliota Williamsa. Imaju još 4 pozivnice, ali roster je manje-više složen. Ne bi bilo zgorega ponekim tradeom riješiti problem ovoliko sličnih visokih (Biyombo bi definitivno bolje izgledao na klupi i od Hawesa i od Hansbrougha), međutim ključni cilj je postignut, ovo je roster koji bi u nastojanjima da se vrati u playoff trebao napraviti puno bolji posao od lanjskoga jer i Batum i Lin su pojačanja, a Lamb bi mogao biti solidan dodatak.

Samo, rezultati bi vrlo lako mogli biti isti bez obzira na napredak. Naime, i Celticsi i Bucksi napreduju, dakle neće im biti lako oduzeti lani stečene pozicije, a uz to su i Pacersi i Pistonsi, pa i Magic, spremni za novu bitku. Dakle, svom trudu usprkos, Hornetsima ništa ne garantira da će imati priliku igrati doigravanje, tako da bi već dogodine mogli žaliti za tim što nemaju Winslowa i Vonleha umjesto Batuma (koji bi vrlo lako na ljeto mogao postati bivši) i Kaminskog. Ova bitka za sedmo i osmo mjesto na Istoku svakako će biti puno, puno zanimljivija i dramatičnija od lanjske (s tim da nikada ne možemo isključiti mogućnost da zbog ozljede neka od top 6 momčadi poput Toronta ili Washingtona ispadne iz trke i otvori dodatno mjesto).

JAZZ

I protekli period odradili su skromno kao i prvi dio tržnice, možemo tek istaknuti da je Bookerov ugovor sada garantiran te da su još jednom posegnuli za prospektima izvan NCAA na koje imaju prava potpisavši Pleissa za rolu back-up centra. Ni on kao ni Neto baš ne obećava biti od velike pomoći u prvoj NBA sezoni, ali dugoročno svakako može biti dio šire rotacije za razliku od Brazilca. Uglavnom, imaju još 4 pozivnice za kamp koje treba podijeliti, a samo dva slobodna mjesta na rosteru u koja će vjerojatno upasti netko od četvorice sa negarantiranim ugovorima (Millsap je vjerojatno unutra zbog stoperskih kvaliteta, a kako Netov dolazak blokira mjesto Cottonu, Johnson kao dodatni šuter svakako ima prednost pred njim i Cooleyem koji je dolaskom Lylesa postao višak).

Uglavnom, nakon ovakvog manjka aktivnosti usprkos prostoru kojega su imali i potpunog povjerenja u proces razvoja vlastite jezgre, pitanje je može li Jazz napraviti iskorak u playoff? Pad Blazersa i Mavsa svakako će im u tome pomoći, ali nije da usprkos tome ima previše mjesta zbog povratka Thundera u vrh. Praktički, ako rezerviramo 5 mjesta za legitimne izazivače (Spursi, Clippersi, Thunder, Rocketsi, Warriorsi) i još dva za momčadi koje samo ozbiljni problem s ozljedama može izbaciti iz doigravanja (Pelicansi i Grizliji), ostaje samo jedna slobodna pozicija. I iako Jazz ima značajne šanse da je se dokopa, puno toga ovisi o njihovom unutarnjem razvoju koji iz razno raznih razloga može, ali i ne mora, biti dovoljan. A nije da će im nedostajati konkurencije - tu su Sunsi koji ostaju dovoljno jaki da treću godinu za redom pokušaju loviti to nedostižno osmo mjesto, ako im se sve poklopi možda (ovo je jedno veliko možda) se toj trci priključe i Dallas i Sacramento (prvima je ogroman problem manjak dubine, drugima manjak kemije, ali nekakvu razinu talenta imaju), a tu je i ultimativni konkurent iz sjene u vidu Wolvesa kojima talent uopće nije upitan, već samo koliko će im vremenski trebati da sve poslože (tu Jazz ima prednost pred njima jer su svoje dvojbe već riješili).

Nije zgorega napomenuti kako su uz Sixerse i Blazerse jedina momčad s značajnim preostalim prostorom na capu, imaju oko 6 milja koje mogu pretvoriti u pojačanje ili ih posuditi u zamjenu za pick.

KINGS

Nakon što su finalizirali dogovore s Jamesom Andersonom i Caronom Butlerom, potpisali su tri garantirana minimalca s Curryem, Acyem i Dukanom, što znači da u ovom trenutku imaju 14 mjesta na rosteru finalizirano. Za ovo zadnje kroz camp borit će se David Stockton i još 5 igrača koji tek trebaju dobiti pozivnice.

