ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

29Nov/151

NCAA REPORT, TACOS

Posted by Gee_Spot

Nakon što smo prošetali kroz 6 udarnih konferencija, ostalo nam je još baciti pogled na 5 najvažnijih osrednjih liga i eventualno izvući poneki program vrijedan spomena zaglavio među preostalim (a ima ih još dvadeset i jedna) konferencijama.

AMERICAN

Obzirom da su Larrya Browna opet uhvatili u mutnim poslovima, odnosno da je SMU dobio zabranu nastupa na turniru ove godine zbog muljanja s regrutima, ovdje će se voditi trka između UConna i Cincinattia. Ovi potonji su klasična NCAA momčad u kojoj se sve vrti oko trenera Cronina koji vrti 10 igrača, uglavnom seniora i juniora koji izgledaju kao da više vremena provode u teretani nego na parketu s loptom, kako bi energijom u zoni zaključao reket i iskontrolirao skok. To bi im trebalo biti dovoljno ne samo da osvoje konferenciju, već i da budu jedna od najboljih obrana na ovoj razini, a potencijalno i momčad za drugi tjedan Turnira. Uspiju li od iskusnog bekovskog para Cobb-Caupain dobiti dovoljno trica da prate gomilu skokova u napadu koje će ostvarivati i koji su im glavno napadačko oružje, mogu biti zeznuti, ali uglavnom su negledljivi (prije dvije sezone su barem imali Seana Kilpatricka koji je znao napraviti show igrajući 1 na 5, a takvu klasu sada nemaju).

UConn ima Olliea na klupi i centra Brimaha iz one šampionske generacije, ali ne i ostatak momčadi koji bi garantirao velike rezultate. Purvis je solidan combo-strijelac, ali nije ni Napier ni Boatright, kao što to nije ni Gibbs kojega su doveli sa Seton Halla gdje je nosio osrednji program. Uz ova dva iskusna beka koji će nositi najveći teret zabijanja najzanimljivije ime bit će igrač druge godine Hamilton, top 30 regrut prošle godine. Praktički, sve ovisi o njegovom napretku, pokaže li se spreman nositi teret u organizaciji igre, gdje ga Ollie vidi kao svojevrsnog velikog playa u stilu Livingstona i Turnera, UCoon bi uz solidnu obranu mogao imati i solidan napad. Kak god, Turnir im ne gine.

ATLANTIC 10

VCU je ostankom bez Shake Smarta prestao biti zanimljiv (novi trener nastavio je njegovati presing preko cijelog parketa u obrani, ali u napadu nema onog run and guna u kojem su se protivnici znali dodatno pogubiti), tako da je Dayton prvo ime konferencije. S tim da ni oni nemaju previše za ponuditi osim dobrog trenera u Archieu Milleru koji ih je zadnje dvije godine vodio kroz Turnir kao jedno od ugodnijih iznenađenja i svakako osvježenje. Međutim, osim sitnog playa Smitha tu više nema gotovo nikoga iz tih generacija 2014. i 2015. tako da je upitno što i koliko mogu izvan konferencije. Koja je inače krcata osrednjim programima koji imaju nekakvu težinu (redovno daju više od par programa u Turnir), tako da nije isključeno kako će slabost na vrhu iskoristiti netko poput George Washingtona, Richmonda ili Rhode Islanda.

MWC

Nakon Pac-12 najbolja konferencija na zapadnoj obali, s manje-više uvijek istom situacijom na vrhu. SDS, bez Pupovca i Raškovića, ali i bez Poolea i O'Briena, opet će daviti obranom koju će predvoditi veteran Shepard koji će uglavnom biti zadužen za slash & kick svaki put kad primi loptu. Pod košem imaju dovoljno u drvenom Spenceru i zanimljivom lanjskom brucošu Popeu, tako da će sirova snaga opet biti zaštitni znak, a o tome hoće li nešto dobiti s perimetra od brucoša Hemsleya kojega smatraju jednim od boljih bek-šutera generacije ovisi i mogli li biti opasni u ožujku. Opet, da je toliko dobar regrut sigurno ne bi završio kod starine Fishera u San Diegu.

New Mexico od odlaska Stevea Alforda na UCLA nije ni sjena programa kojega smo navikli gledati u vrhu konferencije i redovno na turniru tako da se otvara prilika jednom trećem programu da zasjedne na vrh. UNLV je više zvučno ime nego program s rezultatima zadnjih godina, ali barem nemaju problema s dovođenjem sirovog talenta - gotovo svake godine imaju jednog aletu za NBA, a sada su doveli centra Zimmermana, top 12 regruta koji je umjesto Kansasa i Kentuckya radije ostao doma u Las Vegasu. Momak je definitivno jedan od zanimljivijih predstavnika ovogodišnje klase brucoša, centar koji prije svega igru bazira na tehnici s visokog posta i šutu nego na sirovom talentu. Bude li imao partnere na vanjskim pozicijama, UNLV možda ostvari rezultate kakve nije imao od kada je Lon Kruger bio trener.

MVC

Ovdje je već standardna borba između dva programa, Wichita Statea i Northern Iowe. Doduše, Shockersi su zadnjih godina imali generaciju koja ih je lansirala na razinu više, sjetimo se kako su prije dvije godine imali onu sezonu bez poraza u regularnom dijelu dok nisu naišli na Kentucky u drugoj rundi Turnira. Međutim, s vremenom se generacija rasula i danas su ostali tek na dvojici bekova, playu Van Vleetu i beku Bakeru.

S tim da će ovo možda i biti dovoljno treneru Gregu Marshallu (koji je bio prva želja Texasa ovog ljeta) da opet osvoji konferenciju koju im je lani ukrala Northern Iowa. Naime, Panthersi su ostali bez krilnog centra Setha Tuttlea, daleko najvažnijeg igrača koji je nakon neuspjele audicije na ljetnoj ligi završio u Bundesligi.

WCC

Po mnogima ovo bi mogla biti godina Gonzage, čisto jer su se svi ovi udarni programi našli u fazi smjene generacija bez elitnih talenata među brucošima. Međutim, ovoga smo se naslušali i nagledali zadnjih godina, pa je rezultat svega bio takav da je Gonzaga demolirala nedoraslu konkurenciju kroz sezonu, samo da se bi se raspala na Turniru.

I ne vidim razloga da tako ne bude i sada, ova generacija koju su okupili teško da je bolja od lanjske, a kamoli one od prije nekoliko godina s Olynykom. Dakle, nema više udarnog bekovskog dvojca Pangos-Bell i njihov izostanak neće biti lako nadoknaditi bez obzira na odlična rješenja na ostalim pozicijama. Wiltjer je najbolja stretch četvorka u NCAA i stroj za koševe, Sabonisov IQ i mišići Karnowskog čisto su bogatstvo pod košem, ali pitanje je kako misle dobiti onakvu kvalitetu na vanjskim pozicijama kao lani.

I nisu samo ostali bez dugogodišnjih oslonaca na pozicijama jedan i dva, već i solidnog veterana Wesleya kojega su dodali prošle godine kako bi imali dubinu na vanjskim pozicijama. Ako s ovom momčadi nisu uspjeli doći do Final Foura, onda vjerojatno nikada neće (ovakve teze na stranu, u bilo kojoj drugoj sezoni njihov lanjski roster bio je vrijedan Final Foura, ali lani je jednostavno konkurencija bila ogromna).

Situacija sada nije ni približno tako dobra. Dranginis je solidan bek, međutim sada je u situaciji da će od sedmog člana rotacije i četvrtog potrošača među vanjskim igračima morati preuzeti puno veću odgovornost u svim aspektima igre, ne samo 3&D roli. Glavni kreativac pak na vanjskim pozicijama trebao bi biti lanjski brucoš Perkins, momak koji praktički nije ni imao rolu prošle godine i koji je daleko od kvalitete jednog Pangosa ili Bella, valjda najboljeg bekovskog dvojca prošle godine u NCAA.

Uglavnom, Zagsi možda neće biti jedan od favorita kada krene turnir, ali obzirom da je i BYU ove sezone slabiji za odlazak seniora i prvog strijelca Hawsa, konferencijom bi trebali dominirati.

OSTALI

UC Irvine će vjerojatno osvojiti Big West, ali to nije razlog zašto ih spominjemo jer realno nemaju kvalitetu za išta više. Spominjemo ih jer su uvijek atraktivna momčad zbog svoje gomile centimetara pod košem koje donose 230 cm visoki div Ndiaye i 220 cm visoka mrcina Dimakoupolos. Da stvar bude luđa, osim njih dvojice na petici, imaju još dva igrača preko 208 koji igraju na četvorci, tako da većinu utakmice imaju bedem pod košem. Sad, da itko od spomenutih ima ikakav osjećaj za košarku i da imaju graničnog NBA combo-beka uz sebe, bila bi ovo opasna momčad, ovako su uglavnom cirkus. Ali, cirkus koji će kroz svoju slabašnu konferenciju sigurno do Turnira.

Valparaiso je pak druga priča, to je ozbiljan program, poznat po gomili šutera za tri, ali i odlično branjenom reketu za što imaju više nego dovoljno centimetara i mišića. Najvažnije je da vraćaju kompletnu momčad koja je lani dominirala Horizon konferencijom i od koje se očekivalo puno više od izletanja u prvoj rundi od Marylanda. Bude li ždrijeb povoljniji, odnosno zasluže li bolju startnu poziciju, ove sezone bi mogli biti jedno od iznenađenje Turnira.

Još neki programi će gotovo sigurno do Turnira kroz svoje konferencije (tipa, treba spomenuti Stony Brook, Princeton, Belmont i Stephen F. Austin, a ima ih još koji bi bez problema mogli biti konkurentni i u boljim konferencijama), ali kako nemaju plafon za najviše domete, a ni elitne talente, priču o NCAA za ovu priliku možemo zaključiti.

Bilo je dobrih utakmica, Michigan State mi posebice izgleda sjajno u ovom trenutku, ali o naj momčadima i naj prospektima više u nekom budućem postu.

Filed under: bball 1 Comment
24Nov/1521

POWER RANKINGS, WEEK 4.

Posted by Gee_Spot

Ok, sada imamo već mjesec dana podataka što nije zanemariv uzorak, ali stvari umjesto da se stabiliziraju postaju sve luđe. Ne samo da Istok vodi u pobjedama 37-32, već redom imaju momčadi koje igraju na višoj razini od Zapada, gdje su se nakon šamaranja od strane Warriorsa odjednom i Clippersi pretvorili u kantu za napucavanje u rangu Rocketsa.

Bit će ovo sezona očito krcata narativima, pa se bacimo na tjedni osvrt.

1. WARRIORS

Iza njih je još jedan izuzetan tjedan, obzirom na raspored opet su ostavili najbolji dojam (Pacersi i Wizardsi ostvarili su bolju prosječnu koš-razliku, ali igrali su i dvije utakmice manje tako da su usporedbe suvišne). U svom stilu su utakmicu protiv Raptorsa učinili nepotrebno gustom, zabili su u završnici kad je bilo najpotrebnije, a isto tako se može reći da su Raptorsi u svom stilu izgubili još jednu završnicu, o čemu ćemo malo više kad dođu na red.

Nakon ovog mučenja nadovezanog na lošu igru protiv Brooklyna iz prošlog tjedna, za očekivati je bilo da će im niz konačno biti prekinut na gostovanju kod Clippersa, ali onda su izveli ono što su izveli, odigrali najbolje drugo poluvrijeme ove sezone uopće i pri tome uništili psihički jednu franšizu.

Obzirom na sve napore večer ranije, protiv Bullsa su još bili i odlični u drugoj utakmici back-to-backa, Chicago se solidno držao, ali ovdje je za razliku od utakmice protiv Toronta već početkom drugog poluvremena bilo jasno da ne mogu pratiti domaćina, pogotovo jer im je selekcija šuta i dalje jedna od najgorih u ligi - toliko loših pokušaja za dva s poludistance koliko si oni dopuštaju odavno nije viđeno u NBA, barem ne među ozbiljnim franšizama.

Gostovanje u Denveru s večeri odmora tako je bilo još jedan zicer i sada ih čeka tjedan bez previše drame u kojem će u ponekim utakmicama slično kao i protiv Denvera moći Currya odmarati cijelu zadnju četvrtinu.

2. SPURS

Za razliku od Warriorsa njihov tjedan nije bio idealan. Istina, zicer protiv Denvera su odradili rutinski, a onda su za poklon dobili i Grizlije i Sunse umorne od back-to-backa utakmica, bez Randolpha, odnosno bez Bledsoea (iako, treba istaknuti da su i Spursi igrali bez Aldridgea koji je protiv Pelicansa uganuo gležanj). Međutim, ove tri pobjede dugoročno nemaju nikakav značaj (bilo bi interesantno vidjeti ih protiv kompletnih i odmornih Grizlija, ne ovih prisiljenih startati s JaMychalom Greenom), ali zato poraz od Pelicansa boli.

Način na koji je Ryan Anderson rešetanjem s perimetra razbio Popovicheve ustaljene rotacije poprilično je indikativan za ono što ih čeka protiv Warriorsa. Njihov idealni par visokih Aldridge-Duncan jednostavno ne može izlaziti na perimetar zatvarati čovjeka koji je praktički bek-šuter, tako da je logično postaviti pitanje kako misle sutra braniti Greena, koji je uz to opasan i iz driblinga, posebice u momentima kada zaigra peticu?

S jedne strane, Spursi imaju dovoljno šutera u postavi da za razliku od npr. Memphisa iskoriste situacije kada Warriorsi idu na pomaganje u post Greenu i Barnesu, a uz to LMA i Timmy su puno opasnije opcije u napadu za koje neće biti lako naći idealan matchup (Barnes nema šanse protiv Duncana u postu za razliku od Z-Boa, dok LMA može ubaciti skok-šut iz okreta protiv bilo koga). Međutim, mogu li obrambeno biti toliko dobri da dvojkama održe prednost pred Warriorsima koji u niskoj postavi zabijaju trice kad požele?

Utakmica protiv Pelicansa je pokazala da će to biti teško izvesti, a eventualno prebacivanje na Leonarda kao smallball četvorku otvara rupe u rotaciji koja jednostavno nema dovoljno bočnih igrača. A da je Popovich itekako svjestan ovoga problema govori podatak da su cijelu sezonu izbjegavali ovakve postave, e da bi protiv Sunsa odjednom isprobali sve moguće kombinacije, od igra s dva playa uz Greena i Leonarda, do one koju smo očekivali gledati puno češće, s Manuom u postavi umjesto jednog visokog.

Sunsi za takve stvari rješenja nisu imali, ali pitanje je može li ovo biti dovoljno za Warriorse jer Spursi su izgleda kratki za tog jednog atletskog swingmana kad Leonarda popenju za poziciju, a teško da ga mogu stvoriti iz ove ponude koju čine Anderson, Butler i Simmons. U biti, imaju krivog Simmonsa, da im je ovaj s LSU-a, to bi već bila druga pjesma.

3. CAVS

Da uvedem pravilo da njih i Warriorse uopće ne komentiram kroz regularni dio sezone? Tjedan su otvorili porazom od Pistonsa u gustoj završnici u kojoj u ključnim momentima jednostavno nisu mogli Drummonda držati dalje od obruča usprkos gomili tijela u reketu, izgubili su Williamsa i Mozgova zbog ozljeda, a onda su se lakoćom obračunali s Milwaukeem, Atlantom i Orlandom u 5 dana, bez obzira na još tanju rotaciju. Jednostavno, James igra na vrhunskoj razini kao playmaker bez obzira što i dalje ne može ubaciti otvoreni skok-šut, Love trpa i skače, nišane polako namješta i Smith, a Thompson je u ovom trenutku ionako u boljoj formi od Mozgova.

A kad smo već kod budućih matchupova, spomenimo i kako Cavsi imaju puno više opcija od Spursa za baciti na nisku petorku Warriorsa. S LeBronom na četvorci i dva igrača koja itekako mogu poslužiti na petici poput Thompsona i Lovea (prvi obranom, drugi stretch kvalitetama), uz solidnu dubinu na bokovima, praktički ispada kako su jedina momčad koja barem ovako na papiru nije autsajder u sudaru s Warriorsima.

Sve je jasnije kako braniti smallball Warriorsa bilo kakvim udvajanjem ili pomaganjem nema smisla, dapače najlogičnije rješenje je match-up zona s presingom na loptu koja će ako ništa drugo natjerati Golden State da uzima šuteve preko ruke. I dok na Currya to vjerojatno neće utjecati, oduzimanje otvorenih trica ostalima već je nešto u odnosu na način na koje momčadi do sada brane Warriorse, a koji se svode na to da biraju hoće li ostaviti otvoren reket Greenu za ulaz ili nekoga u korneru bez čuvara.

4. HEAT

Izgubili su od Wolvesa u utakmici koja mi je i danas nejasna, da netko cijelu večer kontrolira ritam i onda samo tako u zadnjoj četvrtini jednostavno prestane igrati obranu nešto je što se ne viđa često. I ne samo da su stali veterani koji su ionako kilaviji dio momčadi, već su totalno podbacili i energični Johnson i Winslov. Whiteside, koji je u tri četvrtine do tada već ostvario 10 blokada, jednostavno je prestao igrati, a u takvim uvjetima brža postava Wolvesa kombinacijom Wigginsovih ulaza i LaVineova šuta s perimetra izgledala je kao playoff momčad.

Nakon takve pljuske pribrali su se i odradili posao protiv Kingsa (bez suspendiranog Cousinsa), Sixersa i Knicksa. Međutim, ta zadnja četvrtina uz još neke momente viđene kroz sezonu ostaje podsjetnik na kako klimavim nogama je izgrađena ova njihova obrana i koliko su im bitni Whiteside, Winslov i Johnson u top izdanjima na tom dijelu parketa da bi uopće disali.

5. THUNDER

Ključni moment tjedna povratak je Duranta, s njim u postavi odmah su razbili Jazz u večeri u kojoj je ovaj ubacio 27 poena iz 13 pokušaja uz efektivni postotak šuta od 89%. Odmah se lakše diše, zar ne. Međutim, tri utakmice prije bez njega bile su klasično mučenje. Dobili su Pelicanse bez Davisa, jedva iščupali pobjedu protiv Dallasa i nesretno izgubili od Knicksa, ali ono što je važnije od rezultata je da su u ovom nizu potvrdili koliko su prosječni bez KD-a na parketu.

Westbrook je igrao dobro, ali čim bi on sjeo na klupu, tonuli su. Za to su dobrim dijelom bile odgovorne i rotacije koje izgledaju jednako nesuvislo kao i u danima pod Brooksom. Jedno je igrat s Robersonom i Adamsom kad je tu Durant i kada ti ne trebaju ispušni ventili koji će odvući pažnju obrane, ali kad njega nema, onda nema smisla ne krenuti ili s Morrowom ili s Kanterom kako bi malo olakšao napadu. Uglavnom, još čekamo znak života od Billy Donovana.

6. PACERS

Idealan tjedan za odmoriti se i zbiti redove, ne samo da su igrali tek dvije utakmice, već su za protivnike imali Sixerse i Buckse, tako da su nabili brutalnu razliku koja ih je lansirala ovako visoko (Sixerse su dobili s 27 razlike, Milwaukee čak s 37). Protiv ovakve konkurencije smallball postava je igrala briljantno, ali George i Miles nisu zabijali ništa slabije ni okruženi s dva visoka (interesantno, protiv Sixersa su čak i startali s dvojcem Mahinmi-Allen iz respekta prema Noelu i Okaforu, čime se samo potvrdilo da će Vogel voditi računa o svakom matchupu do najsitnijih detalja). A da je moment za ovakav raspored idealan govori i činjenica da su igrali bez Hilla koji bi trebao biti spreman za novi tjedan.

U ovom trenutku malo je momčadi u ligi u boljoj formi, tako da će definitivno biti zanimljivo pratiti kako će se stvari razvijati sada kada raspored postane nešto zahtjevniji.

7. RAPTORS

Novi tjedan, isti problemi s obranom u završnicama, općenito rade gomilu mentalnih grešaka. Ne znam, možda jednostavno previše gledam Raptorse, ali ne sjećam se kada je neka momčad u mjesec dana izgubila ovoliko neizvjesnih okršaja. Od 15 odigranih utakmica njih 5 su izgubili s dva posjeda ili manje razlike, a najgore od svega to su periodi kada igraju s najučinkovitijom napadačkom petorkom (Joseph umjesto visokoga, Carroll kao smallball četvorka). Ako to ne govori sve što treba znati o načinu na koji je ova momčad vođena, što s klupe, što na parketu, onda ne znam što još reći kako bi postalo jasno da im nedostaje kreativnosti na svim razinama. Mislim, da su kao i većina poštenih momčadi iz ovih situacija izvukli 50-50 učinak, sad bi imali barem dvije pobjede više.

Postave sa Scolom ne funkcioniraju najbolje, Patterson i Ross su manje-više beskorisni, a da stvar bude gora sada su ostali i bez Valanciunasa na mjesec i pol dana. Raspored im nije jednostavan, ali ako ne mogu dobiti ni jednu utakmicu na nož, onda nije ni bitno. Tako su im se izvukli i Warriorsi i Jazzeri, dobili su otužne Lakerse i demoralizirane Clipperse, a izvuku li sličan polovičan učinak i u ovom periodu bez Valanciunasa, mogu biti zadovoljni.

8. CELTICS

Umjesto 3-0 u tjednu koji im se idealno namjestio, ostvarili su tek 1-2 uz bolne poraze od Dallsa doma i Brooklyna u gostima. Nisu imali rješenja za Dirka i uopće šuterski raspoloženi Dallas, nisu mogli parirati njihovoj startnoj petorci u utakmici u kojoj su Mavsi uzimali šuteve kakve su htjeli, tjerajući zonom Boston da utakmicu riješi šutom, a toliko dobri jednostavno nisu.

Osvetili su se za ovaj poraz Celticsi na Netsima, ali su onda napravili klasičnu grešku, opustili su se i dobili po nosu u uzvratu. Olakotna okolonost je što su igrali bez Smarta kojega neće biti neko vrijeme zbog ozljede noge, ali Boston si ni s njim u rotaciji ne može dozvoliti igrati u nižoj brzini. Ovo je šljakerska ekipa i čim mentalitet nije idealan, osjeti se koliko rupa imaju na rosteru u oba smjera.

Bez defanzivnog učinka na perimetru, manjak zaštitnika obruča postaje vidljiv (Dallas im je stvarno prelako dolazio u situacije za realizaciju na obruču čim bi probili prvu crtu obrane), a u napadu se loš šut za tri pokazuje ogromnim problemom čim ne uspijevaju doći do obruča tranzicijom ili cutovima. Sad su na potezu Stevens i prije svega Ainge - ako žele korak naprijed u odnosu na lani, sada je idealno vrijeme za zaraditi plaću.

9. HORNETS

Još jedan solidan tjedan je iza njih, istina da su im se namjestile samo takve utakmice protiv Sixersa, Netsa i Kingsa doma, ali treba to sve dobiti. Što su i napravili, makar im je za to protiv Kingsa i sjajnog Cousinsa trebao produžetak. Jedini poraz doživjeli su od razigranih Knicksa u New Yorku, što je ujedno bila i utakmica u kojoj je Batum stao sa svojim ludovanjem iz prošlog tjedna.

Uglavnom, Hornetsi opet postaju bitni od ovoga tjedna, sada ih čeka skoro mjesec dana akcije bez lagane utakmice sve tamo dok im Lakersi ne dođu u goste krajem godine.

10. JAZZ

Nije neki tjedan iza njih, jedva su se provukli doma protiv Raptorsa, da bi onda postali još jedna žrtva mladića po imenu Dirk Nowitzki, a zatim ih je izrešetao i parketa gladan Durant. U obje situacije dalo se vidjeti da imaju problema s tim visokim šuterima, Dirk jednostavno previše širi reket da bi Favors ili Gobert to stigli zatvoriti, a za strijelca na boku u rangu Duranta jednostavno nemaju lijeka, Hayward i Hood su tu nemoćni.

Dodali su još gomilu akcije, tipa u nekima ima po desetak blokova prije nego se netko otvori na šutu, ali u odnosu na prošlu godinu ipak najviše fascinira Favorsov napredak, od šljakera postao je čak i čovjek koji može riješiti većinu 1 na 1 situacija i to ne samo u post-upu, svojevrsni light Cousins. Kolektivno, sve je to lijepo, Snyder očito voli crtati po ploči i ima ekipu koja izuzetno brzo uči, ali u NBA je poanta efikasnost, ne stil - u NCAA su tih 10 blokova bitni jer otvaraju priliku igraču koji inače ne može doći do prostora, u NBA su igrači ti koji kreiraju prostor. Nije moguće da s ovom razinom talenta Jazz ne može bolje od trenutnog ispodprosječnog napada jer ako je to realnost, onda im ni Exum neće pomoći. Naime, već sada bi morali vidjeti nešto više ako ne od Hooda, onda barem od ovih masno plaćenih veterana poput Haywarda i Burksa. Ako je ovo njihov plafon, onda bez pojačanja ubuduće neće ići. Treba im rasni playmaker, nebitno na kojoj poziciji, netko tko može kreirati u hodu, simple as that.

Završnice igraju s visokom postavom bez playa, odnosno s Burksom i Haywardom koji se izmjenjuju u toj roli, s Hoodom na boku te Favorsom i Gobertom. Ovo je daleko najbolja petorka koju imaju, tu do izražaja ne dolazi toliko gužva u sredini, ali ostale su klimave. S Netom na parketu ne funkcionira napad, s Burkeom je obrana katastrofalna, tako da su praktički jedina dva igrača s klupe koja ne trate minute Ingles i Booker. Lyles i Pleiss ovo što su do sada igrali, bolje bi bilo da nisu. To je premalo postava da bi izvukli više od 50-50 učinka, posebice u ovom kontekstu u kojem Hayward i Hood ne šutiraju dobro, dijelom zbog toga što uzimaju previše šuteva iz driblinga, a dijelom što ni one na kojima su otvoreni nisu u stanju zabiti.

11. HAWKS

Očekivano su imali tjedan za zaborav, uspjeli su izgubiti čak i od Netsa jer nisu imali rješenja za Lopeza - Horford ga nije mogao čuvati 1 na 1, a kad bi ga udvajali, kažnjavao ih je Young. Kingse su uspjeli srediti, njihova unutarnja linija izuzev Cousinsa nije bila tako efikasna, a i obrambeno nisu dorasli stilu kojega forsira Atlanta. Jasno, protiv Cavsa nisu imali nikakve šanse s Teagueom i Splitterom u limitiranim rolama, plus su i dalje bez Bazemorea što im je dodatno ogolilo ionako tanke bokove.

12. BULLS

Butler trenutno uzima 14% više šuteva s poludistance i perimetra nego lani, odnosno ako hoćete uzima 14% manje šuteva iz reketa i na obruču nego lani. To je poprilična promjena, ali treba uzeti u obzir da mu je porasla i potrošnja i da su ovi teži šutevi automatski dobili više prilike u repertoaru. Evo, u ovom periodu bez Rosea potrošnja mu je skočila na 27%, što u kombinaciji sa selekcijom šuta čini da Jimmy izgleda kao Kobe. Opet, obzirom da se u ovoj roli snalazi sve bolje, nije ni bitno što sve skupa nije pretjerano učinkovito, barem je atraktivno.

Inače, drugi je ovo tjedan u kojem su igrali samo dvije utakmice, Sunse je sredio upravo Butler vrhunskom partijom, u završnici je zabio svaki put kad je trebalo sa svih pozicija, a protiv Warriorsa ipak nisu imali šanse s ovakvom formom u kojoj se trenutno nalaze.

13. MAVS

Ni puno teži raspored ih nije skrenuo s puta, skinuli su Celticse i Jazz, a zamalo i Oklahomu. Doduše, možda je bolje reći da ih je skinuo Dirk koji igra sve bolje i bolje - iako su protivnici sve više fokusirani da ga zaustave i iako mu pada potrošnja, suluda efikasnost za sada sve nadoknađuje. U ove tri tekme gađao je tako 67% igre, a strah me i spominjati da mu je stvarni postotak šuta iznosio 74%.

Da su imale ovakvog Dirka, Švabe bi sigurno prošle skupinu na Euru.

14. SUNS

Očekivano, teži raspored malo ih je prizemljio. Denver im je bio zicer, protiv Bullsa su imali šanse dok ih Butler nije nokautirao, ali New Orleans i San Antonio su otkrili rupe koje bi dugoročno mogle biti problematične.

Naime, čim su zaigrali Anderson i Davis u paru morali su odustati od visoke postave, pogotovo jer se Chandler nakrcao osobnima obzirom da nije imao šanse braniti Davisa 1 na 1 na širokom prostoru. Uglavnom, bez Chandlera u sredini obrana se raspala, a koliko god da su šuterski dobili stavljanjem Teletovića i Leuera uz Morrisa, očito je da takve postave cure na sve strane i da tako ostaju bez ovog defanzivnog identiteta kojeg su do sada gradili.

Protiv Spursa su igrali bez Bledsoea pa poraz nije bitan, ali činjenica je da su Spursi radili razliku svaki put kad bi zaigrali s jednim visokim. Problem je što Teletović nema što raditi na parketu protiv takvih postava, on je stretch igrač, a za eventualnu smallball postavu koja bi se puno bolje nosila s Leonardom ili Andersonom na četvorci Sunsi nemaju dovoljno tijela. Opet, Tucker i Warren uz dva beka i jednog visokog jedino su rješenje koje imaju, ali umjesto da ih vidimo u ovim postavama oni ih do sada zajedno koriste uglavnom u ultra-visokim petorkama koje su defanzivno dobre, ali koje su ih baš u ovoj utakmici sa Spursima pokopale.

