60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

31Dec/158

POWER RANKINGS, WEEK 9. (PART TWO)

Posted by Gee_Spot

Imam nešto malo vremena kroz jutro na poslu da završim rankingse, brzinski, pa u pripreme za doček. Dobru zabavu svima (odnosno samo onima dobre volje, ovi narajcani, što mi žele najgore kroz komentare koje ne objavljujemo jer je ovo ipak PG-13 blog, neka se slobodno uguše u zalogaju jada kojega će kusati večeras jer sumnjam da netko tko može biti toliko ogorčen na pizdarije zna uživati u ičemu) i nastavljamo dogodine na istom bat-programu u isto bat-vrijeme na isti bat-način.

16. MAVS

Spomenuli smo u crticama o Torontu kako su ih izrešetali, Dallas je tek u završnici kozmetički popravio rezultat, a da ne izgledaju baš sjajno u zadnje vrijeme potvrđuje i podatak da im je za srediti Netse trebao produžetak. Igrali su bez Derona, u petorku je uskočio Barea koji je odmah u svom stilu izneredio Brooklyn, zabivši gomilu ključnih šuteva u završnici kojima je pomogao Dallasu da izvuče živu glavu iz gliba u kojega se uvalio.

Uglavnom, u obje utakmice obrana im je curila na sve strane, isto se ponovilo i protiv Chicaga koji je zabio svoju kvotu lakoćom, ali je imao ogromnih problema braniti sve veću šutersku širinu Dallasa. Uz trenutno vrućeg Bareu, sve bolje igraju i Matthews i Parsons, što su potvrdili i protiv Bucksa gdje je Matthews opet ubacio gomilu trica, dok je Parsons po novome uskočio i u petorku umjesto Feltona.

17. ROCKETS

Oscilacije su sve manje, ali su i dalje prisutne, što je bilo vidljivo i protiv Orlanda gdje odjednom nisu imali rješenja za Vučevića. S druge strane, bez problema su se nosili sa Spursima, sve bolji Howard bio je zaslužan za zid u sredini. Klupa je živnula čim je Lawson od čovjeka spremnog za otpis odjednom opet proigrao, ali ni to im nije pomoglo protiv Pelicansa što je dovelo do još jednog poraza koji im nije trebao. Pelicansi su i ovdje do pobjede došli na račun stretch formacije s Davisom i Andersonom, Houston za ovo nije imao rješenje te su u završnici posegnuli za smallball postavom s dodatnim šuterom umjesto centra, a to se do sada kroz sezonu pokazalo ne pretjerano korisnim. Ironija ove momčadi je u tome da se anti-Moreyball čini najboljim rješenjem u ovom trenutku.

Uglavnom, taman kada pomisliš da su pronašli neku sigurnost i da će okrenuti stranicu te barem donekle postati momčad koju smo gledali lani, odnosno da će početi nizati pobjede, zalomi im se ovakav poraz nakon kojega je jasno da još puno moraju raditi na oba kraja parketa.

18. KINGS

Na kvalitetnu pobjedu protiv Pacersa smo se osvrnuli, a nakon toga su u svom stilu izgubili od ranjenih Blazersa. Još jednom su radili gluposti u završnici, ovaj put nisu imali prednost kao protiv Indiane koja bi ih sačuvala od samih sebe. Protiv Warriorsa naravno nisu imali šanse, posebice kada je Cousins još jednom dozvolio da ga emocije izbace iz takta (i utakmice). Uglavnom, klasika, momčad koja ima talenta za ubaciti se u playoff na ovakvom Zapadu, ujedno i momčad koja je sama sebi najveći neprijatelj.

19. WIZARDS

Sve bolje igraju u smallball formaciji, konačno prevladava koncept Walla i Gortata u pick & rollu okruženih šuterima (mogli su slobodno angažirati D'Antonia na startu sezone pa bi ovaj stil savladali još ranije). Šteta što nemaju klupu trenutno, posebice što nemaju visokih na raspolaganju jer obrana pati, ali to je trenutno jednostavno tako, tu ni Thibodeau ne bi mogao ništa obzirom na ozljede koje su ih napale. Tako da su konačno krenuli u smjeru koji su priželjkivali na startu sezone, sredili su Memphis odličnim šuterskim izdanjem i dokazali da su bolja smallball momčad od njih, nazabijali su se trica i protiv Netsa, dok za Clipperse ipak nisu imali rješenja, oni su u ovoj košarci raširenog pick & rolla ipak za klasu iznad.

20. KNICKS

Protiv Cavsa su izgledali žilavo, nije bilo Mela i O'Quinna na raspolaganju, Afflalo nije mogao ništa u post-upovima kroz nakrcani reket protivnika, ali dobra šuterska večer Porzingisa i uporna obrana držali su ih u igri. Ili je možda stvar bila u tome što su Cavsi prema naprijed trenutno loši, protiv sofisticiranijih napada Bostona i Atlante izgledali su Knicksi puno manje nadahnuto u obrani. Usprkos tome što su u obje utakmice imali kompletnu rotaciju puno ranije su ispali iz utakmice nego protiv Cavsa, valjda i zbog Anthonya na parketu. Naime, s njim na trojci uz Afflala i Calderona perimetar je previše propustan, tako da bi Fisher definitivno trebao razmisliti o tome da malo začini rotaciju kako bi održao nekakav privid o mogućem playoffu (zašto ne startati s Thomasom radi balansa u obrani, momak definitivno zaslužuje priliku, a Afflalo je danas ionako praktički loša kopija Carmela).

Dobrim potezima presložio je uloge ne klupi, ali i dalje previše razdvaja startere od druge postave iako bi zbog vještina koje ima na raspolaganju malo više miksanja dobro došlo. Tipa, O'Quinn je do ozljede zgloba bio sjajan i definitivno bi ga trebalo više stavljati u situacije s Porzingisom jer njihov šut otvara dodatan prostor Melu i Afflalu za igru na niskom postu, a pri tome djeluju i kao potencijalno dobra defanzivna kombinacija. Lopeza su masno platili, ali igrajući s ovakvom prvom postavom Lopez više smeta nego koristi jer se prečesto mora izvlačiti na šut s poludistance u čemu nije naročito dobar. Carmelo također sve manje igra smallball četvorku što nije dobar trend, u tim šihtama bio je po običaju solidan. Imaju gomilu tijela pod košem koja zaslužuju minute, ali nakon trećine sezone možda je vrijeme da se Fisher odluči za striktnu rotaciju unutarnje linije i podijeli definirane uloge jer stalno traženje vruće ruke može biti kontraproduktivno, posebice kada istovremeno neki imaju puno veći kredit nego ga zaslužuju.

21. GRIZZLIES

Wizardsi su dokazali da su bolji od njih u ovoj tranziciji na smallball, kao i Hornetsi koji su ih dobili usprkos klasičnom Randolphovom izdanju s klupe (8 skokova u napadu). Lakersi im nisu problem u bilo kakvoj kombinaciji, to su apsolvirali, a sada će biti interesantno vidjeti kako će reagirati sa Zachom opet u startnoj postavi obzirom da će Barnes služiti suspenziju od dvije utakmice.

22. PELICANS

Ovake utakmice kao protiv Portlanda bez Lillarda su ono što im treba za uhvatiti playoff, a uskoro ih čeka jedan takav period, skoro cijeli siječanj krcat je utakmicama protiv osrednje konkurencije koje mogu dobiti i tu bi se mogli rezultatski oporaviti, jasno ako su dovoljno dobri da iskoriste priliku. A izgleda da idu prema boljem, evo u ovom tjednu su opet bili polovični, uz spomenutu pobjedu protiv Portlanda i korištenje slabosti Rocketsa koji nisu imali rješenje za njihovu najbolju napadačku petorku u završnici, zamalo su dobili i Heat (kojem je Ryan Anderson također predstavljao ogroman problem). Orlando pak nisu mogli zastrašiti, Evans, Gordon i Holiday su igrali uz Davisa, ali radi Vučevića i stretch četvorke protivnika (Frye ili Nicholson, svejedno) nisu mogli dugo držati Andersona na parketu, trebao im je centar koji se može gurati u reketu i tu su pali bez ispaljenog metka jer napad bez Andersona ne diše.

23. WOLVES

Dva poraza od Spursa bila su očekivana, iako su se u drugoj utakmici dobro držali do završnice. Isti scenarij i protiv Indiane, u biti to je nešto što ih prati cijelu godinu, ne znaju završiti utakmicu. Dobra vijest je da se u rotaciji pojavio Jones, dakle odustali su od Millera što je put u pravom smjeru, klinac teško može biti od manje koristi, a i Martin izgleda više nije prijetnja LaVineu (trenutno su ga vjerojatno spremni zamijeniti za stalak za lakat). Još da maknu Princea iz petorke (siguran sam da Mitchell u njemu vidi sebe pa će to biti teže izvesti) pored živih Shabazza i LaVinea i bit će još bolje. Porazi će se gomilati, ali barem neće minute bacati uzalud.

24. SUNS

Porazi od ozljedama osakaćenog Denvera i Sixersa označili su dno sezone, kada si rubna playoff momčad ovakve zicere ne smiješ propuštati i ovaj period je vjerojatno označio kraj njihovih ambicija u tom smislu. Obzirom da su protiv Sixersa ostali i bez Bledsoea koji propušta ostatak sezone u pokušajima da spasi koljeno (potvrdivši da je ulaganje u igrača s takvim problemima uvijek rizik), mogu slobodno krenuti u novi rebuilding u hodu. Prvi potez je bio bezvezan, otpustili su kvalitetne pomoćne trenere u nečemu što izgleda kao pokušaj da se zadovolje pojedinci iz svlačionice, a možda se radi i o poruci GM-u da se i njegova stolica trese jer on je taj koji je sa sobom iz Bostona i doveo obojicu, Sichtinga i Longabardia. Riješiti se njih i pri tome ostaviti Hornaceka pravi je potez dostojan Sarvera, koji na ovaj način izbjegava potrošiti eventualnu dodatnu lovu na zamjenu, a vjerojatno i natjerati Hornaceka da sam ponudi ostavku, možda kako bi i na taj način nešto ušićario.

Onaj važniji potez, promjene na rosteru, još se čeka. Markieffa Morrisa trebalo je i ranije suspendirati, a ne čekati da baci šugaman na trenera i pri tome mu plaćati milijune da sabotira momčad. Nema vrijednost? Koga briga, trebalo ga je maknuti za pick druge runde čim se osjetilo da se sprema oluja, ovako je šteta nepovratna. Uništeno je ono malo nade što su imali da će biti playoff momčad, a problem njegova postojanja i dalje je tu. Dobra vijest je pak da sada više nema razloga ne forsirati Bookera i Warrena, pa i Lena, obzirom da Chandler u ovom kontekstu na parketu nije neophodan. I da, što će sada biti s njegovim ugovorom?

25. BLAZERS

Bez Lillarda nisu bili dorasli Pelicansima, ali su zato iskoristili umor Cavsa nakon obračun u Oaklandu da ih, pa možemo slobodno to reći, osramote. Zatim su na krilima sjajnog McColluma sredili i Kingse, s tim da je jednako bitan faktor bio i povratak Leonarda u život. Njegova sezone do sada je bila za zaborav, što zbog ozljede, što zbog lošeg šuta, ali u ovom matchupu je bio ogroman problem Cousinsu. I to ne u roli stretch četvorke već kao petica - Davis je bio ozlijeđen, dakle klasična rotacija njega i Plumleea na petici nije bila moguća, a Stotts je čak i Plumleea držao na klupi u ključnim momentima kako bi mogao imati koristiti od Leonardova prisustva. I to je upalilo, a ova super-stretch kombinacija s 5 vanjskih mogla bi pomoći održati Blazese iznad vode dok se Lillard ne vrati.

26. BUCKS

Nakon iživljavanja nad jadnim Sixersima, u kojem su MCW i Giannis izgledali kao all-star igrači, držali su se solidno protiv Raptorsa do završnice kada im je utakmica pobjegla čim je protivnik počeo ubacivati trice. Dallas je bio još uvjerljiviji, kilava obrana poput ove Bucksa nema što tražiti protiv momčadi koja zna kako se igra i koja ima dovoljno šutera da sprovede plan u djelo. Uglavnom, Bucksi nikako da se pomaknu s mjesta, sve manje je realno očekivati od njih nekakvu seriju pobjeda kojom bi se vratili u playoff bitku, ni u jednom smjeru nemaju prostora za previše napredovati, a nisu ni u situaciji da trebaju žuriti s velikim promjenama i ishitrenim tradeovima. Jedino što bi se konačno trebalo dogoditi je da malo razbiju način rotiranja, nema smisla da Henson uopće ne igra kad ionako nemaju šutera ni za lijek. Mislim, koja je u suštini razlika igrao s Parkerom ili njim uz Monroea kada nitko živ ne može ubaciti tricu?

27. NUGGETS

Poraz od Lakersa definitivno je bio udarac, momčad koja se diči borbenošću poklekla je pred trenutno ipak nešto talentiranijom skupinom. Iskupili se protiv mrtvih Sunsa iako su izveli valjda najtragičniju petorku ove sezone, bez ozljeđenog Galla i bolesnog Nelsona, s Foyeom na playu te Millerom i Papanikolauom kao krilima uz centra Farieda i Harrisa kao drugog beka. Urnebes. Jasno da u ovakvim okolnostima nisu dorasli Oklahomi i Spursima, u biti nije isključeno da bi mogli upasti u novu seriju poraza koja će puno realnije prikazati njihovu kvalitetu od trenutnog scorea.

28. NETS

Izgubili su od Dallasa utakmicu u kojoj su na trenutke dominirali, presudilo je što Dallas ipak ima bolje opcije u završnici od Younga, Lopeza i Jacka. Koji su solidni, iskoristit ću opet priliku istaknuti kako Hollins u nezavidnoj situaciji radi odličan posao i kako izvlači od ove momčadi možda ne maksimum, ali svakako više od prosjeka obzirom da su spomenuta trojica neosporni nositelji. To se uz zamalo dobivenu utakmicu protiv Dallasa potvrdilo i protiv Miamia koje su skinuli, dok su ih Wizardsi s druge strane razbili jer nemaju rješenja za braniti 1-5 pick & roll i istovremeno zatvoriti sve na perimetru.

29. LAKERS

OKC ih je (opet) razbila, kao i Memphis i Hornetsi. Isto su doduše napravili i Clippersi, ali oni su dozvolili Huertasu i Bassu da otope razliku u zadnjih 12 minuta. Zato su dobili su Denver u borbi očajnika, ako je to uopće bitno. Na onom najvažnijem frontu, po pitanju razvoja igrača, ništa značajno se nije promijenilo.

30. SIXERS

Bucksi su ih demolirali, Memphis također bez većih problema, ali onda su uslijedile dvije utakmice u kojima su pokazali da nakon dugo vremena imaju puls. Idealno im se poklopilo, nema što, istovremeno su im naletjeli protivnici po mjeri i usput su mogli držati Noela pod košem 30 minuta na petici jer je Okafor dobio udarac u koljeno. Tako da su dobili uzdrmane Sunse, a zamalo su isto ponovili i protiv desetkovanih Jazzera. Sad, jasno je da dobar dio razloga za konačno dobru obranu, koja je na trenutke podsjećala na lanjsku, leži u lošim napadima protivnika, ali i zamjena Okafora s Noelom definitivno pomaže. U biti, Noel je izgleda konačno zdrav, dokazano je sposoban igrati važnu rolu na parketu, tako da nije isključeno kako bi ubuduće trebali razmisliti o tome da on bude taj koji starta (što se protiv Kingsa i ostvarilo, a o tome više idući tjedan).

Uz ove pomake u igri, mijenjali su i roster, riješili su se Wrotena koji definitivno nije tip playa za D'Antonia, a doveli su Isha Smitha iz Pelicansa. U široj slici nebitno, u ovoj njihovoj mikro ovo znači da će sada biti još manje jasno tko će do minuta između njega, Marshalla, McColluma i Canaana. Koji je dobio prekomandu na beka-šutera kao najbolji tricaš u ponudi i to se za sada pokazalo kao solidan potez (iako igranje s dva takva komarca u vanjskoj liniji dugoročno nema nikakvog smisla).

Filed under: bball 8 Comments
30Dec/154

POWER RANKINGS, WEEK 9. (PART ONE)

Posted by Gee_Spot

1. WARRIORS

Ključni moment njihova tjedna definitivno je utakmica protiv Cavsa, ružna ljepotica koja je fascinirala količinom energije potrošenom u obrani. Nije tu bilo atraktivnih akcija i šuterskih serija, samo klasična playoff makljaža u kojoj je svaki posjed imao težinu jedne boksačke runde. Gledaš to i misliš se, jebote, kad bi mogao biti upola dobar u bilo čemu što radim kao što su ovi ljudi na košarkaškom terenu, očito nedovoljno velikom za toliku količinu vrhunskih natjecatelja. Što reći nego - I love this game, pa i kada je prezentirana u ovoj deformiranoj verziji.

Uglavnom, prvaci su dobili izazivače u njihovoj igri, igri u kojoj poen po posjedu možeš izvući samo ako si spreman žrtvovati vlastito tijelo, pokazavši se boljima čak i u ovoj verziji šahoboksokošarke. I to ne samo da su ih namlatili i nadigrali, već su to napravili s Curryem na jednoj nozi i bez Barnesa. S Greenom koji je koristio svaku priliku da napravi razliku (i pri tome pokaže da je danas za klasu bolji od Kevina Lovea, što je rečenica koju prije dvije godine ne bi mogao formulirati ni Timothy Leary jer nema tog kemijskog spoja osim stvarnog života koji se ovako može poigrati s kontekstom), s Bogutom kojem je samo letva Jimma Duggana nedostajala da definitivno potvrdi kako je najveći wrestler među koševima, s Livingstonom koji je našao snage u smrskanom koljenu da još jednom bude najbolji kada je najpotrebnije.

Ostaje se nadati da ćemo ovaj matchup gledati i u Finalu jer ove dvije momčadi definitivno imaju neriješene račune, a do tada razbijajmo glavu oko toga što Cavsi mogu popraviti kako bi se još bolje suprostavili prvacima. Mogu li dovoljno izbrusiti trenutno presirov napad da maknu utakmice iz ove defanzivne močvare u kojoj su Warriorsi očito sposobni plivati? Koliko uopće mogu koristiti Lovea u ovom matchupu? Ima li Love uopće u sebi žestinu potrebnu da se istakne u ovakvoj seriji obzirom da praktički nema iskustva velikih playoff utakmica? Može li Greena braniti itko osim LeBrona? Može li LeBron igrati bolje nego što je trenutno slučaj? Mogu li opet računati na Curryeva smrtnička izdanja?

Uz utakmicu tjedna koja je ukrala Božić, Warriorsi su još odradili zagrijavanje protiv Jazza koji jedva da je izdržao jednu četvrtinu, a zatim i outro protiv Kingsa. Koji su pružili nešto bolji dojam, barem do onog klasičnog momenta, ovaj put u trećoj četvrtini, kada su Warriorsi serijom trica i kontri napravili razliku. Pri tome se i Cousins u tom periodu izbacio iz utakmice (u kojoj ionako jedva da je sudjelovao zbog idiotskih faulova), tako da ih je u igri neko vrijeme držao Casspi koji je na jednu večer parirao Curryu i Thompsonu tricama, pri tome Draymondu serviravši probleme koje obično on kreira protivnicima.

2. SPURS

Njihov tjedan za razliku od onoga Warriorsa bio je za zaborav, dva puta su odradili posao protiv Minnesote (iako su se u drugoj utakmici pošteno namučili, Wolvesi su svladali neke lekcije i ovaj put nisu dali Leonardu da ulazi u sredinu bez faula), riješili su i Denver na drugoj večeri back-to-backa bez većih problema, skoro u svim ovim situacijama odmarali su veterane Duncana i Ginobilia, ali su zato izgubili jedinu utakmicu koja je imala neku težinu, onu protiv Houstona.

Rocketsi su ih dobili njihovom igrom, kontroliranim sporim napadima s minimumom ispaljenih nerezonskih trica, oslanjajući se na sjajnu obranu. Beverley na lopti, Ariza na Leonardu i dva centra u sredini ostavili su Spurse bez zraka, a na drugoj strani Houston je izvukao taman dovoljno od Hardena i klupe da se kotrlja. Ključni detalj je upravo taj da protiv ovakve unutarnje linije Rocketsa nisu mogli zaigrati svoju igru kroz visoki post, a Leonard i Parker nisu slash & kick kreatori u rangu Hardena (Parkera je Beverley odsjekao, dok je Leonard uz težak matchup protiv Arize i krcatog reketa još dobar dio večeri morao čuvati i Hardena). Uglavnom, ovo je već druga utakmica u kratkom vremenskom periodu u kojem su Spursi izgubili od momčadi koja ima kvalitetna dva teškaša u sredini, ne zaboravimo da su ih nedavno namlatili Raptorsi sa Scolom i Biyombom (a možemo ovome dodati i utakmicu protiv Bullsa). Dakle, ako LMA i Timmy ne mogu u post-upu odigrati na snagu, Spursima je puno teže pokrenuti napad jer praktički najbolji bek na rosteru im je Ginobili. Mogu li s njim kao slasherom u clutch situacijama do naslova? Sve ovo stavlja ogroman pritisak na Leonarda da održi ovaj suludi realizatorski učinak koji neminovno mora pasti, nemoguće da momak nastavi ovako učinkovito šutirati sa sve većom potrošnjom koja mu se neminovno nameće.

Ispada tako kako je strah od smallball postava manji problem od ovih old school matchupova, smallball postave možeš nadjačati, ali, ne počnu li zabijati trice, neće se moći odvojiti u ovim rovovskim utakmicama i tu će često završiti u situaciji u kojoj će se pobjednik odlučivati u zadnjim minutama gdje su mu u slučaju egala i šanse puno veće da nekako iskopa pobjedu kako je to uspjelo i Rocketsima.

3. THUNDER

Imali su sličan tjedan kao i Spursi, nakon nedavnog obračuna opet su snagu punili na jadnim Lakersima koji im dođu kao čokoloadno mlijeko, idealni za regeneraciju, a zatim i na Nuggetsima koji szbog trenutnih problema baš i nisu naročito tvrd orah. Ono bitno je da su izgubili jedinu relevantnu utakmicu i to na vlastitom parketu (Spursi su barem kožu ostavili u Houstonu). Bullsi su ih energetski nadigrali, od starta su bili brži, spremniji i lucidniji, natjerali su Thunder u rezultatske rupe svaki put kada bi na parketu bili sa startnom postavom gdje su jednostavno ignorirali Robersona i Adamsa fokusiravši se na zaustavljanje udarne trojke, odradivši pri tome standardno sjajan posao u zaštiti obruča. Stari problem Oklahome se tako opet javio, u pokušajima da stignu minuse nisu igrali košarku već su forsirali 1 na 5 preko Duranta i Westbrooka, koji su nešto zabili, ali su i dobar dio posjeda potrošili uzaludnim zalijetanjem u zid Chicaga.

