HEAT + WARRIORS = 2

Obzirom da svaki slobodan trenutak, a igrom slučaja u ovom periodu nema ih puno jer ni na poslu ni doma nemam pristupa kompu u količini na koju sam navikao, koristim da bacim pogled na tekme, ova završna dva posta najave sezone malo su se razvukla. Iskreno, nemam ih ni volje pisati sad kad je akcija već počela, radije bilježim misli za prve power rankingse idućeg tjedna, ali opet osjećam da moram stvar privesti kraju. Stoga ću pokušati napraviti to u što kraćem obliku mogu (mo’š mislit, da sam to u stanju, s ovim pizdarijama bi već odavno završio).

HEAT

SCORE: 48-34

NET/SOS: +2.1/+2.6

ORTG: 108.7

Na papiru potencijal ove petorke je popriličan, ali, sudeći po svemu viđenom u predsezoni, trebat će pričekati da vidimo kako će se stvari posložiti (ne zaboravimo da je ovo prvi put da će uopće zaigrati zajedno jer lani zbog ozljeda nisu stigli iskoristiti završni dio sezone za uigravanje). Naime, za razliku od ostatka lige koja ubrzava i povećava broj ispucanih trica, takve tendencije kod Heata nisu prisutne. Što je s jedne strane razumno jer nemaju kritičnu masu šutera, dok je s druge problematično jer imaju jednog od najboljih playmakera u ligi kada su u pitanju tranzicija i rašireni pick & roll. Nema sumnje kako će Dragić trčati kontre kad god mu se otvori prilika, ali kombinacija istrošenih koljena Wadea i Denga, odnosno povećih stražnjica Bosha i Whitesidea, baš mu i ne garantira da će imati idealnu pratnju. Također, njihova pick & roll igra će imati problema zbog upitne šuterske moći petorke. Tako će Dragić, dok je Wade na parketu, biti manje u mogućnosti vrtiti potencijalno ubojitu 1-4 kombinaciju s Boshem jer im je Bosh kao vjerojatno najbolji šuter u startnoj postavi neophodan u spot-up roli. Whiteside može nositi dio tereta primarnog pick & roll partnera ako će biti na parketu (što je uvijek upitno obzirom na probleme s osobnima u koje upada), ali nije efikasan kao Bosh, plus i pitanje je mogu li Wade kao cuter i Deng kao šuter iz kornera donijeti idealan balans iz večeri u večer? U ligi u kojoj će većina protivnika šutirati oko 30% pokušaja s perimetra, može li njihova formacija omogućiti dovoljno visoke postotke za dvicu i dovoljno slobodnih da nadoknade razliku?

Još jedan problem je Wadeova sklonost igranju s loptom, koja je i logična obzirom da je čovjek u toj ulozi puno opasniji nego u spot-up roli gdje ga obrane mogu ignorirati čim je dalje od laktova. Wade nije odustajao od svoje kvote driblinga ni dok je LeBron bio u klubu, sigurno neće ni sada kada je tu Dragić i ovdje će morati naći određeni balans. Dragić je sposoban igrati iz spot-upa, ali Dragić u toj roli je tek solidan NBA starter, nikako onaj granični all-star talent kojega imamo prilici gledati s loptom u ruci kako napada prostor. Dakle, iako u teoriji kombinacija s Wadeom kao playom i Dragićem kao šuterom ima smisla jer im daje i balans i dodatno širi reket, to i dalje nije garancija da će napad Heata biti išta više od prosječnog.

Ono gdje bi Spoelstra mogao dobiti dodatne poene su stretch, ali i smallball postave. Drugim riječima, možemo očekivati da će Green imati ogromnu rolu kao zamjena za obje bočne pozicije jer je ubojit tricaš sposoban ispaliti gomilu lopti s perimetra, a tu bi, posebice u postavama kada igra umjesto Wadea, mogli imati najbolje stretch izdanje Heata uopće (i vjerojatno napadački najučinkovitije). Što se smallballa tiče, nema smisla da momčad koja je prva pokazala blagodati ovakvih postava ne koristi iste samo zato što su sada u modi, tako da ćemo zasigurno gledati postave s Dengom ili Winslovom kao lažnim četvorkama koje koriste prostor serviran od strane Bosha ili McRobertsa u idealnim formacijama s 5 vanjskih, odnosno kako kreiraju prostor za Amarea ili Birdmana u pick & rollu s Chalmersom, Wadeom ili Dragićem.

Jasno, obzirom da imaju gomilu tijela pod košem, klasične postave bit će bitne i s klupe, tako da će McBob dobiti svoju kvotu minuta i uz Birdamana ili Amarea, što opet neće biti grozno zbog njegove sposobnosti da ubacuje tricu. Dakle, Heat će imati solidan napad ako ih zaobiđe epidemija ozljeda i ako Spoelstra pronađe idealan balans postava koje koristi. Previše je tu talenta da ne bi bili dobri bez obzira na to što nisu potpuno prihvatili zaokret u smjeru više run and guna. Međutim, pravo pitanje je mogu li biti dovoljno dobri da se uključe u borbu za vrh Istoka? Za to će im trebati puno bolji napadački učinak od onoga kojega je sugerirala igra u predsezoni, a do njega između ostaloga mogu i pametnom taktikom.

Jedan od načina za maksimizirati potencijale bio bi što ranije razdvojiti Dragića i Wadea, tako da ovom prvom ostane više primarne akcije s loptom uz druge postave koje su po defaultu sklonije bržoj košarci s revolverašem poput Greena i takvim centrima kao što su Birdman ili Amare. Wade pak tada može bez veće štete po momčad preuzeti rolu glavnog kreatora jer Chalmers je ionako najkorisniji u 3&D roli (pod uvjetom da se opet sjeti kako ubaciti tricu, što je lani zaboravio, dijelom i zbog puno veće odgovornosti koju je imao u pick & rollu). Uz ovaj potez, trebat će maksimalno izbjegavati koristiti Amarea kao što drugo osim back-up petice, pa makar to značilo da neće vidjeti previše minuta (ne zaboravimo da je tu uz Whitesidea i Birdmana još i Haslem kojega drže na rosteru više zbog pedagoških nego košarkaških razloga). Bosh, McBob i smallball četvorke više su nego dovoljni za izgurati sezonu i Heat stvarno nema razloga smanjivati prostor korištenjem čovjeka bez šuta na četvorci pored ovakvog bogatstva opcija. Posebice jer čak i sa stalnim šuterom na četvorci opet neće ubacivati dovoljno da većinu večeri ostvare barem egal u tom segmentu igre.

DRTG: 106.6

Obranu čeka slična sudbina kao i napad, morat će im se dosta toga poklopiti da bi bili iznad prosjeka. S tim da za razliku od napada gdje teško mogu biti loši, lanjska sezona služi kao upozorenje da im je pod ovdje poprilično klimav. Prvo i osnovno, trebat će im Whiteside veći dio večeri na parketu, što je kako smo već spomenuli izazov sam po sebi. Koliku god gomilu visokih imali, a među njima je čak i čovjek koji je igrajući centra osvojio dva naslova, tek u paru s Whitesideom mogu pružiti idealnu kombinaciju kontrole skoka i zaštite obruča. Svako drugo partnerstvo je osuđeno na probleme, posebice u slučaju povećane minutaže. A potreba za time se može pojaviti ako Whiteside u svom stilu napravi niz glupih grešaka i izbaci se s parketa ili uopće iz kombinacija na duži rok. Opet, obzirom da su lani čak i s njim na parketu bili jednako kilavi, treba vidjeti može li zdraviji Bosh popraviti defanzivne učinke. Naime, zbog gomile zdravstvenih problema od samog starta sezone Bosh gotovo da i nije zaigrao poštenu obranu, a nedostajao im je i McBob koji je solidan defanzivac. Dobiju li od njih dvojice ono za što su inače sposobni umjesto jednog velikog ništa koje su imali lani, stanje pod košem bi se samo tako stabiliziralo, vjerojatno bi se popravile i Whitesideove on/off brojke i Miami bi imao temelje za solidnu defanzivu.

A trebat će im funkcionalna osovina pod košem jer postoji prijetnja od curenja s više strana. Recimo, postave s Amareom na petici nemaju šanse braniti ikoga, stoga možemo očekivati da Spoelstra zaigra puno agresivnije kad mu je klupa na parketu, dakle s puno udvajanja na pick & rollu, puno preuzimanja i puno presinga po cijelom parketu. Chalmers i Winslow dobro bi se snašli u ovom sistemu, a problem nedostataka visine u sredini kompenzirao bi se donekle većom količinom osvojenih lopti iako zasigurno ne dovoljno da bi im klupa postala pozitivna na ovom dijelu parketa. Startna petorka igrat će pak puno konzervativnije, trudeći se držati Whitesidea što bliže obruču, dok bi Bosh trebao biti taj koji izlazi prema perimetru na pomoć. Dani Wadea i Denga kao plus igrača na ovoj strani su prošlost, nisu u stanju striktno čuvati igrača, kamoli rotirati se u pomoć, ali obojica su dovoljno dugi da bi funkcionirali u više zonskom zaduženju. Dragić također nije oličenje kvalitete u pritisku na loptu i ovo bi moglo značiti da bi Miami kao i lani mogao imati jednu od gorih obrana na perimetru.

Najgore od svega, za razliku od napada gdje ima dovoljno mogućnosti kombiniranjem postava povećati učinak, defanzivno Spoelstra jednostavno nema takvih rješenja. Praktički, da bi imao šansu ostvariti učinak iznad prosjeka morao bi 48 minuta jahati Whitesidea i Birdmana u kombinaciji s Boshom i McBobom, što se teško može dogoditi zbog gomile drugih opcija (i pri tome se još moraju nadati da Bosh može opet zaigrati obranu na vrhunskoj razini), a onda i izvući nešto na boku te pokušati pronaći više od 15-ak minuta na jedinici za Chalmersa (što nema smisla jer je Dragić i bolji košarkaš i masno plaćen da igra glavnu rolu). Samo, kad si u situaciji da ti je rookie vjerojatno najaktivniji obrambeni igrač na vanjskim pozicijama, sve je jasno – Miami će ići onoliko daleko koliko dobro budu skakali (a tu su lani bili očajni kad god ne bi Hassan bio u blizini) i koliko dobro budu čuvali obruč (opet usko vezano uz Hassanovo prisustvo na parketu). Ako pak uspiju obraniti perimetar barem na prosječnoj razini s ovolikom količinom veterana i slabašnom klupom, mogu otvoriti šampanjac jer to bi im garantiralo top 15 defanzivu, možda i nešto više.

ROSTER

Dragić i Chalmers pokrit će 48 minuta na jedinici u idealnom svijetu, a eventualne postave s dva playa bit će aktualne tek kada se Wade ozljedi i kada Green ne bude dovoljan za pokriti sve preostale minute. Kao osigurač tu je lanjski rookie Johnson, koji je na račun kvalitetne presing igre zaradio ostanak na rosteru. Na dvojci je situacija isto poprilično jasna, dok su zdravi tu će igrati Wade i Green, koji će zasigurno dobiti i poneku minutu zajedno kao par na boku. U slučaju Wadeove ozljede pak otvorit će se poneka minuta za oba rookiea, ne samo Winslova već i Richardsona koji se kroz ljeto pokazao mudrim izborom.

Kako im je Greenov šut neophodan, u idealnim uvjetima srezane rotacije koristiti će ga i na trojci uz Wadea, ali ostat će dovoljno minuta i za Winslova koji je sudeći po viđenom u predsezoni već sada najenergičnija obrambena opcija koju imaju na perimetru. Rookiea će koristiti i kao smallball četvorku, što je rola koju je Deng već lani odrađivao. Ono što je očito je da imaju jasnu podjelu uloga, ali isto tako su za jedan roster sklon ozljedama poprilično ranjivi ako dođe do većih pauza udarnih opcija jer sva ova ekipa s klupe, koliko god solidna bila ovako na papiru u back-up roli, imat će problema u povećanim ulogama.

I dok na ovim vanjskim pozicijama nemaju previše opcija, pod košem doslovno imaju 5 rješenja za svaku poziciju (i to bez da računamo tu Denga i Winslowa kao smallball četvorke). Doduše, neka su više problemi nego rješenja, ali dobro. Osigurali su se zbog straha od eventualnih Whitesideovih ispada, imaju gomilu tijela, ali ni jedno nije u stanju pomoći u obrani kao Hassan. Naime, ne tako davno je bilo moguće sakriti Bosha kao peticu jer su igrali zonski presing, često s po tri igrača na lopti, te su agresivnim rotiranjem krpali nastale rupe. Sada takvih atleta kakvi su nekoć bili LeBron, Wade i Bosh nemaju, dakle morat će usmjeravati igru pozicioniranjem umjesto pritiskom, a u takvoj obrani petica u sredini ti je neophodna.

Dakle, o tome kako će Birdman i Amare (ili McBob i Bosh, tkogod) funkcionirati dok je Hassan izvan parketa ovisi dosta toga defanzivno. Napadački pak imaju gomilu opcija, a to je očito nešto na što su ciljali s razlogom. Jasno, prvo zato jer ni sami nisu sigurni koliko se uopće mogu osloniti na Whitesidea, drugo zato što su lani bili toliko desetkovani ozljedama da si nešto slično ne mogu dozvoliti pa će radije trpiti nečije nezadovoljstvo (a bit će ga), nego se opet naći u situaciji da im je Haslem visoki s najviše odigratnih utakmica u sezoni (i to s brojkom od 62 nastupa).

COACH

Spoelstra je bez sumnje dobrim dijelom zaslužan za obranu Miamia u danima ponosa i slave, ali bez iskusnog Rona Rothsteina kao koordinatora teško bi presing Miamia na strani s loptom onako sjajno funkcionirao, podignuvši letvicu u odnosu na ono što su pokazivali čak i Bullsi pod Thibsom. Legendardni asistent koji je svojevrsna ikona kluba (prvi trener u povijesti kluba, dobio šansu nakon što je uz Dalya pomogao stvoriti Bad Boyse, uz to sudjelovao u sva tri naslova Miamia, prvo kao asistent Rileyu, a onda i Spoelstri) otišao je u zasluženu mirovinu u pravom trenutku, kad i LeBron iz Miamia, jer ovi novi rosteri Heata jednostavno nisu stvoreni za velike stvari u obrani, a kao zamjena mu je stigao Keith Smart, tip koji se nije previše proslavio kao stručnjak u Warriorsima i Kingsima. Ali, u Miamiu se nadaju da će znati uigrati pasivniju zonu koja bolje pristaje rosteru Heata. Od ove sezone barem, lani ionako nisu ni dobili priliku nešto graditi.

Ako će već imati muke u slaganju obrane bez Rothsteina i bez idealnog talenta, Spoelstra bi barem mogao opet izvući maksimum u napadu. Čovjek dobrim dijelom zaslužan za danas neizbježnu frazu “pace & space” i uopće smjer kojim ide liga, ostat će vjeran što je moguće više formaciji s 4 vanjska igrača, a uz standardnu dozu pick akcije (s naglaskom na razigravanje visokih, posebice za šut iz vana), vjerojatno će u postavljenim napadima težiti što većem broju post-up akcije za Bosha ili Wadea na laktu iz kojega će ovi osim kao strijelci služiti i kao primarni razigravači (posebice Bosh u give & go ili hand-off akciji). Sve ovo odvijat će se uz asistenciju Davida Fizdalea, koji je lani čak promoviran iz asistenta u glavnog trenera uz Spoelstru. Čovjek je već godinama na listi čekanja za posao glavnog trenera, a kako prave prilike još nema, u Miamiu su ga barem na ovaj način nagradili, svjesni da će, pod uvjetom da Heat ostvari potencijale, iduće ljeto vjerojatno ostati bez njega.

PLUS

Talent na papiru ne igra i ne garantira učinak, ali ako ova petorka ostane zdrava veći dio sezone, bez obzira na određene manjkavosti, ona po defaultu garantira playoff. Uz to su klupu natrpali potencijalno opasnim strijelcima koji bi mogli dobiti utakmice protiv momčadi bez dubine samo sposobnošću trpanja. Nitko ne zna kako će na kraju sve ovo što imaju posložiti, ali sama moć sirovog talenta u ovakvom kontekstu u kojem je nemoguće sve utakmice odigrati na optimalnoj razini ogromna je i stoga će Heat opet više ovisiti o učinku doktora, nego trenera. Oni će ionako plaću zaraditi u doigravanju.

MINUS

Ovisnost o igračima kao što su Whiteside i Green, sklonim oscilacijama, nikada nije idealna. A praktički bez njih će imati ogromnih problema biti išta više od prosjeka u oba smjera jer jedan je neophodan pod košem, a drugi na perimetru. Također, upadnu li u rupu s tricama, teško će se izvući bez elitne igre na obruču u oba smjera. Naime, teško će ubaciti dovoljno trica da budu prosječni, a ako ih pri tome budu primali iznad prosjeka, a oba ishoda su itekako realna, tu će se stvoriti jedan raskorak kojega u današnjoj NBA nije moguće tek tako preskočiti.

WCS

Budu prosječni u napadu, ispodprosječni u obrani (ili obrnuto, svejedno), što zbog ozljeda, što zbog loše forme, što zbog nemoći stručnog štaba u pronalaženju optimalnih rješenja (ako ih je uopće moguće pronaći s ovakvim rosterom). Dolaze do tek 43 pobjede, što je svakako bolje nego lani, ali opet nedovoljno za išta više od mjesta u donjem domu Istoka i ispadanja u prvoj rundi.

BCS

Budu nadomak top 10 u oba smjera, s Whitesideom na parketu između 20 i 30 minuta tijekom 70+ utakmica i s odličnom rotacijom koju je Spoelstra relativno brzo posložio. Bosh se potpuno oporavio, klupa je sjajna, a sve skupa je dovoljno za 53 pobjede i drugo mjesto na Istoku, kao i titulu prvih izazivača Cavaliersa.

WARRIORS

SCORE: 58-24

NET/SOS: +6.8/+6.8

ORTG: 109.8

Dok za Miami nemamo pojma kako će izgledati za mjesec dana, kod Warriorsa se sve zna. Kad ne igraju s četiri igrača vani, što je bio slučaj gotovo cijelu prošlu sezonu, onda će igrati s njih pet, na što su nabasali u playoffu kao ubojitu opciju, a u oba slučaja imat će izuzetno učinkovite postave. Bilo da igraju sa stretch formacijom u kojoj je Green sjajan kao sekundarni kreator, bilo da igraju smallball košarku s Barnesom kao spot-up šuterom na četvorci. U svakom slučaju, ključno će biti otvarati prostor za Currya u pick & rollu i Thompsona u catch & shoot akcijama, iz kojih je ovaj dvojac fantastičan. Jebiga, to je čisti luksuz, kao da si u jednom trenutku spojio Stevea Nasha i Reggiea Millera u istoj momčadi, a već jedan bi bio dovoljan za posložiti vrhunski sistem (Curry šutom i driblingom, Klay šutom i kretanjem).

Jasno, da bi ova gomila opcija bila maksimalno iskorištena nije dovoljno imati samo dvije opcije i formaciju, trebaju ti i sporedni igrači koji znaju postavljati blokove, dodavati i kretati se bez lopte, a tu Warriorsi opet imaju nevjerojatnu sreću da na istom rosteru imaju takve dodavače s visokih pozicija kao što su Green i Bogut. A Bogutova sposobnost da bude partner u hand-off i give & go kombinacijama nije ništa manje bitna od onoga što Green donosi kao dodatni šuter i kreator iz driblinga jer tako minimaliziraš manjak šuterskog raspona s pozicije petice koji bi ih u klasičnom pick & rollu koštao učinka obzirom da bi obrane jednostavno mogle ignorirati Boguta igranjem u zoni. Plus, ovakva gomila sjajnih asistenata (tipa, kad je Iggy na parketu uz Currya, Boguta i Greena imaju praktički 4 mozga u akciji) omogućuje im da razbiju akciju kad god požele i iskoriste priliku koja se otvori – možda je zamišljeno otvaranje Currya na šutu, ali ako se netko otvori na cutu prema obruču prije njega, ovakva gomila playmakera to će znati prepoznati.

Uz sve ovo bogatstvo opcija koje je Gentry lani fino zaokružio osnovama Princeton napada koje se očituju prije svega gomilama duplih blokova za šutere, weave akcijama na perimetru iz kojih bekovi traže prostor za ulaz ili šut, zamjenom uloga visokih i niskih u 2 na 2 igri i izuzetnim kretanjem bez lopte svih pet igrača na parketu, Warriorsi su još imali izuzetnu tranziciju i ritam čime su opet naglasak stavljali na kretanje i fleksibilnost, a na kraju je ono možda i najvažnije bila činjenica da su kao momčad jednostavno šuterski ubijali s trice, ostvarivši nevjerojatne učinke s takvom količnom pokušaja (gdje je opet došla do izražaja šuterska preciznost, sada više nema sumnje, najboljeg bekovskog tandema u povijesti lige).

Tu je i detalj klupe – nisu bili ni približno dobri kao starteri, ali su bili u stanju držati visoki ritam u oba smjera, čime su dodatno umarali momčadi koje nisu imale taj luksuz rotirati devet-deset igrača (a činjenica da su od top 10 jezgre, izuzmemo li Leea koji se pretvorio u višak još tijekom predsezone kad je Green potvrdio mjesto startera, samo Bogut i Barbosa propustili više od 6 utakmica – takva prilika za uigravanje i uopće takva mogućnost igranja s idealnim postavama bez potrebe kemijanja bez sumnje je pomogla u ostvarenju izuzetnih rezultata).

DRTG: 102.9

A osim što su dokazali da momčadi koje žive od šuta ne moraju umrijeti sa šutom ako su u stanju šutirati na do sada neviđeno učinkovite načine, Warriorsi su i u obrani postavili nove standarde, potvrdivši da ne moraš igrati sporim ritmom kako bi kontrolirao reket. U tome im je opet u dobroj mjeri pomogla formacija, odnosno kvalitete Greena i Barnesa koji su praktički dokazali da su idealna rješenja za role koje obavljaju.

Green dakle nije samo all-round u napadu, već i u obrani, gdje je njegova sposobnost da brani svih 5 pozicija bila glavni razlog zašto je obrana Warriorsa tako štimala. Ne samo da je mogao pokriti i stretch i klasične četvorke, već je pokretljivošću i pristupom omogućio Warriorsima da preuzimaju kad god to požele, bilo na pick & rollu, bilo u matchup zoni dalje od lopte. Barnes je pak sposobnošću da se fizički nosi s puno većim krilnim centrima kao lažna četvorka omogućavao da što duže zadrže idealnu formaciju u napadu.

Uz to, opet treba istaknuti kako su imali idealni talent za odigrati zamišljeno. U Bogutu su imali idealnu peticu sposobnu čuvati obruč i poziciono pokriti pola reketa, kao i osigurati sredinu od grešaka na strani bez lopte, a u dugonjama na ostalim pozicijama imali su rijetko viđenu kombinaciju atleticizma i fizikalija koja je mogla preuzimati sve tipove igrače bez kreiranja rupa jer su svi imali i dovoljno brze noga da prate niže od sebe, odnosno dovoljno mišića da se guraju s višima od sebe. Mislim, imati u isto vrijeme mogućnost držati na parketu Iguodalu, koji je već godinama smatran jednim od najboljih defanzivaca na perimetru, uz Greena, a onda ih okružiti dugonjama poput Thompsona i Barnesa koji su iznadprosječno visoki za pozicije koje igraju, pa još parkirati Bogut u reket, san je za svakog trenera.

ROSTER

Za udarnu šestorku ne treba trošiti riječi, već je dokazano da kad mogu jahati isključivo njih imaju odgovor na sve prepreke. Iggy je tu ključ, ne toliko time što uskače umjesto Barnesa (ili uz njega kad se ovaj pomiče na četvorku) i igra jednako kvalitetno u stretch i smallball postavi, već zbog toga što odrađuje ogroman posao u oba smjera. Obrambene kvalitete nikada nisu bile upitne i sada su u manje zahtjevnoj roli još važnije (Green i Bogut su važniji za sistem, ali samo Iggy može uštopati 1 na 1 protivničkog swingmana ili lažnu četvorku kao što je bio slučaj s Jamesom u Finalu), a napadački je pronašao novu mladost u isključivo spot-up roli.

Dok može ubacivati tricu preko 33%, sjajan je dodatak ovom napadu, međutim ovdje treba odati priznanje Kerru koji je znatno promijenio način na koji ga je koristio Jackson. Naime, prije dolaska novog štaba Iggy je često igrao kao kreator iz driblinga, te je uzimao gomilu loših šuteva i gušio napad zbog ispodprosječnog učinka s perimetra. Prebacivši loptu više u ruke Greenu i Bogutu, odnosno smanjivši potrebu za Iggyem kao kretorom uopće ga ne ne koristeći kao beka, Warriorsi su dobili i učinkovitiji napad i učinkovitijeg igrača.

Jasno, ovo ne bi bilo moguće da nisu povukli dva solidna poteza u ljeto kad su vanjsku liniju pojačali s Livingstonom i Barbosom, kreiravši tako dovoljan višak na vanjskim pozicijama da ne moraju riskirati razbijati formaciju i ostati bez širine u napadu guranjem Iggya na pozicije jedan i dva. Uostalom, koliko mu je ova nova, manja rola odgovorala, najbolje govori činjenica da je postao MVP Finala, što zbog odlične 1 na 1 obrane na Jamesu, što zbog izuzetne učinkovitosti u spot-up situacijama gdje je minimalno driblao i maksimalno učinkovito finiširao.

Livingston i Barbosa nisu klase kao ovih prvih šest igrača, ali su izuzetno korisni kao dva dodatna driblera sposobna nabijati ritam, a uz to i dovoljno duga za igrati obranu uz Currya. Što je također bitan detalj, obojica su dovoljno opasni kao kreatori da omogućuju Curryu kretati se bez lopte, tako da i bez Klaya na parketu Warriorsi mogu ostati vjerni postavljanju blokova za catch & shoot situacije kao osnovi napadačkih akcija.

Za unutarnju liniju vrijedi sličan princip kao i za vanjsku, naime Kerr za razliku od Jacksona ni u jednom trenutku nije Greena koristio kao trojku, maksimiziravši tako i potencijal momčadi i njegov individualno. Dapače, Green je kroz playoff dobio novu rolu, onu petice, pa ga tako u njoj možemo očekivati dio minuta, što će biti novost dovoljna da i ove sezone napad Warriorsa diše punim plućima.

Inače, Warriorsi se nadaju da će Ezeli još bolje igrati s dodatnom godinom iskustva te da će u njemu dobiti idealnu zamjenu za Boguta, bilo tijekom utakmica, bilo dok je ovaj na odmoru. Za svaki slučaj doveli su i Thompsona, ne zato što im treba jer gotovo sigurno ga neće koristiti na četvorci, već zato što su to mogli kad su već slanjem Leeova ugovora u Boston otvorili prostor i za uštedu, ali i za dodati dodatno tijelo. Kao osiguranje na petici, a treba im obzirom da i Bogut i Ezeli imaju sklonost ozljedama, Thompson je solidan dodatak, iako nema IQ da se uklopi u ovu momčad do kraja.

Stoga će rolu treće petice opet uglavnom odrađivati Speights, koji je ionako igrao isključivo rolu dodatnog šutera. Time je na neki način pripremio momčad na Greena u toj roli u playoffu, što će vjerojatno i ove godine biti slučaj. Naime, Greena nema potrebe trošiti na petici kroz regularni dio, tu će tri centra i Speights kao igrač za promjenu ritma biti sasvim dovoljni, a onda ga jednostavno u playoffu mogu ubaciti i u tu rolu kako budu rezali rotaciju i kako potreba za ovim igračima s dna rostera bude sve manje poželjna.

Warriorsima je dakle sve idealno dok imaju prilike računati na top 10 rotaciju. Međutim, ono zbog čega lani nisu patili, a što bi ih moglo pogoditi ove sezone, je kad zbog ozljeda budu morali posezati za manje idealnim rješenjima na nekim pozicijama. U slučaju da im se stanji vanjska linija, tu se vjerojatno mogu pokriti bez većih problema vraćanjem Iggya dio minuta na dvojku i uključivanjem Rusha i Clarka, koji nisu ozbiljni NBA igrači, ali vjerojatno mogu odraditi desetak minuta u nekoj nebitnoj utakmici regularne sezone. Nije idealno, ali se može izgurati.

Samo, što ako im se stanji situacija ne četvorci, odnosno ako ne budu mogli računati na Greena ili Barnesa duži period? Više nema Leea koji je bio solidna opcija barem u napadu zbog kvaliteta na visokom postu i u pick & rollu, a Speights i Thompson nisu na toj razini. Thompson može defanzivno biti od koristi, nije idealan jer ne može preuzimati bekove, ali može pomoći barem u sredini, međutim u napadu je rupetina koju ne možeš sakriti uz Boguta i Ezelia. Speights je pak rupetina u obrani kao i Lee, samo s puno, puno manjim IQ-om u napadu i s puno, puno manje raznovrsnim napadačkim arsenalom. S njim bi nekako možda održali napadački učinak na visini, ali poanta je da bi ovdje mogli imati ozbiljnih problema na koje do sada nisu morali tražiti odgovor. McAdoo sigurno nije rješenje, Looney možda jeste, ali na Looneya će još neko vrijeme morati čekati zbog operacije kuka.

COACH

Steve Kerr pokazao se briljantnim managerom koji je vrhunski uklopio talente na raspolaganju s zamislima struke, uspijevši pri tome izvući ne samo maksimum iz svakog igrača, već i uspijevši stvoriti momčad koja uživa igrati zajedno jer su svi u svakom trenutku svjesni da nitko neće iskočiti iz role. Kvragu, čak je i jednog Speightsa uspio pretvoriti u korisnog igrača, ignoriravši njegove mane (poput one da samo šutira s poludistance) i naglasivši njegove vrline (poput onda da te šuteve sprema solidnim postotcima).

Adams ostaje kao glavni čovjek u obrani, zadužen da se poštuje pravilo pritiska na loptu i aktivnog branjenja pick & rolla, dok će u napadu Gentryevu rolu odraditi Kerr i Walton. Uostalom, nije da imaju više što učiti ovu jezgru, sve oko čega se trebaju brinuti su raspodjela minuta i prilagodbe tijekom utakmice, sistem je osvajanjem naslova debelo urezan u kolektivnu svijest momčadi. A obzirom na to, možda će im Kerrov izostanak zbog operacija leđa u početku i biti problem, obzirom da je ovaj dokazano znao voditi utakmicu. A onda opet, obzirom da je Luke sin od izvjesnog Billa i da ga je Phil Jackson još kao igrača proglasio jednim od najvećih košarkaških umova koje je sreo, možda to neće ni osjetiti.

PLUS

Inteligencija i svestranost u napadu kombinirana s inteligencijom i svestranošću u obrani napravili su od Warriorsa idealnu košarkašku momčad, tako da nije slučajno da su ostvarili jedan od najboljih rezultata u povijesti. Istina, previše je toga bazirano na šutu i kvaliteti igrača kao što su Curry i Thompson koji se ne rađaju često, ali, uz sav taj talent koji imaju, ono što je fasciniralo je ta odanost sistemu u oba smjera. Jednostavno, momčad koja igra košarku na pravi način, što je možda i njen najveći doprinos igri – u NBA ne može svatko do elitnog talenta, ali svi mogu pokušati barem kopirati stilove igre. Što više Princeton elemenata u napadu i kombinatorne igre u obrani, to više užitka za naše oči.

S tim da u svom tom balansu postoji i jedna doza ludila koja stvar odnosi na razinu više. Košarka je predivan momčadski sport, ali čak i u ovim utopijskim uvjetima gdje svi dišu jedan za drugoga, individualna veličina se ističe. I iako su Warriorsi do naslova došli bez potrebe za Curryevim šuterskim herojstvima, vjerojatno ne bi bili u prilici uopće boriti se za naslov da njih nije bilo. Taj revolveraški stil i naizgled nerezonski šutevi kao da pripadaju jednoj drugoj NBA, manje cerebralnoj, a onda opet, dok upadaju, koga briga. Uostalom, bez tih ogromnih Stephovih muda i brzog obarača, ne bi ni mozak mogao pokazati za što je sposoban.

MINUS

Nemaju ga dok god su u komadu. Ovo je momčad po kojoj se drugi ravnaju, tako da ste s strane nemaju problema, imaju dovoljno opcija za prilagoditi se svakom protivniku. Međutim, već i ozljeda šestog ili sedmog igrača može ih izbaciti iz takta jer su navikli igrati agresivnim ritmom u oba smjera. Time dobivaju i utakmice, često prije zadnje četvrtine, ali time i stavljaju popriličan teret na dubinu rotacije – ako se ona smanji, starteri će morati igrati playoff minute u regularnoj sezoni, što pak onda dovodi do većeg trošenja, a ono kao što znamo može rezultirati ozljedama.

Toga će ove sezone sigurno biti jer koliko god da ulažu u čuvanje igrača, uvijek postoje one glupe, nesretne, košarkaške ozljede koje se ne mogu izbjeći. A u slučaju da im se ozljedi Green slijedi pravo preispitivanje – kao što smo naveli na više mjesta, on je ključan čovjek u oba smjera, njegovi talenti su ti koji omogućuju postojanje sistema. Kvragu, čak i da ostanu bez Currya na mjesec dana, imaju dovoljno playmakera i šutera da guraju. Međutim, budu li morali na četvorci 48 minuta kombinirati Barnesa i nekog od klasičnih visokih (iako bi Kerr u ovoj situaciji posegnuo za Iggyem u određenom omjeru, to bi otvorilo pitanje minuta na vanjskim pozicijama), svemirski učinci bi itekako mogli pasti na zemlju jer drugih igrača koji donosi takav skup vještina kao Green jednostavno nemaju.

WCS

Ozljede napadnu malo Currya, malo Greena, a puno Boguta, što ih u određenim periodima ostavi bez dubine koju bi željeli, konkurenti kliknu, izbjegnu slične drame s ozljedama i preskoče ih sve do pete pozicije jer više se nije moglo sa samo 55 pobjeda. Usprkos tome izguraju dvije ubitačne runde do finala konferencije, ali tamo ipak padnu pod pritiskom slabe Curryeve i Greenove forme i propuste braniti naslov.

BCS

Nastave tamo gdje su stali u Finalu, dodatno pojačavši napad smallball postavama. Opet izbjegnu ozbiljnije ozljede, Steph i Klay nastave šutirati suludim postotcima nikad viđenim u sportu prije njih, Green izdrži cijelu sezonu u ritmu, a klupa se pokaže boljom i duboljom od lanjske, što rezultira još jednim odlaskom preko 60, do 63 pobjede, kao i još jednim naslovom.

BULLS + CLIPPERS = 3

BULLS

SCORE: 48-34

NET/SOS: +2.2/+2.6

ORTG: 107.3

Dugogodišnje neslaganje između uprave i Thibodeaua rezultiralo je promjenom na čelu stručnog štaba, promjenom koja bi trebala označiti početak rebuildinga Bullsa u hodu. Jezgra kojoj se godinama pripisivao šampionski potencijal došla je do kraja svog puta, a novi trener bi trebao biti taj koji će od preostalog talenta izvući i rezultat i nadu u jednaku, ako i ne uspješniju budućnost. Zvuči kao težak zadatak za jednog rookie stručnjaka, međutim Hoiberg će se sa svojim run and gun stilom, ako ništa drugo, učiniti da se Bullsi uklope u trendove. Posebice time što bekove koristi na sličan način kao Warriorsi, dakle s te strane potencijalni narativi u stilu “Hoiberg je novi Kerr” samo čekaju da se pojave.

Dakle, ovo je još jedna momčad u nizu koja će drastično ubrzati igru, posebice jer su do sada isključivo igrali ispodprosječnim ritmom redovito se odlučujući za postavljene napade umjesto tranzicije. Također, ovo je još jedna momčad koja će radikalno povećati broj pokušaja s perimetra – tu su napravili iskorak još lani, pretvorivši se iz Memphisa na Istoku koji šutira samo kad mora u relativno modernu momčad, a sada bi mogli otići put druge krajnosti, trošeći trećinu pokušaja iz igre na šut za tri. Hoiberg je i u trčanju i u tricama bio svojevrsni radikal čak i u NCAA, on je počeo s ovim stilom prije nego je postao trend, tako da zna što radi. Jedina razlika, ne baš sitna, krije se u kontekstu – u NCAA ga je na ovakav stil igre prisilila činjenica da kao šef solidnog, ali ne i vrhunskog programa, nije mogao doći do elitnih regruta, pa je neodstatak talenta, posebice manjka visokih, maskirao stilom igre. U NBA ga pak čeka momčad koja je na dominantnoj rotaciji visokih gradila rezultat te je sada pitanje koliko će se i trener i roster moći prilagoditi jedno drugome.

Ono gdje će Hoiberg zasigurno pomoći je rotacija, odnosno raubanje igrača. Dok je Thibs volio da se u napad ide polako kako bi ostalo više energije za obranu, ali i kako bi što manje morao miksati postave, Hoibergovo trčanje samo po sebi dovest će do puno više izmjena, što bi nekim igračima moglo značajno smanjiti minute. I spasiti karijere. Uglavnom, obzirom na broj i tip posjeda koje će ciljati, moguće je da će mnogi s manje napraviti više.

Iako na raspolaganju ima dovoljno talenta da se zadrži u lanjskim gabaritima iznadprosječnog napada, a vjerojatno napravi i korak više, Hoiberga čeka gomila problema kako bi postojeće stanje prilagodio potrebama. Naime, na Iowi je uvijek igrao s 4 igrača na perimetru, a po mogućnosti čak i 5, koji bi što je moguće ranije, idealno u tranziciji, napadali obranu kroz hand-offove na perimetru (nenadmašna taktika kada imaš gomilu bekova koji jedni drugima rade blokove i koji nemaju ni širinu ni snagu da tim blokom kreiraju prostor za odvajanje), a onda i kroz spot-up situacije. Uz gomilu izmjena pozicija na perimetru u klasičnoj weave akciji koje smo se protekle sezone nagledali kao Warriorsa, obilježje ovog napada je i podjednaki broj hand-off kombinacija s visokima kao i pick & rolla (i to uglavnom na strani), plus cutovi po osnovnoj liniji s jedne na drugu stranu parketa.