Puno interesantnije od slaganja dna rostera kod njih su ionako one stvari izvan parketa, naime u beskrajnom preslagivanju uprave Divac je doveo Stojakovića kao asistenta otpustivši pri tome Deana Olivera, što se idealno uklapa sa svim ranijim potezima Kingsa (od kojih je onaj trade sa Sixersima i dalje na vrhu liste najgorih poteza ljeta). Također, da bi barem donekle iz vana nalikovali na uspješnije franšize pronašli su i oni svoju pomoćnu trenericu u legendarnoj Nancy Lieberman (trenirala i kao glavni trener NBDL podružnicu Mavsa), a uz to je Karl doveo i svoja tri nova čovjeka (što znači da Corliss Williamson sada ostaje jedini pomoćnik sa stažom u klubu dužim od nekoliko mjeseci i jedini preživjeli iz "ere" D'Alessandro-Malone). Kao bonus, čeka ih tužba od udruge igrača zbog raskida ugovora s Mbah A Mouteom na osnovu ozljede ramena (mislim, tko potpisuje igrača prije nego prođe pregled pa onda naknadno donose takvu odluku, svašta).

Uglavnom, iako su se nakrcali solidnim igračima i iako imaju franšizni talent u Cousinsu, toliko stvari bi im se trebalo poklopiti da bi se borili za playoff da ne znam od kuda bi počeo. Od toga da se im se sve posloži puno realnija je mogućnost da se sve raspadne te da usred sezone gledamo novi trade koji mijenja sliku lige. Lakersi i Celticsi napeto čekaju jer, gledajući širu sliku, potencijalna Cousinsova dostupnost vjerojatno je drugi najvažniji narativ sezone, odmah nakon borbe 5 veličanstvenih za vrh Zapada.

KNICKS

Vratili su Amundsona na minimalcu i potpisali starog Jacksonovog znanca Sašu Vujačića (valjda im treba takav profil beka jer im je Shved pobjegao u Kimkhi), a od oba ova poteza vjerojatno je bolji dovođenje u kamp Wesleya Saundersa. Veliki combo bek s Harvarda djeluje kao solidan igrač za trokut, pa iako se nije proslavio na ljetnoj ligi gdje je nastupajući za Jazz dobivao minute na kapaljku, kroz NCAA se nametnuo kao NBA potencijal. U svakom slučaju, garancijama za Amundsona i Vujačića stali su na 12 popunjenih mjesta, 13 ako uzmemo u obzir da Gallowaya sigurno neće otpustiti, tako da će Saunders imati šansu upasti među 15 kroz borbu s još 6 igrača koji će dobiti kamp pozivnice (plus, u ovom trenutku Knicski imaju manjak bekova što mu također podiže šanse).

Ukupno gledano nije ovo bilo loše ljeto, nisu došli do zvučnih imena, ali potpisi Lopeza i O'Quinna su bili solidni, a iako će teško imati velike koristi od Afflala i Williamsa, barem se nisu vezali uz njih na duže od dvije sezone. U svakom slučaju rade korak naprijed u odnosu na lani i ako uz to dva izbora prve runde stave u značajne role, napravili su dovoljno.

LAKERS

I druga najbogatija NBA franšiza prigrlila je lagani rebuilding nakon što su ih gotovo sva zvučna imena odbila. Praktički nisu ništa poduzimali u protekla dva tjedna tako da nemamo što ni za prijaviti, osim osvrnuti se na činjenicu da će razvijati Russela i Randlea u nešto solidnijem veteranskom okruženju, s podrškom Hibberta i Bassa. Ono gdje pak zaostaju za Knicksima je što još nemaju jasno viziju kako žele igrati, dovođenje Williamsa zatvara minute Russellu i dodatno ističe loš ugovor koji su ranije dali Nicku Youngu, a i upitno je kako uklopiti Hibbertovu i Bryantovu post igru s mladim nogama koje trebaju prostor za tranziciju. Što sve skupa navodi na zaključak da ipak prije svega i dalje čekaju što će se događati s Cousinsom.

MAGIC

Nisu propustili priliku jeftino doći do Napiera, čime su dodali dodatnu dubinu poziciji na kojoj su lani bili najtanji. Jasno, ovo je čisti potez uprave koji ima smisla isključivo gledajući vrijednost na papiru (dali su niša za nešto) jer Skiles teško da može imati prevelike koristi od Shabazza u pokušajima da ovu momčad usmjeri prema playoffu. Dakle, ovdje je i dalje sve vezano uz razvoj mladih igrača, od Harrisa (čije produženje je bio najznačajniji potez kojega su povukli na tržnici) do Hezonje. Koliko će Skiles moći posložiti obranu oko Vučevića pod košem? Koliko će Payton i Gordon napredovati prema naprijed da opravdaju minute? Kako će Skiles uopće podijeliti uloge, hoćemo li konačno gledati Harrisa isključivo na četvorci usprkos potencijalnim defanzivnim problemima koje donosi kombinacija njega i Vučevića? Kako će se slagati Hezonja i Oladipo? Previše je tu pitanja da bi Magic isplivao kao top 8 momčad na ovom sve konkurentnijem Istoku, ali nekakav potencijal tu postoji i zato će biti zanimljivo iskustvo pratiti ih.

Što se samog rostera tiče, imaju još 6 mjesta za kamp, a uz to i Marble i Dedmon su na negarantiranim ugovorima tako da su itekako fleskibilni.