U ovaj stručni štab ne treba sumnjati, to su nas već naučili, tako da nema sumnje kako će izbalansirati rotacije, ali svaka momčad koja ima smallball postavu pokušat će izbaciti Sunse iz takta, to im je sudbina. Pozitivno je što Knight igra kao onaj Knight iz Milwaukeea i spreman je opravdati ugovor, a problem je što nemaju sekundarnu akciju, to guši vanjski dvojac koji puno zabija, ali i gubi puno lopti u pokušajima da na silu dođe do poena.

15. GRIZZLIES

Nevjerojatne su oscilacije NBA rasporeda, Grizliji su u proteklih 7 dana igrali samo dvije utakmice i to u back-to-backu. Logika iza ovakvih detalja ne postoji, ali srećom postoje Rocketsi preko kojih je Memphis došao do sedme pobjede u sezoni. Večer kasnije naravno nisu imali dovoljno za suprostaviti se Spursima, što zbog umora, što zbog izostanka Randolpha koji će izgleda propustiti i prvu utakmicu novog tjedna zbog umornog koljena.

16. KNICKS

Porzingis se nameće kao više od ispušnog ventila, Afflalo djeluje življe nego lani, a najbolje od svega Carmelo sigurno može još i puno bolje nego što trenutno igra. Dakle, razloga za zadovoljstvo ima, naravno ne i euforiju koja se tipično za New York već osjeća u zraku.

Uglavnom uspješan tjedan nije pokvarilo ni gaženje od strane Heata, osvetili su se Hornetsima za raniji poraz možda najboljom partijom sezone, a onda su iščupali pobjede nad Oklahomom bez Duranta i očajnim Rocketsima bez smisla. Playoff šanse im i dalje nisu naročito visoke, ali obzirom na ono što su igrali lani, ova momčad je olakšanje za sve uključene.

17. WIZARDS

Pokazali su znakove života, iskoristili su idealan raspored da započnu gadni period koji smo spominjali prošli tjedan u kojem će se doslovno obračunati jedan za drugim sa svim konkurentima za playoff na Istoku. Razbili su Buckse, a za utakmicu s Detroitom konačno je opet u postavi bio i Beal. Doduše, protiv Pistonsa su im trebale neforsirane pogreške Detroita u završnici i još jedna odlična partija Dudleya koji je u roli stretch četvorke počeo pružati igre koje su očekivali od njega kada su ga doveli iz Milwaukeea, ali piše se pobjeda.

S Bealom nazad u postavi lakše će biti Wallu, Dudley i Porter su sve bolji, Gortat i Nene su se navikli na nove role, a Wizardsi su konačno izgledali kao momčad s glavom i repom, a prije svega s dovoljno oružja.

18. PISTONS

Još jedan toplo-hladni tjedan u njihovom stilu, herojska pobjeda protiv Cavsa, rutinski odrađen posao protiv Minnesote, a onda nesretni poraz protiv Wizardsa i raspad sistem protiv Bucksa. Realno razloga za nezadovoljstvo ovakvim razvojem događaja nemaju jer su šuterski i dalje u rupetini - za momčad koja šutira veliku količinu trica, njihovi postotci su katastrofalni, s 26% šuta u prosjeku s perimetra proteklog tjedna pravo je čudo što su uopće igrali konkurentnu košarku. Nažalost, sve je veći uzorak šuterske nekompetentnosti koji ukazuje da su dobri postotci iz prvog tjedna ipak bili slučajni.

Također, treba istaknuti da ni poraz protiv Bucksa u ovakvoj maniri nije slučajan. Tu se itekako dalo vidjeti koliko im nedostaje sekundarna akcija i sekundarni kreatori, naime kad bi im Bucksi agresivnom obranom razbili pick & roll i onda još rotiranjem stigli pokriti prvu spot-up opciju, Pistonsi su ostajali bez ideje. Momčadi s drugim poštenim kreatorom jednostavno bi prebacile stranu obzirom da ovakva obrana kakvu igra Milwaukee pokazuje rupe tek na trećoj i četvrtoj rotaciji, ali Detroit to jednostavno ne može.

19. WOLVES

Mitchell je konačno uslišio molbe i pustio je s lanca postavu s dodatnim šuterom. Kevin Martin je tako konačno startao izbacivši Princea iz petorke, ali to je manje važna stvar, ključno je da imamo sve više prilike gledati LaVinea u postavi s Rubiom, Wigginsom na trojci i Townsom. Drugi visoki može biti bilo tko, svejedno, svi mogu zabiti, a to je ključno jer im ova postava otvara dosta prostora.

Rubio se vratio, a s njim je stigla i pobjeda nakon 4 poraza u nizu, ali važnija od njega bila je LaVineova prisutnost na perimetru koja je otvorila reket Wigginsu. Momak je trenutno na 38% šuta za tricu, ali izbačaj mu izgleda savršeno, posebice u catch & shoot situacijama. Nažalost, još ima u sebi dozu indijanštine i radije poteže iz driblinga, ali ako s vremenom prihvati rolu koja od njega traži više akcije bez lopte, mogao bi se iz bezveznog combo-beka pretvoriti u rasnog spot-up šutera, baš ono što Wolvesima treba. Samo da mu ne treba cijelo desetljeće kao Earlu Smithu.

Uglavnom, nakon što su skinuli skalp Heatu, zamalo su isto napravili i Orlandu u drugoj večeri back-to-backa, protiv obrane Pistonsa ovako šuterski nestalni nisu imali šanse, a Sixerse su skinuli s dnevnog reda kao što će to napraviti svaka iole ozbiljna momčad. I što uopće nije bilo lako obzirom da im je to prva ovogodišnja pobjeda na domaćem parketu - po tome se vidi da su usprkos svim veteranima oko njih ovo ipak nervozni klinci, vani imaju score 5-2, a doma 1-6.

20. CLIPPERS

Depresija.

Kad si ekipa iz sredine ili s dna, onda nemaš visoka očekivanja, ambicije su ti prizemnije i samim time kad ih ne realiziraš lakše prihvatiš stvarnost. Ali, ako ulaziš u sezonu u vjeri da si izazivač i da možeš otići do kraja, a onda niti nakon mjesec dana znaš da nemaš šanse, jebiga. Mislim, Clippersi su se pripremali tjedan dana za ovu utakmicu, namjestio im se raspored samo takav, s pauzom kao da je playoff, utakmica u Los Angelesu, plus su Paula čuvali specijalno za ovaj trenutak, htjeli su da bude na 100% kako bi se mogao nositi s Curryem. Kad ti raspored ovako namjesti šansu, u regularnoj sezoni to obično bivaju ziceri, posebice ako si ovoliko napaljen koliko su Clippersi bili za revanš - ne zaboravimo da su nedavno izgubili utakmicu koju su morali dobiti protiv istog protivnika.

I sve je to izgledalo odlično, u otvaranju su pomeli goste, ali kad su Warriorsi u drugom dijelu utakmice ubacili u brzinu više, razlika u kvaliteti se mogla itekako vidjeti. Prvo su stisli u obrani, zaigrali su agresivno kako znaju i Clippersi su ostali bez zraka, sveli su se na banalnu momčad koja vrti 2 na 2 napad dok na strani bez lopte tri igrača uglavnom stoje i čekaju razvoj situacije (tu se dalo vidjeti koliko im nedostaje Redick). To je neusporedivo s košarkom Warriorsa koji su, jednom kad su obranom uspostavili red i preuzeli kontrolu nad ritmom, ali i doslovno nametnuli svoju volju, počeli lakoćom kreirati otvorene šuteve za tri koje Clippersi jednostavno ne mogu pokriti iz dva razloga - imaju sporiju unutarnju liniju koja ne igra toliko dobro na perimetru i nemaju atlete na bokovima koje mogu stići zatvoriti šut.

Svako udvajanje i svaka kasna rotacija (a u biti rotacija gotovo da i nije bilo zbog spomenutih razloga, dva teška visoka i manjka atleta na boku) bili su kažnjeni od strane ubitačne niske postave Golden Statea koja je ubacivala otvorenu tricu za tricom kao da je u pitanju natjecanje na all-star vikendu. I sa svakom tom tricom Paulu i društvu postajalo je sve jasnije kako nemaju dovoljno da im se suprotstave, bez obzira koliko naporno radili. Praktički, jedinu solidnu obrambenu rolu imao je Paul na Curryu, ali šta mu to vrijedi kada je Steph u svom stilu opet ubacio dovoljno šuteva preko njega iz nerezonskih situacija, kao da one otvorene nisu bile dovoljne.

Depresija.

Dodatno naglašena porazom od Blazersa večer kasnije - jasno da su bili potpuno emocionalno istrošeni, ali dozvoliti da ih Blazersi onako uništavaju na pick & rollu, to je sramota. Jordan ne igra onako moćno kako nas je navikao, a uz to nema pomoći iza leđa tako da im je obruč uvijek prazan čim DeAndre ne kampira ispod. Mislim, u čemu je ovdje problem tijekom cijele Docove vladavine, zašto pokušavaju igrati kao Boston kad Griffin očito nije Garnett koji je sam držao reket i slabu stranu pod kontrolom. Njima pod hitno treba pošteni defanzivni koordinator, Frank to očito nije, samo pitanje je ima li itko u ovoj franšizi viziju - Ballmer i klika oko njega pojma nemaju o košarci, a Doc je old school faca koja i dalje misli da je za pobjeđivati u ovoj ligi dovoljno imati gomilu talenta koji će maskirati sve tvoje mane kao stručnjaka. Jebote, skupio si nešto tijela na klupi, pa daj pokušaj nešto s njima, umjesto da uvijek jašeš istih 5 i gubiš utakmice s rezervnom petorkom.

21. BLAZERS

Koliko su glupih završnica izgubili, nakon onoga poraza od Memphisa kada su samo trebali iskontrolirati obrambeni skok, sada protiv Rocketsa prosipaju dobivenu tekmu. Da li je Stotts na parketu mogao imati bolju postavu od one s Crabbeom kao trojkom dok je Aminu na četvorci? Možda, posebice u završnici kad su trebali čuvati rezultat i gdje im je puno više od dodatnog šutera trebao dodatan defanzivac. Mislim, zar nije logično u tom periodu na Hardena staviti Aminua, koji ga je ionako fenomenalno čuvao lani u playoffu kao član Dallasa?

Ove stvari se motaju po glavi čovjeku dok gleda utakmicu, ali na kraju treba biti realan i shvatiti da bi u slučaju da imaju bolje opcije, Blazersi sada imali i puno bolji score. Jednostavno, ovo je limitirana momčad, ali u tom svom kontekstu stvarno izvlače maksimum. Evo, iskoristili su depresiju Clippersa i uzeli im utakmicu kad je trebalo pokazati muda, odradili su posao protiv Lakersa rutinski i da nisu onako bezveze izgubili utakmicu od Houstona mogli su imati savršenih 3-0 ovog tjedna.

22. MAGIC

Iščupali su pobjedu protiv Wolvesa u produžetku, ali igra im je i u toj utakmici kao i u porazima od Kingsa i Cavsa bila loša. Uzorak je još relativno sitan, ali kod njih još nismo vidjeli postavu koja funkcionira, bila ona niska ili visoka, a razlozi za to su bolno očiti. S centrom koji ne štiti obruč i s playom koji nema šut Magic je u startu osuđen na mučenje, to su strukturni problemi koje u današnjoj ligi nije lako maskirati ni s LeBronom Jamesom kao najboljim igračem, a kamoli ako ovisiš o postotcima šuta Evana Fourniera.

23. KINGS

Izgubili su od Hawksa, što nije sramota, a onda su bez Boogiea koji je zaradio suspenziju zbog laktarenja pošteno oznojili Heat, što je također ostavilo dobar dojam. Orlando im nije dorastao, a zamalo su skinuli i Hornetse. 1-3 na gostovanju nije idealan score, ali dojam koji su ostavili je definitivno pozitivan, posebice iz aspekta borbenosti i sve bolje defanzive koja se okuplja iza Cousinsa. Sad se vratio i Collison, konačno su kompletirali idealnu rotaciju, tako da u novom tjednu imaju šansu napraviti i rezultatski iskorak. Poraz od Warriorsa mogu upisati unaprijed obzirom da se radi o back-to-back gostovanju u Oaklandu, ali izvuku li 3-1 eto ih opet u igri.

24. PELICANS

Oživjeli su Kingsi, a oživjeli su i oni, učiniviši tako kaos na Zapadu još izraženijim. Najvažnija vijest je ionako da Davis nije ozbiljnije sredio rame. Otpao je nakon 6 minuta u utakmici s Denverom, nije ga bilo ni protiv Oklahome, što je donijelo dva nova poraza na konto, ali onda se vratio s dvije fenomenalne partije uz pomoć kojih su skinuli Spurse i Sunse.

Naravno, još veći junak je Ryan Anderson koji je sa 10 trica u ova dva susreta razbio obrane protivnika, šutiravši pri tome i 50% na skok-šutu s poludistance. Ako ovo nije samo bljesak, ako je ovo znak da će Anderson biti opet onaj stari od prije dvije godine, onda Pelicansi mogu stići ovaj rezultatski minus bez problema.

U ove dvije pobjede protiv ne baš bezazlenih protivnika, Pelicansi su igrali 42 minute s Davisom na petici i Andersonom na četvorci, ostvarivši pri tome prosječnih +27 na 100 posjeda. Napadački su efikasni van pameti, ali to smo već vidjeli kad su u ovim rolama, ono što je novost ovaj put je da su u obrani bili solidni umjesto katastrofalni. U pitanju je jednostavna činjenica da igraju s više zone i odgovornosti u odnosu na prostor, ne lete za loptom, što je onaj minimalni taktički pomak koji se očekivao. Uspiju li održati ovakav odnos napada i obrane, za Pelicanse nema zime.

Eto, Gentry je spreman koristiti najbolju visoku kombinaciju što je češće moguće, to je dobra stvar, a dobro je što bi se uskoro trebao vratiti i Tyreke, što će im dati još jednog playmakera koji će dodatno osloboditi Davisa i omogućiti mu da više energije troši na realizaciju i obranu.

25. NUGGETS

I dalje se trude, ali ovaj put im raspored nije poklonio poneku pobjedu viška. Doduše, dobili su poklon u vidu Pelicansa bez Davisa, ali protiv Spursa i Warriorsa nisu imali šanse, dok su ih Sunsi dobili na račun sjajne partije Knighta koji je iskoristio manjak stopera na boku i blokera u reketu da odigra vjerojatno utakmicu karijere.

Uglavnom, bilo je ljepo vidjeti Jokića u startnoj roli, posebice zbog načina na koji je igrao. Nije se utapao u ljepoti već je odrađivao čisto šljakerski posao, gomilu poena zabio je na čisti trud, kroz skok u napadu i povremeni pick & roll. Vrhunac je pak bila trica protiv Spursa, to će ubuduće biti itekako važno oružje u njegovoj igri, a najveći minus bila je obrana izvan reketa. Poziciono je igrao skroz ok, i u zaštiti obruča od ulaza, i u 1 na 1 akciji, nosio se i protiv Duncana i Aldridgea u post-up situacijama bez problema.

26. BUCKS

Činilo se da je ona herojska pobjeda protiv Cavsa bila nagovještaj boljih dana, kompletirala se rotacija i izgledali su skroz dobro tu večer, ali onda je uslijedio horor film od tri gostovanja. Nije sramota izgubiti od Cavsa, pa ni od Pacersa koji su u odličnoj formi, a ni od Wizardsa koji definitivno imaju talenta za igrati bolje nego je to bio slučaj u drugom i trećem tjednu. Ali, izgubiti na ovakav način, gaženjem od večeri do večeri, to je nešto sasvim drugo.

To je znak da Milwaukee čeka gadna sezona, bez obzira na to što su protiv Pistonsa izgledali kao oni stari. Klupa je katastrofa i u rupe počinju redovno upadati u drugoj četvrtini, a ironija ove situacije je u tome da su lani u ovo doba imali daleko najbolju klupu u ligi (Dudley ih je pokopao kao predvodnik druge postave Wizardsa i to što su ga se olako odrekli pokazuje se velikom pogreškom). Međutim, nisu ni starteri ništa bolji, Monroe još nije pronašao korisnu rolu u obrani, Parker je daleko od potrebne spreme i s takvom unutarnjom linijom teško se nadati skorom preokretu.

Primaju najviše poena na obruču u ligi, dakle zaštita reketa ne postoji, a uz to im i sve one trice koje ostavljaju otvorene na strani bez lopte ove sezone za razliku od lani upadaju visokim postotcima. Ovo su strukturni problemi koje neće biti lako riješiti, posebice ne protiv momčadi koje znaju kako igrati u napadu i koje forsiraju šut za tri i stretch postave, baš poput ove tri koje su ih upravo izrešetale.

27. ROCKETS

Ako smo očekivali od njih preporod ili barem da će pokazati da idu u pravom smjeru, e pa ovaj tjedan ne daje nam razloga za optimizam. Jedva su se provukli protiv Blazersa, obrana je bila puno bolja što se tiče voljnog momenta, ali oni standardni propusti na zatvaranju strane bez lopte ostali su, tu su plivali kao i uvijek. Da se Blazersi nisu na kraju upustili u run and gun i da greškama nisu omogućili Rocketsima povratak u utakmicu koju su ovi dobili u produžetku, ostali bi i bez te jedne pobjede.

Protiv Memphisa nisu imali šanse, a protiv Knicksa nisu imali snage u drugoj večeri back-to-backa (opet su ostavili perimetar širom otvorenim). Najgore od svega, obrambeno i jesu pokazali nekakav napredak, ali napad tone sve dublje i dublje u glib. Šuterski ova momčad jednostavno nema rješenja, trice još nekako i upadaju (uglavnom zbog volumena kojim ih potežu), ali biti jedna od najgorih momčadi u ligi po postotcima na obruču, to je stvarno van pameti za franšizu koja živi od mantre trica i ulaza.

Poraz od Knicksa pak više je nego simboličan, ne samo da su ih Knicksi dobili njihovim oružjem, tricama, već su ih pobijedili iako su jedna od rijetkih momčadi u ligi koja na obruču zabija slabije od Houstona.

28. NETS

Izvukli su 2-2 u ne baš laganom tjednu, što je za svaku pohvalu. Hawksi su bili ranjeni, Boston samouvjeren nakon što ih je dva dana ranije isprašio s 25 razlike, ali pišu se pobjede (izgubili su još od Hornetsa, iako su se u toj utakmici puno bolje držali nego u porazu od Celticsa).

Uglavnom, ova momčad je živnula od kada je Hollis-Jefferson upao u startnu petorku, koja sada uz smisleni napad kroz Lopeza ima i solidnu obranu. Koliko je živnula? Pa toliko da su samo startne postave Thundera i Hornetsa ostvarile bolji net učinak među svim petorkama koje su skupile minimalno 100 minuta zajedno.

Klupa je katastrofa, ali ako im se poklopi večer da dobiju nešto i od nje, mogu biti zeznuti. To je nešto što će ubrzo shvatiti cijela liga, morate će se ipak oznojiti ako misle bilježiti pobjede protiv njih.

29. LAKERS

Igrali su samo dvije utakmice u ovom tjednu, obje su uredno izgubili. I Toronto i Portland sredili su ih bez većih poteškoća, uz svesrdnu pomoć Bryanta koji je šutirao 11-35. Simbolike radi, spomenimo kako je D'Angelo također ubacio 11, ali iz 26 pokušaja.

30. SIXERS

Novi tjedan, nova 4 poraza. Pacersi i Hornetsi su ih razbili, protiv Miamia i Minnesote izgledali su malo življe (što nije slučajno, Heat i Wolvesi igraju sporije, više na postavljene napade s puno kretanja koje trenutna obrana Sixersa puno bolje brani od raširenih šuterskih postava koje forsiraju Hornetsi i Pacersi). Svejedno, njihov sudar s Lakersima 1. prosinca bit će prva ozbiljnija šansa za pobjedu. A ako Okafor i Noel iz ovoga izvuku zdrav razum, imat će sjajne karijere. Btw, koliko god da volim zajebavati Okafora za banane koje popije, a trenutno je na prosjeku od malo više od 2 po utakmici (ukupno 34 u 15 utakmica), činjenica je da po utakmici ima manje otvorenih šuteva nego itko u ligi, a opet uspijeva zabijati sa za rookiea solidnih 48%.

Filed under: bball 21 Comments
23Nov/153

NCAA REPORT, DOS

Posted by Gee_Spot

PAC 12

Godinama je ovo bila najslabija od 6 velikih konferencija, ali razna pretumbavanja koja su oslabila Big East i Big Ten vratila su interes za jedinom velikom ligom smještenom na zapadnoj obali. A nije odmogla ni činjenica da su nakon dugo vremena potpisali i 2 top 10 regruta. Tako nešto za razliku od uobičajene prakse nije napravila Arizona ili kao nekada UCLA, već California. Jedan od legendarnijih programa u NCAA svoje dane ponosa i slave imao je 50-ih godina prošlog stoljeća, a od tada životare. Dovođenjem Mikea Montgomerya, koji se nakon uspješnog vođenja Stanforda na kratko okušao i u NBA, na trenutak su bljesnuli uspjevši uz 4 nastupa na NCAA završnom turniru tijekom 6 sezona osvojiti i regularni dio konferencijskog natjecanja (koji, recimo i to, kurca ne vrijedi jer se pravog prvaka bira kroz turnir konferencije), ali daleko je to bilo od preporoda.

Uglavnom, totalna osrednjost vidljiva je bila i u igračima koje su regrutirali. Znali su i u moderno doba naletjeti na biser poput Kevina Johnsona ili Jasona Kidda, ali uglavnom su se morali zadovoljavati tipovima poput Ryana Andersona, Jorgea Gutierreza i Allena Crabbea. I onda je Montgomery sporazumno odlučio da mu je dosta svega i da je vrijeme za mirovinu dvije godine prije isteka ugovora, a zamjenu su mu pronašli u Cuonzu Martinu koji iza sebe nije imao prevelike uspjehe, ali je očito imao drugačije argumente. Naime, nakon prve sezone za zaborav, Martin je iz šešira izvukao zeca u obliku dva spomenuta top 10 regruta.

Za Jaylena Browna, koji je sličan prospekt kao što su to bili Stanley Robinson i Justise Winslow, tukli su se Kentucky, Kansas i UNC, a o tome zašto je izabrao Cal nadam se da ćemo čitati jednog dana u Martinovim memoarima. Ivan Rabb, po većini insidera drugi najkvalitetniji visoki generacije, lokalni je klinac koji nije htio ići dalje od Arizone, a kad mu je Martin predstavio plan po kojem će igrati uz Browna, odlučio je ostati doma. Da nije sredio pristanak jednoga, vjerojatno ne bi ni drugoga, ali o tome je sada nepotrebno razglabati - dovođenjem dva ovakva elitna prospekta Martin je udario temelje ne samo plasmanu na Turnir, nego i potencijalnom osvajanju konferencije. Uz to, s dva ovakva atletska bisera, Cal bi trebala biti jedna od najatraktivnijih NCAA momčadi ove sezone, odmah uz Kentucky i LSU.

S tim da neće biti interesantni samo nama kojima je NCAA prije svega sredstvo za skautirati budući NBA talent - snađu li se Brown i Rabb kao starteri i vjerojatno dvojac koji će dobiti najveći broj minuta pod košem, ovo bi mogla biti stvarno posebna momčad. Oko njih će biti tri veterana, tri adekvatna vanjska igrača koja su do sada nosila program - combo bek Wallace, šuter Matthews i swingman Bird. Sva tri mogu zabiti tricu, ali su opasni i s loptom u rukama kao slasheri, tako da bi uz malo sreće ovo mogao biti odličan napad. A kako nema previše momčadi u NCAA koje mogu iskoristiti činjenicu da će im pod košem igrati ipak dva brucoša, ni obrana ne bi trebala biti katastrofalna. Dapače, jedini problem za Cal je taj što nakon odlične startne petorke nemaju nikoga, ali to će se dati preživjeti u ovoj konkurenciji.

Praktički, Arizona je izgubila 4 startera, a uz to su, izgubivši trku za Rabba od direktnog protivnika, propustili nadoknaditi dio tog gubitka. Imaju oni 2 top 30 regruta, ali eventualno od combo strijelca Triera mogu očekivati nekakav doprinos. Sve ostalo će ovisiti o centru Tarczewskom, šuteru Yorku i playu Jackson-Cartwrigthu koji su lani igrali sporedne role pored u NBA odbjeglih Johnsona, McConnella i Hollis-Jeffersona, odnosno u NBDL-u trenutno parkiranog Ashleya. UCLA je u još goroj situaciji, njihov već lani tanak roster dodatno je oslabljen gubitkom Powella koji je završio u Raptorsima, a nije baš da su imali sreće s ovom klasom brucoša. Lani su definitivno nadmašili očekivanja plasmanom u Turnir, a onda i preživljavanjem prvog tjedna akcije, ponove li ove godine makar ovo prvo mogu biti sretni.

Utah je izgubila Delona Wrighta i zasigurno neće igrati onako dobro kao lani bez njega za komandama. Ostaje im izuzetna dubina za NCAA pojmove, izuzetan trener u Larryu Krystkowiaku, ali bez Wrightovih asistencija ni Poeltl neće moći onako dominirati u reketu. Dodajmo još da će Oregon teško preživjeti odlazak Younga (još jedan Pac 12 igrač u NBA), kao i da Stanford ove sezone potpuno mijenja generaciju sada kada su nakon Powella (ugodno iznenađenje u Dallasu) ostali i bez Randlea (potpisao za Nymbruk), dakle put do vrha je potpuno otvoren za Martina i njegove prospekte.

U biti, obzirom na razvodnjenost ovih udarnih programa, kao glavna konkurencija Californiji mogao bi isplivati Oregon State koji vraća solidni lanjski roster predvođen Garyem Paytonom mlađim, koji je poput oca ubitačan presing igrač i prvo ime jedne od lani najboljih obrana konferencije koja bi ove godine mogla biti još čvršća. Uglavnom, nakon što su lani četiri momčadi iz konferencije ušle među 68, ove godine postoji šansa da ih bude možda i više, 5 ili 6, što je dobar pokazatelj da na Zapadu vlada neko pozitivnije doba.

BIG EAST

Ako je Pac 12 vrtlog mediokritetstva, što tek reći za Big East u kojem će opet glavnu riječ voditi Villanova, koja će zatim opet izgubiti u Turniru čim naleti na momčad s nešto većom razinom talenta. Izgubili su dva startera koji su lani došli do četvrte godine, ali ostaju im još trojica, sada svi redom seniori. Dakle, iskustva im neće nedostajati, a razlog za optimizam bi mogao ležati u činjenici da su kao zamjenu, a možda i pojačanje, konačno doveli i nešto svježe krvi u vidu top 20 regruta. Takvi nisu uobičajeni na Villanovi, a možda i to govori sve što treba znati o ovoj klasi. Kako god, Jalen Brunson bi kao jedan od boljih playmakera u klasi, kojemu je stipedniju nudio i Michigan State, od prvog dana trebao pomoći da 'Nova ostane na čelu konferencije.

A nije da baš imaju konkurenciju. Prvi izazivač je Butler koji je lani ugodno iznenadio u Turniru, vraćaju manje-više istu momčad predvođenu sada seniorima Dunhamom i Jonesom, dvojcem oko kojega se apsolutno sve vrti u ovoj momčadi. Jones je netipični combo koji ne može ubaciti šut s perimetra ni slučajno, ali odrađuje posao kao slash & kick igrač i čvrsti defanzivac, u biti pomalo podsjeća na Marcusa Smarta po toj sposobnosti da predvodi napad i čuva po potrebi čak i centre. Dunham je pak igrač finese, odličan strijelac koji može zabijati povratne iz svih situacija, ali i napasti s loptom, opet kako bi uglavnom zabio.

Tu pri vrhu bi se trebao motati i Georgetown koji je ostao bez debelog centra Smitha, čiju potrošnju će teško nadoknaditi, ali do Turnira bi mogli ako svoju zadnju sezonu u NCAA na razini odradi njihov combo-general Smith-Rivera. Jedan od boljih strijelaca u NCAA trebao bi im biti dovoljan za istaknuti se u konferenciji koja je definitivno vidjela i bolje dane.

Treba još spomenuti dvija lanjske momčadi koje su završile među 68 i opet imaju šanse ponoviti tako nešto, ali nisu materijal za išta više. To su Xavier i Providence o kojima se stvarno nema ništa posebno za reći. Kao i G'town, i Xavier je ostao bez svog ključnog visokog, centra Stainbrooka (koji je odradio nezaboravnu ljetnu ligu za Warriorse, nezaboravnu u tom smislu da takve spore košarkaše obično imamo prilike gledati na lokalnom haklu veterana), a iako imaju solidnu momčad, nedostaje im lider poput Rivere-Smitha. Providence pak ima samo lidera, playmakera Krisa Dunna, koji je po većini previđanja lutrijski pick dogodine. Čovjek će ovdje uglavnom igrati potpuno sam i to bi maksimalno moglo biti dovoljno za još jedan poraz u prvom danu Turnira, ako uopće do tamo stignu.

SEC

Slabljenjem Floride, knjiga sastavljena od dva slova sada je spala na jedno - Kentucky. LSU će biti zanimljiv čisto zbog Simmonsa, ali realno se ne radi o momčadi koja može napraviti ikakav značajan rezultat u Turniru ili izazvati Caliparijevu bandu, dapače drugo mjesto u konferenciji i plasman među 32 mogu smatrati uspjehom. Vanderbilt, s čvrstom i visokom unutarnjom linijom (imaju dva prava centra, ni jedan nije Ezeli, ali su dovoljno solidni) vjerojatno je treća najbolja momčad u konferenciji, a to sve govori.