Na drugoj strani Chicago više nego solidan, riješili su pitanje nervoze u svlačionici jer su konačno zaigrali nešto kvalitetnije u napadu, s puno više kretanja lopte i igrača koristili su slabosti zadnje linije Thundera da dolaze do laganih poena kad god bi im trebalo. Gasol u izdanju s Eurobasketa kao da je htio poručiti Prestiu da je pogriješio što ga nije lovio prije dva ljeta, sjajan kao asistent s visokog posta i još bolji kao strijelac na niskom postu, Butler fenomenalan u oba smjera, a svakako treba istaknuti i rolu Rosea koji je potrošio gomilu energije da oteža život Westbrooku.

4. CAVS

Već smo spomenuli utakmicu s Warriorsima tako da nemam što posebno dodati o intenzitetu kojim je odigrana, kao ni o batinama koje su dobili, ali definitivno ima nekih propusta koje treba ispraviti za sljedeću priliku. Tipa, nema potrebe igrati s Loveom na petici protiv smallball postave Warriorsa pored Thompsona, recimo takav potez bi puno više smisla imao dok su na parketu Ezeli ili Bogut koje Love može izvući iz reketa i protiv kojih ga defanzivno možeš solidno sakriti. Smallball petica isključivo bi trebao biti Thompson koji puno bolje zatvara i preuzima na perimetru. Ovo Loveu dodatno limitira minute jer je što više LeBrona na četvorci neophodno kako bi se pariralo Greenu, ali Cavsi imaju dovoljno tijela da sve ovo izvedu bez puno panike. Love će im biti potreban u nekim drugim serijama i dvobojima, ovdje je tek jedan od pijuna koje Cavsi moraju pažljivo dozirati u ovoj partiji šaha.

Također, ako misle igrati s Loveom i Irvingom kao starterima protiv Warriorsa, onda u petorci umjesto Smitha mora biti Shumpert radi obrane, nema smisla na startu prve i treće četvrtine upasti u rupe zbog manjka balansa na parketu. Dakle, prostora za napredak u oba smjera imaju, posebice šuterski kako će se Irving dizati u formi (a i Mozgov bi trebao biti brži u reakcijama u sredini, kao što bi i LeBron konačno mogao ubaciti poneku tricu), jedino otvoreno pitanje ono je Kevina Lovea, točnije njegove čvrstoće. Love je borben skakač i agresivan napadač, to nije upitno, ali ovo je jedna druga razina igre, šampionska, i u ovoj utakmici je iz aviona bilo vidljivo da mu nedostaje to iskustvo lanjskog Finala, jednostavno nije znao reagirati kada je igra postala rat. Njegovi pogledi u obrani umjesto reakcija, previše razmišljanja i općenito manjak spremnosti da se protivniku slomi vrat, bili su u očitom nesrazmjeru s ponašanjem ostalih aktera utakmice. S druge strane, samo da je ubacio par od one hrpe otvorenih trica koje je imao, danas bi vjerojatno pričali o Cavsima kao pobjednicima dvoboja tjedna. I zato je toliko bitno naći prave postave i pravi ritam u napadu jer ova momčad ima oružja, samo ih treba naučiti koristiti.

Ostatak tjedna? Logično da su nakon ovakvog pražnjenja u back-to-backu protiv Blazersa bili nespremni za utakmicu, kao i da su se mučili Sunse držati pod kontrolom opustivši se u obrani (Warren im je šetao kroz reket u kojem uglavnom nije bilo Mozgova, preselili su ga na klupu valjda dok ne uhvati bolju formu iako se činilo da je na pragu tako nečega, uglavnom bez njega to nije ista defanziva) i da im je trebala izuzetna šuterska večer cijele momčadi da izvuku pobjedu. U periodu dok su se pak pripremali za utakmicu u Oaklandu djelovali su puno uvjerljivije, recimo Knickse su udavili obranom u zadnjoj četvrtini. Iako su ovi bez Mela poprilično bezopasni, ipak je fascinantna bila ta razina energije u defanzivi koju su uspjeli prezentirati kada je trebalo, posebice s postavom iz Finala. Delly, Shumpert, James i Thompson uz Lovea, koji je imao zadatak tek smetati u sredini, uništili su Knickse na lopti, a aktivnost ove postave u kombinaciji s njenom pokretljivošću potpuno je u sredini onemogućila Knicksima ikakve pokušaje, ostali su samo na tricama koje nisu mogli ubaciti. Ovu četvorku treba zapamtiti, ona se pokazuje kao ozbiljno oružje u obrani i sada samo oko njih treba složiti nekoliko napadačkih postava i eto kičme momčadi koja može po naslov. Jer, obzirom kako trenutno igraju prema naprijed, o tako nečemu mogu samo sanjati (sav momemntum iz navale nestao je prije Irvingova povratka, tako da to ne može biti isprika, jednostavno James opet uzima stvar u svoje ruke gazeći Blatta i taj odnos očito se ne može riješiti prirodnim putem).

5. RAPTORS

Terrence Ross je jedan solidan period okrunio partijama protiv Mavsa i Bucksa, protiv prvih je pomogao u startu rešetenjam s perimetra napraviti razliku koju Dallas do kraja nije mogao stići, protiv drugih je pak tricama u završnici utakmicu usmjerio u ruke Torontu jer Milwaukee na takvu količinu poena nije mogao odgovoriti. Protiv Chicaga pak nije mogao ubaciti ništa, ni povratak Carrolla i Valanciunasa u rotaciju nije pomogao da nekako uspore odjednom razigrane Bullse. Ali, razloga za optimizam imaju, nakon dugo vremena su opet kompletni, imaju dovoljno raspoloženih igrača za složiti kvalitetnu rotaciju, a čeka ih i zahvalan raspored u kojem se imaju šanse odvojiti od nekih konkurenata na Istoku u međusobnim dvobojim. Uglavnom, dok Valanciunas i Carroll traže ritam, treba iskoristiti činjenicu da Scola igra kao mladić i da Ross izgleda kao šuterski majstor, kad god ih mogu držati na parketu to završi dobro za njih.

6. CELTICS

Nakon dugo vremena otvorili su tjedan kvalitetnom pobjedom, opet protiv Hornetsa koji očito nemaju rješenja za njihov presing. Istovremeno, Celticsi su tranzicijom i ulazima uspijevali doći do dovoljno poena na obruču tako da tu većih problema nije bilo. Slično su ponovili i protiv Detroita, odlična obrana na perimetru bila je ključ, a možda najfascinantnija pobjeda za njih sjajnog perioda bila je ona protiv Knicksa. Malo koja momčad na drugoj večeri back-to-backa može odigrati tako defanzivno dominantnu partiju.

7. HAWKS

Oni su upali u izuzetnu seriju, drugi tjedan za redom igraju odlično što je rezultiralo 6-0 nizom koji ih je odmah vratio u vrh Istoka. Kao i Boston sredili su redom Pistonse i Knickse koji nisu imali rješenja za njihovu sve bolju šutersku formu, da bi ovaj period ipak završio porazom. Pacersi su im u defanzivnom natezanju dviju momčadi koje se itekako oslanjaju na presing uzeli mjeru, Hill na Teagueu i George kao libero u svakom trenutku spreman pomoći Ellisu na Korveru zaustavili su dva ključna vanjska igrača Atlante, a Mahinimi i Allen solidno su se nosili s Millsapom i Horfordom. Nezgodan matchup za Hawkse dodatno je naglašen boljim izvedbom klupe Indiane kojoj je posao bio olakšan jer opet nije bilo Splittera koji muči svoju kroničnu borbu s listom koja evo traje već drugu godinu.

8. PACERS

Liga ih je skužila, a u dobroj mjeri se pokazalo da im je smallball samo varka, posebice kako su Miles i George pali sa šuterskom formom. Ali, kao što smo još ranije naglasili, dok god se mogu osloniti na obranu itekako će ostati u playoff trci. Inače, tjedan za zaborav, otvorili su ga protiv Kingsa gdje su u drami izgubili završnicu na svom parketu nakon što su se cijelu večer mučili vratiti u utakmicu veći dio koje nisu imali rješenja za Cousinsa i Casspia. Potonji je kao smallball četvorka bio ogroman problem zbog kombinacije šuta, ali i skakačke kvalitete. Uopće, Miles i George nisu imali rješenja za fizikalije Casspia i Gaya, u onim čestim situacijama kada bi se napad Indiane sveo na izolacije za Georgea pokazao se Rudy kao odličan stoper koji je masom anulirao onu najveću prednost koju George inače ima u dvobojima na perimetru.

Wolvesi nisu bili problem, nakon dugo vremena zalomila im se dobra šuterska četvrtina (ili je bolje reći Wolvesi su im je dozvolili) i tu je stvar brzo bilo rješena, dok su se protiv Hawksa iskupila dijelom za propust protiv Kingsa.

9. HEAT

Njihov toplo-hladno period nikako da prestane, usprkos nekim pozitivnim pomacima poput sve bolje igre Whitesidea i Bosha, opet su jedva izvukli polovičan učinak u ovom tjednu. Prvo su izgubili završnicu utakmice protiv Pistonsa, u sudaru visokih postava i sporih kontroliranih napada koji vode lošim šutevima zatvorili su reket i kontrolirali Drummonda, ali im je Detroit ubacio tricu kad god im je trebala. Uz to, Wade je prokockao zadnju šansu na isti način kako je igrao cijelu večer, forsirajući šuteve s poludistance iz driblinga. Dakle, još jedan poraz koji je najlakše pripisati potrebi da se liječe njegovi kompleksi.

Nekako su se provukli protiv Pelicansa u utakmici u kojoj je Bosh vukao i u kojoj nisu mogli računati na Whitesidea jer su Pelicansi došli do produžetka na račun dvojca Anderson-Davis kojega startni par visokih Miamia nije mogao braniti. Čim bi Spoelstra reagirao uvođenjem Greena umjesto Hassana, Miami je djelovao bolje, što se potvrdilo i u produžetku.

Uglavnom, ovdje je izgledalo kao da se nešto prelomilo u Miamiu jer je Bosh u sljedećoj utakmici opet bio glavni, relativno su lagano sredili Orlando u utakmici u kojoj su ritam odveli u blatu, jašući dva visoka i dominirajući u reketu u oba smjera, prateći sve to solidnom količinom trica. Međutim, već protiv Netsa opet ista priča, Bosh je nestao, napravili su gomilu grešaka na perimetru koji odjednom curi na sve strane kako se sve više posvećuju čuvanju sredine (a nemi ni ozljeđenog Winslowa, plus i Johnson se tek vraća u formu nakon ozljede), a čak ni u reketu protiv Lopeza i Younga nisu napravili dovoljno, odnosno nije lako kontrolirati utakmicu u kojoj zbog malo posjeda i sporog ritma, a zatim i šuterske jalovosti, jednostavno nemaš prilike ući u nekakvu seriju i tako si dati prostora za disati kada dođe do zagušenja.

Kako god, nakon ovoliko utakmica jedna stvar je jasna i brojke koje to potvrđuju nisu slučajne - kada Wade troši preko 30% posjeda uredno gube, kada troši ispod toga postotka pobjeđuju.
Istovremeno, kada Bosh troši preko 25% posjeda pobjeđuju, kada je ispod toga uredno gube. Sami zaključite što bi Spoelstra trebao poduzeti i u kojem bi smjeru trebao okrenuti momčad ako misle nešto napraviti ove sezone.

10. HORNETS

Poraz od Bostona pokazao je da kada ne mogu zabiti s perimetra ipak ne mogu računati na obranu da ih izvlači, nisu takva klasa na toj strani parketa. Protiv Memphisa dobili su nazad u rotaciju Jeffersona koji je ili totalno izvan forme ili totalno izvan fokusa zbog svega što se događa (i pri tome ne mislim samo na činjenicu da je pušitravić, već i da se pokazalo kako su Hornetsi itekako spremni nastaviti bez njega) poslužio ponajprije Randolphu da se razigra i tako pomogne Memphisu pružiti otpor koji se ipak nije pokazao dovoljnim pored duplo više trica koje su ubacili Kemba i društvo.

Lakersi jasno nisu bili u stanju pružiti dostojan otpor, bez obzira na lošu šutersku večer Hornetsa, tako da nam ostaje vidjeti što će se događati sada kada ih čeka možda i najteži tjedan u sezoni. Bez Jeffersona su izdržali gotovo bez problema, mogu li još jednom nadmašiti očekivanja?

11. PISTONS

Šuterski su pali, točnije iza njih je loš šuterski period, a to je odmah rezultiralo dojmovima koji su totalno suprotni od onih iz prošlog tjedna kada su se na trenutak činili kao jedna od najboljih momčadi na Istoku. Čim ne mogu ubaciti tricu i tako držati napad podmazanim, odjednom izgledaju kao momčad koja će se do zadnjeg dana mučiti da se ugura u playoff. Tjedan su otvorili pobjedom nad Heatom gdje su imali više sreće nego pameti, odnosno uz to što su im upadale trice Jackson je taman za nijansu bio bolji s loptom u rukama od Wadea.

U drugoj večeri back-to-backa protiv Hawksa nisu imali energije u obrani, uz to što je Drummond bio kriminalan s linije te nije bio u stanju kazniti slabosti Hawksa u zadnjoj liniji, ozljedio se i KCP, što je za momčad koja nema pouzdanu klupu bilo previše. Iako Tolliver često zna zaigrati umjesto Ilyasove u završnicama zbog nešto pokretnije obrane na perimetru, njegovi učinci s rezervama su također upitni, a i onaj učinak Blakea i Baynesa iz prošlog tjedna očito je bio tek slučajan.

Uglavnom, s KCP-om koji ima problema s nogom i upitnom dubinom nisu mogli protiv momčadi poput Bostona koja se uz to našla i u uzlaznoj putanji forme. Dobro bi im došao predah da se regrupiraju i smisle nešto novo, ali NBA raspored je nemilosrdan, umjesto toga u najgorem trenutku dolazi im tjedan s 4 utakmice.

12. MAGIC

Odlično su odigrali protiv Houstona, ovaj njihov flex napad predstavljao je ogroman problem obrani Rocketsa koji su naivno ispadali u rotacijama otvorivši gomilu prilika na obruču ne samo za bekove, već i za visoke. Tako je Vučević uz standardnu dozu poena iz pick & popa sjajan bio i u otvaranjima nakon bloka, ali i u cutovima na strani bez lopte, odlično je realizirao u postu protiv Howarda i Capele koji su obično kasnili i nisu imali rješenja za njegovu svu bolju post-up igru. Njihov raspored je bio problem i Miamiu, ovaj put Vučević nije imao zicere na obruču, ali je izrešetao u reketu parkiranog Whitesidea iz vana, samo što je Heat za razliku od Rocketsa uspio kroz sredinu iskoristiti slabosti zadnje linije Orlanda u branjenju sredine čak i u ovom zonskom rasporedu koji je idealan za profil igrača koje Skiles ima na raspolaganju.

Interesantno, što se više slažu i što više pronalaze idealne uzorke igre, Skilesovi momci igraju sve bolje u napadu, a sve slabije u obrani. Opet, u oba smjera su već toliko dobri da im Pelicansi ne predstavljaju nikakav problem, rutinski su ih sredili opet uz fantastičnu partiju Vučevića u napadu. Osim što ne može promašiti s poludistance, repertoar poteza u post-upu mu je takav da bez problema trpa i protiv Asika ili Davisa ako ostane 1 na 1, što je sve češći slučaj obzirom da Orlando ima gomilu prostora u sredini od kada su makli Oladipa na klupu. I dok se sada čeka potez lige po pitanju kako usporiti Vučevića koji trenutno izgleda kao jedna od najboljih napadačkih petica u ligi (s njim u ovakvoj formi i s ovoliko korisnih tijela u rotaciji moraju u playoff, Skiles eto ne samo da je sredio obranu već je skužio i kako izvući maksimum iz napada), neka ovo posluži kao idealan primjer kako ponekad jedan naizgled banalni potez efektom domina može utjecati na doslovno karijere gomile aktera.

13. CLIPPERS

Uhvatili su finu pauzu da se malo priberu, onda su dobili i Lakerse za Božić kao dodatnu okrijepu (što se baš i nije pokazalo tako lakim zadatkom, dobivenu utakmicu im je očajna klupa zamalo prosula u završnici pa je Rivers napravio ono najgore moguće, vraćao je u igru već ohlađene startere). Sve uzalud, već protiv Jazza su morali istrčati bez Griffina koji je sredio nogu na treningu i upitno je o koliko se ozbiljnoj ozljedi radi. Srećom po njih Jazz je u još goroj situaciji (ovdje su igrali i bez Favorsa, s Lylesom i Whiteyem pod košem) tako da su se provukli iako ih je Hayward još jednom izrešetao, naglasivši problem bočnog stopera po tko zna koji put.

Ako ništa drugo ukazao se Pierce, Rivers očito ne vjeruje Smithu, pa je PP uskočio u rolu stretch četvorke. Prvo protiv Jazza, a onda i protiv "svojih" Wizardsa, potvrdio je da se radi o jedinoj roli koju u ovim godinama može igrati i to više nego solidno, tako da su Clippersi u ovoj svojoj smallball verziji nadjačali Washington. Paul sjajan, Jordan s još više prostora u sredini nego inače, rašireni raspored na parketu, šuterski razigrana klupa, to je razina igre koju očito mogu prezentirati bez problema i kad bi im većina protivnika bila kao Washington, izostanak Griffina se vjerojatno ne bi ni osjetio.

14. BULLS

Imali su idealnu pauzu pred Božić, dovoljno dana da srede stvari u svlačionici i pripreme se za playoff izdanje protiv Oklahome. Pokazat će se da su imali i sreću u nesreći jer je Noah sredio rame, tako da im se otvorilo još više minuta za Portisa čiji šut iz vana i pozitivna drskost su oživjeli ne samo drugu postavu, koja je bila solidna veći dio godine, ali je rijetko bila u stanju raditi rezultatsku razliku, već i startere koji su uz njega na parketu odjednom imali više prostora u sredini. McDermott, a zatim i Snell, dali su kvalitetne šuterske i energetske role, tako da napad ostvario najbolji period sezone, a pomoglo je i što su počeli vrtiti akcije više kroz post-up Gasola nego kroz pick igru Butlera i Rosea.

Kombinacija svježine, novih uloga i nova rotacija pomogli su tako da srede Thunder, protiv kojih su pokazali standardnu čvrstinu u obrani reketa, ali i poboljšani napad. Protiv Dallasa u drugoj večeri back-to-backa nisu imali takvu energiju, obrambeno su potpuno zakazali, ali već protiv Toronta oni najbolji djelovi igre pokazani protiv Oklahome su bili vidljivi. Dakle, osvježenje i prostor kojega donosi Portis otvara više prilike svima, Gasol nosi povećani teret kao da je samo čekao opet pod stare dane dokazati da je i dalje faca, Mirotić, Snell i McDermott (koji ovdje nije igrao zbog koljena) imaju dovoljno prilika iz spot-upa da pomognu. Mirotić primjetno igra bolju obranu na trojci gdje dužinom u sredini predstavlja dodatan problem, Brooks je u periodu solidne šuterske forme i daje kvalitetne minute, a iako je reket malo otvoreniji, vidi se i na Roseu i Butleru da im manje opterećenje u napadu ostavlja puno više energije za igru u obrani. Posebice je Rose ostavio dobar dojam u dvobojima protiv Westbrooka i Lowrya, možda ne može pronaći šut, ali fizički je definitivno sposoban igrati u ovoj ligi, malo je bekova koji 1 na 1 mogu držati spomenutu dvojicu donekle pod kontrolom i to nije mala stvar.

Do kada će ovaj pozitivan momentum trajati nemoguće je reći, ali po prvi puta ove sezone Bullsi su oku ugodni.

15. JAZZ

Presing i kontre Warriorsa previše su za njih, ova momčad treba ozbiljnu infuziju talenta u ovom trenutku da bi uopće mogla i pomisliti pratiti ovakvu razinu košarke. A ta njihova razina dodatno se srozala kada su ostali bez Favorsa zbog leđa, s dva back-up visoka u startnoj postavi nisu mogli protiv Clippersa. Da stvar bude još gora, u toj utakmici su ostali i bez Burksa koji je praktički slomio nogu, ne dovoljno da ga prekriže za sezonu, ali dovoljno da mogu zaboraviti na njegov značajniji doprinos kada se vrati u akciju (jadnik je u istoj akciji još zaradio i potres mozga). Što trenutno, uz sve probleme s unutarnjoj linijom, stavlja još veći naglasak na manjak playmakerskih opcija. Kako je krenulo, mogu biti sretni ako ostanu u igri za playoff do kraja sezone. Uostalom, to što su Sixerse jedva sredili s ovom krnjom rotacijom jasno pokazuje što ih čeka ako se Favors i Gobert brzo ne dovedu u red, odnosno ako konačno ne naprave neki trade kojim bi u momčad doveli pouzdanog playmakera.

Filed under: bball 4 Comments
25Dec/1535

ROOKIE RANKINGS

Posted by Gee_Spot

Bacimo pogled na rookie klasu kroz IOR učinak ostvaren u prvoj trećini sezone. Ovdje su svi koji su odigrali 300 ili više minuta, a po brojkama je jasno da klasa nije toliko dobra koliko se činilo nakon prvih mjesec dana. U biti, krivo, nije toliko duboka, ali definitivno je dobra jer dobili smo najboljeg rookiea još od Anthonya Davisa. Merry x-mas, čujemo se idući tjedan, vjerojatno nešto kraćim izdanjem rankingsa, a možda i podcastom.

1. KARL-ANTHONY TOWNS 82

Odmah je bilo jasno da je mali poseban talent, ali za nekoga tko je do prije par mjeseci bio tinejdžer ovu trećinu sezone odigrao je iznad očekivanja (usporedbe radi, ovako visok IOR prvog igrača na rosteru prošle godine gomila franšiza mogla je samo sanjati). Praktički, njegova igra već sada nema značajnije mane, a još ga se ne koristi na visokom postu ni približno koliko bi trebalo. Jednom kada se kroz njega bude vrtio napad, bit će all-star, u to nema sumnje. U biti, malo mu nedostaje da to bude već sada, a kada kao rookie postaviš takve temelje, samo nebo je gornja granica. Ako i ne bude nasljednik Duncana (namjerno ne koristim usporedbu s Garnettom jer je Towns karakterom sličniji Timmyu), Towns će u najmanju ruku biti njegova solidna kopija, a znati već sada tako nešto ogromna je stvar za svaku franšizu. Wolvesi, nemojte ovo usrati kao što ste s Garnettom.