MAVS

Na kraju su se nekako skrpali, iako će problem centra biti izražen ne ponovi li Pachulia lanjsku sezonu (što vjerojatno neće jer će ga ovdje okružiti hrpom loših obrambenih suigrača). U principu ono što im daje razloga za nekakav optimizam je mogućnost da u Williamsu i Matthewsu mogu dobiti bolju startnu vanjsku liniju nego je to bio slučaj zadnje dvije sezone, iako govorimo o malim izgledima da se tako nešto ostvari - koliko god imali problema s nekompatibilnošću Ellisa i playmakera u spomenutom razdoblju, ti igrači su barem bili zdravi i samim time produktivni, dok će Williamsovi gležnjevi i Wesova ahilova biti crni oblak iznad glava dok god se ne dokaže suprotno.

Uglavnom, nakon što su riješili jezgru, kakva god ona bila, na brzinu su pokrpali i ostatak momčadi i to pokazavši izuzetnu aktivnost, naime imaju već 19 imena spremnih za kamp (zadnje će vjerojatno pripasti picku druge runde Singhu kojega čeka mjesto u NBDL podružnici). Uz dovođenje Johna Jenkinsa (koji baš i nije idealna zakrpa za slučaj da se Matthewsov oporavak produži) i Dalemberta kao back-up centra, što je potez koji definitivno nije oduševio Carlislea, najviše su pažnje posvetili potrazi za trećim centrom naglasivši tako najveći problem na rosteru. Uglavnom, kako su ova dvojica dobila garantirane minimalce, za jedno od dva preostala slobodna mjesta među 15 tako će se boriti Jarrid Famous (skupio solidne brojke kao član Wizardsa u Vegasu, ali daleko od toga da je ostavio neki poseban dojam) i Salah Mejri (možda ga se netko još sjeća s ljetne lige od prije tri sezone, u međuvremenu je grijao klupu Real Madrida). Cuban tako nakon Indijskog tržišta napada i Tuniško, a vjerojatno bi angažirao i bušmana da postoji neki visok preko 210 cm.

Uz Powella, koji se igrama na ljetnoj ligi izborio za život na negarantiranom ugovoru, u kamp će tako još dvije četvorke, šuter Brandon Ashley (solidan nastup za Hawkse u Vegasu) i energični Maurice N'Dour (odličan za Knickse kojima ga je Cuban ukrao ispred nosa). Zadnje ime s pozivnicom je Jamil Wilson, tweener s Marquettea koji je nekoć čak i igrao s Crowderom u NCAA i za kojega u Dallasu očito nadaju da bi mogao donijeti sličnu razinu energije na bok. Wilson nije ta klasa, nije se istaknuo ni u NBDL-u lani (prošao trening kamp sa Sunsima), ni na ovoljetnoj ljetnoj ligi (gdje je igrao za Wizardse), ali u Dallasu itekako dobro znaju da im je nakon petice najveći problem upravo ta stoperska rola na boku. Doduše, to mu ništa ne garantira, obzirom na to koliko su tanki i sa zamjenama za Dirka gdje trenutno kao back-up opcija figurira Villanueva, Powell ipak ima laganu prednost u lovu na to zadnje mjesto.

Kako god na kraju roster izgledao, dobra je vijest da usprkos svim nastojanjima da nekako maskiraju promašaje na tržnici i dalje izgledaju kao jedna od najgore 4 momčadi na Zapadu, što znači da bi uz malo sreće mogli zadržati svoj draft pick (podsjetimo se, budu li iznad sedmog mjesta pick ide u Boston).

NETS

Nakon otpuštanja Williamsa i angažmana Bargnania odradili su još trade kojim su se riješili Stevea Blakea, što je svakako novi dobar poslovni potez koji ih gotovo potpuno spušta ispod granice poreza. Kad popune roster bit će dovoljno iznad granice poreza da plate nešto sitno, ali u usporedbi s lanjskom katastrofom, ovo će im biti kao da plaćaju pivo u kafiću tijekom turističke sezone u kojem navodno šteka internet veza pa ti konobar račun donose na papiriću ispisan rukom (take that Lalovac motherfucker).

Uglavnom, ako dodamo skoro pa garantiran ugovor Williea Reeda na onih 12 koji imaju full protekciju, ispada da imaju otvorena dva mjesta, a u njih će vjerojatno upasti Markel Brown i Ryan Boatright. Miller i Clark bi vrlo lako mogli dobiti otkaze i prije kampa, a ako prežive do tada, to znači da Netsi imaju samo još tri pozivnice za uručiti.

Kako god na kraju roster izgledao, činjenica je da će ove sezone teško izvesti lanjski podvig pored pojačanih Hornetsa, Pistonsa, pa i Pacersa i Magica, pogotovo jer povratak Heata u playoff znači da ostaje mjesto manje za dijeliti. Čak i da Lopez odigra 82 utakmice na razini zadnjih 30 prošlosezonskih, ovo je dubinom slabiji roster od lanjskoga i s te strane ima i puno manje prostora za kiks.