Inače, SEC je i svojevrsno groblje slonova kada su treneri u pitanju, tu su nakon neuspjeha na prethodnim stanicama došli da ih proguta zaborav treneri poput Averya Johnsona (prihvatio gažu na Alabami), Ricka Barnesa (konačno izgnan s Texasa, pronašao utjehu na Tennesseu) i Bena Howlanda (nakon što su ga protjerali s UCLA i nakon što se odmorio od košarke, prihvatio je trenerski posao na Mississippi Stateu). I dok Johnson svojim imenom baš i nije uspio privuči neku naročitu klasu, Howland se dočepao top 10 regruta u Maliku Newmanu, sjajnom strijelcu koji me sposobnošću i stilom trpanja neodoljivo podsjeća na Bena Gordona. Samo, teško da će on biti dovoljan za dočepati se Turnira. Barnes je pak ostao bez najboljeg igrača odlaskom seniora Richardsona (koji se neočekivano uspio izboriti za mjesto na rosteru Heata), time vjerojatno i bez šansi za napraviti rezultat.

Uz Kentucky, LSU i Vandy, na turnir tako eventualno ciljaju još Florida i Texas A&M. Potonji imaju mladu jezgru krcatu top 40 regrutima, imaju ih čak troje, ali problem je što ni jedan nije u top 20. Međutim, kombinacija veterana koji su lani zamalo upali među 68 i talentiranih brucoša trebala bi im biti dovoljna da isplivaju. Florida pak nema više Donovana na klupi, Fraziera na perimetru, a ni dubinu pod košem, tako da će ovisiti o combo-beku Hillu i šljakeru Finney-Smithu, što baš i nije neki recept za uspjeh.

Tako da se možemo slobodno fokusirati na dvije najbolje momčadi. LSU je opet uspio napraviti čudesan posao kao prije skoro tri desetljeća kada su svima pred nosom ukrali Shaquillea O'Neala. Shaq je tada htio igrati za trenera Dalea Browna, kojega je upoznao još dok je živio s ocem u Njemačkoj i kojega je ovaj praktički nagovorio da košarku shvati ozbiljno. Simmonsovi razlozi nisu tako filmski, jednostavno je odlučio svoju godinu pokore odraditi u školi u kojoj kao pomoćni trener radi obiteljski prijatelj i njegov kum. Kakogod, s ovim mini-LeBronom u sredini imaju solidnu osnovu oko koje će operirati tri solidna beka.

Dva veterana, šuter Hornsby (koji će zbog ozljede zaigrati tek iza Nove godine) i combo Quarterman lani su stekli potrebno iskustvo, a bonus će biti ako izvuku nešto konkretno od Antonia Blakeneya, također combo igrača. U pitanju je top 20 regrut kojega su doslovno preoteli Louisvilleu nakon što su doveli Simmonsa - momak je već pristao na Pitinovu stipendiju, međutim kad se ukazala prilika da zaigra s dobrim prijateljem Benom, brzinski se predomislio. Prenesu li oni kemiju iz egzibicija na NCAA parkete, LSU bi mogao imati svojevrsne nasljednike dvojca Jones-Okafor.

Šteta samo što su Martin i Mickey požurili unovčiti solidne nastupe na Turniru jer bi s njima u rotaciji ovaj roster bio Final Four kandidat.

Calipari ovoga ljeta nije napravio puč kao nekih prijašnjih sezona, ali dočepao se dvojice top 20 regruta i onda je stvorio trećega, s tim da je glavna nagrada naravno Skal Labissiere, na papiru drugi igrač generacije nakon Simmonsa. Ono, ako već nemaju sjajne ekipe, u SEC-u su barem krcati talentiranim klincima. Uglavnom, Skal pomalo podsjeća na Noela tankom figurom, ali i Davisa osjećajem za igru, u pitanju je fenomenalan bloker i atleta koji ne može kontrolirati skok koliko je trenutno slabašan, ali zato može trpati licem košu i ima izuzetno mekanu ruku, bilo da je u pitanju skok-šut ili horok.

Oko njega će Calipari pokušati izgraditi novu Final Four momčad, međutim nije da će imati lak zadatak. Uz Labissiera važnu ulogu imat će još dva brucoša. Prvi je combo-bek Isaiah Briscoe, samo problem je što Wildcatsi već imaju playmakera u Tyleru Ulisu tako da će Briscoeve za poziciju izuzetne fizikalije pasti u drugi plan. A Ulis im je itekako potreban s loptom u rukama jer ova momčad je krcata brucošima - ima ih čak 5 u top 8 rotaciji, od čega su tri beka. A jedan od tih je i drugi brucoš, Jamal Murray, odlično skok-šuter iz Kanade koji je na Kentucky trebao dogodine, u klasi koju Calipari okuplja kako bi parirao Dukeu. Međutim, kako pravila dopuštaju svašta, momak je na brzinu položio potrebne ispite kako bi na faks mogao odmah.

Ova tri beka činit će poprilično sitnu vanjsku liniju koja Wildcatsima teško može omogućiti da još jednom ostvare ponajbolju obranu u NCAA, ali prema naprijed imaju municije na bacanje, što će biti melem za oči nakon cigli braće Harrison zadnjih godina. Uostalom, za dodatni pritisak s perimetra trebao bi se pobrinuti još jedan bek prve godine, Charles Matthews, također top 50 regrut kojem su najveća oružja atleticizam i sposobnost napadanja iz driblinga.

Ono što će ovoj ekipi nedostajati bit će tijela pod košem. Ne da ih neće imati dovoljno, pogotovo ako se Labissiere nametne kao rješenje za 30 minuta po večeri, već neće imati dubinu na koju su navikli zadnjih nekoliko sezona. Uz Skala će većinu minuta odraditi odlični skakač i atleta Marcus Lee koji je nakon dvije godine strpljivog čekanja konačno dobio priliku biti starter s punom minutažom. Obzirom da nemaju back-up visokih osim brucoša Humphriesa (još jedan top 50 regrut), za očekivati je da će dobar dio minuta pod košem odraditi još jedan veteran, Poythrees, koji je od NBA očekivanja iz prve godine sada vjerojatno zašao u fazu karijere u kojoj može biti sretan ako uopće uspije pronaći ozbiljniju gažu u Europi.

Obzirom da su lani igrali s velikom petorkom u kojoj je Lyles startao kao trojka, nije isključeno da će Poythress dio minuta vidjeti i na boku, ali realno, obzirom na gomilu bekova i manjak visokih, mislim da možemo očekivati puno više šuterskih postava koje defanzivno neće biti na razini Wildcatsa. Previše toga ovisi o skoku Leea i Labissierovoj sposobnosti da čuva reket kako bi samo tako mogli reći da će ovo njihovo izdanje doći do Final Foura - udarna šestorka na papiru je skroz solidna, ali pitanje je mogu li tri brucoša izdržati cijelu godinu u visokom ritmu, pogotovo kad nijedan od njih nije revolucionarni talent kakve smo znali gledati na Kentuckyu od kada je kormilo preuzeo Calipari.

Filed under: bball 3 Comments
22Nov/152

NCAA REPORT, UNO

Posted by Gee_Spot

Ove godine uvodni osvrt na NCAA radim konferenciju po konferenciju, naravno barem što se tiče ovih 6 glavnih (3 danas, 3 sutra), dok ćemo kroz ostale osrednje i nebitne proći brzinski u zasebnom postu. Tako je vjerojatno najbolje obzirom na gomilu programa koji ove sezone pretendiraju na vrh, konkurencija je takva da nije lako istaknuti najbolje od najboljih kao što je bio slučaj lani kada si praktički na početku sezone imao 4 programa koji su se isticali (i od kojih se na kraju krajeva i očekivalo da isplivaju obzirom na kombinaciju talenta i iskustva), od kojih su tri stigla do Final Foura (prisjetimo se, samo Arizona nije uspjela pridružiti se Kentuckyu, Dukeu i Wisconsinu iz jednostavnog razloga što su naletjeli na Wisconsin u Elite Eight).

Sad, ovo je u jednu ruku dobro zbog neizvjesnosti koja će zasigurno March Madness učinito još luđim, ali u drugu je i mali problem jer će ionako upitna razina košarke tijekom sezone biti dodatno razvodnjena. Iako su se baš po pitanju razine igre u NCAA počeli sve više truditi - smanjili su dužinu napada s 35 na 30 sekundi, što ne zvuči kao velika promjena, ali je itekako važno kao prvi korak ka konačnom prelasku na 24 sekunde, a i kao potvrda da čak i takav birokratski monstrum mora razmišljati o promjenama ako želi zarađivati kao do sada. Uz uvjetno rečeno kraće napade (osobno ne vidim koliko će ovo pomoći igri, kad ne možeš kreirati pošteni šut u 20-ak sekundi, onda ne možeš ni u 30), novost je i viši polukrug ispod obruča. To bi trebalo dovesti do manje kontakta na samom obruču, a navodno će i suđenje biti puno strože prema hrvačkim zahvatima kakvi se obično viđaju u NCAA reketima.

Koliko će od ovoga svega skupa biti koristi nemam pojma, ali potez koji apsolutno pozdravljam je ukidanje jednog time-outa, kao i opciju da se medijski time-out stopi u momčadski ako do potonjeg dođe u određeno vrijeme. Plus, ni treneri više ne mogu zvati time-out dok je lopta u igri, samo igrači. Ova tri poteza će vjerojatno učiniti više za gledljivost igre od promjena sata i reketa, evo već sada mi je muka kad se sjetim svih onih prekida tijekom Turnira koji su nažalost neizbježni jer prva dva dana March Madnessa čak i league passom razmažen snob poput mene gleda uživo, to je jedini način za u potpunosti osjetiti ludilo.

Uglavnom, kad dodamo na ovu ukupno slabiju razinu talenta i činjenicu da je nova klasa brucoša debelo ispod onoga na što smo navikli zadnjih godina, razloga za pretjeran fokus na NCAA nema, tako da će sljedeći post na ovu temu i prvi s dojmovima o budućoj rookie klasi na red doći tek iza Nove godine. Mislim, o tome kakva nas sezona čeka najbolje govori podatak da je većini stručnjaka najveći MVP kandidat Kyle Wiltjer, čovjek koji je svojevremeno pobjegao s Kentuckya jer nije mogao do minuta u gužvi koju je kreirao Calipari.

ACC

Ove sezone isplivali su kao vjerojatno najatraktivnija konferencija čisto zbog činjenice da je UNC nakon 3 osrednje sezone opet jedan od najvećih favorita za titulu najbolje NCAA momčadi. Duke je jebiga Duke, nemaju ludo krcatu momčad kao zadnje dvije sezone, ali su solidni, a tu je i Virginia koja još uvijek drži dobar dio jezgre koja je lani ostvarila 30-4 uz najučinkovitiju obranu na ovoj razini košarke. Miami kao lani zamalo turnirska momčad vraća najvažniji dio jezgre, bekovski dvojac Rodriguez - McClellan uz centra Jekiria, dakle i njih možemo slobodno zakapariti kao sudionike March Madnessa, nema šanse da se opet ponovi po mnogima nepravda poput lanjske da ih komisija ne ugura među 68.

Ova četiri momčadi bi se trebale odvojiti na vrhu, a šanse za turnir imaju i zvučni programi poput Louisvillea i Notre Damea koji ove godine neće biti na lanjskoj razini, ali će biti solidni. Louisville je ostao bez praktički cijele momčadi, nema Roziera, Jonesa, Blacksheara i Harrella, a uz to i Pitinov skandal koji puni žuti tisak na jugu definitivno ne olakšava koncentraciju na program. Mislim, ako itko iz hrpe solidnih brucoša (ni jedan u top 30 regruta, ali 3 su u top 60) i transfera s drugih programa može složiti momčad s glavom i repom to je Pitino, ali ova situacija se možda pokaže prevelikim izazovom i za njega. Notre Dame je također poslao 2 igrača u NBA, s tim da je njihova sposobnost da nadoknade takve gubitke puno manja nego u slučaju Louisvillea (nemaju top 100 regrute ni zvučne transfere), tako da će kod njih glavnu riječ predvoditi preostali dio lanjske jezgre. S tim da su centar Auguste, bek Jackson i borbeni Vasturia na boku itekako dobra osnova.

Ispod ovih 6 momčadi je Florida State, a onda i svi ostali. FSU se konačno nada iskoraku iz učmalosti dovođenjem 3 top 100 brucoša, od kojih treba istaknuti Dwaynea Bacona. Ovaj čovjek koji je od Kevina Bacona udaljen u puno više od 6 koraka, elitni je atleta koji je imao ponude i Louisvillea i UCLA, ali se odlučio za Seminolese koji ovakav ulov nisu imali već godinama. S druge strane, razlog zbog kojega se naj programi nisu otimali za ovog all-round swingmana je taj što ima već 20 godina - prvi put kad sam ga vidio pomislio sam "koji kurac otac Jrue Holidaya radi na McDonald's All-Americanu".

Dalje se nemamo potrebe čime zamarati. NC State je izgubila udarni dvojac Lacey-Turner koji im je lani donio one dvije pobjede u Turniru protiv LSU i Villanove tako da su ostali samo na solidnom combo-beku Barberu i ove godine im je ulazak među 68 vjerojatno nedostižan, Pittsburgh nije već dugo imao spomena vrijednu momčad i takva je i ova iako vraćaju dobar dio lanjske jezgre koja je slično Miamiu veći dio sezone gajila nade za ulazak među 68, a Syracuse će nekoliko godina životariti dok ne prođu kazne koje im ne nametnula NCAA zbog dogovora ispod stola. Imaju nešto solidnih NCAA veterana, ali bez svježe krvi momčad koja je lani ostvarila 9-9 u konferenciji nema se čemu nadati ni ove sezone.

Tako da se možemo posvetiti udarnom trolistu. UNC vraća dobar dio lanjske jezgre, što je u kontekstu u kojem protivnici imaju puni veći odliv talenta bez potrebnog priliva samo po sebi plus. Praktički, ostali su samo bez Tokota, koji im je ionako u neku ruku više smetao nego koristio obzirom na šuterske nedostatke koji se nikako nisu uklapali s dva post igrača koja trebaju loptu i prostor u reketu poput Meeksa i Johnsona. A taj dvojac visokih i ove će sezone biti glavni, uz naravno playmakera Marcusa Paigea. Koji ipak nije vrhunska combo klasa, ali kao senior je itekako sposoban voditi momčad do kraja.

Obzirom da će se on priključiti momčadi tek oko Nove godine zbog ozljede šake, u ovom prvom među-konferencijskom dijelu sezone bit će dovoljno prilike za razigrati ostale vanjske opcije. Prije svega bi dio tereta trebali preuzeti Justin Jackson i Theo Pinson, igrači druge godine koji su bili itekako razvikani regruti kao brucoši. Jackson ima potencijala postati novi Danny Green, ali kao brucoš imao je popriličnih problema sa šutom s perimetra (koji se nastavljaju i ove sezone, u prve 4 utakmice tricu gađa s 19%). Pinson je pak bio sirovi atleta koji će sada preuzeti Tokotovu ulogu uz nadu da će moći ubaciti poneku tricu i tako raširiti reket za Meeksa i Johnsona koji nemaju problema s trpanjem u sredini.

Umjesto Paigea ulogu playa na početku sezone odradit će Joel Barry koji je i lani bio solidan kao back-up, a tu je još jedan combo veteran, Britt, sitni šuter koji će sigurno dobiti dosta minuta i uz Barrya i uz Paigea ako ovaj dvojac na bokovima ne uspije zabijati s perimetra. Obrambeno postave s dva sitna beka nisu idealne, ali imaju dovoljno mesa pod košem da prežive i takve trenutke dok god dobivaju dovoljno u napadu. Uglavnom, ovo je solidna udarna šestorka koja ima dovoljno iskustva i talenta za otići do kraja, pitanje je samo mogu li šuterski biti bolji od lani kako bi napad otišao na potrebnu razinu za ostvariti vrhunski rezultat.

Duke je ostao bez praktički cijele lanjske petorke, tako da će Coach K. morati složiti momčad za turnir kombiniranjem lanjskih rezervi i brucoša. I tu ima solidnu osnovu, ali prava stvar ih ionako čeka dogodine za kada je Duke već zakapario dva najbolja igrača generacije, čime je Krzyzewski potvrdio da je veća mafija od Caliparija - kad je shvatio da neće moći pratiti Kenutucky bez da se upusti u mutni lov na talente, brzo je napustio priče o tome da Duke prima samo istovremeno vrhunske sportaše koji su ujedno i vrhunski uzorni intelektualci, pa je evo zadnjih godina gotovo pobjedio Cala u njegovoj igri dovođenja "uličara". Naime, ostane li veći dio ovogodišnje momčadi na okupu dogodine, uz dodatak Gilesa i Tatuma, Duke će imati generaciju u rangu Kentuckya s Davisom ili lani s Townsom.

Razloga za optimizam ima i ove godine, ali sve ovisi o tome koliko će se do jučer solidne back-up opcije poput Allena, Jonesa i Plumleea snaći u puno većim rolama. Praktički, jedini dokazani NCAA igrač na rosteru je solidni visoki Jefferson, ali i on je lani ustupio mjesto u petorci Winslowu kako se Duke sve više kroz sezonu okretao stretch postavama s Winslowom na četvorci koje su otvarale gomilu prostora Okaforu u sredini. Ovom kvartetu, čije iskustvo osvajanja naslova će svakako biti od koristi, pridružuje se više nego solidna klasa s 4 top 30 regruta. Sličnu priču su imali i lani, s tim da je razlika u kvaliteti od klase do klase ipak poprilična. Od novih brucoša je svakako najzanimljiviji Brandon Ingram, apsolutno atletski i fizički najzanimljiviji potencijal generacije, ujedno i puno siroviji igrač od jednog Simmonsa, koji ni šuterski ni kreatorski trenutno ne može Dukeu na bokovima, ili u roli četvorke, donijeti ono što su dobivali od Parkera ili Winslowa.

S tim da se dosta očekuje i od ostale trojice - Thornton bi trebao biti nasljednik Tyusa Jonesa kao jedan od boljih playmakera generacije, Kennard bi trebao donijeti još jednu ubojitu tricašku opciju uz Matta Jonesa, a Chase Jeter dat će dodatno tijelo u rotaciju pod košem. Samo, problem je što su svi oni daleko od spremnih igrača kao što su lani bili Okafor, Jones i Winslow, što će teret očekivanja prebaciti na ne pretjerano kvalitetnu veteransku jezgru, posebice beka Allena koji je s odličnom partijom u Finalu skrenuo pozornost na sebe (inače, Allen je taj preostali lanjski top 30 igrač generacije, ova tri ispred njega završila su u NBA).

Treći program koji će se boriti za vrh je Virginia, koja je ostala bez odličnog 3&D swingmana Andersona, ali koja vraća odličnu bekovsku kombinaciju Brogdon - Perrantes, uz solidnu pratnju pod koševima u dvojcu Tobey - Gill. I ostatak rostera je manje-više isti, dakle nema sumnje kako će opet igrati jednu od najboljih obrana u NCAA, a pokaže li se Thompson, transfer s Tenneseea koji je lani pauzirao godinu zbog promjene programa, dostojnom zamjenom za Andersona u spot-up roli, mogli bi ostati i na sličnoj napadačkoj razini. Koja im prošle godine nije bila dovoljna, ali obzirom na slabiju konkurenciju i dodatno iskustvo, možda je ovo njihova godina.

BIG 12

Ovdje je po običaju Kanas ispred svih, bez obzira što im klasa brucoša nije izuzetna. A onda opet, obzirom na ono što su lani pružali Oubre i Alexander, teško da će doći do velikog pada, ovdje je i dalje temelj svega veteranska jezgra koja nema NBA kvalitetu, ali na ovoj razini se više puta dokazala sposobnom ako ništa drugo osvojiti konferenciju. Dakle, vječni Ellis će i dalje biti prva opcija pod košem, a na vanjskim pozicijama dominirat će par juniora Mason - Selden. Trener Bill Self ostatak rotacije popunit će iskusnim šljakerima poput Thomasa pod košem ili Grahama na vanjskim pozicijama, uopće krcati su solidnim NCAA igračima, tako da nije pitanje hoće li imati dovoljno za osvojiti Big 12, već mogu li dobiti nešto od brucoša da konačno odu barem do Final Foura. A odgovor nije jednostavan, posebice jer će im biti teško naći ozbiljnih minuta pored ovoliko veterana - njihova dva udarna regruta, oba top 30 igrači, Diallo i Bragg su krilni centri te je upitno koliko će imati prilike pored spomenutih Ellisa i Thomasa.

Diallo je inače izvan momčadi do daljnjega dok su pod istragom njegove srednjoškolske (ne)aktivnosti (tipično NCAA sranje), ali ako i kad se priključi momčadi u njemu će dobiti još jednog opakog skakača, a na ovoj razini i elitnog zaštitnika obruča (jasno, ujedno i potpunu sirovinu u napadu). Bragg je pak više stretch četvorka, solidan atleta u NBA tijelu koji nije toliki potencijal, ali ostanu li on i Diallo na Kansasu, dogodine bi činili jednu od boljih unutarnjih linija u cijeloj NCAA. U ovoj sezoni pak teško da mogu napraviti razliku između solidnog i vrhunskog rezultata. Na ovoj razini bekovi su ključni, a tu Kansas nikako da pogodi s vrhunskom klasom koja bi ih mogla stabilizirati i odvesti do kraja.

Odmah ispod Jayhawksa su dva programa, Oklahoma i Baylor, a vjerojatne momčadi za Turnir su i Texas, Iowa State i West Virginia. Međutim, od nikoga od njih ne treba očekivati čuda, a čudo bi definitivno bilo da ovakav Kansas opet ne osvoji konferenciju na dominantan način. Oklahomina najveća snaga je legendarni trener Lon Kruger, a zatim povratak odličnog bekovskog trojca Woodard - Hield - Cousins. Sva tri su u stanju napasti s loptom, a dok je Woodard klasični NCAA combo, potonja dvojica na račun atletsko-fizičkih predispozicija mogu maltretirati većinu vanjskih linija na ovoj razini, posebice Hield koji je nešto kao light verzija Marcusa Smarta. Pod košem nisu toliko jaki kao lani jer su ostali bez odličnog skakača Taylora, ali tu je i dalje odlični stretch visoki Spangler. Nije idealno, ali kad vraćaš 4 ključna igrača momčadi koja je zamalo izbacila Spartanse iz lanjskog turnira, onda se imaš čemu nadati.

Baylor također vraća glavninu jezgre koja je dvije prethodne sezone izborila turnir, prije svega mrcinu Gathersa pod košem i svestranog Princea na boku. Nema više Cherrya, ali njegovu razinu igre trebao bi sasvim solidno pokriti lanjski back-up play Medford. Nemaju brucoše koji plijene pažnju, ali tu je hrpa veterana koja im omogućuje koristiti dosta duboku rotaciju, što je na ovoj razini uvijek plus.

Što reći o ostalima? Iowa State bez Hoiberga više nije tako atraktivna, iako su u Steveu Prohmu s Murray Statea našli jednu od boljih mogućih zamjena. Stilom igre trebala bi ovo biti slična momčad, brzi ritam i trice bit će osnova svega, a u Niangovim point/stretch forward kvalitetama, u kombinaciji s borbenošću šljakera McKaya i combo talentom Montea Morrisa, imat će dovoljno za još jedno pojavljivanje na Turniru. Međutim, nema tu one dubine koje su imali prethodne dvije momčadi, a i teško da defanzivno mogu napredovati dovoljno da izbjegnu šokove poput onoga lani.

Texas je najveću stvar napravio promjenom trenera, točnije time što su konačno dali nogu očajnom Ricku Barnesu. Shaka Smart je itekako atraktivno ime i njegovim dolaskom mogla bi započeti nova era ovog popularnog programa, pitanje je samo ima li dovoljno dobar roster da do pomaka dođe već sada. U vanjskom trojcu Felix - Taylor - Holland svakako postoji potrebna kvaliteta za igrati više run and gun košarke, ali među njima teško da postoji bek sposoban udaviti presingom kakvi su Smartu neophodni. Također, Smart sada prvi put u karijeri ima talentiranu unutarnju liniju, s igračima poput Ridleya koji nisu baš stvoreni za trku, tako da će biti zanimljivo vidjeti kako ovdje misli podijeliti minute.

I za kraj spomenimo još Boba Hugginsa koji bi opet mogao napraviti solidan posao s West Virginiom. Nema agresivnog playa Statena, ali unutarnja linija krcata iskusnim i žilavim fajterima pobrinut će se da čuvaju reket i dominiraju u skoku, posebice napadačkom. Uspiju li bez igrača kalibra Statena održati živom lani ubitačnu tranziciju, opet će biti gnjavaža svim talentiranijim protivnicima.

BIG TEN

Ovdje će biti dosta promjena. Odlasci veterana osakatit će programe poput Wisconsina (vraćaju samo dva igrača od sedmorke koja je lani izgurala sezonu, bez značajnijeg pojačanja) i Ohio Statea (također su ostali bez 4 od 6 lani ključnih imena), a na njihovo mjesto uz neprikosnoveni Michigan State trebali bi uskočiti Maryland, Purdue i Indiana. Iowa i Michigan bi mogli ostati na solidnoj razini i stoga bi ovdje bitka za vrh biti možda i najneizvjesnija. Doduše, dobrim dijelom razlog za to će biti mediokritetstvo svih uključenih, ali, kao što smo već isticali, ovo je takva sezona.

Maryland je na papiru prvo ime, ostali su samo bez solidnog beka Wellsa umjesto kojega će priliku dobiti s Dukea protjeran veteran Sulaimon, a vraćaju tri itekako bitna igrača - Trimblea (jednog od najboljih playmakera u NCAA lani usprkos tome što je bio brucoš), Nickensa (kao brucoš se lani nametnuo kao najbolji šuter s perimetra u momčadi) i Laymana (na ovoj razini odličnu stretch četvorku). Šut dakle imaju, kao i dovoljno talenta na perimetru, a to su osnovni preduvjeti za uspjeti u NCAA. Praktički, samo je pitanje mogu li pronaći ravnotežu pod obručem. A kako bi se to dogodilo također su poduzeli sve što je u njihovoj moći.

Naime, uz to što vraćaju lanjskog centra Dodda (solidan bloker i čvrst skakač koji je na ovoj razini više nego dobar back-up) doveli su i jednog od razvikanijih regruta ovogodišnje klase brucoša, Diamonda Stonea (koji osim imena može ponuditi i masivnu figuru i solidnu realizaciju u postu), a putem transfera su još lani zakaparili izvjesnog Roberta Cartera koji je bio fenomenalan skakač na Georgia Techu. Dakle, imaju dovoljno snage za kontrolirati reket, sada samo sve to treba uskladiti s napadačkim potencijalom.

Izzovi Spartansi pak ostali su bez solidnih igrača poput Tricea i Dawsona, ali znali su oni nadoknaditi i puno veće gubitke. Lani najbolji igrač Valentine je ostao na rosteru, kao i borbeni šljaker Costello i precizni bek-šuter Forbes. S te strane imaju dovoljno solidne temelje, a pridošlice bi mogle pomoći da ovo bude bolja momčad od lanjske. Naime, Izzo ima dobrog regruta u Deyontau Davisu, u biti takvog atletu na petici obično smo navikli gledati na programu poput Kentuckya. Naravno, kao i većina klinaca i Davis je totalna sirovina u napadu, ali zaštitom obruča i alley-oopovima bi trebao donijeti Spartansima dozu atraktivnosti kakvu rijetko imaju. Dakle, pod košem će biti odlični, a izvuku li dovoljno iz dva playa bit će vjerojatno i najbolja momčad u konferenciji.

Samo, ta dva playa donose upitnike. Lanjski back-up Nairn po ničemu nije ostavio dojam da je sposoban preuzeti ovako odgovornu rolu, a upitnik je i Harris koji je lani pauzirao nakon transfera s West Virginie gdje je odradio dvije solidne sezone, ali isključivo kao drugi bek uz Juwana Statena.

Purdue bi trebao biti korak iza ova dva ipak lani dokazana programa. Praktički, od odlaska Hummella nisu složili poštenu ekipu, ali nakon tri godine tavorenja u osrednjosti konačno imaju razloga za optimizam. Glavni razlog za to je što su u Calebu Swaniganu konačno pronašli top 10 talent oko kojega mogu nešto graditi. Swanigan nije toliko atraktivan kao NBA prospekt jer mu nedostaje centimetara, ali na ovoj razini njegova kombinacija snage, mase i spretnosti u reketu nema premca, a uz to je u stanju izvući se s bloka i šutnuti tricu. Interesantno, igrač koji bi imao najviše šanse čuvati ga u niskom postu 1 na 1 bio bi upravo njegov suigrač, mrcina Hammons, koji će nakon što je tri godine bio zaštitno lice programa i jedan od najboljih defanzivnih centara u NCAA sada polako pasti u sporednu rolu i to kao senior.

I dok na petici imaju definitivno najmoćniju rotaciju u NCAA (uz spomenuti dvojac tu je i 220 cm visoki bijeli balvan Hass), na ostalim pozicijama stanje baš i nije idealno. Edwards i Davis su dva all-round krila koja će se odlično uklopiti u ovu obrambeno obojanu rotaciju, ali ključno će biti pronaći par bekova koji će moći kontrolirati loptu i tempo, što će biti izuzetno bitno za ovako teretnu ekipu, a onda i pogoditi dovoljno trica.