Dakle, za uskladiti viziju s ovim rosterom prvo mu trebaju minimalno četiri šutera na parketu koja će stvoriti preduvjete za napadanje iz ulaza, što je riješio instaliranjem Mirotića u rolu neprikosnovenog startera, čime su Bullsi napravili prvi korak ka obnovi. Jer upravo je oko Mirotića možda bilo i najviše neslaganja između Thibsa i ostatka uprave, trener mu jednostavno nije vjerovao zbog slabašne obrane, a i nije ga mogao postaviti kao rookiea ispred gomile visokih s kojima je godinama radio na istom cilju. Uprava je pak bila svjesna da u rukama imaju igrača koji im može omogućiti prelazak u novu fazu i koji pri tome momčad čini boljom svojim šutom s perimetra, tako da je sigurno razlog zbog kojega je stvar tako brzo dogovorena s Hoibergom bio i taj što je u njegovom stilu igre Mirotić neophodan na parketu.

Gasol je kao odličan šuter i asistent itekako koristan u njegovoj viziji, a Hoiberg je pokazao da ima muda odmah odredivši da će pokušati igrati s idealnom formacijom u kojoj će ponekad po 5 igrača biti na perimetru tako što je Gasola stavio kao startera uz Mirotića. Gasol u teoriji najviše i udovoljava toj nekoj roli point forwarda jer Mirotić nije tako kvalitetan dodavač (Gasol ima sjajan osjećaj u hand-off akciji, kao i sjajan pregled za razigravati s visokog posta), plus ima odličan šut s poludistance i u stanju je ubacivati otvorene trice iz kornera, tako da je ovo gledajući isključivo napad dobar potez, što dokazuju i lanjske brojke u kojima je kombinacija njega i Mirotića ostvarivala daleko najbolje učinke na ovoj strani parketa. Doduše, ujedno su bili i ogroman problem defanzivno, o čemu ćemo malo više kasnije.

Za sada je bitno ustanoviti da će s ovim trčanjem, ranim napadima te s dovoljno šutera i kreatora na parketu Bullsi izgledati kao sasvim druga momčad. Razlog zbog kojega je čudno da se Hoiberg odlučio za startnu postavu bez Noaha je taj što sada na klupi ima dva igrača bez šuta (drugi je Taj) koji će teško funkcionirati prema naprijed onako kako bi trener želio – jednoga si mogao sakriti u sistemu koji podnosi minus šutera dok ovaj postavlja blokove i otvara se bez lopte, ali dvojica su popriličan problem. Ako će njih dvoje igrati zajedno, a očito će morati, formacija će se raspasti, ali ovdje je stručni štab Bullsa očito odlučio stvoriti specijalnu postavu za promjenu ritma gdje će Noah i Gibson obranom i skokom u napadu sijati kaos. Za to su više nego sposobni, za to ima dokaza diljem regularane sezone i playoffa, a sama činjenica da imaš ovakvu opciju na klupi strašna je jer nema te druge postave koja će se s njima moći nositi. Jasno, ovo koliko god da je dobro zamišljeno, toliko je problematično ako će starteri curiti na sve strane defanzivno, a da pri tome neće moći zabiti dovoljno. U tom slučaju možemo očekivati nove promjene i vjerojatni povratak Noaha u petorku.

Sad, obzirom na Hoibergove sklonosti, možemo očekivati i dozu smallball postava s McDermottom ili Snellom na četvorci, kao i minute za rookiea Portisa koji je pokazao solidan šuterski potencijal. Obzirom da je cilj širiti reket za ulaze s više strana, igrati skoro pola utakmice s parom Noah – Gibson ne zvuči kao finalno rješenje, a svi ovi mlađi igrači pokazali su da puno bolje odgovaraju ovakvom stilu igre od Noaha. S tim da nije manjak stretch formacija jedini problem koji čeka Bullse dok prihvaćaju novi stil, trebat će ubrzati igru i dobiti dovoljno slash & kick akcije od poprilično tanke playmakerske rotacije. Rose, koji usprkos svim operacijama i dalje figurira kao jedini NBA starter na jedinici, nikada nije previše napadao iz tranzicije, a ironično je da će to morati raditi sada, nakon svih pretrpljenih ozljeda. Njemu će hand-off igra i cutovi u sredinu sjajno leći obzirom da je uvijek igrao na prvi korak, ali teško da Bullsima može donijeti 30 i više minuta po večeri brzih driblinga i preciznih povratnih. Ni zamjene mu nisu baš nešto, a to stavlja ogroman teret na bočne kreatore iz driblinga.

Ovaj sistem zahtijeva barem tri slash & kick igrača u postavi sposobna napadati iz driblinga kako bi iz njega izvukao maksimum, plus još dvojicu koja mogu minimalno spustiti loptu na pod i napasti zakašnjelu rotaciju. Tako da će uz playa, tko god u određenom trenutku igrao tu poziciju, najveći teret odraditi Butler koji će sada imati još više prostora nego lani za doći u sredinu. Odnosno, tako bi barem trebalo biti u teoriji, samo pitanje je kako to izvesti u praksi s upitnom Roseovom formom i bez Dunleavya na duži rok. A upravo je Dunleavy bio idealan igrač za Hoiberga, netko tko širi reket i pri tome služi kao kreator na perimetru. Iako će imati više slobode i iako bi to moglo pozitivno utjecati na njegov učinak, Snell jednostavno nije klasa kao Dunleavy kad treba pasovima secirati obranu i njegov iskorak će prije svega doći u vidu više ulaza na obruč. Za što je sposoban, kod Thibsa je bio isključivo spot-up igrač, a Hoiberg bi ga mogao koristiti u aktivnijoj roli koju je igrao na New Mexicu.

Mirotić također može napasti s perimetra, kao stretch četvorka uglavnom će imati i više prostora, ali ni on nije kreator koji će asistom obranu ostaviti na petama. Gasol pak nema slash & kick igru, pa tako ovim nabrajanjem opcija dolazimo do zaključka da će Butler biti prisiljen odraditi golemi posao kao razigravač, što će i njemu na neki način biti prvi put u takvoj roli jer je do sada isključivo igrao kao finišer. Dakle, Bullsi ne samo da nemaju idealnu šutersku situaciju, već nemaju ni dovoljno kreatora da bi ovo što pokušavaju guralo 48 minuta tijekom 82 utakmice bez zastoja, posebice sada na startu sezone dok se još uigravaju.

Što nas dovodi do ključa cijele situacije, a on je u Chicagu isti bez obzira na to tko sjedio na klupi i crtao akcije. Naime, uspiju li iz Rosea dobiti odlične finišerske učinke, ali i tog potrebnog slash & kick igrača uz Butlera, situacija će biti pod kontrolom i vrlo vjerojatno će imati dovoljno za biti druga momčad na Istoku. Ostanu li opet bez njega, odnosno bude li igrao više kao lani u regularnoj sezoni, a manje kao u playoffu, manjak produkcije, a posebice povratnih lopti s pozicije playa, mogao bi ih skupo koštati.

DRTG: 105.1

Promjena napadačkog stila bila je prioritet, ali, kako bi zadržali ozbiljnost zadnje linije koja ih je sve ove godine činila posebnom, Bullsi su doveli dokazanog stručnjaka Jima Boylena, još jednog iz ergele Spursa. Koji će se pobrinuti da obrana perimetra i reketa ostanu primarne zadaće i bez Thibsa, a da se usput poprave defanzivni skok i tranzicijska obrana. Hoiberg je u NCAA volio matchup-zonu, dosta su preuzimali jer je imao uglavnom hrpu bekova i krila koji su igrali sve što je trebalo, a dio toga bi se mogao preslikati i u NBA. Međutim, standardna hibridna obrana Spursa s pritiskom na čovjeka s loptom i zonom u pozadini vjerojatno će biti temelj. Uostalom, čak je i Thibs dobrim dijelom smanjio intenzitet rotacija prema lopti, a posebice je odustao od agresivnog udvajanja na pick & rollu, obzirom na to da je često u pozadini imao nepokretnog Gasola. Tako je dobrim dijelom žrtvovao obranu pick & rolla kako bi dobio odličnu zaštitu obruča i zadržao kvalitetu na perimetru, a nešto slično će nastaviti raditi i novi štab.

Samo, neće biti toliko uspješni iz jednostavnog razloga što će naglasak biti na drugoj strani parketa. U potrazi za idealnim napadačkim postavama, obrana će nailaziti na probleme, a prvi je već ovakva startna petorka. U zoni će i Mirotić i Gasol djelovati solidno, ali u situacijama kada budu morali preuzimati ili ih protivnik izvuće iz reketa više nego bi htjeli, Butler kao korektor na laktu neće moći previše pomoći. Uostalom, već je i lani postalo vidljivo da Butler preuzimanjem veće odgovornosti u napadu više ne može sam držati pola parketa pod kontrolom kao nekada. Iako su bili najbolji u branjenju trice i prošle sezone, Bullsi su zbog manje aktivnih defanzivaca ipak dozvoljavali previše otvorenih šuteva, a taj trend će se teško preokrenuti sada kada je Noah marginaliziran, a Butlera čeka još veći posao u napadu. Bez njih u punom pogonu jednostavno je teško igrati obranu na prijašnjim razinama obzirom da je više nego na shemi njena učinkovitost ležala na kvalitetama i energiji specijalnih pojedinaca sposobnih braniti luđačkom energijom i stizati u pravo vrijeme na pravo mjesto.

Sad, iako su dani elitnih defanziva postali prošlost, Bullsi bi opet mogli imati top 10 obranu i bez Thibsa ako im se poklopi nekoliko stvari. Startna postava izdrži u zoni i ostvari prosječne učinke, klupa energijom na tom dijelu parketa napravi razliku i Rose uspije ne samo ostati u komadu i biti učinkovit prema naprijed, već i dati obrani potrebnu elitnu presing opciju. Obzirom na to da su druge opcije na jedinici minus defanzivci poput Hinricha, Brooksa i Moorea koji jednostavno nemaju fizikalije za igrati na NBA razini, Bullsi ovdje doslovno ovise o Roseu ako žele dobiti nešto nalik na presing, a i kako bi im funkcionirala tranzicijska obrana. Uostalom, nije samo igranje zone s Gasolom na pick & rollu osudilo Bullse na pad defanzive lani, već i ta činjenica da bez Rosea u blizini ni jedan play nije mogao braniti čovjeka s loptom. Sad, obzirom kako je Rose na trenutke znao doslovno zaspati u obrani u ovim periodima nakon ozljede, pitanje je nije li ovo malo previše očekivanja za čovjeka s koljenima u stanju u kakvom su njegova.

Slična teza o odgovornosti se može primjeniti i na Butlera, koji će na boku sada imati još teži zadatak kako će puno više minuta dobiti prespori McDermott, a i pitanje je u kakvom će stanju biti Dunleavy kad se vrati. Snell je solidan atleta, ali nije klasa Butlera, međutim obojica će uz Rosea morati funkcionirati na visokoj razini ako misle stići pomoći Mirotiću i Gasolu.

ROSTER

Stanje na jedinici je loše, potencijalno katastrofalno, ovisno o tome može li Rose konačno odigrati više od 60 utakmica istim intenzitetom. Lani su goru produkciju s pozicije imali samo Wolvesi, Heat, Knicksi i Jazz, a uzmemo li u obzir da Miami sada ima Dragića od početka, kao i da bi Rubio konačno mogao biti zdrav, Bullsi bi na kraju sezone mogli još jednom biti u debelom minusu na jedinici. Jasno, sve ovisi o tome može li Rose ostati zdrav i na razini pristojnog startera. Danas od njega više nitko ne očekuje da bude top 10 play u ligi (dobro, očekuje to on sam, njegov dosadni brat i njegova platna lista), ali solidan starter na 60+ utakmica bio bi Bullsima ravan dobitku na lotu jer na ostale jednostavno ne možeš računati (gdje je pamet bila managementu da ne pokuša pronaći boljeg back-upa od Brooksa pitanje je za posebnu raspravu).

Brooks će vjerojatno opet solidno zabijati iz skok-šuta u sistemu koji će mu ostavljati dosta prostora, ali defanzivno je rupa, plus nema Roseove fizikalije da bi predstavljao ozbiljniju prijetnju na ulazu ili cutovima. Isto se može reći i za Moorea koji usprkos povoljnijim fizikalijama jednostavno nema talenta za napadati iz driblinga i koji je tu čisto da bi imali nekoga tko može odigrati prolaznu obranu ako Rose opet zašteka (u tome je solidan, dok u napadu nema rolu ni na jednoj bekovskoj poziciji). Praktički, ovo znači da će Hinrich opet dobiti puno više minuta nego bi trebao, a on je pak rupa u oba smjera od kada nema noge za igrati obranu. Taj 3&D aspekt njegove igre se izgubio, dakle praktički je na parketu kao netko tko prenosi loptu i šutira trice, ali problem je što ni to ne radi dobro – gubi previše lopti kad god pokuša kreirati, a za beka koji praktički ima jednu vrijednost, šut za tri, ni to ne odrađuje na dovoljno visokoj razini da dijelom maskira sve druge slabosti.

Uglavnom, Hoibergov sistem sakrit će slabosti na poziciji jer ne stavlja bekove u toliko pick & roll situacija kao Thibsov, ali nekakav učinak od jednog člana petorke moraš dobiti, makar šuterski. Stoga ne bi čudilo da u jednom trenutku, posebice ako Rose ne bude na raspolaganju, gledamo Bullse s Butlerom kao jedinicom. A dubine na boku za ovako nešto izvesti imaju, čime smo došli i do pozitivnijih dijelova rostera. S Butlerom kao glavnim potrošačem, a sada vrlo vjerojatno i kreatorom, Bullsi imaju solidnu osnovu, posebice nastavi li ovaj kombinirati izuzetan šut za tri iz kornera s gomilom slobodnih bacanja. Raširene formacije i visoki sposobni odigrati kvalitetan hand-off omogučit će Butleru da nabija brojke, a povećana potrošnja, po mogućnosti uz dodatak puno više pokušaja za tri i ponešto poena iz tranzicije, mogli bi dovesti do toga da opet podigne box-score statistiku.

Dok čekaju Dunleavya koji bi i u ovim poznim godinama bio koristan starter, u Snellu i McDermottu imaju dva potencijalno opasna strijelca. Snell je atleta koji sigurno može pružiti više od role specijalista za trice u koju je guran, posebice u sistemu koji će mu ostavljati dovoljno prostora da napada s loptom, ali i bez nje, a McDermott je usprkos manjku atleticizma sličan profil igrača. Odigrao je odlično u Vegasu, kao i sada u predsezoni, pokazavši da nije samo šuter, već da može koristiti visinu i masu za napasti (i realizirati) u postu, a uz to je odličan cuter koji je 4 godine na sveučilištu briljirao u sličnom sistemu s 5 igrača na perimetru.

O napretku njih dvojice pod Hoibergom ovisi dosta toga, ako se nametnu kao korisni rotacijski igrači, onda će povratkom Dunleavya imati slatke brige oko raspodjele minuta na bokovima (tipa, s Butlerom isključivo kao dvojkom, bit će manje potrebe za korištenjem Hinricha i Moorea u toj roli koji su jednako nedorasli kao i playmakerskoj), kao i više opcija za igrati s trik postavama, poput spomenute s Butlerom na jedinici ili one s McDermottom (ili Snellom) kao smallball četvorkom.

Ipak, od svih ovih pitanja ono najvažnije je pod košem gdje će o tome kako će se posložiti rotacija ovisiti cijela sezona. Uostalom, sličan slučaj je bio i lani kada je Thibsovo tvrdoglavao inzistiranje na određenim postavama i uzorcima zamjena Bullse sigurno koštalo boljeg izdanja, posebice u playoffu. Dobra je vijest da ovaj put kombinaciju Noah-Gasol nećemo gledati u prvom planu. Iako i ostale imaju određenih problema, ova daleko najgora odigrala je najviše minuta lani, a već samim time što će to promijeniti, Hoiberg će dobiti dosta u napadu.

Tipa, Noah je opasan u kombinaciji s Gibsonom zbog napadačkog skoka i obrane, dok s Mirotićem može funkcionirati jer ostaje jedini čovjek u sredini pa ima prostora za biti koristan. U biti, upravo zbog ovog zadnjeg nekako bi logično bilo očekivati da Hoiberg relativno brzo razbije potencijalni startni dvojac kako bi Noaha što više koristio uz Mirotića i kako bi obrana što manje patila, plus par Gasol-Gibson funkcionirao je solidno u oba smjera tako da i njima treba omogućiti što više vremena zajedno. Jer, bude li isključivo jahao kombinacije napada i obrane, Hoiberg bi mogao napraviti istu grešku kao i Thibs lani, davanjem prednosti inferirornim duetima dok mu ona dva daleko najbolja ne dobivaju dovoljno minuta.

COACH

Hoiberg i Boylen će po svemu sudeći biti trenerski par, svaki zadužen za svoj dio parketa, što je situacija koju sve češće viđamo u NBA. Hoiberg je pak onaj koji će snositi najveću odgovornost za dobre ili loše rezultate, a i njegov utjecaj na momčad ionako će biti puno vidljiviji. Bullsi se nadaju da će biti više Kerr, a manje Tim Floyd koji u skoro 3 pune sezone na klupi nije probio granicu od 20 pobjeda i koji im još uvijek visi nad glavama kao upozorenje o tome da posezanje u NCAA bazen ne mora nužno završiti povoljno. A Hoiberg, koliko god njegove momčadi igrale razigrano na nižoj razini i koliko god da ima NBA iskustvo kao igrač i član uprave, ipak tek treba pohvatati sve konce. Na kraju krajeva, Kerr je imao Gentrya, a Hoiberg u sprovođenju svojih ideja takvog korektiva nema.

Boylen je pak situaciju u Bullsima vidio kao potencijalnu odskočnu dasku, napravi li ova obrana još jednom top 10 rezultat, netko bi mu mogao dati i šansu kao glavnom treneru. Interesantno će stoga biti pratiti ovu dinamiku na klupi jer upravo će Hoiberovo miksanje postava dobrim dijelom utjecati na to kakvu će Boylen moći složiti obranu. Za sada ova podjela uloga visokih izgleda kao da su se dogovorili da svaki ima 24 minute na raspolaganju da izvuče maksimum.

PLUS

Iako će dosta toga mijenjati u hodu, Bullsi ipak vraćaju lanjski roster koji je svim problemima usprkos dogurao do treće pozicije na Istoku. Dakle, razina talenta je i dalje visoka, a to je obično poprilično dobar pokazatelj kvalitete, pa ako hoćete i osigurač od većih posrtanja do kojih bi inače moglo doći u situaciji kada veteranska momčad mijenja identitet preko noći. I ne samo da imaju dovoljno talenta u oba smjera (ne zaboravimo da su lani Bullsi bili jedna od samo 6 momčadi koja je igrala iznad prosjeka i u obrani i u napadu), već bi ga ove godine mogli dodatno nadograditi sa zdravim McDermottom, korisnim Portisom, iskusnijim i slobodnijim Snellom te prije svega zdravijim izdanjima Rosea i Noaha.

MINUS

Rose je propustio skoro cijeli trening kamp i sada će im trebati neko vrijeme na startu sezone da skuži što mu je raditi u ovoj roli u kojoj nije toliko bitan volumenom (serem, i tu je bitan), koliko učinkovitim korištenjem nekih vrlina koje nedostaju na rosteru, prije svega slash & kick igrom i presingom na loptu. Noah je pak uglavnom izgledao bezidejno kroz pripreme, a obzirom da je liga u takvoj fazi u kojoj igrača bez šuta praktički možeš ignorirati u obrani, više ga uopće nitko i ne pokušava braniti dok ima loptu, što mu znatno otežava razigravanje. Na ovoj dvojici do jučer Bullsi su gradili ambicije, a sada ne samo što su ostavili najbolje dane iza sebe, već će imati i problema s privikavanjem na nove uvjete. Uglavnom, teško je očekivati da netko samo tako uskoči u njihove role, a bez njih u punom pogonu ovaj roster izgleda tek prosječno.

WCS

Sve promjene u napadu pokažu se tek kozmetikom i Bullsi prema naprijed ostvare čak i gori rezultat nego lani, uz popriličan pad obrambenog učinka. Do jučer momčad koja je lakoćom gurala do 50 pobjeda u sezoni odjednom nema više Thibsa kao oslonac, Noah i Rose izgube se u novim ulogama, Gasol dodatno ostari, Mirotić ne napravi potreban korak naprijed, a dosadne ozljede dodatno otežaju situaciju te sve skupa dovede do scorea 44-38, najgoreg rezultata franšize još od dana kada je Del Negro mahao smotanim papirima uz aut-liniju.

BCS

Nakon 30-ak utakmica uigravanja stvari sjednu na mjesto, Hoiberg i momčad počnu disati kao jedno, pa već nakon Nove godine Bullsi napadačkim top 6 učinkom i prosječnom obranom počinju dominirati Istokom. Rose igra gotovo cijelu sezonu uz manje smetnje i to odlično u oba smjera, Butler je dio MVP diskusije, rotacija na boku je duboka i kvalitetna, zdravi Noah i Gibson drže reket pod kontrolom dio večeri, dok Gasol i Mirotić predstavljaju neriješivu zagonetku u napadu onaj ostatak. Dolaze do 56 pobjeda i do zadnjeg trena prijetnja su Cavsima za osvajanje prve pozicije.

CLIPPERS

SCORE: 58-24

NET/SOS: +6.6/+6.5

ORTG: 111.3

Nova sezona, stari Clippersi. Obnovili su klupu i na papiru se čak i pojačali, uz najbitniju promjenu na trojci gdje će Pierce (i još nekolicina novih lica) uskočiti umjesto Barnesa, ali poanta je ionako da su zadržali udarnu četvorku koja je zadnje dvije godine zaslužna za ponajbolje napadačke učinke u ligi. S ponajboljim pick & roll kreatorom u NBA te izuzetnom sekundarnom triple-threat opcijom u Griffinu, koji uz to ostaje i odlično rješenje u post-up izolacijama, Clippersi nisu naišli na posjed u kojem bi ostali bez ideje, čak i usprkos tome što su uglavnom igrali sa šuterom manje nego bi to bilo poželjno.

Međutim, nedostatak idealnog rasporeda maskirali su kvalitetama Jordana kao finišera u pick & rollu (učincima na obruču u stranu gura ostarjelog Chandlera), odnosno Redickovim kretanjem bez lopte koje je na obrane djelovalo slično kao i dodatan šuter, jednostavno ih je tjeralo da uvijek paze na stranu bez lopte (u tome mu je jedini pandan u ligi Korver). S Pierceom koji je pouzdaniji tricaš od Barnesa (posebice iz kornera gdje će s ovoliko akcije uokolo imati gomilu otvorenih šuteva ove sezone), ovaj napad bi dakle još jednom trebao biti debelo, debelo iznadprosječan, možda opet i najbolji.

Jednostavno, sve počinje od Paula i njegove svemirske učinkovitosti s poludistance zbog koje si nitko ne može dozvoliti braniti pick & roll protiv njih zonom. Visoki mora izaći barem pomoći do vrha reketa, a to onda ostavlja dovoljno prostora Jordanu da se spusti iza leđa obrane i zabija zicere. Praktički, biraš otrov kojim će te trovati iz napada u napad. I onda još imaš Piercea u korneru, Redicka na catch & shootu i Griffina na laktu, sposobnog šutnuti, napasti i razigrati, pa čak i povući kontru ili vrtiti pick & roll s Jordanom kada Paula preuzme puno veći stoper poput npr. Leonarda. Nema tu nikakve mudrosti, samo gomila sjajnih igrača koji sjajno funkcioniraju zajedno i koje najčešće u ključnim trenutcima zaustave vlastite greške, a ne obrane. I koji vas mogu ubiti sa svih pozicija na parketu, što je danas rijetkost.

Još jedan razlog zašto su Clippersi toliko dobri je i to što Paul usprkos čestom trčanju i gomili akcija koje vrti gotovo nikada ne gubi loptu – to je već čisti luksuz koji dolazi s tim da za komandama imaš jednog od najboljih playmakera svih vremena.

DRTG: 104.7

Ovaj dio igre za sada je bio ono što ih je sputavalo, usprkos solidnoj obrani perimetra gdje su uz jednog od boljih presing playeva u ligi imali i daleko najpokretnijeg centra sposobnog i pomagati i preuzimati na pick & rollu. Naime, problemi bi nastali u pozadini, što zbog slabijih rotacija Griffina koji nije uvijek na vrijeme stizao čuvati leđa Jordanu, što zbog nedostatak elitnih stopera na boku koji nisu istovremeno mogli pomagati s lakta i držati pod kontrolom šutere. I dok se ovo prvo s vremenom stabilizira kako i Griffin i Jordan stiču potrebno iskustvo (Blake je sada poziciono puno bolji, iako nikada neće biti idealan čuvar na obruču zbog manjka blokerskih kvaliteta, a i Jordan više ne izlazi na svaki pick, radije birajući igrati zonski i čuvati reket), ovo drugo ni ovom prilikom nije potpuno sanirano.

Pierce će odraditi solidnu rolu – iako nije toliko aktivan kao Barnes, ima masu i dužinu da smeta na tom dijelu parketa. Međutim, ni Johnson ni Stephenson nemaju potrebnu razinu fizikalija da bi služili kao poveznica između perimetra i reketa. Stephenson je prije svega dobar u obrani na loptu, Johnson pak zbog dužine bolje pristaje u 3&D rolu, ali i njegove kvalitete se najbolje vide protiv nižih swingmana – čuvati Duranta, pa i Hardena, za njega je nemoguća misija, a kamoli još pomagati u zoni ili na pick & rollu. Dakle, bolji su nego lani, ali možda svi skupa nisu toliko dobri kao Barnes u dobroj formi.

Iako to nikako nije preporučljivo obzirom na probleme koje izaziva u napadu, ne treba čuditi ako Doc u određenim trenutcima na trojci posegne za Smithom koji usprkos sve slabijem lateralnom kretanju još uvijek ima dužinu da smeta na puno većem prostoru od ostalih opcija. U svakom slučaju, iako nisu idealni, svi ovi igrači su plus u odnosu na činjenicu da je lani Redick dobar dio minuta glumio trojku, praktički nakon Barnesa je odigrao daleko najviše minuta na poziciji. To je predstavljalo popriličan problem defanzivno i već njegovo uklanjanje otvorit će Clippersima šansu da se poprave. Pitanje je samo mogu li dovoljno bez poštene opcije, s tek gomilom polovičnih rješenja?

Tako da će minimalno Clippersi opet biti barem prosječna defanziva. Rivers će se pobrinuti da brane tranziciju, kontroliraju skok u obrani i čuvaju obruč, pa makar i po cjenu previše fauliranja koje rezultira spomenutim problemima na boku i s Griffinom u roli centra. Na pick & rollu će vjerojatno opet žrtvovati povremeni propust na obruču kako bi zaustavili kreatora s loptom i držali šutere na strani bez lopte pod kontrolom, to se neće popraviti osim ako Jordana ne ostave isključivo u zoni, što ih pak čini previše ranjivima na šut iz vana. A tu se nikako ne bi smjeli pogoršati – počnu li im protivnici ubacivati trice protiv ovakvih bokova, što su do sada uspijevali sakrivati shemom i Jordanom, defanzivni pad bi mogao biti takav da im ni super učinkovit napad neće pomoći.

Do toga vjerojatno neće doći jer će se jezgra popraviti, a i ova gomila novih tijela na raspolaganju svakako će biti bolja od rotacije koju su činili Barnes, Crawford i Redick, što bi konačno barem malo moglo olakšati život visokom dvojcu koji je često bio prisiljen raditi više nego bi trebao. Potencijala za iskorak prema top 10 imaju, a hoće li ga ostvariti, to ovisi o pristupu i prinovama.

ROSTER

Kad imaš Paula, onda se ne moraš brinuti za poziciju jedinice čak i ako nemaš adekvatnu zamjenu, što je lani bio slučaj. Naime, odlazak Collisona u Kingse otvorio je ogromnu rupu u rotaciji koju su prvo pokušali zakrpati Farmarom (tko ga se još sjeća), a zatim i Docovim potomkom. Onih nekoliko iz guzice izvučenih partija u playoffu mladog Austina ne mogu maskirati činjenicu da je kao playmaker grozan. Prikrio je to tako da je uglavnom igrao uz Crafworda koji je ionako imao loptu u rukama, a i vlastitom borbenošću koja ga je držala iznad vode te je služio barem kao presing igrač. Samo, to je jednostavno razina s kojom ne bi smio do minuta u ozbiljnoj momčadi. Nakon što su Clippersi s njim na parketu ostvarivali čak -15 poena na 100 posjeda u odnosu na postave s Paulom (u playoffu -16, tako da mu se ne može poreći da nije konstantan), stigli su Prigioni i Stephenson kako bi donijeli opciju više dok je Paul na klupi.

Prigioni je, poput većine Docovih pojačanja, priliku zaslužio solidnim partijama za Rocketse protiv Clippersa, ali teško da je ozbiljno rješenje obzirom na kombinaciju godina i slabašnog realizatorskog učinka, dok je Stephenson razumljiva kocka obzirom da kao franšiza nemaju previše prilike doći do pojačanja u vidu mladih igrača koji su u određenom trenutku igrali na razini graničnog all-stara. Iako bi mogli donijeti znatno više od Riversa, nije nemoguće da nestanu s radara poput Farmara, što prevedeno znači da situacija nije puno bolja nego lani. Obzirom koliko su Rivers i Stephenson skloni kiksevima, za očekivati je da Prigioni koji barem donosi veteransku stabilnost dobije većinu minuta iza Paula, ali za Clipperse je najbolje da CP3 sezonu odradi u komadu.

Na dvojci su stvari nešto bolje, ali nisu bez briga. Redick igra sve bolje što ide stariji, a nakon što je lani odigrao sezonu karijere i to skoro u komadu, obzirom da ima 31 godinu možemo očekivati lagani pad i novu veću pauzu. Kako je Crawford u još goroj situaciji s 36 godina na leđima, Clippersi ovaj put neće imati onu vrhunsku zamjenu koja je mogla maskirati vanjsku liniju i bez Paula i bez Redicka. Crawford praktički lani nakon ozljede lista nije sličio na sebe, a sudeći po predsezoni, a i ljetu u kojem je cijelo vrijeme bio u izlogu kao višak, očekivati od njega nešto nalik partijama koje su mu donijele titule najboljeg šestog igrača nema smisla. Uostalom, njegova combo igra s carinjenjem lopte teško će se uklopiti sa Stephensonom, Riversom i Smithom, dakle ovdje možemo zaključiti kako Clippersi imaju imena na klupi, ali ne i poštenu postavu.

Uglavnom, i tu bi mogli gledati Stephensona i Riversa, a Lance je i dalje u konkurenciji za ozbiljne minute na trojci, a možda čak i rolu startera. Lance kao obrambeno najaktivniji ima smisla kao bočni defanzivac uz startere koji njegovu često bezglavu igru mogu držati pod kontrolom. U biti, i Pierceova rola u drugoj postavi bila bi ta stabilizatora pored hrpe revolveraša, a teško da je dobar znak kada umjesto forsiranja najboljih moraš slagati rotaciju na ovakav način. Kako god bilo, Pierce će odrađivati one bitne minute na trojci, na kraju svakako, ako već ne na početku, a ako od Stephensona dobiju išta nalik onome što je pružao u Pacersima prije dvije godine mogu biti presretni. Ionako je jedino bitno da su Doc i društvo odustali od bacanja minuta na Johnsona kao startera i da će ga koristiti isključivo u posebnim prilikama, kao stopera na boku ili smallball četvorku.

Ima ovdje previše krpanja i upitnika, a jedina jasna situacija je pod košem. Tu su u Smithu dobili trećeg visokog u rotaciji koji će mijenjati i Griffina i Jordana, a kada zatrebaju masu na parketu tu su umjesto Davisa sada ili Aldrich ili Hayes. Međutim, to što je situacija jasna, ne znači da je i dobra – očekivati od Smitha čuda nije pametno, a svi drugi su igrači za krajnju nuždu. Kroz sezonu će ova kombinacija tijela gurati, ali u playoffu tri čovjeka pod košem ne garantiraju previše, posebice ako će minute na back-up petici pripasti Griffinu. Stoga je bolje da dobiju dovoljnu dubinu na boku kako bi Pierce mogao što češće pomoći kao četvorka.

COACH

Rivers je klasični primjer vrhunskog managera koji uspjeh u poslu prije svega duguje izuzetnim odnosima koje uspostavlja s igračima, ali i uopće svima oko sebe. Doduše, s vremenom je i njegova uloga poprilično prokužena, danas svi koji nisu pali s Marsa znaju da je poprilično licemjeran i da dobar dio onoga što govori služi samo kako bi ostvario osobne ciljeve. Međutim, dok ima momčad iza sebe, to i nije toliko važno.

Koristeći se Gentryevim nasljeđem (da, Gentry je uz Warriorse manje-više prije dvije godine posložio i ove super učinkovite Clipperse koji su dvije godine za redom imali najbolji napad lige), Doc je nastavio graditi identitet oko napada, ali lani nije uspio zakrpati rupu nastalu odlaskom Luea u Cavse, koja je odmah rezultirala slabijim učinkom u branjenju trice i presingu. Novi pomoćnici, Woodson i Frank, nisu previše dirali u temelje koje su postavila ova dvojica prethodnika, osim što je Frank zaigrao s manje rizika kada je Jordana povukao malo više u zonu.

Uglavnom, ista trojka bit će za kormilom i ove sezone, sa svim dobro nam poznatim limitima, a situacija u klubu već se pomalo okreće protiv Riversa koji više ni u očima vlasnika Ballmera nije nedodirljiv. Izlete li Clippersi još jednom u polufinalu, mogao bi izletiti i Doc zajedno s ovim društvom mediokriteta.

PLUS

Klupa i dalje nije vrhunska, skrpana je i krcata veteranima i rizičnim projektima koji im ne garantiraju ništa dalje od ove sezone, ali će od nje dobiti barem nešto, što je puno bolje od ništa. Previše je tu tipova sumnjivog IQ-a i upitne učinkovitosti, ali kad im se dogodi trenutak inspiracije, mogu riješiti utakmicu, što će svakako olakšati život udarnoj četvorci koja će si moći priuštiti povremeni predah, potreban kako se opet ne bi raspali u playoffu.

MINUS

Paul se ne pomlađuje, dakle ovaj roster nema još previše vremena zajedno u top formi da ode do kraja. U biti, sada im je idealan trenutak obzirom da je Griffin dosegao zrelost i teško može bolje od onoga što je pružao lani, posebice u playoffu. Također, tko zna kakvu će Doc složiti rotaciju iduće ljeto, ako je uopće bude u prilici slagati. Ne iskoriste li ovu priliku, možda sljedeću neće ni dobiti, a to je popriličan pritisak kad je stavljen pred jezgru poznatu po tome da ne funkcionira najbolje pod – pritiskom.

WCS

Ozljede uspore i Paula i Griffina, Pierce pokaže ozbiljne znakove starenja, a na boku i dalje ostane rupetina u obrani, što rezultira napadom izvan top 3, odnosno još jednom prosječnom obranom. Dovoljno za tek 54 pobjede i sudar s nekom od preostale top 4 momčadi na Zapadu u prvoj rundi, što rezultira ispadanjem u prvom krugu i Ballmerovim bijesom.

BCS

Paul i Griffin izguraju sezonu bez većih problema, Pierce se pokaže korisnim u oba smjera, a gomila novih tijela na boku i pod košem pomogne obranu progurati među top 8. S još jednom najboljim napadom u NBA ostvaruju najbolji učinak regularne sezone s 60 pobjeda te jašu prvu poziciju do najboljeg rezultata u povijesti franšize, finala konferencije, u kojem gube u šest utakmica jer nemaju dovoljno defanzivnih rješenja. Plus, gube jednu utakmicu u seriji u svom stilu, nizom grešaka u završnici dok Doc samo gleda i razmišlja o tome na kojoj televiziji prihvatiti posao komentatora.

HAWKS + ROCKETS = 4

HAWKS

SCORE: 47-35

NET/SOS: +1.7/+2.2

ORTG: 107.2

Nema sumnje kako će pokretni napad temeljen na šutiranju trica (lani im je gotovo trećina pokušaja bila s perimetra), pick & rollu te napadanju iz spot-up situacija ostati temelj i ove sezone, kao i jahanje formacije s 4 igrača na perimetru. Budenholzer je iz toga iscijedio maksimum, a sada to treba ponoviti što neće biti lako, prvenstveno jer neće imati onako idealnu top 9 rotaciju kao lani. Naime, Hawksi su imali sreće s ozljedama, izbjegli su ih sve dok nisu ostali bez Sefoloshe, prvo zbog problema s listom, a onda i zbog napuknuća noge izazvanog od strane vrijednih zaštitnika reda i mira. Sad, mnogo momčadi je imalo takvu razinu sreće (padaju na pamet prije svega Warriorsi) da mogu računati na udarnu petorku veći dio sezone, ali rijetkost je da trener može računati praktički na cijelu rotaciju najveći dio godine i da se uopće ne mora zamarati prilagođavanjem.

Praktički, dok ispadanje Sefoloshe nije otvorilo prostora Bazemoreu, što će se kasnije pokazati krajem njihovih ambicija jer takvog minus igrača u bitnoj roli nisu mogli sakriti ni u završnici sezone, kamoli u playoffu, Bud je koristio tri udarne postave kroz utakmicu uz minimalne modifikacije – onu opjevanu startnu, zatim bi odmarao Horforda i Korvera ubacivanjem Sefoloshe i Antića, a onda bi njih dvoje vratio na parketu uz Sefoloshu, Schroedera i Scotta. Većina ovih kombinacija bilo je u debelom plusu i na račun njih su praktički Hawksi napravili onaj niz od 19 pobjeda za redom u siječnju, dok Sefoloshu nije zamijenio Bazemore nakon čega su postali prosječna momčad, puno bliža onome što smo u biti i očekivali na startu sezone.

Uglavnom, Carrolla sada nema, Thabo se vraća u formu nakon ozbiljne ozljede, znači već u startu je jasno da će Bazemore imati popriličnu minutažu. A to nije dobro jer čovjek nije swingman koji može pokriti obje bočne pozicije, odnosno nije toliko dobar stoper kao Thabo, niti tako dobar strijelac kao Carroll. Sefolosha će, jednom kada uđe u formu, solidno zamijeniti Carrolla, neće imati njegovu kvalitetu u napadanju obrane iz spot-upa driblingom (što je itekako bitan moment u napadu Hawksa, o tomu ćemo još kasnije), ali kao ispušni šuterski ventil će poslužiti. Međutim, ne pokaže li Bazemore napredak ili ga Hardaway ne preskoči u rotaciji, teško će Bud imati lagan posao u slaganju rotacija kao lani.