NUGGETS

Oni su pozornost privukli restrukturiranjem ugovora s Chandlerom i Gallinariem, iskoristivši prostor na capu koji im u ovom trenutku ionako ne treba kako ubuduće ne bi ostali bez resursa. Sad, da se razgovarati o tome koliko su Gallo i Chandler uopće bitni za budućnost, ali Denver ih je ovako barem maknuo s tržišta iduće sezone kada bi im netko ponudio možda i više (posebice ako odigraju dobro ovu sezonu), zadržavši pri tome mogućnost da ih u budućnosti trejda i dobije nešto zauzvrat. Ključno je što trenutno Nuggetsi ionako nemaju prave prospekte na boku kojima veterani oduzimaju minute, Harris i drugo ljeto za redom nije oduševio, tako da prisustvo dva iskusna NBA igrača svakako pomaže razvoju Mudiaya i Nurkića.

Uostalom, da su okrenuti rebuildingu potvrdio je trade Lawsona, nisu dobili za njega ni blizu koliko su željeli, ali obzirom na razvoj događaja i probleme dotičnog s čašicom, mogli su proći i gore. Prigionia su odmah otpustili jer za veteranskog mentora na jedinici već imaju Nelsona, a u Papanikolau ionako vjerojatno vide samo negarantirani ugovor (koji mogu otkazati pred trening kamp ako ga prije toga negdje ne zamjene za resurse, tipa Thunder bi svakako bio spreman poslati im Novaka i par pickova druge runde kako bi si olakšali porezni teret), tako da im ostaju samo rubni igrači poput Dorseya i Johnsona (iako su na garantiranim ugovorima, ništa im ne garantira ostanak na rosteru ako Denver ne vidi u njima potencijal).

Uglavnom, Denver ima 14 garantiranih i 2 negarantirana ugovora te još 4 pozivnice za kamp, a, u situaciji u kojoj su očito svjesni da ih čeka još jedna lutrija, ionako je najvažnije vidjeti kako diše Malone na ovoj nadmorskoj visini, odnosno koliko su stvarno dobri Mudiay, Nurkić, Jokić i Harris (stoga je velika šteta što će Nurkić izgleda definitivno propustiti kamp).

PACERS

Nakon što su finalizirali ugovore s Hillom, Stuckeyom, Allenom i Whittingtonom preostala su im još samo dva mjesta na rosteru, a onda su i njih ekspresno riješili potpisavši Christamasa (kojeg su dobili od Cavsa u zamjenu za budući pick druge runde) i Robinsona (odradio sjajnu ljetnu ligu za Hawkse). Tako da svojih 15 imena za sljedeću sezonu već imaju, ovih 5 pozivnica za kamp bit će čisto revijalnog karaktera obzirom da nemaju ni svoju podružnicu u D-ligi u koju bi mogli poslati do četiri igrača iz kampa kako bi ih nastavili uvježbavati u svom sistemu za slučaj da se ukaže potreba za nekim od njih tijekom sezone.

Odnosno, još je nemaju - svjesni potrebe za mjestom u koje mogu parkirati mlade igrače, odlučili su kupiti jedinu preostalu neovisnu podružnicu. Iako će ovo vjerojatno pričekati do 2016. kako ne bi dovelo u nezgodnu situaciju ostale franšize koje se koriste Fort Wayne Mad Antsima (a možda i neće, što bi značilo da franšize bez filijale šalju mlade igrače konkurenciji na razvoj, često i putem izvlačenje iz šešira ako ne bude zainteresiranih da prime njihove klince), ovo će samo ubrzati proces koji bi trebao dovesti do toga da svaka NBA momčad ima svoju podružnicu u kojoj može razvijati mlade igrače koje ima na rosteru ili vraćati u formu veterane. Trenutno klubovi koji imaju svoje podružnice mogu u njih parkirati igrače s glavnog rostera, po 4 odjednom, ali i sve one pickove na koje imaju prava i koje još nisu potpisali, a uz to mogu poslati i do 4 nedraftirana igrača iz trening kampa koji trenutno nemaju nikakvu zaštitu (može ih potpisati bilo tko od preostalih 29 NBA klubova tijekom sezone), ali, kako se D-liga bude širila prema broju 30, vjerojatno će i oni postati zaštićeni i tako isključivo na raspolaganju matičnom klubu.

Što se ukupne tržnice Pacersa tiče, njena ocjena će dobrim dijelom ovisiti o krajnjem ishodu. Ako George bude spreman nastaviti gdje je stao prije ozljede, dakle biti jedan od top 15 NBA igrača i ponajbolji mladi swingman lige uz Leonarda, odnosno ako promjena stila igre, naglašena zamjenom Hibberta i Westa s Ellisom i Hillom, donese rezultat koji uključuje povratak u playoff, sve će biti u redu. Padnu li pak Pacersi opet u lutriju i bude li defanzivni pad veći od napadačkog napretka, dogodine bi nas mogle čekati nove značajne promjene.

PELICANS

Slično Bullsima nisu petljali previše po rosteru, nadajući se da će pozitivne promjene dobiti od trenerskog dvojca Gentry-Erman. Samo, za razliku od Bullsa nemaju potencijal dodati rotaciji dva mlada kvalitetna igrača kao što su Portis i McDermott, čime samo naglašavaju najveći problem ove uprave - manjak priliva mladih talenata. Umjesto toga potpisali su Perkinsa kao mentora, vratili su Babbitta na garantiranom ugovoru te su dio preostalog midlevela koji nije otišao na Cunninghama potrošili na Geea. Vjera u talent, manje ozljeda i stručnost novih trenera sigurno će im omogućiti da si osiguraju mjesto u doigravanju, ali za ovaj roster prave promjene nastupaju kroz iduća dva ljeta kada će imati dovoljno prostora za složiti novu jezgru oko Davisa. Obzirom na do sada viđeno, pravo pitanje je može li se budućnost franšize povjeriti Dempsu?