Tu negdje s Purdueom je i Indiana, s tim da je kod njih problem obrnut, oni šutera imaju sasvim dovoljno, pitanje je pak kako pokrpati lani katastrofalnu obranu. Yogi Ferrell se još jednom vraća kao slash & kick pokretač koji će loptama hraniti fenomenalne šutera Blackmona i Johnsona, a usput će naravno i sam potegnuti svoju kvotu s perimetra. Obzirom da su već lani bili ubitačni s trice nema razloga da se taj trend ne nastavi i ove godine. Ključ njihove sezone tako leži u sposobnosti brucoša Bryanta da odmah pomogne pod košem gdje je lani peticu povremeno igrao čak i borbeni Williams, sjajni fajter i srce ove ekipe, ali ujedno i čovjek prenizak čak i za igrati ulogu četvorke koja mu je primarna. Bryant je u NBA očima prvenstveno potencijalna četvorka, ali njegova visina i skočnost ovdje će ga od prvog dana gurnuti u vatru kao ključnu figuru u sredini - bude li dorastao zadatku, Hoosiersi bi mogli napasti i vrh konferencije.

Zbog u uvodnoj rečenici spomenutih drastičnih promjena rostera još dva programa bi mogla ostaviti Wisconsin i Ohio State u prašini - Iowa i Michigan. Iowa je ostala bez najboljeg igrača Aarona Whitea, ali vraćaju manje-više ostatak solidnog rostera koji je lani izborio turnir u puno težem kontekstu, dok će Michigan opet imati LaVerta na raspolaganju, a s njim i nešto iskusniju ekipu u kojoj se ističu play Walton i šuter Irvin. Mislim, ni jedna od ove četiri momčadi ne može ugroziti četiri udarna programa na vrhu konferencije, ali imaju šanse za naći se u Turniru.

Filed under: bball 2 Comments
19Nov/155

SECOND-GUESS PODCAST

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee u novom osvrtu na događanja u NBA, plus odgovori na pitanja (uglavnom Kuštrina). Glavne uloge u ovoj epizodi pripadaju Cousinsu i Rocketsima, a u cameo roli pojavljuje se čak i Euroliga. Preko 90 minuta, uteklo nam.

KMCHL by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 5 Comments
18Nov/1511

POWER RANKINGS, WEEK 3.

Posted by Gee_Spot

Uz nove rankingse napomena da bi sutra mogao osvanuti i novi podcast (evo, ispada kako ćemo se truditi barem dva put mjesečno osvrnuti na događanja u ligi), tako da bi dobro došla eventualna pitanja za inspiraciju, odnosno popunu programa.

01. WARRIORS

Bez greške su po pitanju scorea, ostvarili su 3-0 i u ovom tjednu, ali, realno, njihova izvedba ne zaslužuje takav rezultat. Matematika će još neko vrijeme biti na njihovoj strani zbog ona dva masakra nad Grizlijima, međutim ako uzmemo u obzir da su na rasporedu imali čak 8 od 11 utakmica protiv 5 najslabijih momčadi u ligi, kontekst se mijenja. Evo, čak i ako Grizlije izvučemo ih blata u koje su ih najvećim dijelom ubacile upravo tekme protiv Warriorsa i uzmemo ih u obzir kao anomaliju, ostaje da su odradili 6 od 11 utakmica protiv momčadi koje su razinom izvedbe debelo ispod prosjeka do sada.

I s takvim rasporedom, vrlo lako su mogli imati dva poraza, možda i tri da su Kingsi imali Cousinsa na raspolaganju. Čekaj, kakve su to priče, pa zar se to ne zove odrađivanje posla? Naravno, to nitko ne osporava, a isto tako mi ne pada na pamet poreći da su Warriorsi najbolja momčad u NBA u ovom trenutku. Međutim, nije zgorega naglasiti da je raspored dobrim dijelom zaslužan za učinak, dakle možda nije kasno stopirati one priče o lovu na 72 pobjede Bullsa.

Dobra najava da bi seriji Warriorsa mogao doći kraj je bila utakmica protiv Netsa u kojoj su zaigrali bez Thompsona. Tu se lijepo dalo vidjeti da Klayev boravak na parketu otvara otprilike jednako prostora Stephu kao što ovaj otvara njemu - Curry je tu večer potegao netipičnih 31 put za 34 poena. Jednostavno, Netsi su koristili činjenicu da je na parketu bio Rush, uopće ga nisu čuvali čime su imali jednog čovjeka viška uvijek spremnog udvajati u sredini, što s Klayom nije moguće izvesti.

U prvoj četvrtini Netsi su izgledali kao Warriorsi i u napadu jer obrana Warriorsa nije mogla nekažnjeno preuzimati Lopeza s nižim čovjekom, a uz tu Rush jednostavno nije obrambeno na potrebnoj razini da može braniti četiri različite pozicije bez problema. Naravno, kasnije je stvar spasila postava u kojoj je umjesto Rusha uz Currya zaigrao Livingston, ali sve skupa nas je samo podsjetilo koliko je za savršeno funkcioniranje ovog sistema bitan svaki detalj. Posebice kad su braća u pitanju - čim ih razdvojiš, odjednom nisu toliko moćni. Čim nemaš idealan kontekst, stvari prestaju biti idealne (jebeno mudar zaključak).

02. SPURS

Kao i Warriorsi apsolvirali su ovaj tjedan bez greške, uz to su stigli odmoriti Leonarda i Manua protiv Sixersa (ne i Timmya, taj si luksuz još ne žele dopustiti). Eto, poklopilo se da sam baš gledao dvije najbolje momčadi u ligi protiv dvije najgore i za razliku od mučenja koje su Netsi priuštili Warriorsima, Spursi su svoj posao riješili u prvoj četvrtini nametnuvši razinu igre kojoj Sixersi ni pod razno nisu mogli parirati. A i Sixersi su puno gori od Netsa, tu uopće nema spora (još su Spursi imali i dvije tekme protiv Blazersa tako da im je ovaj period došao idealno za uigravanje).

U biti, nije ni da su Spursi do sada imali puno teži raspored od Warriorsa, iduća dva tjedna će puno bolje pokazati gdje su stigli s navikavanjem na Aldridgea. Napad za sada funkcionira odlično obzirom na promjene i gomilu šuteva s poludistance koje uzimaju, a klupa daje dozu run and guna i kreativnosti. Posebice je ubitačna ta promjena ritma kada nakon isključive igre kroz visoki post kreneš u sistem napadanja s dva combo-beka kao što su Manu i Mills.

Interesantno, od 13 najčešće korištenih postava samo su 3 negativne - startna (to bi se trebalo promijeniti kada Green konačno počne ubacivati otvorene šuteve, ovako napad oživi čim na parket stupi Ginobili) i dvije s Westom na petici. To nije slučajno, uzorak je sitan, ali ovo je još jedno upozoranje da im bez pravog back-up centra neće biti lako.

Obrana je čista klasika bez obzira tko igrao, brane zonski na strani bez lopte, na čovjeka prema lopti, visoki uvijek ostaje u zoni na pick & rollu, bez previše rotiranja i s preuzimanjima samo na sličnim pozicijama. Dakle, klasična školjka ala Larry Brown kojoj je primarni cilj natrpati tijela u reket te kontrolirati skok i postotke na obruču, ali, zahvaljujući sjajnim defanzivcima kao što su Green i Leonard, mogu bez problema držati i perimetar jer ovi stižu zatvarati šutere na vrijeme.

Uglavnom, LMA nema većih problema funkcionirati u obrambenoj roli kakvu je ionako uglavnom igrao zadnjih godina u Portlandu, tako da su Spursi na tom dijelu parketa trenutno klasa za sebe, nisu imali puno teži raspored od Warriorsa, ali jesu mrvicu izazovniji i za sada su ostvarili bolje defanzivne rezultate. To im može dati neku nadu za onaj bitni dio godine iako će biti zanimljivo gledati kako misle braniti ovakvog Draymonda Greena na perimetru, hoće li preuzimati u match-up zoni ili će riskirati s Aldridgeom ili Duncanom na njemu. Nažalost, tek dogodine saznat ćemo odgovor na ovo pitanje jer prvi međusobni dvoboj na redu je tek krajem siječnja.

3. CAVS

Izgubili su utakmicu od Bucksa koji su za tu priliku konačno zaigrali s idealnom rotacijom (nedostajao im je samo Mayo), pred nabrijanom publikom i s rosterom kojem je ovaj dvoboj bio ravan utakmici Finala, dakle potpuno suprotan pogled na stvari od onoga kako trenutno funkcioniraju u Clevelandu. Uz to Cavsi su morali koristiti Richarda Jeffersona 40 minuta kako bi pokrili 58 minuta akcije.

Kotrljaju se, a u tom kotrljanju daju se primjetiti i neke nove ideje. Tipa, s Bucksima su u pokušajima da uzmu pobjedu izborili dva produžetka uglavnom jahanjem formacije s 5 vanjskih, odnosno s Loveom na petici i Jamesom na četvorci. I to je izgledalo skroz dobro, ovaj pokretni napad baziran na čistoj improvizaciji otvarao je Jamesu gomilu prostora za ulaze, kreaciju i realizaciju. Obzirom da na Istoku ima hrpu momčadi poput Bucksa bez prave petice, Lovea će se moći sakriti u ovom sistemu dovoljno često da ovo postane jedna od njihovih specijalnih postava.

4. HEAT

Odigrali su samo dvije tekme, s pauzom od čak 5 dana, tijekom koje će odmoriti Wadea i valjda vratiti Greena u nešto nalik formi (što je s njim bilo, još nije jasno, ali nema sumnje kako će priča, jednom kada izađe u javnost, biti urnebesna). I od te dvije utakmice jedna je bila protiv Lakersa, a druga protiv Jazza bez Goberta. Doduše, i oni su bili bez Wadea, ali u završnici su sve držali pod kontrolom sjajnom obranom i uopće energičnom igrom u kojoj su se isticali Johnson i Winslow. Njih dvoje na bokovima u kombinaciji s Whitesideom i Boshom pod košem najzaslužniji su što je Jazz utakmicu završio sa šutom ispod 40% i tricom ispod 30%.

Ova mladost kao da je oživjela i Bosha, pa i Wadea, igraju stvarno solidno u oba smjera, a najluđe od svega troje od top 7 članova rotacije igrači su koje su dodali rosteru u zadnjih godinu dana bez velikih ulaganja - Whitesidea i Johnsona su izvukli iz NBDL-a, a Winslowa su dobili na draftu. A kažu da Rileya nije briga za razvijanje igrača - što bi tek bilo da mu je stalo. Uglavnom, koliko će moći defanzivno ovisiti o klincima na perimetru upitno je, ali nek uživaju dok traje.

5. CELTICS

Ostavljali su sjajan dojam i u prva dva tjedna, ali u ovom im se sve poklopilo. Igrali su čak 5 utakmica, dva back-to-backa, međutim tu se dalo vidjeti koliko je bitno imati dubinu. Dominirali su nad solidnim Bucksima u Milwaukeeu, onda su sutradan izgubili od Pacersa u svojoj dvorani vidno usporeni, ali već protiv Hawksa opet su bili na vrhunskoj razini. I onda su na putu po Zapadu iskoristili probleme Thundera i Rocketsa da im bez većih problema uzmu skalpove u dvije večeri.

U napadu ih je stvarno gušt gledati, ne mudruju previše, igraju pokretni napad s 4 ili 5 igrača vani, čitaju igru, brzo se otvaraju i još brže uzimaju otvorene šuteve. Najluđe od svega, osim Sullingera nitko ne šutira naročito dobro, ali zabijaju dovoljno na obruču i kroz tranziciju da guraju. Thomas je tako sjajan u korištenju prostora koji ostaje u sredini, standardno sjajno realizira na obruču, a što će tek biti kad počne zabijati više od 30-ak % s poludistance i trice.

S tim da je obrana ključ, tu su trenutno bolji samo Spursi i Heat. Dobar dio uspjeha bazira se na brzini i agresivnosti u presingu na loptu, ali ne treba zanemariti činjenicu da uvijek na parketu imaju sjajnu kombinaciju bočnih stopera. Tipa, Smart i Crowder su itekako bili zaslužni za štopanje Westbrooka i Hardena, a sad dodaj još Bradleya s klupe i Johnsona pod košem. Takvu energiju u defanzivi nema previše momčadi.

Uglavnom, očito se Thomas zacementirao u roli startnog playa, Stevens je shvatio da nema smisla mučiti se u otvaranjima utakmice kad imaš dovoljno defanzivaca koji ga mogu sakriti, a sad zamisli da takvom strijelcu i ovakvim defanzivcima dodaš još jednog Cousinsa? Celticsi bi preko noći postali druga momčad na Istoku.

A i bez Cousinsa napadački učinak bi im mogao rasti, postotak šuta s perimetra bi se trebao popraviti, što znači da su i ovakvi kakvi jesu opasni. Obzirom na prikazanu razinu igre, snalaženje u sistemu i brojnost opcija, kao i neovisnost o samo jednom igraču (doduše, sumnjam da bi mogli bez Thomasa biti opasni u napadu, ali se ne bi raspali), ne vidim načina na koji mogu prokockati mjesto u playoffu. Odluka da dam glas na izborima njihovoj listi i da preferencijalno zaokružim Brada Stevensa pokazala se tako mudrim činom.

6. THUNDER

Igrali su četiri utakmice, od čega 3 i pol bez Duranta koji se nije pojavio u drugom poluvremenu protiv Wizardsa zbog problema sa zadnjom ložom koji bi se mogli rastegnuti i na dio idućeg tjedna. Uglavnom, sreća što su na rasporedu imali spomenute Wizardse i Sixerse jer su izvukli 2-2. Naime, nema Duranta, nemaju dovoljno vatre za zabiti, odnosno za nadoknaditi rupe u koje ih ubacuje obrana. U reketu ih razbija tko god poželi čim nema kombinacije Ibaka-Adams na parketu (Memphis im je utrpao 74 poena ili na obruču ili s linije bacanja), a tu utakmicu nisu imali ni Robersona, što je rezultiralo time da je Memphis kao bonus ubacio 12 trica uz 70% šuta s perimetra.

Jasno, kad su kompletni to izgleda puno bolje, ali možete li zamisliti Warriorse ili Spurse da se ovako defanzivno raspadaju čim nema idealnih postava? Donovan ovdje stvarno nema s čime raditi i vrijeme je da se potegne i Prestieva odgovornost oko slaganja ovog rostera, nema šanse da s ovom unutarnjom linijom mogu do naslova, to je jasno već u studenom. Dakle, nužno je novo zatezanje rostera - čak i da Singler, Augustin i Morrow pokažu da nisu totalno beskorisni i naprave nekakav iskorak u odnosu na do sada pokazano, on će prije svega doći napadački, tako da pitanje obrane ostaje otvoreno do daljnjega.

7. RAPTORS

Odlučili su zaigrati na kartu rizika s Carrollom, umjesto da ga odmore u komadu, vjerojatno će to raditi povremeno kada bol u stopalu postane izražena. Ove odluke nikada nisu mudre, ali navodno je Carroll od prvog dana bio protiv liječenja, a kad su krenuli porazi na njegovu stranu stao je i klub. U svakom slučaju, motriti situaciju jer Carroll je već sada postao ljepilu bitno za ravnotežu, pogorša li se ozljeda tijekom sezone neće im biti lako.

Za sada guraju, nakon poraza od Knicksa kojega bi vjerojatno izbjegli s Carrollom (s njima kao smallball četvorkom raširili bi obranu Knicksa koja je u završnici igrala 5 na 4 ignorirajući Jamesa Johnsona) i dvije lagane pobjede protiv očajnih Pelicansa i još gorih Sixersa, izgubili su od probuđenih Kingsa. Carroll je ovaj put bio na parketu u završnici, ali kao i protiv Knicksa štekala im je obrana - nakon što je Knicksima dopustio gomilu zicera na obruču u završnici, Valanciunas je u ovoj utakmici ustupio mjesto na parketu Biyombu kad se odlučivao pobjednik, a s takvom postavom Toronto nije imao izgleda protiv Cousinsa koji je u miru mogao čuvati reket u obrani i napadati obruč iz driblinga što mu je postala specijalnost.

Uglavnom, nije da je Jonasu lako igrati ključne momente sam u sredini, ali isto tako stoji da je tek nekoliko njegovih dobrih reakcija, posebice protiv Orlanda i New Yorka, sada moglo Toronto pozicionirati na 9-2 scoreu. Da se što prije izvuku kao momčad iz mogućeg gledanja istog filma kao lani, definitivno im ne treba opet prolaziti iste one ludosti sa zadnjim četvrtinama koje Valanciunas provodi na klupi, bez obzira na njegove kikseve do sada. Kad bi imali poštenu četvorku i kad se Caseyu ne bi činilo da je postava s dodatnim playom umjesto dodatnog visokog toliko važna za završnice, sigurno bi mu bilo lakše.

8. HAWKS

Boston ih je razbio, a onda je po svoje došla i Utah kojoj se taman vratio Gobert. Tu nisu imali Teaguea, ali u obje utakmice bitnije je bilo nešto drugo, naime Hawksi ne mogu uhvatiti skok ni pod razno. Splitter je van forme i opet ima problema s ozljedom lista kao i lani sa Spursima, tako da su Hawksi u ovom trenutku uvjerljivo najgora skakačka momčad lige, ispodprosječna u oba smjera - nositi se s energijom Bostona i snagom Jazza definitivno im je bio problem. Bit će im veselo u novom tjednu jer osim Splittera i Sefoloshe koji hvataju formu sada na popisu ozljeda imaju i spomenutog Teaguea te Bazemorea, obojicu s gadno iskrenutim gležnjevima.

9. JAZZ

Iščupali su pobjedu protiv Hawksa, Gobert i Favors su dali posla Millsapu i Horfordu u obrani i skoku, ali prije toga su zaredali porazima, jednostavno im se poklopio takav tjedan. Prvo gusta utakmica s Cavsima (možda bi je i dobili da Gobert nije propustio zadnjih par minuta zbog uganuća gležnja), zatim još jedna bitka do same završnice s Heatom bez Goberta, a onda i poraz u back-to-backu od Orlanda u kojem im je uz Goberta nedostajao i Hood koji je također dobio odmor zbog lani operiranog stopala. Obojica su se odmorna i spremna vratila u postavu u pravi tren, a trebat će im jer raspored im ne postaje ništa lakši, dapače.

10. CLIPPERS

Paul nije igrao cijeli tjedan, a isto se može reći i za Redicka koji je u utakmici protiv Dallasa osjetio leđa i ostao u svlačionici. Koristili su tri različite startne postave u tri utakmice, a uz probleme s ozljedama kulminirao je i problem Stephensonove katastrofalne igre - bit će interesantno vidjeti kakvu će sljedeću petorku koristiti jer u zadnjoj utakmici na trojci je startao Pierce. Poraz od Mavsa im nije trebao, ali protiv Sunsa bez ove dvojice i još bez izbačenog Griffina stvarno nisu imali šanse. Iskupili su se za kiks protiv Dallasa pobjedom nad Pistonsima u oslabljenom izdanju, ali ključno je da su dobili 5 dana odmora da osposobe startni bekovski dvojac i da se pripreme za uzvrat s Warriorsima i onda nekako izguraju niz od 7 utakmica u 11 dana koji ih čeka do kraja mjeseca.

11. HORNETS

U nakrcanom rasporedu ostvarili su solidnih 3-1, napad je i dalje odličan, šuterska širina izuzetna, a Batum je igrao neke partije debelo iznad gabarita s potrošnjom iznad 28%, što su razine all-star prvih opcija. Tako nešto dodatno začuđujuće u kontekstu čovjeka koji cijelu karijeru troši manje od 20% lopti i koji se idealno snalazi u roli ispušnog ventila. Njegove brojke tako će se teško održati, posebice učinkovitost na ovolikom volumenu, ali ne treba zanemariti činjenicu da u njemu imaju trećeg čovjeka kroz kojega mogu vrtiti napad i da je ova njegova eksplozija rezultat toga što su obrane još uvijek prvenstveno fokusirane na Big Ala i Kembu. Kad počnu zatvarati i Batuma, onda će pak i njima dvojici biti lakše, tako da drastičan napadački pad Hornetsa ne treba očekivati, posebice ako će Lin i Lamb igrati ovako dobro s klupe.

12. BULLS

Samo je Detroit imao gori šuterski tjedan od njih, ali svoje dvije pobjede su ostvarili. Dijelom svakako zbog svježine koja im je omogućila da s četiri, odnosno tri dana odmora prije utakmica, u završnici imaju dovoljno snage za iščupati pobjede pred Hornetsima i Pacersima. Hoiberg je i u jednoj i drugoj završnici jahao postavu s Gibsonom i Mooreom umjesto Mirotića i McDermotta, dakle potpuno se oslanja na pokretljivost u obrani i agresivne rotacije. Rose je sredio gležanj u završnici protiv Pacersa i umjesto njega je u igru ubacio Snella tako da je Butler u napadu praktički igrao playa, što nije pomoglo prema naprijed gdje Jimmy i dalje uzima previše dvojki preko ruke, ali defanzivno je sva ta dužina svakako bonus. Uglavnom, ovo i dalje ne izgleda lijepo, a ono što je posebno interesantno je da, usprkos ovom okretanju ka defanzivnim postavama, za Noaha i dalje nema ni minuta na početku, na kraju ili s Mirotićem. Dobra vijest je da "circus trip" ove godine ne izgleda naročito teško, opet će imati samo dvije utakmice i u novom tjednu.

13. SUNS

Namjestio im se fini tjedan, uz Denver i Lakerse još su dobili zicer u vidu Clippersa bez Paula, Reddicka i Griffina. Mislim, Knight je umjesto mučenja s Paulom igrao protiv Prigionia koji ga je na jednu večer učinio all-starom. U sezoni dugoj tek 3 tjedna, ovakav niz radi razliku između lutrije i playoffa na ovakvim bedastim listama.

Dugoročno pak je bitan samo jedan detalj. Teletović je konačno odigrao par dobrih partija, što je dobra vijest za klupu - raspored će postati teži, ali, ako budu mogli računati na barem 7-8 igrača umjesto na 5, šanse u lovu za osmu playoff poziciju rastu. Dakle, sad samo treba vidjeti koliko je lagan raspored utjecao na produkciju njega i Warrena, odnosno koliko mogu pružiti protiv ozbiljne konkurencije.

14. MAVS

Uz Boston i Lakerse su jedini imali 5 utakmica u 7 večeri, tako da je ovih 4-1 koje su ostvarili još dojmljivije. Ok, nije da su baš imali opaku konkurenciju, redom su igrali protiv najgorih ekipa u NBA u ovom trenutku plus s Clippersima (s tim da su od Pelicansa izgubili, a Clipperse dobili u do sada najboljoj partiji sezone u kojoj je Dirk briljirao, doslovno nije mogao promašiti), ali, svejedno, obzirom na to koliko tanku rotaciju koriste, fascinira da su u tjednu s dva back-to-back datuma napravili ovakav rezultat pa neku su dvije pobjede protiv Lakersa i Sixersa. Mislim, protiv Rocketsa su čak odmarali i Dirka i Parsonsa, bila je to druga večer back-to-backa u kojoj su očito unaprijed upisali poraz, a onda se pokaže da je Houston u takvom rasulu da su u stanju dozvoliti Feltonu i Villanuevi da im zabijaju kad god požele (Dallas je tu utakmicu praktički riješio u prvom poluvremenu). Što je samo potvrdilo da će Carlisle kao i obično uzeti sve što mu se ponudi i sve što je moguće s figurama koje ima na raspolaganju.

15. PACERS

Nastavili su gdje su stali u drugom tjednu, mogli su vrlo lako imati i 3-0 da su imali malo više sreće u završnici protiv Bullsa, a najbolji dojam su ostavili načinom na koji su došli u Boston i uzeli utakmicu protiv momčadi koja igra izuzetnu košarku. Georgea jednostavno u ovom trenutku ne može čuvati nitko tijekom cijele večeri, eventualno u sekvencama kao što je tu i tamo uspjelo Gibsonu i Butleru, s Milesom nazad u rotaciji imaju još više šuterskih oružja, a pronašli su izgleda i idealan balans visokih i niskih postava. Bez obzira kako započeli, uglavnom igraju po pola utakmice s klasičnim visokim postavama, a drugu polovicu sa smallball kombinacijom, s tim da su protiv Bullsa gotovo cijelo drugo poluvrijeme igrali s dva visoka jer drugačije nisu mogli braniti Gibsona i Gasola. To objašnjava i napredak u obrani, s tim da im neće biti lako idućih tjedana jer su ozljedom rookiea Turnera ostali bez osigurača unutarnje linije, eventualna nova ozljeda nekoga od visokih bi ih vjerojatno defanzivno unazadila.

16. GRIZZLIES

Nakon 3-1 u ovom tjednu sad već imaju pristojan score, iako je indikativno da su do iskoraka došli prije svega u napadu - obrana je i dalje porozna. Uglavnom, protiv Blazersa su se provukli sa sirenom, nakon odbijanca kojega je iz drugog pokušaja pospremio Randolph i to ih je očito malo razdrmalo (strah me i pomisliti kako bi se stvari razvijale da Z-Bo nije raznio Davisa pod košem u ključnom momentu utakmice). Od iduće tekme je Green opet vraćen u petorku, ovaj put umjesto Leea, a onda su krenuli trpati, prvo Minnesotu tricama, a zatim i Thunder u postu. Oklahomi su ubacili 122 poena, što jasno pokazuje da mogu imati i dobar napad kad im se sve poklopi i da očekivanja iz predsezone nisu bila bez osnova. Uglavnom, uz tečniji napad u ovoj kombinaciji kao pun pogodak pokazalo se i dovođenje Chalmersa. Čovjek igra sjajno, vidi se da je željan igre i dokazivanja u ozbiljnoj roli, nametnuo se kao pravi šesti igrač i rasni combo, što je Leea gurnulu u još manju rolu koja je trenutno itekako prikladna za ono što (ne) pruža. Problemi u rotaciji visokih i dalje su prisutni, kao i u obrani gdje nikakve rotacije ne pomažu, jednostavno s Allenom i Gasolom u ovakvoj formi nemaju previše prostora za napredak. Ni jedan ni drugi više ne mogu oduzeti pola parketa kao nekada, a posebice je problematična Gasolova sporost u zadnjoj liniji, ako se pretvorio u klasičnog zonskog centra i ako se više ne može onako lateralnog kretati kao nekada kada je pokrivao prostor prema perimetru, ali i stizao zatvarati stranu bez lopte, Grizlijima se ne piše dobro.

17. WOLVES

Gadan je tjedan iza njih, čim je Rubio zaradio ozljedu zadnje lože i ostavio ih bez ljepila koje drži sve u oba smjera izgubili su 4 utakmice u nizu. Klinci i dalje igraju dobro (Wigginsa nije pretjerano usporilo ni bolno koljeno zbog kojega je propustio jednu utakmicu), čak je i LaVine imao neke momente, plus imali smo prilike gledati gomilu klasičnih Andre Miller akcija u kojima ovaj u završnicama davi loptu kroz post-up i izluđuje protivnike, ali bez Rickya dogodilo se ono što se inače događa, ne mogu dobiti nikoga.

18. KNICKS

Nastavljaju biti prosječni, ono što rade ima smisla u oba smjera. Kao takvima im nije bio problem odraditi posao s očajnim Pelicansima, Raptorse su dobili snagom volje, a protiv Hornetsa nisu imali rješenja za Batuma. Međutim, u oba smjera imaju dovoljno, ne forsiraju trokut posebice sada kada im se vratio Afflalo koji je preuzeo dio post-up izolacija od Carmela. Uz izoliranje ove dvojice koriste i dosta pick & rolla na strani bez lopte kao sekundarno rješenje, a koliko god to sve skupa ne izgleda lijepo, toliko je učinkovito jer su sjajni u napadačkom skoku s ovako visokim postavama plus ne gube lopte jer ne forsiraju brzu akciju i ne improviziraju. Fisher rotacije, posebice u završnici, dosta temelji na borbenosti, zato smo imali prilike gledati i Lancea Thomasa i Lou Amundsona više nego bi bilo realno očekivati. Obzirom da sve bitne lopte ionako idu Carmelu, u tim trenutcima na parketu očito želi imati najagresivnije defanzivce.

19. PISTONS

Njihov identitet postaje sve jasniji, kako taktički, tako i mentalno. Kad imaju dobru šutersku večer, mogu dobiti svakoga, kada ne ubacuju s perimetra, od svakoga mogu izgubiti, jednostavno nemaju plan B u napadu kojim mogu maskirati manjak šuta, nemaju ni igrače za izolacije koji će trpati s poludistance ili u reketu, a ni kreatore koji bi s lakta razigravali u pokretnom napadu. Ono, ekipa kao da je namjerno složena ovako da Van Gundy može izgubiti ono malo živaca što mu je ostalo. Ovaj protekli tjedan im je bio takav da nisu mogli ubaciti ništa, za 0-3 score isključivo je zaslužan daleko najgori efektivni šut u NBA od samo 44%, a nije baš da su igrali protiv bedema - Kingsi i Lakersi su debelo ispodprosječne obrane, a ni Clippersi u ovom trenutku još nisu ni prosječni, plus su igrali bez startnih bekova.

20. MAGIC

Provukli su se protiv Lakersa, a Jazz im je došao kao naručen, bez Goberta i Hooda u drugoj večeri back-to-backa, tako da je teško reći na osnovu takvih pobjeda kreću li se u pravom smjeru. Oladipov potres mozga otvorio je vrata postavi s Fryem na četvorci kao startnom rješenju, ali već protiv Wizardsa sve je bilo po starom, curili su obrambeno na sve strane, puno gore nego u izdanjima s Harrisom kao četvorkom. Obzirom da su i Fournier i Watson izvan punog pogona zbog svojih sitnih problema, ova gomila dana odmora i relativno lagan raspored s utakmicama doma protiv Wolvesa i Kingsa koji su na napornim gostovanjima došao im je kao naručen - misle li loviti playoff, tu moraju ostvariti dvije pobjede, jasno pod uvjetom da će moći računati na sva tri spomenuta načeta beka.