Splitter je definitivni plus u odnosu na Antića, ali njegova kvaliteta će se vidjeti tek u određenim matchupovima, do tada će ih Tiago samo ometati u ponavljanju lanjske fluidnosti. Naime, kao back-up centar je svakako sjajno rješenje – bez obzira što nema Antićev kvazi-šuterski raspon, kvaliteta u pick & rollu odlično će pasati uz Millsapa, Korvera, Teaguea i Sefoloshu. Međutim, kako je Splitter ipak zvučnije ime od Antića, trebat će mu pronaći i više minuta, dakle morat će igrati i uz Horforda, što su Hawksi uglavnom lani izbjegavali jer ih, bez obzira što je Al elitni šuter s poludistance, takav par pod košem izbacuje iz rasporeda s 4 igrača vani i tjera da igraju konvencionalnije s dva visoka u sredini.

Koliko god Mike Scott bio katastrofalan u playoffu, obzirom na prikazano lani u sezoni ne bi trebao izgubiti rolu trećeg visokog jer je idealna zamjena za Millsapa, ali netko će morati ostati bez minuta da bi Splitter dobio očekivanu rolu. Uglavnom, uz problem na boku, podjela minuta pod košem također bi mogla utjecati na pad napadačkog učinka Hawksa. Neka se uplete još neka ozljeda i eto dovoljno razloga za vjerovati kako je onaj lanjski rezultat nemoguće ponoviti.

Sada da vidimo kako bi to utjecalo na igru. Kako smo rekli Hawksi su bili izrazita pick & roll momčad, s Teagueom koji je koristio sve blagodati sistema i prostora koji je imao na raspolaganju kako bi se prometnuo u jednog od boljih realizatora u ligi na poziciji. Horford i Millsap nisu bili toliko opasni u pick igri (više su bili dosadni obzirom da su igrali jednu akciju cijelo vrijeme), dobrim dijelom jer su se uglavnom otvarali na šut nakon popa, ali njihova važnost je ionako ležala u nečemu drugome. Naime, kad ne bi bili dio 2 na 2 akcije, njihovi potezi iz spot-upa kao sekundarnih kreatora bili su ono što je napad Hawksa činilo posebnim. Naime, hrpa momčadi ima izuzetne pick & roll majstore s loptom, ali malo ih ima dva takva izuzetna visoka kreatora koji su sposobni napasti zakašnjelu rotaciju obrane driblingom. Ili, jasno, jednostavno šutnuti i iskoristiti otvorenu situaciju ako bi obrana odustala od zatvaranja.

U Budovom sistemu to rade svi, čak je i Carroll bio odličan kao spot-up opcija koja će šutnuti, ali i po potrebi jednostavnim driblingom napasti igrača koji ga zatvara na perimetru i onda novim dodavanjem dodatno rastegnuti obranu, sve dok netko ne bude u situaciji šutirati bez ikoga u blizini. Ali, kad ti igrači na poziciji četiri i pet, koje po defaultu čuvaju defanzivci skloni igranju obrane u reketu, šutiraju, napadaju i dodaju, izvlačeći pri tome iz reketa najveće prepreke, jasno je da tu dolazi do ogromnog mismatcha.

Posebice treba istaknuti Millsapa koji je izrastao u rasnu triple-threat opasnost. Ne samo da ga treba respektirati na trici, već je jedan od najboljih u ligi u tom napadanju iz spot-upa. Ako ga ne čuvaš dovoljno striktno, šutnut će tricu, ako si mu blizu pretrčat će te, dakle taj mismatch koji je on predstavljao bio je puno više od tek još jedne stretch opcije. Uostalom, slična stvar je bila i s Korverom – njegova bolesna realizacija trice, tih suludih 49% uz onakav volumen ispaljenih projektila, tjerala je obrane na rastezanje i prije nego bi ih Hawksi uopće napali pick & rollom. Naime, Korverovo kretanje bez lopte i korištenje blokova suigrača stvarali su dodatan pritisak, uglavnom na strani bez lopte, što je opet otvaralo prostor svima uokolo i uz to puno više prostora nego da je samo stajao u kutu.

Sve ovo spomenuto ostat će i dalje njihov plan igre, pitanje je samo hoće li sada imati dovoljno kvalitetnih postava i toliko stretch formacija da opet izvuku nešto nalik lanjskom učinku, posebice po preciznosti za tricu gdje su samo Warriorsi bili bolji. Top 6 napad će teško opet biti (da nije bilo ozljede Sefoloshe bez problema bi ostali u top 5), gotovo nemoguće, ali rezultat negdje oko top 10, top 12, je realnost.

DRTG: 105.5

Za obranu vrijedi slična priča kao i za napad, naime lani su i ovdje pali zamjenom Sefoloshe s Bazemoreom, a praktički ni jedna kombinacija u kojoj su zajedno igrali Bazemore i Korver na boku nije funkcionirala. Mislim, kad ti je to par za kojega je barem u uvodnom dijelu sezone vjerojatno predviđena najveća minutaža, onda to nije dobar znak. Više visokih postava sa Splitterom i Horfordom, odnosno uopće dodatak takvog solidnog defanzivca kao Splitter rotaciji pomoći će, ali teško mogu ponoviti lanjsku kvalitetu. Opet, top 10 učinak im je itekako dohvatljiv, pod uvjetom da opet mogu računati na veći dio rostera kroz sezonu.

Pick & roll su ionako već branili sjajno, tako da tu dolazak Splittera ne može značajnije poboljšati stvari, ali daje im svakako bolju opciju u čuvanju reketa jer ni Millsap ni Horford nisu centri koji mogu držati sredinu pod kontrolom ako i kad pukne pritisak na loptu. Najveći plus koji će donijeti igranje s više visokih postava tako će prije svega biti stabilizacija defanzivnog skoka u čemu su lani imali problema tijekom cijele godine.

Stilski će igrati kao i do sada, s udvajanjem na loptu i pokušajem presinga kako bi došli do lopte i laganih šansi u tranziciji, uz zonu oko reketa koja će ostavljati dosta prostora na strani bez lopte. Taj rizik lani im se isplatio, presing Teaguea i posebice sjajnog Millsapa donosili su rezultate, ali dobrim dijelom zbog činjenice da su im protivnici promašivali gomile trica. Jasno, zasluge za to idu njihovom rotiranju i pametnoj igri kojoj je cilj bio tjerati slabije opcije da preuzimaju odgovornost, ali kad dozvoljavaš najveći broj pokušaja s perimetra u ovoj ligi igraš se s vatrom i pitanje je kako će reagirati ako im sreća okrene leđa i ako protivnici umjesto 34% počnu zabijati tricu s 37%?

Uglavnom, taj presing je bio još jedan detalj koji ih je uz široku formaciju, šutiranje trica i konstantnu akciju na strane bez lopte povezivao s Warriorsima, praktički zaključak o važnosti ovih elemenata u današnjoj košarci nameće se sam po sebi. Ubacivanje poena više po posjedu svaki treći napad koje donosi trica, kao i dodatni posjedi koje donosi presing, tako gotovo da su postali ključna obilježja kvalitetnih momčadi – ako si na elitnoj razini u ove dvije kategorije koje su do nedavno smatrane specijalnim dijelom košarkaške taktike, prigodnim u određenim fazama igre, recimo kod stizanja rezultata, onda si na konju. A upravo spomenute dvije momčadi su bile najpamtljivije po tome što su upadanjem u serije kvalitetnih šuterskih i obrambenih reakcija ne stizali, već radili razliku.

ROSTER

U Teagueu i Schroederu imaju jednu od potentnijih playmakerskih rotacija u ligi, obojica su u stanju raditi ogroman pritisak na obrane driblingom i praktički su prve opcije u napadu. Stoga ih Budenholzer i nije koristio previše zajedno, ali ove sezone će možda trebati isprobati i tu mogućnost obzirom na otvoreno pitanje bočne rotacije. Najveći problem uz ovu kombinaciju u paru je obrana, presitni su, a Schroeder i kao presing igrač nije pokazao previše interesa da se uklopi u agresivni sistem branjenja. Plus, nisu toliko dobri u spot-up roli da bi čak i u napadu njihovo sparivanje moglo idealno funkcionirati, bez lopte u rukama nisu ni približno opasni. Dakle, ovdje se javlja potencijalan problem jer Schroeder definitivno zaslužuje više minuta od onoga što ostane iza Teaguea, a Teague teško da može igrati manje od lanjskih 30 i kusur.

Jasno, potencijalna glavobolja javit će se tak u slučaju da Schroeder napravi izuzetan napredak kao strijelac jer do sada nije bio dovoljno učinkovit da bi opravdao povećanu minutažu. Također, uz spomenute probleme u obrani, često je i u napadu donosio ishitrena rješenja uzimajući hrpu loših šuteva koja više pristaju nekakvom klasičnom combo revolverašu nego jednom tako rasnom playmakeru. S iskustvom će i toga biti sve manje, a onda će Hawksi imati dvojbu kako dalje jer će na raspolaganju imati dva startna playmakera koja zaslužuju minute. A da na ovoj poziciji problemi postoje samo u teoriji, dokaz je i Shelvin Mack koji je kao dokazano solidni combo čisti luksuz kao treća jedinica u rotaciji.

Na pozicijama dva i tri situacija je manje idealna. Iako će Mack i Teague možda vidjeti više akcije u roli dvojke ove sezone, daleko najveći broj minuta otpast će na klasične bočne. Korver izgleda potpuno spreman nakon nezgodne ozljede i ponovi li nešto nalik lanjskoj sezoni, opet će biti u konkurenciji za jednog od najboljih šutera lige, iako će u praksi ovaj put još veći dio minuta čuvati trojke dok će Bazemore ili Hardaway trčkarati za bržim bočnim. Njegova kombinacija sa Sefoloshom u 3&D roli jedina je idealna koju imaju, tu dolazi do nadopune potrebne da bi Atlanta funkcionirala u punom pogonu u oba smjera, a sve ostalo je krpanje. Bazemore je u roli stopera rastegnut, njegov idealni obrambeni učinak dolazi prvenstveno iz presinga na niže bekove, Hardaway i ne igra obranu, tako da su ovo sve razlozi zbog kojih bi Bud mogao više prilike dati postavama s dva playa.

Krpajući se nakon gubitka Carrolla osim za Hardawayom posegnuli za još jednim projektom, Holidayom, u nadi da će njegova igra biti komplementarna njihovom sistemu (šutira gotovo samo trice u napadu, u obrani pak sposoban odigrati presing, udvajati i čuvati više pozicija u preuzimanju). Nije isključeno da će i Hardaway i Holiday preskočiti Bazemorea u rotaciji, što bi bilo sjajno, kao što nije isključeno da će među njima trojicom jedan dati dovoljno da se jasno istakne kao osmi član rotacije, ali definitivno je u pitanju rizik krenuti u sezonu bez jasnog saznanja o tome kakve su im mogućnosti, a pri tome svjesni nekih očitih mana. Od kojih je ona najočitija, uz manjak košarkaškog talenta, činjenica da nisu tako fizički moćni kao Carroll da ponesu značajniji teret u obrani, što će staviti Korvera u puno zahtijevniju situaciju na tom dijelu parketa nego lani. Zbog čega bi mu moglo ostati manje energije za trčanje u napadu, što nikako nije dobro.

Pod košem Splitter dakle riješava pitanje obrane i skoka bez startnog dvojca na parketu, plus služi kao osiguranje za matchupove u kojima ni Horfordova čvrstina ne može sakriti manjak centimetara u sredini. Ujedno otvara i nova pitanja u napadu, poput života s manje stretch formacija nego su navikli. Tko zna, obzirom da Horford redovito dominira kad zaigra na četvorci, a posebice defanzivno, možda im povećana mogućnost korištenja klasičnih petorki bude ogroman plus. U svakom slučaju, sada barem imaju izbora između light postava sa jednodimenzionalnim šuterom poput Scotta (koji je potpuno beskoristan kada mu ne upada trica) i ovih tvrđih s dva kvazi-centra. A kažem kvazi jer, osim što Horford nije prava petica, Splitter je u Spursima uglavnom obavljao posao krilnog centra, posebice u obrani, a i Muscala kao treći centar baš nema idealne fizikalije za držati sredinu. Stoga je tu i Tavares, ogromni rookie, a ovakvo ulaganje u rotaciju pod košem jasno ukazuje da Hawksi ne žele da ih netko opet uništi skokom kao što su to u playoffu napravili Cavsi.

I dok će Tavares priliku dobivati na kapaljku i u specijalnim prilikama, Splitter i Muscala kao odlični pick & roll igrači uklapaju se dobro u ono što Bud pokušava. Nisu spot-up prijetnje kao kreatori, ali itekako dobro znaju brzo se riješiti lopte i pronaći cutera s visokog posta, što je nešto što će im svakako dobro doći dok igraju u sporednim postavama u kojima baš nema kreativnosti na boku i gdje će morati više sudjelovati u organizaciji napada.

COACH

Trener godine praktički ostaje prvi čovjek u klubu – iako više službeno nije GM (ta titula pripala je njegovom i Ferryevom dugogodišnjem pomoćniku Wesu Wilcoxu), nema sumnje kako će se sve odvijati po njegovim zamislima. Na parketu ga tako čeka izazov posložiti ovaj nešto drugačiji roster koji će u startu zahtijevati puno više kombiniranja nego što je bio slučaj s lanjskim. U biti, sezona im je išla toliko glatko da nije ni čudo da je u playoffu Budenholzer često dijelovao bezidejno, jednostavno su imali opcija za igrati samo jednim stilom i čak i kada je nešto pokušavao mijenjati, rezultata nije bilo, toliko su bili ogrezli u rutini regularne sezone. S ovim igračima koje danas ima na raspolaganju, svakako će moći, pa i morati, biti kreativniji, samim time i spremniji za playoff bitke.

U tome će mu pomoći prije svega desna ruka i svojevrsni defanzivni koordinator Tyler Jenkins, još jedan genijalac iz ergele Spursa koji je u San Antoniu prošao sve, od rada kao pomoćnik GM-a, do naprednog skautinga, a onda i trenerskog posla u D-ligi. Uglavnom, njegovo poznavanje sistema i kulture na svim razinama sigurno olakšava život Budenholzeru. Ako je Jenkins svojevrsni defanzivni pomoćnik, onda je pak u napadu primjetan utjecaj Kennya Atkinsona, zaduženog za rad i razvoj playmakera, ujedno i dugogodišnjeg D’Antonieva pomoćnika čiji prsti se itekako osjete u pick & roll/raširena formacija taktici.

PLUS

Bud je preslikao sve odlike sistema Spursa u Atlantu, od pokretnog napada baziranog na pick & rollu u kojem je ključna sekundarna spot-up akcija, do obrambenih postavki (dobro, svih osim kontrole defanzivnog skoka, za to jednostavno nisu imali ljudstvo). I među svim tim elementima u jednom su čak i nadmašili ne samo učitelje nego i cijelu ligu – tranzicijskoj obrani. Ako već nisu bili dovoljno visoki i masivni za dominirati u reketu skokovima i blokadama, Millsap i Horford činili su jedan od najpokretnijih viskih dvojaca koji je u tranziciji često na sebe preuzimao odgovornost čuvanja bekova ili krila kako bi ih usporili. Uz to, Korver bi često sprintao u obranu i prije nego bi vidio hoće li mu šut upasti u mrežicu (ma što bi ga pratio pogledom kad je ionako znao da upada), a Teague, Carroll i Sefolosha su bili odlični u prvom pritisku na loptu još na protivničkoj strani parketa. Uglavnom, ovo je nešto od čega sigurno neće odustati.

MINUS

Lani su izbjegli ozljede, ali sada već u startu imaju problema sa Sefoloshom, a Horford i Splitter su također poznati kronični bolesnici. To bi mogao biti najveći problem jer bez idealne rotacije teško je igrati idealnu košarku, što im je lani uspjelo. Ono po ćemu će pak i ove sezone biti slabašni je skok u napadu, a možda i skok općenito. Dodatak Splittera pomoći će defanzivno i više neće biti najgora skakačka momčad lige (lani su uz Dallas bili jedina momčad u NBA ispodprosječna u oba segmenta, obrambeno i napadački), ali kako ni on nije klasični ormar koji leti za loptama, napredak neće biti velik. U napadu ih skok inače ne zanima previše, ključna je rana tranzicijska obrana, međutim sve i da hoće zbog manjka centimetara na visokim pozicijama ne mogu se upustiti u borbu za otpadcima.

WCS

Horford odigra jedva 60 utakmica, napad i obrana nikako ne uspijevaju ponoviti lanjsku čaroliju i završe s 44 pobjede, bez prednosti domaćeg parketa u prvoj rundi playoffa.

BCS

Zdravlje ih opet posluži, Bud solidno skrpa rotaciju s prinovama i eto ih odmah uz Cavse na vrhu Istoka, s 52 pobjede i osiguranim domaćim parketom sve do finala konferencije.

ROCKETS

SCORE: 55-27

NET/SOS: +5.7/+5.4

ORTG: 109.9

Kod njih značajnih promjena nema, dakle očekujmo još jednom gomilu trica (ovaj put možda i probiju granicu od 40% šuteva s perimetra), gomilu trke i gomilu slobodnih bacanja. I jednu ogromnu, crnu bradurinu u središtu svega toga – bez Hardenove briljantne efikasnost u realizaciji svih tih kontri, bez te lakoće kojom iznuđuje slobodna kad nema drugih rješenja i bez sposobnosti da napad na duže periode nosi isključivo izolacijama, sve te ideje ostale bi tek teorija. Uglavnom, dok se Harden vrti na ovom broju okretaja, vrtit će se i oni, a da tako nastavi još dugi niz godina pokušat će omogućiti s Lawsonom koji bi trebao skinuti dio tereta u kreaciji.

Naime, Hardenova učinkovitost nije bila upitna ni dok su u blizini bili Lin i Parsons, samo što je nije trebalo koristiti u ovakvim omjerima. I dok se lani to pokazalo čak i dobrim jer je uspio usprkos suludoj potrošnji ostati jednako izuzetan realizator, pitanje je da li takva taktika dugoročno išta donosi. Uostalom, ispadanje Rocketsa ne samo iz top 5, već i iz top 10 napadački, bilo je jasan znak da čovjek ipak treba podršku. I sada je ima, možda i najbolju do sada.

Ariza se pokazao kao pun pogodak jer, iako nema Parsonsovu kreativnost, 3&D kvalitetom dao je momčadi ono što im je potrebnije, elitnu šutersku i stopersku opciju. Uostalom, ako se i lani moglo prigovoriti na manjku kreatora, s Lawsonom u petorci sada za tim više nema potrebe i Ariza bi se sada trebao osjećati još bolje jer će sada imati na raspolaganju još više otvorenih šuteva. I Lawson i Harden su solidni tricaši, a sad bi mogli biti još i bolji kad imaju jedan drugoga za bacati povratne.

A te povratne su ionako ključ njihove igre – ako ne upali tranzicija, Rocketsi idu na pick & roll u kojem imaju dovoljno rješenja. Ili će baciti lob Dwightu, ili će otići na obruč po kontakt, ili će vratiti loptu na perimetar za šut. Ono što će im ove sezone puno bolje funkcionirati nego lani i glavni razlog zašto će napad skočiti učinkom je to što nakon te prve povratne šut ne ostaje jedino rješenje, već će, ako loptu kao sekundarni kreator primi Harden ili Lawson, moći zavrtiti još jedan pick & roll i tako doći do još boljeg šuta u novom pokušaju.

Dovede li ovaj minimalni dodatak kompleksnije akcije do porasta realizacije, obzirom na to koliku količinu šuteva uzimaju na obruču i s perimetra, bit će nezaustavljivi. Naime, veći problem od trice koja je funkcionirala solidno bio je manjak strijelca u sredini koji bi spremao zicere i odbijance (ne zaboravimo da je Dwight praktički propustio pola sezone, a da Motiejunas, koliko god kvalitetan post-up strijelac bio, ipak zahtijeva određena odstupanja od sistema jer igra kroz izolacije puno više nego u ritmu), što bi se s boljim zdravstvenim kartonom trebalo sanirati. A s Lawsonom kao još jednim driblerom koji može stvoriti pritisak na zadnju liniju i realizirati na obruču, postotci bi im mogli otići čak i iznad onih od prije dvije godine kada su u Linu, Hardenu i Parsonsu imali trojac koji je konstantno napadao sredinu.

Skok u napadu im je još jedno oružje čim je Dwight u blizini, a jedina slabija točka u napadu je gomila izgubljenih lopti koja se generira ovakvim riskantnim stilom igre. Ali, obzirom da je povrat toliko veći od gubitka, koga briga.

DRTG: 104.2

I oni su lani defanzivni iskorak napravili povećanim presingom, ali i čestim preuzimanjem na pick & rollu, što je sve skupa rezultiralo najslabijim protivničkim postotcima s perimetra u cijeloj ligi – time su se svrstali u ove moderne momčadi u svakom pogledu. Ako će zadržati taj izuzetan obrambeni nivo i ove sezone, a nema razloga da tako ne bude dok god se Harden trudi i na parketu imaju Arizu i Howarda, bit će konkurentni. Lawson je poprilično sitan i teško da će moći smetati kao Terry ili Beverley, ali to im je jedini upitnik u vanjskoj liniji. Uostalom, uvijek mogu Beverleya ubaciti u igru ako to prilika nalaže, tako da ovo nije nešto zbog čega će gubiti utakmice. U ovom ubitačnom ritmu treba izdržati cijelu sezonu, stoga su zadržavanjem Brewera i McDanielsa napravili sjajan posao, dvije takve dugonje sijat će paniku na perimetru kad zaigraju u paru i učiniti će tranziciju još većim oružjem.

Uglavnom, imaju vrhunskog terijera u Beverleyu, imaju gomilu stopera na boku koji mogu jednako kvalitetnu braniti i na lopti i off the ball, a imaju i još uvijek ponajboljeg defanzivnog centra u ligi, čovjeka koji jednako dobro brani u zoni, na čovjeka i na pomaganju. Praktički, jedini problem im je četvorka gdje ni Jones ni Motiejunas baš nemaju idealne gabarite za sudjelovati u obrani, bilo da se radi o preuzimanju bekova ili čuvanju bržih, odnosno snažnijih igrača (Motiejunas ima problema s prvim, Jones i s jednim i drugim). Međutim, ovo se također dobrim dijelom može maskirati šaltanjem u niže postave, s Arizom ili McDanielsom kao lažnim četvorkama. Dakle, imaju rješenje čak i za potencijalne smallball probleme. A čak i ako Moteijunas nije prava petica koja može držati zadnju liniju obrane, problema nema jer je u playoffu Capela pokazao da može tu rolu odrađivati na izuzetnoj razini. Uspije li ponoviti onakve partije, pitanje back-upa Howardu u slučaju da upadne u probleme s osobnima ili leđima je riješeno.

ROSTER

Kombinacija Lawson-Beverley je vjerojatno najbolja u ligi na jedinici u ovom trenutku. Beverley nije bio idealan kao kreator, nikako nije uspijevao koristiti prostor koji bi mu ostavio Harden jer nije rasni slash & kick igrač, ali njegova 3&D kvaliteta je neosporna. Izuzetan spot-up šuter i sjajan presing bek, on je čisti luksuz u poziciji back-up playa. Obzirom da Rocketsi nemaju klasičnog kreatora na klupi, za očekivati je da McHale dosta rano posegne za promjenama na poziciji jedinice kako bi što više minuta uz Hardena dao Beverleyu, dok bi Lawson tada vodio show s drugom momčadi kojoj jedan takav slash & kick majstor dobro dođe.

Beverleyev puno veći problem od kvalitete su ionako bile ozljede, a Rocketsi sada imaju taj luksuz da ne razbijaju glavu kad i ako opet ostanu bez njega na duži period. Kao osigurač ostao je Terry koji je lani odigrao sezonu iznad očekivanja u roli 3&D playa uz Hardena, u napadu je isključivo služio kao jednodimenzionalni ispušni ventil koji nikada nije prelazio perimetar u napadu, ali ono čime je pomogao bila je obrana gdje je ogromnu količinu energije trošio kako bi izmorio protivničke playeve. Nije pretjerivanje reći da nikada nije igrao bolju defanzivu u životu, a iskustvo, činjenica da je u karijeri često bio prisiljen braniti i puno veće bekove, kao i to da se od njega tako malo tražilo u napadu, sve je pomoglo u ostvarenje takvih partija.

Obzirom na dovođenje Lawsona, Terry će vjerojatno više minuta odigrati na dvojci gdje će manje koristiti obrambeno, ali saznanje da ga imaš kao trećeg back-up playa izuzetno je ugodno. S tim da mu ni na dvojci neće ostati previše minuta jer ako Harden odigra opet skoro 3000 minuta, pitanje je gdje ubaciti Thorntona i Brewera, pa eventualno i McDanielsa. Kako je Ariza također poznat po dugotrajnosti zadnjih sezona, na bokovima stvarno neće biti previše potrebe rotirati – sve da McHale i smanji Hardenu i Arizi minutažu na oko 32-33 minute, ako će odigrati 70+ utakmica, prostora za sva ove swingmane jednostavno nema. Stoga se uopće ne treba čuditi ako Ariza na četvorci provede puno više vremena nego je to bio slučaj lani kada je kao lažna smallball četvorka odigrao niti 15% minuta. Uostalom, čak je i roster posložen tako da nema sumnje kako će smallball postave postati nešto sasvim normalno u Houstonu.

Naime, obzirom da im je rotacija pod košem prilično tanka, kao i da je pozicija četvorke pod vječnim upitnikom, možemo očekivati da Ariza bude prva back-up opcija, odnosno da uz njega na četvorci što više gledamo kombinaciju s Brewerom koja je lani odlično funkcionirala. McHaleu je trebalo neko vrijeme da se odluči za takvu postavu u playoffu, ali jednom kada je, Rocketsi su preokrenuli seriju protiv Clippersa. Plus, samo takva postava im daje šansu protiv Warriorsa jer nitko od četvorki nema noge za braniti čistu stretch formaciju. I na kraju – kao momčad koja forsira šutiranje trica, Rocketsi od prave stretch postave mogu samo profitirati. Lani su tek dolaskom Smitha, koji je tricu pogađao taman s podnošljivih 33%, preokrenuli sezonu, od momčadi koja jaše klasične formacije i koja je prije all-stara imala tek prosječan napad, nakon all-stara skočili u top 10. Dakle, nema razloga da svoju filozofiju igre ne odvedu na razinu više ovakvim trikovima kad već nemaju rasnu stretch četvorku. Jones, pa i povremeno Motiejunas, za većinu će protivnika biti dovoljni uz ovoliko talenta uokolo, ali u sudarima s pravim izazivačima trebat će iscijediti svaki mogući plus, a tu postava s dodatnim tricašem svakako pomaže.

Posebice jer im ne smeta defanzivno obzirom da svi mogu preuzimati više pozicija. U takvom kontekstu odjednom se otvara minutaža i za McDanielsa i za Thorntona, a usput se pod košem osiguravaš od eventualnih nezgodnih matchupova za Jonesa i Motiejunasa. Potonji je lani dobio puno više prilike nego se očekivalo jer je zbog ozljeda Jonesa i Howarda često startao u obje role pod košem. Kao četvorka dodao je solidan šut s perimetra, ali ne toliko dobar da bi odradio tu ulogu u udarnim minutama i anulirao sporost u obrani, posebice jer su Rocketsi za nekoliko poena u oba smjera bili bolji kad ga ne bi bilo na parketu. Kao back-up petica je solidan u post-upu, međutim Capela bi zbog obrane i pick & roll finiširanja vjerojatno uskoro mogao postati bolje rješenje kao prva zamjena za Howarda. Uglavnom, obzirom da nema idealnu rolu, ako će svi biti zdravi Motiejunas bi mogao značajno pasti s lanjskih 29 minuta po utakmici, a tek kao osigurač koji donosi nešto na obje visoke pozicije prema naprijed, čisti je luksuz. Njegov problem je što Jones zbog šuta s poludistance i miljama bolje pick & roll/pop igre idealno odgovara uz sistem, pa i uz Howarda, dok Motiejunas kao petica nema dovoljno defanzivne kvalitete da sakrije Jonesa zbog čega nisu idealna kombinacija. Iako u napadu mogu sasvim fino funkcionirati ako Motiejunas ubacuje tricu, upravo manjak poštenog drugog para visokih otvara vrata smallball košarci.

Jasno, ako Howard opet bude vukao probleme s ozljedama, onda će Motiejunas još jednom sjajno doći kao potrošač u postu preko kojega se Rocketsi povremeno mogu odmoriti od run and guna i slash & kicka. Sudeći po predsezoni i oprezu kojega Rocketsi iskazuju u odnošenju prema Dwightovim leđima, bit će dovoljno prilike i za Capelu i za Motiejunasa na petici, tako da bi se eventualne tenzije oko manjka minuta trebale izbjeći. Dwight će ionako, čak i u periodima kad bude potpuno spreman, igrati ispod 30 minuta po utakmici, tako da bogatstvo opcija na centru itekako dobro dođe. Cilj je ionako sačuvati ga za playoff kada se od njega nadaju izvući sjajnih 33-34 minute po utakmici kao lani jer su svjesni da bez njega u sredini nemaju obranu potrebnu za otići do kraja.

COACH

McHale kao old-school mentor ovoj ultra modernoj skupini nikada nije izgledao previše smisleno, ali napredak koji su izveli defanzivno prošle sezone bez Howarda na raspolaganju, a zatim i promjene koje su polako, ali sigurno, nastajale u rotaciji tijekom vremena, posebice u playoffu, kazuju da njegova ležerna persona očito uspijeva držati sve ove karaktere na okupu. McHale je sjajan u toj roli komunikatora, dok taktički posao odrađuje solidan štab koji ima sve pod kontrolom u oba smjera.

Čim su ostali bez Kelvina Sampsona kao defanzivnog koordinatora nakon što je ovaj prihvatio NCAA gažu, što će se pokazati srećom u nesreći obzirom kako je Sampson loše koristio Howarda, tu ulogu preuzeo je mlađi Bickerstaff koji je odmah uveo shemu s više presinga na lopti i preuzimanjem na pick & rollu. To je u kombinaciji s dovođenjem Arize kao osigurača obrane preporodilo njihove napore, usput omogućivši Howardu da igra bliže obruču. Ono što je Bickerstaff u obrani, u napadu je Chris Finch. Morey je ovog čovjeka izdrilao kroz rad u D-ligi gdje se itekako dobro upoznao s konceptom trica i slobodnih, kao i trkom, što sada provodi u djelo i u glavnoj momčadi. Ogromno međunarodno iskustvo i sklonost od ranije slobodi u napadu učinili su ga idealnim kandidatom za Rocketse i vjerojatnim internim nasljednikom u roli glavnog trenera jednom kada McHale odluči da mu je dosta izigravati maskotu.

PLUS

Harden možda nema zaokruženu all-round igru kao Durant i James, a vjerojatno je nikada ni neće imati jer nema takve fizikalije da bi ostavio značajan trag u skoku i obrani. Ali, što se zabijanja poena tič, Brada je lani dokazao da je na razini s Durantom i Curryem po širini rješenja koja posjeduje i lakoći kojom ih sve redom sprovodi u djelo. Samo je Westbrook zabio više poena iz tranzicije, samo su Curry i Paul bili učinkovitiji u pick & rollu i nitko nije zabio više poena iz izolacija. I ne samo da ih je zabio najviše, nego je bio učinkovitiji u njima od jedne mrcine poput Jamesa. Dakle, iako nema brzinu kao svi ovi playmakeri, odnosno iako nema visinu kao rasna all-round krila, Harden nekako uspijeva odrađivati posao na istoj razini uglavnom se oslanjajući na instinkt i finese, maksimalno koristeći prvi korak i izuzetnu koordinaciju tijela. Po tome što ne djeluje kao netko nastao u laboratoriju ili kao netko pristigao s druge planete, već kao hakler iz kvarta, Harden je aspolutni original danas u košarci, dokaz da samoubilački dvokorak Ginobilia i skok-šut unazad Piercea nikada neće umrijeti. Ukratko, igrač s kojim možeš po naslov. U svim dobrim potezima Moreya, vjera u Bradonju apsolutno je najvažniji.

MINUS

Obrana na strani bez lopte i dalje je problem, bez obzira što u Arizi imaju izuzetnog zonskog čuvara sposobnog istovremeno pomoći na visokom postu i zatvoriti jedno krilo, odnosno što u Howardu imaju izuzetno pokretnog i inteligentnog defanzivnog centra. Jednostavno, postave bez njih dvojice ostavljale su previše prostora na obruču, što je rezultiralo s više zicera i više faula nego bi htjeli. Iako je ovaj sistem miljama bio precizniji od onoga što su imali godinu ranije gdje su Jones i Parsons uredno kasnili u rotacijama, pitanje o tome mogu li dovoljno dobro braniti kad na parketu nemaju idealnu postavu ostaje. Smallball petorka je solidna, ali nije idealno rješenje, posebice jer su neke momčadi poput Warriorsa u tome bolje, dok ih Clippersi i Spursi mogu razbiti u reketu pretjeraju li s takvim pristupom. Dakle, Harden mora nastaviti napredovati kao šljaker, a Jones se mora razviti kao timski igrač, ako misle defanzivno biti najbolji kada bude najvažnije.

WCS

Howardov raspad se nastavi i leđa mu ne dopuste da na parketu bude više od 50-ak utakmica, obrana popusti jer Lawsonova lijenost na tom dijelu parketa opet zarazi Hardena kurcoboljom, a niska postava ne donese ni približno visok povrat koliko su očekivali. Završe s top 8 napadom, ali i tek prosječnom defanzivom, što rezultira s tek 50 pobjeda i šestim mjestom na Zapadu, odnosno porazom u prvoj rundi.

BCS

Howard odigra solidnu sezonu i ono najbolje opet sačuva za playoff, Harden dodatno popravi realizatorske učinke uz Lawsona i stane uz bok Curryu i Durantu s TS% preko 63%, Ariza nastavi držati obranu na uzici, a McHale izvuče maksimum iz bogate rotacije na svim pozicijama. Završe kao top 5 obrana i napad, što im garantira odlazak preko 60 pobjeda, prvo mjesto na Zapadu koje im otvori problem Warriorsa s ozljedama, a onda i lakši put kroz playoff koji završi trijumfom nad Cavsima u Finalu obilježnim Hardenovim lomljenjem Jamesa za pobjednički šut s vrha reketa u stilu Jordana protiv Russella. Uz dva izmijenjena detalja – Harden ne odgurava svog čuvara rukom već bradom i pri tome izvlači dodatno slobodno bacanje. Daryl Morey pak utrčava u zagrljaj McHaleu sa sirenom i viče “jesam ti rekao da je naš advanced stats izvještaj za ovu seriju bio ključan”, na što Kevin u svom stilu odgovara “kakav izvještaj?”.

RAPTORS + THUNDER = 5

RAPTORS

SCORE: 46-36

NET/SOS: +1.8/+2.1

ORTG: 107.5

Prošle sezone su neočekivano uspješni bili u napadu, posebice obzirom da je isti bio prilično rudimentaran, da ne kažem banalan. Gomila bekova sklonih davljenju lopte uglavnom je imala sve ovlasti, dakle napadalo se kroz pick & roll, a ako to ne bi prošlo onda bi čovjek s loptom u rukama igrao izo košarku ili bi pak loptu bacio do sljedećeg suigrača na perimetru koji bi u tom slučaju šutnuo ili zaigrao 1 na 5. Razlog zbog kojega je ovo funkcioniralo bio je jednostavno taj što su imali gomilu opasnih kreatora sposobnih preuzeti odgovornost kad bi jedna opcija zakazala.

Lowry u pick & roll je bio prvo rješenje, ali kad bi on stao lopta bi u spot-upu došla do DeRozana, Williamsa ili Vasqueza koji su zatim imali izbor šutnuti ili napasti, bilo kroz novi pick, bilo izoliranjem. Williams je posebice sjajan bio u ovom potnjem, zbog čega je dobio titulu najboljeg šestog igrača – od njega su više posjeda u izolacijama potrošili samo LeBron, Tyreke i Harden, a od igrača koji su igrali skoro četvrtinu napada na taj način samo je Harden bio uspješniji (Lillard i Irving su također izuzetno efikasni bili u izolacijama, ali nisu trošili svaki četvrti posjed na taj način već “tek” svaki šesti).

Sjajna Williamsova sezona maskirala je tako loš drugi period sezone Lowrya i ozljedu DeRozana. A kako sada nema Williamsa, pa ni Vasqueza koji je šuterski bio najbolja opcija veći dio sezone (sakrivši nestanak Rossa koji se nije snašao pored ovakve gomile revolveraša), u Torontu očito očekuju da zdraviji DeRozan i Lowry opet povuku najveći dio tereta. Lowry će, ako ostane u komadu, vjerojatno ostati jedan od boljih pick & roll (volume) strijelaca u ligi, ali DeRozan nije oličenje efikasnosti, a pogotovo će teško ponoviti ono što je radio Williams. Kako Raptorsi nisu vukli poteze kojima bi nadoknadili gubitak dva bitna strijelca poput Williamsa i Vasqueza, očito je kako će se vratiti na stil od prije dvije sezone, dakle s dominantim potrošačima u Lowryu i DeRozanu te s više Rossa i novopridošlog Carrolla u spot-up akciji, plus s Josephom umjesto Vasqueza u roli combo-beka koji će i odmarati Lowrya, ali i igrati uz njega.

Joseph nije strijelac kao Vasquez, ali je solidan pick & roll igrač koji može zabiti otvoreni šut s perimetra (ono najvažnije je ionako da igra obranu, o čemu ćemo više malo kasnije). Uz promjene u vanjskoj liniji, za očekivati je da konačno zaigraju više kroz Valanciunasa u pick & rollu (lani je rijetko vidio loptu dok se otvarao prema obruču), ali i da ga još više jašu u post-up solo akciji u kojoj je lani ostvario najbolji učinak u ligi među igračima koji su potrošili popriličan broj posjeda na taj način. Jasno, za razliku od jednog Marca Gasola ili Aldridgea nije imao ogroman volumen lopti na raspolaganju, ali kao sporedna opcija zabijao je učinkovitije čak i od Motiejunasa, dakle snaga u kontaktu i precizan horok nisu upitni.