2. KRISTAPS PORZINGIS 64

Zinger se još traži, kod njega je spektar mogućnosti trenutno širi (ne i veći) nego kod Townsa jer je pokazao od svačega po malo (xxl Dirk, novi i nešto pokretniji Rik Smits s većim rasponom na šutu, realizirani i povećani Eddie Griffin, asocijacija je gomila), ali ono što će ostati temelj njegove igre bit će ta centarska visina kombinirana s mekom rukom. Sad je na Fisheru da mu pronađe omjer minuta barem 50-50 na visokim pozicijama umjesto dosadašnjih 75-25 u korist četvorke.

3. NIKOLA JOKIĆ 60

Nuggetsima je danas najveća briga mogu li jednog dana pod košem spojiti Jokića i Nurkića tijekom većeg dijela utakmice obzirom da se čini kako i Jokiću najbolje leži pozicija petice. On očito može imati karijeru sličnu Vučeviću ili Monroeu, dakle takvom profilu visokih koji su u biti prave napadačke petice, ali bez onog defanzivnog aspekta koji pozicija zahtjeva. S tim da je u ovom vremenu što ga je proveo u sredini obrane Nuggetsa pokazao da pozicijski i fizički može više nego solidno držati sredinu, dakle pravi izazov će biti kada bude morao pokrivati četvorke u twin towers kombinaciji Denvera. Koju god rolu igrao, bit će koristan NBA igrač jer iako možda nema fizikalije Townsa i Porzinigsa, košarkaši IQ mu je u tom rangu.

4. RONDAE HOLLIS-JEFFERSON 48

Brzo je dobio šansu i još brže je potvrdio da je već sada spreman odrađivati ono što se oduvijek smatralo njegovom NBA specijalizacijom, a to je igrati rolu stopera na boku. U napadu je čovjek manje, ali njegov utjecaj na igru defanzivno i kao trećeg skakača je itekako opipljiv. Naravno, mnogi ispod njega na listi imaju puno veći plafon, u neku ruku ovo je možda i njegov maksimum, ali u tome nema ništa loše, pronaći kvalitetnog igrača zadatka važna je stavka u slaganju svakog rostera.

5. WILLIE CAULEY-STEIN 38

On je praktički pod koševima ono što je Hollis-Jefferson na boku. Izuzetan defanzivac i skakač, Cauley-Stein je opravdao povjerenje od prvoga dana. Sad samo treba vidjeti da li mu je ovo plafon ili će biti u stanju odraditi nešto i na "prvoj" strani lopte, u napadu, kako bi postao barem nekakva verzija Tysona Chandlera.

6. RICHAUN HOLMES 34

Počeo je dobivati minute u Sixersima i vrlo brzo se potvrdio kao NBA igrač, visoki koji može pokriti obje pozicije iako je u idealnom scenariju staromodna četvorka koja šutira s visokog posta i jede prostor u reketu kao nekakva light verzija Eltona Branda iz druge faze karijere. U trenutnoj NBA košarci može igrati i back-up peticu, a kao problem za sada se ističe tek slabašan učinak u defanzivnom skoku koji bi ga mogao stajati karijere. Obzirom da u NCAA nije imao problema sa skokom, vjerojatno je u pitanju šum uzrokovan malenim uzorkom, tako da su Sixersi potencijalno riješili mjesto trećeg visokog na rosteru.

7. TJ MCCONNELL 29

Iako se ističe manjkom atleticizma i problemima koje mu to stvara kao kreatoru iz driblinga, McConnell je sasvim solidno iskoristio priliku koju je dobio. Jasno je da nije startni kalibar, nije dorastao ni ulozi combo strijelca s klupe, ali nekakav 3&D play na tragu Dellya ili Stevea Blakea uz puno upornosti može postati. Na pravom rosteru koji ima dovoljno kreatora na ostalim pozicijama i za takvoga se može naći dovoljno minuta.

8. FRANK KAMINSKY 28

Šutirati zna, ima osjećaj za igru, masa i visina za pokriti dio reketa su tu, dakle Frank the Tank itekako je sposoban biti back-up centar u ligi.

9. JAHLIL OKAFOR 27

Sjajno trpa u post-upu, ali problem je što ne radi apsolutno ništa drugo, osim što solidno skače. Dometa na šutu nema, IQ je upitan, u obrani peticu ne može igrati ni pod razno jer čak ni tijelo ne zna koristiti na način na koji to radi vršnjak mu Jokić. U biti, Jokić je po svemu superioran igrač i pitanje je koliko bi on poena zabijao u prosjeku da ima potrošnju prve opcije i preko 30 minuta po večeri (ono što znamo je da sigurno ne bi imao više blokiranih šuteva od Jahlila, bili bi tu negdje, a kad im uzmeš početne pozicije i pedigre u usporedbu, pitaš se kako je moglo doći do takvog raskoraka između njihova potencijala i tko se uopće bavi kreiranjem tih skauting lista, koji su to interesi u pitanju). Okafor je tako trenutno klasični žderač posjeda i iako mu kontekst nije nimalo ugodan, šmrc, teško je zamisliti da igrač s ovakvim tipom učinka i ovako limitiran fizikalijama i atleticizmom postane novi Shaq ili Drummond. A bez takve moći teško će mu se povećati plafon. Četvorka ne može biti ni pod razno, možda bolji Carl Landry, dakle tko je on? Marreese Speights 2.0?

10. D'ANGELO RUSSELL 24

Živnuo je mali s loptom u ruci, šuterski se još ne snalazi jer mu je problem i brzina igre i daljina trice, ali obzirom da još nema ni 20 potencijal je očit. Problem je kontekst, momak je slash & kick igrač kojem treba tranzicija da bi pokazao što zna, nije još ni fizički ni zanatski u stanju napadati i kreirati u postavljenim napadima na NBA obrane. Nije ni elitni atleta, ali kombinacija odličnog prvog koraka, izuzetne kontrole tijela i lopte te lijeva ruka stvorena za trikove na ulazu daju mu šansu da bude NBA play u rangu jednog Gorana Dragića. Curry neće biti, toliko dobar šuter nije i teško da će se u jednoga razviti, a teško će biti i Harden obzirom da ne mogu zamisliti da na svoju građu posloži onakav oklop (vjerojatno nikada neće živjeti od poena s linije slobodnih). Dakle, teško da je franšizni talent kakvim se na trenutke činio dok je ludovao na Ohio Stateu, ali ako Lakersi budu pametni imaju svog showtime playa.

11. NEMANJA BJELICA 21

Ovaj kvazi-rookie prije ozljede i pada u bespuća trenerske zbiljnosti Sama Mitchella pokazao je da neće imati problema odrađivati posao stretch četvorke i to ne samo u napadu - njegovi solidni učinci u skoku i obrani pokazali su da ni na drugoj strani lopte neće biti rupa. NBA starter vjerojatno nije, ali kao rezerva može pomoći svakom rosteru. Ozbiljno vođenom.

12. JUSTISE WINSLOW 18

Prototip modernog 3&D swingmana koji dokazano može braniti i stretch četvorke, problem je samo što trenutno nema pouzdan šut ni dribling tako da u napadu ovisi isključivo o laganim poenima iz tranzicije i ulaza sa strane bez lopte.

13. STANLEY JOHNSON 8

Klinac ima momenata u 3&D roli na boku, ali ima sličan problem kao i Winslow, kreiranje iz driblinga ih trenutno prijeći u ostvarenju značajnijih doprinosa te u napadu uglavnom žive od otpada. Johnson je mrvicu bolji finišer, Winslow je mrvicu moćniji defanzivno, ali njih tek čeka ono najbolje. Kao i Russell, nemaju još ni punih 20 godina, dakle naučit će se na NBA tricu, naučit će driblati dovoljno da ne guše napad, a onda će dugo godina biti rasne 3&D trojke sposobne uskočiti u rolu smallball četvorke.

13. DEVIN BOOKER 8

Najmlađi član ove generacije ni u NCAA nije pokazivao previše all-round kvaliteta, ali šuterska kvaliteta je očita, nekakav period privikavanja na NBA tricu ili superiorne obrane nije mu trebao. Dakle, kartu za dugogodišnji boravak u ligi već ima, sada samo treba raditi na ostatku paketa.

15. RAUL NETO 6

Brazilčev plafon je već bio poznat, ničim nije iznenadio i očekivati puno bolje igre od trenutnih nije realno. Jazzeri mogu biti sretni ako su u njemu našli budućeg 3&D beka za povremenu rolu s klupe.

16. LARRY NANCE -1

Dobio je priliku, voljni moment i borbenost nikada nisu bili upitni, ali Nance jednostavno nije igrač koji može funkcionirati na ovom broju okretaja. Njegove najveće kvalitete su u kreaciji s visokog posta, ali to u NBA neće imati prilike igrati, a za ozbiljnog šljakera jednostavno nema potrebnu kombinaciju fizikalija i atleticizma.

17. MARIO HEZONJA -3

Slično kao i Booker, Hez je već pokazao izuzetnu ruku na račun koje će trajati u NBA dok god želi. Sada je samo pitanje može li razviti ostale aspekte igre. Predispozicije svakako ima i tu je u prednost pred jednim Bookerom.

18. EMANUEL MUDIAY -7

Očajan ulazak u sezonu pokazao je da mu ne bi škodilo malo školovanja pod Larryem Brownom, ali, što je tu je, svoju nesuđenu NCAA sezonu odradit će u NBA. Predispozicije su tu, ima kvalitetu za playa, sada samo mora naučiti igrati poziciju i popraviti šut ako misli biti nešto više od prosječnog 4D playa (4D = dribbling, driving, dishing, defending).

19. JERIAN GRANT -13

On je trenutno nešto kao light-Mudiay, samo ni približno moćan fizički, a ni toliko eksplozivan kao slash & kick talent. Jasno, nema ni takve ovlasti, ali igra solidnu obranu. Problem za razliku od Mudiaya je taj što nije prospekt, iza njega su 4 NCAA sezone u kojima je dominirao kao strijelac i imajući u vidu takav kontekst realno je bilo očekivati nešto više. Ovako, vjerojatno smo dobili još jednog rubnog NBA playa koji će cijelu karijeru balansirati između mjesta na dnu nečije klupe i boravka u nekoj drugoj ligi.

20. TREY LYLES -24

Činjenica da momak starta dovoljno govori o tome koliko Jazzerima nedostaje Gobert, fizički je na tragu NBA talenta što pomaže u skoku, ali sve drugo je još daleko od potrebne kvalitete. Lyles nema neki poseban atletski potencijal, ako doda šut s poludistance mogao bi trajati kao solidan back-up visoki.

21. LAMAR PATTERSON -25

To što je odigrao ovoliko minuta za Atlantu dovoljno govori o njihovim problemima na bokovima. A što činjenica da je solidan NBDL igrač u rotaciji preskočio Tima Hardawaya i Justina Holidaya govori o šansama potonje dvojice da ostvare NBA karijeru, zaključite sami.

Filed under: bball 35 Comments
23Dec/152

POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART TWO)

Posted by Gee_Spot

16. MAVS

Samo dvije utakmice su igrali, drže se svog 50-50 učinka. Pacersi su ih razbili, nemaju rješenja u obrani za takvu gomilu opcija, ali zato su bez problema svladali Memphis koji u ovoj smallball verziji ipak nije dorastao doktorima stretch napada iz Dallasa (a nije da se više mogu prešaltati na grit & grind, Pachulia i McGee su zaključali reket Gasolu i Randolphu).

17. KNICKS

Zalomio im se ugodan raspored, Sixersi su i njima danas tek lakši trening, dobili su za poklon Bullse izmrcvarene od bitke dan ranije, a Wolvesi u ovom trenutku prolaze kroz puno više stresa od njih (i imaju puno goreg trenera). Orlando im je ipak u ovom trenutku prevelika prepreka, ali sve u svemu napravili su ono što ozbiljno vođena momčad treba, uzeli su što se moglo. Možda bi bolje odigrali i protiv Orlanda da su imali O'Quinna na raspolaganju, ovako im je poremećena rotacija koja u zadnje vrijeme funkcionira više nego solidno.

Uz doprinos Gallowaya, Thomasa i O'Quinna u novim (i važnim) rolama s klupe, gledali smo i Porzingisa kao peticu (nosio se s Townsom bez većih problema, pokazavši usput blokerske talente, ali i da mu rola zadnjeg čovjeka koji čeka u zoni bolje leži od aktivnog pokrivanja jer ipak nema taj nivo pokretljivosti kad igra nogama). Nema razloga da ga u toj roli ne gledamo još više već sada, jer osim solidne obrane donosi i tu šutersku prijetnju u napad koja svakako olakšava život Melo i Afflalu u post-up izolacijama. Od svega pak najfascinantniji je preobražaj Thomasa u light-Arizu, Jackson je od prvog dana zaljubljen u njegovu energiju, ali da će od do jučer tweenera i smetlara napraviti 3&D swingmana koji treba svakoj NBA rotaciji još uvijek je teško za povjerovati.

18. ROCKETS

Našli su nekakav ritam u obrani, to je ono ključno, posebice obzirom na raspored koji ih čeka od Božića nadalje (u desetak dana igrat će dva puta protiv Spursa i jednom protiv Warriorsa). Na startu tjedna protiv Kingsa i dalje su izgledali kao da se ništa ne mijenja na bolje, za Cousinsa nisu imali protuotrov iako su u petorku gurnuli i Motiejunasa (možda malo prerano mu daju važnu rolu, ali izbora nemaju), ali zato su u zadnje dvije utakmice konačno zaigrali u obrani na način sličan lanjskome (tu između negdje se ugurala i pobjeda protiv Lakersa, koja je poslužila da se još jednom uvjere kako eksperiment s Lawsonom ne funkcionira jer čovjek ni u takvom kontekstu nije pokazao znakove života).

Pokazali su da mogu kada hoće, sada samo taj pristup treba pretvoriti u konstantu. Uglavnom, Clipperse i Hornetse su apsolvirali rutinski prvenstveno na račun odlične obrane, a za ovaj pozitivni trend zaslužno je puno stvari. Uz micanje Lawsona iz rotacije do kojega je došlo zbog suspenzije lige (i koje je poslužilo kao potvrda da ga mogu slobodno otpustiti jer su očito bolji bez njega na parketu), pomoglo je i dizanje u formi pojedinaca poput Hardena i Howarda, bolje rotacije igrača s puno više Beverleya i puno manje smallballa, a zatim i kompletiranje rotacije pod košem.

Ako bi trebao izdvojiti jedan razlog, onda je to svakako Hardenova požrtvovnija igra u obrani, što je još jedan dokaz da momčad poprima identitet svog glavnog igrača. Harden je lani u prva dva mjeseca sezone pucao od snage i želje da se dokaže, igrao je u oba smjera kao Wade u najboljim danima, a takvog Hardena na početku ove sezone zamijenio je onaj od dvije godine ranije, kojemu smo se kolektivno sprdali stavljajući klipove njegovih loših "reakcija" u obrani na jubitou. Koji je pravi? O odgovoru na to pitanje ovisi budućnost Rocketsa, ali sada barem znaju da se s ovim krhkim balansom ne treba zajebavati i da sigurnosti radi Hardena moraju imati u sendviču između dva kvalitetna defanzivca kao što je to bio slučaj lani, a ne u ovoj kombinaciji od početka godine s Lawsonom koja je više naginjala onoj defanzivnog grozoti kada je na parketu često bio s Linom i Parsonsom.

19. SUNS

Hornacek neće još dugo. U NBA je uvijek najlakše promijeniti trenera kada stvari krenu nizbrdo, a kada je taj trener u zadnjoj godini ugovora (Sunsi imaju opciju za dodatnu godinu koju zasigurno neće koristiti), sljedeći potez se nameće sam po sebi. A stvari su krenule nizbrdo jer Sunsi su ovaj prethodni tjedan obilježili ne samo lošom košarkom, nego nastupima koji graniče s neprofesionalizmom. Na stranu gaženje od Warriorsa, tu ionako nisu imali šanse s povratnikom u petorku Chandlerom (i s Leuerom na parketu, u tri šihte u kojima je skupio 14 minuta Sunsi su pali u minus od 23 poena, staviti njega na Greena bilo je komično), kao i pobjeda protiv Pelicansa gdje su u svom stilu, na mišiće i uz miksanje trenera, nadjačali očerupane Pelikane, one dvije odigrane nakon toga prokazale su ih kao brod koji tone i koji nema smisla spašavati u ovom obliku.

Bucksi su ih ubili energijom, samopouzdanje i obranom, svime onim što bi trebalo biti zaštitni znak ove momčadi koja se ne može osloniti na preveliku inteligenciju u napadu. Drugim riječima, Sunsi ne mogu do pobjede bez borbe, a nje protiv Bucksa nije bilo, posebice ne kod Bledsoea i Morrisa. S tim da je potonji sada već očita peta kolona, nejasno je zašto uopće ima minute u rotaciji jer svaki puta kada izađe na parket imaš osjećaj da će se potući sa suigračima. Uglavnom, da li je igračima dosta Hornaceka, Morrisa ili uopće cijele situacije, nije ni bitno, bitno je da igranjem bez zalaganja daju do znanja kako žele da se nešto promijeni.

Za način kako su izgubili od Jazza nema opravdanja, poraz na drugoj večeri back-to-backa u Salt Lake Cityu nije nikakvo iznenađenje, ali Sunsi se nisu ni pokušali suprotstaviti. Hornacek, svjestan da nema što izgubiti jer je očito samo pitanje dana kada će dobiti nogu, ubacio je u startnu petorku klince (možda da odmori startere, možda da razdrma atmosferu, a možda da ukaže kako je nastavak rebuildinga najbolji izbor jer ova "jezgra" to nije), ali ni Booker ni Warren nisu rješenja u ovakvoj situaciji. Rješenja su rezovi. Jebiga, kad ti je situacija unutar svlačionice kao nakon izbora u Hrvatskoj, onda je takva i terminologija.

20. GRIZZLIES

Eto, danas su u situaciji da se ne mogu nositi s Bullsima jer više nemaju municije za parirati iole moćnijim unutarnjim linijama, a u takvoj utakmici smallball ih ne može izvući ako nisu u stanju ubaciti dovoljno trica. Uz to, više nemaju ni čovjeka za staviti na Butlera, a kao šlag na kraju imaš i činjenicu da dvojac Rose-Brooks može parirati Conleyu i Chalmersu te ih čak i nadigrati.

U sličnom stilu je prošla i utakmica protiv Mavsa, nikoga nije iznenadilo da ih danas jedan Dallas bez problema uništi u skoku. Sreća ih je poslužila protiv Indiane, prvo su dobili momčad na drugoj večeri back-to-backa koja je promijenila vremensku zonu, a onda su dobili i lošije izdanje Indiane jer su Pacersi uporno jahali smallball postave za koje smo već rekli da su debelo precijenjene. Tu je Memphisu promjena stila pomogla, dobili su poticaj od Cartera nakon dugo vremena te su stigli ubaciti dovoljno, a Randolpha praktički nisu ni koristili. Kako ne bi Indiani dali priliku da zaigraju s dva visoka i preokrenu utakmicu.

21. BLAZERS

Po prvi put u sezoni stvari su im krenule totalno nizbrdo, uz očajnu zadnju liniju obrane problem je postala i Lillardova forma. Priča se o problematičnom stopalu, a uz to su protivnici skužili da mu treba staviti flastera, time si napravio pola posla jer čovjek neće ostaviti svoju kvotu lopti drugima bez obzira na koliko loših šuteva ga tjerao. Uglavnom, nakon Knicksa s Thomasom isto je napravila i OKC s Robersonom - Lillard bi proigrao čim bi se našao 1 na 1 s Westbrookom, ali u Robersonovim šihtama kao da ga nije bilo na parketu. U takvim uvjetima Blazersi su pali prvi put proteklog tjedna, a onda je krenula turneja po Istoku na kojoj je inače kilava obrana bila posebno "raspoložena".

Magic im je kombinacijom Paytonova presinga i zone oduzeo glavna oružja na pick & rollu, Lillardove trice nakon istrčavanja iz bloka i rolanje prema obruču Plumleea i Davisa, usput se šetavši kroz reket pored kombinacije slabašnih bekova i slabašnih visokih. Heat je čak i bez nekog poštenog presinga ostvario pobjedu čisto koristeći sve zicere koje im je obrana Blazersa ostavljala, a Hawksi se nisu morali ni oznojiti jer su i Lillard i McCollum dobili poštedu, prvi zbog spomenutog stopala, drugi zbog gležnjeva.

22. KINGS

Od kada su konačno zajahali smallball postavu i gurnuli Cousinsa na centra igraju sjajno, tko zna kako bi im sada izgledao score da na startu sezone nisu udovoljavali tko zna čemu gurajući DMC-a izvan reketa. Jasno, kako je ovo ipak nezrela momčad s dva lica, što je logično kada su ti dva lidera Cousins i Rondo, naravno da su dobili Rocketse i Raptorse u onom koncentriranom izdanju, odnosno da su izgubili od Wolvesa i Wizardsa zbog gluposti u završnici, odnosno zato što nisu ni pokušavali braniti pick & roll Walla i Gortata.

Koliko god napadački bili talentirani, defanzivno nemaju rješenja, nisu roster koji bi mogao funkcionirati u ovom na loptu agresivnijem sistemu kojega pokušavaju igrati, nepotrebno otvaraju gomilu prostora na strani bez lopte i u pozadini što svaka bolja i uigranija momčad zna iskoristiti, a kao što vidimo i ove koje baš i nisu oličenje košarkaške inteligencije. Puno je bolje to izgledalo pod Maloneom koji je Cousinsa držao u reketu i igrao iz zone, s puno manje trošenja. Uglavnom, ne riješe li probleme na ovom dijelu parketa teško će iskoristiti šansu da dođu do playoffa koju im nudi trenutna (i još uvijek povremena) napadačka kvaliteta.

23. WIZARDS

Zaigrali su s dva visoka nakon dugo vremena protiv Spursa, Humphries je bio spreman za veću rolu, ali ne i za pomoći. Ozljede su ih nastavile gnjaviti, ostali su i bez Portera, ali su se svejedno vratili smallball košarci i u sljedeće dvije utakmice došli su do dvije važne pobjede (važne ako misle ostati u trci za doigravanjem), protiv Hornetsa i Kingsa. Za razliku od utakmice protiv Spursa, gdje su Wallu nepotrebno zakrčili reket, u tim susretima jahali su Walla s viškom prostora i to se pokazalo dovoljnim, Kingsi nisu mogli braniti 1-5 pick & roll, a Hornetsi su imali problema pokriti sve šutere na perimetru. Oubre je iznenađujuće solidno reagirao u 3&D roli, dakle u dogledno vrijeme će se valjda i rotacija stabilizirati, tako da će forma vjerojatno rasti kako se navikavaju na novi stil igre i nove uloge. Jedino je loša vijest što to vjerojatno znači da će Wittman još jednom preživjeti sezonu.