Od ovoljetnih poteza bitnih za širu sliku ključno je istaknuti kako vraćanje Asika i Ajince znači da i dalje nemaju namjeru Davisa koristiti na petici kao startera. Samo, istovremeno je također jasno da će Gentry puno više koristiti stretch postavu (Davis na petici, Anderson ili Cunningham na četvorci) svjestan da samo tako njegov napad može idealno funkcionirati, što će otvoriti pitanje dubine na boku, kao i činjenice da su 20% capa uložili u centre koji sjede na klupi u ključnim momentima utakmica. Osim što nije idealno balansiran, ovaj roster nije ni naročito dubok. Trenutno imaju samo 12 garantiranih ugovora, a kada potpišu Colea kao back-up playa, ostaje im čak 7 pozivnica za kamp.

PISTONS

Dovođenje Blakea još je jedan Van Gundyev potez za zamisliti se, ali u Detroitu očito ne štede novac kako bi se pojačali na svim pozicijama, pa tako i na onoj trećeg playa. Van Gundy traži potencijalne pluseve u svakom kutku svjestan da mu trenutna jezgra ne garantira previše.

Pustili su Monroea, iskoristivši prostor za nakrcati se gomilom osrednjih rotacijskih igrača, pri tome preplativši gotovo svakog od njih. Nije ovo idealan roster talentom, pogotovo jer još nije jasno što planiraju s dvoglavim playmakerskim čudovištem koji bi po količini loših šuteva mogao konkurirati Joshu Smithu, ali ostaje nada da će Van Gundyev sistem izvući maksimum od igrača u oba smjera. Uz to, mogu računati i na određeni napredak od Drummonda, Jacksona i Caldwell-Popea, tako da se definitivno mogu nadati kako će biti u trci za osmo mjesto na Istoku. Međutim, garancije da će tamo završiti nemaju dok god ne vidimo kako su se posložili i koliko su efikasno u stanju igrati.

Ako ništa drugo, na papiru ima dovoljno slash & kick playeva, dovoljno visokih za odigrati pick & roll i dovoljno šutera da Van Gundyev napad funkcionira (posebice je zanimiljiva kombinacija Ilyasove i Morrisa koja bi mogla pokriti svih 48 minuta po večeri na četvorci), što do sada nije bio čest slučaj. Uglavnom, ovdje bi sistem mogao nadmašiti talent, a pomoći će i ako se izbjegnu lanjski potresi izazvani ozljedama i tradeovima.

Stan je inače već po običaju nakrcao roster, ima čak 17 garantiranih ugovora što znači da će dva igrača morati eliminirati (i svejedno ih platiti), a od tri preostale kamp pozivnice jedna je pripala Adonisu Thomasu koji je odradio ljetnu ligu za njih.

RAPTORS

Finalizirali su ugovore sa Scolom, Biyombom i Powellom, što ih je dovelo do brojke od 14 popunjenih mjesta na rosteru, a već su dali i tri pozivnice za kamp ekipi koja ih je zastupala u Vegasu. Prvu (i nešto garantiranog novca) je očekivano dobio Roberts (odradio dobar posao pod koševima tijekom ljetne lige), a preostale dvije su pripale prospektima koji se baš nisu naigrali ovog ljeta, Michaleu Kyseru (klasični visoki defanzivac napadački limitiran na zakucavanja iza kojega su četiri solidne godine na Louisiana Techu) i Axelu Toupaneu (3&D prospekt koji je igrao za Strasbourg, nije draftiran iako je bio jedan od boljih igrača mladih selekcija Francuske koju su uz njega činili Gobert, Jean-Charles, Labeyrie i Westermann), čisto na račun atletskog potencijala.

Rade solidno, a nemoguće je ne primjetiti koliko su se ovoga ljeta bazirali na pojačanju obrane. Carolla su možda preplatili, ali bio je to jedini način da ga dovedu i ojačaju se na boku gdje su lani poprilično patili zbog lošijeg izdanja Rossa i čestog igranja s viškom combo-bekova. Ostali su bez Amira Johnsona čiji učinak će pokušati zamijeniti s Pattersonom i Jamesom Johnsonom (koji je ionako koristan isključivo kad igra četvorku), doveli su Biyomba kao pravog back-up centra, a da se osiguraju od lanjske propusnosti na perimetru nepostojeću obranu Vasqueza i Williamsa zamijenili su žilavim momcima poput Josepha i Wrighta. Iz tog kuta gledano, odradili su solidan posao koji bi im trebao pomoći da se održe na sličnim pozicijama.