Upitne su do sada bile minute i manjak lopti u post, što bi od ove sezone konačno trebalo biti sanirano (uostalom, Valanciunas je dobio produženje ugovora, a Raptorsi su se jedva čekali riješiti Williamsa i Vasqueza, to valjda poručuje da su spremni okupiti se oko njega). Sad, da bi Jonas imao dovoljno prostora u sredini za ordinirati, trebat će mu šuteri uokolo, a tu su Raptorsi zaigrali na kartu Pattersona kao startera. Odrekli su se Amira Johnsona i njegovog skok-šuta s poludistance, vjerojatno jer ga je postajalo sve teže servisirati za učinkovit boravak na parketu, tako da ovdje dosta riskiraju, a nije da su se stavili u poziciju da mogu birati – potencijalne zamjene su mu Scola i James Johnson, limitirani tipovi iz svojih razloga (nisu bez vraga dali šansu Bennettu, dobra je to kocka ne samo zato što je rođen u Torontu i ima marketinšku vrijednost, već i zato što postoji šansa, ma koliko malena, da proigra i šuterski pomogne na poziciji). U biti, obzirom na okretanje smallballu na kolektivnoj razini, nije isključeno da će Carroll biti prva Caseyeva opcija kad poželi osvježenje na četvorci – u Atlanti ga uopće nisu koristili u toj roli, ali obzirom koliko je Patterson slabašan skakač i defanzivac nije da će osjetiti veću razliku ako ga tu i tamo zamijene DeMarreom.

Uglavnom, Lowry i DeRozan će nastaviti forsirati i trošiti većinu napada, a manjak gladnih potrošača uokolo valjda će konačno dovesti do toga da Valanciunasa promoviraju u treću opciju. Uostalom, nije da imaju previše izbora, svi ostali bitni igrači, posebice Carroll i Patterson, isključivo su ispušni ventili. Ako pak budu dihtali kako treba, nije isključeno da pad u odnosu na lanjski učinak bude minimalan, barem što se tiče startera. Klupa je definitivno slabija i tu će biti problema, posebice ako se Lowry i DeRozan opet ozljede ili ako Valanciunas ne reagira najbolje na veću ulogu – obzirom da su Joseph i Ross navikli gledati kako drugi rade za njih u napadu, odnosno da Biyombo nema funkcionalne ruke, jadni Scola bi se pod košem mogao naraditi kao u dresu Argentine dok potroši sve napade koji će mu ostati. Uglavnom, teško će biti top 10 napad, kamoli top 5 kao lani, ali dalje od prosjeka ne bi trebali potonuti ako pametno odigraju karte.

DRTG: 105.7

Kada jedna solidna obrana u samo godinu dana postane katastrofalna, jasno je čime se uprava namjerava pozabaviti preko ljeta. Casey, koji je obranu postavio kao temelj identiteta, nije dobio nogu, dakle ovdje se da iščitati kako je Ujiri shvatio da je krivica za lanjski roster isključivo njegova, stoga je ovaj put složio nešto više po mjeri trenera. Prvi potez je zamjena hrpe combo-bekova koji ne igraju obranu dvojicom potencijalnih asova na poziciji. Jedan je Joseph, koji je u Spursima uglavnom igrao upravo 3&D rolu, a drugi je Wright, kojega su na draftu birali i zbog kvaliteta u pick & rollu, ali i zbog potencijala da čuva obje vanjske pozicije.

S njima su riješili pitanje obrane na lopti kad je Lowry na klupi (lani se ista raspadala čim ga ne bi bilo), ali još bolja je stvar da će konačno na dvojci imati potrebnu dužinu. Naime, za razliku od lani kad su svi ovi combo-bekovi istisnuli DeRozana opet na trojku, a Rossa na klupu, ove sezone obojica će uglavnom igrati na dvojci, dok će Joseph (ili Wright) uskakati tek po potrebi. Dodatak Carrolla znači da će DeRozan većinu vremena provesti na nižem beku i tu će njegov atleticizam i fizikalije više doći do izražaja, dok će se Carroll baviti snažnijim protivnikom. Po potrebi ga mogu koristiti i kao stopera na opasnijem strijelcu, dok bi DeRozan igrao s više slobode u obrani kao prijetnja iz pozadine na linije dodavanja. U svakom slučaju, ovo je ogromna promjena jer će, za razliku od lani kad su uglavnom patili od nedostatak centimetara i mišića na perimetru, sada biti veći čak i u odnosu na roster prije dvije sezone kada su Ross i DeRozan igrali par bočnih. Dapače, sada će Ross većinu minuta odraditi protiv rezervi, što bi mu trebalo pomoći da se nametne i defanzivno, ne samo kao spot-up šuter.

Obzirom da će vanjska linija biti moćna, možemo očekivati da Raptorsi fokus stave na branjenje perimetra, dok će reket braniti zonski, što bi pak trebalo rezultirati boljim učinkom. Definitivno će se popraviti u branjenju šuta jer ih je lani taj manjak defanzivaca pretvorio u momčad koja je dopuštala gomilu otvorenih šuteva sa svih pozicija – ovaj osvježeni roster puno će energičnije zatvarati šut rotiranjem i iskakanjem. Više ukradenih lopti trebalo bi rezultirati i nešto boljom tranzicijom, a i klupa s Biyombom u sredini, Johnsonom svuda uokolo i Josephom na lopti definitivno će bolji posao odrađivati u obrani nego u napadu.

Bitno će biti sakriti Pattersona. U pick & rollu će imati dovoljno pomoći s Carrollom, DeRozanom i Lowryem u blizini, Valanciunas će mu čuvati leđa ako ga budu napadali u post-upu, tako da ovo nije nemoguće izvesti, pogotovo ako će biti dovoljno aktivan u branjenju stretch četvorki. Kao što smo rekli, nemaju previše izbora, Johnson je definitivno fizički najsposobniji odraditi posao obrambeno, ali njegov učinak u napadu je toliko mizeran da ga neće biti lako trpiti na parketu u dužim šihtama.

Ono još važnije od Pattersona je da Casey konačno prestane tjerati Valanciunasa na pomaganje u pick & rollu. Lani su s vremenom sve više napuštali ovu taktiku, ali nikada potpuno jer su vanjski igrači bili toliko porozni da je Valanciunas bio prisiljen pomagati. Sada ima dovoljno kvalitetnih vanjskih da se sistemski može omogućiti čovjeku da radi ono u čemu je najbolji, čuva reket u zoni. S njim i Biyombom 48 minuta ispod obruča, Toronto će definitivno popraviti branjenje reketa. Ako pak Casey bude ustrajao na agresivnijem obrambenom stilu i onda opet bude Valanciunasa u završnicama spremao na klupu jer mu se ne uklapa u viziju, ova sezona bit će mu zadnja kao treneru ove franšize.

Toronto će, ukratko, napredovati po defaultu na ovoj strani parketa obzirom na promjene rostera, a o tome hoće li biti prosječni ili će možda uskočiti i u top 10, odlučivat će prije svega stil igre i postave koje bude koristio Casey.

ROSTER

Lowryevu ozbiljnu ozljedu ne mogu preživjeti, ali u Josephu i Wrightu imaju dovoljno tijela koja mu mogu omogućiti da se manje troši, barem u defanzivnom dijelu igre jer u napadu će opet nositi ogroman teret (DeRozan se s razlogom rimuje s “grozan”, a Jo-Val usprkos očekivanoj većoj potrošnji neće postati Ewing). Kombinacija Ross-DeRozan na dvojci ima potencijal biti najbolja u zadnje tri sezone nakon što su prije dvije godine uglavnom igrali zajedno, odnosno nakon što DeRozan lani jedva da je igrao na poziciji dvojke. Kao što smo već natuknuli, defanzivno će mu ova uloga vjerojatno više pasati, a napadački manje jer će biti bliži lopti. Ali, uz malo mašte moguće ga je koristiti manje u izolacijama, a više u kretanju kako bi mu pomogao da što više koristi fizikalije protiv slabijih protivnika. Ross će imati manje minuta i manje odgovornosti, što mu vjerojatno odgovara, samo da se ne pokaže da je glavni razlog zašto je prije dvije godine bio solidniji taj što je isključivo igrao sa starterima, dok je lani dosta vremena proveo u puno manje ugodnim kombinacijama koje su ga razotkrile kao limitiranog napadača, ali i defanzivca. Potencijal za biti 3&D opcija ima, sada je na Caseyu da pronađe postave u kojima će to moći maksimalno iskoristiti jer previše izbora nema – rookie Powell je eksplozivniji i kreativniji s loptom, ali više je DeRozanov klon nego potreban šuter, a i rookie je kvragu, dok je ovo ipak momčad koja računa na mjesto u playoffu.

Carroll je odlično rješenje na krilu, praktički zamjenom Williamsa s njim gube u onom kreativnom smislu, ali dobivaju u šljakerskom, bit će puno racionalnija momčad i dok je DeMarre u komadu i spreman igrati solidnu obranu uz visoke postotke za tricu, razloga za brigu nema. DeRozan (jebote, koliko imaju ovih De, definitivno bi jednog dana trebali dovesti i DeAndre Jordana i DeMarcusa Cousinsa) može uskočiti iza njega, tu je već dokazan, može igrati uz njega dok Carroll igra lažnu četvorku, a i Ross može pomoći. Dakle, na bokovima imaju solidnu rotaciju, učinak je dijelom upitan, ali tijela su tu, pogotovo ako uračunamo da će i Joseph dobiti poneku minutu uz Lowrya. Plus, trojka je vjerojatno pozicija na kojoj će lagano uvoditi Cabocla, kroz ljetnu ligu i predsezonu igrao je isključivo na perimetru i to manje-više samo ispaljujući trice iz spot-upa, dakle ili ga ne vide kao krilnog centra ili misle da je na toj poziciji trenutno katastrofa. Doduše, po viđenom ni kao trojka neće biti od koristi, daleko je on još od igrača koji ima NBA kvalitetu, ako će je ikada i imati. Ako im zatreba visoki spot-up igrač kao zamjena za Carrolla, logično rješenje je koristiti Johnsona i Pattersona zajedno, s tim da u napadu Patterson igra trojku, a Johnson skače pod košem, dok je u obrani obrnuto.

Četvorku smo spomenuli kao poziciju upitne kvalitete, ali i tu imaju solidnu rotaciju iz koje se da izvući dovoljno s Pattersonovim šutom, Johnsonovom energijom (njega gotovo sigurno neće koristiti na trojci onako puno kao što su lani znali raditi, ovaj roster nema šutersku kvalitetu kao prošlogodišnji da to izdrži) i Scolinom post-up igrom, a tu je i Bennet kao svojevrsna ljudska verzija one kartice koju stružeš na kiosku pa ako dobiješ tri ista znaka možeš strugati novu karticu dok ne dobiješ ništa. Doduše, obzirom da ni Biyombo ni Valanciunas nemaju šuterski raspon kombinacije njih dvojice sa Scolom i Johnsonom mogle bi biti poprilično neučinkovite, ali defanzivnim učinkom će svakako malo popraviti dojam. Uglavnom, nije idealno, ali je solidno, imaju tijela, što je očito nekakav motiv koji se provlači kroz cijelu priču o njima. Roster složen za izboriti playoff i pasti u zaborav.

Eventualno malo svježine možda unese Nogueira svojom frizurom, on je nominalno treća petica na rosteru, ali kao i Caboclo daleko je od još igrača na kojega ozbiljno računaju. Nije imao prilike zaigrati u predsezoni zbog bolnih prepona (sklonost ozljedama je još jedan problem), međutim za razliku od Bruna koji će vjerojatno većinu vremena opet provesti u D-ligi, nasljednik Varejaoa bi u nekom trenutku mogao do prilike. Ponavljam, kao petica teško da može držati sredinu na način kako to rade Jonas i Biyombo, ali kroz pick & roll i skok u napadu te uopće aktivnost mogao bi se pokazati kao dobro ulaganje.

COACH

Casey je doveden u Toronto kao defanzivni guru, odnosno čovjek dobrim dijelom zaslužan za obranu i zonu kojom je Dallas došao do naslova. Međutim, u 4 godine koliko je na čelu kluba, Torotno je imao dvije katastrofalne sezone na tom dijelu parketa i ta patina se uglavnom istrošila. Što znači da smo još jedan kiks udaljeni od toga da Casey dobije nogu. U svakom slučaju, dali su mu poštenu šansu jer s ovim rosterom ne bi trebao imati problema ispraviti veći dio lanjskih propusta i stabilizirati defanzivu. Iako ostaje otvoreno pitanje njegovog autoriteta i uopće liderske uloge na ovom rosteru, pogotovo sada kada je Ujiri za defanzivnog koordinatora doveo Andya Greera iz Bullsa, još jednog Thibsovog učenika.

U napadu ga se svakako već odavno degradiralo jer su Raptorsi dobar dio ovlasti dali Nicku Nurseu, ofenzivnom mozgu koji je u D-ligi radio za Rocketse i koji je lani u svojoj drugoj sezoni kao koordinator napada bio dobrim dijelom zaslužan zašto su Raptorsi odjednom počeli igrati s toliko niskih postava, potezati više trica i koristiti više tranziciju. Jasno, još je to daleko od onoga što su zamišljali kada su ga doveli, a ove sezone će pak vjerojatno napraviti novi zaokret. Dovesti trenera specijalizranog za run and gun i onda mu dati ovakvu momčad koji ni pod razno ne može biti ekstra u trčanju i šutiranju malo je blesavo, skoro kao i dati roster krcat combo-bekovima lani Caseyu.

Uglavnom, u slučaju neuspjeha oba trenera bi mogla biti bivša, kao što su bivši postali udarni pomoćnici zaduženi za razvoj igrača. Netko je morao biti krivac, pa je glavnim proglašen Bill Bayno, osobno zadužen za Valanciunasa, s kojim će sada raditi bivši all-star Magloire, a do posla na klupi je došao i Jerry Stackhouse. Kad GM slaže stručni štab i kad se tu malo pita glavnog trenera, stvari obično ne završe dobro, a Raptorsi bi mogli biti najnoviji primjer toga.

PLUS

Dovođenje spomenutog Greera trebalo bi biti konačno potvrda da se Torotno sprema okrenuti zonskom branjenju pick & rolla s Valanciunasom, u kojega su očito spremni uložiti sve resurse svjesni da im je poveznica s budućnosti. Lowry u nogama ima još par sezona na ovoj razini, DeRozan je svoj plafon dosegao, pa dok čekaju Cabocla, Wrighta, Nogueiru i Powella definitivno trebaju temelj, a gdje ćeš boljega od franšiznog centra. Valanciunas defanzivno svakako može postati jedna od najboljih petica u ligi, uostalom njegove brojke u zaštiti obruča su već bolje od Drummondovih, Cousinsovih ili Jordanovih. Samo ga moraju prestati trošiti u roli koja mu nije primjerena, pogotovo jer će mu sada još više energije trebati u napadu gdje će povećani volumen posjeda značiti i više post-up akcije. Još nema ni 24 godine, svi resursi su usmjereni u njega i ako opravda dio očekivanja Toronta već ove sezone, produženje ugovora koje je dobio činit će se krađom.

Uglavnom, Ujiri u nekim situacijama možda malo previše riskira, posebice kada se dira u stručni štab i kad previše miksa roster iz godine u godinu, ali ne može mu se osporiti da se kuži u razvoj talenta. Raptorsi stalno nešto izvlače na draftu i pozicionirali su se tako da uz malo sreće neće ni morati u rebuilding već će samo jednu jezgru zamijeniti drugom. Sad, u takvom slučaju teško će do franšiznog talenta koji ih može podići na razinu više, ali to je put koji su izabrali.

MINUS

U napadu će imati dosta problema približiti se lanjskom učinku jer past će i šuterski i kreativno, ali možda najbolnija točka im ostaje skok u obrani, posebice bez Valanciunasa u blizini. Biyombo je solidan i sigurno neće imati problema kao lani kad bi na poziciju pomakli Amira Johnsona ili nedajbože koristili Stiemsmu ili Hansbrougha, ali četvorke su im redom ispod prosjeka po tom pitanju. Čak i James Johnson, možda mu je Rodman uzor po pitanju frizure, ali definitivno ne skače kao on.

WCS

Lowry opet nestane na dobar komad sezone, DeRozan ubije napad lošim šutevima, Casey opet zakopa Valanciunasa na klupu, rezerve ne pruže ništa te dođu u situaciju da se grčevito bore za polovičan učinak i hvatanje zadnjeg mjesta u playoffu.

BCS

Zaobiđu ih ozljede, Casey izvuće maksimum iz rostera pravilnim odabirom postava i stila igre u obrani, Valanciunas postane ta potrebna dodatna napadačka opcija i završe kao solidan napad potpomognut top 10 obranom, dovoljno za ponavljanje lanjskih 49 pobjeda i četvrtog mjesta na Istoku.

THUNDER

SCORE: 54-28

NET/SOS: +5.2/+5.0

ORTG: 110.9

Konačno imaju pravog stručnjaka na klupi, ne tek tetu iz vrtića, ali, budimo realni, daleko najvažnija stvar je povratak Duranta u formu prije ozljede. S njim i Westbrookom na perimetru te Ibakom u stretch roli, potpomognutim još Morrowom u kutu ili Kanterom na visokom postu, ovaj napad će trpati pa sve da ih trenira Velimir Perasović. A kamoli u rukama pick & roll fana Billya Donovana, koji je itekako upoznat sa svim trikovima u knjizi, od horns i 4 vani, 1 unutra formacija, do pokretnog napada i kretanja bez lopte. A uz sve je i fanatik obrane koji već godinama svoje momčadi na treninzima drila tako što im, umjesto da igraju do određenog broja poena, nalaže da igraju unaprijed određeni broj posjeda nakon čega pobjedu odnosi ona trojka ili petorka koja je dozvolila manje ubačaja jer smatra da tako brusi glad za defanzivom.

Brooks nije imao sreće s ozljedama, ali tko zna, da je ikada imao nešto nalik sistemu možda bi ostvarili bolje rezultate usprkos problemima, odnosno možda bi ostavili malo bolji dojam jer taj pad koji bi doživjeli bez Duranta ili bez Russa bio je brutalan, začinjen dodatno Brooksovim tvrdoglavim inzistiranjem na principima umjesto na prilagođavanju. Kako god, povijest nas uči da takav tip stručnjaka nije u stanju odvesti momčad do kraja, šampionski potencijal treba začiniti određenim taktičkim kvalitetama i tu Donovan dolazi kao naručen. Uspjeh Stevea Kerra ohrabrio je uprave u ovakvim potezima, jer teško da bi dvije tako uspješne franšize kao što su Chicago i Oklahoma samo tako pristale na ipak NBA rookiea na čelu stručnog štaba da Kerr nije pokazao kako nije bitno iskustvo, već znanje.

Njega Donovan ima, a to bi u kombinaciji s već odavno izbrušenom jezgrom koja zna što radi trebalo biti dovoljno da opet budu dominantni. Dapače, izbruse li rubove, imaju mogućnost biti i najbolji napad lige. Dakle, osnova će biti ista, što više visokog pick & rolla za Westbrooka kako bi imao što više prostora za koristiti svoje fizikalije i atleticizam (Donovan bi trebao smanjiti broj pick & rolla sa strane u kojima je Westbrook manje opasan jer ga je lakše zalediti i natjerati na grešku prilikom dodavanja), što više Duranta u spot-up situacijama na strani bez lopte (iz kojih je nezaustavljiv kao rasni triple-threat, vjerojatno jedan od najvećih u povijesti ovog sporta) i izolacijama (gdje ne postoji individualni čuvar koji ga može značajnije usporiti zbog kombinacije dužine i meke ruke, odnosno sposobnosti da pretrči snažnije od sebe). Sve to će rezultirati gomilom slobodnih, što će uz hrpu skokova u napadu (kojih će biti jer su čak i s Durantom na četvorci odlična skakačka momčad) donijeti gomilu laganih poena. Ako bi Donovan smanjio želju Westbrooka za izolacijama to bi bilo sjajno jer daleko je opasniji kad se zaleti u sredinu kao running back nakon picka ili hand-offa i kad ima malu startnu prednost pred čuvarom, nego kada lomi obranu driblingom u 1 na 5 pokušajima gdje nije ni približno opasan kao Durant. Ono što pak nikako ne treba smanjiti kod Westbrooka je broj njegovih posjeda u tranziciji gdje je doslovno pošast u liku jednog čovjeka, u nekoliko koraka prelazi iz faze obrane u napad i po tome je apsolutni broj 1 u ligi, takvu energiju nema ni John Wall.

Ostane li Ibaka na sjajnih 38% za tricu i uspije li ih čak podići na 40 ili više posto, ova momčad ima kičmu kao malo koja. Uz brušenje ovog okvira, postoji tu još i gomila sporednih detalja koje će Donovan dotjerati kako bi stvari izgledale još bolje. Iako Kanter nema domet kao Ibaka, još je opasniji strijelac u pick igri zbog sposobnosti ne samo da se otvori prema vani, već i da se spusti prema obruču i iznudi gomilu faulova. Obzirom na tu kvalitetu i Ibakin šut s perimetra, on će vjerojatno biti primarni partner u 2 na 2 igri kad budu kao kombinacija na parketu (tu je i Adams koji je solidan pick igrač, prije svega zbog sjajnih blokova koje postavlja i kvalitetne realizacije zicera, ali definitivno nije klasa kao Kanter da može zabijati u seriji i nositi napad u određenom periodu). Plus, tu je i Morrow kojega će Donovan zasigurno više uključiti u igru kroz istrčavanja iz blokova, tako da bi OKC mogla dobiti i taj catch & shoot element koji obrane tjera da se aktivno brane, a ne samo da drže oko na postavljenom šuteru sa strane.

Neće ovo postati pokretni napad na razini Atlante, ali za očekivati je i da će Westrbook i Durant u situacijama kad nemaju loptu u rukama i ako cilj akcije nije baš otvoriti im prostor da napadnu s loptom, bilo kao primarni dribler, bilo kao spot-up opcija, pokušavati češće ići na cut po osnovnoj liniji i tako stavljati dodatni pritisak na obranu. U biti, kad Durant ima loptu u rukama na visokom pick & rollu, potpuno je suludo da Westbrook radi išta drugo osim da se otvara u sredinu obzirom da je toliko eksplozivan da može pobjeći svakom čuvaru i finiširati protiv većine visokih. OKC takvih akcija do sada nije imala, praktički domet otvaranja bez lopte u njihovom napadu do sada je bio kad bi Westbrook ili Durant nakon ulaza do obruča proigrali Adamsa na ziceru obzirom da bi njegov čuvar istrčao prema njima na pomaganje. Također, ovo je idealan stil za koristiti Robersona i tako barem donekle maskirati njegov potpuni nedostatak šuta, odnosno pretvoriti ga u barem nekakvu prijetnju. Ako će igrati isključivo uz udarni trojac, neće ga biti problem sakriti – čak je i lani bez Duranta u blizini veći dio sezone napad funkcionirao bolje s njim na parketu nego dok je bio na klupi, a obzirom na to koliko im je bitan u obrani i koliko doprinosi na toj strani parketa, uopće nije upitno da je on idealno rješenje za drugog startnog swingmana uz Duranta.

Teško je reći može li Donovan napraviti formulu 1 od ovih dijelova jer postoji tu i nešto poput starih navika čega se nije lako riješiti, kada godinama stvari radiš na jedan način (i to poprilično uspješno) teško je preko noći prihvatiti novu filozofiju, ali da Westbrooka učini 10% učinkovitijim strijelcem, napravio je vrhunski posao. Bude li OKC išta osim top 4 napada, odmah uz Warriorse, Rocketse i Clipperse, onda nisu ni trebali mijenjati trenera.

DRTG: 105.7

Ovdje će biti još manje potrebe za promjenama jer ova momčad je i u najtežim trenutcima držala zadnju liniju vrhunski. U biti, Brooksov problem je bio taj što je možda i previše bio fokusiran na zonu, čime je previše opterećivao igrače poput Westbrooka i Duranta jer su uz sav rudarski posao u napadu još morali pokrivati i popriličan prostor u obrani. Donovan će igrati više klasičnog čovjeka, uz više pritiska na loptu, što bi svakako trebalo odgovarati Westbrooku, ali i momčadi koja bi tako trebala doći do još više laganih poena iz tranzicije. Iako će sigurno imati spremnih nekoliko rješenja za presing, po kojemu je uostalom i poznat veći dio karijere, na ovoj razini Donovan će se bazirati na standardnijem stilu, dakle bez previše udvajanja, ali s agresivnim izlascima prema lopti. Manje kompliciran sistem s manje rotiranja istovremeno će čuvati noge igračima na perimetru, a čisto zbog jasnijih 1 na 1 zaduženja trebao bi popraviti i branjenje trice s kojim je OKC zbog prevelikog fokusa na povlačenje prema reketu od prvog dana pod Brooksom imala problema. Dužina njihovih braniča na svim pozicijama držala je postotke pod kontrolom, ali dozvoljavali su previše šuteva, što će se sada promijeniti – Russ, KD i novi Thabo u liku Robersona tu dužinu će zbog više striktne 1 na 1 igre koristiti da usmjere protivnike s perimetra prema visokom postu, a obzirom da su pod košem Ibaka i Adams, to znači da će OKC od momčadi koja je dozvoljavala najmanje šuteva s poludistance, sada postati momčad koja će ohrabrivati takav šut. I samo zbog toga bi im i obrana mogla skočiti na top 5 razinu.

Ono što je ključno je da imaju gomilu opcija, dakle čak i ako nalete na protivnika koji može izvući Adamsa i Kantera iz reketa i učiniti ih ranjivima, vrlo lako mogu Ibaku prebaciti na peticu s Durantom na četvorci i jednostavno će stići sve zatvoriti. Kanter je problem jer ovakav sistem naglašava individualnu odgovornost i tu čak i kao back-up centar može škoditi momčadi obzirom da je katastrofalan bloker i ne pretjerano sposoban 1 na 1 igrač, ali možda u situaciji s njim na parketu Donovan može posegnuti za više presinga ili zone. Druga postava općenito bi mogla imati ogromnih problema braniti s Augustinom, Waitersom, Morrowom i cijelim nizom upitnih defanzivaca, ali startna petorka će biti toliko dobra defanzivno da je ionako jedino bitno da rezerve nešto zabijaju kako bi održale balans.

ROSTER

Jedna od bitnih stavki novog stručnog štaba je sačuvati Westbrooka i Duranta od prevelikog raubanja, a to znači da im treba poštena rotacija. I Presti im je potrebe ostvario jer ovdje ima dovoljno dubine za izgurati sezonu, jasno pod uvjetom da se opet ne dogodi nekakva tragedija pa da netko od udarne trojke mora propustiti veći broj utakmica. Augustin je iskusni pick & roll strijelac koji će zabiti svoju kvotu dok je Russ na klupi, a ako se pokaže prevelikim problemom defanzivno, tu je kao osigurač rookie Payne koji ima dozu drskosti u sebi kakvu im je davao Reggie Jackson u combo roli. Dapače, pokaže li se sposobnim defanzivcem, a čisto zbog fizikalija i mlađih nogu trebao bi biti sposobniji od Augustina već sada, nije isključeno da upravo on dobije većinu minuta koje ostanu nakon Russa.

Na dvojci imaju gomilu opcija i tu će se stvari prilagođavati ovisno o matchupu – Roberson je programirani starter zbog vrhunske defanzivne kvalitete i sposobnosti da brani pozicije od 1 do 4, Morrow je najboljih čisti off the ball igrač kojega imaju na raspolaganju, a Waiters je tu kao dodatni kreativac s loptom za postave kada na parketu nema jednog ili dvojice udarnih igrača (nema smisla stavljati ga uz Westbrooka i Duranta, to je čisto rasipanje resursa jer su i Roberson i Morrow korisniji uz njih dvojicu). Uz to, Waiters u slučaju krajnje nužde može uskočiti i na playa, dok će Roberson i Morrow sigurno vidjeti i nešto minuta na trojci. Obojica se solidno nadovezuju uz Augustina i Waitersa, Morrow kao čisti spot-up dok oni vrte pick & roll, Roberson kao netko tko može čuvati najopasnijeg vanjskog strijelca dok su ova dvojica zabavljenja manje prljavim poslovima.

Tu je i Singler kao još jedna opcija, na papiru čisti luksuz, ali ovisno o tome kako će igrati, rola mu se možda i poveća. Nastavi li šutirati ispod prosjeka, nema razloga da dobije prednost pred dvojcem Morrow-Roberson, što njegov angažman za popriličan ugovor čini još većim misterijem. Ali, od viška glava na boli, posebice jer bi više igranja s Durantom na četvorci moglo otvoriti dodatne minute koje će donekle razriješiti pitanje gužve na boku. Ibaka će odraditi svojih 32-33 minute svaku večer kad bude na raspolaganju, sada je samo pitanje koliko će mu Donovan povećati broj minuta na petici ili će ostati na onih standardnih 25% koliko je obično igrao kad je Durant bio na parketu. Obzirom na konstrukciju rostera, vjerojatno će doći do porasta od maksimalno trećine Ibakinih minuta na petici, što otvara dodatne 2-3 minuta na trojci.

Također, ovo smanjuje prilike Adamsu i Kanteru koji bez problema mogu pokriti 48 minuta na petici bez pomoći, što će Donovan vjerojatno kompenzirati povremenim korištenjem jednog od njih na četvorci kako bi popunio one minute koje ostanu iza Ibake i Duranta. Lani su Kanter i Adams bili prisiljeni igrati dosta zajedno jer nije bilo Duranta, pa čak ni Ibake u određenim periodima, sada će toga biti manje, ali ta kombinacija neće nestati. Jednostavno, i Collison i McGary su stilom igre također više petice nego četvorke, a kako je Collison u fazi raspada i sve se sporije pokreće, a McGary usprkos svom trudu i konstatnom kretanju ipak još nije pouzdan defanzivac, nema razloga da u rotaciji imaju prednost pred čvrstim Adamsom ili ubojitim strijelcem poput Kantera. Ako će pak jedan od njih dvojice i imati stalnu rolu kao zakrpa za preostalih desetak minuta na četvorci, onda bi to svakako trebao biti McGary koji uz obrambenu energiju jednako aktivno igra u napadu i ako ništa drugo odradit će sjajan posao kao smetlar. Collison je pak danas prije svega pozicioni igrač u oba smjera, a više nema ni šut s poludistance na koji se možeš osloniti (odavno već ne puca 40% na pick & popu, ali lani je potonuo ispod 30% što je znak da je kraj blizu i da je u ovom trenutku idealan kao treća petica na rosteru).

COACH

Kao Pitinov učenik, Donovan je odavno svjestan važnosti trice u napadu i za očekivati je da OKC iz osrednjosti u tom segmentu poleti prema naprijed, posebice sada kada opet imaju Duranta na raspolaganju na više od 27 utakmica. Brzi stil koji odgovara Westbrooku također bi trebao ostati, a kad svemu tome dodamo puno više kretanja bez lopte oko pick & roll akcije, očito je da bi Donovan mogao ovaj napad vratiti u visine u kojima nisu bili već par godina. Defanzivno je u teoriji Donovan također plus, od presing shema do aktivnije igra na čovjeka, posebice onoga s loptom, mogao bi donijeti ne samo promjenu stila, već i učinka. Nabolje.

U svemu ovome pomoći će mu stručni stožer kakvoga Scott nije imao ni pod razno. Nakon neuspjele epizode u Detroitu, u klub se vratio Mo Cheeks u rolu veterana savjetnika Donovanu (obzirom koliko se vrti po ligi, Mo zna sve o svakom sucu, igraču i treneru, takvo iskustvo je neprocijenjivo), a doveli su i Montya Williamsa koji bi trebao isključivo raditi na razvoju igrača i biti poveznica između stručnog štaba i svlačionice (prve vijesti kažu da se već vrhunski uvukao Durantu u dupe, ljubav cvijeta). Iako se donekle uklapa u Donovanov stil u oba smjera po pitanju pick & rolla i presinga, ovo je ipak Donovan show, stoga će ulogu prvog asistenta za pitanje taktike, a posebice obrambenog dijela, ipak odrađivati Anthony Grant, bivši Donovanov pomoćnik s Floride koji je zadnjih šest godina vodio Alabamu. Ne treba napominjati da je njemu također omiljeni cilj igre držati protivnike na manje od poena po posjedu.

Dodajmo još da od prije njihovu NBDL podružnicu vodi također Donovanov ex-pomoćnik Daigneault, koji će osigurati da igrači u razvoju ili na rehabilitaciji imaju isti sistem na raspolaganju. Uspije li Donovan već ove sezone posložiti kockice i pokaže li se njegov angažman uspješnim, očekujte i njega dogodine uz prvu momčad.

PLUS

Russ je možda najmoćniji play ikada, u biti ako ćemo proširiti bazen pretrage, vjerojatno je uz Jordana fizički najdominantniji bek ikada. Međutim, ono što Russ nema uz sav taj atleticizam je neviđena lakoća zabijanja, nešto što ipak razlikuje košarku od čiste atletike. Onaj tko to ima i tko je s pravom ipak prvo ime na ovom rosteru i u pravoj formi kandidat za naj košarkaša planete je Kevin Durant. Čak i lani, u sezoni u kojoj su mu više puta pogledali stopalo nego što je uredništvo ovog bloga mazalo burgere, KD je bio najbolji strijelac lige iz izolacija (1.25 poena po posjedu, drugi Irving s 1.09) i kao pick & pop finišer (1.56 poena po posjedu). U pitanju je mali uzorak, ali poanta nije u uzorku, već u tome da se pitamo za što je tek sve sposoban kada je potpuno spreman jer ovakva učinkovitost je blesava. Da se opet vratimo na prošlu sezonu, kao pick & roll kreator bio je u gornjih top 10% realizatora, a jedino gdje je podbacio bio je spot-up – iako je šutirao tricu 40% lakoćom, bilo je očito da ima problema s napadanjem rotacija radi manjka pokretljivosti. Uglavnom, čovjek je praktički Steph Curry, samo veća verzija koju je nemoguće braniti, stoga nam samo ostaje nadati se da će nas opet podsjetiti na to i da će stopalo pasti u zaborav.

MINUS

Nećemo isticati potencijalne komplikacije s ozljedama i činjenicu da im je cijela jezgra već izraubana operacijama, već prije svega potencijalne probleme s obranom kad na parketu ne bude Robersona, Ibake i Adamsa. Čim ne bude u ovoj idealnoj kombinaciji, zadnja linija će previše faulirati, a Donovanov sistem koji manje težište stavlja na pomaganje, a veće na individualnu reakciju, zbog toga bi mogao patiti. Ako pak opet budu morali zonom maskirati dio rostera u defanzivi, napredak u obrani mogao bi biti premalen, nedovoljan da bi postali rasni izazivač.

WCS

Durant ili Westbrook opet obnove ozljedu stopala, odnosno koljena, zbog čega se još jednom propuste boriti za naslov, s prvom rundom playoffa kao krajnjim dometom.

BCS

Durant se pokaže potpuno zdravim, do all-stara pronađe formu relativno blizu onoj od prije dvije godine, Donovan posloži sistem i rotaciju te onda nakon all-stara kliknu kao što to budući prvaci znaju, završe sezonu scoreom 25-2, izbjegnu Warriorse sve do finala Zapada i onda u Finalu skinu Cavse dok LeBron prima injekciju u leđa da bi uopće mogao zaigrati.

BUCKS + GRIZZLIES = 6

BUCKS

SCORE: 44-38

NET/SOS: +1.0/+1.3

ORTG: 105.1

Za Buckse će ključno biti prestati biti grozan na ovom dijelu parketa, a za to bi se trebala pobrinuti tri faktora – bolja produkcija u napadu s pozicija četiri i pet, individualni napredak (prije svega šuterski) Giannisa i Carter-Williamsa, te zadržavanje iste razine šuterske učinkovitosti od strane Middletona i bande s klupe.

Prije nego se bacimo na dublju analizu sve tri točke, istaknimo kolika je bila ta lanjska grozota u napadu. Bucksi su igrali na razini lutrijske momčadi usprkos tome što su gotovo cijelu sezonu udovoljavali zahtjevima moderne košarke, igrajući ili s 4 vanjska ili stretch četvorkom. Problem je samo bio u tome što su uglavnom na te 4 nominalno šuterske pozicije imali uvijek jednog do dva lažna “šutera”, tako da sama formacija nije služila ničemu. Do all-stara su se nekako i kotrljali, bili su nadomak prosječnosti, ali od trenutka kada su se riješili prvog tricaša Knighta i doveli Carter-Williamsa, upitan raspored na parketu pao je u vodu i strmoglavili su se među Knickse i Sixerse po razini bezidejnosti.

Stručni štab je instalirao solidan pokretni sistem baziran na otvaranju bez lopte i razigravanju s visokog posta, s namjerom da konstantnim cutovima stvore nekakav pritisak na obranu kad to već nije išlo šutom iz vana, ali kad bi ova opcija naišla na zid, sve što im je ostajalo bilo je napadanje kroz izolacije. Tu se pak javio jedan drugi problem, ništa manji od šuta, a taj je nedostatak poštene prve opcije koja bi bila u stanju potrošiti većinu napada i kroz koju bi mogli vrtiti najveći dio akcije. Bez rasnih strijelaca koji bi kreirali kvalitetne situacije, dobar dio tih pokušaja završavao je najgorim šutom u košarci, skok-šutom s poludistance iz driblinga, preko ispružene ruke čuvara (Bucksi su tako bili top 10 po broju pokušaja s poludistance, što je rijetko dobar znak).

Ovim možemo na prvi faktor oporavka, a on je vezan uz bolji realizatorski učinak s pozicija 4 i 5. Iako su Ilyasova i Zaza odigrali iznad svojih realnih mogućnosti, pruživši momčadi neophodnu stretch opciju i razigravača s posta, činjenica je da su, za nekog s loptom toliko u rukama, davali premalo kao strijelci. Jedan je bio opasan isključivo kao šuter, drugi isključivo kao asistent, a takva jednodimenzionalna igra od strane visokog dvojca znatno je olakšavala život protivnicima.

Stvari su nešto bolje izgledale u napadu kad bi četvorku igrali Dudley ili Giannis, a i Parker je do ozljede bio solidan, stoga se Bucksi nadaju da će oslanjanje isključivo na takve kombinacije igrača, sposobnih šutnuti (barem s poludistance) i napasti iz driblinga, stvoriti veći pritisak na obranu, samim time i otvoriti nešto dodatnog prostora. Od Parkera se neće tražiti previše obzirom na mladost i lanjsku ozljedu, ali pokaže li da ima raspon za tricu i uz to bude opasnost s lakta i kao dribler, ne samo skok-šuter, Bucksi će biti presretni. Giannis će sigurno opet dobar dio svojih minuta odigrati na četvorci gdje je zbog sjajnog dvokoraka opća opasnost čim primi loptu, a uz to je sposoban i odigrati povratnu prema perimetru. Plus, što je manje na trojci, manje je štete za napad jer šuterski je trenutno solidan s poludistance, a katastrofalan s trice. Nema Dudleya, što znači da će imati manje dubine, ali u ovu rolu može uskočiti Middleton kao lažna četvorka i prava stretch opcija, a tu je i Copeland ako baš zatreba.