24. WOLVES

Šteta, jebiga, stvarno šteta što je ovakav roster u rukama mediokriteta koji su tu gdje jesu igrom slučaja. Obzirom da je iza Saundersa ostala ogromna rupa u košarkaškim operacijama, pitanje je tko će u ovoj franšizi imati viziju da iduće ljeto dovede stručni štab koji će znati razvijati mlade igrače jer ovaj trenutni teško da je sposoban za tako nešto.

Nedostatak vizije očit je u svim potezima, s jedne strane nastoje prodati Martina po svaku cijenu pa mu izmišljaju minute iako za tim nema potrebe (niti od toga ima koristi), s druge nepotrebno guraju Garnetta, Princea i Millera u veće uloge nego su im primjerene radi veteranskog iskustva (iako samo KG donekle ima smisla kao primjer kako se pristupa obrani, od Princea i Millera danas malo tko može nešto naučiti, a istovremeno su i jedan i drugi svaki na "svojoj" strani parketa smrt za efikasnost), s treće nisu u stanju maksimizirati talente potencijalno korisnih igrača zadatka (Rubio, Dieng i Bjelica prije svih), a s četvrte nisu baš na čisto ni koje su prave role za pomladak (naročito LaVinea). Jesam sve nabrojio?

Optimizam zbog ulova ovakve potencijalno dinastičke generacije je itekako prisutan i nitko se ne uzrujava previše zbog poraza koji se gomilaju, ali ono čega je mene strah je da, umjesto scenarija iz Oklahome u kojoj su Brooks i Presti sjajno vodili inkubator, završimo s nekim manje pozitivnim scenarijem zbog nejasne filozofije kluba. A stvarno bi morao biti poseban moron da zezneš ovakav potencijal - imaš potencijalnu petorku za idućih 5 godina u kojoj svih 5 igrača ima potencijal za igrati iznadprosječnu obranu (to je već teritorij Spursa), a ako Wiggins sredi šut, a vidjeli smo kako je opasan već u više navrata kada mu upada trica, napad im ima top 10 potencijal i to s jebenim Rubiom aka Drvenom Rukom na playu. Dakle, ako vani ne bude slobodan neki trener koji je završio faks kod Popovicha, može i Scotty Brooks, samo dajte nekog iz vana umjesto da Glen Taylor posao ponudi prvome poznaniku koji mu pokuca na vrata (misli li još netko da McHale ima šanse idućega ljeta postati novi trener Wolvesa?).

Kakogod, bacimo pogled na neke Mitchellove bisere iz proteklog tjedna. Prvo je Malone s Denverom trčao krugove oko stručnog štaba Wolvesa, koristeći svoje dvije podjednake petorke i tako potpuno iskoristivši katastrofalnu drugu petorku Minnesote koja funkcionira doslovno samo ako LaVine zabije nešto 1 na 5. Kada je Martin ispao iz rotacije zbog ozljede, Mitchell je u petorku ubacio Princea, gurnuvši time Wigginsa na dvojku i torpediravši napad koji više nije imao ni š od širine (i bez ove grozote od poteza od Wolvesa manje trica potežu samo Netsi). LaVinea su nastavili koristiti kao playa u drugoj postavi, s takvim "šuterima" kao što su Prince i Muhammad, odnosno kasnije Martin ili Miller (zamislite tu obranu).

Ok, roster je daleko od idealnog i odmah smo znali da će imati problema sa šutiranjem, ali čemu ih potencirati radi ugađanja hrpi veterana? Nakon Malonea i Fisher se s Knicksima pokazao kao majstor taktike, iako su Wolvesi u završnici zamalo stigli do egala kada je na parketu konačno bila najbolja petorka s Rubiom, LaVineom, Wigginsom, Townsom i Diengom. Petorka koja je inače do sada odigrala samo 25 minuta zajedno. U sezoni, ne u tjednu.

Razlog zbog kojega ipak nisu stigli Knickse? Prevelika rezultatska rupa, ali i nejasni potezi u završnici. Griješe i igrači, daleko od toga, nitko ne tjera Rubia, Wigginsa ili LaVinea da idu na ulaze u krcati reket kad mogu spustiti loptu Townsu u postu, to je stvar neiskustva i neuigranosti, ali kad nekome padne na pamet da vrti pick & roll s LaVineom ili Wigginsom dok Rubio glumi spot-up opciju, e tu i trener ima prste. Rubio u napadu ima smisla samo s loptom, ako ga već imaš na parketu onda neka on bude taj koji kreira, umjesto da omogućava protivniku da igra zonu i udvaja driblera. Zar je teško staviti Rubia i Dienga u pick & roll, na jednoj strani imaš LaVinea, na drugoj Wigginsa, uz Townsa također u spot-up roli, praktički očistiš reket i odmah imaš ili otvoreni šut ili otvoreni put do obruča, a nakon par dodavanja, ako bi Wiggins i LaVine stekli taj refleks da bacaju povratne, imaš čisti hakl jer obrana više nema pojma gdje je tko.

Towns je stvarno sjajan, ali uglavnom zabija ili iz spot-upa ili post-up izolacija, dakle na teži način, nema akcija u kojima bi kretao s visokog posta, sve manje je i onih horns formacija s početka sezone u kojima se tako dobro snalazio Bjelica (njega je ozljeda izbacila iz ritma, to svakako, ali od kada igra isključivo s drugom postavom bez previše miksanja sa starterima služi ili kao spot-up meta ili igra 1 na 1, nema tu one 2 na 2 igre koju je imao s Rubiom), a Dieng gotovo da i ne dobiva lopte na poludistanci, sve što zabije je stihijski i opet iz izolacija koje su često jedino rješenje u napadu (da su klinci manje talentirani, ne bi bili ni prosječni na toj strani parketa, ovako imaju ludu sreću što i bez igre i iskustva mogu zabiti čisto na lakoću kojom haklaju). Tužno je i da ovako mlada momčad s ovakvim playom i ovakvim krilima nije u stanju biti sjajna u tranziciji jer trener voli držati stvari pod kontrolom.

Uglavnom, na taj spomenuti talent su dobili Netse, Kingse su dobili a da ni sami nisu svjesni kako (ovi su zaboravili igrati obranu veći dio utakmice), ali čim su naišli na organiziranu momčad poput Bostona, greškama su se izbacili iz utakmice.

25. PELICANS

Dvije pobjede i poraz, dojam i dalje daleko od optimističnoga, ali poanta je ionako da je između njih i osmog Jazza razlika samo 4 pobjede. Dakle, nadati se još mogu, a sve bolje napadačke partije su najveći razlog. Upravo su protiv Jazza šuterski funkcionirali kako to Gentry zamišlja, to Utah ne može pratiti, a Denver im usprkos scoreu koji vara nije dorastao, nije im ni Davis trebao na više od 20 minuta (ovaj put gripa) da ih srede. Jedini kiks je poraz od Sunsa, jedna slabija šuterska večer i nemaju se na što osloniti jer obrana i dalje curi na sve strane.

A što se sezone tiče, dosta je reći da su do sada igrali 6 minuta ukupno s najvzučnijom napadačkom petorkom Holiday-Evans-Gordon-Anderson-Davis. S druge strane, postava koja je dobila daleko najviše minuta do sada uključuje NBDL talente poput Geea i Smitha.

26. NUGGETS

Malone doslovno cijedi pobjede iz ovog rostera, jaše veterane, dubinu, nadmorsku visinu, ali čak ni to toliko ne veseli jer nama previše toga za razvijati. Jokić ima primjerenu rolu, ali bez Mudiaya i Nurkića sada su tek hrpa dosadnih veterana koji su dobro posloženi i koji osjećaju kao da imaju nešto dokazati.

Uglavnom, Wolvese su dobili na svoj način, energijom i izvlačenjem maksimuma iz 10 individua (ovo što u zadnje vrijeme pokušava Malone pomalo podsjeća na one Karlove momčadi s dvije petorke), ali protiv Jazza im to nije bilo dovoljno, obrana usprkos svom tom trudu nije bolji dio momčadi (nemaju defanzivce na perimetru i Hayward je radio što je htio), a usprkos odličnoj tricaškoj večeri Bartona i Foyea u klasičnom run and gunu u Denveru nisu mogli skinuti ni Pelicanse, ovaj put je Anderson bio taj mismatch za kojega nisu imali rješenja.

27. BUCKS

Odmah nakon pobjede nad Warriorsima sredili su ih Lakersi, ne samo da su ih izrešetali koristeći gomilu otvorenih šuteva koje ostavljaju, već su ih i nadskakali (igrali su doduše bez Monroea), stavljajući tako još jednom naglasak na njihova dva najveća problema ove godine, puno veća čak i od manjka šuterskih opcija u napadu. Ipak, nekih pozitivnih pomaka u ovom tjednu je bilo. Tipa, MCW od one pobjede protiv Blazersa igra sa samopouzdanjem kakvoga nije imao još od dana u Sixersima, protiv Clippersa, protiv Warriorsa u uzvratu i protiv Sunsa igrao je kao navijen, non-stop napadajući sredinu. Tome je malo pomogla i činjenica da je Kidd opet dirao rotaciju, sada ima običaj Giannisa staviti u rolu šestog čovjeka, tako da kombinacija Middletona i Mayoa na boku otvara više prostora za ulaze nego ona standardna.

Uglavnom, prema naprijed to još nekako i funkcionira, Parker igra sve bolje, Monroe je od povratka na parket također počeo bolje koristiti višak prostora i uz standardnu kvotu šuteva s poludistance sada napada i obruč, ali oko obrane još ima puno, puno posla. Plivanje na pick & rollu je i dalje standard, ali igranje sa sve manje rizika i više klasične 1 na 1 obrane na lopti sa zonom u pozadini protiv Sunsa je funkcioniralo odlično. E sad, obzirom da su ih rešetali i Lakersi i Clippersi i Warriorsi, ta jedna pobjeda bazirana na dobroj igri u oba smjera možda je prije svega privid uzrokovan problemima Sunsa.

Vidjet ćemo uskoro, sada ih čeka jedan dugi period bez Kidda koji je otišao na operaciju kuka i uz parket ga neće biti duže vrijeme, ovisno vjerojatno o tome u kojem smjeru se nastavi razvijati sezona. Uz Kidda neće više moći računati ni na Vasqueza koji je završio na operaciji stopala i gotov je za sezonu, čime je onaj nejasni trade za njega definitivno dobio potvrdu kako se radilo o promašenoj investiciji.

28. NETS

U dva poraza ovog tjedna, od Heata i Pacersa, upali su u rupu čim su protivnici zaigrali sa smallball postavama što je nešto na što nemaju odgovor. Jednostavno, od kada nema Hollis-Jeffersona da isključi barem jednu bočnu prijetnju, ovaj stil košarke za njihov roster je prevelik zalogaj. Protiv Wolvesa su trebali imati šansu na papiru, ali nisu pružili nikakav otpor, Towns i Wiggins su im dolazili do obruča kako su htjeli.

Jedinu pobjedu tako su pokupili protiv Bullsa koji su odigrali obranu u sredini debelo ispod svoje razine, naglasivši tako da im stvari u svlačionici trenutno baš ne štimaju.

29.LAKERS

Russell se vratio na klupu s Randleom i ovaj pozitivni eksperiment se nastavio. Ovo je rijetki dobar potez Scotta ove sezone, jer ne samo da su klinci došli do minuta protiv slabije razine talenta gdje mogu lakše napraviti pozitivnu razliku, već igraju u rolama koje im više odgovaraju (konkretnije, Russell je ovdje puno više u pick & rollu nego kada igra sa starterima gdje se previše lopta spušta u post, a i Randle ima puno više prilike igrati kreativniju rolu od izolacija ili skupljanja otpada). Uglavnom, lukavom podjelom minuta odjednom se našlo više prilika i za mlade, a da su pri tome Lakersi kao momčad postali smisleniji i konkurentniji.

Recimo, protiv Bucksa koji klupu skoro da i nemaju ovaj pomak je bio ključan. U utakmicama protiv Houstona i Oklahome realno nisu imali šanse, ali u skladu s napretkom i aktivnošću Russella i Randlea slaže se i ostalo, pa je tako i Kobe prestao forsirati, Hibbert odrađuje nešto pod obručem, a Nance odrađuje pristojnu šljakersku rolu. Naravno, ne može se bez teških poraza i komičnih trenutaka, poput Kobeova zakucavanja protiv Houstona zbog kojega je propustio utakmicu protiv Oklahome jer se skoro polomio, do vrhunca analitike u njihovom stilu koji uključuje ispijanje čokoladnog mlijeka nakon utakmice. Štogod, Lakersi su opet simpatični i izgleda da ova priča ne mora nužno imati tragičan prizvuk. Osim ako ostanu bez picka.

30. SIXERS

Protiv Hawksa su odigrali još jednu utakmicu s više od 10 ubačenih trica uz postotke iznad 40%, to im je već šesta ove sezone što znači da po tome pitanju lagano napreduju, ali što im to vrijedi kada su istovremeno dozvolili 62% iz igre Atlanti? Ovakav pad u obrani koji prezentiraju u odnosu na lani fascinantan je, iako ni ovom prilikom Noel nije igrao jer mu je u oko upao trn (doslovno).

Knicksi su ih pregazili u prvoj četvrtini, Cavsi također, dakle ovdje nekih pomaka na parketu nema, osim što se povratkom Marshalla i Wrotena mijenja rotacija na vanjskim pozicijama (da li nabolje, to je upitno). Zato se nastavljaju promjene u uredu, za su-trenera Brownu stigao je Mike D'Antoni koji bi kao trebao pomoći u koordiniranju napada. Svejedno, znamo kako su prošle zadnje Mikeove epizode, a obzirom da ni ovdje nema Nasha, možemo naslutiti koliko je njegov dodatak bitan (zato je tu Marshall koji je savladao njegov sistem u Lakersima, nadam se da će ovo partnerstvo biti dodatan poticaj za moju fantasy momčad).

Filed under: bball 2 Comments
22Dec/158

POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART ONE)

Posted by Gee_Spot

1. WARRIORS

Samo dvije utakmice u proteklih 7 dana, šetnja protiv Sunsa koju su obilježila 43 poena Thompsona i, usprkos očekivanoj odmazdi, tek odrađivanje posla protiv Bucksa koji su se više nego pristojno držali do završnice kad su domaćini konačno stisli u obrani i napravili razliku. Zanimljivo, bez smallball postava, očito bez Barnesa nije tako jednostavno pronaći dodatnog šutera, čak s uber-visokim kombinacijama - ne samo da Green nije igrao peticu, već su kao četvorke uskakali McAdoo i Speights.

2. SPURS

Lakoćom su sredili Clipperse i Pacerse (sjajne partije klupe koja je koristila svaku priliku da nabije razliku - iako smo se bojali da će gubitak dubine učiniti da im klupa više ne bude toliko efikasna, trenutno je u pitanju daleko najbolja rezervna skupina u ligi, sa za 3.2 poena na 100 posjeda boljim učinkom od drugoplasirane klupe Hornetsa), a protiv Wizardsa su odmarali Timmya iako su ovi zaigrali s dva visoka ubacivši Humphriesa u startnu petorku da bi se mogli nositi u reketu. Nije im pomoglo, tako da su Spursi uhvatili 3-0, uz +14 koš-razliku u prosjeku.

3. CAVS

Najvažnija stvar u ovom tjednu je potvrda povratka obrani, odnosno povratak Mozgova u sredinu reketa u liku kojega se sjećamo od prošle godine. Malo tko onako dobro patrolira zonom, čita igru i zatvara kutove kao on, a to je predstavljalo ogroman problem za Boston. Jedna tako kilava šuterska momčad ništa nije mogla protiv njihovog bedema, a ako računamo da su protiv Sixersa imali trening kojega vrijedi spomenuti tek zato što im je to bila prilika za testirati Irvinga bez da ga šalju u NBDL, onda je jedina utakmica vrijedna spomena bila ona protiv Thundera.

Tu je opet obrana reketa bila bitna, točnije pomoglo im je to što su tijekom cijele večeri bili u stanju držati sličnu razinu igre na tom dijelu parketa za razliku od protivnika koji olako upada u rupe čim posegne za izmjenama. Također, dobar dio posjeda odigrali su sa Smithom na Durantu, da malo odmore Jamesa za završnicu, a taj i slični detalji ukazali su na još jednu bitnu razliku, a ta je da su Cavsi jednostavno puno bolje vođena momčad od Thundera. Čak i u utakmici u kojoj Delly i Cunningham glume Irvinga i Shumperta.

Tipa, Donovan je trošio Duranta na Jamesu pored Robersona, zatim je opet imao bisera s rotacijama (u ovakvoj utakmici imati na klupi istovremeno Russa i Duranta stvarno nema smisla, pa makar samo na nekoliko minuta), a naravno da nije posezao za smallball kombinacijama ili postavama za promjenu ritma. Cavsi su pak složili svojevrsnu kaznenu ekspediciju koja je smallball pristupom razbila njihovu drugu postavu, dobrim dijelom jer je s rezervama igrao LeBron. Kombinacija njega i Thompsona, s Dellyem, Jeffersonom i Cunninghamom okrenula je utakmicu baš u onim periodima kada je Thunder odmarao većinu opcija, igrajući tek s jednim od dvojca Westrbook-Durant.

Uglavnom, Thunder za ovo nije imao rješenja, a taktika je ovo o kojoj treba razmišljati i ubuduće, odnosno povratkom Irvinga. Naime, Kyrie je lani obično bio taj koji je uzimao loptu u ruke s drugom postavom, ali sudeći po viđenom nema razloga da ove godine James ne odrađuje tu rolu. LeBron je okružen šuterima i defanzivcima uostalom došao i do Finala, taj koncept treba gurati što više i u način na koji koriste rotacije.

To bi uostalom otvorilo i više prostora za Irvinga i Lovea da funkcioniraju kao dvojac, a ujedno bi maksimiziralo talente igrača poput Dellevedove i Thompsona. Kako god da bude, još jednom su potvrdili da imaju fleksibilnost i više lica, mogu biti sjajni u oba smjera po potrebi i to je nešto što razdvaja prave izazivače od onih koji bi to željeli biti.

4. THUNDER

Osim poraza od Cavsa, izvukli su pobjedu protiv Clippersa (djeluje gusto rezultatski, ali djelovali su moćno i ostavili su bolji dojam), a i prošetali su se protiv Blazersa i Lakersa, sada su već u takvoj formi da im i momčadi s nekim smislom poput Portlanda nisu prijetnja. Naravno, nas zanimaju isključivo ove dvije zvučne utakmice.

Protiv Cavsa su igrali dobro dok su im udarne opcije bile na parketu. Koristili su Duranta na Jamesu, preuzimali su već po običaju sve, odlično su šutirali i čuvali reket. Međutim, nisu imali odgovora na opcije Cavsa s klupom, tu im i dalje curi, tako da je teško zamisliti da defanzivno mogu pružiti 48 minuta na potrebnoj razini.

Ne znam što Donovan može smisliti da malo ublaži ta padove kada na parketu nije idealna postava, možda da aktivira Duranta kao stretch četvorku i da ga okruženog šuterima pretvori u vođu specijalne postave. Jednostavno, na klupi nema dovoljno šljakera, dakle očito je kako ovo nije idealan roster na kojem možeš računati na više opcije, ali s druge strane stvarno nema potrebe da se i dalje drži Brooksovog plana koji je uključivao istovremeno odmaranje Duranta i Westbrooka, pogotovo u ovakvim utakmicama.

Cavsi su tako odigrali pametnije, ali protiv Clippersa su se oporavili. Ipak je ovo puno povoljniji matchup, s Ibakom na Griffinu i Durantom na Paulu imaju dovoljno pritiska na prve opcije i još uz to mogu sakriti Westbrooka na trojci protivnika. Defanzivno su mogli odigrati i bolje da ne forsiraju preuzimanje čime su stvorili gomilu mismatcheva koje su Blake i CP3 koristili jer su im uglavnom bili povoljniji od startnog matchupa.

Uostalom, isto smo gledali i prije dvije sezone u playoffu, za Westbrooka i Duranta zajedno na parketu jednostavno nemaju rješenja, ovaj dvojac uvijek igra u petoj brzini protiv njih jer ih nitko ne usporava, što je bilo očito i u završnici kada su lakoćom kreirali, za njihovu razinu talenta, lagane šuteve.

5. PACERS

Pa, čini se da je njihova smallball revolucija isključivo samo mit. Naime, njihova najčešće korištena postava, s Milesom umjesto visokog, u debelom je minusu, dok su one koje ostvaruju plus postave s Allenom i Hillom, odnosno Allenom i Mahinmiem. To je potvrdio i ovaj tjedan - Dallas su dobili s Allenom na Dirku, ne s Milesom, protiv Spursa su se držali samo kad bi na parketu bila dva visoka, a razliku protiv Netsa napravila je druga postava i ova energična kombinacija Allena i Hilla pod koševima (u toj postavi još su onaj bitniji Hill na playu, Stuckey i Budinger na bokovima i ova kombinacija odlično funkcionira od starta sezone).

I protiv Memphisa su se držali s visokima na parketu, izgubili su zbog loše šuterske večeri koja ujedno i ukazuje na najveći problem njihove smallball postave, pretjeranu ovisnost o šutu i manjak skoka. Dakle, svoj priči unatoč, Pacersi su najbolji kad su Pacersi, a zamjena Hibberta i Westa mlađim tijelima očito je sama po sebi donijela potrebno osvježenje.

6. HORNETS

Bez Big Ala nije lako, nemaju drugu opciju osim šutirati. Btw, čudi li ikoga što je Big Al uhvaćen u pušenju trave već toliko puta? Ima li ijedna NBA faca koju je lakše povezati uz konzumiranje droge od Jeffersona, čiji pokreti i stil igre su totalno usporeni kao da je i na parketu pod utjecajem? Možda eventualno Westbrook koji izgleda kao da je na speedu s vremena na vrijeme (tipa, kad nema Duranta u blizini). DeAndre i Dre mogu proći kao LSD konzumenti, ali samo kad su na liniji slobodnih, pa misle da je obruč širi metar nego što stvarno jeste.

Ta jedna dimenzija igra koštala ih je protiv Orlanda, Washington i Houstona, kad bi im oduzeo šut jednostavno nisu imali rješenja. Protiv Toronta su se provukli da malo spase dojam u ovom tjednu zahvaljujući nadahnutim partijama Lina i Kembe (i to bez Batuma), koristeći postave Raptorsa sa Scolom na parketu koji nije mogao pokriti visokog šutera. Također, zanimljiva je bila upornost u bacanju cigli bekovskog dvojca Raptorsa (od 54 pokušaja šuta ukupno samo 7 su realizirali na obruču) koji se u završnici trgnuo dovoljno da izvuče produžetak, ali ne i više od toga.