21. BUCKS

Čim su se vratili Carter-Williams, Henson i Parker odmah su izgledali bolje, što je i pokazala herojski izborena pobjeda protiv Clevelanda koji se mučio ostati na životu u dvije ponovljene završnice (pali tek iz trećeg pokušaja, odnosno u drugom produžetku). Prije toga je bilo vidljivo da nemaju dovoljno rješenja, Boston ih je išamarao kad su zaigrali s rotacijom koju su činili Ennis, O'Bryant i Ingles, a nije pomoglo ni što su odmah sutradan letjeli za Denver koji inače ne gubi utakmice u kojima dolazi protivnik na back-to-backu, a posebice kad taj protivnik starta s dvojcem Ennis-O'Bryant. Sad je samo bitno da grade na prikazanom protiv Cavsa i da mogu računati na idealnu rotaciju - tjedan koji slijedi donosi vjerojatno najgori raspored u ligi, ali stvari nakon toga postaju malo bolje, tako da razloga za paniku nema. Osim po pitanju skoka - ne pokaže li se Parker dovoljno čvrstim, neće moći izgurati sezonu isključivo s ipak smallball postavama u kojima će ili Giannis ili Jabari glumiti visoke, a kombinacija Henson-Monroe jednostavno je neupotrebljiva na rosteru s ovoliko malo šutera.

22. WIZARDS

Sreća u nesreći je ta što su ostali bez Beala u pravom trenutku, imali su samo dvije utakmice protekli tjedan pa su nakon šamaranja od strane Oklahome (i potvrde da su snovi o Durantu tek snovi) skupili dovoljno snage dobiti Orlando bez Oladipa. Dok čekaju Beala moraju preživjeti s Templeom kao starterom na vanjskim pozicijama, ali pozitivna stvar je da se rotacija na unutarnjim pozicijama stabilizira kako Humphries i Dudley igraju sve bolje. Čeka ih period obračuna s direktnim playoff konkurentima kroz iduća dva tjedna (Bucksi, Pistonsi, Pacersi, Hornetsi, Celticsi i Raptorsi, jedni za drugim), tu se moraju iskazati, a dobra vijest je da opet imaju samo dvije utakmice u 7 dana za početak ovog niza nakon čega idu 4 u 5. Make or break period i još jedan dokaz okrutnog NBA konteksta.

23. KINGS

Ostvarili su 3-0, praktički u život ih je vratio povratak Cousinsa u rotaciju uz tri utakmice na domaćem parketu. Rondo drži ubitačan ritam, Cousins nosi sve u reketu i stvarno su opasni napadački, ali iznenadili su i borbenom obranom za koju je opet najzaslužniji spomenuti dvojac koji pristupom diktira ritam. I dok se Rondo baca za svakom loptu pokušavajući spasiti karijeru i barem zaraditi još jedan ugovor, Cousins jednostavno briljira u oba smjera. Iznenađuje koliko je fokusiran na zaštitu reketa, kreće se sjajno, a još više koliko je bitan u tranziciji - osim što ga traži u svakom postavljenom napadu, Rondo mu servira i gomilu lopti u kontrama gdje kao zadnji čovjek koji se priključuje napadu Cousins često ima ili otvoren šut za tricu ili otvoren put prema obruču. A uopće njegovo napadanje iz driblinga je u ovom periodu bilo najveća snaga Kingsa, čovjek je nezaustavljiv kad krene u sredinu i teško da ijedan visoki u ligi trenutno igra (ili može igrati) ovakvu all-round košarku kakvu je on prezentirao u zadnjih sedam dana.

24. BLAZERS

Raspored ih nije mazio, dvije utakmice protiv Spursa nisu mogli preživjeti, a za 0-4 su zaslužni i porazi protiv Memphisa gdje su jedan pošteni box-out bili udaljeni od pobjede (Davis i Plumlee su se odbijali od Randolpha kao gumene loptice), odnosno Hornetsa gdje jednostavno nisu mogli protiv all-star izdanja Batuma i Jeffersona. Pokazuje se da će obrana biti ogroman problem, korištenje Kamana na petici tu ne pomaže, ali s nešto lakšim rasporedom koji slijedi valjda će napad opet doći do izražaja.

25. NUGGETS

Evo što ti znači povoljan kontekst - Nuggetsi u napadu doslovno nemaju što istaknuti osim povremenih Gallinarijevih šuterskih bravura, a u obrani su tek borbeni i odrađuju posao dovoljno da Malone može biti ponosan. Međutim, otvorili su tjedan protiv oslabljenih Bucksa koji su im stigli na drugoj večeri back-to-backa, a onda su im stigli i Rocketsi kojima se ne da trčati ni u idealnoj klimi Texasa, kamoli u visinama Colorada. Sunsi su ih naravno namlatili, ali, koga briga, piše se pozitivan tjedan.

26. ROCKETS

Šta smo ono rekli za Rocketse prošli tjedan, da nema problema i da će sve biti ok kad skrpaju rotaciju? E, pa ima problema, u obrani curi na sve strane čak i s Dwightom, a ove smallball postave su katastrofa. Što je i logično, ne možeš igrati s četiri beka veći dio večeri i očekivati ikakav drugi rezultat osim najslabijeg skakačkog učinka u obrani s ove strane Bucksa. Jones se vratio u rotaciju, ali ako ti je obrana problem, onda Terrence definitivno nije rješenje. Samo, što jeste? Zar će Motiejunas toliko popraviti sliku? Naravno da neće, problemi Rocketsa su prije svega slaba forma ključnih igrača i pristup.

Sezonu nakon što su obranu digli na izuzetnu razinu (i to bez Howarda), opet gledamo iste one Rocketse od prije dvije godine. Svi čekaju da netko odradi posao za njih. Bez obzira što su Bickerstaff mlađi i Dunn (nekadašnji Adelmanov defanzivni koordinator u Rocketsima) donijeli dozu inovativnost i ozbiljnosti shemama na ovom dijelu parketa čak i bez Howarda, ono što je lani funkcioniralo sada više ne prolazi. Glavni problem je što Lawson uz Hardena, a posebice ovakvog koji se ne trudi previše, ne prolazi kao drugi bek. Također, preuzimanja na blokovima i zona na strani bez lopte također ne pale ako nemaš centimetre duž postave, a posebice ako se nitko ne rotira na vrijeme. Howard, a ni Ariza i Brewer, ne donose onu razinu energije na koju smo navikli.

Dakle, koliko god će se neke stvari ispraviti same od sebe kad konačno budu imali udarnu rotaciju visokih na okupu, neke poteze će morati vući i prije toga. Prije svega će morati razbiti startnu petorku i vratiti Beverleya kako bi dobili defanzivni impuls (što se nametalo već od prvog tjedna kao rješenje i što bi možda do sada već i napravili da i Beverley nije ozljeđen). A onda će morati razmisliti i o drastičnijim rješenjima, poput tradea važnog igrača ili promjene trenera. Obzirom na nepovoljan kontekst nema razloga paničariti, ali kad ostvariš 0-4 tjedan u kojem izgubiš od takvih momčadi kao što su Dallas bez Dirka, Denver i Brooklyn (Boston trenutno igra toliko dobro da bi ih možda dobio i da su u punoj spremi pa poraz od njih pripišimo pod realan), e onda svlačionici definitivno treba hladan tuš.

Što nas vraća na spomenuti pristup. Naime, iako te stvari obično nisu bitne kada momčad pobjeđuje, kod Houstona je taj manjak zrelosti uvijek bio prisutan u pozadini kao potencijalni problem. McHale nije trener s pedigreom, to je prvo, ali još veći problem je nezrelost njihovih lidera na parketu - Howard je uvijek bio tip koji je dozvoljavao emocijama da prevladaju razum, a Harden je jednostavno tip koji je premlad da skuži da se na vrh ne možeš popeti samo talentom, već da moraš ujedno biti i najveći šljaker. Kad ovome dodaš jednog Lawsona koji također nije oličenje stabilnosti, jasno je da je Morey u pretjeranom fokusu na brojke malo previše zanemario kemiju. Harden je najmanji problem, on tek ulazi u najbolje godine i možda će mu ovo iskustvo samo ubrzati proces sazrijevanja, ali ako misle graditi potencijalnog prvaka oko njega, vrijeme je da se zapitaju mogu li McHale, Howard i Lawson biti ozbiljni dijelovi buduće slagalice obzirom na do sada viđeno. McHale očito nije stručnjak s kojim možeš napraviti završni korak, Howard je u silaznoj putanji i s takvom povijesti bolesti da je upitno je li još uvijek max igrač, a Lawson je veteran koji jednostavno ne donosi onu potrebnu stabilnost uz Hardena kao 3&D igrač poput Beverleya.

27. LAKERS

Gadan tjedan je iza njih, 4 poraza na 4 gostovanja i pobjeda nad Pistonsima koju je teško uzeti kao relevantnu obzirom da su potonji tu večer bili u stanju promašiti bazen. U biti najbolju partiju su odigrali u Orlandu gdje su držali Magic na konopcima do same završnice odličnim partijama Russella i Randlea (posebice je primjetno kako Russell živne kada Kobea nema u blizini kao što ga nije bilo u toj utakmici gdje je dobio dan odmora).

28. PELICANS

Njihovoj nesreći nema kraja, pobjeda nad Dallasom kojom su otvorili tjedan bila je nebitna jer je istovremeno Davisu stradao kuk, što je značilo da su u sljedeće dvije utakmice protiv Toronta i Atlante bili tek materijal za odstrel. Doduše, vjerojatno te utakmice ne bi dobili ni s Davisom, ali ovako su stvarno izgledali kao da su došli na izlet. Davis se zato spremio za dvoboj s Knicksima, držali su se solidno, kao i obično do polovine treće četvrtine kada manjak tijela u rotaciji dođe na naplatu. I samo tako su se našli u rupi koja bi mogla postati još veća nego su se nadali i najcrnji pesimisti - tjedni koji ih čekaju su pakleni.

PS: Ako se svježa ozljeda ramena Davisa pokaže ozbiljnom, onda mogu zaključiti ovu sezonu, eto čak ni ove utakmice koje moraju dobiti kao što je bila noćašnja protiv Denvera (koja spada pod novi tjedan pa je švercam ovako kroz naknadni dodatak tekstu) nisu u stanju odraditi bez drame (AD je igrao samo 6 minuta prije nego je zbog boli u ramenu napustio parket, a s njim je parket napustila i nada u pobjedu broj dva).

29. NETS

Zamalo su dobili Kingse, ali i Warriorse, tako da nije upitna borbenost bez obzira na sva razočaranja. Hollins ovo drži pod kontrolom, svakako više nego McHale svoju svlačionicu u Houstonu (korištenje rasula u Houstonu ujedno je Netsima i jedina pobjeda u tjednu u kojem su slobodno mogli završiti s 3-0). Uostalom, da je ovo Lionelova momčad govori gomila high-low akcije na visokom i niskom postu između Lopeza i Younga prekopirana iz dana u Memphisu. Sve se više akcije vrti kroz Brooka, bilo u postu-upu kroz izolacije, bilo na laktu gdje služi kao kreator dok se suigrači pokušavaju otvoriti kroz blokove na strani bez lopte ili UCLA cutovima kroz sredinu pored Lopeza kao blokera. Bogdanović je imao finu šutersku rolu protiv Rocketsa i Kingsa, to im je dalo potreban prostor da mogu napadati obruč ovakvim akcijama, a iako im je roster daleko od idealnog, barem konačno igraju suvislu košarku i dokazuju da su miljama ispred Sixersa. A vrlo vjerojatno uskoro i ispred Pelicansa i Lakersa.

30. SIXERS

Napadački su negledljivi, to smo već apsolvirali, ovo spuštanje lopte na Okafora uz pick & roll s McConnelom su čisti užas kao osnove napada. Ali, igra u obrani je ništa manji problem jer igraju bitno drugačije od lani, dijelom zbog Okafora, a dijelom i zbog promjene trenera. Naime, puno je manje presinga i puno više zone, čak i Noel na pick & rollu ostaje u reketu umjesto da koriste njegovu aktivnost i sposobnost preuzimanja kako bi stvorili nekakav pritisak na loptu. Praktički, Brown je dobio potpunu slobodu i uvodi sistem Spursa, što je dugoročno logično, ali u ovom trenutku ih ostavlja i bez ono malo lanjske kvalitete. Uglavnom, ovo je samo potvrda da je najvećim dijelom lanjska aktivnost u pritisku na loptu bila vezana uz Chada Iskea koji je danas desna ruka Karlu u Sacramentu.

Filed under: bball 11 Comments
11Nov/1515

POWER RANKINGS, WEEK 2.

Posted by Gee_Spot

Prvo mala napomena, ovi i svi ostali rankingsi koji će se pojaviti tijekom sezone, bave se isključivo sa periodom od sedam dana, tako da sinoćnje utakmice nisu uključene ni u brojke ni u dojmove. Nažalost, kako nemam mogućnost sjesti 3-4 sata u komadu i završiti post na vrijeme već se cijeli proces razvuče na nekoliko dana, bit će i situacija kad ćete tek u četvrtak čitati nešto zaključno s utorkom (što je praktički i sada slučaj). Dakle, čisto ako vam se neke brojke u četvrtak učine netočne, znajte da su u utorak bile aktualne.

1. WARRIORS

Nisu bili toliko dominantni u drugom tjednu, ali još ne znaju za poraz. Dijelom zbog laganog rasporeda - čak su i drugu večer back-to-backa, u kojoj su izgledali totalno van forme, imali sreće igrati protiv očajnih Kingsa. A uz to su se provukli protiv Clippersa u večeri u kojoj su dobili dovoljno u ključnim trenutcima u oba smjera. Jahanje niske postave s Greenom na petici se nastavlja i to izgleda odlično, posebice jer Green gađa tricu s 45%, smjestivši se tako između dva snajpera, Currya (na 47% za tri, ali i na fantastičnih 73% na obruču) i Thompsona (40% s perimetra).

Uz ovo rešetanje svakako treba istaknuti i sjajnu obranu - s niskom postavom brane čak 10 poena na 100 posjeda bolje nego s klasičnom (doduše, s Ezeliem na petici jer se Bogut tek vraća u rotaciju nakon udarca u glavu), jednostavno mogu preuzimati svaku situaciju. Najbolji primjer je opet bio vidljiv protiv Clippersa gdje je u završnici Thompson odradio fenomenalnu 1 na 1 obranu na Griffinu, da bi sljedeći napad branio Paula. Mislim, ako protivnik ne može kazniti nijedan mismatch, čemu se treba čuditi?

Jasno, razlog zbog kojega su ovako dobri ovako rano je konstanta koju donosi isti roster (to, plus činjenica da je Steph Curry lik iz video-igrice). Obično momčadi ne dosegnu plafon ovako rano u sezoni, što ne znači da neće imati ovu razinu igre i kad bude najpotrebnije. Samo, do nekakvog pada će svakako doći kada ih ostatak lige bude hvatao po pitanju forme (tipa, Clippersi još pojma nemaju kakvu rotaciju koristiti ne samo gledajući klupu već i po pitanju startne trojke). Valjda.

Ono što je zanimljivo je da čak ni u niskoj postavi ne odustaju od nekih klasičnih akcija, pa tako umjesto da igraju s 4 ili 5 igrača na perimetru vrte horns setove s Greenom i Barnesom na laktovima. Razlog zbog kojega im ne treba široka formacija je to što imaju Currya i Thompsona koji su fantastični u kretanju bez lopte čime otvaraju prostor svima oko sebe - solidno funkcioniraju kad stave u korner Iggya i Klaya i kad Steph može napasti kroz pick & roll ili give & go akciju, ali kad stave Stepha nasuprot Klayu u korner, tu lijeka nema. Tipa, umjesto da se otvaraju prema vani uz aut liniju, obojica idu na cut kroz sredinu, praktički mijenjaju strane, da bi u jednom trenutku ili jedan ili drugi istrčali kroz dvostruki elevator blok na šut s centralne pozicije na perimetru. Iggy se u međuvremenu pozicionira taman na mjesto da može birati hoće li poslati loptu u korner ili je vratiti na čelo, praktički ima otvorena dva ponajbolja šutera u ligi u istom trenutku i samo bira kome će dati loptu.

2. SPURS

Još se traže, to je očito, ali već igraju na izuzetnoj razini i nude zaista gomilu opcija. Trenutno i Mills i Parker realiziraju iz igre preko 50% što je sjajan temelj, a i Leonard je na pragu 50-40-90 kluba uz nevjerojatno učinkovitost s prostora između reketa i perimetra gdje šutira 49% po čemu je trenutno broj 2 u ligi odmah iza Duranta (Blake tipa šutira 45% uz 2 šuta više od obojice, od ostalih ozbiljnih potrošača nitko nije ni blizu). Kad svemu tome dodaš i izuzetnu Duncanovu učinkovitost u postu, očito je da imaju dovoljno opcija dok čekaju LaMarcusa (zanimljivo, i LMA i Kawhi su top 5 po broju šuteva uzetih s poludistance, dakle Spursi će itekako ovisiti o visokim postotcima s ovih pozicija).

Jasno, tu je i klupa koja usprkos manjku tijela odrađuje sjajan posao. Manu i Diaw su standardno solidni, ali najveći posao odrađuje Mills koji komotno može biti i starter, praktički danas između njega i Parkera nema razlike.

3. CAVS

Imali su laganicu od tjedna u kojem nisu imponirali učinkom, ali su odradili posao. Ne zaboravimo da igraju bez tri udarna beka i s Jamesom koji igra s načetim bedrom, bolnim leđima i koji i dalje ne može spojiti dva skok-šuta - tricu nastavlja gađati kao u playoffu, trenutno je na 19%.

4. HEAT

Kotrljaju se, igraju solidno u oba smjera što im je najveći plus, ali imaju i poprilične probleme. Bosh i Wade su u solidnoj formi, posebice kad ne igraju protiv elitnih obrana, pa se toliko ne vidi činjenica da Dragić nema rolu u napadu. Umjesto njega u pick & rollu, koriste dosta flex i shuffle akcija (to je zasigurno zasluga Keitha Smarta koji je slično vodio i Kingse i Warriorse) koje ne dozvoljavaju previše slobode playmakeru, ali koje pomažu da Wade i Bosh dođu do idealnih situacija (prvi do što više post-upa na laktu, drugi do što više spot-upa na perimetru). Opet, nije da Dragić nema rolu, često ga oslobođaju kroz dvostruke i čak trostruke blokove na trici kao najboljeg catch & shoot igrača, nije idealno, ali donosi vrijednost.

Ono pak gdje je Dragić puno veći problem je obrana gdje kombinacija njega i Whitesidea na pick & rollu ne može zaustaviti nikoga. To kako ga je Jeff Teague ostavljao u prašini bilo je smiješno, a Whiteside jednostavno nije toliko pokretan da može pomoći na visokom pick & rollu i isključivo služi kao zaštitnik obruča. Za razliku od problema u napadu koji će se riješiti s vremenom kako se Dragić bude više privikavao na ulogu u napadu, ovaj će ih vjerojatno pratiti tijekom cijele sezone.

Nije isključeno da Dragić ima i neku ozljedu ili da jednostavno nije pripremljen za sezonu, toliko promašenih zicera i toliko loših pasova u kontrama koliko je imao u ovih prvih nekoliko utakmica ne mogu biti tek rezultat toga što se na snalazi u roli koja traži puno više kretanja bez lopte. Tko zna, možda mu i Udrihovo prisustvo pomogne, sad će opet imati cimera Slovenca.

Problem je i nestanak Geralda Greena, njegovo misteriozno izbivanje iz momčadi ostavilo ih je bez ključnog šutera, ali za sada klupa zbog toga nije patila. Dapače, energija Winslova i Johnsona (koji igra toliko dobro da su procijenili da im je Chalmers višak), uz podršku McBoba, bila je ključni razlog zašto je Heat u proteklom tjednu imao najbolju obranu usprkos slabašnoj partiji protiv Atlante i kiksu protiv Pacersa. S druge strane, način na koji su se obračunali s Wolvesima i Raptorsima bio je baš rutinski.

5. CLIPPERS

Raspored ih ne mazi, još su protiv Rocketsa morali igrati bez Paula, ali dva poraza u završnicama od direktnih protivnika jasno ukazuju da s nekim stvarima nisu na čisto. Tipa, podjela minuta na trojci je i dalje u zraku, Stephenson igra toliko loše da Doc može bez problema koristiti sina u ključnim momentima utakmice protiv Warriorsa pod izlikom da je ovaj uigran s ostatkom rostera i da služi kao presing opcija.

Piercea pak očito misle isključivo koristiti kao četvorku s klupe, ali u ovim gustim završnicama nemaju bolje rješenje od njega ni na boku, što se pokazalo točnim u sljedeće dvije utakmice gdje im je pomogao dobiti Memphis i zamalo Houston. Valjda će se Doc držati ovoga poučka i dalje, a možda nešto odluči učiniti i uopće po pitanju rotacije jer ne vidim svrhu da ti svaku večer druga najkorištenija postava nakon startne bude ona s 5 rezervi - čak ni ova poboljšana klupa nije toliko dobra da bi trenutno imala drugi najveći broj minuta od svih postava i Doc će tu morati nešto mijenjati jer ova tag team filozofija ne koristi.

6. JAZZ

Favorsa je usporila gripa, ali guraju, klupa se lagano ističe kao bitan faktor, posebice rezervna vanjska linija Burke-Burks-Ingles koja je napadački trenutno potentnija od startne. Taj balans obrane i napada neće uvijek biti lako naći, ali solidni su i na putu za playoff. U biti, izbjegnu li ozbiljnije ozljede troje glavnih igrača tamo će i završiti, što znači da sva ova gomila ekipa uokolo tek čeka može li komatozno stanje Pelicansa potrajati. Ili hoće li se raspasti Grizliji.

7. THUNDER

Imaju ozbiljne probleme s obranom, koji uglavnom proizlaze iz nejasne rotacije koju Donovan još nije posložio. A i pitanje je kad će i kako obzirom na probleme koje nije lako sakriti. Naime, Roberson je trenutno jedini vanjski igrač koji igra obranu i kad je on u petorci stvari izgledaju solidno - onda se i Durant i Westbrook mogu manje trošiti na tom dijelu parketa. Međutim, čim njega nema u blizini, KD i Russ dobivaju i tu odgovornost da budu stoperi, a to im nikako ne leži. Posebice to ne mogu biti na razini koja je Thunderu potrebna da sakrije one postave s Kanterom na parketu. I tu dolazimo do najvećeg problema - razlog zbog kojega su im Bullsi i Raptorsi ukrali utakmice u završnicama upravo se najvećim dijelom kriju u činjenici da je Kanter na pick & rollu bio potpuno nemoćan, bilo da je izlazio iz reketa, bilo da je čekao u sredini.

Jasno, nije problem samo u njemu - Russ po običaju u obrani ne igra na mlazni pogon kao kad treba jurišati na obruč, ne samo da standardno gubi iz vida igrača bez lopte, već se i ne probija kroz blokove na branjenju pick & rolla kako bi trebao jedan profesionalac takvog renomea. Kad su na parketu Ibaka i Adams, pa još i Roberson, to nije ni bitno, KD i Russ mogu slobodno biti koktele, ali kad su tu umjesto Adamsa i Robersona spomenuti negativac Kanter i Waiters, takav pristup ne prolazi.

Loša vijest je da je iz rotacije potpuno ispao Morrow, njegov šut bi sjajno pasao uz Duranta i Russa, ali jednostavno je nemoguće na parketu istovremeno imati njega i Kantera, a to su nekako postave koje se po defaultu nameću obzirom da su obojica rezerve. To je otvorilo prostor Waitersu, koji nije kriminalan defanzivno, ali nije ni Roberson. Uglavnom, dok KD i Russ ne budu u stanju igrati bolju all-round košarku, njihova startna petorka bit će nužna da funkcioniraju (najluđe od svega, više su nego dobri napadački u ovom periodu bez obzira što ni Roberson ni Adams nemaju značajne role u napadu). Uostalom, udarni trio toliko dobro igra prema naprijed da im ne treba ni potentna trica za imati top 3 napad u ligi - šutiraju ih debelo ispod prosjeka, tek malo više od Jazza.

8. HAWKS

Bazemore je postao pravi junak u fantasy ligama, njegov 3&D učinak u kombinaciji s povremenim slasherskim eksplozijama čini da barem na papiru Carroll padne u zaborav. Ali, u stvarnosti su stvari drugačije. Horford se sve više izvlači na perimetar kako bi dobili dodatni prostor za slash & kick igru, međutim napad ne može otići toliko gore da maskira slabiju obranu. Jebiga, koliko god Bazemore bio dobar na lopti, u izolacijama i branjenju strane bez lopte nije ni sjena Carrollu i Sefoloshi, jednostavno nema dužinu da bi bio prijetnja pravim swingmanima, a to Atlanta plaća slabašnim učinkom u defanzivi gdje su ih nakon Pelicansa razbili i Wolvesi.

9. PISTONS

Igraju odličnu obranu, a kad uz tu osnovu krene i šut iz vana (ili, kao protiv Blazersa, ako Jackson počne ubacivati iz pick & rolla) onda su kao kaznena ekspedicija. Klupa je ogroman problem (gori učinak od Pelicansa, to sve govori), ali dok su starteri u formi mogli bi izgraditi ozbiljnu rezultatsku prednost pred konkurentima. A sve se vrti oko izumrle vrste - dominantnog centra. Drummond nosi sve pred sobom, takvu silu prirode na petici nismo imali prilike gledati od Howardovih najboljih dana. Čovjek možda baca cigle preko ramena i kreće se po parketu kao genetski modificirani pingvin, ali je još jedan dokaz da nema te sile u košarci veće od klasične petice koja uz elitne fizikalije ima i potreban svemirski atleticizam.

Doduše, nije da se nismo nagledali 20-20 utakmica zadnjih godina, spomenuti Dwight u karijeri ih je imao 44 (najviše 9 u sezoni, to bi Dre mogao preskočiti već ove godine), Cousins je lani imao 3 utakmice za redom takvog učinka, a Love je prije 4-5 godina redovito isporučivao takve partije (u sezoni 10-11 imao je 11 takvih mega double-doubleova, ukupno čak 16 u karijeri), tako da Drummondovih 2 od 6 u ovom trenutku ne zvuče kao nešto posebno. Ono što je posebno je što nemamo pojma koliko će takvih momenata ove sezone još biti, a posebice je posebna činjenica da tip ima 7 skokova u napadu po utakmici - uspije li održati ovaj tempo kroz cijelu sezonu, bit će drugi igrač u povijesti kojem je tako nešto uspjelo (točnije, drugi od 1973. kad su se počeli brojati skokovi u napadu, tko zna koliko je puta prije toga Wilt imao preko 7). Prvi je nedavno preminuli Moses Malone, prototip svih ovih Dwight Howard style centara.

Uz Drea, naklon do poda i Van Gundyu jer nije trebao prvih par mjeseci za uigravanje, obrana funkcionira odlično, a za to su dva glavna razloga. Prvi je što imaju dužinu na svim pozicijama, petorka im je atletska i snažna pa mogu bez problema igrati više zonski, a kad god zaigraju s Morrisom na četvorci i Johnsonom na trojci mogu preuzimati sve osim petica. Drugi je što Drummond u zoni pod košem igra puno učinkovitiji od Drummonda u roli libera svuda uokolo kojega smo gledali lani. Uglavnom, ova matchup-zona u kombinaciji sa povremeno ubojitim napadom daje dovoljno solidnu osnovu u oba smjera na kojoj mogu graditi pohod na playoff.

10. RAPTORS

Pokazali su muda protiv Oklahome, uzeli su ponuđeno rutinski i tako se odlično nadovezali na igre iz prvog tjedna, ali onda su stvari krenule naopako. Prvo su prosuli završnicu protiv Magica, imali su šansu uzeti utakmicu, ali ju je Valanciunas prokockao nespretnim pokušajem iz post-upa. Zatim sutradan nisu imali energije za suprostaviti se odmorenom Heatu, a onda su ostali i bez Carrolla koji bi mogao propustiti popriličan period dok se odmara od problema sa stopalom kojega su napali plantarni fašisti. Da ih stvarno ide, dokazala je i ozljeda Rossa (minimalno dva tjedna out) koja će u prvi plan gurnuti postavu s Lowryem i Josephom na vanjskim pozicijama uz DeRozana na trojci. Što je šteta, DeRozan je pokazao sjajnim ulaskom u sezonu da mu je puno lakše igrati protiv nižih swingmana, a i treba vidjeti kako će se u oba smjera držati s Lowryem i Josephom u većoj minutaži zajedno na parketu. Do sada su njih dvoje igrali uglavnom u završnicama, u smallball postavi s Carrollom na četvorci koja je otvarala dovoljno prostora za sakriti manjak Josephovih kvaliteta kao šutera i strijelca, ali tko zna kako će to funkcionirati uz više minuta sa Scolom ili nedajbože Bennetom i Johnsonom. Plus, nema sumnje kako će Caseyu ovo otvoriti priliku da na trojci koristi i Johnsona i Pattersona, a to će tek naglasiti rupe u oba smjera.

11. WOLVES

Postava s Wigginsom na dvojci bila je problem, sve dok Wiggins nije uletio u zonu - sad kada je potopio Atlantu i Chicagu šutevima s perimetra i poludistance, sve štima. Uglavnom, Towns je i brojkama i dojmom opravdao očekivanja, teško se sjetiti rookiea koji igra ovako dobru obranu (Duncan možda, a simpatična je i poveznica s veteranskim mentorom, Timmy je imao Admirala, Karl ima Garnetta), a sada kada i Wiggins odjednom od mlitavog tipa bez rješenja izgleda kao all-star, priče o borbi za playoff mogu se zarolati. Obrana je stvarno dobra, a ako će napad ostati prosječan, zašto ne. A tome će svakako pomoći ako ubrzaju igru, gurnu Wigginsa na trojku i daju više minuta Martinu i LaVineu na dvojci.