I dok se nadaju da će s četvorke biti opasniji i produktivniji, na petici Bucksi očekuju preporod. Ponovi li Monroe dio onoga što je pokazivao u Pistonsima u trenutcima kad bi igrao centra, Milwaukee može biti miran jer sada znaju ne samo da imaju čovjeka koji može funkcionirati u sistemu kao razigravač s visokog posta, već i čovjeka koji svemu tome može dati dodatnu kvalitetu sposobnošću da napadne obruč. Plus, kretanje bez lopte nije više jedini način da Bucksi vrte napade, sada jednostavno mogu loptu dati Monreu kroz post-up jer konačno imaju tu prvu opciju koja kroz izolacije može zabiti dovoljno. Jasno, bez šuta uokolo ovo nije pretjerano učinkovito rješenje, ali je barem nešto u odnosu na lani.

Uz puno više poena s pozicija 4 i 5, dakle trebat će im i ostvarenje druge točke, a to je razvoj Giannisa i Carter-Williamsa šuterski. Obojica su odlični atlete koji lakoćom mogu doći s loptom do obruča, ali zajedno im nije lako funkcionirati dok barem jedan ne postane pouzdan tricaš. Carter-Williams se pokazao sjajnim cuterom u sistemu, ali to nije nešto što ti treba od playmakera, na toj poziciji ti treba primarni pick & roll igrač koji kreira prostor, a ne netko tko koristi sistem da dođe u situaciju zabiti. Uglavnom, dok jedan ili drugi ne budu mogli zabiti tricu, bit će izazov držati ih zajedno na parketu jer ne čine suigrače boljima, praktički oni su ti koje treba hraniti, a to ostatak rostera ipak ne može dok istovremeno radi za sebe.

I stigli smo do trećeg i ništa manje važnog faktora. Middleton je lani sjajno funkcionirao u oba smjera, a u napadu se istaknuo kao ključni spot-up šuter, ali i dodatna iskra kreativnosti, što u ulazu, što u pronalaženju otvorenih suigrača. On mora nastaviti igrati na razini elitne 3&D opcije, kao i što klupa mora nastaviti sjajnim šuterskim učincima maskirati probleme startera. Dok se klinci razvijaju u inkubatoru, učinak rezervi je ključan da bi momčad ostvarila rezultat i to je lani funkcioniralo do all-stara. Nakon toga je još veći problem za napad od zamjene Knighta s Carter-Williamsom postala činjenica da Dudley, Bayless i Mayo nisu mogli ubaciti šuteve iz driblinga.

Ovisiti o takvom profilu igrača nikada nije pametno, ali Bucksi ni ovaj put neće imati izbora. Doduše, sada je tu umjesto Dudleya jednako iskusni Vasquez, dodatni majstor u izolacijama, koji bi trebao biti garancija da će klupa ostati u ritmu tijekom cijele godine. Istina, Vasquez je još jedan defanzivni problem kojega će trebati sakriti, ali njegova vrijednost nije samo u tome što će biti novi lider druge postave, već i što je sposoban uskočiti u petorku ako MCW nikako ne uspije pronaći nešto nalik šutu. Kao čovjek koji dokazano lakoćom vrti pick & roll, u zadnje dvije sezona trice puca s 38% i koji je uz to barem dovoljno visok da se pojavom uklopi u obrambene sheme Bucksa (iako nema noge ni pod razno za trčanje uokolo), Vasquez je idealni osigurač koji može spriječiti novi potop u napadu.

DRTG: 104.1

Ako smo već zaključili da su imali lutrijski napad, onda je fer reći da im je obrana bila šampionska. Bucksi su koristili izuzetnu dužinu i pokretljivost na perimetru da udvajaju igrača s loptom svakom prilikom, nakon čega su agresivnim rotiranjem pokušavali zatvoriti šutere na strani bez lopte i obruč. Ovo zadnje im često ne bi uspjelo jer nisu imali dovoljno pokretnu peticu (naravno, nešto bolje su izgledali kad bi na parketu bio Henson koji je držao protivnike debelo ispod 50% na obruču, samo obzirom da je uglavnom igrao protiv drugih postava sigurno je i to utjecalo na njegov pozitivan učinak), ali su bili toliko dobri u presingu da su predvodili ligu po broju ukradenih lopti, odnosno toliko su dobro zatvarali stranu bez lopte da su protivnički šut za tri držali ispod prosjeka usprkos tome što su riskantnom igrom dozvoljavali previše pokušaja s perimetra.

Rizik se uglavnom isplatio više nego je itko mogao očekivati, ali pitanje je može li se i dalje na isti način s ovim osvježenim rosterom. Monroe donosi isti problem kao Pachulia, nije dovoljno pokretan za rotirati se u sredinu nakon izlaska iz reketa, a njegovim ostankom u zoni ne dobiva se puno jer je također ispodprosječan bloker. Dakle, s te strane Bucksi praktički imaju isti problem u sredini kao i lani, s tim da je upitno da li je Monroe onako dobar poziciono i u 1 na 1 dvobojima kao Pachulia. S druge strane, Monroe je puno bolji defanzivni skakač od Zaze, iako sam neće moći maskirati probleme Bucksa u skoku pod vlastitim obručem koji će opet biti prisutni zbog igre sa samo jednim visokim.

S Hensonom na petici će zaštita obruča izgledati nešto bolje, ali Henson je isključivo back-up opcija jer osim što nema igru u napadu, nije ni dovoljno snažan za gurati se sa startnim centrima. I dok su s ovim curenjem zadnje linije navikli živjeti, duži boravak Parkera na parketu mogao bi biti novi problem. Naime, Ilyasova se solidno uklopio u sistem preuzimanja i rotiranja te je jednako dobro čuvao i vanjske igrače i visoke, dok Parker ima užasnih problema s čuvanjem bržih od sebe. S druge strane, nije ni dovoljno snažan za hrvanje pod košem – protivnici će ga često stavljati u 1-4 pick & roll i tu bi Bucksi mogli imati ozbiljnih problema već na prvom koraku. Čak i kada bude dio sekundarne reakcije, Parker će morati preuzimati ili centra ili se rotirati prema swingmanu, a ni jedan od tih matchupova ne zvuči kao nešto gdje bi mogao pomoći, pogotovo jer osim neiskustva sada donosi i taj moment rehabilitacije i navikavanja na drugačije tijelo.

Dakle, ogroman teret pada na vanjsku trojicu. I dok bi pitanje obrane na četvorci dobrim dijelom moglo biti riješeno guranjem Giannisa na tu poziciju veći dio večeri, pitanje koje se zatim postavlja je kako imati toliko dobru obranu perimetra bez vrhunskih atleta koje sistem zahtjeva? Bez Giannisa uz Middletona, s nekim poput Carter-Williamsa ili nedajbože Mayoa, perimetar Bucksa odjednom postaje previše običan, samim time i puno otvoreniji pokušajima za tri.

Uglavnom, ne uspije li Monroe ponoviti barem Zazin učinak i ne izbori li se Parker za 25 minuta po večeri u kojima će biti neutralan, Buckse bi mogao dočekati popriličan regres na ovom dijelu parketa, regres kojega sitni pomaci u napadu neće moći sakriti.

ROSTER

Iako je nominalno Carter-Williams prvi play, obzirom na način kako je korišten lani i uz činjenicu da su doveli Vasqueza koji će sigurno igrati više od 15-ak minuta s klupe, ove sezone bi ga mogli dosta gledati u off the ball roli, kako bi što više maskirali njegov manjak šuta, a što više naglasili lakoću kojom dolazi do obruča i realizira na njemu. Također, u postavama s dva playa Bucksi bi trebali dodatan naglasak staviti na ritam i tranziciju – lani su sjajni bili u realizaciji kontri, ali ih nisu trčali previše. S dva playa i krakatim Giannisom sposobnim povući kontru ove sezone definitivno bi trebali biti još učinkovitiji u tom segmentu igre.

Uglavnom, uz ovaj udarni dvojac koji će odraditi većinu minuta na jedinici, kao treći play je ostao Ennis, a po rubovima rostera još uvijek se provlači i Kiddov combo ljubimac Gutierrez. Recimo samo da je bolje za Buckse da ni jedan od njih ne vidi previše akcije – Ennis svakako ima prostora za napredak obzirom na godine, ali ono što je pokazao u rookie sezoni bilo je debelo ispod NBA razine u svakom pogledu, ne samo da je imao očekivanih problema sa zabijanjem i obranom, već se mučio postići ikakvu prednost na pick & rollu. Ima solidnu građu i s vremenom bi mogao biti dobar defanzivac i na lopti i 1 na 1, ali ne pokaže li više eksplozivnosti i kreativnosti u pick & rollu neće se dugo zadržati na rosteru.

Guttierrezz pak nema nikakve vrijednosti na ovom rosteru obzirom da Bucksi već imaju puno bolja combo rješenja u Baylessu i Mayou (koji su i redom duplo bolji defanzivci, što sve govori). Ovi spomenuti veterani će dominirati loptom i igrati 1 na 5 kad god budu u igri, potrošit će nešto minuta na jedinici, puno više na dvojci i donijet će klasičnu paljbu s klupe. Kad im bude upadalo, Bucksi će se kotrljati, kad budu promašivali u serijama, zapinjat će, ali to je tako kad se odlučiš na suživot s ovakvim tipom igrača u ovolikoj mjeri. Čak im je i ovogodišnji rookie igrač ovakvog profila i vjerojatno će i za njega pronaći poneku minutu obzirom da im je razvoj još uvijek na prvom mjestu (Vaughna su vjerojatno i draftali da bi im iduće ljeto uskočio u rolu koju igra Mayo).

Middleton tako možda ostane startna dvojka, ali je očito da će, obzirom na ovakvu gužvu na vanjskim pozicijama gdje sada treba naći mjesta i za postave s dva playa, veći dio minuta provesti na trojci. Što nije problem gledajući njegov učinak jer on će svoju 3&D rolu odraditi podjednako dobro u oba smjera. Naravno, to automatski pomiče i Giannisa za poziciju više, a Bucksi se nadaju da će lani ozljeđeni rookie Inglis također moći pomoći u roli hibridnog all-round krila koji može igrati i na perimetru i pod košem i uopće sve što zatreba.

Uglavnom, previše minuta za Parkera na trojci neće biti, što je i dobro jer čovjek ionako nema noge za igrati na perimetru. Bucksima je plan od njega i Giannisa napraviti dvojac koji će ionako u hodu mijenjati pozicije i tu praktički nije bitno tko je na papiru tri, a tko četiri. Poanta je da nemaju namjeru razvijati Parkera u nekakvu novu verziju Carmela, trojku koja će fizikalijama dominirati nad nižim swingmanima kroz izolacije i istovremeno biti rupa u obrani, već žele modernu četvorku, ne nužno fizički dominantnu, ali vještinama toliko iznad zahtjeva pozicije da predstavlja konstantan mismatch u kojoj god ulozi da se nađe.

Uz njega i Giannisa na četvorci ćemo gledati i Middleton i Inglesa, a vjerojatno i O’Bryanta koji kao rookie nije pokazao previše, ali se stilom igre i fizikalijama uklapa u ovu skupinu igrača sposobnih igrati više pozicija u oba smjera. A ako im baš zatreba šuter na četvorci, tu je Copeland, koji se ničim drugim, a najmanje olovnim nogama, uklapa u ono što pokušavaju igrati. Pod košem pak imaju najčistiju situaciju, Monroe je starter, Henson će biti odličan back-up, a još imaju i Plumleea koji je vjerojatno najbolji treći centar u NBA u ovom trenutku (sjetimo se samo kako je solidno držao zadnju liniju Sunsa prije par godina). Jasno, Bucksi će izbjegavati na parketu u isto vrijeme imati Hensona i Monroea koji su u planu tek kao dvojac za specijalne situacije, ni pod razno im ne treba takav raspored koji ubija i ono malo prostora što ga inače kreiraju u postavljenim napadima.

COACH

Jason Kidd je meštar ceremonije, sjajan političar koji jednako dobro komunicira s igračima, što na svom rosteru, što diljem lige, ali i s upravom. Nema sumnje kako je njegova ambicija itekako zaslužna za uzlet Bucksa na svim razinama, očito se našao na istoj valnoj dužini s jednako vizionarski raspoloženim vlasnicima. Bucksi su tako postali cool, a ta coolerština počiva i na odnosu prema ovom mladom rosteru kojega Kidd kroji po vlastitim željama kao de facto GM i kojega za sada vješto skriva od tereta očekivanja. Uz to što sjajno odrađuje ovaj posao managera, Kidd ima i dovoljno soli u glavi da se okruži pravim stručnjacima, pa je tako napad povjerio Joeu Pruntyu, a obranu Seanu Sweeneyu.

Prunty, inače izbornik Velike Britanije i čovjek koji je s Kiddom stigao iz Netsa, još je jedan lik iz Popovicheve štale koji je dobar dio pokretnog napada kojega koriste u Milwaukeeu pokupio u San Antoniu, ugradivši u njega dosta Princeton elemenata kao osnovu (dijelom i jer nemaju prave pick & roll talente). Od igrača se tako prije svega traži da čitaju igru i reagiraju sukladno kretanjima i otvaranjima oko njih, što je dugoročno sjajan pristup. Učinak je za sada limitiran prije svega talentom, ali kako jednog dana baza talenta bude rasla, ove osnove koje su savladali dobre će im doći. Sličan pristup je i u obrani gdje Sweeney primjenjuje razinu presinga vjerojatno ekstremnu i za NCAA programe, svjestan da je to jedini način na koji može maksimizirati potencijale ovog rostera (a ujedno i stvoriti za sada najbolji tip obrane protiv formacija s 4 vanjska igrača). Ovo čudo od stručnjaka, koji je nakon samo nekoliko godina rada u NCAA i nižim razinama košarke upao u oči NBA skautima talenta, također je Kiddov suputnik iz Netsa, a baš njegova shema s preuzimanjima na pick & rollu spasila je sezonu Netsa koji su u startu pod Kiddom izgledali potpuno izgubljeno (ako se sjećate, Kidd je otpustio Franka kao pomoćnika nametnutog od strane uprave i instalirao do tada video koordinatora Sweeneya u praktički drugu osobu na klupi).

PLUS

Koliko im je dobro funkcionirao taj presing na loptu i koliko su dobro udvajali i preuzimali na perimetru najbolje govori podatak da su 16% protivničkih napada pretvarali u izgubljene lopte, što je razina koju su u zadnjem desetljeću prezentirali Memphis s Allenom u punoj snazi i Heat u Spoelstrinom zahtjevnom zonskom presingu. Njihov stil upravo najvećim dijelom i podsjeća na šampionsku igru Miamia na vrhuncu i uspiju li drugu godinu za redom ponoviti takvo nešto, playoff im ne gine, jednostavno tako kvalitetne obrane ne gube utakmice bez obzira koliko napad bio kilav.

MINUS

Šuterske probleme na stranu, Bucksima je često još veći problem bio napadački koncept u kojem je previše slobode bilo u rukama igrača koji nisu bili dorasli zadatku bilo kao kreatori, bilo kao strijelci. Ironično, gubili su istu količinu lopti koju su i osvajali (samo su Sixersi bili gori), sve u pokušajima da kreiraju nešto iz ničega. Tako da je ove sezone popriličan teret stavljen na leđa Monroea koji bi trebao biti taj koji će smiriti igru i onda kroz pritisak na zadnju liniju otvoriti više prostora Giannisu i ostalima da igraju i tako poprave očajne omjere izgubljenih i asista. Ovaj pristup dugoročno je svakako dobar zbog individualnog razvoja igrača koji su stavljeni u situaciju da bruse košarkaški IQ, ali pitanje je kad će se to njihovo sazrijevanje poklopiti s boljim šuterskim balansom na rosteru. Do tada će Monroe morati nalaziti načina redovno dolaziti do slobodnih kako bi ih barem u tom segmentu igre dignuo na razinu više. Uglavnom, ako ste mislili da su Hornetsi precijenili Ala Jeffersona kao prvu opciju, čekajte tek da vidimo kako će se stvari ovdje razvijati.

WCS

Monroe nema dovoljno prostora u sredini za učinkovito zabijati te se pretvori u običnog smetlara, MCW i Giannis opravdaju nadimak “Duo Cigla”, Middleton napravi korak unazad, a promjene i stres uzrokovan očekivanjima dovedu do obrambenog regresa, što povuče score ispod 50%, dovoljno da ih preskoče i bez doigravanja ostave Pacersi i Pistonsi.

BCS

Monroe ima dovoljno prostora za nabijati all-star brojke u sredini, svi ostali ili napreduju ili su ostali na lanjskoj razini, napad dogura do prosječne razine, a obrana zadrži top 5 status uz minimalni regres, što rezultira s 50 pobjeda, drugim mjestom u diviziji i prednošću domaćeg parketa u prvoj rundi playoffa.

GRIZZLIES

SCORE: 50-32

NET/SOS: +3.8/+3.4

ORTG: 107.9

Hollins je već zaboravljen u Memphisu, ali usprkos svim pričama kao da se ništa nije promijenilo – ovo je i dalje momčad koja muku muči za zabijanjem trica i širenjem reketa. Istina, u ove dvije sezone pod Joergerom napad su barem s ispodprosječne razine digli na prosječnu, zamijenivši dobar dio post-up akcije pick & rollom, usput izvukavši Gasola kao kreatora s lakta sve više prema perimetru, ali u istom periodu im je obrana s elitne razine pala na vrlo dobru, tako da promjena u široj slici praktički kao i da nema. Memphis se tako našao u ironičnoj situaciji u kojoj ima kvalitete za biti bolji u oba smjera, ali jednostavno ne postoji način da to bude istovremeno.

Naime, pad u obrani veže s prije svega uz pad minutaže Tonya Allena i manje agresivnu igru na loptu Grizzliesa koji su sada više zonska momčad, dok manje Allena na parketu Joergeru dopušta igranje s više igrača koji šuterskim rasponom podižu kvalitetu napada. Obzirom da je Allen lani u playoffu dobio finalnu pljusku od Warriorsa koji ne samo da su ga ostavljali bez striktnog pokrivanja na perimetru nego čak nisu ni imali čovjeka zaduženog za njega (čime su praktički riješili zagonetku i sebi i Memphisu, olakšavši odluku kako dalje), očito je da ćemo sve više gledati Grizlije koji idu u ovom napadačkom smjeru, lagano ostavljajući grit & grind u retrovizoru.

Naravno, dok je tu Z-Bo ni govora nema o prihvaćanju trenda trčanja i trica u značajnijem obujmu, ali s više smallball postava i općenito više šutera u rotaciji na boku Memphis bi ove sezone trebao na duži rok održati iznadprosječan učinak (IOR sistem ih čak vidi kao top 10 navalu, što je vjerojatno malo previše optimistično obzirom da će dobar dio lige napraviti pozitivan napadački iskorak). Kažem na duži rok jer su Grizliji i lani skoro do all-stara imali top 10 napad na krilima Randolpha (koji ne samo da odbija umrijeti, nego je prvi dio prošle sezone igrao najbolju košarku u zadnjih 5 sezona), nikad boljeg Gasola (koji se nakon loše sezone uzrokovane ozljedom koljena vratio u punu formu, usput povećavši potrošnju na franšiznu razinu) i fenomenalnog šuta za tri Leea (koji je do all-star pauze tricu gađao s nevjerojatnih 45%, poslije je pak pao na 31%, a s tim je manje više pao i Memphis). Uglavnom, kada je ova trojka malo usporila, Grizliji su ostali bez daha, a da se tako nešto ne dogodi opet pobrinut će se nikada šira napadačka rotacija. Tako se barem nadaju, jasno.

A nade temelje na nekim više, a nekim manje solidnim argumentima. Dovođenjem Brandana Wrighta za back-up centra napravili su klasičan potez zamjene obrane za napad – umjesto limitiranog Koufosa koji je bio odličan defanzivac, ali i klasičan smetlar u napadu, sada je tu odlični pick & roll finišer koji u obrani prije svega služi kao pomoć sa strane, ne i pozicioni zaštitnik obruča. Uspiju li ga uz Conleya pretvoriti u stroj za koševe kao što je bio u Dallasu, onda će i njegova obrana biti više nego dovoljna, ali kao upozorenje im treba poslužiti podatak da Wright nije igrao naročito dobro nigdje osim u Dallasu.

Dakle, njemu treba formacija s tri šutera uokolo i rasnim playem na lopti, a teško će Memphis biti u mogućnosti zadovoljiti takve potrebe. Drugi najbolji pick & roll play na rosteru im je vjerojatno neiskusni Smith, a da bi se Conleyu i Wrightu poklopila većina minuta morali bi ranije nego žele razbijati kičmu momčadi koja tako dobro funkcionira, što nema smisla.

Gasol je sjajan s poludistance i u Memphisu se sigurno nadaju da će to biti dovoljno za otvoriti prostor Wrightu za kretanje, ne nužno samo kroz rolanje već i kroz cutove ili napadanje skoka, ali takav Wright teško da može ponoviti one suludo efikasne partije iz Dallasa. Opet, obzirom da Koufosa nikako nisi mogao spojiti s Gasolom, ovo im već daje jednu opciju više nego što su imali lani.

Uostalom, na četvorci bi vrlo lako najviše minuta nakon Z-Boa mogao dobiti poznatiji Green na rosteru, što je još jedan razlog zašto bi napad mogao izgledati bolje, a obrana slabije nego što smo navikli. Iako se ovaj smallball eksperiment lani baš i nije pokazao uspješnim, obzirom na manjak ozbiljnih opcija na klupi Joerger će zasigurno pokušati opet (plus, u Barnesu sada ima još jednog igrača koji može poslužiti u toj roli). Green ako ništa drugo barem može zabiti spot-up tricu, a i dovoljno je dug i velik da posao u obrani, posebice protiv stretch četvorki koje Randolph ne može braniti ni pod razno. Uglavnom, trebat će dosta miksati i tražiti idealne postave da bi stvar pod košem funkcionirala 48 minuta.

Barem se ne moraju brinuti dok su na parketu Gasol i Z-Bo. Njihova kombinacija igre na visokom i niskom postu otvorit će dovoljno situacija za Conleyeve ulaze i vanjski šut šarolike rotacije swingmana. Tony Allen polako tone u rolu stopera specijalista čija minutaža će većinu večeri biti bliža brojci 20 nego 30, što je pad započet dovođenjem Greena koji ga je izbacio iz petorke. Iako je postava s Greenom napadački čak bila slabije od one klasične s Allenom, u Memphisu se nadaju da je problem bio više u činjenici da su ostali starteri pali s formom, nego što je Green razbio kemiju.

Dakle, nakon zajedničkog kampa ta Greenova sposobnost da odradi nešto kroz spot-up rolu i kao sekundarni kreator konačno bi trebala biti od koristi momčadi, a onda bi Allen kao terijer s klupe služio po potrebi. Jasno, bit će večeri kada će Allen dobiti gomilu minuta radi čuvanja najboljeg protivničkog bočnog kreatora, ali startna petorka je vjerojatno već određena čisto tim šuterskim problemom kojega imaju, bez obzira što se po predsezoni čini da Joerger još uvijek važe kome dati prednost na trojci uz četiri nedodirljiva startera.

Problem u napadu bi mogao nastati ako Lee ne iskoristi činjenicu da je u zadnjoj godini ugovora kao motivaciju i ne razvuče dio lanjske šuterske forme preko cijele godine. Njegova neupitna spot-up kvaliteta uz svestrane talente Conleya i Gasola čini ovu momčad opasnom napadački i zato je ključno da ga imaju što duže na parketu. Defanzivno je problem onako spor i relativno sitan za bočnog igrača, ali na klupi jednostavno nema opcije koja bi napadu mogla donijeti to što on pruža, a to je potencijal za 40% šuta s perimetra. To je nešto čemu se još samo Conley može približiti, ali on ima toliko odgovornosti na oba kraja parketa da mu ne možeš još natovariti i taj teret da zabija trice iz catch & shoot situacija kako bi izvukao maksimum iz napada.

Iako je malo pao defanzivno od kada ima veću odgovornost u pick & rollu, Conley je i dalje pouzdan igrač u dva smjera što mu je u biti najveća kvaliteta. Nije elita u nijednom segmentu igre, ali ta stabilnost koju donosi i činjenica da je maksimalno timski igrač koji se idealno nadopunjava s Gasolom u 2 na 2 igri ono su zbog čega je ova momčad posebna i često bolja kao zbroj nego pojedinačno.

Na jedinici su usprkos njemu možda i najtanji – dogodi li se nešto Conleyu, Udrih i Smith baš i ne ulijevaju povjerenje kao back-up opcije, što znači da će tu imati sličnu situaciju kao i lani, problematičan učinak playeva kad god nema Conleya u blizini. Playmakerski imaju dovoljno opcija na drugim pozicijama da to sakriju, posebice kroz Gasola na viskom postu i Randolpha pod košem, ali bude li Udrih tricu opet gađao ispod 30% i ne snađe li se Adams u prvim ozbiljnim NBA minutama, neće moći skrpati dovoljno da guraju s njima u postavi.

DRTG: 104.1

Dok se plafon prema naprijed temelji na više faktora, tipa zdravlju Gasola i Conleya, a zatim i formi Randolpha i Leea, u obrani je prije svega vezan uz to koliko će Tony imati minuta na raspolaganju da uspostavi grit & grind filozofiju. Ako bude dobivao dovoljno na obje pozicije kao zamjena i za Leea i za Greena, Memphis ne bi trebao imati problema zadržati se barem u top 10 defanzivno obzirom koliko su solidni u pritisku na loptu i u čuvanju obruča. Ne više fantastični jer i Conley i Gasol imaju puno manje zahtjevne uloge kako bi im što više energije ostalo za napad – Conley igra manje agresivno na loptu, a Gasol, usprkos tome što je skinuo kilograme kako bi se lakše kretao, pokriva puno manji prostor nego prije dvije godine. S tim da se i dalje drže taktike pritiska prema lopti i čuvanja reketa, s puno prostora između. Kojega je bez Allena na parketu veći dio večeri sve teže pokriti. Iako i Carter i Barnes imaju dužinu za naknadne rotacije prema strani bez lopte, upitna je njihova eksplozivnost i stoga se nekako realnim čini da je nastavak obrambenog regresa neminovan. Posebice bez nekih udarnih defanzivnih opcija od prošle godine.

U pozadini će sada umjesto čvrstog Koufosa koji je uvijek bio na pravom mjestu imati puno mekšeg Wrighta koji je pak poznat po tome što je često izvan pozicije. Još veći problem je što nema drugog Grka, Calethesa, koji je svojom veličinom bio izuzetan problem defanzivno na pick & rollu i u presingu, a uz to je bio u stanju čuvati bekove bez lopte kad Allena ne bi bilo u blizini. Barnes možda može pomoći u branjenju bočnih, ali ne i brzih bekova, što praktički znači da osim Allena u Memphisu sada više nemaju iznadprosječnog vanjskog defanzivca na rosteru, osim ako kojim slučajem Smith i Adams ne popune tu rolu svježinom u nogama.

Izbor im je svakako nešto manji na ovom dijelu parketa nego u napadu, a i kontekst im baš ne odgovara. Kako liga kolektivno počinje pucati sve više trica, to će njihova zona biti pod sve većim pritiskom šuta s perimetra, a kad primaš previše trica, bolje ti da je si sjajan u svemu drugome. A Memphis će ih primati, što zbog spomenute slabije vanjske linije koju muči (ne)rješiva zagonetka zvana Tony Allen, što zbog problema koje će im predstavljati stretch četvorke. S Gasolom i Conleyem u akciji ostat će elitna pick & roll obrana, a i zaštita obruča bi trebala biti pod kontrolom ako će od Wrighta dobiti barem onu standardnu količinu blokada (kad bude u paru s Randolphom, Wright će ionako vjerojatno biti zadužen za četvorke, dok će Z-Bo, koji je sjajan pozicioni branič, držati snažnije centre). Tu je i pitanje kontrole skoka jer Wright je ispodprosječan skakač za poziciju i bez Randolpha u blizini ni tu Grizliji neće biti moćni kao nekada.

ROSTER

Sve smo manje-više prošli, poanta je da Memphis, bez obzira na sve što se događa unutar momčad i uokolo po ligi, još uvijek ima užu jezgru koja je vjerojatno top 5 u ligi. Kad su im 4 najvažnija igrača bila na parketu, od njih su bolje brojke imali samo Spursi, Clippersi, Warriorsi i Hawksi. Dakle, temelj za još jedan lagodan put do playoffa je tu i može ga uzdrmati samo ozbiljna drama oko ozljeda. I činjenica da su kao jezgra već dosegli vrhunac.

S tim da je Lee ovaj četvrti na osnovu jedne vještine, što ga ne razlikuje previše od onoga što je Allen bio godinama kao stoper. Dovoljno je da malo padne u postotcima, kao što je bio slučaj lani nakon all-stara, da povuče momčad prema dolje jer nema druge kvalitete kojima može nadomjestiti to što slabije ubacuje trice. Tako da, kad maknemo udarnu trojku, ispada kako Memphis u sezonu ide isključivo s igračima zadatka kojima je primjerenija uloga s klupe. Sad, jasno definirani rotacijski igrači nisu problem sami po sebi, ali u kontekstu kada ih je relativno malo i kada ove tri udarne opcije nisu potrebne klase, jasno je da Memphis već na toj bazi talenta pripada bliže sredini nego vrhu. Graditi momčad oko jednog all-star igrača i dvojice graničnih, bez vrhunske dubine, jednostavno nije recept za uspjeh u NBA, ma koliko imao originalan stil i izbrušen identitet.

Ovo su uvijek bili rosteri koji bi patili kad u blizini ne bi bilo startnog playa ili centra, a ove sezone izgledaju posebno ranjivi. Ako se sve fino posloži i Joerger dobije korisnu rotaciju od 10 ljudi kao što planira, sezonu će izgurati bez problema, ali naiđu li na zapreke i budu prisiljeni više jahati udarne opcije, manjak fleksibilnosti rostera mogao bi postati ozbiljan problem na duži rok.

Situacija je posebno tanka u toj vanjskoj liniji gdje osim Conleya i Leea nemaš igrača kojega bi neka nova franšiza u slučaju ekspanzijskog drafta uzela na roster. Adams i Smith su projekti, Udrih je na izlaznim vratima iz lige i lani je isključivo služio kao skok-šuter s poludistance nakon picka, što znači da je Tony kao stoper jedina poštena zamjena koja s klupe može utjecati na igru, makar na taj jedan njemu svojstven način. Carter i Barnes možda mogu odraditi šutersku rolu u spot-upu, ali teško nešto više.

Matt Barnes, koji bi da je mlađi bio idealan dodatak jer donosi i nešto od Greena i nešto od Allena, u ovim poznim godinama nije prijetnja za poziciju startera spomenutoj dvojici, ali njegove 3&D kvalitete barem će dobro doći u trenucima kada stvari ne budu išle po planu. Uz to, Grizliji se nadaju da u Carteru još ima vatre i da je lanjska katastrofalna sezona prije svega rezultat problema s ozljedama, ne nužno činjenice da je Carter preminuo kao NBA košarkaš (zanimljivo, još jedan čovjek koji je bio as kod Carlislea, nadam se samo za dobro Memphisa da ovo nije pokazatelj kako će se razvijati stvari s Wrightom). Također, tu je i Adams koji bi nakon sezone privikavanja trebao donijeti malu dozu svježe krvi među sve ove veterane.

Da Wright nađe zajednički jezik i s Gasolom i s Randolphom je nužno jer ostalih opcija pod košem nemaju – smallball postave ne obećavaju, JaMychal Green je smetlar koji bi mogao dobiti prednost pred Stokesom čisto jer je pokretniji u obrani i lakše izlazi na perimetar, a Hollins je tu tek zato jer netko mora biti treći centar na rosteru.

COACH

Joerger je obećavao puno toga, na kraju se ipak zadovoljio ganjanjem rezultata. Ima momčad koja po defaultu upada u playoff dok god mogu računati na Gasola i Conleya u 70 utakmica, tako da tu nešto previše mudrovati nije bilo potrebe. Promjene koje je on donio tako su uglavnom bile sitne, ali bitne – više akcije u napadu, konzervativnija obrana koja čuva noge igračima i preusmjeravanje liderske role s Randolpha i Allena na Gasola i Conleya. Svu ovu tranziciju izveo je manje-više uspješno, a izostanku nekih većih potresa ne treba se čuditi obzirom da je Joerger ionako godinama radio s Hollinsom kao defanzivni koordinator i da je praktički u klubu bio još od vremena Pau Gasola, jasno u puno manje važnoj ulozi. Dakle, on je rastao s ovom jezgrom i također je zaslužan za rađanje grit & grinda.

Da obrana ostane bitan dio identiteta Joerger se pobrinuo okupivši štab sastavljen od trenera dokazanih kroz niže lige jer je i sam primjećen od Grizlija u sličnom kontekstu. Međutim, njegov do sada najvažniji potez je dovođenje NBA veterana Bzdelika za koordinatora ofenzive u pokušajima da implementiraju pokretni napad s više pick & rolla i više tranzicije. Bzdelik baš i nije imao neku reputaciju, ali je svakako mudro bilo dovesti pojačanje. Sad, osim sitnih stilskih pomaka, većih promjena u igri nije bilo – i u ovim sadašnjim horns formacijama većina akcije bazirana je na visokom postu kao i u Hollinsovim UCLA rasporedima, samo što Conley igra više s loptom i Gasolom 2 na 2, dok su ranije Gasol i Z-Bo puno češće vrtili high-low akcije međusobno. Od šuterskog i tranzicijskog pomaka pak nije bilo ništa jer, na kraju krajeva, ni roster nije takav.

PLUS

Konstanta. Dok će neki konkurenti uigravati nove opcije, a drugi tražiti formu, Memphis će po običaju do pobjeda dolaziti čisto na račun uigranosti i identiteta. Istina, malo po malo skidaju taj obrambeni oklop, ali još uvijek su specifični po igri s dva dominantna visoka igrača i tu će uvijek predstavljati mismatch, dapače obzirom da sve veći broj momčadi planira igrati s nižim postavama ta njihova vjernost Randolphu mogla bi se i ove sezone vratiti s kamatama.

MINUS

Iako su bili među 5 najsporijih momčadi u ligi, dakle iako su igrali na puno manje posjeda od većine konkurenata, Grizliji su uspjeli ostvariti najgori omjer pogođenih i primljenih trica u ligi nakon takvih veličina kao što su Kingsi i Wolvesi. Dakle, nije problem samo što ne mogu zabiti dovoljno s perimetra, već što više nemaju ni onu pouzdanu obranu koja je do prije samo dvije sezone stvari držala pod kontrolom na način da su protivnike držali ispod prosjeka i po broju pokušaja i po postotcima. Slabiji presing u kombinaciji sa slabijim naknadnim rotiranjem otvara više prostora nego su navikli, a ni centarski par nije više onako aktivan u pomaganju prema naprijed. Ovaj trend se neće preokrenuti.

WCS

Gasola i Conleya uspore ozljede, napad ostane prosječan jer se prinove cijelu sezonu muče pronaći rolu, Lee gađa 34% za tricu, a Z-Bo opet pokazuje znakove starenja, dovoljno za pad u osrednjost, 44 pobjede i osmo mjesto iza Jazza.

BCS

Dobiju 70+ utakmica od Gasola i Conleya, Randolph nastavi igrati kao mladić, a Lee tijekom cijele godine ne pada ispod 38% za tricu. Joerger nađe idealne uloge za Allena, Greena i Barnesa koji odigraju solidne sezone, Wright se pokaže kao pojačanje, a uz idealnu rotaciju ostvare top 10 učinke na obje strane parketa, dovoljno za ponoviti lanjskih 55-27 i još jednom se izboriti za top 5 poziciju na Zapadu.

WIZARDS + PELICANS = 7

WIZARDS

SCORE: 43-39

NET/SOS: +0.6/+1.1

ORTG: 105.5

Nakon nekoliko godina mučenja, izgleda da je konačno i Wittman shvatio kako bi bilo mudro najboljeg tranzicijskog playa u ligi staviti u što više takvih situacija. Tako da bi ove godine trebali gledati nešto brže Wizardse, kao znak da su konačno prihvatili trendove, a zatim i nešto više stretch postava koje će pucati puno više trica (te tako smanjiti broj dugih dvica koje su Wizardsima pod Wittmanom postale zaštitni znak), što bi pak dodatno otvorilo prostora za Wallovu slash & kick igru.

Uglavnom, već mali iskorak u oba ova segmenta igre bio bi dovoljan da Washington nakon niza otužnih sezona postane prosječna napadačka momčad, samo pitanje je mogu li namjere rezultirati potrebnim učinkom. Naime, liga kolektivno radi zaokret u smjeru brže igre i više šutera, tako da Wizardsi već kasne i pitanje je hoće li njihov napredak biti značajan ili tek minimalan u kontekstu u kojem i konkurencija radi na podizanju efikasnosti.

Također, nije da Wittman ima roster koji po defaultu garantira velike stvari. Wall će svakako imati najviše koristi od bržih postava s više šutera, pozitivno bi trebao reagirati i Beal kojem će ostati više posjeda za kreirati obzirom da će se manje igrati kroz sredinu, a i Gortat bi konačno trebao dobiti standardnu kvotu pick & roll akcije koju kao finišer zaslužuje. Međutim, za razliku od lani kad su u Pierceu barem imali potrebnu opciju za tako nešto (iako je nikada nisu koristili, barem ne do playoffa), Wizardsi u ovoj sezoni planiraju igrati puno više posjeda u formaciji s četiri igrača vani bez da imaju dokazana rješenja u tim ulogama.

Porter je odradio solidan playoff uz Piercea, ali Wizardsi ga tretiraju kao rasnu 3&D opciju što nije. Možda postane, ali možda i ne, što je popriličan rizik koji si momčad koja želi napraviti iskorak iz osrednjosti ne može dopustiti. I dok na boku još i može proći, pitanje je kako se uklapa u ideju o više stretch postava. Naime, obzirom da nemaju rasnog visokog tricaša, Wizardsi ovdje sigurno planiraju minute dati njemu i Dudleyu, što može poslužiti za promjenu ritma i povremeno stvaranje mismatcha, ali ne i kao ozbiljnije oružje.

Humphries i Gooden mogu glumiti stretch četvorke, prvi odličnim šutom s poludistance, drugi čak i sposobnošću da ubaci tricu, obojica su bolji od Nenea i Gortata u toj pomoćnoj roli jer imaju igru licem košu i obojica mogu odigrati pick & pop, ali nisu materijal za startnog igrača ozbiljne momčadi. S njima u rotaciji veći dio večeri na poziciji ne dobivaš previše, dapače nemaš ni ono što želiš na idealan način, prostor, a gubiš onu moć u reketu koji su donosila dva centra. Tako da vjerujem kako ćemo i dalje često gledati Nenea u kombinaciji s Gortatom, iako znatno manje nego do sad, što zbog promjene stila, što zbog činjenice da na Nenea praktički više ne možeš ozbiljno računati jer se fizički toliko raspao da jednostavno ne može odraditi startne minute.