ROCKETS

Odradili su apsolutno najbolji posao protekla dva tjedna, dovevši Lawsona praktički za ništa dodali su na roster potrebnu dodatnu ozbiljnu napadačku opciju koja može olakšati život Hardenu i Howardu u kreaciji te su time znatno povećali šanse da se vrate u finale konferencije, a samim time da možda naprave i korak naprijed. Prevelika se pozornost posvećuje Lawsonovim problemima koji su isključivo vezani uz kršenje zakona, njegova sklonost cuganju do sada nije ostavila traga na parketu na kojem je i lani ostvario više nego dobre partije u jednom poprilično lošem kontekstu koji je podjednako kriv za njegove ispade (šifra: Shaw). Morey ovdje nije toliko riskirao gledajući samu vrijednost tradea jer doveo je jednog od desetak najboljih playeva u ligi za ništa (najvažnije, nije se morao odreći ni Jonesa ni Motiejunasa što bi vjerojatno neki manje strpljivi GM već napravio), vjerujući da će ga prisustvo Howarda i Hardena držati pod kontrolom kao što je to mogao Karl. U biti, veći rizik od problema izvan parketa ili pada produkcije uzrokovanog njima, u slučaju Lawsona je kako ga uklopiti uz tako dominantnog igrača s loptom kao što je Harden i pri tome izvući maksimum od obojice, kako posložiti obranu bez Beverleyeva pritiska na loptu i hoće li do pada produkcije doći zbog godina koje nisu blage prema ovako sitnim playevima.

Da pokušamo odgovoriti na sve tri pitanja. Lawson možda nije klasična catch & shoot klasa, ali u spot-up roli će briljirati kao sekundarni napadač - nakon što Harden razbije obranu ulazom, Lawson će možda iskakati iz onoga što Rocketsi rade time što neće odmah potegnuti tricu, međutim dodatnim ulazom stvorit će još bolje šanse za sebe, ali i Arizu i ostale igrače na perimetru, što će posebno bitno biti u playoffu kada momčadi više neće moći tako nekažnjeno udvajati Hardena ostavljajući da Ariza ili Brewer budu kreatori. Što se Hardena tiče, njemu će dobro doći predah od igre s loptom da sačuva energiju za obranu i ulaze, odnosno izolacije na kraju napada i utakmice, a povećane spot-up prilike definitivno mu neće škoditi jer je dokazano kvalitetan šuter. O obrani ne bi trošio riječi, ako su Rocketsi s Terryem mogli proći Clipperse, onda mogu nešto slično napraviti i s Lawsonom. I za kraj, iako će mu biti 28 godina na početku sezone, Lawson bi, sudeći po kvaliteti kojom igra i čvrstoj fizičkoj građi koja je preduvjet za trajanje usprkos manjku centimetara, u sebi trebao imati barem još godinu-dvije u kojima će ga tijelo (i prije svega noge) maksimalno služiti i tijekom kojih može pružiti stvarno visoku razinu igre. Što podjednako uspješno radi već 5 sezona u nizu - da čovjek ima ozbiljne probleme s alkoholom, mislite da bi bio u stanju odigrati ovako konstantno iz sezonu u sezonu? Kao bonus, a i kako bi potvrdio da je itekako ozbiljan, Lawson je preostalu godinu ugovora pristao pretvoriti u negarantiranu, što znači da ako iz nekog razloga ne opravda očekivanja, Rocketsi dogodine jednostavno mogu tražiti drugog playa.

Morey je tako opet napravio odličan posao oslonivši se na pokeraške živce i strpljivost kornjače, s ovim potezom i ona ranija produženja s Brewerom i Beverleyem dobila su na značaju, a nakon svega je potrošio dio midelvela kako bi zadržao McDanielsa. Ono bitno spomenuti je da s McDanielsovom ratom Rocketsi dolaze vrlo blizu aprona kojega u nekim slučajevima ne smiju preskočiti, što znači da još nije jasno da li je u pitanju puni midlevel ili porezni (McDanielsova rata stane u oba i to je ključno). Naime, iako se za sada većina informacija bazira na tome da je McDaniels dobio dio punog midlevela, to bi Rocketsima ostavilo još samo oko 3.5 milje do aprona u koje bi taman stala još dva veteranska minimalna ugovora (jedan za Chucka Hayesa je već spreman, a drugi bi trebao pripasti Terryu, a spomenimo i kako je već ranije jedan pripao Thorntonu) te ugovor za još jednog mladog igrača, vjerojatno Harrella (koji može dobiti ili minimum ili dijelić preostalog midlevela). Međutim, problem je što nakon toga više ne bi ostalo prostora za pojačanja tijekom sezone, odnosno u slučaju da im zatreba prostor Rocketsi bi ga morali stvoriti trejdanjem ili stretchanjem nekog većeg ugovora. Tako da ovdje situacija ostaje otvorena, naime u slučaju da im zatreba prostor za još par minimalnih ugovora, Rocketsi jednostavno mogu McDanielsov ugovor prikazati kao porezni mini midlevel, otići preko aprona i jedini minus u tom slučaju im je što ne mogu ponuditi Harrellu (ili nekom drugom nedraftiranom igraču) dio od onog preostalog midlevel iznosa od 2.3 milijuna. Lani im je tako nešto dobro došlo nakon što se Smith našao na tržištu, mogli su mu ponuditi više od veteranskog minimuma jer su sačuvali biannual, ali ovaj roster je bolji od lanjskoga i vjerojatno im taj detalj izgleda puno manje bitan od fleksibilnosti koju donosi iznos na koji je pristao McDaniels (spomenimo i to kako sve ovo ne bi bilo moguće da je netko ponudio puni midlevel McDanielsu, u tom slučaju Rocketsi bi ga morali matchirati što bi definitivno aktiviralo hard cap).