12. HORNETS

Sjajni su u napadu (najbolji u ligi prošli tjedan), našli su idealan omjer trice i lopti za Big Ala, a klupa redovno daje iskru. Posebice sada kada je Lamb, ohrabren novim ugovorom, pokrenuo drugu postavu koja je brzinski sredila i Bullse i Mavse. Uglavnom, očekivali smo napredak, ali ovo što igraju je stvarno dobra košarka i dok im upada tricu mogu se nadati i playoffu. Balans u napadu koje im donosi brojnost opcija na perimetru i u postu odličan je, a lakoća kojom su razmontirali dvije solidne momčadi pokazuje da imaju glavu i rep. A uz odlične i brojne šutere te efikasnog Jeffersona itekako su bitne dvije stvari. Prvo, postali su puno raznovrsnija momčad, obje lanjske udarne opcije smanjile su potrošnju i poboljšale selekciju šuta, dakle učinkom su nadoknadili manjak volumena, a drugo, imaju izuzetnu slash & kick igru i ne dave loptu kao prije. Kembini driblinzi umjesto šutom preko ruke završavaju povratnom, a ništa manji doprinos u tom segmentu dolazi od Batuma i Lina. Mislim, kad vidite ovo što je Clifford složio, pitanje je zašto se Bullsi i Wizardsi tako muče s igrom u napadu.

Problem je samo što obrana curi na sve strane. Ono od čega ne odustaju je kontrola ritma, tranzicije i skoka, pokušavaju minimalizirati broj posjeda kako bi maksimizirali šutersku učinkovitost u postavljenim napadima, ali teško je zamisliti da održe prosječni učinak na ovom dijelu parketa bez poštenog defanzivca na rosteru.

13. CELTICS

Igraju stvarno ugodno, barem kada im upada šut iz vana. Brzina i presing postaju sve veće obilježje, kao i dubina klupe koja dodatno naglašava visoki ritam kojim pokušavaju igrati kao oružje samo po sebi, a trenutno najveći plus su igre Sullingera koji šutira trice i duge dvice na svemirskim razinama, čime je razriješio na trenutak pitanje tko je najvažniji visoki na rosteru. A prije sezone smo se pitali hoće li za njega uopće biti mjesta u rotaciji.

14. KNICKS

Pobjeda protiv Lakersa nije bila ništa drugačija od poraza koji su joj prethodili, previše smo gledali Vujačića koji je u petorci samo zato što zna napamet kretanja i dodavanja u trokutu, u tome je sjajan. Samo što onda ti pasovi i izmjene pozicija obično rezultiraju Carmelovim šutem s lijeve poludistance. Napad je u drugom tjednu izgubio dio one lepršavosti iz prvog tjedna, uglavnom jer je klupa odigrala malo lošije, ali obrana se nametnula kao oslonac. I to bi tako trebalo biti ubuduće, s ovoliko visokih i ovako sporim ritmom moraju igrati bolje defanzivno nego je bio slučaj u prvih nekoliko utakmica.

Ono što je najvažnije je ionako da Porzingis iz utakmicu u utakmicu igra sve bolje. Defanzivno i skakački neusporedivo je bolji i zreliji od jednog Okafora (mislim, u ovom trenutku više skokova od njega u napadu uhvatio je samo Drummond, to sve govori), a pokazuje i izuzetnu razinu atleticizma koja u kombinaciji s borbenošću stvarno imponira. Uglavnom, njegove blokerske kvalitete su uz onaj stretch element bile njegovi najveći plusevi, a za sada je ovo prvo ne samo potvrdio kao stvarno već je nadmašio sva očekivanja. Ako pronađe šutersku formu tijekom sezone, Knicksi će imati bitan dio buduće slagalice već sada.

15. ROCKETS

Morat će još raditi da se izvuku iz rupe u koju ih je uvalila očajna igra u prvom tjednu, ali pobjede nad Thunderom i Clippersima pokazale su da razloga za paniku nema. Harden je uključio motore, što je upalilo i napad, a kad je Dwight na parketu i obrana ima smisla. Još kad bi imali krilnog centra u rotaciji, sve bi bilo po očekivanjima.

16. BLAZERS

Lillard i McCollum (kad ne igraju protiv Sunsa) zabijaju lakoćom i taman na granici forsiranja, uspijevaju razigrati i sebe i otvoriti prostor drugima oko sebe. Praktički, već nakon par tjedana ulaze u konkurenciju za titulu najboljeg bekovskog para lige poslije onog Warriorsa, a ostvaruju to na bitno drugačiji način, isključivo kroz pick & roll. Naime, u ovom trenutku odigrali su zajedno više takvih akcija od dvojca Sunsa i playmakerskog dvojca Hawksa. Aminu odličan kao ljepilo, centri korisni svaki na svoj način, što sve skupa čini solidnu momčad. Ono što posebice upada u oko je da na svim pozicijama imaju atlete, jedino Leonard ne upada u ovaj profil, ali nalaze načina i kako iz njega izvući maksimum (barem u napadu gdje sve češće uspijeva spustiti loptu na parket i napasti iz spot-upa, a ne samo šutirati). To nije mala stvar i to je bitan razlog zašto su toliko efikasni u napadu.

Idealan je ovo primjer momčadi koja nema plafon lanjskog rostera, ali navijačima i neutralnim promatračima donosi puno više uzbuđenja jer su nepoznanica. I uz to stvarno imaju odličnih trenutaka.

17. BULLS

Imaju najgoru koš razliku uz Kingse u proteklom tjednu, uglavnom zahvaljujući brutalnom porazu od Hornetsa koji su ih apsolvirali u prvoj četvrtini zasuvši ih gomilom trica. Uglavnom, iako su malo popravili dojam pobjedom nad Thunderom, stvari su daleko od idealnih. U toj utakmici imali su sreće jer je Rose u završnici ubacio gomilu šuteva s poludistance koje mu je ostavljala katastrofalna pick obrana Oklahome, što je manje važno, a važnije je da smo konačno gledali Hoiberga kako malo više miksa postave ne bi li dobio bolji balans obrane i napada. Pa su tako Noah i Gibson, koji su bili užasni protiv Hornetsa, ustupili mjesto kombinacijama Noah-Mirotić i posebice paru Gibson-Gasol koji je sjajno funkcionirao protiv Oklahome.

Doduše, nakon toga je uslijedio poraza od Wolvesa i ozljeda Noaha, a i Mirotić je upao u šutersku rupu, tako da se bolji dani ne naziru. Hoiberg je pak čudan odnos prema rotacijama začinio odlukom da uz Gasola i Mirotića starta McDermotta umjesto Snella, stavljajući tako dodatni pritisak na obranu. Srećom, u idućem tjednu imaju samo dvije utakmice na rasporedu, dovoljno da se oporave i malo bolje uigraju. Ovo za sada viđeno sve je samo ne potvrda da će biti Warriorsi na Istoku.

Dapače, obrana im je usprkos svim problemima bolji dio momčadi, dok od napadačke lepršavosti za sada još nema ništa. Ako se ne uspiju izboriti za raniji šut kroz tranziciju, igra kroz postavljene napade uglavnom je statična, a jedna od zanimljivijih kombinacija je pick & pop Rosea i Butlera (ili obrnuto). Naravno, igrač u funkciji screenera ne postavljaju klasični statični blok, već koristi brzinu da se otvori prema korneru čim izvuče braniča na perimetar iz sredine, prima loptu i onda ima otvorenu triple threat poziciju - može šutnuti, napasti obruč ili baciti loptu na suprotnu stranu gdje čekaju dva šutera na perimetru, od čega jedan obavezno u suprotnom korneru. I u toj situaciji su i McDermott i Snell sjajni, ali problem je što ova akcija, kao i većina pokušaja igranja kroz Gasola i Rosea uglavnom završavaju dugim dvicama.

I ne samo da ispaljuju više dugih dvica nego trica, što je najveća pljuska Hoibergu trenutno, već imaju mizeran broj pokušaja na obruču gdje praktički trenutno samo Gibsonov skok u napadu daje nekakvu opasnost po protivnički obruč. Ovakvom selekcijom šuta nijedan sistem ne može funkcionirati, pogotovo ne u NBA, a najviše pati upravo Butler koji uzima hrpu šuteva iz driblinga preko ruke i gotovo ni jednu otvorenu tricu iz kornera kojih je kod Thibsa imao na bacanje. Dok Hoiberg traži balans između želja i mogućnosti rostera, Bullse čeka duga godina.

18. PACERS

Vratili su se u život, prvenstveno zbog sve bolje šuterske forme Georgea i Hilla, a zatim i zbog toga što su uglavnom odustali od igre s niskim postavama. Već protiv Bostona i Detroita smallball eksperiment je ustupio mjesto klasičnom guranju u reketu, a protiv Miamia i Clevelanda jedva da su uopće koristili niske postave. Doduše, protiv Orlanda su opet zajahali Georgea kao nominalnu četovrku u nešto slobodnijem stilu, ali radi se čisto o prilagodbi protivniku obzirom da Orlando nema klasičnog visokog na toj poziciji koji može raditi štetu u postu.

Uglavnom, čim se isključivo vratio na svoju poziciju, George je zaigrao dominantno, kao jedan od najboljih all-round swingmana lige, a i obrana je postala puno bolja s njim na boku i dva energična visoka u pozadini. Ono bitno je da su šuterski preživjeli manjak širine u napadu jer se raspucala gomila igrača, svoj doprinos su dali čak i Budinger i Robinson, tako da se ni izostanak Milesa zbog ozljede nije osjetio.

Jasno, još uvijek je ovo krhak balans jer pitanje je koliko dugo svi ovi šuteri mogu zabijati, odnosno koliko dugo ova skrpljenja rotacija visokih može igrati ovako učinkovito (a posebice je dobar bio Hill u ovom periodu), ali u Georgeu imaju all-star klasu na perimetru, u Hillu imaju odličnog all-round playmakera u naponu snage, plus još u Vogelu imaju stručnjaka koji će konstatnim miksanjem i prilagođavanjem utjecati na igru slično kao i Brad Stevens lani - kad se posebno pripremaš u oba smjera za svakog protivnika, što malo tko u ligi radi detaljno, a kamoli da ide toliko daleko da mijenja rutinu s petorkama i rotacijama, onda možeš na račun taktike ostvariti nešto bonus poena koji dobro dođu u ovoj bitci mediokriteta na Istoku.

19. BUCKS

Popravili su obrambeni učinak u drugom tjednu, ali to treba uzeti s rezervom obzirom da su imali jedan od lakših rasporeda u ligi uopće. Mislim, protiv Netsa dva puta i Sixersa baš ti i ne treba previše truda da izvučeš dobar defanzivni učinak. Ono što je interesantnije je gledati kako se odvijaju stvari u napadu. Parker se konačno vratio nakon ozljede, a Monroe osim solidnog posla u post-upu odrađuje i izuzetnu rolu s poludistance. Naime, čovjek ne može promašiti s poludistance, gađa suludih 67% na povratne koje mu bacaju Giannis i Middleton i tako donekle rješava problem s nedostatkom prostora u napadu. Jasno, ovo je neodrživo na duže staze i protiv bolje konkurencije, ali samo pokazuje da su Bucksi spremni na sve ne bi li nekako izbjegli proći kroz lanjsku muku u napadu. Za očekivati je i da će Parkera dobrim dijelom koristiti u sličnoj spot-up roli jednom kada uđe u punu formu.

20. MAVS

Ništa ne mogu obraniti na obruču, a ništa ne mogu ni zabiti iz ulaza jer su svi prespori, praktički ovo je momčad trenutno bez atleticizma na 5 pozicija, nevjerojatno nešto za NBA. Parsons se vratio, ali može igrati tek 15-ak minuta, Matthews i Williams izgledaju spori kao Felton, odnosno ovaj na trenutke djeluje kao najbolji atleta na parketu - treba li još nešto dodati?

S vremenom će se situacija svakako popraviti, ali do tada će morati igrati na principu šaha, poalganim micanjem figura, prostor za što će otvarati isključivo Dirkov šut koji je trenutno elitan i s perimetra i s poludistance. Praktički, pick & pop s njim je temelj i u ovim poznim godinama, a to dugoročno teško da će biti dovoljno za izgurati sezonu.

Inače, back-up peticu im igra Dwight Powell, solidan all-round košarkaš kojega je super vidjeti u akciji jer osim pokretljivosti u pick & rollu (nije baš skočan realizator kao Wright, ali koristi prostor koji otvara Dirk u spot-upu) donosi i mrvicu kreacije kao sekundarni kreator. Međutim, on defanzivno peticu ne može igrati ni pod razno, pokretan je i može izaći prema perimetru, ali nije zaštitnik obruča i to je očito problem koji će Dallas vuči prema dolje.

21. MAGIC

Udarac u koljeno Vučevića nije im trebao... čekaj, povlačim to, čim su ostali bez njega dobili su dvije utakmice. Doduše, protiv Raptorsa su se provukli, a zatim su im se na rasporedu našli Sixersi, dakle daleko je to bilo od impresivnog, ali solidna obrana bez njega im se dodatno učvrstila. Sad, obzirom da je napad istovremeno slabiji s Dedmonom u sredini, sve nekako dođe na isto, pa je ono što ih je u ovom periodu bez Vučevića držalo iznad vode bilo je isto kao i u onom s njim - klupa.

Naime, napad odmah živne čim se na parketu nađe Watson (iako ovo živne treba uzeti s rezervom, tipa više kao razliku između svježeg zombija kojem još nije počela otpadati koža i onog poluraspadnutog koji dok se kreće za sobom vuče jednu nogu), a obrana je posebno dobra čim se u njoj nađu Gordon i Dedmon. Kad se ovoj trojici konstantnim šuterskim partijama pridruži i Hezonja, koji je sada još uvijek u šoku tipičnom za rookiea koji se po prvi put u životu suočava s problemima na košarkaškom parketu, ne samo u svlačionici, Orlando će imati finu dubinu.

Međutim, problematična startna petorka ostaje. Naime, koliko god pokušaj s Harrisom na četvorci bio potreban, toliko je činjenica da su u toj postavi jednostavno grozni u oba smjera. Presing Paytona i Oladipa ne može sakriti sve rupe koje donosi ovako niska postava u kojoj su igrači na pozicijama tri, četiri i pet nedovoljno obdareni atleticizmom i fizikalijama za igrati kvalitetnu obranu, posebice ne jedan uz drugoga. S druge strane, šut Fourniera, Harrisa i Vučevića ne može maskirati činjenicu da je Payton igrač manje u napadu, odnosno da Oladipo ne samo da baca cigle s perimetra, već ima i popriličnih problema završiti na obruču trenutačno.

Ti napadački problemi vjerojatno će se razvući tijekom cijele sezone i to bi mogao postati problem i za obranu, jer nije lako igrati punom snagom na tom dijelu parketa iz večeri u večer ako nema rezultata. A trenutno toliko sve baziraju na pritisku na stranu s loptom i agresivnom rotiranju da je samo pitanje trenutka kada će maknuti nogu s gasa dovoljno da ih protivnici izrešetaju iz prostora kojega im ostavljaju na spot-upu, ali i na obruču.

U biti, u kakvoj su situaciji najbolje govori podatak da je Fournier praktički nezamjenjiv, njegova odlična šuterska forma, kao i sposobnost da bude sekundarni kreator iz spot-upa, doveli su do toga da je skoro prestigao Oladipa po broju minuta provedenih u igri. Mislim, ako ti se napad vrti oko Fourniera, solidnog combo-beka i catch & shoot swingmana, to sve govori o tvojim dometima. Naravno, sve ovisi o tome da li je Fournier tek netko poput Belinellia, ili s 23 godine ima prostora za rast do razine Klaya Thompsona? Kako god bilo, nastavi li ovako, Orlando će morati masno platiti da sazna rasplet ove priče jer čovjek se u godini borbe za novi ugovor našao u idealnoj situaciji, onoj u kojoj njegova najveća vrlina, meka šuterska ruka, treba momčadi kao zrak, a da pri tome nitko od njega ne traži da odrađuje glavni posao u kreaciji ili defanzivi.

22. SUNS

Obrana im je stvarno solidna, startna petorka ima potrebnu kombinaciju mišića, centimetara i energije da izvuče dobar učinak na tom dijelu parketa kroz kontrolu skoka, tranzicije i odlično branjenje pick igre, plus imaju luksuz igrati 48 minuta s kvalitetnim i pokretnim centrom. Igraju preagresivno na loptu i to otvara dosta prostora protivnicima u spot-upu, ali barem imaju nešto. U napadu pak ovise isključivo o učinku Bledsoea i Knighta u pick igri s Chandlerom, odnosno Morrisovom učinku iz post-up izolacija (a ovaj je usput recimo jednostavno očajan realizatorski u ovom trenutku u svemu što pokušava).

Međutim, koliko god se čini da imaju barem taj oslonac u obrani i da će tako moći nadoknaditi slabosti u napadu, koje osim mizernog šuta uključuju i činjenicu da ni od klupe ne dobivaju potreban impuls (Warren izgleda nije spreman zabijati u regularnoj NBA sezoni kao što to čini preko ljeta), postoji jedan problem - i jedno i drugo dobrim dijelom ovisi o Chandleru. Znamo da su njihovi treneri sjajni i da bi Tyson vrlo lako mogao izgurati sezonu u komadu i ostvariti pri tome učinke kao u najboljim danima, ali što ako mu se nešto dogodi, što nije isključeno obzirom na povijest bolesti. Tko će onda čuvati reket i pomagati na perimetru obzirom da Len ne može iz sporedne role tek tako uskočiti u glavnu, odnosno tko će postavljati blokove bekovima i otvarati im dovoljno prostora da kreiraju?

Po svemu viđenom do sada, malo je koja momčad ovisna o jednom čovjeku kao Sunsi o Chandleru, a to je izuzetno krhka simbioza. A i dovoljno govori koliko je ovaj roster dugoročno (ne)održiv obzirom da su čovjeka doveli preko ljeta i da im je preko noći postao nezamjenjiv.

23. WIZARDS

Definitivno nije lako promijeniti dlaku. Svo ubrzanje igre za sada im je donijelo tek gomilu izgubljenih lopti (daleko najgori u ligi po tom faktoru), plus još veću ovisnost o tome da Wall i Beal nešto naprave. A Wall nije preko noći postao vrhunski šuter, isto kao što ni Beal preko noći nije dobio tijelo od čelika - dok ovaj prvi baca cigle, ovaj drugi je već načeo rame. Možda i jesu najbolji bekovski dvojac u ligi nakon onoga Warriorsa, ali to im u takvom kontekstu baš i ne znači previše, tipa u selu od 30 obitelji samo dvije imaju auto, jedni Toyotu staru dvije godine, a drugi Fiat Punta starog 12 godina, pa onda netko mudro zaključi kako ovi s Puntom imaju drugo najbolje auto u selu.

Ne želim implicirati da su bekovi Wizardsa nešto kao Punto, ali kužite što hoću reći, takve konstatacije kojima se volimo baviti obično znače govno. Posebice u kontekstu u kojem imaš ovako užasnu klupu i općenito manjak ozbiljnih opcija. Doduše, dvije godine prije su odigrali iznad mogućnosti u playoffu, dakle daleko od toga da im se rizična ulaganja u Nenea, Arizu i Gortata nisu isplatila, ali oni praktički osim spomenutog bekovskog dvojca i eventualno Portera nemaju jezgru za sutra.

A možda ni za danas, što nije nužno loša vijest. Naime, ne uđu li ove godine u playoff, postoji šansa da Randy Wittman konačno dobije nogu. Vrijeme je da čovjek koji je lani Piercea koristio kao četvorku 115 minuta u regularnom dijelu (od mogućih 1912 minuta, na to se uvijek isplati vratiti jer je nevjerojatno) i onda 170 u playoffu (od 297 ukupno) prepusti mjesto modernom stručnjaku.

24. NUGGETS

Tanki su na boku bez Chandlera, smanjila im se i rotacija pod košem ozljedom solidnog Lauvergnea, ali uspjeli su skinuti Blazerse doma i očajne Lakerse u gostima. Opet, gledajući ih jasno je kako još nemaju identitet, Malone stoji uz aut-liniju i viče na bekove da ubrzaju igru, ali to nije lako izvesti s rookie playmakerom koji gubi gomilu lopti jer se još nije naviknuo na NBA broj okretaja i činjenicu da povratne lopte iz reketa koje su prolazile u srednjoj ovdje obično završe kao materijal za tranziciju.

Borbeni su, Malone dosta miksa (protiv Warriorsa je odmah startao sa smallball postavom, uopće ne pokušavajući upasti u rupu s dva visoka), a Gallo je iza Jamesa, Lillarda i Carmela najučinkovitiji strijelac u izolacijama među onima kojima na takav oblik finiširanja otpada barem 15% pokušaja. Međutim, usprkos tome jasno je da su lutrijski materijal i da se nemaju šanse nametnuti u borbi za playoff kao što to eventualno mogu Blazersi ili Wolvesi.

25. LAKERS

Nevjerojatno je koliko se malo dodaju za momčad koja igra s dva tako mlada i potentna beka. Međutim, i Russell kao nominalni play i Clarkson kao trenutno najkompletniji bek uglavnom služe za prenijeti loptu ili napasti iz izolacije na kraju napada, sve drugo se svodi na spuštanje lopte u post na Hibberta i Randlea da nešto pokušaju na silu kroz sredinu ili vraćanje prema Kobeu da nešto pokuša iz spot-up situacije ili izolacija. Sad, Kobe bi mogao biti solidan sekundarni kreator, ali problem je što i da hoće teško može nešto napraviti jer ga više nitko i ne čuva. Naime, kao Rondu ili Noahu, a sjetimo se njih s loptom u rukama kako u najboljim danima nose ispodprosječne napade na svojim plećima, obrane mu radije ostavljaju šut nego da riskiraju asist i to jednostavno pali. Kobe naime na otvorenim šutevima gađa jednakih 30% kao i kad ima čuvara na ruci, a kako nema ni noge ni prostor da napravi nešto više s loptom osim da potegne šut, sve postaje bolno predvidljivo.

Ono najgore je da više nema noge ni za post-up, taj skok-šut iz okreta koji je postao obilježje njegove igre kako više nije mogao lomiti protivnike driblinom danas je jednako neučinkovit kao i svaki drugi potez u njegovom arsenalu, jednostavno se ne može dovoljno odraziti da si kreira dobar šut.

26. KINGS

Ostvarili su 0-3 bez Cousinsa u proteklom tjednu, a ni njegovim povratkom stvari nisu postale bolje jer su ih čekali Spursi. Karl je pokušao maskirati izostanak najboljeg igrača dodatnim ubrzanjem igre i još većom potrošnjom bekova, međutim ni puno više minuta postavi s dva playmakera nije pomoglo. Kingsima jednostavno nedostaje kreativaca u driblingu sposobnih napadati otvaranja obrane, a u očajničkom pokušaju da ih ima što više na parketu Karl je do sada u 8 utakmica krenuo sa 7 različitih startnih postava, davši šansu i Bellineliu, pa čak i Andersonu. Istovremeno je bez minuta ostao McLemore čija 3&D rola i slabašna igra s loptom nikako ne odgovaraju u Karlov sistem.

Međutim, čak ni čisti smallball s Gayom na četvorci nije im pomogao, bez Cousinsa su bili katastrofalni u oba smjera i nije ni čudo da su njegovim povratkom u rotaciju opet zaigrali s dva visoka. S tim da ni to nije rješenje, posebice s Cousinsom van forme i još bez Collisona kojega je stegla zadnja loža. Dok pronađu nekakav ritam, već bi se mogli naći u takvoj rupi da će i ova sezona biti uzaludna.

27. PELICANS

Kad shvatiš da su im top 6 po minutama Ish Smith i Luke Babbitt, sve je jasno, ali neke stvari ipak ne štimaju, bez obzira na nepovoljan kontekst. Bacili su Davisa u vatru, to je očito, a obzirom da ga nisu okružili ni šuterima ni kreatorima nije mu lako iz role finišera i sekundarne opcije odjednom postati primarni kreator. Dugoročno, ovo što sada prolazi sigurno će mu dobro doći jer će vjerojatno popraviti onaj manjkavi dio igre koji se ticao prije svega slabašne kreacije s loptom i sposobnosti razigravanja s lakta (vjerojatno neće nikada biti playmaker kao Blake Griffin, ali će biti dovoljno dobar), ali kratkoročno bez njegovih poena na obruču nije lako održavati napad iznad vode - a oni su se doslovno prepolovili kako je iz više pick & rolla počeo igrati više u spot-up i slash & kick roli.

Povremeno je tu prisutna i doza frustracija, pa i letargije, netipična za radnika udarnika kakav je AD do sada bio i na Kentuckyu i ovdje, pa se čovjek pita da i njega nije uhvatila neka kardašijanka. Jasno, sve je ovo dio odrastanja, za Davisa nema zime, ali za Pelicanse bi ona mogla biti duga i bolna ne vrate li se što prije Pondexter i Evans, odnosno ne pretvori li se Holiday konačno iz ovog zombija u funkcionalnog sportaša.

Ono što im pak odmah može pomoći barem prema naprijed, jer za obranu nade nema s postavama u kojima je uvijek ili Babbitt ili Anderson (koji se doslovno više nije u stanju lateralno kretati na razini NBA profesionalca), odnosno u kojima su bekovi Smith i Douglas, je igranje s Davisom na petici. Protiv Hawksa je tako dobio prilike igrati veći dio večeri zbog matchupa i stvari su odmah izgledale bolje, jednostavno to je jedini način da ima dovoljno prostora u sredini za napadati, pa makar kroz izolacije. Međutim, ta obrana je problem, nemaju ni poštene stopere, ni dovoljno visokih, ni presing igrače i odluka da uglavnom preuzimaju na pick & rollu pokazuje se besmislenom, posebice jer ni Davis nema energije da uz sve što radi prema naprijed još pola utakmice trči za bekovima.

28. GRIZZLIES

Uz klupu od koje ne dobivaju ništa ili vrlo malo, a sad će još i manje obzirom da je Wright na ledu zbog bolova u koljenu, najveći je problem nedostatak raspoloženog igrača, svi kao da su izvan forme. Posebice Gasol koji ima problema s vratom - kad ti najvažniji igrač igra kao da je upravo potpisao bahati ugovor i tek traži formu, a gotovo svu akciju vrtiš kroz njega, onda nije lako. A da su Gasol s početka prošle sezone i ovaj sada različiti kao nebo i zemlja, potvrdila je i utakmica protiv Blazersa koja je bila idealan primjer svih njihovih problema.

Lani su naime došli u Portland protiv one verzije Blazersa i ubili su ih, potpuno su kontrolirali utakmicu. Sada protiv ove verzije nisu mogli do daha, jednostavno nemaju rješenja za iole ozbiljniju količinu energije na parketu. A kad nisu u stanju parirati energijom i nametnuti silu i egzekuciju u reketu, onda se i činjenica da su samo Netsi gora šuterska momčad itekako osjeti. Memphis naime ubacuje samo 4.9 trica po utakmici, što je bolje od katastrofalnih 3.6 Netsa, ali je i smiješno u usporedbi s Curryevih 5.1 ubačaja po večeri. I još Steph svoje sprema s 47%, dok Grizliji to rade s 26%. Pa ti nadoknadi činjenicu da su Gasol i Conley u traženju forme i da su Z-Bo i Allen na zadnjim parama. Ogroman krivac tako je i Lee koji nema ni ubačaj s perimetra po utakmici, a šutira bijednih 21%. Lani je pak u ovo doba godine izgledao kao Curry - prvi mjesec dana sezone tricu je šibao s 52%.

Posezanje za Chalmersom u ovakvom kontekstu ima smisla, ali postoji i jedan problem - Chalmers je nakon najgore šuterske sezone u karijeri (ispod 30% za tricu), ovu otvorio na još gori način (trenutno je na 9% za tricu). Memphisu se samo ostaje nadati da je Rio jednostavno došao do kraja svog boravka u Miamiu i da će mu promjena konteksta povratiti osjećaj za šut - bude li on na 3&D razini solidnog back-upa, što je bio veći dio karijere, bit će ogroman plus u odnosu na Udriha koji se pokazao totalno beskorisnim (što nam je bilo jasno već ovo ljeto, o čemu su pak oni razmišljali kad su krenuli u sezonu s takvom opcijom tko zna).

29. SIXERS

Malo su živnuli u drugom tjednu, ne djeluju toliko disfunkcionalno kao Netsi ili Kingsi bez Cousinsa, ali bez Covingtona i posebice sada kada je Noel izvrnuo zglob jednostavno nemaju dovoljno municije za nositi se s NBA momčadima, osim možda sa spomenutim Netsima i Kingsima bez Cousinsa. Našli su dobru rolu za Canaana kao combo-beka s klupe, Stauskas pokazuje puls i šuterski raspon, ali sve skupa je premalo. Mislim, T.J. McConnell im je drugi po broju odigranih minuta, a čovjek je lani bio četvrta opcija na rosteru Arizone. Solidan play, ali o kakvom se strijelcu radi najbolje govori podatak da u dosadašnje 202 minute ni jednom nije završio na liniji slobodnih. Play koji igra s loptom u ruci. U pick & roll ligi.

30. NETS

Katastrofalni su u oba smjera, a sada je očito da je i Lopez načet, već ima problema i s leđima i sa stopalom. Ne znam što reći osim da je njihov sudar s Lakersima bio bolan za oči, košarka na razini prvog dana trening kampa. Ne samo da ne mogu ništa zabiti, nego i bacaju lopte u bunar iznadprosječnim ritmom, a to je definitivno recept za katastrofu. Jedino u čemu su podnošljivi u principu je skok, imaju izuzetno veliku petorku gotovo uvijek na parketu, a Thomas Robinson nastavlja kupiti sve što mu je u blizini - od igrača koji su dio uže rotacije samo Kanter i Drummond imaju bolje ukupne postotke skoka od njega, odnosno samo Drummond i Cousins hvataju više skokova u obrani kad su na parketu. Šteta što mu je to i dalje jedina vrlina.