7. CELTICS

U ovom tjednu je bilo vidljivo da su konkurenti shvatili recept za igrati protiv njih, dakle stavi ih pred zonu, brani pick & roll s visokim u reketu tako da Thomas ne može finiširati u sredini, uopće ne dozvoli da te njihova široka formacija izvuče iz reketa jer oni jednostavno ne mogu toliko dobro šutirati da te kazne zbog guranja u sredinu. A oduzmeš li im poene na obruču koje kreiraju tranzicijom i cutovima iza leđa obrane, dobio si bitku. To su napravili Cavsi, u manjoj mjeri Pistonsi i Hawksi jer u tim utakmicama im je šut funkcionirao, ali ne i zadnja linija obrane. Nije lako istovremeno držati Drummonda pod kontrolom zonom koja često rezultira udvajanjem i istovremeno zatvoriti sve šuterske opcije Pistonsa. Kvragu, nije im to čak uspjelo ni s Horfordom koji se nauživao otvorenog puta do obruča pored Sullingera koji jednostavno nema brzinu i skočnost da u zonskoj ulozi stiže na vrijeme zatvarati reket.

Srećom, naišli su na Wolvese protiv kojih su mogli zaigrati svoju igru prema naprijed, ali tu se radi tek o predahu. Na ovakvom Istoku, gdje svaki protivnik pokušava sve ne bi li se dokopao playoffa (kvragu, Derek Fisher trenira, što dalje treba reći), trebat će im infuzija talenta putem tradea barem u lanjskom obliku kada su dodali Thomasa i Crowdera, jer Stevensov blender je ovo što ima već toliko smiksao da se sve pretvorilo u vodu. Ainge, daj čovjeku nove sastojke, samo pazi da ne budu banana.

8. RAPTORS

Natjerali su ih Hornetsi da jašu bekove jer su im odsjekli sve druge opcije poput pick & rolla (koji s Biyombom ionako nije previše opasan) ili Scole na visokom postu, Lowry i DeRozan su potezali gomilu šutova iz driblinga kao u najcrnjim danima zajedničkog života, tek u završnici odigravši koliko-toliko dobro u oba smjera da večer Hornetsa pretvore u utakmicu (na kraju su izgubili, zasluženo, stvarno bi bila šteta da na račun jedna dobre četvrtine anuliraju sve što su Lin i društvo napravili kroz utakmicu, a na kraju krajeva i u produžetku).

Nevjerojatno je da nakon ovakve partije izdominiraju Miami, odnosno da Scola i Patterson bez problema prate Bosha. Čak im ni smallball Heata nije mogao ništa - iako su bez Carrolla i bez idealnih opcija za odgovor na takav stil igre, imaju dovoljno aktivnih igrača da pritiskom na loptu iskoriste činjenicu da Miami ni s ovakvom postavom nema šutersku kvalitetu.

I onda je uslijedio poraz od Kingsa, tipično. Kao i protiv Hornetsa ogroman problem je bio Scola, on očito može i dalje igrati na odličnoj razini, ali samo protiv određenog tipa protivnika (npr. protiv Spursa i Heata odigrao je sjajne utakmice), ali čuvati stretch ili smallball četvorke ne može ni pod razno. Casspi im je tako izneredio obranu, a uz to je ovo bila još jedna utakmica u kojoj je Lowry odigrao ispod standarda, primjetno mu pada forma (opet klasika), što je još vidljivije u obrani, posebice tranzicijskoj, nego u napadu (iako šutira grozno, za to je kriv i manjak opcija i činjenica kako uzima sve više loših šuteva, nestalo je one podjele lopti koju možeš ostvariti s Valanciunasom i Carrollom).

Uglavnom, umjesto da prilagodi postavu matchupu i ostavi Scolu na klupi, Casey je ubacio u petorku Johnsona umjesto Rossa, čime nije dobio ništa obrambeno, samo je stavio dodatan teret na Lowrya i DeRozana kao potrošače, pri tome im dodatno smanjivši prostor.

9. HEAT

Tjedan za zaborav, odradili su posao protiv Netsa (nakon dugo vremena utakmica u kojoj je vrijedilo imati Whitesidea na parketu, iako im je za odvajanje trebao i učinak smallball postave s Greenom ili Winslowom umjesto Hassana) i Blazersa (koji su pukli pod teretom rasporeda i ozljeda), ali su onu bitnu partiju protiv Raptorsa prosuli. Što nije ni čudo obzirom da je Scola nadigrao Bosha.

10. PISTONS

Kako vrijeme odmiče igraju sve bolje, kad bi bili u stanju ovako ubacivati stalno, mogli bi ciljati finale Istoka (pod uvjetom da ostanu u komadu, jasno). Ozbiljno, tko je u ovoj konferenciji iznad prosjeka u oba smjera osim Cavsa? Pistonsi pak, kada se poklope obrana i napad kao što je slučaj u ovom periodu, stvarno podsjećaju na onaj Van Gundyev projekt iz Orlanda koji je također od nikuda došao do vrhunskih rezultata.

Celticse su dobili i bez dobrog izdanja Jacksona, uz uskrsnuće klupe, za srediti Bullse im je trebalo 4 produžetka u večeri u kojoj je svaki starter odigrao minimalno 48 minuta, ali usprkos problemima zabijali su i branili na playoff razini. Malo je curilo u obrani, ali s ovakvim napadom i to se da oprostiti, bitan je balans.

11. BULLS

Sve viđeno na parketu maknuto je u stranu nakon što je Butler javno rekao ono što je svima jasno, a to je da je Hoiberg maneken na klupi. Maneken iza kojega stoji uprava, tako da će ova Jimmyeva eskapada brzo biti gurnuta pod tepih od ljudi kojima je u biti kritika i upućena, onima koji su natezali Butlera oko novog ugovora i nogirali stručnjaka poput Thibsa jer ih nije slušao koliko su željeli. Ima u Butlerovim riječima sigurno i osobnih frustracija, ne samo onih igrom momčadi, pa će biti zanimljivo pratiti koliko ova kombinacija može trajati, odnosno dokle će Paxson držati poziciju u klubu koji očito u dogledno vrijeme ne ide nigdje. Sada kada je era Rosea gotova, mogla bi biti gotova i karijera čovjeka koji je između gomile dobrih stvari, napravio i neke loše (tipa, trejdao Aldridgea za Tyrusa Thomasa, to je ono što uvijek prvo padne na pamet). Ne odradi li tranziciju s Rosea na Butlera kako treba, a za sada mu ne ide baš najbolje jer sudeći po do sada viđenom u tom klubu svi kao da i dalje vjeruju kako Rose može opravdati svoj napuhani ugovor, gazda Jerry bi mogao razmisliti o promjeni.

Inače, na početku tjedna protiv Memphisa su stvari izgledale dobro, njihova zona ni trena nije bila ugrožena od momčadi koja tricu šutira s 26%, a uz to ovo više nije Memphis koji će dobiti bitku u reketu pored živih Noaha i Gibsona koji upravo u ovim utakmicama mogu dati maksimum. Međutim, protiv Pistonsa je Hoiberg u onom maratonu propustio iskoristiti višak korisnih tijela, umjesto čega je pretjerivao s Roseom i Gasolom (recimo da je tu Butleru prekipilo), a onda su protiv Knicksa očekivano poklekli jer Rose nije mogao hodati, a Gasol nije ni pokušao.

Kakogod, promjene koje je zazivao Butler došle su u vidu izbacivanja Snella iz rotacije u korist Mirotića (kao startera na boku) i Portisa (koji je sada četvrti visoki), čime se Hoiberg samo dodatno ukopao u profil loše kopije Thibodeaua (taj je gnjavio s Mirotićem kao trojkom). Uglavnom, oni Bullsi do prije tri utakmice bi ovu riješili zaključanim reketom, ovi današnji uzdrmani iznutra pak dozvolili su Youngu i Lopezu da rade što hoće u sredini. Drama se nastavlja.

12. HAWKS

Imali su dva božićna poklona, utakmica protiv Sixersa i utakmica protiv Blazersa bez startnog bekovskog para, ali ono puno važnije je što su i u one dvije playoff bitke pobijedili i tako izvukli savršenih 4-0 u ovom tjednu. Celticsi nisu imali rješenja u reketu za Horforda, a i Schroeder se razigrao protiv Thomasa, a protiv Orlanda su konačno dobili nešto od klupe, ukazali su se Splitter i Scott kao protuteža dubini rotacije Orlanda. Nisu bili pretjerano uvjerljivi, ali rezultati su dovoljni da speru gorak okus ranijeg tjedna.

13. MAGIC

Još uvijek nema Watsona, a Skiles nije zadovoljan s Napierom, tako da je minute kao zamjena Paytonu uz Oladipa počeo dobivati i Hez i to ne samo u nebitnim četvrtinama kao što je bio slučaj prošli tjedan. Oladipo je uglavnom primarni playmaker u drugoj postavi, ali i Hezonja se uz sekundarnu rolu okušava i u primarnoj, a uopće mu činjenica da igra beka nakon što je na početku sezone uglavnom uskakao kao trojka svakako pomaže da češće pokušava kreirati. Ova combo-bekovska kombinacija njega i Oladipa je definitivno zanimljiva, oba su u stanju trpati, oba su fizikalijama debelo iznad prosjeka pozicije i tko zna, možda Skiles, ako ovo zaživi, pronađe još jedan način za uštrcati dozu energije u drugu postavu (koja igra iznad realnih mogućnosti i za očekivati je da u dogledno vrijeme padne).

Za očekivati je da će povratkom Watsona nestati minute Hezonji, ali ako ovih još nekoliko utakmica koliko mu ostaje u rotaciji iskoristi na pravi način, možda i ne potone opet na dno klupe. Samo povjerenje koje mu je pruženo u ovakvoj situaciji jasno je pokazalo da u Orlandu računaju na njega i da nisu tako visoki pick spucali tek da bi dobili spot-up šutera, već žele kompletnog igrača.

O samim učincima teško je reći nešto više, ozbiljniji broj posjeda odradio je tek protiv Knicksa (gležanj Paytona otvorio je priliku) i dok su mu ostavljali prostora kreirao je iz ulaza i u pick igri. Čim su mu zalijepili Granta u presingu, ostao je u igri samo kao šuter. Dakle, očiti su i dalje limiti, ali poanta je da nitko od njega ne očekuje da sutra igra playa 40 minuta, već da izbrusi i taj aspekt igre kako bi jednog dana bio raznovrsnija prijetnja kao sekundarni strijelac.

Uglavnom, protiv Hornetsa su odigrali odličnu partiju u oba smjera, posebice šuterski i s puno više opcija čak i na klupi, na sličan način su dobili i Knickse koji i dalje traže idealnu užu rotaciju, a nešto slabije izdanje protiv Blazersa nije bilo kažnjeno jer su potonji ovdje već počeli osjećati posljedice slabije Lillardove forme.

Jedini poraz tako su doživjeli od Atlante protiv koje su usprkos slabijem obrambenom izdanju ostali u igri do završnice. Njihova zona se odlično držala protiv Hornetsa i Blazersa, tu su pritiskom na loptu uspijevali protivnika natjerati na lošije šuteve, ali Hawksi su kretanjem lopte i napadanjem kroz Millsapa izbjegli upasti u tu zamku.

14. CLIPPERS

Maknemo li na stranu utakmicu protiv Bucksa gdje su Paul i Redick novom sjajnom partijom brzo riješili pitanje pobjednika, ispada kako su izgubili u sve tri ozbiljne utakmice s potencijalnim playoff konkurentima.

Protiv Spursa su se držali do zadnje četvrtine, točnije dok klupa Spursa nije napravila razliku koju kasnije neće moći stići, a nakon ovakve utakmice na drugoj večeri back-to-backa nisu bili spremnim ni za Rocketse koji su ovom prilikom čak zaigrali i obranu.

I dok su ova dva poraza donekle razumljiva, jedan kao rezultat puno veće kvalitete protivnika, a drugi kao tipična žrtva rasporeda, ovaj protiv Oklahome baš boli. Nikada bliže trijumfu protiv ozbiljne momčadi ove godine nisu bili, ali u završnici su pali zbog stare boljke, nemogućnosti da zaključe utakmicu. Točnije, u ovom slučaju problem je bila nemogućnost da išta obrane protiv udarnog dvojca protivnika.

Stephenson je konačno ličio na onoga Lancea iz indiane, ali u obrani nije rješenje za Duranta, kao što to nije ni Mbah A Moute. Kad dodaš da je i Russ jednostavno fizički nadmoćan Paulu, postaje jasno zašto su ostavljali toliko prostora u sredini Thunderu. Naime, u oba matchupa moraju ili udvajati ili rano slati pomoć kako bi zatvorili ulaz do obruča, što ostavlja rupe na drugim dijelovima parketa, tako da Oklahomi protiv njih nije potrebna nikakva specijalna postava s dodatnim šuterom, mismatch kreiraju već samim time što na parketu imaju udarne opcije koje do šuta mogu kad god požele. A ne možeš jednostavna staviti dvojku na Russa, Redick u takvoj roli prolazi puno gore od Paula, a eventualno igranje s dva minus šutera radi obrane uništilo bi im napadački raspored.

15. JAZZ

Dok dobiju Goberta nazad i vrate obranu na razinu prije njegove ozljede, tko zna koliko će poraza nagomilati. Ovih 4-6 od kada je Rudy otpao ne zvuče, a i ne izgledaju dobro, eto jedina sreća u ovoj situaciji je što će im i 50% učinka možda biti dovoljno za playoff obzirom da stanje na Zapadu nije sjajno, odnosno da trenutno nitko ne izgleda pretjerano sposoban uključiti se u lov na zadnjih nekoliko playoff pozicija.

Izgubiti od Pelicansa vjerojatno nisu planirali, ali napadački nisu mogli pratiti protivnika s nevidljivim Hoodom (nastup mu je ionako bio upitan zbog ozljede) i s Burksom kojega je Evans potpuno nadigrao. Nakon ove utakmice Snyder je opet vratio Burksa na klupu u korist Netoa, ali do dvije pobjede došlo je prije svega zbog laganijeg rasporeda.

Naime, Denver im je protivnik po mjeri, netko čiju borbenost mogu držati po kontrolom i netko tko šuterski nije tolika opasnost, a Sunsi kao da nisu imali previše volje igrati utakmicu, pa se i to okrenulo njima u prilog.

Filed under: bball 8 Comments
20Dec/159

PUT ME ON A TRAIN

Posted by Gee_Spot

Trećina sezone je iza nas, znači idealan je period za glupe postove. Stoga pogledajmo kakav bi score imale momčadi na kraju sezone kad bi održale trenutnu koš-razliku kroz 82 utakmice. Isto bi mogli ponoviti kad prođe sljedeća trećina, čisti da usporedimo koliko se na ove rezultate iz prvog dijela godine čovjek može osloniti. A da je sezona otkačena, potvrđuju i brojke koje su na ovako relativno malom uzorku još luđe.

WARRIORS 75-7

SPURS 74-8

Dakle, ne samo da bi Warriorsi mogli nadmašiti rekord Bullsa, već su i Spursi za sada na putu da to naprave. Što se gotovo sigurno neće dogoditi, vjerojatno će obje momčadi završiti negdje između 65 i 70 pobjeda, što je opet više nego su se nadale i optimističnije prognoze. A čisto da shvatimo o kakvoj se ovdje ludoj sezoni na vrhu radi, kazuje nam i koš-razlika Bullsa iz prvih 27 utakmica te 1996. - da su se održali na njoj do kraja, Bullsi bi imali "tek" 66-16 na kraju sezone. Znači, isto kao što su oni napravili skok od 2 poena ukupno u preostale dvije trećine sezone, Warriorsi i Spursi bi mogli doživjeti sličan pad, što bi ih dovelo taman na 70, odnosno 69 pobjeda. Što je još uvijek suludo puno. Što, kažete "a zašto ne bi i oni mogli napraviti skok od tih par poena?". Ma nemojte se s tim ni šaliti, ovo mi već muti mozak, bolje da počnem rješavati križaljke u nedjelju ujutro kao svaki pravi veteran umjesto da gubim vrijeme na ovo.

THUNDER 58-24

CAVS 55-27

Ovo je manje-više u skladu s očekivanjima, s tim da i jedna i druga momčad imaju potencijal za bolje rezultate. Jasno, u slučaju ozljeda, i puno lošije.

Uglavnom, ova top četvorka je bila u vrhu većine projekcija i prije početka sezone, a ono gdje postaje zanimljivo je ispod njih.

PACERS 54-28

HORNETS 51-31

Kako su dvije momčadi koje smo očekivali na oko 50%, a u puno većem broju scenarija i ispod, posebice Hornetse, odjednom postale punokrvni playoff pretendenti s potencijalno ozbiljnim scoreom? Koliko je uvod u ovu sezonu bio van standarda zbog smallball revolucije i koliko se to poigralo s brojkama? Koliko će se (ako uopće hoće) stvari stabilizirati kroz preostale utakmice?

RAPTORS 50-32

CELTICS 50-32

Toronto je tu negdje, oko vrha Istoka, tu većeg iznenađenja nema iako je s njima do kraja sve moguće obzirom na toliko puta dokazanu sklonost oscilacijama koja proizlazi iz toga što su oslonjeni na dva krhka beka. Celticsi su pak šok, posebice što su trenutno jedva iznad 50%. Međutim, njihova koš-razlika je ona 17-10 momčadi, sad je samo pitanje da li su imali nesreće u gustim završnicama pa će se stvari popraviti kad počnu pobjeđivati u takvim utakmicama zadržavši ovu koš-razliku, ili su jednostavno nabijali razliku protiv slabije konkurencije pa će im se uskoro neminovno i koš-razlika početi smanjivati prema onoj 50-50 momčadi.

MAGIC 47-35

PISTONS 45-37

BULLS 45-37

Uf, evo Skilesa i Van Gundya opet u playoffu, a evo i Istoka na razini na kojoj nije bio od '90-ih, ne samo sa svih 8 momčadi u pozitivnom, već i sa svima na 55% i više uspješnosti. A ispod crte imamo još Heat i Hawkse s pozitivnim scoreom. Jasno je da će ovdje biti još svega, pogotovo jer je score između konferencija 50-50, što je nelogično jer ako Zapad ima samo 5 pozitivnih momčadi, onda bi kvragu trebali imati i negativan score. Praktički, ispada kako su ove slabije momčadi na Zapadu statistički oštećene time što puno ćešće igraju protiv Warriorsa i Spursa, tako da je ovo vjerojatno sezona u kojoj će pogled na score imati više smisla nego onaj na koš-razliku. Zamislite da Hornetsi i Pacersi umjesto 4 utakmice godišnje s Warriorsima i Spursima odigraju njih 7 ili 8, a Memphis ili Rocketsi duplo manje, to bi im svakako pomoglo da ostave bolji dojam (palo mi je na pamet da možda izdvojim utakmice protiv Warriorsa i Spursa iz koš-razlike što bi dalo vjerojatno objektivniji pogled na ligu, ali čemu, ovaj post je besmislen sam po sebi, a kontekst je kontekst upravo zbog svih uključenih varijabli, čemu tragati za boljim prikazom stvarnosti od onoga - stvarnog, sa svim svojim nelogičnostima i nepravdama).

CLIPPERS 45-37

HEAT 44-38

HAWKS 43-39

MAVS 42-40

Clippersi su primjer momčadi koja je debelo podbacila, ali barem su u tri utakmice protiv udarnog dvojca izgubili s pristojnom koš-razlikom, sa 6.3 poena u prosjeku. To je još jedan dokaz da ove godine nisu izazivač, ali barem se nisu sramotili kao neki drugi.

JAZZ 40-42

SUNS 39-43

BLAZERS 39-43

Happy times na Zapadu, tri momčadi ispod 50% učinka ulaze u playoff. Nema šanse, to je i na Istoku u najgorim godinama bila rijetkost. Puno je zanimljivija činjenica da su Houston i Memphis ispred svih ovih momčadi po scoreu, ali očito ne i po razini izvedbe. Sad, Memphis se još može izvući na onu tezu da im je koš-razliku uništila gomila utakmica protiv top dvojca (četiri teška poraza), ali Houston ima samo jednu takvu utakmicu do danas, dakle čeka ih još 6 (4 puta protiv Spursa). Tko jedva čeka gledati njihove rotacije u obrani na kretanje lopte San Antonia?

KNICKS 38-44

WOLVES 37-45

ROCKETS 36-46

KINGS 34-48

NUGGETS 29-53

WIZARDS 29-53

GRIZZLIES 29-53

PELICANS 25-57

BUCKS 24-58

NETS 24-58

LAKERS 17-65

SIXERS 8-74

Nema šanse da ovoliko momčadi završi ispod 30 pobjeda, posebice pored dvije ovako očajne momčadi kao što su Lakersi i Sixersi (koji su btw na putu da ostvare najgori rezultat svih vremena, što je u idealnom kontrastu s ovim što rade Warriorsi i Spursi). Ali, kandidata za tankiranja u drugom dijelu godine je gomila, ovo što se događa Wizardsima i Pelicansima zbog ozljeda, odnosno Grizzliesima i Bucksima jer im je vrijeme prošlo, odnosno još nije stiglo, obično se proglasi izgubljenom sezonom, pa se smjer okrene prema draftu i čišćenju capa.

Filed under: bball 9 Comments
16Dec/1510

POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART TWO)

Posted by Gee_Spot

16. MAVS

Tjedan za zaborav, tek jedna dobra četvrtina protiv Sunsa dovoljna za pobjedu i puno natezanja. Hawksi su ih nadigrali, pokazali se se kao bolja momčad finese, posebice jer Dallas obrambeno nema rješenja za njihovu stretch formaciju, ali ostali su igri zahvaljujući borbi pod obručima. Protiv Wizardsa su bili bez Williamsa (ništa ozbiljno, nisu gležnjevi), ali definitivno im je nedostajao startni play da se suprostavi Wallu. Bez njega nisu mogli uhvatiti ritam, dobili su tek dobru partiju od Matthewsa kojega su Wizardsi uglavnom ignorirali na perimetru pokušavajući preživjeti rotirajući trojac Sessions-Neal-Temple umjesto ozljeđenog Beala. Uglavnom, Mavsi su za razliku od nedavnog međusobnog dvoboja ovdje nadigrani, praktički do zraka su došli tek u završnici kada su Dirka okružili s 4 beka.

Protiv Sunsa su dobili Williamsa nazad, odigrali su kvalitetnu partiju, maksimalno koristeći slabosti klupe protivnika koji se opet traži, sada vraćanjem Chandlera u rotaciju (Hornacek je ekspresno odustao od dvojca Leuer-Teletović, ovdje im nije dao ni sekunde zajedno iako su imali povoljan matchup protiv Dirka i Zaze).