SIXERS

Naravno da nisu radili ništa osim što su popunjavali roster za trening kamp, pardon sezonu. Dodali su tako i Wilbekina na onom njihovom već klasičnom ugovoru dugom 4 godine na kojem ništa nije garantirano, a potpisali su i Jacksona koji se oporavio od ozljede ahilove da bi odmah dobio garanciju (što samo znači da Wilbekin neće preživjeti kamp jer uz Jacksona već imaju Canaana i Wrotena). Dogovorili su se i s Holmesom, on je također iznenađujuće dobio čak dvije godine garantirane (a i po prikazanom u ljetnoj ligi do ozljede zaslužio ih je, očito se i Sixersi boje da im se ne dogodi novi McDaniels pa su malo darežljiviji). Najsvježiji potez je također klasično iz šupljeg u prazno preljevanje, poslali su Thompsona za Wallacea u tradeu koji je Warriorsima uštedio ogromnu svotu i u kojem su uspjeli dobiti tek nešto keša (sitnicu u odnosu na ono što su Warriorsi uštedjeli ovim tradeom) i pravo na zamjenu picka Oklahome ili Miamia za onaj Warriorsa (što će donijeti korist samo ako Warriorsi ozbiljnije podbace i završe tipa 4 ili 5 pozicija iza Thundera).

Istina, dobili su ranije Stauskasa, budući pick prve runde Kingsa i pravo na još dvije zamjene s njima, ali kad ti je vrhunac ljeta činjenica da si nadmudrio Vladu i Viveka, onda baš i nemaš nešto specijalno za prijaviti. Imaju još 4 mjesta za kamp, 12 garantiranih i 4 negarantirana ugovora, a samo ih činjenica da imaju ratu za McGeev ugovor sprječava da imaju više prostora na capu od Blazersa.

SPURS

Pobjednici tržnice su nakon finaliziranja poslova s Bonnerom i Simmonsom stali na 14 garantiranih ugovora, podijelivši usput dvije pozivnice za kamp Fredetteu i Ndoyeu. I dok će Ndoye, nedraftirani centar St. Bonaventurea identičan igrom i fizikalijama njihovom izboru druge runde Lalanneu (odličan skakač i bloker krupne građe kojega je teško izgurati iz reketa), karijeru nastaviti u Austinu, Fredette se nada konačno dobiti priliku da pokaže što zna (ako se netko sjeća, u doba kad je draftan za Jimmera smo isticali kako bi u najboljem slučaju mogao biti novi Steve Kerr, a eto sada ima šanse zaigrati u franšizi u kojoj je Kerr ostavio značajan trag). Ostaju im još 4 pozivnice pod uvjetom da otpuste Reggiea Williamsa čiji negarantirani ugovor i dalje zauzima mjesto na capu.

Možda ovaj roster neće imati dubinu na koju su nas navikli jer teško je reći koliko će dobiti od Marjanovića, McCalluma, Simmonsa i Andersona (a neki od njih će trebati iskočiti obzirom na godine u koje su zašli Bonner, Manu, West i Timmy), ali, obzirom na sve što su odradili (pri tome izgubivši samo Splittera od bitnijih igrača te zamjenjive Josepha, Baynesa i Belinellia) ne samo da bi se pojačali Aldridgeom već i da bi osigurali stabilnost i nakon mirovine Duncana (ako do toga ikada dođe), ostaje nam samo još jednom nakloniti im se.

SUNS

Kod njih nema ništa novo, zadnjim potpisima Teletovića i Pricea došli su do 13 garantiranih ugovora, što znači da im za dalje ostaju samo minimalci (imaju čak 7 pozivnica za kamp). Potpis Chandlera je bio iznenađujuć, kao i razdvajanje Morrisa i Morrisa, a hoće li im to pomoći da nadmaše lanjski rezultat ili će ostati u sličnim gabaritima, ostaje da vidimo. Ono bitno je da s njima nikad nije dosadno ni izvan parketa, a ne bi trebalo biti drugačije ni na parketu.