Filed under: bball 15 Comments
4Nov/1519

FIRST IMPRESSIONS PODCAST

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee odgovaraju na pitanja i razbacuju se dojmovima, sretni kao prasci jer je NBA opet s nama. Mikrofon je ovaj put ok, budnost uma standardno zamrla. Ispod 90 minuta trajanja. Rated R.

MyHomeTowns by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 19 Comments
4Nov/150

POWER RANKINGS, WEEK 1.

Posted by Gee_Spot

01. WARRIORS

Gle, kad u četiri utakmice ostvariš u prosjeku 25 poena razlike, tako je nebitno kakav ti je raspored. Warriorsi su još bolji nego lani, sad imaju to šampionsko samopouzdanje i samo ih ozljede mogu skrenuti s kursa. Najbolje od svega, raspored ni u jednom trenutku ne postaje ubitačan, tek tamo nakon all-star vikenda imaju jedan niz zeznutih gostovanja na kojem možda izgube 3 od 7 utakmica, ali gledajući sve ostalo teško negdje mogu upasti u negativnu seriju. U biti, ovaj uvod u sezonu trebao je biti jedan od težih perioda, a ispao je kao produženi godišnji - Pelicansi su preloši s ovoliko izostanaka, Houston ima problema s ozljedama i karakterom, a i Memphis djeluje mumificirano, tako da će im tek Clippersi sutra predstavljati nekakav izazov.

Inače, iako nisu baš imali potrebe maksimalno jahati najbolje kombinacije, odigrali su do sada 12 minuta s onom smallball uber-petorkom iz Finala, a nastave li takvim ritmom, do kraja sezone odigrati će 246 minute s tom postavom. Lani su je pak kroz 82 utakmice koristili 102 minute, što je popriličan iskorak i jamstvo da će biti još učinkovitiji. Kao da im je to trebalo.

02. CLIPPERS

Za sada od visokih standarda na koje su nas navikli zadnjih godina odskače jedino Blake, koji je čini se odlučio nastaviti gdje je stao u playoffu. Naime, održi li se ovaj trend iz prvih utakmica, Blake će po prvi put u karijeri imati potrošnju preko 30%, uz nikada veće postotke šuta i slobodnih. Dakle, čovjek je spreman preuzeti odgovornost u napadu, pa makar uglavnom kroz pick akciju s Paulom, posebice pick & pop u kojem do sada rastura. Može li to biti dovoljno da ih odvede do kraja? Držimo oko na ovoj ranoj MVP kandidaturi.

03. CAVS

Iz utakmice u utakmicu ostavljaju sve bolji dojam, Love je sjajan u post-upu, James u izolacijama, a svi oko njih djeluju razigrano. Ne izgleda to često lijepo, ali zabijaju bez problema, plus uz sve stignu igrati odličnu obranu iako Mozgov trenutno nema snage za više od 22 minute, a postavu s njim i Thompsonom praktički još nisu ni koristili (samo 7 minuta do sada). A i što će im kada s Loveom uz Mozgova ili Thompsona, svejedno, ostvaruju učinak koji je na 100 posjeda treći u ligi (a i ukupno su top 5).

04. RAPTORS

Dobar start ne iznanađuje obzirom na lagan raspored, kao što ne iznenađuje ni bolja igra u obrani. Međutim, što se događa s napadom? Lowry i DeRozan troše manje nego su nas navikli, dijele lopte ne samo s Valanciunasom, već i s Carrollom. To je već opasan napad u kojem nikada ne znaš što te čeka, što je puno bolje nego gledati DeRozanove cigle. Sad da vidimo do kada će ova renesansa trajati. Osim toga, izgleda da je Casey odlučio kako je Scola startna četvorka, tu će također biti zanimljivo vidjeti do kada će ovo prolaziti bez kazne (vjerojatno dok ne nalete na bolji napad od dosadašnjih - sve tri pobjede ostvarili su protiv ispodprosječnih ofenziva).

05. JAZZ

Igraju suludu obranu, drže protivnike ispod 90 poena na 100 posjeda, a to sve skupa izgleda još moćnije jer igraju daleko najsporijim tempom u ligi, s čak 7 napada na 100 manje od prosjeka. Startna petorka, s Netom na playu (koji je dobio prednost pred Burkeom zbog krupnije figure i agresivnije obrane na lopti), Hoodovom dužinom na boku i dvojcem Favors-Gobert, za sada je odigrala najviše minuta, tijekom kojih je protivnike držala na suludih 60 poena na 100 posjeda. Mislim, to su NCAA brojke iz sudara momčadi iz top konferencije s nekim neuglednim programom koji više ulaže u orkestar nego u košarku. Uzorak je takav da nije bitno, ali je simbolično i točno prezentira što su.

06. SPURS

Dok Leonard i Aldridge traže kemiju, dobri stari Timmy rastura kao finišer u pick igri i kao asistent s visokog posta. To je lukavo korištenje prostora kojega sada ima puno više nego prošle godine, ali s druge strane vjerojatno nije dobra vijest da je u drugoj večeri back-to-backa odigrao 35 minuta nakon što je večer prije igrao 30. Budu li cijelu sezonu trebali od njega takav učinak...

07. THUNDER

Durant izgleda odlično i to je najvažnije. Ali, koliko god i on i Russ bili sjajni u pick igri, posebice kada igraju zajedno, Thunder je trenutno jedina momčad s pozitivnim scoreom u ligi koja igra više izolacija od Cavsa. Dakle, Donovana čeka još popriličan posao dok se riješi starih navika. Čak je i minutaža Durantu na četvorci u prosjeku u gabaritima prijašnje, oko 10 minuta po večeri, i to usprkos tome što su im petorke do sada s njim u toj roli, bez obzira tko bio drugi visoki, u debelom plusu.

08. PISTONS

Najavili su kandidaturu za playoff, imaju dovoljno za napasti eventualno slobodno mjesto ako Bucksi ili Boston popuste. Petorka im djeluje skroz solidno, posebice dok im upadaju trice i dok Drummond trpa zicere, bilo nakon pick & rolla, bilo nakon skoka u napadu (do sada je već 15 puta šutirao nakon uhvaćenog odbijanca što je daleko najviše takvih pokušaja u ligi). Još jedan detalj je i gomila post-up akcije koju igraju kroz Marcusa Morrisa koji koristi snagu da izgura slabije trojke pod košem. I skroz je efikasan u tome, za razliku od Drummonda koji troši jednaku količinu lopti kao Morris kroz 1 na 1 akciju u postu, ali je za razliku od njega očajan u realizaciji.

Uglavnom, petorka ima dovoljno kvalitete da izgura sezonu u visokom ritmu, ali klupa je problem, a sada je s ozljedom Meeksa postala još i veći. Praktički, šesti čovjek im je u ovom trenutku rookie Johnson, koji je solidan, ali je ipak rookie. Blake, Bullock, Tolliver i Baynes imaju daleko veće role nego bi smjeli i to je nešto što će ih kočiti kroz cijelu sezonu jer upitno je kada će i u kakvom stanju opet zaigrati Jennings i Meeks.

09. HEAT

Za sada Haslem sasvim fino održava Whitesideovu koncentraciju, što je rezultiralo dobrim učincima u oba smjera. Dragić i Wade još traže način kako funkcionirati zajedno, ali trenutno su toliko duboki da nije ni bitno. Dobivaju čak i defanzivni impuls od druge postave, posebice sada kada je Spo uz Winslowa i Chalmersa ubacio i Johnsona.

10. BULLS

Igraju nešto brže, ali ni šuterski ni trkački nema tu neke očekivane revolucije. Ona najveće je došla kroz podjelu minuta, Hoiberg isključivo koristi dvije petorke i redovito daje šansu desetorici igrača. Starteri funkcioniraju solidno, klupa se pak muči jer osim što nemaju potrebnu širinu u napadu s dvojcem Noah-Gibson, prevelike ovlasti u kreaciji daju paru Brooks-Moore. To neće još dugo držati vodu, Hoiberg će morati malo više miksati, a tu se kombinacija Mirotić-Noah nameće kao moguće rješenje. Gasol i Gibson nisu pokazali puno, dapače, čim se Mirotić makne s parketa nastaju problemi. To samo potvrđuje da za ono što pokušavaju igrati definitivno trebaju stretch četvorku.

11. KINGS

Karl ih je natjerao da trče van pameti, što posebice odgovara Rondu koju u ovom ritmu ima manje šansi upasti u probleme koji dolaze s postavljenim napadima (rotiraju se on i Collison i ritam ne pada tijekom 48 minuta), tako da za sada stvari sasvim fino izgledaju obzirom na to koliko ubacuju kroz tranziciju i iz skoka u napadu. Brzinski su makli sporog Koufosa iz rotacije, nisu odustali od igre s dva visoka (neophodna da bi kupili spomenute odbijance), ali guranjem Cauley-Steina u petorku barem su dobili čovjeka koji može trčati s bekovima. Međutim, neće još dugo moći maskirati manjak šuta, posebice sada kada je Cousins na ledu zbog problema s ahilovom - i pri tome ne mislim na njegov tricaški doprinos (za sada 4 od 10). Razvuće li se to stanje, teško će uhvatiti ritam za ganjati osmo mjesto.

12. SUNS

Djelovali su solidno u obrani u svim utakmicama, dok su u napadu iskoristili činjenicu da Lillard i McCollum ne igraju obranu pa su ih Bledsoe i Knight dvije utakmice doslovno šamarali. Chandler je donio dosta, njegovo kretanje i otvaranje stvaraju dosta prostora na pick igri, ali da bi napadački gurali morat će ćešće igrati s Blazersima.

13. WOLVES

Towns izgleda dobro, već je dokazao da je kompletan igrač, Wiggins nešto manje, i dalje ima problema s kreiranjem iz driblinga. Trice ne šutiraju, što Garnett i Prince rade zajedno na parketu to nikome nije jasno, ali eto barem je Rubio još uvijek u komadu i izgleda bolje nego ikada (čak i finišira na obruču). Klinci dobivaju šansu u drugoj postavi, ali sve skupa je pretanko u napadu u kojem gotovo svaki posjed vrte kroz horns formaciju. Nema previše ideje osim kad je na parketu Bjelica - njegov šut i sposobnost da se iz posta izvuče na perimetar otvaraju potreban prostor Townsu i Wigginsu da dišu na laktovima. U obrani bi pak mogli ostati solidni, Towns je već pokazao izuzetne blokerske instinkte, Garnett i Dieng su aktivni, Bjelica daje odličnu opciju za match-up zonu, a Rubio i Wiggins svakako smetaju svojom dužinom na vanjskim pozicijama.

14. KNICKS

Melo je odigrao sjajnu tekmu protiv Wizardsa, donio je pobjedu u svom stilu, a u ostalima je manje-više podbacio. Trokut najčešće rezultira ili njegovim izolacijama ili post-up akcijom za Lopeza, što je i jedno i drugo daleko od idealnog, ali barem djeluju konkurentno. Plus, klupa se uopće ne čini loša, dapače. Trojka Grant-Galloway-O'Quinn izgleda dosta energično, možda je baš to detalj koji će im dati vjetar u leđa kroz sezonu - dubina rotacije u ovakvoj konkurenciji mogla bi biti presudna, malo je momčadi koje mogu odigrati 48 minuta na razini, a Knicksi djeluju kao netko to bi mogao, makar ta razina bila poprilično mediokritetska. Jasno, sve ovo ima smisla samo ako Melo i Lopez uspiju sakriti činjenicu da im je trenutno startni bekovski dvojac nedostojan Eurolige, odnosno da je Porzingis još prezelen (rispekt ipak za odluku da ga odmah gurnu u vatru).

15. HAWKS

Problemi s Bazemoreom su se nastavili, ubio je ih u prvih par utakmica, kasnije su nešto dobili od njega pa su se stabilizirali. Ali, za momčad kojoj treba idealan kontekst da bi dala maksimum, ovo igranje s njim u petorci je ruski rulet.

16. MAVS

Dobili su utakmice koje su morali bez obzira na probleme s ozljedama, što je samo još jedan dokaz da su kao franšiza mirni dok god imaju Carlislea. I Matthews i Parsons su se vratili ranije od očekivanog, ali samo tijelom, produkcije još nema. Međutim, ako im se ukaže prilika, iskoristit će je, što su dokazali pobjedama nad Sunsima i Lakersima. Obrana pak ne može izdržati na ovoj razini, imali su sreće što su igrali s dvije loše šuterske ekipe kojima je njihova zona mogla smetati, čim nalete na neku koja može ubaciti tricu bit će u problemima.

17. WIZARDS

Pa, ubrzali jesu, ali učinak im za sada nije nešto, posebice ne kad uzmemo u obzir da moraju nadoknaditi slabiju obranu i skok. Ovo je za sada Wall i Beal show, s tim da je ovaj potonji počeo sezonu trošeći kao superstar (ne prateći to superstar učinkom). S tim da nije stvar samo u tome da je odlučio biti bahat - Wizardsima nedostaje kreatora, toliko da je Wittman prisiljen dati zeleno svjetlo Sessionsu i Nealu da igraju 1 na 5.

18. CELTICS

Stevens ih je maksimalno navio, trče i grizu (najviše ukradenih lopti u prosjeku na 100 posjeda), dakle cilj je maksimalno iskoristiti dubinu klupe. Međutim, to miksanje je i mali problem, teško je izvući nešto od igrača ako mu daješ desetak minuta u prosjeku - od 6 visokih koje Stevens redovno koristi u rotaciji, za sada samo Amir Johnson igra preko 20 minuta po utakmici, "čak" 22.

19. BLAZERS

Leonard ima nekakve probleme s laktom što ih ostavlja bez itekako bitne šuterske opcije u ovom trenutku, ali možda je veći problem kilava obrana na perimetru. Jednostavno nemaju rješenja za pick & roll, ni u prednjoj ni u zadnjoj liniji, to će ih koštati kroz sezonu. McCollum je odličan strijelac, ali je presitan, posebice u kombinaciji s Lillardom, takve rupe će izgleda biti nemoguće sakriti, posebice kad nemaš poštenu peticu u rotaciji.

20. MAGIC

Skiles je za sada odgovorio na ono najvažnije pitanje, Harrisa koristi isključivo na četvorci. I ne samo to, rotira ga isključivo s Gordonom tako da Magic očito pokušava što više raširiti reket s unutarnjih pozicija. Sad, kako bi to izgledalo da je Frye potpuno spreman, ne znam, a obzirom da se porazi gomilaju nije isključeno da će uskoro posegnuti i za nekom drugom kombinacijom.

Za početak bi svakako trebalo naći što više vremena za Harrisa i Gordona u istoj postavi jer ova kombinacija s tri beka u startnoj petorci ne funkcionira, dobivaju gomilu minuta bez rezona, Fournier očito nije takva prijetnja da sakrije Paytona u napadu, a obrambeno su slabašni, što je i potpuno razumljivo, posebice jer ne ostvaruju presing kakav bi trebali s ovoliko pokretnih igrača u petorci.

Najbolje od svega, korištenje Harrisa i Gordona isključivo na četvorci otvara gomilu minuta Hezonji na trojci, koji, ako će Fournier nastaviti biti ovako neuvjerljiv, ima šanse praktički ukrasti tu poziciju. Nažalost, Mario je daleko od spremnog za tako nešto. Krenuo je dobro, s bljeskovima u svom stilu, međutim njemu na čelu još uvijek piše da je totalni klinjo i da pojma nema kako se igra košarka kao momčadska igra (tako da učinkovitost u izvedbi staviš ispred nagona). Tako da će na važniju rolu pričekati još neko vrijeme.

21. BUCKS

Naravno da su ovi uzorci besmisleni, ali nije slučajno da su trenutno najgora defanziva lige. Monroe je minus u odnosu na Zazu obrambeno, a teško da će im skori povratak Parkera pomoći na ovom dijelu parketa. Bez ponavljanja lanjske kvalitete u obrani, neće biti lako ni vratiti se u playoff, bez obzira što napad za sada izgleda pristojno. Olakotna okolnost je što su u prvoj utakmici bili bez Giannisa, a uz to što čekaju na Parkera praktički nisu mogli računati ni na Mayoa ni na Hensona - podatak da im je postava u kojoj Johnny O'Bryant igra četvorku trenutno petorka s najviše odigranih minuta sve govori. Kad se malo poslože, bit će ok, ali za sada ostaje dojam da će Pistonsi najprije preko njihovih leđa u playoff.

Inače, ta bitka za osmo mjesto na Istoku od koje smo očekivali puno izgleda kao da se neće dogoditi. Hornetsi su preslabi bez Gilchrista, Indiana je izgubljena u traženju identiteta, Orlando nije spreman, a New York je pretanak, tako da se sve svodi na Pistonse protiv Celticsa ili Bucksa. Kvragu, izgleda da će opet biti zanimljivije na Zapadu gdje problemi Pelicansa otvaraju vrata Sunsima, Blazersima i Mavsima. Ne velika vrata, više ona za mačke (jedna od besmislenijih stvari ikada), ali ipak vrata.

22. LAKERS

Randle izgleda dobro, Clarkson i Russell imaju momenata. I to je to, u napadu očito imaju štofa, ali dok ih Kobe vuče na dno s postotcima, teško će imati dovoljno za dobivati utakmice. Zanimljivo, nakon što je lani Scott branio da pucaju trice i forsirao igru preko visokog posta, sada su nakon tri utakmice ekipa s najviše pokušaja u obliku trica, čak 39%, po čemu šišaju i Rocketse. Obrana je pak takva da očito ni Hibbert neće biti od velike koristi.

23. HORNETS

Nisu ostavili loš dojam, u svim utakmicama bili su tu negdje, ali jednostavno nemaju dovoljno. Trice ispaljuju suludim postotcima, ali dok startaju s Hairstonom i krpaju tu drugu bočnu poziciju, nemaju previše šanse. Obrana je pak ostavljena na milost i nemilost radi napadačkog progresa koji jedva da je opipljiv, posebice jer od svog ovog prostora Big Al gotovo da nema koristi koliko malo mu spuštaju loptu.

24. NUGGETS

Pazi sad ovu hiperbolu - Jokić je najbolji visoki strijelac u ligi mlađi od 22 godine nakon Karla Townsa. Jasno, ovo je dobrim dijelom trik konstatacija jer ionako ima samo 11 igrača koji odgovaraju ovom opisu, da su visoki preko 210 i da imaju manje od 22 godine, ali tu raznovrsnost u napadu koju imaju ova dvojica nema ni puno njih uopće. Govorim o tome da su u stanju igrati i licem i leđima košu i da su totalno smisleni u svojim pokretima iako su toliko mladi. Načinom na koji igraju košarku ostavljaju dojam veterana, a to je rijetkost u sportu u kojem u tim godinama obično vladaju hormoni.

Popije Jokić tu i tamo brutalnu bananu, to je uostalom sudbina svih igrača finese koji ne žive iznad obruča, ali ta fluidnost koju pokazuje dok bira rješenja, bilo spinom, horokom ili ulazom koji završi mekanim floaterom, debelo su iznad prosjeka, opet kažem ne samo za godine, već uopće za ono na što smo naučeni kao prosjek na poziciji.

Manjak atleticizma je problem, ali ovakav košarkaški IQ to će sakriti bez problema jer sport kojim se čovjek bavi je prije svega košarka, ne atletika. Uglavnom, Denver ima dvojac s kojim će, uz malo sreće i puno pameti, jednog dana razbijati po Zapadu. A razlog zašto sam se odlučio istaknuti Jokića u prvom osvrtu na njih (a nije da se ima što drugo, Mudiay će imati dugu godinu dok baca lopte u bunar i promašuje otvorene šuteve koje mu obrane ostavljaju) je taj što ga imam na oku još od kada su mu brojke sugerirale da je novi Kevin Love.

Dakle, vlak je odavno krenuo, a kako se smatram i svojevrsnim kondukterom na njemu, ili barem konobarem u salonu, moja preporuka vam je da se ukracate na njega dok to još nije postala moda.

25. PELICANS

Prvo riješimo širu sliku - kad sam ubacio nove podatke u sistem po kojima će Evans propustiti 30 utakmica umjesto projiciranih 7, prag Pelicansa spustio se s 47 na 44 pobjede. Dakle, po tome razloga za paniku nema jer im je na ove godine slabijem Zapadu to i dalje više nego dovoljno za playoff. Problem je samo što sistem ne uzima u obzir činjenicu da su Pelicansi istovremeno bez dva top 6 igrača, Tyrekea i Pondextera, odnosno sa startnim playom i dvojicom centara koji su još u fazi rehabilitacije. Kako im je liga složila samo takav raspored do Božića, dok se opet okupe mogu biti sretni ako se održe 10 utakmica ispod 50% (tipa, do sudara s Heatom na Božić vrlo lako bi mogli imati 8-20 i još će do tada imati hrpu obračuna s direktnim protivnicima za playoff, Jazzom i Sunsima prije svih).

Sad, kad imaš Anthonya Davisa onda se možeš nadati i nečemu višem, ali problem je što Davis u ovih prvih nekoliko utakmica ne igra ništa nalik onome što smo navikli od njega. Ne kužim što Gentry pokušava, ali umjesto da ga koriste kroz pick & roll kako bi naglasili njegove kvalitete kao finišera, isključivo ga stavljaju u izolacije i tjeraju da kreira 1 na 5, što jednostavno nije njegova igra (doduše, ni to ne opravdava njegov očajan učinak u takvim situacijama, pa da ne radi ništa osim da poteže skok-šuteve preko ruke morao bi ostvariti više od 0.4 poena po posjedu).

Uglavnom, Davis će definitivno morati raditi na kreaciji i za sebe i za druge, a do tada Gentry mora smisliti bolji način kako nešto izvući od ovog napada jer očito je da sama trka nije dovoljna. Jasno, obzirom da nisu ni imali prilike pošteno uigrati se kroz kamp nije lako prihvatiti koncepte Princeton košarke, mislim playeve mijenjaju kao čarape, ali nekakve akcije će morati početi vrtiti ako ne misle prokockati sezonu već na startu.

26. PACERS

Eksperiment je za sada neuspješan, već u drugoj utakmici su startali s klasičnom petorkom kako bi se suprostavili Grizlijima, a već u trećoj George nije igrao četvorku već je to zadovoljstvo pripalo Milesu. Mislim da nema čovjeka u toj organizaciji koje se trenutno ne pita što im je ovo trebalo.

27. ROCKETS

Ozljede ih ne maze, nemaju praktički tri udarna visoka jer su uz Motiejunasa, koji još nije ni počeo trenirati, ostali i bez Jonesa na nekoliko dana, a Howard je u takvom stanju da ne možeš računati na njega svaku večer. Međutim, to nije opravdanje za tri sramotna poraza, za koje je razlog prije svega užasna igra u napadu gdje se opet sve vrti oko Hardena u izolacijama, a ovaj ne može ubaciti ništa jer je valjda glavom još u ljetnim tulumima. Pobjeda protiv Oklahome malo je ohladila situaciju, ali sve skupa je podsjetilo koliko su krhki, i fizički i mentalno.

28. GRIZZLIES

Spavaju li medvjedi zimski san? Z-Bo nije krenuo onako moćno kao lani, Gasol i Conley kao da se još oporavljaju od naporne sezone, a klupa im je katastrofa. Ekspresno su Greena stavili u rolu šestog čovjeka, vrativši Allena u petorku, ali nisu se puno makli s mjesta. Jednostavno, kad ti je Udrih treći bek, a JaMychal Green četvrti visoki na rosteru, problemi će uvijek biti prisutni. Joerger se valjda i dalje nada da će moći koristiti dublju rotaciju s dvije petorke, ali to kako su rezerve do sada igrale, posebice u obrani s Wrightom na petici, ne daje mu previše razloga za optimizam. Morat će malo više pritisnuti startere jer ova momčad nema dubinu za doziranje minuta, čak ni ovako rano u sezoni.

29. NETS

Ako ćemo prihvatiti da su problemi Rocketsa i Memphisa kratkoročni, onda su Netsi uz Sixerse i Pacerse jedina momčad koja je nakon prvog tjedna ispodprosječna u oba smjera. Kod njih stvarno ne funkcionira ništa, ali od svih tužnih detalja dva najviše upadaju u oči - nitko ne šutira tricu gore, samo 21% (s tim da je i ne ispaljuju, Hollins se drži prosjeka iz dana Memphisa kada su pucali debelo ispod 20 pokušaja na 100 posjeda), a samo su Bucksi gori na obruču od njihovih 33% (trenutni prosjek je 57%).

30. SIXERS

Prvi dojmovi otprilike potvrđuju očekivanja, imat će opet najgori napad lige, a ovaj put neće biti solidne obrane da se na nju oslone i ukradu poneku utakmicu. Inače, stvar o kojoj ću itekako voditi računa ove sezone je broj blokada koje će popiti Okafor - za sada mu je od 55 pokušaja njih 6 blokirano, što iznosi 11%. Ne sjećam se kada je zadnji put tamnoputi centar ovako plivao, ove sfere obično su rezervirane za igrače poput Pachulie, Krstića, Pekovića i sada Jokića. Uglavnom, primjećujete da se radi uglavnom o tipovima kojima nedostaje pigmenta. S tim da sam osobno vjerovao da će stvari biti i gore (za to još ima vremena) i da će se Jahlil približiti besmrtnom Asiku kojemu je lani blokirano čak 22% pokušaja. A tip je uglavnom pokušavao realizirati samo zicere.

Filed under: bball No Comments
2Nov/1517

CAVS + SPURS = 1

Posted by Gee_Spot

Evo i zadnja najava, od sada se bacam na tekuće stvari, prvo kroz rankingse koji bi uz malo sreće do sutra navečer trebali osvanuti na blogu, a onda i kroz podcast koji bi u srijedu, najkasnije četvrtak, trebao također biti dostupan. A podcast je i razlog zašto pišem ovaj uvod - ako imate kakvo pitanje, osobito ako je o Hezonji obzirom da je gost njegov PR agent, slobodno ga ostavite u komentarima i tako pomozite da popunimo satnicu.

CAVS

SCORE: 58-24

NET/SOS: +6.1/+6.5

ORTG: 112.1

Prošle godine kroz trening kamp su izgledali odlično, činilo se da je cijela momčad spremna prihvatiti Blattove zamisli bazirane na principima Princeton sistema, a onda je krenula sezona, s njom porazi uzrokovani manjkom poštene rotacije i slabašnom obranom, što je dovelo do toga da je prvotni plan brzo bačen kroz prozor. Momčad se potpuno okrenula jahanju Jamesa i Irvinga kroz izolacije, Love je služio isključivo kao spot-up ispušni ventil i povremeno kao kreator u post-upu, a kad su konačno dovođenjem Smitha, Shumperta i Mozgova riješili pitanje rotacije i obrane, zaigrali su toliko dobro da im više nije ni padalo na pamet vraćati se planu iz predsezone.

Ove godine pak nisu ni imali planova. Iako je možda bilo racionalno pomisliti da bi ovaj kamp mogao poslužiti Blattu da ugradi više akcija, posebice kroz Jamesa i Lovea na laktovima, ozljede koje su ih napale praktički su se pobrinule da kroz trening kamp isključivo vode računa o tome da ne ostanu bez još nekoga (jedina pobjeda bila im je protiv Dallasa koji je imao još goru situaciju, to simbolično kazuje sve što treba znati o njihovim pripremama). Mislim, možeš misliti što su stigli uigrati s Irvingom, Loveom i Jamesom uglavnom nedostupnima tijekom ovog perioda.

Ovakav uvod u sezonu pokazao je pak dvije stvari. Prvo, potvrdio je da kod njih vlada potpuna pomirenost sa situacijom, odnosno svjesni su da je njihovo vrijeme sada i da im je najvažnije biti u dobroj formi kad je najpotrebnije, u playoffu, nego bilo što forsirati kroz regularnu sezonu, a kamoli nekakav kamp. Na kraju krajeva, došli su do Finala konstantnom improvizacijom, dakle pitanje je što specijalno mogu uigrati, a da dodatno podignu plafon. Drugo, sada znamo da će i ove sezone izolacije i 1 na 5 košarka biti itekako bitan dio njihove igre.

Sreća u nesreći je ta da su bez Irvinga još neko vrijeme. Dakle, u tih mjesec-dva dana, ovisno o tome koliko oprezni žele biti s njegovim koljenom (a već smo ustvrdili da im je to najvažnije, čak i da upadnu u novi niz poraza i budu rezultatski na 50-50 učinku kao lani, kao momčad su dovoljno sazreli da ništa ne požuruju svjesni konačnog cilja), Cavsi neće imati izbora nego sve one izolacije zamijeniti s više momčadske akcije. Ako se već neće svih 5 igrača kretati, otvarati bez lopte i postavljati blokove, onda će im s Loveom u puno važnijoj potrošačkoj roli svakako barem 2 na 2 igra dobiti na kreativnosti.

Iako nema sumnje kako će Love dobiti svoju dozu izolacija kroz post-up, manjak slash & kick opcija, a posebice jedne takve kakva je bio Irving, dovest će do puno više hand-off akcije uz neizbježni pick & pop. Također, obzirom da je Love sjajan asistent s vrha posta, a da su se rosteru uz lanjske opcije pridružili povratnik Varejao i veteran Jefferson, obojica odlični cuteri, povećat će se i broj zicera na strani bez lopte. Već ovi sitni pomaci, uz činjenicu da su Cavsi još lani dosta koristili istrčavanje iz blokova kao oružje (to je pak bio čisti Blatt) za Irvinga, Smitha i Lovea (sada imaju i opcije u Williamsu i Jeffersonu), obogatit će napad koji nije oduševljavao raznovrsnošću.