17. SUNS

Toplo-hladno tjedan kao i sezona uostalom, a dobar dio tih oscilacija baziran je ne samo na skromnom talentu, već i na konstantnom miksanju rotacija. Koje donosi i gomilu dobroga, ali ima i loših posljedica, posebice kada se odigra na pogrešne kombinacije. Orlando im je bio protivnik po mjeri, momčad koja nema toliko opasne bekove koji bi izmorili Bledsoea i Knighta, a uz to igraju sličnim stilom, preferiraju obranu i, posebice u ovom periodu, stretch postave. Takav je trebao biti i Portland, momčad koju su na startu sezone dobili dva puta lakoćom, ali ovaj put je stigla osveta. Ništa od one bekovske dominacije, dapače Lillard i McCollum su sada bili ti koji su kontrolirali utakmicu, a posebice treba istaknuti energičnu McCollumovu partiju koja je dobrim dijelom zaslužna za povijesno lošu Knightovu partiju (koja je bila očiti primjer zašto je oko njega u roli nositelja teško graditi ozbiljnu momčad, takve oscilacije su ubitačne). Pokušao je Hornacek u završnici stići Portland posezanjem za smallball postavom, ali ni Warren ni Booker nisu bili rješenja, a sigurno to nije bio ni Price.

Nakon takve ispodprosječna partije bilo je vrijeme za jednu dobru, a tu su im kao naručeni došli Wolvesi koji trenutno prolaze kroz vlastitu krizu identiteta. Vratio se Chandler u rotaciju tako da su brzo odustali od stretch postave s dva visoka šutera, što ovdje nije bio problem obzirom da Wolvesi uglavnom na parketu drže dva centra koji igraju na laktu. Sad će biti zanimljivo pratiti kako će Hornacek miksati jer ima dovoljno opcija, bitno će biti pravilno procijeniti kada posegnuti za kojom. Igrati po defaultu s Chandlerom i Lenom 48 minuta nije nužno, isto kao što nije nužno rotirati samo Leuera i Teletovića na četvorci bez doprinosa Warrena ili Tuckera kojim se otvaraju minute za Bookera.

Prvi pravi test baš i nije prošao dobro, dosta krute rotacije koštale su ih poraza protiv Dallasa, Carlisleov uzorak izmjena pokazao se prevelikom preprekom. Smallball postava je bila ok, ali s Chandlerom koji je trenutno daleko od potrebne forme na parketu nisu funkcionirali, posebice defanzivno gdje su on i Teletović curili na sve strane protiv pokretnog napada Dallasa koji se vrti isključivo u 4 vani formaciji. Leuer i Teletović ne bi ovdje bili od ništa veće koristi obrambeno, ali napadački bi mogli pratiti Dallas bez upadanja u rupe koje je kasnije teško stići.

18. BLAZERS

Odigrali su odličnu partiju protiv Cavsa (ovdje su imali sreće igrati protiv one kilave verzije prije nego su LeBron i društvo odlučili zaigrati šampionsku obranu), Lillard i McCollum su rešetali s perimetra i da je James igrao na slabijoj razini vjerojatno bi uzeli pobjedu. Protiv Sunsa takvu priliku nisu propustili, u puno lakšem dvoboju u kojem ni jedna momčad nije previše marila za defanzivne postave odvojili su se kada su zaigrali s Aminuom na četvorci i Crabbeom na trojci. Phoenix za to nije imao rješenja, energetski su ovo mogli pratiti samo smallball postavom koja pak nije ni približno ofenzivno potentna.

Puno zanimljivije je bilo protiv Knicksa, gdje su izgubili jer ni ovaj put nisu mogli zaustaviti ni jedan pokušaj protivnika u završnici. Izgledali su za klasu bolje na startu utakmice, ali kako su se Knicksi prilagođavali razlika se smanjivala, dapače u završnici su Knicksi čak igrali i bolje. Nije pomogla ni smallball postava s Aminuom i Crabbeom, s usporenim Lillardom nisu mogli zabiti dovoljno da sakriju rupe u obrani.

Zato su im Pelicansi stigli kao naručeni, protivnik je ovo koji ne može odraditi ozbiljan pritisak na njihove bekove i to je presudilo, dok su s druge strane Blazersi imali dovoljno aktivnih tijela za držati Davisa pod kontrolom.

19. GRIZZLIES

Koliko je ovdje ozbiljno dovoljno govori to što su pored živog Randolpha posegnuli za smallball postavom (a to nešto i govori o tome kakvu sezonu igra Z-Bo, lani od granične all-star razine, danas do penzije). Thunder ih je razbio, Memphis više nema što raditi u ovom dvobojima u kojima Durant praktički ima šuterski trening (nepovratno su prošli dani kada ga je Allen mogao usporiti), opet su doživjeli jedan od onih poraza koji uništava koš-razliku i zbog kojega je jasno da su puno lošiji nego što to poručuje score baziran na pobjedama u gustim završnicama.

Kao što je bila ona protiv Pistonsa. Detroit je momčad po njihovom ukusu, ostali su u egalu jer se igralo na snagu i zaštitu reketa, a tu je Z-Bo old school partijom pokazao da u povoljnom kontekstu još uvijek ima nešto za ponuditi. S tim da im je igrač odluke ipak bio Barnes koji je na jednu večer inspiraciju crpio iz šuteva Stepha Currya.

Realnost je pak zakucala na vrata već protiv Hornetsa, gdje se potvrdilo koliki im problem predstavlja stretch košarka, takve postave s ovakvim Allenom i Randolphom ne mogu braniti ni pod razno. Uglavnom, ne moraš na prsima imati natpis Warriors ili Thunder da bi ih šamarao, dovoljno je biti u stanju izazvati njihov manjak fleksibilnosti s grit & grind postavom vidljiv u oba smjera. S tim da je ovdje još jednom očit bio i problem Conleya koji više ne igra obranu. Istina, svi oko njega su oslabili, ali i on kao da je usporio, što zove na oprez oko njegovog budućeg ugovora. Sitni playevi koji nisu elitni talenti ne stare dobro, a Conley će tražiti bliz maxa u 29-oj godini, to je ogroman rizik za Memphis.

Uglavnom, Heat im je bio protivnik po mjeri zbog spore igre i formacije s dva visoka, ali ovdje se Joerger o kojem se već priča kao o bivšem odlučio za promjene, posjeo je Z-Boa na klupu i vratio se smallballu s Barnesom. Miami je u početku imao problema s ovom formacijom, ali do kraja su se prilagodili, sami su jahali Bosha na centru okruženog vanjskima i Memphis je i u ovakvom dvoboju ostao kratak.

Srećom, Wizardsi nemaju taj luksuz prilagodbe, nisu imali rješenja za miks smallballa i grit & grinda s klupe, obje postave Memphisa bile su dominantne. Sad još samo moraju smisliti kako da igraju dva puta tjedno s Wizardsima.

20. ROCKETS

Još jedan tjedan za zaborav. Protiv Netsa je obrana opet bila sramotna, nije pomoglo ni što je klupa pružila suludo efikasne šuterske partije, jednostavno Lopez i Young su lakoćom dolazili do poena na obruču. I oni su donekle popravili dojam protiv Wizardsa koji nemaju toliko efikasne strijelce u postu, izvukavši se na račun dobrih partija Hardena i Beverleya s perimetra (i to bez Arize). Protiv Lakersa slična priča, protivnik koji ne može kazniti slabosti zadnje linije i protiv kojega su mogli igrati run and gun, pri tome graditi formu gomili igrača koji muku muče s trčanjem.

Ali, protiv Nuggetsa su sve slabosti opet došle na naplatu, manjak energije u Denveru ne prolazi, a rupu pod košem dodatno je naglasio izostanak Capele, Jones ni pod razno nije mogao držati Farieda dalje od skokova u napadu, a Motiejunas je daleko od razine potrebne za igrati back-up peticu.

21. WOLVES

Momčad nepotrebno pada u depresiju, rezultatski ne prolaze najbolje u zadnje vrijeme, ali nije da nemaju prostora za napredak. Zamalo su izgubili i od Lakersa koji su ih iznenadili odjednom kvalitetnom klupom, ali ih je izvukao Martin s retro nastupom u kojem je ukrcao 37 poena. Bacilo je ovo LaVinea u sjenu, sljedeću utakmicu su jahali isti recept iako nije bilo povrata, izgubili su od Denvera jer se Martin ovaj put napromašivao, ali valjda je trenutno važnije držati njega u izlogu za eventualni trade nego razigravati LaVinea. Kao što smo rekli, problem nisu rezultati, već govor tijela, očito se u klince uvukla nervoza, što je bilo očito po nastupu protiv Denvera koji je ih nadskakao i pretrčao. A ima i nešto u vodstvu s klupe, recimo Mitchell je pokušao iščupati i ovu pobjedu pa je iz nekog razloga na parket poslao Princea kao smallball četvorku.

Sunsi su ih pak pregazili, opet je LaVine imao smanjenu minutažu iako je na kraju skoro sam prestigao prednost Sunsa novom odličnom šuterskom epizodom. Ostaje se nadati da će netko što prije posegnuti za Martinom jer davati njemu 20 lopti po utakmici pored ovakve gomile potencijalnih asova stvarno postaje blesavo. On je na ovom rosteru totalno beskoristan za razliku od KG-a, pa i Millera, trpati mogu mnogi i time više šteti nego koristi. Uostalom, nije slučajno LaVineovim povratkom u ulogu šestog igrača i instaliranjem Martina u petorku uslijedilo ovih 1-6. Zach može trpati u combo roli i to im dobro dođe s klupe, ali, što je važnije, razvijati njega i Rubia kao par (kao da bi LaVine bio manje opasan kao sekundarni kreator), ili imati potentnog back-up playa? Uostalom, pogledajte samo kako je Stotts riješio taj problem, McCollum je back-up play, ali svejedno mu ne pada na pamet držati ga razdvojenog od Lillarda osim u situacijama kada odmaraju.

22. KINGS

Ova njihova smallball postava rastura, Cousins ima prostora za dominirati i pravo je čudo da je Karlu trebalo ovoliko vremena da instalira rotaciju kakvu je vjerojatno želio od starta (valjda su porazi trebali isfrustrirati Cousinsa do te mjere da opet pristane igrati peticu). Uglavnom, sada imaju i idealnu rotaciju od 8 ljudi, bez onog nepotrebnog gubitka vremena na startu prve i treće četvrtine uz dodatnog visokog, tako da su Jazz bez Goberta pomeli s parketa, Cousins ih je ubio u reketu direktno preko Favorsa.

Istu stvar su ponovili i s Knicksima, Cousins je radio što je htio i zabijao je na sve moguće načine. Karl je ne samo pronašao odličnu petorku, već je maksimalno srezao i rotaciju, očito mogu igrati ozbiljno samo kada su maksimalno u pogonu, što je potvrdila i završnica protiv Knicksa kada su se skoro upucali u nogu jer su prestali igrati i onaj minimum obrane koji su inače u stanju pružiti.

23. WIZARDS

Vratio im se Gortat, ali to im protiv raspucanih Rocketsa nije previše pomoglo, a onda su ostali bez Beala koji će u svom stilu pauzirati mjesec dana, opet zbog problematične noge. Dakle, ostali su s 4 NBA igrača u rotaciji, jednim funkcionalnim visokim i pravo je čudo da su izvukli pobjedu u tri preostale utakmice. A mogli su i dvije da su Pelicansi imali malo slabiju šutersku večer protiv njihove zone jer su i sami ubacivali hrpu trica protiv nepostojećeg pritiska protivnika. Dallas su skinuli, Gortat je držao Zazu pod kontrolom, a Dirk je opet pokazao da ima problema s ovim bržim čuvarima poput Dudleya koji nisu klasične četvorke i ne igraju na snagu, već aktivnošću spriječavaju da uopće primi loptu i ima vremena za skok-šut.

Wall je u ovom periodu bio odličan, a jedna njegova lošija partija protiv Memphisa ujedno je značila i poraz. U ovakvoj situaciji Beal bi im sjajno došao, ovako je pokretnija obrana Memphisa u kombinaciji s povremenim postavama s dva visoka bila previše za stanje u kojem se trenutno nalaze.

24. KNICKS

U dvije utakmice za redom uništeni su u reketu, prvo od Favorsa, zatim i od Cousinsa, toliko o obrambenim temeljima koje grade. Protiv Jazza nisu ni bili u utakmici, raspoloženi Hayward u vanjskoj liniji uz sve probleme u sredini bio je previše za njihovu obranu, dok su protiv Kingsa održavali tračak nade, prije svega zbog dobre Melove partije u kojoj je ovaj nakon dugo vremena napadao obruč veći dio večeri. Međutim, Porzingis igra sve slabije kako liga ima sve više podataka o tome kako ga treba braniti (tipa, držati ga dalje od napadačkog skoka što su svi propuštali prvih mjesec dana), Afflalo je također prestao biti opasnost iz post-upa čim su shvatili da i dalje može zabiti ako ga ostaviš da se namješta 1 na 1 bez pritiska, tako da uz probleme u obrani sada imaju i taj da se odjednom muče zabiti.

Stoga je došlo i do određenih pomaka, naime Fisher je čak malo i ubrzao igru, odnosno počeo je koristiti i Mela na četvorci u dužim šihtama. Zemljo, otvori se. I ne samo da je stao na ovim kozmetičkim zahvatima, Fisher je protiv Blazersa čak i trenirao, dapače moglo bi se reći da je pravovremenim prilagodbama usmjerio utakmicu u smjeru pobjede. Naime, na startu utakmice Knicksi nisu imali nikakve šanse s Calderonom i Lopezom braniti Lillarda i Plumleea u pick & rollu, tako da je ubrzo šansu dobio Galloway koji je u toj roli odradio veći dio večeri, a imali smo prilike gledati i Porzingisa i O'Quinna na petici kao pokretnije centre u obrani, ali i centre s rasponom na šutu u napadu. Time su dobili nešto prostora za iskoristiti već opjevane slabosti Blazersa u zadnjoj liniji, a još više su ga dobili s kombinacijom Anthonya i Williamsa na četvorci. Potonji je imao dobru šutersku večer koja je idealno nadopunila ono što su pokušavali, a od svih dobrih poteza možda najbolji je bio stavljanje Thomasa na Lillarda. Upravo njegova obrana na playu Blazersa okrenula je ritam utakmice i dali Knicksima šansu da u završnici ukradu pobjedu na način koji je do ove večeri bio nezamisliv. Pa da vidimo može li Fisher nastaviti graditi na uzorku ove utakmice ili ćemo opet gledati isključivo velike unutarnje linije i spore bekove.

25. BUCKS

Odigrali su solidnu partiju protiv Clippersa, ali obrana koju trenutno igraju ipak nije dorasla tako kvalitetnom pick & roll napadu koji uz to ima višak opcija na strani bez lopte. Protiv Raptorsa su odigrali nešto bolje defanzivno, ali što im to vrijedi kada nisu mogli zabiti niti kada je Scola bio na parketu. Uglavnom, totalna depresija, iz utakmice u utakmicu postaje jasno da jednostavno nisu dovoljno dobri, a onda im se zalomi večer u kojoj prekinu povijesni niz Warriorsa. Koji nisu imali energije pratiti rastrčane Buckse, imali su povremene šuterske bljeskove, ali ne i dubinu za odigrati 48 minuta protiv napaljenog protivnika.

Ključni posao su napravili Giannis i MCW napadajući s loptom, Giannis je nakon niza utakmica u kojima su se starteri izmjenjivali u roli slashera ovdje bio de facto playmaker, a kada bi se on umorio stvar bi u ruke uzeo Carter-Williams. Uglavnom, obojica su odlično igrali u visokom ritmu tako da se postavlja pitanje zašto Kidd uporno inzistira na postavljenim napadima koje ionako ne mogu riješiti jer nemaju šut. Ne znam, možda je stvar u tome da su Warriorsi ovdje igrali svoju igru, ali jednostavno nisu imali dovoljno za izaći kao pobjednici, ali Bucksi su u bržem ritmu i tranziciji barem prema naprijed izgledali skroz solidno. U obrani su pak ostavljali otvorene šuteve u svom stilu, igrali su energično, ali neprecizno, najveća razlika je bila u tome što su Warriorsi bili toliko umorni da im je skoro svaki pokušaj bio kratak. Da je raspored bio povoljniji, Steph i Draymond bi ih uništili na pick & rollu, u to uopće nema sumnje.

26. PELICANS

Imali su sreće protiv Wizardsa, dobili su desetkovanog i umornog protivnika za kojega im je opet trebalo napucavanje u samoj završnici da se provuku (Evans 5 trica). Protiv Bullsa su se držali do same završnice, a onda nisu mogli braniti Brooksa u pick & rollu, što reći još o njihovoj obrani osim da bi stvarno možda najpametnije bilo da krenu u tradeove i po Simmonsa kako bi Davis imao barem jednog iznadprosječnog suigrača uz sebe idućih 5 godina. Opet su dobro otvorili utakmicu, izgledalo je da Bullsi ne mogu pratiti lakoću kojom ubacuju poene, a onda je došlo do novog nevjerojatnog pada u završnici druge četvrtine iako su na parketu imali sasvim drugačiju postavu s centrom (slično im se dogodilo i protiv Bostona nekoliko dana ranije sa smallball petorkom). Iz takvog stanja se više nisu vratili, dijelom je za to odgovoran i raspored koji im je donio putovanje u Chicago na drugoj večeri back-to-backa, ali govori to nešto i o kemiji i karakteru trenutno unutar momčadi.

Protiv Blazersa opet ista priča, pad u drugoj četvrtini, opet s novom postavom, upali su taman u rupu da se istroše do završnice u pokušajima stizanja. Blazersi su bili previše ubojiti s perimetra za momčad bez stopera na vanjskim pozicijama, a nije pomoglo ni što su uz solidne partije Evansa i Davisa dobili još jedan dokaz da Holiday polako hvata ozbiljnu formu. Gentry još traži dobitnu kombinaciju, a dok on preslaguje rotacije iz večeri u večer, razbijajući tako bilo kakvu pomisao o konstanti, momčad mu je upravo izgubila 12 od 13 gostovanja ove sezone.

27. NUGGETS

Još jedan razigrani trener je Mike Malone, on miksa svako malo u potrazi za nečim što bi momčadi dalo poticaj, iako mu protiv Orlanda baš i nije trebao Hickson pored svih drugih opcija. Nezadovoljan igrom visokih u ovoj utakmici gdje je Orlando bez većih problema iskontrolirao reket, protiv Wolvesa je jahao petorku s Fariedom na centru okruženim četvoricom vanjskih, Wolvesi se tu nisu najbolje snašli. Ostali su bez Mudiaya koji je uganuo gležanj, ali Malone kao da je to jedva dočekao jer sada može Nelsona imati veći dio večeri na parketu, a uz to Harris je aktivniji defanzivac od rookiea. Uglavnom, Malone je totalno fokusiran na svoj posao, pokušat će plivati dok god im to situacija dopušta iako su novi nizovi poput onog nedavnog od 0-8 neizbježni.

Igrali su još protiv Rocketsa, veteranska trojka Nelson-Gallo-Faried odjednom je donijela ozbiljnost, element koji je protiv ovogodišnjih Rocketsa često jedino što ti treba.

28. NETS

Bogdanović kao da živi za tekme protiv Houstona, odigrao je drugu najbolju partiju ove sezone opet protiv Hardena, a njegova šuterska rola uz igru visokih bila je previše za Rocketse. Još jednu pobjedu su ostvarili protiv Sixersa, nisu mogli računati na Lopeza koji je cijelu večer imao probleme s osobnima, ali dobili su dobru šutersku večer od Bargnania s klupe, čak je i on za ovakvu obranu Sixersa previše.

Protiv Clippersa i Magica nisu imali realne šanse, pojavili su se na poslu posebice protiv prvih, ali Paul i Redick su ipak bili previše. Orlando je nakon par poraza trebao ovu pobjedu i nije im padalo na pamet dovesti je u pitanje.

29. LAKERS

Potez s Russellom i Randleom kao podizačima energije s klupe nije bio loš, pokazali su da imaju puls s ovim rasporedom, barem u napadu. I to protiv Wolvesa gdje su upravo klinci vukli do produžetka. U preostale dvije utakmice Russell je opet startao zbog ozljede Clarksona, tako da oslabljeni nisu imali šanse. I Spursi i Rocketsi su ih pregazili, ovaj put nije bio bitan ni Bryantov šut (koji je sve bolji u zadnje vrijeme), ni nešto drugo, već samo ta katastrofalna obrana.

30. SIXERS

Pričamo o povijesti kad su Warriorsi (i Spursi) u pitanju, ali koliko su povijesni Sixersi, da je li je ovo najgora momčad ikada? Ostanu li na ovoj prosječnoj koš-razlici do kraja, završili bi sa scoreom 9-73, čime bi izjednačili najgori score svih vremena kojega drže također Sixersi, generacija 1973.

Uglavnom, četiri nova poraza su skupili i u ovom tjednu, usprkos solidnoj partiji Okafora nisu imali dovoljno za skinuti Netse, protiv Raptorsa su izgubili utakmicu nakon prve četvrtine, a i Bullsi su preko njih pokazali da mogu šutirati i nešto drugo osim cigli. Ipak, vrhunac tjedna bio je partija protiv Pistonsa, tu su čak i dobili dvije četvrtine jer ipak je u pitanju Detroit, ali usprkos tome nisu bili ni blizu (zadnja je bila revijalna). Ono zanimljivo - Dre je protiv Okafora uhvatio čak 11 skokova u napadu, dok je Jahlil u 30 minuta na parketu skupio 3 defanzivna skoka, što su teritoriji Damjana Rudeža. Koliko god im napad bio slab, obrana im je još gora i to je onaj za sada najfascinantniji aspekt ove sezone.

Btw, Okafor je trenutno na 45 popijenih banana u 24 utakmice (ima 1.5 blokadu po utakmici, a prima ih 1.9 po tekmi), što nije grozno, a i McConnell se raspucao, ima već 7 pokušaja s linije slobodnih u 674 minute na parketu.

Filed under: bball 10 Comments
15Dec/157

POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART ONE)

Posted by Gee_Spot

1. WARRIORS

Što ti je život, konkretnije što ti je okrutni NBA raspored. Preživiš Boston, iščupaš pobjedu u sjajnoj utakmici protiv respekta vrijednog protivnika, a onda te skine Milwaukee jer, niti 24 sata kasnije, nisu u stanju pošteno trčati. Klasika, kao ono kad Omar preživi sve moguće napade Avona i Stringera, kasnije i Marla, da bi ga na kraju sredio klinac dok kupuje cigarete (psihopat, ali ipak klinac). S tim da je nerazdvojivo ovo što su napravili Bucksi sa štetom koju su napravili Celticsi, isto kao što je nerazdvojivo da je Omar postao olupina zbog loma noge koji je bio rezultat bijega od pravog protivnika. Ali, svejedno.

Utakmica protiv Bostona tako je bila vrhunac tjedna, tjedna koji nije bio jednostavan. Barem na papiru, naime Pacersi su trebali biti izazivač, da bi na kraju bili izrešetani po kratkom postupku, Warriorsi su imali +32 u jednom trenutku uz 10 trica Klaya Thompsona koji je koristio sklonost Pacersa gomilanju igrača na strani s loptom.