THUNDER

Potpisali su lanjski pick prve runde Huestisa čime su došli do brojke od 15 garantiranih ugovora (još nikoga nemaju na listi za kamp što u ovakvoj situaciji i nije baš bitno), a važniji potez dogodio se nešto ranije kada su u Boston poslali Perrya Jonesa (plus pick i nešto keša) kako bi uštedjeli na porezu (malo više od 5 milja, a ušteda bi mogla biti i veća ako nađu nekoga spremnog prihvatiti ugovor Stevea Novaka). Naime, dok Cavsi ne realiziraju svoje poslove OKC ima najskuplji roster u ligi, što je nevjerojatno ironičan obrat obzirom na sve što su se zaklinjali zadnjih godina kad su uporno izbjegavali status rasipnika iako su bili u mogućnosti imati i bolji roster od sadašnjeg. Kako god, Kantera su bili prisiljeni preplatiti zbog Blazersa, Singlera baš i nisu morali, ali sve u svemu posao oko rostera su ionako odradili prošle sezone kad su doveli Waitersa i trejdali Jacksona za Kantera, Augustina i Singlera. U ovoj sezoni najveća pojačanja ionako bi trebali biti Durant u top formi i Donovan kao zamjena za Brooksa.

WARRIORS

Spomenutim poslom sa Sixersima dodatno su uštedjeli, negdje oko 12 milja poreza, a usput su igrača od kojega bi teško imali koristi (Wallace) zamijenili s igračem koji im barem u teoriji može pomoći i pokriva im slabost u rotaciji do koje je došlo nakon što su trejdali Leea (daleko od toga da je Thompson igrač koji se uklapa u njihovom sistem, ali kao treći centar ima više smisla od Kuzmića kojemu nisu ponudili novi ugovor, plus sada Speights može više vremena provesti kao bek-šuter, pardon pick & pop četvorka).

O ukupnom dojmu se nema što pričati, zadržali su 12 igrača od prošle godine (13 ako zadrže McAddoa), a kada uzmemo u obzir da je Lee lani zbog ozljede ionako potpuno ispao iz rotacije, ispada da neće biti ništa lošiji s Thompsonom (ili ako hoćete Looneyem) umjesto njega. Uglavnom, za preostala dva mjesta uz spomenutog McAddoa bore se još Babb koji je stigao iz Celticsa i Clark kojega su pokupili nakon što su ga otpustili Nuggetsi (vjerojatno na negarantirani veteranski minimalni ugovor, znači ostaju im još 4 pozivnice za kamp).

WIZARDS

Kod njih vlada zatišje, koje je prekinula tek vijest da će Dudley zbog nove ozljede leđa vjerojatno propustiti kamp (a obzirom koliko se često ozljeđuje u zadnje vrijeme, teško da će od njega dobiti potrebnu zamjenu za Piercea u roli stretch četvorke). Bez njega nemaju idealnu back-up opciju, u biti nemaju pravog swingmana na kojega se mogu osloniti jer Anderson je više šuter s klupe, Oubre nije spreman, a Neal je nepotrebni combo bek (i jednostavno je užasan, da ga je itko potpisao nakon lanjske kriminalne epizode u Hornetsima ni dan-danas mi nije jasno). Jasno, ako Porter ne nastavi tamo gdje je stao u playoffu, svi ovi problemi će biti dodatno naglašeni.

Uglavnom, koliko god ih salary cap vezao, mogli su midlevel potrošiti i bolje (gotovo cijeli su dali Andersonu, što je popriličan problem u ovakvoj situaciji). Sada imaju kompletiran roster s 15 imena (svih 5 kamp pozivnica za sada je slobodno) i dubinu od 5 pouzdanih igrača (pod uvjetom da Porter opravda minute i da se Nene ne raspadne), uz klupu na kojoj je prvo ime Kris Humphries (ili Anderson, ako budu imali sreće). Jednu malo ozbiljniju ozljedu Walla su udaljeni od toga da se krvavo borbe za osmo mjesto na Istoku.

WOLVES

I oni su nakon dovođenja Rudeža uglavnom mirovali, osim što su dogovorili s Andre Millerom suradnju za još nepoznat iznos. Miller nije pojačanje koliko je još jedno zvučno ime, ali kao zamjena za Rubia trebao bi biti bolje rješenje od Lorenza Browna koji je ovim potezom vjerojatno ostao bez ionako negarantiranog ugovora. Wolvesi tako sada imaju 15 imena na rosteru s garancijama (Miller će dobiti ili minimum ili nešto veći iznos biannual iznimke), a povedu li Browna u kampa, ostaju im još 4 pozivnice.

Uglavnom, draftiranje Townsa je njihov događaj ljeta, ali nisu bili loši ni ostali potezi koje su povukli - dovođenje Bjelice i otvaranje prostora na krilu slanjem Budingera u Indianu (koje je donijelo i određenu uštedu). Jedino nije jasno zašto su baš Garnettu morali dati ovoliku plaću, učinivši ga tako najskupljim mentorom u ligi (valjda je i ovo način da iskažu poštovanje prema legendi kluba, a obzirom na to koliko rookie ugovora imaju, negdje su morali potrošiti ostatak capa). Sad, može li njegovo mentorstvo pomoći da love playoff već u prvoj Townsovoj NBA sezoni? Može, ali neće biti ni približno bitno kao Rubievo zdravlje i Saundersove taktičke postavke (od kojih će najvažnija biti ona da konačno oslobodi momčad beskrajnih old school postavljenih akcija koje uglavnom rezultiraju otvorenim šutem s poludistance i jednostavno je pusti da trči, trči, kao Forrest Gump).

Filed under: bball 21 Comments