Praktički, u situaciji su da na dvije pozicije u petorci ne mogu računati na sigurnu produkciju dostojnu startera jedne playoff momčadi, a to nije malen problem. Dakle, ako ćemo vjerovati da će usprkos naporima opet imati problema s gužvom u sredini, taj rast napadačke učinkovitosti neće biti od većeg značaja.

I za kraj ostaje problem klupe. Dudley i Anderson, koji su dovedeni kao zamjene za Piercea i radi dodatne dubine na boku potrebne ako će Portera tu i tamo koristiti kao četvorku, već su ozljeđeni i već je upitno u kakvoj formi i kada će se priključiti rosteru. Andersonov problematični gležanj završio je pod nožem i u najboljem slučaju trebat će mu par mjeseci oporavka, a Dudley ima već kroničnih problema s koljenima i leđima zbog kojih će na startu sezone vjerojatno biti striktno limitiran minutažom. Bez njihovog šuta i sposobnosti da igraju po nekoliko pozicija, doći će do izražaja slabašna klupa krcata neučinkovitim strijelcima poput Templea, Sessionsa i Neala.

Dakle, očekivati da će kvazi-promjena stila sama po sebi biti dovoljna da Wizardsi polete s rosterom na kojem imaš tri poštene opcije u napadu jednostavno je previše optimistično. Napredak u napadu je neminovan, uostalom gore od prošle sezone ne mogu, ali teško da može biti toliki da ih lansira u top 10.

DRTG: 104.9

Ovdje ne treba očekivati značajniji pad jer očito je da će i dalje uglavnom igrati s klasičnom postavom. S tim da će kao i u napadu ključno biti pronaći idealne kombinacije visokih. Dakle, kao što Gortatu u napadu ne treba Nene već netko poput Goodena da bi mogao vrtiti pick & roll, tako mu ni u obrani ne treba statični centar, već pokretnija četvorka. Za Nenea, koji je više post-up igrač sposoban napasti kroz izolaciju, bit će dovoljan Humphries kao šuter s poludistance jer mu treba manje prostora nego Gortatu da finišira. A u obrani mu je svejedno s kim će igrati jer sigurno neće izlaziti iz reketa, dakle sredinu će imati pod kontrolom.

Kombinirajući ovu četvoricu pazeći samo da na parketu nema zajedno Humphriesa i Goodena, Wittman bi trebao imati solidnu osnovu, a za ostalo će se pobrinuti Wallov i Templeov presing, Porterov atleticizam i Dudleyev veteranski know-how. Problem će biti što nemaju trećeg centra, kad Nene u nekom trenutku završi na rehabilitaciji, što je neminovno čak i usprkos planiranoj smanjenoj minutaži, zamjenu za Gortata morat će odrađivati Blair. Sad, teško da i on može biti manje uspješan od Seraphina, ali činjenica je da ima kronični nedostatak centimetara za tu rolu i da će opet biti teško igrati obranu kakva im treba s nekim tko nije Gortat ili Nene u većim šihtama na petici.

A regres u skoku i čuvanju zadnje linije zadnje je što Wizardsima treba obzirom na rupe u vanjskoj liniji koje će posebice biti očite kad krenu zamjene i kad na parketu budu imali po nekoliko rezervi. Prema naprijed će s Porterom kao starterom sigurno i dalje biti kvalitetni u pritisku na perimetar gdje imaju mogućnost igrati i na presing, ali i više zonski obzirom na atletske potencijale, međutim teško da mogu toliko popraviti obranu perimetra da maskiraju dodatni prostor u pozadini koji bi se lako mogao otvoriti. Spomenute niske postave s Porterom ili Dudleyem na četvorci imat će mogućnost preuzimanja, ali to nisu postave koje mogu funkcionirati veći dio utakmice. Kao što ni njih dvoje nisu takve individualne klase da mogu stalno sakrivati takve rupe kao što su Neal, Anderson ili Sessions.

Uglavnom, ovdje je određeni regres neminovan, šanse da opet budu top 5 obrana nisu velike, a to samo stavlja dodatan pritisak na očekivani napadački napredak.

ROSTER

Nikako da riješe problem back-up playa Johnu Wallu, tako da im opet ostaje nadati se da će Wall izgurati sezonu bez ozljeda (doduše, iako se vodi da je lani odigrao 79 utakmica, značajno je usporio oko all-stara, vjerojatno zbog ozljede, a to je rezultiralo s mizernih 12-19 Wizardsa od starta veljače do starta playoffa). Nakon što nije upalilo s Millerom, sada imaju Sessionsa, koji može zabiti ako dobije dovoljno ovlasti s loptom jer još uvijek ima solidan ulaz, ali je apsolutno beskoristan u svim drugim segmentima igre. Plus, u godinama je kad njegovom profilu igrača, dakle playmakerima bez šuta back-up kvalitete, naglo počne padati učinkovitost i pitanje je neće li do kraja prijelaznog roka opet morati razmišljati o novoj zamjeni za Walla.

Temple to nije, kod Wittmana će uvijek imati minuta jer je svestran defanzivac koji može odigrati i presing na playa ili striktnu obranu na čovjeku bez lopte, ali ono što ga je ostavilo na rosteru ipak je podatak da je po prvi put u karijeri bio šuterska prijetnja. Ponovi li lanjskih 38% za tricu, što se vjerojatno neće dogoditi, mogao bi se izboriti i za značajniju minutažu na rosteru koji ima ovoliko upitnika na svim vanjskim pozicijama.

Tipa, na dvojci bi ako Beal propusti svoju standardnu kvotu utakmica moglo biti problema s ovim upitnim Andersonom (pokaže li mu se ozljeda kompliciranijom, nije isključeno ni da propusti cijelu sezonu), što znači da će se više nego bi trebalo oslanjati na revolveraša poput Neala. Zamislite samo postavu s dvojcem Sessions-Neal na desetak minuta po večeri, tu će svi preostali uključeni imati pune ruke posla maskirati njihovu slabašnu igru prema nazad.

Na trojci bi stanje moglo biti solidno ako i Porter i Dudley budu u top formi, ali ako Porter ne pokaže da je sposoban biti išta više od solidnog igrača s klupe, a Dudleya ozljede uspore do neupotrebljivosti, imat će gomilu minuta za testirati mladog Oubrea. Što im definitivno nije prvi cilj kao momčadi koja želi uhvatiti što bolju poziciju u playoffu. Od Webstera pak teško da se više ima smisla išta očekivati, kronični problemi s leđima napravili su od njega invalida što se tiče igranja košarke na ovoj razini, iz toga proizlaze stalno nove ozljede zbog kojih ne igra praktički već više od godinu dana i on teško da je išta više od skupo plaćenog promatrača.

Ispada stoga kako će, ne napravi li Beal značajan iskorak, opet nakon Walla najviše ovisiti o učinku visokih. Što nije dobro jer imaju možda najtanju unutarnju liniju zadnjih godina. Pozitivno je što će, sudeći barem po predsezoni, iz nje pokušati izvući maksimum. Tako bi Gortat trebao biti učinkovitiji okružen s više šutera, a i Nene bi trebao nastaviti dominirati kao post-up prijetnja u manjoj roli s klupe protiv slabijih postava. Međutim, bez njega kao kreatora na laktu i bloku u većoj minutaži, još veća odgovornost u organizaciji igre pada na Walla i Beala i njihov dribling. Gooden i Humphries imat će u napadu role ispušnih ventila (uz povremeni pick & pop) i ovisno o tome kako će pogađati tricu (po viđenom u predsezoni izgleda kako je i Humphries radio na tome da se s poludistance što više prebaci na perimetar) u dobroj mjeri ovisit će i to koliko će Wittman posezati za postavama s dva centra, pa i koliko će šansi dati niskim postavama jednom kada Dudley bude spreman.

COACH

Randy Wittman i dalje sjedi na klupi usprkos svom mučenju kroz koje je zadnjih godina proveo i naše oči i Walla. Njegova očinska figura održava se na životu zahvaljujući dobrim rezultatima u playoffu, iako su ti dobri rezultati u playoffu dobrim dijelom bazirani na činjenici da Wizardsi toliko podbace u regularnom dijelu da nitko nema velika očekivanja od njih kada dođe doigravanje.

Uglavnom, temelj Wizardsa svih ovih godina je bila obrana, a za nju je isključivo odgovoran Don Newman, bivši Popovichev učenik koji je iz Spursa donio jasna pravila i zaduženja kojih su se solidno konstruirani rosteri držali gotovo savršeno. Napadački problemi pak proizlazili su uglavnom iz fokusa Wittmana i pomoćnika mu Zierdena (također jedan od Flipovih ljudi, iz iste old-school škole koja gomilu akcije na visokom postu smatra temeljem igre) na postavljene napade umjesto da zaigraju s više slobode i slash & kick akcije.

Horns setovi s dva visoka na laktovima ili formacije s jednim visokim na laktu i drugim na bloku činili su većinu njihovih akcija, što je po defaultu zatvaralo sredinu za ulaze Wallu i Bealu, ali i Gortatu i Neneu, te ih je sve skupa tjeralo na uzimanje gomile alibi šuteve s poludistance. Sad toga navodno ne bi trebalo biti, ali svakako će biti zanimljivo pratiti kako će se ta tranzicija na modernu košarku odvijati bez dodatka nekoga tko ima iskustva s ovim tipom sistema i gdje će dva veterana poput Wittmana i Zierdena u hodu pokušati promijeniti razmišljanje o igri.

PLUS

Nemaju dominantne opcije ni previše širine za izgurati regularnu sezonu, ali zato su puno bolje posloženi za doigravanje u kojem se igra uspori i rotacije smanje. Od tuda i činjenica da su zadnje dvije godine bolji dojam ostavljali u playoffu nego u regularnoj sezoni, jednostavno tu im je puno lakše sakriti mane. Ne sve, jasno, ali onu s manjkom dubine svakako.

MINUS

Iako imaju all-star talent u Wallu i par godina pozitivnog playoff iskustva, ovo je na papiru bolno prosječna momčad. Posebice nespremna za guranje kroz dugu i dosadnu regularnu sezonu. Također, ne uspije li Beal konačno efikasnost podići na razinu više, u napadu bi još veća odgovornost mogla pasti na Walla, što se neće negativno odraziti samo na njegove postotke, već i na formu. Naime, u ligi u kojoj kolektivni IQ raste do najvećih razina ikada i gdje većina franšiza stavlja sve veći naglasak na izvlačenje maksimuma iz sistema i formacija na oba kraja parketa, nekada standardno oslanjanje na jednog rasnog playmakera ne prolazi.

WCS

Ozljede ih prate cijelu sezonu, s tim da sada i Wall uz one standardne pacijente propusti 15-ak utakmica, napadački ostanu ispod prosjeka jer i dalje uzimaju gomilu dugih dvica, obrana potone u prosjek, završe ispod 50% učinka i propuste playoff jer su se Pistonsi i Pacersi puno bolje snašli u bržem ritmu s puno više trica.

BCS

Wall odigra sezonu karijere, Gortat oživi, Beal se konačno potvrdi kao ozbiljna druga opcija, ozbiljnije ozljede ih uglavnom zaobiđu, napad skoči iznad prosjeka na račun gomile trica i puno više posjeda kroz tranziciju, obrana ostane standardno solidna i sve skupa rezultira s 49 pobjeda i prednošću domaćeg parketa u prvom kolu playoffa.

PELICANS

SCORE: 46-36

NET/SOS: +2.2/+1.9

ORTG: 108.4

Dovođenjem Gentrya promijenit će se dva lani problematična aspekta igre Pelicansa – nedostatak tranzicije i premalo šuteva za tri. Williamsovo nepotrebno forsiranje postavljenih akcija naizgled nije kočilo razvoj Davisa, ali nema sumnje kako će ga otvorena prostranstva i sloboda koju će donijeti Gentryev stil pretvoriti u pravo tranzicijsko čudovište. Obzirom da je već bio jedno takvo na visokom bloku i u pick & rollu/popu, nema sumnje kako će dodatno nadmašiti već povijesne učinke. Uz više laganih poena kroz tranziciju, jedini aspekt igre na kojem Davis još treba raditi je onaj playmakerski, dakle da bi postao pravi thriple threat na visokom postu morat će popraviti razigravačke brojke, ali i tu će ključna biti promjena sistema jer talent je neupitan. Dakle, kako ga Gentry bude više stavljao u hand off i give and go akcije, odnosno kako mu više kretanja bez lopte suigrača u sistemu omogući više situacija u kojima će s visokog posta moći razigrati cutere iz kornera prema obruču ili čovjeka koji istrčava iz bloka na catch & shoot, Davis bi trebao izrasti u legitimnog nasljednika Garnetta i Duncana već ove sezone. A obzirom da ozbiljno radi na dometu i da bi vrlo skoro mogao dodati i šut za tri, možda ih i nadmaši. Samo da ostane u komadu, jer do sada ni jednom u tri godine nije odigrao 70+ utakmica.

Uglavnom, Davis ti sam garantira playoff čak i na ovakvom Zapadu (koji, doduše, sada djeluje malo razvodnjeno u sredini, dakle nema toliko prijetnji spremnih iskoristiti lošu sreću), a Gentry će sigurno napraviti dosta da popravi učinke i ostatku rostera. Iako mu Demps ne daje previše materijala za razvoj u kratkom roku, ako budu barem donekle zdravi, Pelicansi će napadački biti top 5 momčad. Osim brzog pick & rolla i tranzicije, koji su osnova Gentryeva sistema, postavljeni napadi će uglavnom funkcionirati kroz 4 vani formaciju te kroz Princeton principe koji uključuju gomilu kretanja svih uključenih, česte izmjene pozicija i čitanje igre. Hand off akcija između dva beka otvorit će dodatne mogućnosti u slash & kick igri Evansu i Holidayu, stalni blokovi i kretanje na strani bez lopte otvorit će Davisu hrpu prilika za razigravanja s visokog posta, a i Gordon bi se mogao vratiti u formu kroz gomilu catch & shoot situacija koje će mu otvarati Gentryeva sklonost dvostrukim blokovima kako bi otvorio šutera. Čak i Asik ili Ajinca, koji nisu oličenje talenta u napadu, trebali bi se izvlačiti na visoki pick i onda kroz hand off razigravati slashere, otvarajući im tako više prostora nego kroz pick igru u kojoj nisu prijetnja.

Formacija s četiri vani pak bit će posebno ubojita kad u paru visokih zaigraju Davis i Anderson – čak i lani su s Andersonom u najgoroj formi u životu, uzrokovanom koliko ozljedama toliko i privatnim problemima izvan parketa, Pelicansi razvaljivali protivnike s tim dodatnim prostorom kojega je Davisu ostavljao ubojiti Andersonov šut (i obrnuto – i u lošoj godini Anderson je ubacivao dvije trice po utakmici uz pristojnih 34% šuta). Čak i s Cunninghamom u roli četvorke, iako ovaj nije tricaš ni pod razno, uspijevali su ostvarivati napadački učinak koji bi ih lansirao na prvo mjesto u NBA da ga je moguće razvući na 48 minuta. Iako nema tricu, Cunningham je elitni šuter s poludistance i već to je bilo dovoljno da Davis briljira u sredini, a uz to nije rupa na suprotnoj strani kao Anderson.

Dakle, ovdje je stvar jasna i tiče se isključivo konteksta – bude li Gentry na raspolaganju imao udarne opcije najveći dio sezone, što očito neće biti lako izvesti obzirom na trenutno stanje i uopće povijest bolesti svih prisutnih, Pelicansi će samo na osnovu napada opet biti u playoffu.

DRTG: 106.2

Dovođenje trenera Ermanova profila možda je i značajniji potez od angažmana Gentrya. Naime, s Davisom prema naprijed problema nema, ako su lani usprkos Williamsovom limitiranoj napadačkoj viziji imali top 10 napad u NBA, onda je jasno da tu dugoročno sve štima. Međutim, kada cijelo vrijeme igraš s limitiranim centrom ne bi li imao bolju obranu, a ta ista obrana završi debelo ispod prosjeka, onda je jasno gdje su potrebni zahvati. I tu na scenu stupa Erman sa svojim Thibsovskim pravilima koji će konačno začepiti rupe u sredini (od Pelicansa je lani više laganih poena na obruču dozvolila samo Minnesota, što je samo po sebi trebalo biti razlog da cijeli stručni štab dobije nogu). I to jednostavnim fokusiranjem na zonu pod košem ili po potrebi zonski presing na loptu, a ne na agresivna udvajanja na perimetru koja su zahtijevala gomile naknadnih rotacija koje ovaj roster jednostavno nije bio u stanju ispoštovati.

S Ajincom i Asikom izvan akcije prvi mjesec sezone, a vjerojatno i duže obzirom da će im trebati neko vrijeme da uhvate formu (posebice je zeznuta Asikova ozljeda lista, njega u punom pogonu vjerojatno nećemo vidjeti do all-stara), u startu će pasti u vodu ideja da petice služe isključivo kao korektori u zadnjoj liniji koji ne napuštaju zonu, ali i s više Davisa na petici ne bi trebali imati problema u popravljanju stanja na ovom dijelu parketa. Obzirom da ne bi trebali gledati previše Perkinsa u igri osim radi povremenog predaha Davisu, ovaj uvodni dio sezone može poslužiti Pelicansima da uigraju izuzetno modernu obranu baziranu na preuzimanju, s Davisom i Cunninghamom u glavnim ulogama. Davis može braniti svih 5 pozicija, Cunningham od 1 do 4, dakle toliko su pokretni da bi i bez klasičnih centara trebali ako već ne zatvoriti reket, a onda odigrati puno bolju obranu na pick & rollu od lanjske katastrofe u kojoj se rijetko znalo tko što radi i gdje su ih podjednako rešetali i vanjski dribleri i visoki finišeri.

Po potrebi, ove uvjetno rečeno niže postave (kažem uvjetno jer Davis će se kad-tad i u viziji franšize prebaciti na peticu full time) mogu preuzimati, mogu puno agresivnije igrati na igrača s loptom klasičnim udvajanjem te stavljanjem naglaska na ostale kreatore na protivničkom rosteru (što im lani nije uspjelo, ali s Ermanovom hibridnom zonom će svakako manje riskirati), a mogu i jednostavno zalediti pick & roll kako bi Davisa držali što bliže obruču u svojstvu zaštitnika obruča za što je više nego sposoban (što bi uostalom ionako radili s klasičnim centrima). Ovo zadnje svakako bi trebalo igrati dok je Davis uz Andersona kako bi sakrili manjak lateralne i uopće bilo kakve pokretljivosti kod potonjeg, dok će s parom Davis-Cunningham sigurno više napadati loptu. Kad se vrate centri pak imat će dovoljno oružja da se prilagode svakom protivniku i tu bi učinak novog defanzivnog koordinatora mogao biti ključan, taj napredak koji mogu napraviti u defanzivi uz već vrhunski napad daje im mogućnost da se transformiraju u posebnu momčad.

Jasno, osim što će trebati dovesti u red zaštitu obruča i branjenje pick & rolla, trebat će zadržati i kvalitetu branjenja perimetra bez toliko presinga i pomoći visokih. Tu će svakako pomoći veći izbor na krilu nego što ga je Williams imao lani tijekom prvog dijela godine. Cunnigham je pokazao da osim odličnog branjenja 1-4 pick & rolla može odraditi i stopersku rolu na perimetru, a tu je i solidni Pondexter koji je oživio odmah po povratku u New Orleans i koji je najbliže što imaju klasnom 3&D swingmanu sposobnom braniti obje bočne pozicije. Na lopti su tanki jer je Holiday usporen, a Cole limitiran fizikalijama i glavom (prelako se gubi u pokušajima da agresivno napadne loptu), što je problem, ali mogu ga držati pod kontrolom spomenutom sposobnošću Davisa i Cunninghama da preuzimaju na pickovima. U svakom slučaju i njih dvoje bi u boljem sistemu mogli biti od koristi, posebice Holiday ako mu to zdravlje dozvoli.

Iako ovako na papiru Gordon i Evans izgledaju kao najveće rupe na perimetru, obojica su dovoljno dugi i snažni da izdrži većinu 1 na 1 dvoboja. Nisu u stanju čuvati brže bekove ili snažnije swingmane, dakle nemaju elitnu vrijednost, a uz to su u stanju izgubiti iz vida čovjeka bez lopte i redovno kasniti na zatvaranja, ali s manje zahtjevnim sistemom u pogledu rotacija i više fokusa na 1 na 1 zaduženja, trebali bi biti od koristi već samim time što nisu rupe koje možeš napadati izolacijama. Jedini problem je što ih teško možeš istrpiti jednog uz drugog, tada po defaultu jedan mora čuvati ili jedinicu ili trojku što dovodi do problema.

Erman će svakako imati posla iz ničega izgraditi nešto, ali jasan plan vezan uz stil igre bit će prvi korak. Uspiju li vanjski tjerati protivnike s trice barem jednako uspješno kao do sada, i pretvore li pri tome dio pokušaja na obruču u duge dvice (po tome su lani bili jedna od najgorih momčadi u ligi, protivnici jednostavno nisu uzimali takve šuteve jer im je put prema obruču uglavnom bio otvoren), nema razloga da ne budu barem solidna defanzivna družina.

ROSTER

Holiday se i dalje muči s istom slomljenom nogom koja nikako da zaraste i sad je već pitanje hoće li ikada moći odigrati poštenu sezonu. Prvi preduvjet da bi mu se produžilo karijeru je ne forsirati ga, što znači da će ove godine vjerojatno odigrati više od pola mogućih utakmica, ali ne i sa značajnije povećanim ukupnim brojem odigranih minuta jer će minimalno prva dva mjeseca sezone biti pod limitom koji teško da će prijeći 20-ak minuta. Ovisno o tome kako će noga reagirati na povećni stres, određivat će se i daljni razvoj situacije koja se očito može popraviti, ali i pogoršati. Ovo ostavlja previše minuta za Colea koji je problematičan u oba smjera i kao back-up, kamoli u povećanoj roli. Svjesni da bi Cole mogao biti problem, u zadnji tren su posegnuli za veteranima poput Robinsona i McCalleba, a šansu za upasti na roster ima i combo Kilpatrick, međutim Gentry će vjerojatno manjak Holidaya maskirati na isti način kao i Williams, a to je stavljanjem Evansa u rolu playmakera što je češće moguće.

Tyreke je daleko najbolji pick & roll kreator nakon Holidaya kojega imaju i tu jednostavno nema razloga držati ga na boku ili u roli šestog igrača dok Holiday nije potpuno spreman. Jasno, nije učinkovit kao Jrue zbog slabije spot-up igre i šuta općenito, također nije ni tako dobar dribler i malo previše voli kreirati za sebe na štetu drugih, a i defanzivno nije u stanju čuvati jedinice, samo Pelicansi nemaju izbora u ovoj situacija. Da je Holiday zdrav, onda uopće nema dvojbi tko je prvi izbor, ali u ovom kontekstu sve osim maksimalnog jahanja Tyreka na jedinici je rasipanje resursa.

Jasno, kad i ako Holiday bude spreman nositi povećanu odgovornost, onda Evans može solidno funkcionirati i kao sekundarni kreator, posebice u postavama kad odmaraju Davisa i gdje njegova potrošnja nije prijetnja učincima momčadi. Jedino je bitno ne posezati za kombinacijama s Evansom na trojci, posebice uz Holidaya i Gordona, jer to su defanzivno poprilično ranjive postave. Iako će novi stručni štab sigurno biti pametniji i neće ih koristiti uz Andersona što garantira katastrofu, prisustvo Pondextera i Cunninghamova sposobnost da zaigra obranu na perimetru svakako donose bolji balans na poziciju trojke. Problem je samo što je i Pondexter također sklon ozljedama, plus se oporavlja od operacije koljena, tako da će prvih par mjeseci sezone vjerojatno igrati i bez njega. Dok on uhvati formu, defanzivna učinkovitost bi mogla itekako patiti. Posebice jer bez njega u blizini ostaje minuta za Babbita koji usprkos savršenoj šuterskoj formi predstavlja ogroman problem defanzivno.

Na vanjskim pozicijama se nekako i mogu krpati usprkos svim problemima, ali bit će pravi pothvat sve pokriti pod košem dok se ne vrate Ajinca i Asik. Koliko god super bila činjenica da će sada Davisa morati maksimalno koristiti na petici i da ćemo svi skupa moći uživati u njihovom napadu bez da ga usporavaju teški centri, od čega jedan nema ni ruke potrebne da bi se igrao ovaj sport, toliko je problematično što će Davis morati provoditi na parketu gomilu minuta u zahtjevnoj roli na oba kraja parketa ako ne misle upasti u rezultatsku rupu već na startu sezone. Anderson će odraditi svoje u napadu, Cunningham će pomoći u obrani, ali praktički jedini back-up centar im je trenutno Perkins. Kada se pak rotacija na petici stabilizira, ostaje potpuno drugi problem, a to je da će tada biti premalo minuta za Davisa u najboljim kombinacijama, uz Andersona i Cunninghama.

Ostaje se samo nadati da će Gentry biti manje tvrd po pitanju korištenja Davisa na petici kad se kompletiraju i da će, ako i ima nekakve dvojbe oko raspodjele minuta pod košem na duži rok, one nestati nakon što Davis i društvo rasture u napadu tijekom prva dva mjeseca sezone.

COACH

Gentry upravo iza sebe ima sezonu u kojoj je osvojio naslov prvaka s ponajboljim napadom lige (samo su Clippersi bili učinkovitiji), igrajući pri tome daleko najbržim ritmom u ligi i zabijajući kao momčad nevjerojatnih 40% za tricu, cijelu večer koristeći stretch formacije s jednim visokim koje su razbijali samo radi povremene smallball postave. Dakle, čovjek ne samo da je uzeo D’Antoniev koncept, već ga je digao na novu razinu, dobrim dijelom zamijenivši formulu tranzicije i statičnog raširenog pick & rolla kompleksnijom old-school akcijom baziranom na iskustvu kojega je stekao radeći s Brownom i Popovichem, dva najveća košarkaška uma ikada. Tako je uvijek pokretni napad, u kojem se sve vrtilo oko kretanja bez lopte, jednako bio temeljen na 2 na 2 akciji, s ujednačenom količinom hand-off akcije kao i pick & rolla, kao i na sekundarnoj akciji na strani bez lopte, a to sve skupa je jednostavno bilo previše za većinu konkurencije. Gentry je maksimalno koristio činjenicu da je na visokim pozicijama imao dva sjajna asistenta te je tako stavljao dodatan pritisak na obranu koja nikada nije znala treba li paziti na cut prema obruču za lagano polaganje ili flex-cut kroz sredinu za otvoreni šut iz vani, čime je maksimalno iskoristio roster koji je imao na raspolaganju, maksimiziravši talente dvojice najboljih šutera u ligi i sakrivši mane visokih kao realizatora.

U Warriorsima je imao Rona Adamsa kao idealnog suradnika, koji mu je praktički dao ono što D’Antoni nije imao nikada, iznadprosječnog koordinatora obrane. A sada u Pelicansima ima Ermana, momka iz iste škole kao i Adams, koji iza sebe osim diplome kod Thibsa ima već i niz uspjeha, od sudjelovanja u stvaranju radnih navika kod klinaca u Warriorsima pod Jacksonom (nakon odlaska Malonea u Kingse on je preuzeo defanzivu za uspjeh koje se često zasluge pripisuju lajavom Jacksonu), do odlične suradnje lani u Celticsima. Uglavnom, kombinacija iz snova.

PLUS

Ne samo da u Davisu imaju vjerojatnog MVP-a ove i mnogih idućih sezona, već imaju i riješeno pitanje stručnog štaba. Dakle, udarili su temelj za lov na naslov čim Demps (ili netko drugi) kroz par godina uspije posložiti bolji roster oko Unibrowa.

MINUS

Ova franšiza ima nevjerojatan niz problema s ozljedama koji će i ove sezone biti najveća prepreka napretku. S tim da sada barem znamo da nema Williamsa u blizini i da će, u slučaju da se nekako poslože do all-stara, onaj zadnji dio sezone gaziti sve pred sobom do doigravanja.

WCS

Ozljede ih nastave masakrirati, do te mjere da Davis odigra jedva 60 utakmica i da praktički tijekom cijele sezone Gentryu na raspolaganju ni jedan trenutak ne bude udarna rotacija od 9 ljudi. Napad ostane u top 10 bez značajnijih pomaka, a obrana se ne uspije podići do prosječnosti, što rezultira tek s 43 pobjede i osmim mjestom iza Jazza.

BCS

Davis po prvi put u karijeri odigra 70+ utakmica, poštede ih preveliki udarci po pitanju ozljeda, do all-stara Gentry na okupu ima udarnih 9, Demps još malo pojača bokove zamjenom Asika za pick & pop četvorku ili 3&D swingmana (jer drugi centar im ne treba sada kada Unibrow većinu vremena provodi kao petica), napad skoči do top 5, a obrana do top 15, te završe sezonu s 55 pobjeda i četvrtim mjestom na Zapadu.

CELTICS + JAZZ = 8

CELTICS

SCORE: 41-41

NET/SOS: -0.4/+0.1

ORTG: 104.5

Celticsi vraćaju 7 od 8 igrača koji su lani igrali većinu minuta, a Bassa će zamijeniti dvojcem Lee-Johnson, koji su i pojedinačno kvalitetniji i korisniji, kamoli u duetu. Taj kontinuitet nije mala stvar, kao ni duboka rotacija, a tu je i činjenica da će Stevens sada imati Thomasa, Jerebka i Crowdera na raspolaganju nakon što je s njima prošao trening kamp. Dakle, ako mislite da je Boston lani slučajno isplivao i da ih ove godine čeka regres, razmislite ponovno, jer ovo je bolja momčad od lanjske.

Obzirom na Stevensa, nema sumnje kako će i dalje pokušavati igrati što je moguće više sa stretch postavama, dakle Olynyk, Sullinger i Jerebko će imati role šutera kroz pick & pop, dok će Zeller, Lee i Johnson biti zaduženi za pick & roll. Visoka 2 na 2 akcija je temelj, bitan je i raspored koji sredinu drži potpuno praznom (ako ne bi postavljao pick ili stajao iza linije za tricu, centar bi bio skriven uz osnovnu liniju kao potencijalni cuter), ali ključni razlog zbog kojega je Stevens izvlačio maksimum iz rostera prije svega se nalazi u načinu na koji je maksimizirao potencijal svakog pojedinca.

Nitko u ligi nije više koristio visoke kao finišere od Celticsa, bilo kroz pick & pop, bilo kroz pick & roll, čime su do dolaska Thomasa solidno maskirali činjenicu da nemaju vrhunske bekove sposobne doći do sredine. Bekove je pak otvarao isključivo kroz hand-off kako bi im dao potreban dodatan djelić prostora za šut ili ulaz, iz kojega je zatim slijedilo bacanje lopte na bok, odakle je uglavnom kretao novi napad koji je stavljao dodatni pritisak na obranu. Celticsi gotovo nikada nisu igrali izolacije ili kroz klasični post-up jer su prepoznali da nemaju talenta za tako nešto, forsirali su tranziciju, kretanje bez lopte i stretch formaciju uz korištenje viška kreatora kojim su stvarali pritisak svuda na parketu. Ukratko, iskoristili su sve mogućnosti taktike da sakriju činjenicu kako nisu imali ni jednog klasnog igrača.

Sad, manjak atletskog i kreativnog talenta se da maskirati, ali ono što je fascinantno i što je glavni razlog zašto Stevensu s pravom tepaju svi NBA fanatici je podatak da mu je uspjelo ostvariti zamalo prosječan napadački učinak bez šuta za tri, odnosno uspjelo mu je zabiti dovoljno poena ne samo bez all-star kreatora na rosteru, već i bez poštenih tricaša na bilo kojoj poziciji i u bilo kojoj ulozi. Sad, Cavsi su u playoffu pokazali da je i obična zona više nego dovoljna za unijeti nemir u napad Bostona koji je u toj seriji netipično igrao gomilu izolacija, stoga postoji i šansa da liga kolektivno primjeni takvu taktiku i stavi pred Stevensa nepremostivu prepreku.

Samo, Celticsi se na to vjerojatno i spremaju. Uz to što će ostati odlična šuterska momčad s poludistance, što nije mala stvar kod napadanja zone, ove sezone će sigurno imati i bolje postotke za tricu jer će cijelo vrijeme na rosteru imati Thomasa i Jerebka, a i Crowder će valjda šutirati bliže podnošljivih 33% umjesto groznih 28% koliko je gađao nakon dolaska iz Dallasa. Uz napredak Olynyka po tom pitanju, a možda i Smarta i Sullingera, imat će dovoljno opcija. Kvragu, čak i da ne budu tricaški bolji, gori od lani teško da mogu biti.

Ono što im je još nedostajalo za napasti zonu bio je jedan pošteni dodavač na viskom postu sposoban u trenutku pročitati akciju i razigrati cutera ili šutera koji se otvaraju, a sada imaju jednog vrhunskog u Davidu Leeu. Lani je Sullinger dobio gomilu minuta usprkos kilavom šuterskom učinku upravo zbog toga što je pokazao najveći IQ u ovim situacijama (Olynyk i Zeller su bili katastrofalni u svojim pokušajima), a sada u Leeu imaju specijalca koji može razbiti zonu dodavanjem, ali i ulazom u kojem je opasan i kao finišer i razigravač (sjetimo se samo one nadahnute role u Finalu protiv Cavsa). Njegove šuterske i obrambene slabosti vjerojatno će ga koštati značajnijih minuta, ali kao specijalac bit će od koristi u određenim matchupovima. Plus, u Amiru Johnsonu dodali su elitnog šutera s poludistance koji će se bez problema uklopiti u njihov stil igre.

DRTG: 104.9

Nisu imali klase u napadu, a nije puno bolje bilo ni u obrani. Doduše, na perimetru su imali dovoljno presing igrača, ovisno o situaciji sposobnih odigrati agresivno na loptu, ali i rotirati se na vrijeme izazvati šut. Međutim, pod košem nigdje nije bilo poštene petice, što je značilo da su dosta igrali zonski.

I opet su sistemom maskirali većinu minusa. Vrlo dobro su čuvali reket obzirom na ljudstvo, dakle kontrolirali su solidno skok i postotke na obruču. Uglavnom, igrali su dosta rizično na perimetru, ali zahvaljujući brzim i agresivnim bekovima štetu su sveli na minimum, što potvrđuje i podatak da su dozvolili manje pokušaja za tricu nego s prostora između lakta i perimetra.

Možda zvuči nevažno, ali ovaj omjer nerijetko dijeli elitne obrane od onih solidnih. Pa je tako čak 8 od lanjskih top 10 momčadi imalo ovakav omjer na ukupnom defanzivnom shot chartu (samo Bucksi i Hawksi su dozvoljavali više trica zbog zonskog presinga, odnosno zone, ali oni su se izvukli na račun izuzetne količine ukradenih lopti). Celticsi su ostali za korak kratki, imali su dvanaestu obranu, a razlog zbog kojega nisu igrali učinkovitije je očit – par postotaka slabiji učinak u zaštiti obruča u odnosu na elitu.

Tu sistem ne pomaže, jednostavno moraš imati pravu peticu, a koliko god pokušavali takvu pronaći, nisu našli bolje rješenje od Amira Johnsona. Koji je čvrst defanzivac, sposoban gurati se u sredini, ali ni on nije petica – njegovi učinci u Torontu na toj poziciji bili su daleko od reprezentativnih. Kao četvorka može držati poziciju protiv svih, ali čuvati prave centre i zatvarati bekove na način da značajnije pomogne jednostavno ne može.

Dakle, to je jedan problem koji Boston nije riješio i koji će se opet osjetiti, ali to ne znači da ne mogu ostati top 15 defanziva. Erman je otišao u New Orleans, ali njegove Thibsovske sheme sigurno ostaju, bekovi će odraditi ogroman posao na lopti i perimetru, a tu je i činjenica da su u Stevensovom stilu Celticsi i ovdje izbrusili svaki detalj. Pa su tako igrali i izuzetnu tranzicijsku obranu, usput ni u jednom segmentu defanzive ne pokazujući smrtnu slabost osim u povremenim individualnim nedostatcima (tipa, kad je Thomas na parketu nemaju taj presing element na jedinici, a Crowder je samo solidan, ne i vrhunski stoper, tako da nemaju defanzivnog asa za baciti na velike bočne potrošače poput Jamesa ili Carmela).

Uglavnom, kao i u napadu, Stevens i štab su maksimalno iskoristili filozofiju igre, potencijale su napregli do 11, a tu im je možda manjak zvijezda kojima se treba prilagoditi i pomogao. Naime, Celticsima nije preostalo ništa nego prihvatiti kulturu rada na svim razinama, a to se itekako osjetilo u pristupu – u ligi obilježenoj suludim ritmom utakmica, u kojoj većina momčadi sebi dozvoli utakmicu ili čak period pauze, Celticsi su se doslovno pripremali za svakog protivnika, što im je dalo određenu prednost u svakom matchupu. I tu opet treba istaknuti Stevensa koji je tu suludu količinu analitike ne samo znao iskoristiti, već i približiti igračima na takav način da su je ekspresno usvajali.

ROSTER

U Smartu i Thomasu imaju odličnu kombinaciju na jedinici, idealnu za promjenu ritma. Thomas u roli šestog čovjeka je prevelik zalogaj za većinu back-up playeva, što je logično obzirom da je vjerojatno jedan od 10 najboljih strijelaca na poziciji u ligi, a Smart kao starter kvalitetnom obranom može maskirati manjak napadačkih kvaliteta i sakriti se iza kvalitetnijih suigrača. Jasno, po potrebi ih Stevens može koristiti i zajedno jer je Smart u stanju odigrati obranu i na dvojkama. Lani nije bilo previše prilike za tako nešto, ali, čisto u slučaju da Bradley ne bude u nekom periodu sposoban odraditi svoju rolu stopera, Smart je dobar osigurač.

Uglavnom, nakon ove dvojice previše vremena u roli playmakera neće ostati, ali tu su za svaki slučaj i Bradley koji može uskočiti kad se odluče za višu postavu s Turnerom i Crowderom na boku (praktički, u toj postavi Turner igra playa, a Bradley ostaje u svojoj roli off the ball igrača), pa i rookie Rozier koji je u ljetnoj ligi pokazao kvalitete i kao kreator i kao presing igrač te bi trebao od prvog dana biti korak naprijed u odnosu na Presseya. Uz spomenute Bradleya i Turnera, pa i uz više Smarta, rolu drugog beka imat će pokrivenu, doduše više minutažom nego idealnim talentom. Ono što im treba, poštena catch & shoot opcija, još se ne nazire na obzoru, ali svakako će trebati dati i poneku minutu Youngu i rookieu Hunteru jer, tko zna, možda im donesu potreban šuterski impuls iznutra.