Klaya nije bilo protiv Bostona, što je značilo da su Curry i društvo morali igrati bez dvoje od šest najboljih igrača, s dva granična rotacijska NBA igrača u startnoj postavi (Clark i Rush), ali su svejedno prezentirali već poslovičnu razinu borbenosti. Provukli su se kroz 2 produžetka, pri tome izmorivši Greena (50 minuta akcije, u ovih 8 minuta bez njega Boston je napravio +9) i Currya koji nikako nije uspijevao doći do svoje kvote otvorenih šuteva (što je rezultiralo ne pretjerano učinkovitom partijom, s upola slabijim šutem iz igre nego inače i s jednakim brojem izgubljenih kao i asista).

Zbog manjka opcija Curry nije samo uzimao šuteve preko ruke više nego inače, već se morao i puno više trošiti da dođe do otvorenog šuta, s tim da često ne bi ni vidio loptu bez obzira koliko trčao jer je gužva u sredini bila netipična. Osim mučenja u napadu, imali su i problema u obrani s branjenjem pick & rolla, posebice kada bi ih Celticsi lukavo stavili u akcije između Bradleya i Sullingera. Curry je bio na Bradleyu umjesto na Thomasu, računali su da će tako manje raditi u obrani, ali Stevens je stavljao Bradleya u gomilu situacija kao primarnog kreatora i ovaj je trenutno u takvoj formi da je to koristio.

Razlog zbog kojega je to ubojita kombinacija je taj što preuzimanje ne pali, centar je prespor da drži Bradleya, a Sullinger je dovoljno raznovrstan da kazni Currya, tako da su Celticsi poprilično lagano kreirali otvorene šuteve (slično je funkcionirao i Olynyk, iako je on svoje odradio i kao spot-up opcija), ako ništa drugo s poludistance za Bradleya. Uglavnom, ova taktika se može primjeniti ako imaš dva combo-beka u startnoj postavi, tipa Spursi s Parkerom i Manuom bi mogli kreirati taj slasherski pritisak i koristiti Curryevu slabost u probijanju kroz blokove, jasno pod uvjetom da je na petici Aldridge, odnosno da igraju smallball s Leonardom na četvorci i Greenom na trici.

Uglavnom, iako su protiv Bucksa ekspresno vratili Klaya u postavu, na drugoj večeri back-to-backa teoretski nije bilo moguće da Curry i Green nakon onakvog trošenja od dan ranije budu na potrebnoj razini. Uhvatili su pristojne brojke, ali Steph je opet imao problema doći do ikakvog šuta osim preko ruke, a Green je vidno slabije trčao. Taj niz je gotov, ali sada se barem mogu fokusirati na onaj važniji, niz osvajanja naslova.

2. SPURS

Tjedan u kojem su imali jedan trening (protiv Lakersa), dvije briljantne partije (protiv Hawksa i Jazza) i jednu za zaborav (protiv Raptorsa). Na ovoj protiv Lakersa se nema potrebe zadržavati, klasična prilika za odmor igrača (Parker dobio dan odmora, Manu igrao samo 5 minuta), a i o pobjedama treba reći tek nešto sitno. Mlađi brat iz Atlante definitivno im nije dorastao u ovom trenutku, drugu i zadnju međusobnu utakmicu sezone opet su izgubili s 20+ razlike, pokazujući iste probleme s kontrolom reketa i skoka. Spursima je trebalo manje od pola utakmice da kombinacijom napadačke efikasnost i zida u sredini obrane riješe utakmicu, a protiv Jazza im je trebalo jedva četvrtina.

Umorni Jazz na drugoj večeri back-to-backa jednostavno nema oružja za suprostaviti se Spursima koji su u jednom trenutku vodili 46 razlike lakoćom secirajući zadnju liniju obrane protivnika koja bez Goberta curi na sve strane.

Protiv Raptorsa je pak bilo zanimljivo. Toronto je igrao sjajnu obranu, posebice na Leonardu kojega je u oba smjera maksimalno umarao DeRozan, da bi ga udvojili svaki put kad bi pomislio ući u sredinu. Obzirom da je Lowry na isti način isključio Parkera, odnosno da su bekovi Raptorsa ogromnu količinu energije potrošili na obranu, pretvorilo se ovo u playoff utakmicu sporog ritma u kojoj nitko nije briljirao u napadu, ali u kojoj su Biyombo i Scola energijom potpuno zasjenili Aldridgea i Duncana. Posebice je ovo bila utakmica u kojoj se jasno moglo shvatiti zašto Casey uporno starta sa Scolom umjesto Pattersonom, njegov IQ i iskustvo itekako su presudni u ovakvom tipu utakmica. Odličnim šutom s poludistance i stalnim kretanjem izvan reketa potpuno je anulirao Aldridgeov učinak u obrani, a u napadu se bez problema gurao na visokom postu dok su Spursi pokušavali nešto odigrati preko visokih obzirom da su im dva vanjska kreatora imala problema uhvatiti ritam.

Tek u završnici su živnuli, trebala im je specijalna izvedba smallball postave s Manuom umjesto Duncana da smanje minus, ali Raptorsi su do tada izgradili popriličnu prednost, tako da im se nije osvetilo što bez Carrolla ipak nemaju idealno rješenje za smallball četvorku.

Inače, iako Spursi imaju 4 poraza više u odnosu na Warriorse, nakon ovoga tjedna imaju čak bolju koš-razliku, što doslovno znači da u ovom trenutku imamo dvije povijesne momčadi koje su na putu da ostvare preko 70 pobjeda u sezoni, samo eto što zbog tog niza Warriorsa ove druge gotovo da nitko nije ni primjetio.

3. THUNDER

Konačno dobar tjedan, što zbog 4-0 scorea, a što zbog činjenice da se Donovan konačno skrasio na rotaciji koja funkcionira. Daleko od toga da igraju lijepo, ali barem si više ne pucaju u nogu suludim kombinacijama na parketu. Dakle, stvar je jednostavna, startna petorka je ista na startu i na kraju uz zamjenu Robersona s Waitersom koji je sada klasični šesti igrač, s gomilom minuta na raspolaganju na obje bočne pozicije. To je manje-više isto, povećano je tek opterećenje kako se rotacija skratila i kako su Singler i Morrow marginalizirani.

Najvažniji potez pak je rezanje minuta Kanteru kojega su koristili isključivo kao zamjenu za Adamsa, dakle bez onih nepotrebnih kombinacija s dva centra i bez forsiranja podjednake minutaže za oba centra. Jebiga, masno su platili nekoga da igra između 15 i 20 minuta, ali ako misle pobjeđivati, onda su dolari najmanje bitni. Još kad bi Donovan srezao poneku dodatnu minutu i njemu i Adamsu kako bi otvorio nešto prostora za postavu s Ibakom na petici uz Duranta na četvorci, stvari bi vjerojatno izgledale i bolje.

Također, ne bi bilo zgorega da imaju boljeg back-up playa od Augustina i da Collisonove minute kao back-up četvorka dobije McGary, odnosno da ih dio pripadne Durantu, ali i ovo je ogroman pomak. Klupa neće biti sjajna kako je izgledalo na papiru, ali sada barem više nije problem, a ima potencijala da bude i bolja.

Što se utakmica tiče, tu je bilo primjetno i kako se Durant nakon slabijeg tjedna vratio šuterskoj formi s početka sezone. Memphisu je tako ubacio 32 poena potrošivši 14 šuteva, a protiv Atlante su on, Russ i Ibaka gađali iz igre 56%. Za takva šuterska izdanja ni ovakvi solidni protivnici nisu imali lijeka, posebice Memphis koji nema odgovora na ovakav tip košarke. Hawski su solidno šutirali, ali ni približno dobro koliko bi trebali da nadoknade ogroman minus u skoku u koji su upali protiv Ibake i Adamsa, ali i Collisona i Kantera.

Preostale dvije pobjede stigle su protiv Jazza koje su tako skinuli 2 puta u 2 dana, odnosno već treći put ove sezone. Jazz ni ranije s Gobertom nije imao rješenja, tako da je OKC sada još lakše kontrolirao utakmicu igrajući čvrsto u obrani i oslanjajući se na Duranta i Westbrooka u napadu. KD u prvoj utakmici nije imao noge jer su večer ranije igrali u Atlanti, ali, iako je dao Jazzerima šansu promašivši niz napada u završnici, na kraju je zabio dva šuta kada je bilo najpotrebnije (Jazz je cijelu večer hvatao priključak, u završnici im se ukazala prilika kada je OKC stao igrati čekajući da Durant riješi stvar, ubacili su čak i par trica i podigli ritam, ali uzalud, trenutno jednostavno nemaju obranu na koju se mogu osloniti).

Dvije večeri kasnije pak slična priča, opet im je unutarnja linija iskontrolirala Favorsa, a KD i Russ su zabili svoje kada je trebalo za razliku od Burksa i Haywarda.

4. CAVS

Igrali su samo dvije utakmice, ali su barem na trenutak opet podsjetili za što su sposobni kada igraju na razini. Protiv Blazersa se nije činilo da će okrenuti stranicu, opet su se mučili uz previše Jamesa u izolacijama, s marginaliziranim Loveom. Došli su do pobjede nakon tri poraza, ali i dalje nisu izgledali kao momčad. I onda su protiv Orlanda okrenuli sezonu, odnosno barem su ostavili takav dojam.

Uz fenomenalno izdanje startera i dobre partije s klupe Thompsona i povratnika Shumperta udavili su Orlando koji u prve tri četvrtine ni jednom nije prošao 20 poena (zadnja je ionako bila revijalna obzirom da su Cavsi imali +40). Sa Shumpertom očito spremnim pomoći odmah, s Mozgovom koji je konačno pokazao znakove života, ali i s Irvingovim povratkom iza ugla, čini se da je kriza, barem privremeno, prošla.

5. CELTICS

Score od 2-1 i neutralna koš razlika nisu rezultati za hvaliti se, ali dojam je fantastičan, posebice kad uzmemo u obzir raspored. Dobro, pobjeda protiv Bullsa možda i nije razlog za hvaliti se obzirom da su limiti protivnika sve očitiji, ali način na koji su do nje došli, energijom u obrani, napadanjem obruča i dubinom rotacije (8 igrača preko 10 poena), bio je dokaz da su preskočili Chicago kvalitetom. Što je stvarno da se čovjek zamisli, tko je sličan razvoj situacije mogao predvidjeti na startu prošle sezone, posebice jer nikakvih značajnijih promjena na rosterima nije bilo u tom periodu (dodali su Celticsi dvojac Thomas-Crowder, ali, u skladu s pitanjem, tko je mogao predvidjeti ta dva imena toliko podići).

Uglavnom, Warriorsi su im stigli kao naručeni u ovom oslabljenjom izdanju, energetski su opet bili na razini, a uz to je i odličan plan igre pratio niz kvalitetnih individualnih partija. Ovo je utakmica koju su po svakoj logici morali dobiti, bez obzira što su Curry i Green snagom volje usmjeravali Warriorse prema pobjedi. Naime, Boston je propustio nekoliko šansi da zaključi stvar, a glavni razlog za poraz tako je, ironično, isti onaj faktor koji im omogućuje da igraju iznad očekivanja, a to je ogromno povjerenje koje trener ima u ovu momčad. Naime, Stevens u završnici (ili je bolje reći završnicama obzirom da je Boston profućkao i kraj regularnog dijela i prvi produžetak) uopće nije zvao posebne akcije, a i time-outove je čuvao za potrebe obrane, prepuštajući igračima slobodu koju i inače imaju u igri Bostona. Samo, pokazalo se to možda malo preoptimističnim izborom obzirom da su Sullinger i Thomas udavili loptu odlučivši se za solo pokušaje. A sve što je trebalo bilo je dobaciti je do Olynyka.

Nakon ovakve emocionalne i fizičke potrošnje za očekivati bi bilo da Celticsi izgube od Hornetsa sutradan, posebice jer su morali putovati. Ali, kako su i domaćini bili na drugoj večeri back-to-backa, opet je presudila raznovrsnost Bostona. Šteta što zbog konteksta nismo vidjeli bolja izdanja trenutno itekako razigranih momčadi, posebice domaćina - bila je ovo utakmica gdje se osjetilo da Hornetsima nedostaje Big Al, Boston bi puno teže branio perimetar da su imali takvu opciju u postu, ovako im je bilo relativno jednostavno Hornetse držati pod kontrolom, dok su sami istovremeno solidno ubacivali protiv njihove zone (opet odlična šuterska partija Bradleya).

6. RAPTORS

Prošli tjedan nisu uspjeli skinuti Warriorse igrajući run and gun, ali ovaj jesu Spurse igrajući kontroliranu košarku. I to bez dva programirana startera, oslanjajući se na playoff pristup (agresivna obrana, precizna egzekucija u napadu) i usku rotaciju od sedam igrača. Ako je itko do sada bio skeptičan, nakon ovakvih utakmica nema više razloga - Toronto je nakon lanjske očajne završnice sezone opet pronašao svoj put.

Najbolje od svega, istu razinu ozbiljnosti su prezentirali i protiv Bucksa, nije došlo do onog opuštanja tipičnog za mediokritetske momčadi, odradili su posao uz odlično vođenje s klupe. Casey ove godine iz nekog razloga (možda je u pitanju veća sloboda asistenata, tko će ga znati) puno više miksa i puno se ranije prilagođava, ovdje su odmah izvadili Scolu i Rossa kad su vidjeli da ne ide, a postava s Josephom i Pattersonom pokazala se neriješivom zagonetkom za Buckse.

Nakon treninga protiv Sixsersa ipak su razbili zube na Indiani. Spurse su uspjeli srediti bez Carrolla i Valanciunasa, ali ovdje se itekako osjetilo koliko im nedostaju. Nezgodan je ovo matchup zbog presinga kojega Pacersi rade na bekove, Lowry i DeRozan nisu mogli do reketa koliko su navikli, a uz to su i visoki Pacersa odradili odličan posao u skoku. Dodatna otežavajuća okolnost bila je što bez Carrolla nisu imali pravog čovjeka za Georgea, kao ni za smallball postavu, ali najluđe od svega, Pacersi su uredno upadali u rupu kad god bi na parketu bili samo s jednim visokim. Ono za što Toronto nije imao rješenje tako je bila dubina, odnosno nesposobnost da Allena i Hilla drže dalje od obruča s drugim postavama u kojima bi Scola ili Nogueira igrali centra, a Patterson stretch četvorku.

7. HORNETS

Opet odličan tjedan, uz spomenuti poraz od Bostona u kojem jednostavno nisu šutirali dovoljno dobro da sakriju činjenicu da igraju drugu večer back-to-backa (uvijek veći problem šuterskim momčadima od onih šljakerskih), odnosno da nemaju Big Ala u sredini da potroši koji napad i odmori ostatak momčadi, ostvarili su dvije odlične pobjede. Doduše, protiv momčadi koje su im baš idealan matchup, naime Miami i Memphis su ponajgore tricaške momčadi u ligi koje teško mogu kazniti zonu Hornetsa, a Memphis uz to ima i izuzetno tromu obranu koja ima ogromnih problema sa zatvaranjem ovoliko šutera.

Miami je defanzivno bolji, ali dobar dio njihovog učinka vezan je uz prvih mjesec dana sezone, uz odličnu igru klupe i smallball postave. Kako vrijeme prolazi, javljaju se i neke slabosti na perimetru, baš na strani bez lopte koja je uvijek bila problematična za Spoelstrine obrane, posebice suprotna korner trica. Također, ni njihove kombinacije visokih nisu baš pokretne za današnje standarde, tako da nije čudo kako su ih Hornetsi od početka do kraja zasuli tricama i tako potpuno kontrolirali utakmicu na oba kraja parketa.

A pobjeda protiv Grizlija bila je još jedna potvrda da Clifford u ovom trenutku nema konkurenta u trci za trenera godine, a ostvariti takav dojam pored ovoga što rade Vogel, Stevens, Skiles i Carlisle stvarno je posebno dostignuće. Sjajno je vodio utakmicu, razbio je ritam Memphisa ubacivši u igru Kaminskog i Hawesa direktno protiv Gasola i Randolpha, što se pokazalo ključnim potezom - ovaj dvojac imao je dovoljno dužine da izdrži u sredini, a istovremeno je izvukao dva teškaša Memphisa iz reketa, to njihova obrana nije mogla izdržati. Kad još dodamo da je Walker u ovom trenutku bolji all-round igrač od Conleya, što je ovdje i dokazao, sve je jasno.

8. PACERS

Tjedan su otvorili utakmicom protiv Warriorsa u kojoj nisu imali šanse, pokazalo se da su tek kopija, dobra kopija, ali ipak kopija. Ali, ostatak tjedna bio je solidan, dapače pobjede protiv direktnih protivnika Miamia i Toronta zlata vrijede u situaciji u kojoj im je napadački učinak počeo padati. Heat je imao znatno skraćenu rotaciju, držali su se u utakmici dok Indiana nije zaigrala smallball (iz respekta prema unutarnjoj liniji Heata su startali s dva visoka po već ustaljenom običaju). Čim se podigao ritam, Miami je počeo zaostajati i to usprkos lošoj večeri Pacersa s perimetra. Ubacili su samo 6 trica, ali o napadu Miamia sve govori to što im je i taj broj bio dovoljan da ih nadmaše, Heat je naime ubacio njih 5. Uz to, presing Pacersa je opet napravio svoje, Miami je skoro svaki peti napad bacio u bunar, uz takvu kontrolu lopte još su dobro i prošli.

Stil igre Indiane u obrani troši igrače, to je bilo vidljivo i protiv Pistonsa koji nisu trebali dubinu da dobiju utakmicu, nadmoćna partija startne petorke bila je dovoljna. Sve što im je trebalo bilo je nekoliko perioda u kojima se odličnoj obrani i fizičkoj nadmoći pridodao i vanjski šut, to Indiana u ovako prosječnom izdanju nije mogla pratiti.

Zato su protiv Toronta opet igrali u punoj brzini, izuzetna energetska partija visokih i klupa koja je iskoristili manjak opcija Raptorsa bili su dovoljni da tjedan završi pozitivnim dojmom.

9. CLIPPERS

Tjedan je rezultatski prošao solidno, ali dojam je i dalje skroman. Samo protiv Bucksa su izgledali kao oni stari raspucani Clippersi, udarna četvorka je funkcionirala kao u najboljim danima kada su bili poznati po tome da mlate slabije od sebe, njihova odlična napadačka partija previše je za obranu Bucksa.

Međutim, u tri preostale utakmice itekako su se namučili, Griffin i Jordan su doslovno rudarili pod koševima, a istovremeno je teško reći koliko su defanzivno napredovali jer su solidne rezultate na tom dijelu parketa ostvarili protiv redom ispodprosječnih napada.

Bullsi su udavili utakmicu i zaključali reket, protiv ovakve zonske obrane i ovakvog slabašnog napada igrati s Mbah A Mouteom pola utakmice na trojci besmisleno je, ali Clippersi su svejedno imali šansu kad su u završnici zaigrali s dodatnim bekom, odnosno dva dodatna šutera. Nisu je iskoristili jer su kasno upalili, a i jer su Bullsi u stanju ostvarivati najružnije pobjede u NBA.

Protiv Netsa se njihov dvojac pod košem opet nije naigrao, Young i Lopez bili su ravnopravni, dapače Lopez je odradio netipično sjajnu skakačku partiju i skokom u napadu držao je Netse u igri, iako je na kraju presudila kvaliteta vanjske linije Clippersa.

Protiv Pistonsa su se provukli, opet na račun odličnih poteza bekovskog dvojca kada je bilo najpotrebnije (možda im ne bi trebala herojstva u završnici da je Paul zabio standardnu kvotu, ali na njegovom kratkom šutu itekako se osjetilo koliko je Doc iscijedio jezgru na ovoj turneji po Istoku). Isto tako su mogli i izgubiti, a sama činjenica da su se toliko mučili protiv ovakvih osrednjih momčadi (Pistonsi su veći dio utakmice igrali s Tolliverom jer Ilyasova nije imao šanse protiv Griffina) jasno poručuje da su još uvijek daleko od razine koju su prezentirali prethodnih sezona.

10. HEAT

Kao što smo spomenuli, Hornetsi su ih totalno nadigrali, nisu imali rješenja ni u jednom smjeru, a Indiana ih je brzo apsolvirala čim su se prebacili na smallball postave. Dobra dio problema u ove dvije utakmice krio se u činjenici da njihova klupa više nije onako dobra kao na startu sezonu, Winslow počinje osjećati posljedice NBA ritma, a Johnson i McBob su usporeni ozljedama (protiv Indiane nisu ni zaigrali).

Srećom, spasili su tjedan naletjevši na dvije momčadi koje su u još goroj formi od njih. Memphis usprkos prebacivanju na smallball postavu nije imao dovoljan izbor igrača na boku da parira Heatu koji je sam sebi smetao igrajući s Whitesideom na startu prve i treće četvrtine protiv Memphisa koji je odjednom bio bez Z-Boa. Čim su se prilagodili u završnici i centra zamijenili Greenom, ostavili su Memphis u prašini.

Protiv Atlante su pak bili momčad koja mora nešto dokazati, odnosno osvetiti se za poraz od prije mjesec dana kada su ih Hawksi razbili u Miamiu. Teague je tamo radio s Dragićem što god je htio na pick & rollu, stoga je Miami upravo u tom segmentu odigrao puno bolju obranu, točnije nisu toliko izlazili s visokima prema perimetru radije birajući kampiranje u reketu. Uz to, Dragić je bio spreman za revanš, pratio je Teaguea kao rijetko kada, igrajući cijelu večer u sjajnom ritmu, a uz to je i Deng potpuno odsjekao Korvera. Uz nadmoćni skakački učinak koji protiv Hawksa ostvaruju svi, a kamoli momčad s ovakvim centarskim parom, to je bilo dovoljno.

Atlanta očito nije u formi, puno slabiji šut s perimetra zaštopao je njihov napadački krvotok, a očajan skok nepremostiva je prepreka, ali svejedno je ova utakmica pokazala da je Miami itekako sposoban odigrati kvalitetnu obranu kada su svi u elementu. Očito im treba posebna motivacija, tipa ovako agresivno nisu igrali od utakmice protiv Thundera, ali to se može iščitati kao potencijal da u playoffu budu bolji nego u regularnom dijelu. Ako do playoff dođu, jelte. A kad smo već kod playoffa, da sakrije slabost klupe Spoelstra je srezao rotaciju, praktički dao je povjerenje samo Greenu kao šestom igraču, a Hawksi trenutno nemaju ni to, obzirom da je Schroederova učinkovitost također žrtva slabijeg šuterskog izdanja cijele momčadi.