U biti, jedino je pitanje kako će pronaći balans jednom kada se Irving vrati. Naime, da bi Love ostao u roli koju će odrađivati do povratka Kyriea, a njegovo prisustvo na parketu ključno je da bi napad maksimalno štimao, što zbog strech formacije koju im omogućuje, što zbog dodatnih opcija koje im otvara s loptom u rukama, i James i Kyrie morat će trošiti manje nego su navikli. Uspiju li pronaći balans, onda će se otvoriti i više prilike da Blatt ubaci još koju akciju među standardne, a tada će stvarno postati nezaustavljivi.

Barem s udarnom petorkom na parketu - klupa će imati taj problem s formacijom jer kombinacija Varejaoa i Thompsona ne širi reket, a James nema namjeru igrati četvorku u ozbiljnijim minutama (barem ne do playoffa). To im smanjuje broj opcija, ali ostane li Love u komadu, 30 i nešto minuta s njim u postavi ionako će biti toliko dobri da im ovo preostalo neće ni biti previše važno. U biti, ono najvažnije u ovom periodu bez Irvinga će biti podijeliti minute tako da su ili James ili Love uvijek na parketu, kako momčad ne bi ostala bez vrhunskog kreatora sposobnog razigrati svu ovu gomilu solidnih igrača zadatka.

A ti igrači zadatka će biti itekako važni - Cavsi imaju izuzetnu šutersku moć, gotovo svi osim tri centra su sposobni ubaciti tricu, a to je na ovakvom rosteru krcatom vrhunskim opcijama koje mogu razbiti obranu i baciti povratnu ključno. Vjerojatno neće ubrzati igru, to im ne odgovara obzirom na teretne postave i činjenicu da James više nije onakav sprinter kao nekada, ali šuterska preciznost s perimetra i formacija s 4 vanjska dok su Love ili LeBron na četvorci nadoknadit će manjak laganih poena iz tranzicije.

Kad se sve uzme u obzir, svaki rezultat ispod top 3 napada bio bi šokantan.

DRTG: 106.0

Dovođenjem Mozgova riješili su pitanje petice, zatvorivši tako najveću rupu u obrani, a izvuku li još nešto od Varejaoa, imat će rotaciju visokih koja bi trebala dominirati u skoku. Činjenica da će uglavnom igrati s visokim postavama, u kojoj će James pratkički biti još jedan visoki sposoban pomoći u sredini, vjerojatno je znak da su problemi sa obranom prošlost. U Varejaou i Thompsona imaju solidne back-up petice, a obojica mogu odraditi i posao četvorke u defanzivno tvrđim postavama bez Lovea. U biti, Thompson je dobar dio ugovora zaradio upravo na sposobnosti da igra solidnu obranu na cijelom parketu, što se u kombinaciji s Mozgovom u pozadini pokazalo itekako dobrim rješenjem u playoffu.

Na perimetru nemaju takvu kvalitetu kao pod košem, ali nisu ni potpuno bez rješenja. LeBron još uvijek može odraditi dobar posao kada se odluči na tako nešto, Dellavedova je pravi terijer koji odlično dođe za promjenu ritma, a kad budu imali Shumperta u formi, imat će i solidno stopersko rješenje, ali i čovjeka koji može odigrati presing na loptu dok Irving igra više zonski na manje opasnoj opciji.

Ta zona je ključ, Lue je brzo odustao od presinga na stranu s loptom s više igrača čim su stigli Mozgov i Shumpert, zaigrali su konzervativnije s više zone, što i odgovara startnoj petorci koja je tako zaključala reket. Love će biti problem kad naiđu na momčad s mobilnom stretch četvorkom, a ni Varejao više nije u stanju letjeti na sve strane kao nekada, ali s Mozgovom parkiranim ispod obruča imat će dovoljno. Plus, kad god im zatreba policajac sposoban pokriti prostor od obruča do perimetra, tu je Thompson. Ako on prenese onu razinu iz playoffa u ovu sezonu, a nema razloga da tako ne bude, imat će pravog modernog visokog koji može preuzimati na pick & rollu, izlaziti do perimetra, a ujedno i čuvati sredinu protiv većine startnih četvorki i back-up petica.

Uglavnom, kad se vrati i Shumpert, imat će dovoljno opcija da zaigraju top 10 obranu iz večeri u večer, što praktički znači da su već lani pametnim tradeovima, mudrom prilagodbom sistema i rotacija, kao i razvojem igrača koje su već imali na rosteru i koji su ispekli zanat kroz playoff odiseju, riješili najveći problem koji ih je sputavao na početku prošle godine, pitanje nedovoljno dobre obrane za dogurati do naslova.

ROSTER

Potpisavši starog LeBronovog pajdaša Williamsa ovog ljeta omogućili su Irvingu dovoljno vremena za oporavak, a usput se i osigurali od ponavljanja situacije poput one u lanjskom Finalu kada su Dellya morali jahati po 40 minuta. Sada imaju dva odlična combo back-upa za Irvinga, jednog sposobnog zabijati u seriji, drugog sposobnog presingom izluditi protivnika i to je pravo bogatstvo. Možda je premalo minuta za sve na jedinici, ali i Williams i Delly mogu odraditi poneku minutu off the ball uz Kyriea kad i ako za tim bude potrebe. Ili jedan uz drugoga, što uostalom i sada imaju prilike vježbati (i izgledaju odlično u ovom sitnom uzorku) dok čekaju da se vrate i Kyrie i Shumpert.

Isti šampionski balans imaju na dvojci kad su kompletni, Shumpertova solidna obrana na loptu i nešto manje solidna na čovjeka u kombinaciji sa Smithovim šuterskim rasponom daju im izuzetnu 3&D kvalitetu. Naravno, idealno bi bilo kad bi te kvalitete imali u jednom čovjeku, ne u dvojici, ali opet se mogu prilagođavati ovisno o matchupu. Plus, Shumpert može ubaciti spot-up tricu, ako je baš nužno može i napasti iz driblinga (nije poželjno jer to uglavnom završava skok-šutevima s poludistance), a i Smith je fizikalijama itekako sposoban smetati u obrani. Uostalom, ako baš nalete na veliku trojku koju Shumpert ne može čuvati, tu je ionako James.

Koji će opet odraditi gomilu minuta na trojci, birajući kada će trošiti energiju u obrani i uglavnom se zabavljajući kreacijom u napadu. Barem kroz ovaj regularni dio sezone. Kad se odluči za kratki odmor, tu uvijek mogu uskočiti Smith i Shumpert, a sada i Jefferson, koji je već godinama u procesu mumifikacije, ali definitivno nije kompletirana mumija kao što je to bio Marion. Jasno, tu je i James Jones, za kojim sada ima još manje potrebe što je uvijek dobra vijest - što ti je on niže na hranidbenom lancu, to bolje za tebe. A kad imaš takvog specijalista na dnu klupe i kad znaš da ga možeš izvući jednom u dva mjeseca, otresti s njega prašinu i da ćeš dobiti 2 trice u šihti od par minuta, to je super stvar.

Ništa manje bogati nisu ni pod košem. Love i povremeno James idealne su opcije na četvorci, ali i Thompson i Varejao vidjet će svoju kvotu minuta u toj ulozi, kao uostalom i u roli back-up petice uz neprikosnovenog Mozgova čija je kombinacija elegantnog kretanja u napadu i sirove snage u obrani preporodila ovu momčad. Doveli su i Kauna, ali više vjerojato na inzistiranje Blatta kako bi imao nešto ljudi u svlačionici na svojoj strani (i barem jednoga koji ga sluša na time-outu), nego jer im je potreban. Po onome što je zadnjih godina pokazivao u Euroligi i repki, Kaun je dosta slabija verzija Mozgova, što uopće nije loše za četvrtog centra na rosteru. I to je to - samo tako, u nekoliko poteza, Cavsi su u dvije godine složili savršen šampionski roster bez značajnije mane.

COACH

Blatt je to na papiru, na parketu je to LeBron. Ta simbioza je dobro poznata, ali ipak ne treba ignorirati neke načine kojima je Blatt očito pomogao ovoj momčadi, prije svega korištenjem blokova kojima je oslobođao Lovea i Irvinga za catch & shoot. Još neka ove sezone natjera Jamesa na više cutova bez lopte (tko ga može zaustaviti u takvim situacijama) i više hand-off akcije između Lovea i Jamesa ili Kyriea (tko ih može zaustaviti u trku kad su i ovako u izolacijama ubojiti) i zaslužio je plaću. Sve ostalo što treba raditi je brinuti se da u napadu imaju dovoljno prostora za slash & kick (znači, opet koristiti Jamesa kao četvorku dobar dio večeri ako se Love ozljedi) i pametno raspodijeliti minute da svi budu spremni za doigravanje. Kako mu pri tome koriste veterani Boylan i Drew, ex-NBA treneri koji su mu prije svega trebali pomoći u aklimatizaciji na ligu, nejasno je.

U obrani pak konce kroji Lue, su-trener u jednoj od sve popularnijih NBA kombinacija u kojoj dva stručnjaka dijele odgovornost, svaki za svoj dio posla. Bivši Thibsov učenik ima stvari pod kontrolom, zna znanje, a, još važnije, LeBron mu maksimalno vjeruje.

PLUS

Kada imaš tri od 30 najboljih igrača u ligi, i onda još jedan drugome ne smetaju obzirom da igraju dosta različite pozicije, imaš sve što ti treba. Kad tome još dodaš izuzetno posložen roster s gomilom rotacijskih igrača koji u nekom drugom kontekstu ne izgledaju kao nešto posebno, ali u ovoj situaciji donose baš one potrebne vještine koje idealno zaokružuju udarne opcije, imaš rasnog izazivača. Ozbiljno, GM Cavsa je složio momčad po naputcima iz udžbenika "Kako složiti momčad za NBA prvaka". Dakle, prvo ti treba superstar, pa dva all-stara, a onda i nekoliko rasnih startera. A Cavsi uz Mozgova i Smitha imaju još i Thompsona koji odgovara takvom opisu. Zatim ti treba nekoliko odličnih rotacijskih igrača, ne baš startne kvalitete, ali sposobnih odraditi 20-ak minuta, a to su Shumpert, Williams i vjerojatno još uvijek Varejao. I onda ti treba još njih nekoliko za dubinu, ne baš za top 8 rotaciju, ali dovoljno dobrih da ih ne možeš tek tako zamijeniti posezanjem u NBDL, a to su Delly i Jefferson. Uglavnom, lanjska situacija kada su u playoff krenuli s 8 ljudi, pa onda ostali na 7 nakon što je otpao Love, da bi u Finalu igrali sa 6 kada je otpao Irving, neće se ponoviti. Čak i da ostanu bez jednog all-star učinka, Mozgov im donosi takvu kvalitetu na parket da to mogu maskirati, a kamoli ako ostanu bez člana rotacije. Praktički, jedina ozljeda koju moraju izbjeći je ona Lebrona, za tu nemaju lijeka.

MINUS

I to je u biti jedini minus, činjenica da LeBron leži uz parket kao Nash svojevremeno, odnosno da je već u predsezoni primio inekciju u leđa (zašto, mislim ovo je doba godine kad si može priuštiti odmor, dakle ako se ide na inekcije ovako rano, onda tu nešto smrdi). Već lani je bio vidlji pad učinkovitosti u njegovoj igri, ali je nadljudskim naporima nosio momčad kada je bilo najpotrebnije. Ove godine se nadaju da za takvim herojstvima neće biti potrebe, ali svejedno, ako zagusti, a James ne bude mogao odgovoriti na izazov, vjerojatno neće imati dovoljno za suprostaviti se prvaku Zapada.

WCS

Irving i Love nastave imati sitne probleme s ozljedama cijelu godinu, LeBron počne posezati za odmorom češće nego bi želio kako bi leđa držao pod kontrolom, a uz to im se rotacija stanji jer opet ostanu bez jednog bitnog bočnog i visokog igrača. Jedva izbore prvo mjesto na Istoku s 54 pobjede, nekako se proguraju do Finala, ali tamo jednostavno opet nemaju dovoljno za suprostaviti se protivniku u puno boljoj formi.

BCS

Love igra cijelu sezonu kao mladić, Irving se vrati potpuno spreman i zapali ligu, James ne propusti ni jednu utakmicu pametnim doziranjem minuta i potrošnje dok je na parketu, a izbjegnu i ozljede rotacijskih igrača. Prošetaju se Istokom, kako u regularnom dijelu gdje lakoćom prođu 60 pobjeda, tako i u playoffu gdje izgube samo jednu utakmicu kroz tri runde, a onda s prednošću domaćeg parketa ispraše i protivnika sa Zapada scoreom 4-1 u Finalu. James osvaja novi naslov, što je manje bitno, ono važnije je da se u Clevelandu iduće godine rodi stotine dječaka s imenom LeBron. I poneka djevojčica.

SPURS

SCORE: 59-23

NET/SOS: +7.0/+6.9

ORTG: 109.1

Dovođenjem Aldridgea morat će dosta toga mijenjati, iako naravno nemaju namjeru to raditi preko noći. Njihov pokretni napad koji je započinjao pick & rollom i u velikoj mjeri se oslanjao na napadanje iz spot-up situacija zadržat će najvećim dijelom okvir, ali uz dodatak velike doze post-up akcije za Aldridgea. Ovisno o tome kako će Parker i Mills funkcionirati kao kreatori iz pick & rolla, a danas više nije nezamislivo da ih Pop koristi kao ravnopravni dvojac obzirom na to koliko se Parkerova učinkovitost srozala, odnosno ovisno o tome koliko će Leonard napredovati ne samo kao strijelac iz spot-upa, već i kao primarni kreator s loptom, što kroz izolacije, što kroz pick & roll, toliko će LMA dobivati prilike da zabija ili razigrava s laktova ili s bloka.

Ova raznolikost opcija dat će Spursima potrebnu iskru u napadu jer su lani, samo sezonu nakon što su otišli do kraja igravši napadački najučinkovitiju košarku ikada, pokazali određeni regres, prije svega ostavši bez Parkerova elitnog učinka u pick & rollu, a zatim i bez idealne šuterske situacije jer su im tri ponajbolje šutera od sezonu ranije, Belinelli, Mills i Green, značajno pali u postotcima, što zbog ozljeda, što zbog manjka tečnosti u napadu uzrokovanog tranzicijom s Parkera na Leonarda.

U tim situacijama odlično je došla mogućnost oslanjanja na Diawa koji im je omogućio da igraju sa stretch formacijom i Duncanom usamljenim u sredini, a ta opcija će im sigurno dobro doći i ove sezone. Iako LMA radi na trici već niz godina, njegova igra je ipak temeljena na poludistanci i to uopće u pravom sistemu ne mora biti problem. A Spursi su jedna od rijetkih momčadi u ligi koja iz toga može izvući korist. Naime, iako su prije nekoliko godina uvođenjem pick & roll elemenata i forsiranjem tranzicije na velika vrata preokrenuli franšizu, prebacivši se iz igranja kroz Duncana na igranje kroz Parkera kao primarnu opciju, Spursi nikada nisu ludovali s ovim trenutno modernim run and gun elementima.

Njihov broj pokušaja za tricu uvijek se vrtio više oko 25 nego 30%, a iako su guranjem Greena i Leonarda u važnije role dobili i tranzicijsku kvalitetu, lani su opet značajno usporili čim su usporili Parker i Mills. Dakle, nije da će dovođenjem Aldridgea previše toga mijenjati u samom pristupu igri - neće forsirati tricu, neće forsirati trku, a sve u očekivanju da će učinkovitost u realizaciji kroz postavljene napade biti dovoljna.

A trebala bi biti ako se Parker potpuno ne raspadne i ako Leonard nastavi napredovati. LMA iza sebe ima dvije sjajne sezone u kojima je lakoćom napad izgrađen oko horns formacija, s njegovim skok-šutem za dva poena kao osnovom, držao iznad prosjeka (a prije dvije sezone su samo Clippersi bili učinkovitiji). Dakle, očito je da 4 igrača vani nisu nužna da bi imao napad sposoban otići do kraja - istina, konkurencija je sve gušća kako sve više momčadi bira efikasnije šuteve s perimetra i na obruču, ali pravo pitanje je koliko ih je u stanju u tome biti učinkovito? Kako broj pokušaja za tricu raste, postotci uspješnosti padaju, tako da Spursi taj manjak šuteva s perimetra lako mogu nadoknaditi izuzetnom realizacijom svojih ostalih pokušaja. A u tome su svih ovih godina bili maestralni, dakle nema razloga da tako ne bude i sada, bez obzira što moraju proći kroz jedno razdoblje prilagodbe i traženja.

Uostalom, u tom periodu imat će jednog čovjeka koji je i dan-danas najmanji upitnik od svih i kojega po potrebi mogu jahati kroz post-up dok se ova trojica ne dogovore oko novih uloga - Duncana. Prestar je da bi bio prva opcija iz večeri u večer tijekom 82 utakmice, ali tu i tamo, na par dana ili tjedan, Timmy još uvijek može nositi NBA napad, čak i u ovoj ligi ludom za tricama. Takav osigurač nema nitko i dok je on na parketu za Spurse se ne treba bojati.

DRTG: 102.1

Dok smo se svih ovih godina divili napadu Spursa, obrana je nekako ostajala u sjeni, što je uostalom i sudbina ovog dijela igre koji je jednako bitan, ali i manje atraktivan te time i manje urezan u svijest. Međutim, činjenica je da su Spursi briljantnoj napadačkoj igri usprkos, svih ovih godina bolje rezultate ostvarivali u defanzivi. Točnije, onoga trenutka kada je Pop otkrio Greena, Leonarda i Splittera te ih pustio na svijet, Spursi su uz sjajan napad opet dobili i elitnu obranu koja je zadnje tri sezone lakoćom ostajala u top 3.

I tu bi sada moglo biti određenih problema, svakako puno većih nego u napadu. Naime, odricanjem od Splittera ostali su bez izuzetno korisnog visokog igrača koji je ne samo bio dovoljno pokretan da igra obranu na četvorkama sve do perimetra, već i da odrađuje rolu back-up petice kad ne bi bilo Duncana na parketu. Plus, tu su lani imali i Baynesovu tjelesinu. LMA i Diaw mogu solidno odraditi ovaj dio posla, ali činjenica je da nisu toliko pokretni, a pogotovo ne mogu igrati odličnu 1 na 1 obranu na perimetru. Što znači da će Spursi igrati još više zone i da će ostavljati još više otvorenih šuteva s poludistance na pick & rollu, ali i na perimetru za četvorke koje će čekati u spot-upu.

Dijelom će ovo pokriti zahvaljujući činjenici da imaju Leonarda koji će na strani bez lopte biti teror kao pomoć, ali pitanje je odakle čovjeku energija potrebna da sakrije sve rupe. Donekle ga mogu poštediti barem uloge presing igrača jer Green može solidno stisnuti playa, iako ni približno onako sjajno kao Kawhi, ali svejedno ga onda čeka posao čuvanja opasnijeg strijelca na boku protivnika i još pomaganje u sredini. Naravno da on to može, vjerojatno to i radi najbolje u ligi, ali količina energije koju će trošiti u obrani neće previše pomoći da se razvije u napadu. Stoga će biti itekako bitno da mu Aldridge vrati uslugu time što će trošiti gomilu posjeda.

I dok će se u idealnoj postavi moći sakriti s Leonardom u roli pomagača i Duncanom pod košem, problemi će nastati kad jednog od ove dvojice ne bude na parketu. Baynes je bio daleko od Splittera, ali Baynes je zauzimao ogroman prostor u sredini, a postave s Aldridgeom ili Westom na petici neće donijeti takve mogućnosti. LMA ima visinu, ali uvijek je bježao od role zaštitnika obruča, a West jednostavno nema fizikalije za tako nešto. Očekivati čuda od Marjanovića pak nema smisla, iako poznavajući Spurse ne treba isključiti ni tu mogućnost - sjetimo se samo što su izvukli od Nesterovića, a zatim i spomenutog Baynesa.

Uglavnom, njihov sistem u kojem je ključno zaustaviti tranziciju, kontrolirati skok u obrani i čuvati obruč i perimetar opet će funkcionirati dovoljno da ih gura, kada imaš igrače poput Greena, Leonarda i Duncana drugačije nego biti solidan i ne možeš, ali trebat će izbrusiti sve ove sitne stvari uokolo da bi opet imali top 3 ili barem top 5 defanzivu. A to neće biti lako u situaciji kada imaš hrpu igrača poput Bobana, Westa ili Andersona od kojih tek trebaš izvući razinu igre potrebnu da popuniš rupe.

ROSTER

Ako će ih imati na raspolaganju cijelu sezonu, Pop iz Parkera i Millsa može izvući dovoljno, koristeći ih i kao pokretače napada, ali i kao combo strijelce koji će sigurno imati dosta prilika iz sekundarne akcije kako će se lopta češće nalaziti u rukama Aldridgea ili Leonarda. McCallum kao treći play je ok, nije da će im trebati previše ako će ova dvojica ispred ostati u komadu - Pop ionako nikada ne koristi postave s dva playa, tako da će imati dovoljno na jedinici.

I to bez obzira što Parker teško može biti išta više od solidnog startera - Mills je također tu negdje, a razvući dva takva solidna combo beka na 48 minuta nije mala stvar, posebice za momčad koja ima dovoljno rezervi na drugim pozicijama. U biti, obzirom da Mills zaslužuje više od 15-ak back-up minuta, a i uzevši u obzir da Parkeru treba čuvati noge, umjesto da ih dijelimo na startera i zamjenu već ih lagano možemo smatrati za svojevrsni tag team koji će zajedničkim učinkom pokušati maskirati manjak all-star klase na poziciji.

Na dvojci je slična situacija, tu bi Green i Manu trebali odraditi veći dio minuta, pa ako ostanu u komadu možda nećemo ni imati prilike saznati vrijedi li išta Simmons kojega su doveli kao treću opciju na poziciji. I jedan i drugi su se inače znali šaltati na poziciju trojke kako bi otvorili prostor za Bellinelia ili kad bi Leonard igrao smallball četvorku, ali obzirom da sada nemaju takvu raskoš izbora, možemo očekivati striktnije zamjene. Druga postava s Manuom u pick & rollu i Millsom u spot-upu ili obrnuto bit će ubojita, tako da Spursi neće previše izgubiti u napadu što se klupe tiče, taj manjak tijela više će se osjetiti na smanjenoj mogućnosti da odmaraju igrače bez da pati rezultat. Ali, ako im je cilj doći do playoffa u komadu, žrtvovati poneku utakmicu regularnog dijela i dati minute McCallumu i Simmonsu nisu kraj svijeta.

Problemi bi mogli nastati ako se Anderson ne pokaže dostojnom zamjenom za Leonarda, posebice u situaciji ako ovaj propusti niz utakmica. U tom slučaju bi Pop možda mogao prekršiti vlastito pravilo i dodatno oslabiti obranu korištenjem Parkera i Millsa zajedno u značajnoj roli, a vjerojatno bi u tom slučaju i Greena ili Manua gledali kao trojku dobar dio utakmice. Tu su stvarno tanki, Rasual Butler je lani odigrao par dobrih mjeseci za Wizardse, ali on je u ovim godinama tek spot-up tricaš, a Spursi na boku ipak trebaju nešto više, posebice u obrani.

Pod košem su stvari solidne, ali ne nedostaje upitnika. Situaciju s back-up centrom smo već spomenuli, ne bude li Marjanović taj, West i LMA mogu dati tek djelić onoga što im treba. Tu ni vrhunska produkcija s četvorke koju će im dati LMA i Diaw neće biti dovoljna da sakrije potencijalne probleme u obrani. West im je čisti luksuz u tom pogledu na ovoj poziciji, njegove minute na petici bit će puno važnije, a ne zaboravimo ni Bonnera koji još uvijek može tu i tamo istrčati na parket, postaviti dobar blok i zabiti otvorenu tricu. Teško da je još u stanju odjednom postati neizbježni dio rotacije kad nalete na matchup koji će zahtijevati od njih da koriste stretch postave, u tom slučaju uz Diawa dio minuta na četvorci dobit će prije svega Leonard, ali od situacije do situacije mogu ga iskoristiti.

COACH

Pop je opjevan i tu nemamo što pričati, dovoljno je pogledati dosadašnje postove i nabrojati sve ljude koje je odgojio i koji su se skrasili u rolama glavnog trenera ili asistenta u preostalim franšizama. Bit će svakako interesantno gledati ga kako opet pokušava igrati kroz post i twin towerse nakon što se prebacio na brzinu i pick & roll, ali nema sumnje kako će bez obzira na to odakle akcija počinje i s čim završava, ono između biti krcato kretanjem, što lopte, što igrača. Kretanjem i nesebičnošću.

U tome će mu opet pomagati prije svih Ettore Messina, legenda Euro košarke koja je uglavnom zadužena za napadački dio igre, dok će u Bullse odbjeglog Boylena kao svojevrsni defanzivni koordinator mijenjati lanjski privremeni trener Orlanda, James Borrego. U biti, Borrego je i stigao s Vaughnom iz Spursa i već je prošao kompletnu školu kod Popa, tako da se samo vraća doma. I dok će ova dvojica imati itekako utjecaja na taktiku, snaga Spursa leži možda u najboljem paru razvojnih trenera u NBA, doktoru šuta Chipu Engellandu i Chadu Forcieru, dvojcu kojega mnogi ističu kao glavni razlog zašto Spursi izvlače maksimum iz igrača bez obzira na godine i prijašnje iskustvo.

PLUS

Možda nemaju dubinu na koju su navikli, ali od 1 do 8 imaju sjajnu rotaciju koja, dočeka li playoff u komadu, može pružiti izuzetnu razinu igre na oba kraja parketa. S tim da je ono najvažnije, zbog čega su se najvećim dijelom i odrekli te dubine kroz regularnu sezonu, dolazak Aldridgea. On možda nije rasni superstar kakvog imaju protivnici, ali je dokazani potrošač koji će skinuti dio tereta s leđa Leonarda, skrenuti dio očekivanja s Parkera i, najvažnije, odmoriti Duncana. Jer, praktički, Timmy je lani izgurao sezonu kao prva opcija, dok su čekali Leonarda i dok se Parker raspadao on je bio taj koji je uzimao stvar u svoje ruke, što je najočitije bilo u playoffu protiv Clippersa. Dakle, Spursi jednostavno nisu imali izbora, ako nisu htjeli da im opet u ključnim utakmicama sezone Duncan bude prva opcija i ako ne žele da Leonard izgori, onda je dovođenje all-star igrača bio jedini izbor. S Aldridgeom na rosteru imaju šansu biti bolji nego lani, to je poanta, da su ostali s istom jezgrom možda bi se manje patili kroz sezonu, ali jednom kad bi naišli na podjednako dobrog protivnika u playoffu, puno veći izgledi bi bili da im se ponovi serija protiv Clippersa. Ovako, poklopi li se Leonardov rast s Duncancovom stabilnošću i Aldridgeovim talentom, opet imaju šansu otići do kraja.

MINUS

Tko je ovdje čovjek koji će uzeti stvar u svoje ruke kad bude najvažnije? Parker je u fazi kada pitanje "tko će više pružiti, on ili Rose" ima smisla, a to nikako nije dobro. Leonard je sjajan igrač, ali Leonard mora žestoko raditi na oba kraja parketa da bi dominirao, nema onu lakoću s kojom poene trpaju Durant, Curry ili Harden, a to znači da se više i troši - ako će ga Spursi jahati cijelu sezonu, teško da mu može ostati dovoljno za playoff. Upravo zbog takvog stila igre događaju se i ozljede, a koliko god Spursi dobri bili u čuvanju igrača, ovo je sezona kada si to baš neće moći dopustiti ako ne misle kao lani startati s loše početne pozicije u doigravanju. Aldridge je Aldridge, on dolaskom u novi sistem neće odjednom promjeniti stil igre, a znamo kako to izgleda kada je on prva opcija, radije će se odlučiti za skok-šut preko ramena nego za napasti obruč. Dakle, ovdje bi i dalje stvari u kritičnim situacijama mogle izgledati kao lani, znači baci loptu Duncanu na post-up da spašava stvar. Ni Abdul-Jabbar u ovako poznim godinama nije mogao bez Magica, a uostalom Timmy lani nije bio dovoljan ni za preskočiti Clipperse. Dakle, pomoć je neophodna.

WCS

Traže se u napadu kroz cijelu godinu, a u tome im ne pomažu ni ozljede koje uzimaju standardni danak. Timmy je iscrpljen pred playoff zbog tereta kojega je nosio kroz sezonu, tako da im top 7 obrana popušta u najgorem mogućem trenutku, a prosječni napad ionako nije obećavao. Opet ispadaju u prvom krugu, opet kao najniže rangirana momčad od 5 veličanstvenih na Zapadu.

BCS

Stvari u napadu odmah kliknu kako treba, cijelu sezonu ih služi idealno zdravlje tako da se nešto tanja rotacija nego inače ne osjeti, što je itekako bitno za obranu, te opet završe u top 7 u oba smjera. Ovaj put si ne dozvole kiks kao lani, zadržavaju prednost domaćeg parketa u prva dva kruga playoffa, a onda u finalu konferencije koriste slabiju formu Warriorsa uzrokovanu ozljedama da dođu do Finala gdje opet pobjeđuju Cavse u 7 dramatičnih utakmica. Duncan je 2007. odmarao prepustivši titulu MVP-a Parkeru, ali ovaj put se vratio po zasluženo, postavši s 39 godina najstariji MVP Finala ikada, preskočivši Kareema. I dodatno zacementiravši mjesto u povijesti košarke kao jedan od najvećih svih vremena.

Filed under: bball 17 Comments