Zdravi Crowder i Turner donosit će sličnu dvojbu na krilo kao i Smart i Thomas, tako da nije isključeno kako će Turner ostati starter kako bi maskirao Smartove nedostatke kao razigravača, odnosno da će Crowder igrati uz Thomasa kako bi što manje curilo u obrani. Onda opet, nije da imaju previše izbora, isprobati će zasigurno sve kombinacije jer ovo je pozicija na kojoj imaju daleko najmanje mogućnosti (ovo je jedina šansa koja se otvara Perryu Jonesu jer pod košem sigurno neće do minuta). Dakle, za očekivati je da će Ainge, naravno ako budu u sličnoj situaciji kao lani, posegnuti za nekim tradeom kako bi dodao barem još jednu solidnu 3&D opciju, usput se riješivši jednog visokog.

A njih stvarno imaju na bacanje. Doduše, kao što smo već isticali nemaju ni jednu poštenu peticu, ali imaju dovoljno aktivnih defanzivaca, plus za napadački sistem koji igraju imaju manje-više sve što im treba. Olynyk i Jerebko šuterski su specijalisti, Zeller i Johnson su udarne pick opcije, a Lee i Sullinger će po potrebi uz uloge u pick & rollu, odnosno spot-upu, igrati i na laktu ili bloku. Treba li opet isticati da tu nitko nije klasa, ali da svi mogu odraditi posao?

COACH

Stevensa smo već opjevali (ako nismo dovoljno, evo još jedan detalj – čovjek je jedini skužio kako iz Evana Turnera u napadu možeš izvući nešto samo ako ga koristiš isključivo kao playa), tako da samo treba istaknuti kako bi novi koordinator obrane nakon odlaska Ermana trebao postati Jay Larranaga, koji je ionako uz Stevensa glavni čovjek struke u klubu, poznat po izuzetnim rezultatima koje je napravio u D-ligi gdje se istaknuo upravo defanzivnim idejama. Jay je još jedan mladi stručnjak koji je praktički Stevensov vršnjak i kojega je Ainge doveo u klub kad je odlučio da okupljanje mladih perspektivnih talenata na klupi može pomoći dok se ne okupe isti takvi na parketu. Stoga veće promjene u defanzivnom pristupu ne treba očekivati, ipak su i Stevens i Larranaga na hranidbenom lancu bili iznad Ermana i bez njihova pristanka Boston sigurno ne bi igrao onako kako je. Obzirom da se to pokazalo učinkovitim, razloga za promjene nema.

PLUS

Dubina. Ne samo da ona Stevensu omogućuje više prilagodbi, već i jahanje sistema tijekom 48 minuta bez značajanijeg pada izvedbe. Celticsi su potvrda da je kvantiteta važna, možda nemaju individualnu klasu, ali gomila mediokriteta na okupu čine zbroj puno čvršćim od pojedinca. Stoga Celticsi nisu toliko ovisni o sreći kao druge franšize, nemaju nezamjenjivog igrača čijom ozljedom stvari nepovratno kreću u krivom smjeru, a to nije mala stvar u ovako osmišljenom natjecanju.

MINUS

Već su dosegli vrh i nemaju kamo. Individualni razvoj igrača poput Smarta ili Oylnyka može ih dovesti do jedne razine, ne pretjerano više od ove gdje su sada, ali za podići plafon ipak im treba netko tko zaslužuje epitet all-stara.

WCS

Ainge povuče nekoliko bezveznih tradeova u nadi da se time bolje pozicionira za neki mega trade, šuterski ostanu na lanjskoj razini, ozljede razrijede vanjsku liniju i oslabe obranu te ostvare ispod 50%, nedovoljno za novi plasman u doigravanje na osvježenom i snažnijem Istoku.

BCS

Obrana i napad naprave taman toliki korak naprijed da učinkom ostanu solidni u oba smjera, a s top 15 napadom i top 10 obranom, te spletom okolnosti koji osakati konkurenciju, dođu do 45 pobjeda i petog mjesta na Istoku.

JAZZ

SCORE: 42-40

NET/SOS: +0.8/+0.5

ORTG: 105.3

Ostali su bez Exuma na sezonu, ali to ih ne koči previše u pokušajima da pruže nešto bolje partije nego lani kad su se uglavnom mučili ubaciti poen po posjedu. Gotovi isti napadački učinak imali su i prije i poslije nego su trejdali Kantera, dakle u ovom segmentu igre nije došlo do pomaka kao u obrani. Što je i razumljivo jer, za razliku od Goberta pod košem u obrani, napadu nisu odjednom dodali sjajnog playmakera ili vrhunskog šutera.

Nego, da se vratimo na gubitak momka za kojega se nadaju da će biti glavni kreator na vanjskim pozicijama u budućnosti – nedostajat će im Exumovi bljeskovi potencijala, ali više simbolično, kao znak da su na pravom putu. Konkretno, ove sezone će i bez njega vjerojatno biti bolji u napadanju iz pick & rolla jer će kao pomoć Haywardu, koji je praktički glavni playmaker, imati na raspolaganju Burksa više od 27 utakmica, Burke i Hood će imati sezonu iskustva više, a tu je i veteran Neto koji može pomoći u ovom dijelu igre.

U ovome leži njihov najveći potencijalni iskorak jer, bez obzira na činjenicu da su Sixersi prošle godine bili jedina momčad s gorim učinkom u pick & rollu od njih, Jazzerima je on činio ogroman dio sistema na koji su trošili dosta posjeda, što se vjerojatno neće promijeniti ni ubuduće. Kako s vremenom budu imali bolji šuterski balans, visoki će imati više prostora za finiširati, a s boljim playmakerima doći će i viša učinkovitost u realizaciji s pozicije driblera, a do tada će Snyder svoj pokretni napad morati (većim dijelom nego bi vjerojatno htio) bazirati na drugačijem tipu akcija iz omiljene horns formacije, prije svega flex-cutovima, post-upovima, istrčavanjima iz bloka i give & go kombinacijama. Dakle, umjesto na prostor i kvalitetu individualaca, fokusirat će se na što više cutova, blokova i dodavanja.

Iako će imati više klasičnih driblera na raspolaganju, obzirom da nijedan od njih nije vrhunska klasa, možemo i dalje očekivati da gomilu posla u razigravanju odrađuju visoki s vrha posta, odnosno ostali krilni igrači poput Inglesa (nije ni približno dobar u pick & rollu kao Hayward ili čak Hood, koji je uz kvalitetan šut pokazao da ima i dribling, ali izuzetno je kvalitetan razigravač s perimetra kada nakon istrčavanja treba pronaći jednog od visokih, bila na cutu unutra ili na istrčavanju za šut s lakta). Dakle, opcija ima, sistem je solidan i nudi dovoljno rješenja, tako da će se Jazz na ovom dijelu parketa kotrljati na razini koja neće pasti ispod lanjske, već može samo prema gore.

I dok sam po sebi ovaj old school raspored bez visokog šutera nije problematičan jer su s najboljim igračima na parketu ostvarivali odlične učinka ne obruču (i Favors i Gobert su izuzetni realizatori u reketu, posebice kad bi išli na cut nakon postavljenog bloka), problematičan je njihov manjak raznovrsnosti s postavama. Visoki su im isključivo finišeri na obruču, nemaju čak ni rasnog šutera s poludistance, pa ne uspije li Booker ubaciti još više trica nego lani, sve što im ostaje je Favorsov solidan učinak s lakta i nada da u Pleissu možda imaju peticu koja također može staviti otvoreni šut s vrha reketa. Što opet nije ni približno dovoljno da bi imali napadačku kvalitetu više u ligi koja se okreće smallballu.

Uz manjak stretch postava, Jazzeri su atipični po još dva elementa koja su trenutno izuzetno popularna – ne trče (najsporija momčad lige bi mogli biti i ove sezone, a sve kako bi stigli iskoristiti kvalitete sistema i kako bi što manji pritisak stavljali na nedorasle bekove) i ne šutiraju previše trica. Doduše, Snyder je izvukao maksimum lani iz ovog rostera, uzimali su prosječan broj šuteva s perimetra i pogađali ih malo ispod prosjeka (ne znam za puno trenera koji bi s ovim rosterom tako nešto uspjeli, mnogi bi radije uzeli otvorene duge dvice, ali Snyder je znao da postavlja temelje za na dugi rok, ne samo za jednu sezonu), ta brojka će se malo podići ove godine, ali daleko je to od onoga što bi gledali da Snyder ima bolji roster. U biti, da čovjek ima idealna šuterska i pick & roll oružja, možete li zamisliti što bi napravio kad je od ovoga što trenutno ima na raspolaganju izvukao prosječan napad u ligi koja ima 30 momčadi?

DRTG: 104.5

Lani su bili briljantni na ovom dijelu parketa nakon što su Goberta ubacili u petorku, sada nam preostaje vidjeti mogu li tako nešto ponoviti tijekom cijele sezone. Mislim, nakon all-stara su imali skoro 5 poena bolju obranu od Memphisa, što je jednostavno neodrživo – kad bi mogli ostati na toj razini tijekom cijele sezone, ne samo da bi bili prva obrana lige, već bi s prosječnim napadom imali dovoljno kvalitete za otići do 60 pobjeda. Što je malo nerealno, zar ne?

Uglavnom, igra na ovom dijelu parketa ono je što bi ih trebalo odvesti u doigravanje i dok su Gobert i Favors na raspolaganju, malo će momčadi biti dominantnije od njih u sredini. S reketom pod kontrolom u svakom pogledu, ostaje im samo brusiti obranu na perimetru jer sistemski su već udarili temelje. Naime, kao i svaka ozbiljna obrana uspjeli su braniti pick & roll (tu su Favorsova pokretljivost i Gobertova dužina radili čuda) i tjerati protivnike da uzimaju hrpu dugih dvica. Problem je bio što su, iako su uspješno tjerali protivnike s trice, ipak primali previsoke postotke s perimetra, a to je nešto što bi se ove godine trebalo popraviti ako srede rotacije. Doduše, bez Exumove dužine imat će malo više problema na lopti, a Hayward i Burks nikada neće eksplozivno zatvarati šutere na strani bez lopte, ali Hoodova dužina uz Inglesovu spretnost i Millsapovu borbenost trebali bi biti dovoljni da budu bolji nego lani po tom pitanju.

Da je Exum tu, imali bi odlične opcije na svakoj poziciji, ovako će pak možda malo previše u igru morati gurati Millsapa, što bi im se moglo dodatno obiti o glavu u napadu jer čovjek je specijalist za obranu bez napadačkih vještina. A morat će ga koristiti, posebice protiv smallball i stretch postava, jer tada ipak moraju čvršće braniti bočne šutere obzirom da pokriti lažnu ili stretch četvorku predstavlja problem Favorsu. Onda opet, sve da i dalje primaju više trica nego žele, ta kvaliteta visokih u čuvanju pick & rolla i reketa istovremeno ogroman je plus.

Zbog ovih navedenih sitnih rupa možda neće biti elita, ali top 10 obrana će biti sve da samo stoje u reketu i čekaju naivce kojima će lijepiti banane.

ROSTER

Možea Exumov izostanak neće previše traga ostaviti na učinku, ali svakako će zadati glavobolje oko raspodjele minuta, posebice zbog obrane. Burke je sada nominalno prvi play, ali, teško je vjerovati da može imati puno veću rolu nego lani kada je ionako odigrao skoro duplo više minuta od Exuma na poziciji (u rijetkim trenutcima kada su igrali zajedno, Exum je korišten kao dvojka). Jednostavno, njegove obrambene nedostatke ne može maskirati baš svaka postava, zato je neophodno da na parketu uz njega bude što više dužine i defanzive, dakle kombinaciju njega i Burksa treba koristiti što manje (kad pogledaš iz današnjeg kuta, nije ni čudo da su Jazzeri imali problema s obranom na startu prošle sezone obzirom na to koliko minuta je zajedno na parketu Snyder držao oba Bureka i Kantera).

Uglavnom, poanta je da Burke neće drastičnim povećanjem minutaže sam maskirati Exumov izostanak, već će priliku dobiti i Neto, nešto agresivniji presing igrač, a trebali bi u ovoj roli gledati i Burksa ili čak Hooda, ovisno o tome što u određenom trenutku Snyderu bude trebalo na parketu. Naime, s Haywardom sposobnim odraditi najveći dio posla kroz pick & roll, nema potrebe da na parketu imaš minijaturne playmakere upitnog šuta koji su problem u obrani, stoga bi rolu spot-up opcije na jedinici mogao odraditi jedan od njih obzirom da su obojica dobri slash & kick igrači. Uostalom, lani su napravili istu stvar, nije Exum dobio prednost na jedinici samo zbog potencijala, već zbog 3&D kvaliteta koje je donosio na parket. Burks nije tako dobar defanzivno, Hood nije tako dobar dribler, ali i jedan i drugi omogućuju puno lakše preuzimanje i zamjenu zaduženja s bočnim igračima.

Iako bi bio idealan kao šesti igrač, Burks će vjerojatno startati zbog iskustva i dodatne kreativnosti u napadu, ali nije isključeno da će Snyder vrlo brzo na dvojku gurnuti ili Hooda (što bi bilo idealno i vjerojatno je dugoročno najbolje rješenje) ili Millsapa (donosi problem šuta, ali i pravu stopersku kvalitetu na bok, plus ako ga ikada možeš sakriti u napadu to je u kombinaciji s najboljim igračima na ostalim pozicijama). Plus, tu je i Ingles kao puno manje talentirana, ali jednako cerebralna verzija Haywarda, koji će, ako nastavi ubacivati tricu kao što je to radio nakon all-stara (s mizernih 30% skočio je preko 40%), definitivno zaslužiti i više minuta od onih koje ostanu iza Haywarda, što znači da bi i Gordona mogli gledati na dvojci više nego očekujemo u ovom trenutku.

Uglavnom, imaju hrpu igrača koje mogu koristiti u više uloga tako da im opcija na boku ne nedostaje. Teško bi mogli preživjeti gubitak Haywarda na duži period, ali korišteni na pravi način svi oni mogu pomoći. Dakle, jedinicu će krpati, na boku su solidni, a onda nam ostaje još ekipa pod košem koja je sjajna.

Gobert i Favors će nastaviti nositi baklju twin towersa jednom kada Gasol i Z-Bo više ne budu to u stanju. Nisu i vjerojatno nikada neće biti toliko fluidni košarkaški poput dvojca Memphisa i snaga će im uvijek biti izraženiji dio igre od finese, ali u ligi u kojoj se gomila franšiza muči pronaći jednog poštenog visokog, njima su u krilo upala dvojica potencijalnih asova čiji učinak već sada je na granici all-star kvalitete (jasno, tu ne govorimo o box-score brojkama, već o načinu na koji pomažu momčadi pobjeđivati).

Razdvajati ih radi dobivanja prostora nema smisla, nisu oni Monroe i Drummond pa da je Utah uvijek igrala bolje bez jednog na parketu, ali ono što im treba je bolja rotacija iza leđa. Booker je solidan, posebice kad mu upada šut iz vana, međutim nije stretch četvorka kakva im treba da malo promijene ritam. Možda to bude rookie Lyles, nije isključeno da će ova njihova sjajna ekipa zadužena za rad s mladima iz njega izvući nešto ranije nego itko očekuje. Pleiss, pa i Withey ako ostane na rosteru, klasične su petice kojima će prvi zadatak biti štititi reket, što možda znači da će Favorsa ove godine puno manje koristiti kao back-up peticu kako bi ga sačuvali. To je mudro i kroz regularnu sezonu će sigurno imati koristi od ovoliko centara, ali za playoff praktički imaju rotaciju od tri igrača jer im je, bez obzira na sve, Favors i dalje najbolji back-up za Goberta.

Jasno, kad igrate u današnje doba s dva centra, koliko god oni pokretni bili uvijek ste u opasnosti od stretch postava u napadu i zona u obrani, ali Jazzeri se nadaju da njihova vrhunska obrana reketa i pick & rolla, uz sjajnu realizatorsku i skakačku učinkovitost u napadu, mogu taj mismatch okrenuti u njihovu korist. Sad nam samo ostaje gledati idućih nekoliko godina razvoj situacije i uživati.

COACH

Snyder je pun pogodak, poput Buda još jedan majstor iz Popove ergele koji je doktorirao nesebičnu momčadsku košarku podebljanu analitikom. Lani je okupio sjajan tim oko sebe, redom karakterne pomoćnike koji su uglavnom bili zaduženi za razvoj igrača, a ove sezone će imati pravu pomoć u Kokoškovu koji će prvenstveno pokušati popraviti pick & roll učinak svojim zamislima. I koji se odlično uklapa svojom filozofijom u lani posložene elemente pokretnog napada.

PLUS

Vratimo se na onaj suludi podatak o učinkovitosti obrane nakon all-stara i više ništa ne treba dodati. S reketom pod kontrolom i dominacijom u skoku (ove godine bi vrlo lako mogli biti najbolja skakačka momčad u oba smjera ako Gobert i Favors odigraju 70+ utakmica) imaju riješene temelje za igrati ozbiljnu košarku, sada samo treba brusiti rubove.

MINUS

Ironija njihova trenutne situacije je u tome da bi ih upravo određeni problemi u obrani mogli koštati boljih rezultata. Ovo ne znači nužno da ih čeka katastrofa, ali činjenica je da su kao obrana s Exumom na parketu primali skoro 6 poena manje na 100 posjeda nego s Burkeom. Ovo samo po sebi ne bi bio takav problem da već lani nisu imali problema s branjenjem spot-up situacija, što zbog ranjivosti na stretch četvorke, što zbog slabijih rotacija manje defanzivno nastrojenih swingmana. Dakle, ovo je glavni razlog zašto bi im dobro došlo malo više kreativnosti u napadu jer, ne bude li obrana vrhunska, neće to moći nadoknaditi na drugoj strani.

WCS

Ozljede ih ostave bez dominantne centarske linije, Burke i Burks se natječu oko toga tko će uzeti više loših šuteva, obrana se jedva održi unutar top 10, a napad potone debelo ispod prosjeka, što sve skupa rezultira s negativnom koš-razlikom i scoreom od 40 pobjeda zbog kojega do zadnjeg dana sezone strepe od toga hoće li upasti u playoff kao osmi ili ne.

BCS

Centarski dvojac odigra cijelu sezonu, obrana završi u top 3, a napad bude prosječan, s odličnim Hoodom koji se pridruži Haywardu kao udarna opcija i dvojcem Burke-Burks pod kontrolom po pitanju realizatorske učinkovitosti. Dovoljno za 48 pobjeda i preskakanje Pelicansa i Grizzliesa koji im zbog vlastitih problema s ozljedama otvaraju put ka šestoj poziciji.

PACERS + SUNS = 9

PACERS

SCORE: 39-43

NET/SOS: -1.1/-0.7

ORTG 105.8

Da je barem bilo moguće prisustvovati sastanku na kojem su se Bird i Vogel po prvi sjetili da bi najbolje za franšizu bilo postati bizarna verzija Pacersa. Umjesto klasičnog rebuildinga rostera, u Indiani su se odlučili za rebuilding filozofije igre u hodu i ovo će definitivno biti jedan od zanimljivijih eksperimenata ove sezone u ligi. Samo tako odlučili su odbaciti defanzivnu kvalitetu po kojoj su u periodu od 2012. do 2014. bili prepoznatljivi, kako bi mogli pucati gomile trica i igrati run and gun, tako da će učinak na ovom dijelu parketa sada biti u prvom planu.

A koncepcija nije ništa novo, iako su se trebali dogoditi Warriorsi da eto netko prestane na smallball gledati kao na taktiku za povremenu promjenu ritma i prigrli ga kao osnovu na kojoj će slagati roster i igru. Posebice oni Warriorsi iz Finala s Barnesom kao lažnom četvorkom – ako su do tada i sumnjali u Georgea kao buduću startnu četvorku, nakon toga je sve postalo jasno. Možda PG ne može biti Draymond Green, ali Barnes? Apsolutno. I tako sada imamo momčad koja će od starta utakmice pokušavati unijeti nemir u protivnika konstatnim mismatchom kojega donosi George kao četvorka, nadajući se istovremeno da će George moći većinu krilnih centara držati pod kontrolom u obrani.

Kod Pacersa nije stvar samo u tome da žele dobiti prostor s dodatnim šuterom, oni žele još jednog kreatora na parketu sposobnog koristiti taj isti prostor za slash & kick igru, koji će uz to biti kontstanta mismatch noćna mora kod koje čak ni klasnično preuzimanje neće previše pomoći 1 na 1 (George je prebrz za četvorke, a budu li ga preuzimali na pick & rollu, bit će presnažan za većinu bekova). Kao da taj stalni pritisak neće biti dovoljan, tu je i dodatna opasnost od tranzicije koja će s četiri beka biti izuzetno oružje. Pacersi će tako od jedne od sporijih momčadi, koja je uglavnom čekala Hibberta i Westa da se dogegaju u napad, postati jedna od bržih, a te dodatne posjede će osim na ulaze trošiti i na povećani volumen trica, tako da i njih možemo staviti u skupinu momčadi koja će ove sezone na trice trošiti oko trećinu pokušaja iz igre.

Uglavnom, s ovoliko trica, kontri i ulaza njihov napad bi se trebao značajno popraviti. Ono što im je svakako plus je da uz sistemski pomak imaju i dovoljno talenta za ovakav stil igre. Naime, nisu slučajno odabrali Ellisa koji je baš u Dallasu igrao sličnu rolu u sličnom stilu, kao jedan od tri potencijalna pick & roll kreatora (kod Pacersa će razlika biti u tome što će umjesto trojke taj posao odrađivati četvorka, a jedan od swingmana će služiti kao spot-up opcija). S njim uz Hilla imat će opciju krenuti u napad s bilo koje strane parketa, a tu je i George kao sekundarna slash & kick opasnost kada lopta promijeni stranu.

Jasno, obzirom da ovu promjenu predvodi Vogel, kretanje bez lopte ostat će itekako bitno, posebice cutovi u sredinu sa strane bez lopte i otvaranje iz sredine za catch & shoot, ali ovaj više više pick & roll sistem ipak će smanjiti volumen takve akcije koju je donosio Vogelov flex napad. Ako je ona do sada iznosila oko 50-50, sad će omjer vjerojatno biti bliži 80-20 u korist pick & rolla, a to bi trebalo maksimizirati kvalitete vanjske linije i gomile spot-up opcija, odnosno minimalizirati do sada itekako prisutne šuteve s poludistance (nema Westa, tako da te akcije ionako nemaju smisla, za Georgea je ionako bolje da šutira trice nakon pick & popa ili ide na obruč nakon pick & rolla) ili post-up igru (u kojoj je Hibbert ionako bio beskoristan, dok George ionako više neće većinu vremena provoditi igrajući na snagu u izolacijama protiv nižih protivnika, već na brzinu protiv viših).

Bit će ovo zanimljiv pokus, bacit će sve karte na prostor, šut i ritam, tako je pitanje mogu li učinkom u napadu maskirati činjenicu da će ih pod košem uništavati. Do neke prosječne razine sigurno će dogurati jer ta gomila prostora za ulaze Hilla, Ellisa i Stuckeya, sve redom dokazane i iskusne NBA strijelce koji će u ovom sistemu uživati, a zatim i taj mismatch kojega će predstavljati George, uz šutersku podršku Milesa i Budingera, tako nešto gotovo da garantiraju. Uostalom, lani su, iako nisu odustajali od klasičnih postava s dva visoka, zamalo upali u playoff samo na račun činjenice da su nakon all-stara i povratkom Hilla počeli ubacivati trice kao ludi, što je bilo dovoljno da naprave korak naprijed (prije all-stara, dok su imali manjak šutera i kreativaca napad im je bio na standardno ispodprosječnoj razini, a nakon što su trice počele upadati ušli su u top 15).

Taj pomak naprijed, uz revoluciju koju su donijeli Warriorsi, bio je presudan, to je ono što ih je inspiriralo da pokušaju složiti drugačiju momčad u hodu uz nadu da će novi sistem maskirati manjak talenta na rosteru. Jer, treba biti realan, dobar dio Georgeove vrijednosti proizlazio je iz obrane, a ne iz napadačke kvalitete – njegovi problemi kao driblera i kreatora itekako su prisutni i dalje. Hill je lani igrao sjajno u slash & kick roli, ali i on je poput Stuckeya i Ellisa najbolji kad napada iz spot-upa, dakle nakon što je netko već načeo obranu, a ne kao primarni slasher i kreator. Pogotovo nitko od njih nije majstor u izolacijama, što je problem – jebiga, kad sistem baziraš na mismatchu, onda manjak vrhunskog 1 na 1 strijelca, bilo na perimetru, bilo u postu, cijeli taj trud čini dobrim dijelom uzaludnim. A još nismo ni spomenuli potencijalno katastrofalan napadački učinak na poziciji petice koji bi dobrim dijelom mogao minirati pokušaje da stvore višak.

Kad nalete na obrane sposobne agresivno igrati na perimetru i preuzimati pozicije od 1 do 4, taj manjak vrhunske individualne kvalitete mogao bi biti problem jer će im oduzeti potreban prostor kojega kreira sistem i kojega ne mogu stvoriti individualno. Nema puno takvih obrana u ligi u rangu Warriorsa ili Bucksa, ali sve više momčadi ima barem mogućnost po potrebi zaigrati takvim stilom, tako da se potez Pacersa možda na kraju ne pokaže potezom vizionara, već prije očajnika.

DRTG 106.9

Još jedna stvar koju će pokušati kopirati od Warriorsa je i zadržavanje defanzivnog učinka uz kvalitetan napad (u biti, siguran sam da ni Bird ni Vogel ne bi krenuli u ovako nešto da Heat i Warriorsi, da spomenem samo one očite ekipe koje su jahale smallball i koje su im uzori, uz fenomenalne napade nisu imali i top 10 obrane bez kojih nema naslova).

Doduše, to im neće biti lako s četiri niska na parketu. Skakački su godinama bili dominantna defanzivna momčad, a to će se sada definitivno promijeniti. Iako će sigurno koristiti gomilu preuzimanja kako bi držali pod kontrolom pick & roll, zaštita reketa i bokova bit će upitna. Iako će imati centra na parketu, kombinacija Mahinmia, Hilla i Turnera baš ne obećava vrhunske brojke u zaštiti obruča.

U nekim situacijama će morati zaigrati s dva visoka, a ni tu nemaju previše izbora jer Allena i Whittington nisu igrači za ozbiljnije minute. Dakle, pad na ovom dijelu parketa mogao bi biti značajniji nego rast u napadu, jasno osim ako ne pruže vrhunske partije u branjenju lopte. Sad, Hill, Miles i George to svakako mogu, ali rotacija s Ellisom, Stuckeyem i Budingerom definitivno nudi i puno upitnika. Ako pak zaigraju s više zone, opet će imati problema s pick & rollom, odnosno s obranom na strani bez lopte gdje će i Ellis i George biti itekako ranjivi u izolacijama.

Uglavnom, preuzimanje i zonski presing na loptu u stilu ovih modernijih obrana će vjerojatno biti primarni način branjenja, ali bez pravog centra i bez prave dužine (opet dolazimo do Ellisa i Milesa koji nisu ništa posebno po fizikalijama), teško da samo s takvim pristupom mogu uskočiti u top 10.

ROSTER

Nema Watsona, što u nekim normalnim okolnostima ne bi trebalo predstavljati veći problem ako će Hill biti zdrav. Plus, imaju i Stuckeya koji može uskočiti u rolu back-up jedinice te novi sistem u kojem playa može odigrati ili Ellis ili George ako zatreba. Međutim, obzirom da će rotirati gomilu bekova, još jedan combo im je neophodan i tu se otvara prilika za rookiea Younga koji bi mogao biti ugodno iznenađenje od prvoga dana s ovoliko prostora na raspolaganju. Dakle, jedinicu su pokrili, a na dvojci imaju mogućnost rotirati nekog od combo-bekova ili pak Milesa i Georgea ako ponekad požele igrati s više centimetara.

Dužina i sposobnost igranja više rola očito su im bili ključni kod slaganja rostera, a to se vidi i po angažmanu Robinsona koji je odigrao fenomenalnu ljetnu ligu za Hawkse što mu je odmah donijelo garantirani ugovor u Indiani. Momak je pokazao da ima sjajan šut i to bi mu moglo otvoriti vrata ka solidnoj minutaži. Definitivno ima šansu preskočiti Budingera u rotaciji ako ovoga nastave mučiti ozljede, a više stvarno nema razloga da Solomon Hill ima prednost pred bilo kime. Ako će Pacersi u svakoj prilici ustrajati na igri s 4 vanjska, onda mu se možda otvara poneka minuta na četvorci gdje bi mogao biti problem zbog sposobnosti da ubaci otvorenu tricu iz kornera, ali trpiti ga na parketu samo zbog borbenosti u obrani neće biti lako na vanjskim pozicijama gdje je poželjno da igrač ima i dribling.

George, koji nije baš oduševljen činjenicom da su ga Bird i Vogel stavili pred zid ovakvom odlukom, tražit će formu nakon ozbiljne ozljede i sigurno će ga guranje pod košem sa snažnijim igračima iscrpiti i fizički i psihički. Bit će večeri kada neće ni osjetiti razliku, posebice kad nalete na sličnu momčad koja igra s niskom postavom, ali kad nalete na vrhunsku post-up četvorku, trebat će itekako miksati u potrazi za rješenjem. Tu na scenu stupa Allen koji se pokazao solidnim smetlarom na poziciji, sposobnim skakati i gurati se i sa puno snažnijim igračima. Rupa je u napadu, ali jedan čovjek za prljave poslove svakako je potreban. Whittington u tom defanzivnom dijelu ne pomaže, ali u teoriji donosi Pacersima klasičnu visoku stretch opciju, iako je upitno koliko će minuta dobiti obzirom da je, blago rečeno, rubni NBA talent.

Rookie Turner bi po logici stvari također mogao vidjeti poneku minutu na četvorci, posebice ako bude ubacivao NBA tricu, a ako stvari krenu nizbrdo tu je i Hill koji može pomoći skakački. Na petici bi se vrlo lako u određenim momentima mogli rotirati svi visoki iako su nominalno Mahinmi i Hill prve opcije. Mahinmi je jedini čovjek na rosteru, uz rookiea koji se tek treba dokazati sposobnim odraditi minute, koji može čuvati obruč, ali ujedno je i igrač manje u napadu. Njemu čak ni ovaj rašireni reket neće pomoći jer doslovno igra kao da nema ruke, apsolutno jedan od najgorih pick & roll visokih u ligi.

Hill je nešto bolji, ne puno jer i njemu hvatanje lopte u trku predstavlja problem, ali barem je izrastao u solidnu pick & pop opciju s poludistance. Uglavnom, napadački od ovog šarolikog društva ne mogu očekivati previše, a i obrana je upitna – Hill je prenizak za peticu, dok četvorku ne može igrati jer današnja košarka ne trpi dva igrača koji ne mogu ni driblati ni šutirati na parketu. Turner je klinac, tako da je izvjesno kako će Mahinmi, ako već neće startati, odraditi većinu minuta u završnici čisto zato jer je jedini koji može zatvoriti reket i pomoći dobiti utakmicu. A to sve govori.

COACH

Vogel će imati pune ruke posla dok uigra momčad u oba smjera, pronađe idealna rješenja i odredi rotacije, a neće mu biti dosadno ni tijekom samih utakmica jer će obzirom na potencijalne mismatcheve na obje strane trebati često miksati. Kao Pitinov učenik trebao bi se snaći s više trica i više presinga, ali neće mu biti lako, kao treneru poznatom po gomili akcija i specifičnom sistemu, prepustiti se u ovolikoj mjeri improvizaciji igrača. Stoga će ova sezona biti i svojevrsni test koliko je stvarno dobar trener. Kao čovjek zadužen za napad, do sada se baš i nije iskazao ako ćemo gledati samo učinak Pacersa pod njim. Istina, do sada je imao izgovor u teretnom rosteru složenom za igrati old-school košarku na snagu u postu, ali više nema taj luksuz.

Pod sličnim pritiskom je i Nate McMillan, čovjek koji je nakon odlaska Shawa postao prvi Vogelov suradnik i koji je također tip koji najviše voli igrati kroz spore, postavljene napade i pri tome svesti greške na minimum. U sistemu s više trke greške su sastavni dio igre i bit će interesantno vidjeti kakvu će McMillan uopće imati ulogu ove sezone u Pacersima. Ostatak stručnog štaba čine slični tipovi vojničkog mentaliteta koji nisu poznati po kreativnosti i ovdje treba postaviti pitanje zašto Bird nije posegnuo za još jednim poštenim asistentom koji iza sebe ima uspjeha u implementaciji sličnoga stila igre.

PLUS

Pacersi su lani nakon all-stara gađali iz igre tricu s fantastičnih 39%, dakle bili su u sferama Cavsa i Warriorsa, a ne one stare Indiane koju smo navikli gledati. Glavni razlog za to bile su sjajne Vogelove akcije kojima su otvarali šutere, ali i razigrani igrači koji su u pravom trenutku postali vrući. Sad, razlika između njih i dvije momčadi koje su završile u Finalu bila je u tome što je Indiana propustila šutirati još više trica jer su usprkos ovim izuzetnim postotcima čak i u ovom periodu pucali tek prosječan broj pokušaja s perimetra.

Dakle, ako nekim slučajem prenesu ovaj spomenuti postotak na puno veći volumen, a sve ostalo ostane isto, mogli bi napad podići za 4 poena na 100 posjeda, što bi im dalo ogromne šanse da budu top 10 navala. Jasno, slabljenje skoka u napadu i više izgubljenih lopti otežat će takav napredak, a tu je i vrlo realna mogućnost da veći volumen znači i niže postotke, međutim nema sumnje kako će im napad nakon dugo vremena biti važniji dio momčadi. I kako će ih nakon dugo vremena biti jebeno zabavno gledati.

MINUS

Ne uspiju li presingom prekinuti gomilu napada prije nego započnu i zakažu li u branjenju pick igre, defanzivni pad bi mogao biti brutalan. Primat će puno više šuteva iz vana zbog toga što će morati dosta rotirati čime će ostavljati stranu bez lopte ranjivom, defanzivni skok će im se strmoglaviti i dozvolit će previše laganih poena u sredini, a obzirom na manjak zaštite obruča i nedovoljno atleta na boku i lopti mogli bi raditi previše penala. Ako će stalno biti u bonusu i ako će dozvoljavati protivnicima da u ključnim napadima lakoćom dolaze do više od 1 poena po posjedu, ni vrhunski šut za tri neće ih moći spasiti.

WCS

George se na snađe u roli i uz to propusti dio sezone zbog problema s nogom, postotak za tricu ne digne se iznad 35% za sezonu, a pod košem curi na sve strane što rezultira jednom od 5 najgorih obrana u ligi i scoreom od jedva 30 pobjeda.

BCS

George maksimalno iskoristi prednosti nove role u napadu, po postotcima šuta za tri i po volumenu pokušaja za tri poena završe u top 5, nekako skrpaju obranu i dovedu je do prosječne razine, što se pokaže dovoljnim za score debelo preko 50% i šesto mjesto na Istoku.

SUNS

SCORE: 35-47

NET/SOS: -1.7/-2.2

ORTG: 104.9

Od ekipe koja je u prvoj sezoni pod Hornacekom briljirala napadački i oduševljavala svojom igrom u tranziciji i stretch postavama, lani su potonuli u prosjek, a ove godine bi stvari na tom dijelu parketa mogle postati i gore, pogotovo kada je učinak udarne petorke u pitanju. Angažmanom Chandlera i minutama potrebnim za Lena osigurali su se da preostali Morris neće uopće igrati na poziciji petice, što će svakako biti dobro za njihovu obranu koja je u tim situacijama patila, ali ne i za Morrisov odličan učinak protiv sporijih braniča.

Također, to znači da će isključivo igrati s njim na četvorci uz centre bez raspona na šutu, što će im oduzeti prostor potreban da bi Bledsoe i Knight kreirali iz ulaza. A njima je ulaz itekako bitan, posebice Bledsoeu koji nije baš kvalitetan šuter iz driblinga.

Nešto bolje će to izgledati s Teletovićem i tu bi im klupa mogla biti od koristi, ali neće se moći osloniti isključivo na nju ako misle zabiti dovoljno. Dakle, ovdje je stvar jednostavna, ili će Markieff početi zabijati tricu barem iznad 33%, ili će se mučiti s postotcima šuta.

Plus, nije stvar samo u tome da nemaju potrebnog šutera, već i što je jedini način da maksimiziraju oba beka taj da Markieff prestane trošiti onakvu količinu napada kao zadnje dvije sezone. Manji volumen bi vjerojatno značio da uzima kvalitetnije šuteve, a to bi pak značilo da mu postotci rastu, samo sretno Hornaceku u pokušajima da mu oduzme slobodu u kreiranju koju je osjetio.

Uz problem s prostorom i korištenjem resursa, tu je i onaj s pick & rollom. Sunsi se nadaju da će Chandlerova genijalnost u postavljanju blokova i otvaranju rolanjem pomoći Bledsoeu da zaigra učinkovitiju košarku, ali stvar nije tako jednostavna. Chandler će možda uhvatiti svoju kvotu lobova i tako popraviti finiširanje na obruču iz pick igre, međutim Bledsoeva upitna kontrola lopte i problem sa šutem iz driblinga opasno limitiraju njegove mogućnosti, pa sve i da ima gomilu prostora. Jednostavno, Dragić je bio vrhunski pick & roll igrač i majstor kontri, Bledsoe usprkos svom trudu nije ni jedno ni drugo, on je tek solidan i oslanja se isključivo na volumen, što je također još jedan razlog za pad učinka protekle sezone.

Bledsoe je zato opasan kao sekundarni kreator, kada ne mora nužno secirati obranu već može koristiti atleticizam i fizikalije za riješiti 1 na 1 situacije, tako da je mudro spariti ga s drugim combo bekom. Međutim, problem je što Knight također ima slične probleme – najbolji je u spot-up roli u kojoj može odigrati kao šuter, ali i kreator, dok s loptom u rukama na pick & rollu donosi isti problem s pregledom igre. Za klasu je bolji šuter iz driblinga od Bledsoea, ali zato je za klasu slabiji finišer na obruču, tako da ovdje stvar nije idealna. Možda bi lakše bilo razigrati ih da imaju potrebnu formaciju na parketu, s pravom stretch četvorkom, ali u ovim uvjetima na to će biti teško odgovoriti pozitivno.

Uglavnom, dva ne pretjerano neučinkovita beka koji troše većinu napada ne garantiraju previše, a opcija za razbiti ovaj problem nema. Teletović nije toliko dobar da ga na parketu možeš držati duže od 15 do 20 minuta, a isto vrijedi i za Leuera, s tim da je on specijalac za šut s lakta, dakle ima puno manju vrijednost kao stretch igrač.

Warren je potencijalni strijelac s klupe, međutim i njegov manjak šuta je problem, morat ćeš ga isključivo koristiti ili s Teletovićem ili s Tuckerom, s tim da je kao lažna četvorka problem u obrani te ni približno efikasan u napadu jer mu je protiv snažnijih igrača puno teže doći do obruča. Booker sigurno nije spreman donijeti šutersku opciju, a Weems je tu više radi energije, odnosno da ne ostanu potpuno bez obrane na perimetru kada je Tucker na klupi.

Dok god mogu držati iznadprosječan ritam i izvući nešto iz tranzicije imat će oslonac, ali igrati učinkovito na postavljene napade s ovim rosterom bit će problem i za trenera kreativnog poput Hornaceka, problem dodatno naglašen činjenicom da je u zadnjoj godini ugovora i da se tako idealno nameće upravi kao žrtveno janje kojim će ova pokušati opravdati neuspjeh u slaganju ovog rostera.

DRTG: 106.6

Pali su napadački, ali prošle sezone su u obrani pokazali dio blagodati koji ide s visokim postavama. Dakle, nije svako zlo za zlo. S više mase i centimetara na parketu bolje su branili, a osim što su većinu vremena igrali s klasičnom peticom, Markieffove fizikalije na četvorci uglavnom su bile od koristi. Postave s bratom Marcusom na četvorci bile su slabašne defanzivno, a to je nešto što bi ove godine trebalo biti sanirano obzirom da su Teletović i Leuer, iako također loši po branjenju pick & rolla, solidni defanzivci u postu. S Chandlerom u blizini, dokazano sposobnim pokriti ogroman prostor, od četvorki se ne bi trebalo tražiti previše aktivnosti prema perimetru, tako da defanzivno neće imati izrazito loših postava dok god se drže formule s dva visoka.

Čak i kada se odluče za svoju verziju smallballa, s Warrenom ili Tuckerom na četvorci, imat će dovoljno aktivnih igrača za igrati presing i preuzimati na pick & rollu, plus u Lenu imaju sposobnog zadnjeg čovjeka koji bi mogao biti dominantan zonski defanzivac u ovakvoj postavi koja će uglavnom igrati protiv rezervi. Dakle, startna petorka bi mogla biti solidna, imaju dovoljno opcija za miksati sporedne postave i stoga ih je teško zamisliti kao išta manje od prosječne NBA defanzive.

Sada kada su doveli Chandlera sigurno će još više pritiska stavljati na loptu, posebice u pick & rollu, a usput su se pojačali i u defanzivnom skoku, što je itekako bitno obzirom da je Morris tek solidan skakač. Pokaže li se još Weems sposobnim donijeti energiju sličnu Tuckeru, eto još jedne zanimljive opcije za na bok koja im daje mogućnost da udave protivnika na perimetru s Bledsoem kao jedinim bekom uz dva agresivna krila i pokretnog centra.

ROSTER

Ako prežive sezonu u komadu, Bledsoe i Knight bit će više nego dovoljni za potrošiti minute na jedinici. Za svaki slučaj Sunsi su doveli i ljubimca NBA uprava Ronniea Pricea kao osiguranje, ali i dodatnog trenera na parketu (da stvar bude luđa, novi Hornacekov pomoćnik je i Earl Watson, što znači da Sunsi imaju na platnoj listi dva playmakera koji su zadnjih godina vjerojatno predvodili ligu po broju nezasluženih minuta koje su dobili samo na račun toga što su našli zajednički jezik sa stručnim štabovima), a tu je i Goodwin, još jedan combo koji u dvije sezone nije pokazao ništa vrijedno spomena ni u jednoj roli.

Na dvojci, gdje će i Bledsoe i Knight vidjeti dosta minuta, vlada gužva, međutim kvantiteta ne garantira i kvalitetu. Weems i Booker bi po logici stvari trebali zamijeniti Greena, prvi dužinom i sposobnošću da igra obje bočne pozicije, drugi šuterski, ali upitno je koliki teret mogu nositi. Weems bi do minuta mogao na račun obrane i sposobnosti da brani obje bočne pozicije, a Booker je rookie upitne sposobnosti da kreira iz driblinga i igra obranu, tako da će njegova minutaža ovisiti isključivo o tome kako se bude kretao bez lopte i koliko trica bude u stanju zabiti nakon istrčavanja iz reketa.

Na trojci je situacija solidna, u Tuckeru imaju upravo takvog 3&D igrača koji nije oličenje vještina, ali može zabiti tricu iz kuta, skakati s višima od sebe i trčati za nižima, što ga čini čovjekom ljepilom kojega možeš od večeri do večeri staviti u rolu stopera na protivničkom šuteru ili pak pod koš kao lažnu četvorku. Njegova defanzivna svestranost svakako će pomoći da do minuta dođe i Warren, čija 1 na 1 igra je spremna za svjetla pozornice. Obrambeno će biti problem u svakom pogledu, međutim ako ga okružiš s dovoljno šutera (definitivno bi trebao igrati s Teletovićem veći dio minuta) njegova sposobnost da razbije obrane ulazima i realizacijom u reketu protiv svakog tipa čuvara može odlično poslužiti za promjenu ritma.

Na četvorci imaju dovoljno tijela da guraju, Leuer se sasvim fino može uklopiti u pick & pop akcije za Morrisa, a Teletović u Hornacekove omiljene flex šablone koje je onako sjajno istrčavao Frye, tako da će ovdje ako svi budu na razini imati dovoljno, a pod košem će, opet pod uvjetom da svi budu u komadu i u formi, imati jednu od boljih defanzivnih centarskih linija tijekom 48 minuta uopće u ligi. Dakle, jedna manje atraktivna momčad nego zadnje dvije godine, s manjim plafonom, ali definitivno balansiranija i sposobnija podnijeti udarce.

COACH

Hornacek se pokazao majstorom improvizacije, što je itekako bitna vrlina u NBA. Njegov sistem s dva playa i dalje živi, ali lakoća s kojom modificira stvari uokolo pokazuju da bi vrlo brzo trebao naći novi posao kad i ako se suradnja sa Sunsima prekine. Dakle, uz tranziciju i rani pick & roll, na kojima će ove godine biti još veći naglasak obzirom na dovođenje Chandlera, ono što posebno kod njega upada u oči je gomila flex akcije kojom u postavljenim napadima pokušava otvoriti visoke kao šutere, odnosno prostor u sredini bekovima za ulaze iz spot-up situacija. Ovo možda neće idealno funkcionirati osim u situacijama kada na parketu bude imao par Morris-Teletović, zato će biti zanimljivo pratiti kako je zamislio da će igrati kad ne trče i ne vrte pick & roll. Jedna opcija koja se nametnula lani je igranje kroz Morrisa na laktu, ali u kontekstu u kojem se nalaze pitanje je mogu li si Sunsi priuštiti tako nešto.

Uz njega glavni posao kao defanzivni koordinator odrađuje Mike Longabardi, bivši Thibsov čovjek, dok je Jerry Sichting guru za napad, točnije čovjek zadužen za to da Bledsoe i Knight znaju što im je činiti i da tranzicija funkcionira. Sad, obzirom da su usprkos konstantnom nabijanju ritma lani izvukli ispodprosječni učinak iz takvih napada, pitanje je mogu li popraviti stvar obzirom da ni Bledsoe ni Knight nisu na razini Dragića ili će ipak morati mijenjati taktiku.

PLUS

Potencijala za rast u obrani ima, jasno pod uvjetom da od igrača dobiju potrebnu razinu koncentracije. S Chandlerom u postavi Longabardi sada može još više kombinirati na branjenju pick & rolla te po potrebi zaigrati i puno agresivnije (što bi rezultiralo s još više kontri), a još jedna faza igre u kojoj mogu puno bolje je tranzicijska obrana. Poprave li izvedbu u ova dva segmenta, a stvarno nema razloga barem što se tiče talenta na raspolaganju da tako ne bude, defanzivno bi mogli skočiti iznad prosjeka, što bi maskiralo dobar dio problema koje će imati u napadu.

MINUS

Hornacek je u zadnjoj godini ugovora i u ne baš idiličnim odnosima s upravom, ali i nekim igračima. Morris je, bez obzira na zadnje PR pokušaje da popravi imidž, na ratnoj stazi s upravom, a Sarver po običaju previše gura nos u košarkaške poslove. Kada se na jednom mjestu pojavi ovoliko dima, poprilične su šanse da ćemo u jednom trenutku ugledati i vatru. Bez vatrogasaca u obliku pobjeda, kemija u ovoj svlačionici bi mogla biti jednako opasna kao i lani, a to nije dobro. Praktički, ova momčad, koja je od prvog dana Hornacekova boravka na klupi dobila identitet, sada se nalazi u situaciji da ga opet mora tražiti, treći put u tri godine, što je stvarno blesavo, a netko za to što stalno rade korak unazad mora platiti.

Također, na papiru je dovođenje Chandlera ogroman plus, ali pitanje je koliko će se moći osloniti u oba smjera na čovjeka s ovakvom povijesti ozljeda i ogromnom kilometražom na leđima koji teško može igrati više od 30 minuta po večeri. Len je super zamjena, ali u napadu teško može biti od koristi kao Chandler, posebice u kontekstu u kojem ne znaš kakvu će šutersku širinu imati oko sebe.

WCS

Chandler propusti 20-ak utakmica, kao i Bledsoe i Knight, ne uspiju se pošteno uigrati pa zbog lošeg početka sezone Sarver izgubi živce i otjera Hornaceka, trejda Morrisa i Bledsoea te krene u novi rebuilding. Na draftu dobiju niži pick od Sixersa kojima u krilu upadne četvrti pick Lakersa, a Dragić bude all-star na Istoku.

BCS

Svi ostanu u komadu 70+ utakmica, Chandler pomogne Bledsoeu i Knightu da poprave realizatorske učinke, obrana završi u top 10 i do samog kraja ganjaju Jazzere s 40+ pobjeda, potvrdivši se drugi put u tri godine kao najbolja momčad izvan playoffa.

PISTONS + MAVS = 10

PISTONS

SCORE: 39-43

NET/SOS: -1.3/-0.9

ORTG: 106.1

U drugoj godini pod Van Gundyem, koji sada ima momčad posloženu po svom ukusu, određeni pomak unaprijed je neminovan, ali o tome koliki će biti odlučivat će prije svega situacija s playmakerima. Van Gundy je riješio pitanje šutera, ne idealno, ali u Morrisu i Ilyasovi ima barem teoretski igrače kakve mu trebaju uz Meeksa i Caldwell-Popea. Praktički, na svim bočnim pozicijama ima dva tricaša (pod uvjetom da Stanley Johnson odličnu šutersku formu s ljetne lige i iz predsezone prenese u regularni dio), a ima i dovoljno opcija za odraditi svih 48 minuta po večeri sa stretch četvorkom koja je neophodna u njegovoj viziji (uz Ilyasovu i Tollivera tu može uskočiti i Morris).

Međutim, važnost playmakera za ovaj sistem je ogromna, posebice u situaciji kada su bočni igrači izuzetno loši dribleri nesposobni pomoći u kreaciji koji isključivo funkcioniraju u spot-up rolama (posebice KCP, Meeks je dobar off the ball igrač koji se odlično otvara kroz blokove, ali kod Van Gundya ta njegova kvaliteta ne dolazi previše do izražaja jer nema akcija s višestrukim blokovima koje bi mu otvorile prostor, dakle isključivo služi kao mamac i ispušni ventil, ne i ozbiljna opcija kao npr. jedan Redick na čijem kretanju Clippersi vrte gomilu primarnih akcija). Ovisiti u toj roli o niskim postotcima šuta te lošem omjeru asista i izgubljenih Reggiea Jacksona ne čini se kao najbolja oklada. Onda opet, Stan The Man ne samo da je spreman okladiti se na to, već je čovjeka nagradio skoro max ugovorom na osnovu potencijala iskazanog u dvadesetak utakmica. Pokaže li se Jackson tek osrednjim slash & kick driblerom pod opterećenjem ovolike odgovornosti (a učinci kao strijelca iz pick & rolla u Detroitu poprilično su mu pali u odnosu na partije koje je imao kao back-up u Oklahomi), Pistonsi će imati problema u napadu jer ne zaboravimo da je Jennings izvan kampa zbog ozbiljne ozljede od koje se sigurno neće potpuno oporaviti cijelu sezonu čak i ako se uskoro priključi momčadi (optimistične prognoze kažu da se to neće dogoditi barem još dva mjeseca).

Čak i da Jackson iznenadi pozitivno kao učinkoviti strijelac, Pistonsi će često morati jahati ili Stevea Blakea, što nije dobra stvar, ili Dinwiddiea koji jednostavno nije playmaker NBA kvalitete (da barem ima šut iz driblinga, mogao bi proći kao back-up play). Situacija je takva da Stan najavljuje i mogućnost korištenja Johnsona u ovoj roli, a obzirom da znamo kako je to izgledalo na Arizoni, možemo pretpostaviti što nas čeka odluče li Pistonsi rookieu dati više od povremenih epizoda kao sekundarnog kreatora (doduše, tu bi već u startu trebao biti korisniji od KCP-a i Meeksa). Uglavnom, poanta je da potencijalno slabija produkcija na poziciji jedinice njima predstavlja popriličan problem obzirom na volumen napada koji troše kroz pick & roll i tu neće biti lako ostvariti potreban iskorak u napadu sve i da idealno rašire reket.

Tu se javlja još jedan problem. Upitni učinak glavnog driblera može biti problematičan u kombinaciji s Drummondovim katastrofalnim šutiranjem slobodnih, jer ako ti je pick & roll temelj sistema, ranjivost u njemu u obje uloge nije poželjna. To će posebno biti naglašeno u zadnjim četvrtinama gdje će Pistonsi teško dolaziti do daha s dvije ovako ranjive udarne opcije – ne zabiju li trice visokim postotcima, teško će preživjeti činjenicu da Jacksona ne treba udvajati na picku, odnosno da Drummonda možeš faulirati bez posljedica po obrambeni učinak. Onda opet, bez obzira na sve što smo rekli, ovo je napad koji će sigurno biti barem prosječan, a to na Istoku nije mala stvar.

DRTG: 107.4

I dok napad teško da može doživjeti regres obzirom na lani kada su dio sezone na rosteru imali Smitha kao ozbiljnog potrošača te postavu s Monroeom i Drummondom pola večeri na parketu (koja je ostvarivala učinak debelo ispod prosjeka – praktički, s njima na parketu Pistonsi su bili Bucksi, a čim bi uz Drummonda stao dodatni šuter postali bi Hawksi, jasno na puno manjem uzorku i u puno povoljnijem kontekstu), obranu čeka izazov u pokušaju da se održi na lanjskoj razini ili podigne. Ali, to ne znači da na taj izazov ne mogu pozitivno odgovoriti ako im se, slično kao i s napadom, poslože neke stvari.

Uz općenito slabiji skok, koji je neminovan kada mijenjate elitnog skakača poput Monroea jednim od najgorih defanzivnih skakača na poziciji četvorke u ligi u liku Ilyasove, Pistonsi će imati problema kad god na parketu ne bude Drummonda. Dok je Dre u igri, Van Gundy njegovom pokretljivošću može maskirati slabosti bekova u branjenju pick & rolla i usput držati reket pod kontrolom, međutim bez njega otvaraju se rupe i na perimetru i u sredini.

Lani je popriličan problem bilo slabašno rotiranje bočnih i spori Monroe koji nisu stizali čuvati leđa Drummondu, koji je i sam previše plivao na pick & rollu, a ove se Pistonsi nadaju da imaju bolji izbor igrača za igrati aktivno u rotiranju od lopte prema unutra. U Morrisu i Johnsonu svakako imaju dva duga i jaka swingmana sposobna pomoći i 1 na 1 obranom na perimetru (nakon Singlera i Butlera obojica dođu kao Scottie Pippen), ali i udvajanjem na pick & rollu, dok Ilyasova može pomoći u preuzimanju na 1-4 pick & rollu ili pomaganju na 1-5 pick & rollu. Međutim, sve to može funkcionirati samo uz Drummonda jer Baynes nije takav atleta da može istovremeno pomoći i na picku i čuvati obruč, a nijedna potencijalna četvorka nema masu za zaustaviti ozbiljniji ulaz, kamoli pravog post-up strijelca.

Igrati s više zone nije Van Gundyev stil iako bi ovaj roster možda i bolje funkcionirao u takvom sistemu (svakako bi Drummond trošio manje energije) tako da ne vjerujem kako će Pistonsi odustati od taktike pritiska na loptu i naknadnog rotiranja. To sprječavanje ulaza već na perimetru, uz solidno čuvanje šutera koje im donosi dužina na boku i donekle pouzdana kontrola reketa s iskusnijim Drummondom u stanju su donijeti povrat, pitanje je samo da li sve to možeš odraditi na potrebnoj razini u praksi. Bez drugog poštenog visokog defanzivca (osim ako ne računamo Joela Anthonya), s upitnim bekovima koji nisu presing igrači, tu razinu će biti teško doseći, jednostavno skok i reket su im odjednom toliko ranjivi da ni dobra, moderna pick & roll obrana (koje je Van Gundy na neki način i začetnik) neće moći izgurati sezonu iznad prosjeka, ako i toliko.

ROSTER

Posložen je za sistem, što nije mala stvar. Da je Jennings zdrav imali bi dva odlična rješenja za 48 minuta napadanja kroz visoki pick & roll što bi iscrpilo i najbolje obrane – ovako bi Jackson mogao biti taj koji će vrlo brzo biti potrošen. Spomenuli smo kako do Jenningsova povratka nemaju poštenu back-up opciju i to će definitivno biti problem osim ako Blake ne oživi s ovoliko prostora oko sebe i ako Dinwiddie ne doda šut.

Na boku su puno bolji, sad više nema potrebe Meeksa i KCP-a koristiti u rolama trojke za koje nemaju fizikalije, već ih isključivo možeš koristiti u spot-up ulozi kao dvojke koje se otvaraju bez lopte. Kako ni jedan ni drugi nisu kreatori iz driblinga, oni su ovdje praktički 3&D opcije. Samo, dok su u ovom šuterskom dijelu stvarno odlični obzirom na volumen lopti koje uzimaju, defanzivno su daleko od stopera, posebice Meeks.

Dovođenje Morrisa i rookiea Johnsona tu će pomoći, iako je upitno koliko se čovjek može osloniti na čovjeka koji dokazano nije uvijek zainteresiran igrati obranu na perimetru i klinca koji će valjda prvi put u životu imati prilike braniti veće i jače od sebe iz večeri u večer. S tim da će Morris dio minuta odraditi i na četvorci gdje će se idealno uklopiti u perolaku i obrambeno uglavnom nemoćnu rotaciju s Ilyasovom i Tolliverom (iako bi tu uz Ilyasovu mogao biti od koristi ako Van Gundy odluči više preuzimati kako bi što manji naglasak stavio na rotacije koje mnogima na rosteru nisu jača strana). Drummond će imati gomilu posla dok brani perimetar i ne pruži li partije u rangu Dwighta Howarda u najboljim danima, a ništa što je do sada pokazao ne sugerira da je tako nešto realno očekivati, pod košem bi moglo ozbiljno curiti.

Nema Monroea, a to znači da će ostati bez one izuzetne skakačke kvalitete (doduše, to će se osjetiti još više u napadu nego u obrani), kao i bez čovjeka sposobnog nositi teret u sredini dok je Drummond na klupi (Monroeove brojke bez Drummonda su letjele u nebo, doduše opet prije svega u napadu). Baynes je slabiji u svakom aspektu igre od Monroea osim možda zaštite obruča (tu su jednako nebitni), pa će biti zanimljivo vidjeti kako će Van Gundy rotirati u završnicama u pokušajima da sačuva Drummonda odlaska na liniju, odnosno može li Baynes koji je solidan pick & roll realizator spretnošću pod košem nekako nadoknaditi barem dio poena koje je kreirao Monroe u izolacijama.

COACH

Ovo je Van Gundy show i pomoćnici su tu čisto da odrade njegove zamisli u oba smjera. Bob Beyer i Brendan Malone su njegovi pomoćnici još iz Orlanda, dakle tu ništa novoga nema – visoki pick & roll u napadu s tri igrača sposobna ubaciti tricu uokolo, u obrani agresivno branjenje pick & rolla s ostajanjem na šuterima i brzim rotacijama visokih, odnosno jadnog Drummonda kojega će ovaj stil igre maksimalno iscrpiti.

PLUS

Nakon što su lani zamalo završili u gornjoj trećini momčadi koje su potezale najviše trica iz igre, ove sezone Pistonsi bi vrlo lako mogli doći do one granice koja dijeli fanatike od smrtnika, odnosno vrlo lako bi se moglo dogoditi da im je svaki treći pokušaj iz igre šut s perimetra. Van Gundy nije blesav, vidio je što su Rocketsi postigli samo povećavanje volumena pokušaja i zna da mu je to jedina šansa u situaciji kada baš i nema vrhunski talent na rosteru. Najluđe od svega, osim po količini ispucanih trica Pistonsi bi se trebali popraviti i po učinkovitosti jer će sada od starta imati i više prostora i više otvorenih šutera, što pak znači da bi im efektivni postotak šuta mogao porasti za 2 do 3%. Ako ćemo njega uzeti kao najvažniji čimbenik napadačke efikasnosti, dakle kao faktor koji čini negdje između 60 i 80% vrijednosti napadačkog učinka ovisno o teoriji kojoj ste skloni, samo ovaj pomak mogao bi im popraviti učinak na 100 posjeda za dva-tri poena.

MINUS

Šuterski će se svakako trebati popraviti jer su odlaskom Monroea ostali bez drugog dominantnog skakača u napadu (teško da će Drummond opet imati onako vanserijske brojke u skoku pod oba obruča bez Monroea u blizini da odvlači pažnju obrane, ali i da se gradi na drugoj strani), dakle neće hvatati gomilu odbijanaca kojima su produživali posjede. I ne samo to, ostali su bez čovjeka koji je izuzetnim omjerom slobodnih održavao taj aspket njihove igre živim. Obzirom na Drummondove probleme s linije, sada nemaš nekoga kome uvijek možeš baciti loptu u post da izbori lagane poene, što znači da bi Pistonsi u ovoj sezoni vrlo lako mogli biti najgora momčad lige po tom pitanju. Što možda neće nužno smetati napadačkom učinku na velikom uzorku, ali bi moglo utjecati na broj pobjeda obzirom da će u završnicama biti teško kreirati poene ako isključivo i jedino ovisiš o skok-šutu.

WCS

Jackson i Drummond ne naprave potreban iskorak u napadu, Jennings pošteno ni ne zaigra, obrana bude puno gora od lanjske jer nigdje na parketu nema plus defanzivca osim Drummonda koji muku muči i sa svojim primarnim zadatkom, kamoli još pokrivanjem svih rupa, Morris i Johnson ne donesu potrebnu razinu kvalitete te tako još jednom propuste uključiti se u borbu za playoff zadržavši se na učinku sličnom lanjskom.

BCS

Jackson i Drummond postanu top 10 playmaker i top 3 napadački centar u ligi, trice upadaju cijelu sezonu, obrana završi kao prosječna i dođu do 45 pobjeda dovoljnih ne samo za playoff, već i za šesto mjesto na Istoku.

MAVS

SCORE: 35-47

NET/SOS: -1.9/-2.4

ORTG: 107.3

Lani su do dolaska Ronda igrali briljantno u napadu, praktički su sve ovo što smo naveli kod Pistonsa doveli do savršenstva uz još puno više akcije na strani bez lopte i, ono najvažnije, s puno više opcija sposobnih napasti nakon picka s loptom. Dok su Pistonsi imali samo playa, tko god taj bio u određenom trenutku, kod Mavsa je play često samo započinjao akciju (kako Nelson, tako i Rondo), dok su glavninu posla odrađivali Ellis i Parsons uz podršku Harrisa i Baree. Svi su redom radili sve i pri tome bili efikasni, a posebice Parsons kojega je Carlisle pametnom taktikom pretvorio u jednog od najboljih sekundarnih playmakera u ligi. Uz ovu gomilu igrača sposobnih napasti iz driblinga tako da protivnik nije znao s koje strane prijeti veća opasnost, Mavsi su imali još dva sastojka koja su ih pretvorili u pick & roll mašinu koja je do spomenutog tradea igrala na povijesnim razinama – Dirka kao elitnu stretch četvorku i Chandlera kao najučinkovitijeg pick & roll finišera u ligi.

Danas, jasno, toga više nema. Chandler je otišao (još ranije su se odrekli i Wrighta koji je bio valjda najbolji back-up roller u ligi, ako dozvolite takvu konstrukciju), a bez njega i šansa da opet budu toliko efikasni u ovoj akciji. Ellisa bi se još i dalo zamijeniti obzirom da je i u najboljim danima obilježje njegove igre ostalo visoka potrošnja i niska učinkovitost, međutim nemoguće je Montu odvojiti od Parsonsova učinka – bez takvog potrošača, nema šanse da bi Parsons bio onako efikasan. Dakle, koliko god dobra vijest bila da je barem on ostao na rosteru, razlika u učinku koju je imao kao sekundarni kreator u odnosu na ovo što će mu se sada događati kao prvoj opciji bit će poprilična.

Dovođenje Williamsa bi svakako pomoglo da imaju nekoga s kim ovaj može vrtiti pick & roll, ali bez Chandlerovih blokova i otvaranja prostora Deron teško može popraviti realizatorske postotke, tako da će on u najboljem slučaju ostati solidan slash & kick kreator koji je najbolji u spot-up roli, dakle praktički će dati malo bolju verziju onoga što su dobivali od Nelsona prije dolaska Ronda. Matthews također ne pomaže u ovom slučaju, on je odličan spot-up igrač koji može koristiti kretanjem i otvaranjem bez lopte, ali s loptom isključivo može igrati kroz post-up, dakle nema tog scenarija po kojem bi on mogao uskočiti u Parsonsove cipele u slučaju da ovaj uđe u Ellisove.

Sve ovo skupa znači da će Carlisle itekako morati mijenjati stil igre, prema više organiziranih napada s jasnim uzorkom kretanja, a puno manje improvizacije. Horns setovi i dalje će ostati omiljena formacija, u to nema sumnje, ali umjesto potencijalnog pick & rolla s tri pozicije sada će se kroz njih uglavnom igrati preko Dirka i Pachulie. Jadni Dirk tako će vjerojatno opet morati povećati volumen lopti u dva na dva akciji kroz pick & pop umjesto da uživa u roli ispušnog ventila, iako me baš zanima kako će to izvesti obzirom na činjenicu da danas može igrati isključivo u šihtama od 5-6 minuta po četvrtini. Kvragu, Carlisle će mu možda morati povećati čak i kvotu izolacija kako bi napad funkcionirao, što nije dobro jer je posebice lani Dirk isključivo šutirao u catch & shoot situacijama (gotovo 65% svih njegovih pokušaja bili su asistirani, a prosjek karijere mu je 55%).

Pachulia će pak igrati 2 na 2 kroz hand off uz to što će pokušavati razigravati s visokog posta. I to bi trebalo funkcionirati pristojno, na ovaj način može se dosta izvući iz udarne trojke na vanjskim pozicijama, ali daleko će sve ovo skupa biti od lanjske razine. S tim da još nismo ni spomenuli mogućnost da Dallas veći dio sezone igra bez jednog, dva ili više startera, što bi bilo ravno katastrofi obzirom na manjak opcija. Barea i Harris mogu zabiti svoju kvotu, ali na svim ostalim pozicijama vlada takva suša napadačkog talenta da je teško zamisliti što bi i Carlisle mogao izvući iz postava u kojima nema bar trojice startera.

DRTG: 109.2

Obzirom da su imali odličan napad (opet moram reći – do dolaska Ronda, taj trade se pokazao takvom katastrofom da ga nije zgorega isticati kao možda i najvažniji događaj njihove sezone), ono što je Mavse kroz cijelu godinu kočilo da se priključe gomili izazivača na Zapadu bila je ispodprosječna obrana. S Rondom su dobili nešto kvalitete u branjenju pick & rolla, ali praktički njihova udarna ofenzivna postava nije mogla braniti ništa. Stvari bi se popravile kad bi na parketu uz Chandlera bio Aminu ili barem Crowder, ali, gle čuda, to su još dva korisna rotacijska igrača kojih se Dallas odrekao. Uglavnom, sada su ostali bez kvalitetnog defanzivnog centra i udarnih stopera, što znači da su za makar ostati na lanjskoj otužnoj razini trebali dovesti adekvatne zamjene.

U teoriji Wes Matthews može odigrati obranu na boku, ali obzirom na zdravstveno stanje očekivati od njega čuda nije primjereno (posebice ga je teško zamisliti da ikada više trči za playevima). I to, a i čovjek nije rasni all-round stoper kao Aminu koji može igrati obranu na svim pozicijama od 1 do 4 ili barem kao Crowder na swingmanima – koliko god Wes uživao igrati na snagu protiv slabijih dvojki, toliko je imao problema čuvati rasne trojke zbog manjka centimetara kad bi ga dopalo to zaduženje. Dakle, on je solidan defanzivac, ali ne mijenja odnos snaga na tom dijelu parketa, što znači da će Mavsi biti uglavnom šuplji na perimetru. Kako od playeva ne možeš očekivati ikakav presing jer čak ni Harris više nije u stanju toliko brzo lateralno se kretati, jasno je da jedino što Mavsima ostaje je osloniti se na zonu kako bi spriječili totalni raspad sistema u sredini.

Međutim, već lani su primali gomilu trica uz poprilično visoke postotke i teško je pronaći razlog zašto bi se taj trend promijenio. Čak i ako nekako uspiju sakriti nepokretnog Nowitzkog zonom, ta ranjivost na perimetru i činjenica da nemaju ni približno pokretnog centra sposobnog smetati barem na 1-5 pick & rollu jasno ukazuje da im čekanje pod obručem ostaje jedina opcija. A čekati pod obručem svaku večer, iz utakmice u utakmicu, u ovakvoj ligi, ravno je samoubojstvu, što je pokazala i lanjska sezona. Posebice jer čak ni takvim pristupom udarni visoki dvojac ne donosi zaštitu obruča na lanjskoj razini, a ne garantira čak ni da će skok ostati pod kontrolom kao što nije bio ni lani dok je u reketu patrolirao Chandler – sva je prilika da će Dallas ove sezone biti najgora momčad u ligi što se defanzivnog skoka tiče. Ukratko, nema teoretske šanse da ovaj roster zabija više nego što može primiti, a znamo što to znači na Zapadu.

ROSTER

Imaju hrpu playmakera, što vjerojatno znači da ćemo gledati i hrpu postava s dva playa. To će prema naprijed funkcionirati jer i Deron i Barea su više nego sposobni spot-up igrači. Harris je još uvijek solidan strijelac, vjerojatno i jedina ozbiljnija defanzivna opcija koju imaju. Svoje minute će dobiti i Felton, koji je vjerojatno gotov kao ozbiljna opcija, ali kao osigurač sposoban vrtiti pick & roll vjerojatno još uvijek može pomoći.

Matthews bi bio idealna dvojka za njihovu lanjsku momčad, šteta što dolazi s godinom zakašnjenja. I to u ovakvom stanju – dok ne zaigra, njegove minute će pokušati krpati Jenkinsom, klasičnim off the ball šuterom koji se solidno otvara kretanjem i koji u Atlanti nije pokazao ništa osim da nije NBA talent, a minute će dobiti i rookie Anderson koji će ujedno biti i prva zamjena za Parsonsa. Dallas dugo vremena nije imao boljeg rookiea, a isto tako će nakon dugo vremena imati i razloga držati jednog na parketu. Anderson je prototip 3&D igrača, ovo prvo će vjerojatno funkcionirati solidno jer je dovoljno velik da zabija postavljene šuteve dok čeka povratne na strani bez lopte. Ovo drugo je pak popriličan upitnik, šokovi u sudaru s NBA igračima su neizbježni za igrače prve godine.

Uglavnom, dosta tanko, a ništa bolje nije ni pod košem. Kao zamjena za Dirka ostao je Charlie Villenueva, sličan nepokretan veteran koji je u ovoj fazi karijere isključivo catch & shoot stretch igrač, a poneku minutu će opet dobiti i mladi Powell, energičniji igrač, ali i ozbiljno limitiran šuterskim slabostima. Da ima bolje atletsko-fizičke predispozicije mogao bi biti od koristi kao smetlar i solidan razigravač s vrha posta, ali ovako je preslab čak i za čuvati većinu četvorki, kamoli petica.

Centarska pozicija je pak simbolična za ljeto koje su imali Mavsi. Nakon što ih je Jordan otkantao, Cuban i Nelson požurili su pokupiti sve što se kreće planetom iznad 215 cm u nadi da će moći skrpati NBA rotaciju. To im nije uspjelo jer ovise o tome u kakvoj će Dalembert biti formi (i hoće li ga Carlisle udaviti), hoće li McGee dobiti zeleno svjetlo od doktora da može trčati nakon loma noge i može li Salah Mejri dobiti Dirka u trci na 60 metara. Dalembert na 15 minuta može biti od koristi ako se sve poklopi i ako mu se bude dalo trenirati, ali očekivati nešto od ove druge dvojice čisti je loto. Uglavnom, ozljedi li se Pachulia, trebat će im čudo da slože rotaciju od 48 minuta na poziciji.

COACH

Carlisle je s razlogom postao jedna od glavnih trenerskih faca u ligi, a njegova veličina ne krije se toliko u sistemu koji je na oba kraja itekako razrađen, koliko u činjenici da maksimalno cijedi svaku kap prednosti iz stvari poput miksanja postava i brzih prilagodbi protivniku, posebice kod stvaranja mismatcha. Međutim, čak i ako košarka ima taj element šaha, s ovakvim figurama teško bi nešto napravio i Kasparov – Carlisle ne da nema kraljicu na vidiku, već je upitno tko će mu biti lovci i skakači (ovo zadnje i doslovno).

Obzirom da Cuban potiho naginje lovu na visoki pick, možda bi najbolje bilo osloboditi čovjeka tereta i dati mu da talente stavi u službu momčadi koja ima nešto konkretniju budućnost. Do tada, Carlisle će izvlačiti maksimum iz ovoga što ima, sada s nešto promijenjenim štabom. Do sada glavnog pomoćnika Mathisa, koji je otišao u Orlando, mijenja Melvin Hunt, čovjek kojega prati glas da zna s igračima (za razliku od Carlislea koji ipak prije svega od njih traži da poštuju njegove zamisli) i kojem će upravo taj komunikacijski aspekt biti glavno zaduženje. Uz to, Hunt je lani uskočio za kormilo Nuggetsa kad je Shaw dobio nogu i ubrzao je igru, prvenstveno kroz tranziciju. Sad, nije da Dallas baš ima materijala za igrati presing i održati makar lanjsku razinu trke, ali očito vjeruju kako bi napretkom u ovom segmentu igre barem malo mogli maskirati pad koji ih čeka u učinku iz postavljenih napada (plus, Parsonsu bi definitivno bilo lakše kad bi još veći broj posjeda trošio kroz run and gun i slash & kick igru, nego da mora napadati posloženu obranu iz pick & rolla).

Za obranu će biti zadužen Kaleb Canales, nesuđeni trener Blazersa koji je i prije dolaska kod Carlislea bio sklon zonskom branjenju s visokima uz istovremeni presing na loptu. Ovoga potonjeg ove sezone neće biti bez brzih bekova poput Ellisa i Ronda, odnosno bez atletski moćnih stopera poput Aminua i Crowdera, ali uspije li ponoviti barem učinak sličan lanjskom po pitanju branjenja obruča, gdje su Mavsi svim problemima usprkos primili relativno malo laganih poena zbog zone, može otvoriti šampanjac.

PLUS

Kombinacija iskustva, inteligencije i profesionalizma koju će imati na parketu i na klupi garantira da će nadmudriti mnoge čisto time što znaju što rade. Neće nepotrebno paničariti čak i kada upadnu u crne rupe i to nije mala stvar. Problem je samo što im tako nešto može biti od koristi u playoffu više nego u pre-dugoj regularnoj sezoni u kojoj je glavni cilj preživjeti. S opasnim manjkom resursa to neće biti lako.

MINUS

Sezona nije ni počela, a Mavsi već imaju pola momčadi u bolnici. Deron je na prvom treningu u kampu osjetio probleme s oba lista, a to nikako nije dobra vijest jer oni imaju običaj razvući se na duži period. Uglavnom, čak i kada bude igrao, neće igrati punom snagom, dakle bit će manje-više onaj isti Deron kojega zadnjih nekoliko godina gledamo u Netsima (čekamo još samo da otkažu i gležnjevi). Matthewsov optimizam u pogledu oporavka ipak se pokazao neutemeljenim, pozitivne misle i volja ipak nisu rješenje za ovako ozbiljne probleme hardwarea i pitanje je kada će biti spreman za nastupiti, a kamoli igrati košarku na ranijoj razini.

Parsons je imao svoju operaciju ovoga ljeta, prčkali su mu po koljenu, što garantira da vjerojatno neće moći pružiti koliko bi htio (u playoffu je zbog tog koljena bio limitiran u kretanju, što nikako nije dobro za glavnog kreatora iz driblinga), uostalom još nije spreman pridružiti se momčadi punom snagom u kampu. Dakle, tri projicirana startera se nalaze pod upitnicima, četvrti jedva da može odigrati pola utakmice, a peti je Zaza. To nikako nije dobro u situaciji kada nemaš dubinu na klupi.

WCS

Deron, Parsons i Matthews propuste po pola sezone, Dirk se potpuno raspadne i toliko potone s postotcima šuta da se odluči za mirovinu, ne dobiju ništa od klupe i završe kao najgora momčad Zapada, s jedva 20 pobjeda. I s tek petim pickom za utjehu u rukama.

BCS

Deron, Parsons i Matthews odrade po 70-ak utakmica bez većeg pada učinka, Dirk odradi još jednu solidnu sezonu, Zaza pod košem dobije pomoć od para back-up centara (birajte slobodno kojega, svaka kombinacija je jednako neuvjerljiva) i uz top 15 napad i top 20 obranu nekako uspiju veći dio sezone puhati Jazzerima za vrat. I onda ih još lutrija nagradi top 3 pickom.