11. BULLS

Gibson je startao umjesto Mirotića protiv Celticsa, Butler je bio sjajan, ali obrana nije bila na razini, što je rezultat ritma kojega je Boston nametnuo tranzicijom, ali i konstantnim kretanjem kojim su stvarali pritisak na obruč zbog kojega su Bullsi napravili netipično previše grešaka u sredini obrane. Također, uglavnom solidna klupa nije bila ravna onoj Bostona.

Zato su protiv Clippersa sve nadoknadili, zauzdali su im unutarnju liniju, umrtvili utakmicu i natjerali da uzimaju gomilu skok-šuteva koje ovi nisu mogli ubaciti ni slučajno, što je dovelo do toga da su Bullsi došli do pobjede usprkos tome što su gađali s 36% iz igre. Kako pobjeđuju s takvim učinkom, to znaju samo oni.

A gadna je bila i pobjeda protiv Pelicansa, opet su držali protivnika pod kontrolom obranom. Užasni napad je živnuo, apsurda li, tek u završnici kada je Brooks uzeo stvar u svoje ruke kao kreator iz pick & rolla. Rose je za to vrijeme igrao beka-šutera kojega je Eric Gordon "čuvao" udaljen 7 metara, a pod košem je ključne minute odradio rezervni dvojac Mirotić-Noah. U samoj završnici Hoiberg je na parket čak poslao omraženu kombinaciju Gasol-Noah, dakle ovdje su stvari sve luđe iz utakmice u utakmicu (inače, od 14 pobjeda Bullsa, 12 ih je ostvareno s 6 ili manje poena razlike, dakle gotove svaka stane u dva posjeda - možda ne igraju lijepo, ali karakter ih očito ne napušta).

Ajde, protiv Sixersa su se i oni malo raspucali i rastrčali. Šteta što do kraja sezone s njima imaju još samo dva susreta.

12. PISTONS

Protiv Memphisa su naišli na sebi ravnoga što se mišića tiče, Z-Bo i Gasol su neutralizirali Drummonda, a ostatak momčadi nije ubacio dovoljno trica da se odvoji protiv itekako ranjivog protivnika. U završnici su radili grešku za greškom u napadu, na kraju su izgubili onako kako su izgubili. Slučajno, ali da su mrvicu pametnije odigrali nekoliko zadnjih posjeda umjesto da su ih bacili u bunar, ne bi im slučaj presuđivao.

Sixerse su riješili u 12 minuta, to je bilo lagano zagrijavanje za sjajnu partiju koju su odradili protiv Pacersa. Obrana im je bila veličanstvena, Morris i KCP sjajno su odvojili Georgea i Hilla od ostatka momčadi (to kako su oni u stanju ponekad odigrati obranu na perimetru bitan je razlog zašto Detroit ima top 5 obranu, malo koja momčad u ligi ima dva potencijalna iznadprosječna bočna stopera), nakrcali su reket i u takvom odnosu snaga Pacersi nisu imali dovoljno rješenja. Kad su još počele upadati trice, stvar je bila gotova. Možda najbolja partija sezone i nekakva gornja granica do koje mogu ići.

E, zato smo protiv Clippersa gledali nešto bitno drugačije. Mučili su se s matchup zonom protiv Clippersa, na preuzimanjima su uredno bili kažnjavani, a KCP je plivao u pokušajima da prati Redicka (odličan je defanzivac na lopti i istrčavanju, ali umjetnost trčanja za igračima bez lopte još nije savladao). To što su imali šansu na kraju dobiti utakmicu usprkos tome što nisu briljirali defanzivno, dovoljno govori koliko je ovo solidna momčad i da ovaj uvodni dojam neće samo tako ispariti.

13. HAWKS

Tjedan su otvorili napucavanjem protiv Mavsa u kojem su usprkos za dvije klase boljoj šuterskoj partiji zamalo izgubili jer nisu bili u stanju držati Zazu pod kontrolom (od svih rečenica koje smo mogli napisati o njihovim skakačkim problemima, ova je valjda najslikovitija).

Protiv Thundera i Spursa nisu imali šanse, jednostavno u ovom trenutku nisu u tom rangu, a vjerojatno više nikada neće ni biti s ovom jezgrom. A taj napadački pad učinka najbolje se očituje u Korverovim brojkama, čovjek danas gađa tricu s 40% i kao takav bi bio od koristi svakoj momčadi u ligi, ali to je za 10% manje nego lani, što je očito prevelik problem. Bez lanjskog Korvera, nema ni lanjskih Hawksa.

Protiv Thundera su izgledali kao Orlando, s Horfordom i Milsapom kao stretch opcijama koje imaju problema s ulaskom u reket, uz to nemaju fleksibilnost na kakvu su računali kada su dovodili Splittera, a ni povratak Bazemorea u šutersku formu s početka sezone ne može maskirati slabašnu rotaciju na boku i uopće puno manje produktivnu klupu (iako su uzorci izmjena uglavnom isti kao lani, uvijek se trude imati 2 ili 3 startera uz nekoliko rezervi).

Spursi su bolji na svim razinama, to je očito, ali najveća razlika je učinkovitost u obrani. Naime, kada se priča o ovim franšizama uglavnom se zadržava na pokretnom napadu kojega su Hawksi dobrim dijelom kopirali od Spursa (ako se može govoriti o kopiranju obzirom da je Bud zaslužan za original), štoviše još ga nadograđuju sve više igrajući s 5 vani formacijom, ali defanzivno između ovih momčadi sličnosti su minimalne. Spursi brane iz zone, Hakwsi gomilaju igrače na lopti, a to nije samo sistemska stvar već i kontekstualna - Spursi imaju iznadprosječnu dužinu na svim pozicijama osim jedinice, Hawksi su pak na svim pozicijama kratki i to moraju nadoknađivati aktivnošću.

Uglavnom, tjedan ne bi bio toliko depresivan da su nekako dobili Miami doma. Međutim, Heat ih je nadigrao na sličan način kao ove dvije elitne momčadi, kontrolirali su obranu, a i u napadu su uglavnom dolazili do solidnih prilika na obruču i kroz skok. Kako sada stvari stoje, ove do jučer neprikosnovene playoff momčadi na neki način su razigravale za osmo mjesto - kako je krenulo, ne bi nikakvo čudo bilo da jedna od njih završi u lutriji.

14. MAGIC

Za početak tjedan imali su zagrijavanje protiv Denvera, njihova obrana bila je previše za aktivnu družinu iz Colorada. Dvoboj sa Sunsima je bio interesantan zbog bitki stretch postava, Leuer i Teletović dobili su Vučevića i Nicholsona, a pomogli su i bolji bekovi i bolja obrana.

Nakon ovog poraza očekivao bi od Orlanda da zapne protiv Cavsa, ali naletjeli su na momčad koja je samoj sebi nešto trebala dokazati, što je dovelo do takvog gaženja da je Gordon dobio 30 minuta, a Hezonja 20. Zato su se iskalili na Netsima, sve su riješili već u trećoj četvrtini, obrana i stretch postave bili su previše za skromnog protivnika protiv kojega je Hez opet dobio 20 minuta kao dokaz da nije bilo gusto.

Uglavnom, stil igre kojega njeguju garantira im dobre rezultate protiv slabijih momčadi, protiv boljih će gubiti jer jednostavno ne mogu dovoljno ubaciti, zato je ključno kako će prolaziti u dvobojima s vlastitom klasom kao što je Phoenix, tu broj kikseva moraju smanjiti na minimum ako misle u playoff.

15. JAZZ

Imali su brutalan tjedan, samo oni i Memphis igrali su 5 utakmica, a obrana bez Goberta im tone, imaju 2-5 score dok pokušavaju preživjeti. Kingsi su ih sredili bez većih problema jer je Cousins dobio direktni dvoboj s Favorsom, primili su gomilu poena u sredini, a jednostavno nemaju napad koji to može pratiti.

Ajde, odmorili su se protiv Knicksa koje su pregazili u prvoj četvrtini, Favors je radio što god je poželio u reketu, ali nije im to previše pomoglo u dvije utakmice protiv Thundera. Em ovi imaju bolju rotaciju pod košem, em imaju dva igrača na perimetru za koje Jazz nema rješenja. U uzvratnoj utakmici Snyder je mijenjao startnu petorku, ubacio je Burkea kao playa umjesto Netoa kako bi imao malo veće tijelo na Westbrooku, ali usprkos svom trudu i još jednoj dobroj partiji, jednostavno nisu mogli braniti kada je bilo potrebno, a ni zabiti. Ako ništa drugo, mogu se tješiti da bi s Gobertom valjda barem jednu od ove dvije utakmice okrenuli u svoju korist.

Protiv Spursa su zato odmah izvjesili bijelu zastavu, druga večer back-to-backa i peta utakmica u sedam dana bila je previše za ovaj stanjeni i još uvijek mladi roster, a Spursi su ih sa zadovoljstvom rasturili, uništivši im i koš-razliku tako da više ne mogu pričati kako su bolji nego što im score kazuje.

Filed under: bball 7 Comments
12Dec/1520

Q&A POST

Posted by Gee_Spot

Evo i odgovora na pitanja na koja nismo stigli odgovoriti u podcastu.

Q: Komentar o Bobanu, da li to stvorenje može da ima pristojnu NBA karijeru?

A: Za sada nije igrao puno pa je teško reći, ali u ovo malo minuta što smo imali prilike vidjeti, a posebice u toj utakmici protiv Sixersa gdje je dobio 17 minuta, samo su potvrđena sva ona razmišljanja iz ljeta, dakle ako pod pristojna smatraš da bude igrač na maksimalno desetak minuta, onda da. Kad izbori dobru poziciju u sredini i primi kvalitetnu loptu, 1 na 1 može zabiti preko koga poželi, idealno u post-upu, ali prolazi i pick & roll. Obzirom da može odigrati i na visokom postu kao razigravač, očito je da u napadu može biti od koristi, ali ipak u specijalnom kontekstu, naime liga ide prema sve bržoj igri i prema sve više tranzicije, a on može igrati isključivo u postavljenim napadima i to onima koji su u stanju kružiti loptom sve 24 sekunde (toliko mu treba da se postavi u idealnu poziciju). Obrana je pak nešto veći problem. Ono što Spursima treba je zaštitnik obruča na možda desetak minuta i to Marjanović visinom svakako može odraditi, ali ne i puno više. Naime, smrtni grijeh u obrani su spore noge, a koliko god je bitno da centar može čuvati obruč, bitno je i da pokriva cijeli reket. Marjanović pokriva doslovno samo prostor u kojem se nalazi i svako njegovo pomaganje obično je kasno i rezultira faulom. To je recimo nešto što si momčad u playoffu ne može dozvoliti, s takvim centrom na parketu prebrzo bi ušli u penale. O branjenju pick & rolla da ne govorim, Spursi inače igraju konzervativno, ali to konzervativno u NBA kontekstu znači da igrač barem izađe do vrha reketa, a Marjanoviću je i to izlet u nepoznato. Preuzimanja pak ne dolaze u obzir, nema tog driblera u NBA koji protiv njega ne bi zabio zicer kad bi ostao 1 na 1.

Q: Da li će LMA imati ofanzivni učinak približno kao u Portlandu?

A: Ovo je klasični slučaj poistovjećivanja prosjeka koševa s učinkom. LMA zabija 7-8 poena manje u prosjeku nego što je to radio u Portlandu, ali također igra 5-6 minuta manje i troši 5-6% manje lopti. Njegovi šuterski učinci su skoro identični prosjecima karijere (za sada na dugim dvicama puca nekoliko postotaka ispod prosjeka, ali to nadoknađuje većim brojem pokušaja na samom obruču na štetu upravo tih dugih dvica, što je dobra vijest jer znači da češće realizira kao finišer u smislenoj akciji, a ne isključivo u situacijama kada napad ističe pa je jedino rješenje njegov šut iz vana), tako da je očito ovdje u pitanje tek kontekst. Za razliku od Portlanda gdje je bio prvi potrošač i gdje osim Lillarda nije imao pravih opcija koje mogu konstantno kreirati, ovdje ima Leonarda, Parkera, pa i Manua koji ima izuzetnu potrošnju kad god je na parketu.

Uglavnom, manje opterećen u napadu, LMA ima puno više energije za igru u obrani (blokerski i skakački igra najbolju sezonu karijere) i povrat na tom dijelu parketa anulira taj "manjak" u napadu. Eventualni prigovor se može uputiti tek činjenici da obzirom na manju potrošnju i bolje šuteve nije podigao postotke iz igre, realno bi za igrača takvog statusa u ovom kontekstu 50% šuta iz igre trebalo biti neka granica, ali obzirom da je iza nas tek četvrtina sezone i da se Spursi još traže, tu bi moglo doći do rasta. I to vrlo brzoga, naime osnovna razlika između sistema Blazersa i ovoga Spursa je u tome što se kod Stottsa sve vrtilo oko kretanja igrača koji su tražili loptu u prostor radi finiširanja, dok je kod Spursa lopta ta koja puno više kruži i otvara puno više prostora za različite opcije da se okušaju kao finišeri. Kad LMA to malo pohvata i ubrza reakcije s loptom i bez nje, odnosno kad prestane štopati loptu na viskom postu, bit će još opasniji.

Ukratko, preko 20 poena zabijati neće, ali učinkovitost, koja kod njega ionako nikada nije bila svemirska jer je uvijek potezao više dugih dvica nego pokušaja na obruču i s linije slobodnih, je tipično Aldridgeovska.

Q: Ako će Ainge ganjati bolju peticu do deadlinea, a ako Boogie ipak ne bude dostupan, može li se Ainge dogovoriti sa svojom starom kozom Billy Kingom oko Brooka? Što bi bilo realno dati za Brooka, osim zadnje godine ugovora Leea? Nekog od mladih bekova, Zellera, ili od svega po malo, možda čak i vraćanje nezaštićenog picka prve runde dogodine?

A: Ako bi se Netsi odlučili odreći Lopeza, što nije isključeno jer to im je jedina šansa da dođu do svježe krvi, onda bi se to sa strane Celticsa dalo izvesti i bez diranja u pick prve runde. Koji je ključ svega, kako fama o Simmonsu bude rasla, taj pick imat će sve veću vrijednost, dakle mijenjati ga za išta osim igrača u rangu Cousinsa nema smisla. Lopez je solidan košarkaš, ali nije nositelj, defanzivno ne rješava probleme (iako vjerojatno promovira Boston u top 4 momčad na Istoku ove i iduće sezone), a i u napadu bi ga bilo teško uklopiti u stil koji Boston igra. Međutim, na otprilike 26 do 30 minuta po večeri sigurno bi bio od koristi, tako da ako bi se mogli složiti oko nekog skromnijeg paketa koji uključuje par manje atraktivnih pickova Bostona, par mladih igrača (tipa, Young i Zeller), plus spomenuti veteranski ugovor da bi cap štimao, zašto ne. Netsi takvim potezom dobivaju nešto nalik na budućnost, a Boston dobiva još veću fleksibilnost s postavama bez da gubi išta od trenutne kvalitete. A stvarno mislim da nisu spremni platiti veću cijenu i ostati ili bez momentuma ili ekstra resursa poput tog picka samo da bi mogli imati Lopeza u sredini.

Q: Eksperiment Pacersa i Hornetsa se pokazao uspješnim, donekle i onaj Wizardsa (koji pak nisu uspjeli sastaviti adekvatan roster), trebamo li sljedeće sezone očekivati totalnu eskalaciju smallball ludila u cijeloj ligi?

A: Pa, iskreno, ne znam koliko luđe od ovoga može biti, već gotovo svaka momčad ima nekakvu smallball postavu koja dobiva regularne minute. Ali, porasta će svakako biti još neko vrijeme što se tiče šutiranja trica, ubrzanja ritma i sve većeg oslanjanja na stretch postave, tako da će vjerojatno rasti i broj minuta za petorke sa samo jednim visokim.

Q: Kada će Cavsi prihvatiti trend i konačno natjerati LeBrona da igra više minuta na četvorci, te koja je to najbolja takva postava koja im daje šansu protiv Warriorsa?

A: Kad LeBron to odluči. Thompson na petici, LeBron na četvorci, Smith na trojci, Shumpert na dvojki i Delly na jedinici defanzivno je najbolja kombinacija koju mogu suprostaviti Warriorsima kad se odluče za smallball (pretpostavljam da je to bili u srži pitanja), a ofanzivno ubaciti Lovea i Irvinga umjesto Thompsona i Dellya/Shumperta. Tih 7 igrača definitivno se čine kao najbolje rješenje, s tim da naravno ima prostora i za Mozgova dok su na parketu Bogut ili Ezeli.

Q: Da li bi Cavsi mogli izvesti neki trejd te dovesti još jednog upotrebljivog krilnog igrača?

A: Kako mogu ponuditi tek pick 2018. ili prava na Osmana, teško mogu pronaći boljeg igrača od ovih koje trenutno imaju u rotaciji. Za lovu se ne moraju brinuti, imaju iznimku nastalu trejdanjem Haywoodova ugovora u Portland, ali sve i da npr. Wolvesi pristanu na trade Martina za spomenuti pick i Osmana, koliko bi to Cavsima podiglo plafon? Njima realno treba 3&D bočni koji bi Jamesu omogućio da igra više četvorku, ujedno i kao pouzdanija opcija od Smitha i Shumperta, ali takvi obično nisu dostupni za kikiriki. Ali, nešto se može iskemijati, možda Dudley bude dostupan u veljači (ako se Wizardsi totalno raspadnu). Evo, Clippersi se žele odreći Lancea, ako su dovoljno očajni možda mogu spojiti njega i Smitha pa imati uber-kretensku rotaciju na boku.

Q: Što će biti s Hornetsima kad se vrati MKG? Odnosno, kako uklopiti njega i ovog Batuma koji proživljava novu mladost (naravno da je i konačno dobro zdravlje utjecalo na to)? Može li MKG obrambeno odrađivati na četvorci ono što radi Barnes u Warriorsima i može li napredovati napadački da bar stavi otvorenu dugu dvojku (ako ne trojku), a ovisno o matchupu kazni sporijeg ili manjeg braniča?

A: Tko zna, kad se MKG vrati možda više u klubu ne bude ni Batuma ni Jeffersona (za ovoga prvoga će se otimati pola lige, a nisam siguran da Hornetsi žele zadržati ovoga drugoga pod svaku cijenu). Ako zadrže Batuma, onda bi ih mogli uklopiti u postavu kakvu su planirali prije nego je MKG otpao za sezonu, dakle s njim na trojci, dok bi Batum bio dvojka. Obzirom da i Williamsu ističe ugovor, MKG bi sigurno vidio i dio minuta na četvorci, tu bi obrambeno svakako mogao odraditi posao na razini Barnesa, a ako se odluče za promovirati Lamba u petorku pored Batuma i Kidd-Gilchrista, onda bi na toj poziciji mogao i startati. Samo, koliki god mu napredak kao šuteru bio, jednostavno je nerealno očekivati da ikada bude šuter kao Barnes. Samim time, napadački Hornetsi teško mogu održati ovu razinu (osobno mislim da će ostati bez Batuma i Jeffersona, ali da će zadržati Williamsa te da će dogodine ubacivanjem Lamba među startere pokušati dobiti barem dio onoga što Batum donosi, dok će MKG imati zadatak što manje smetati u napadu, a njegove šuterske nedostatke pokrivat će dvojcem stretch visokih, gdje će sada uz Williamsa puno više igrati Hawes i Kaminsky). Ne znam kako si to zamislio da MKG kažnjava sporije igrače, kad nemaš šut nema potrebe striktno te braniti, tvoj čovjek može igrati zonski, tako da će njegov doprinos u napadu bez obzira na poziciji i dalje biti baziran isključivo na kretanju bez lopte, tranziciji i povremenom ubačaju s poludistance.

Q: Napisao si i sam da je Boston odlično funkcionirao u smallbalu s Crowderom na četvorci, pa me zanima što bi napravio s ovom ergelom visokih koju imaju? Koga bi pokušao trejdat? Ili bi pokušao složit veliki paket za Cousinsa/Lopeza?

A: Imaju višak visokih, a manjak šutera i kreatora, tako da bi logično bilo zamijeniti nekoga od centara (plus pickovi) za veteransku pomoć na boku. Prije svega bih se gledao riješiti Johnsona i Leea, od mlađih Zellera. Naravno, idealno bi bilo dovesti superstara tipa Cousins (Lopeza smo maloprije spominjali, on bi bio pristojna utješna nagrada), na tome bih bazirao sve težnje, odnosno to bi mi bio plan A. O tome sam već pisao, taj paket može imati dva oblika, prvi baziran oko famoznog picka Netsa i ničega drugog bitnog, drugi baziran oko svega osim budućeg picka Netsa (dakle, niz mladih igrača, gomila preostalih pickova). Plus, naravno, jedan veteranski ugovor da bi stvar štimala.

Q: Jesu li Clippersi gotovi? Jer ovo trenutno izgleda loše, a oni mogu samo prema dolje s obzirom na godine. Ako ne uspiju ništa ove godine i vide da ode sve kvragu, u kojem smjeru bi ti krenuo s rebuildingom i misliš li da u ovoj eri kad sve kreće prema smallballu da Griffin i Jordan mogu funkcionirati zajedno s obzirom da više nije dovoljno imati tri dobra šutera da bi imao dobar napad, nego četiri postaje magična brojka?

A: Njihov napad je vrhunski već niz godina bez obzira što često nemaju ni tri, kamoli četiri šutera, dakle ni u ludilu ne bi razdvajao Griffina i Jordana još neko vrijeme (evo, ove sezone su opet top 10 napad usprkos tome što je Paul stalno ozljeđen i što imaju veću rupu na bokovima nego ikada jer osim što nemaju stabilnu trojku, Redicka također stalno gnjave ozljede). Njihov problem nije napad već obrana, a to se da riješiti na dva načina, prvi je pronaći poštenog stopera na boku (to pjevamo već godinama), drugi je naći poštenog trenera ili barem defanzivnog koordinatora.

A da su gotovi, pa to nije daleko od istine. Naime, Paul je u godinama kada će sve teže biti igrati na elitnoj razini, Redick je lani vjerojatno odigrao svoju zadnju vrhunsku sezonu, momčad radi tranziciju prema Griffinu kao prvoj opciji, dakle ova jezgra bez osvježenja neće ostati na mjestu, kamoli ići naprijed. A kako naći osvježenja kada dogodine u situaciji kada gotovo cijela liga ima prostora na capu za max ugovor ti nemaš prostora osim ono malo što će ti ostati kada otpustiš Lancea? Kako u to ugurati dva swingmana? Ako će se proces razvući na dvije sezone, koliko će na startu 2017. imati još Paul u nogama? I kako će Jordan stariti, tada će imati već skoro 30? Tako da su vjerojatno gotovi, ova sezona im je bila ultimativna šansa, a nisu napravili ništa, Rivers se i dalje vrti u krug, a kad na to dodaš probleme s ozljedama, to je previše prepreka za isplivati.

Q: Bi li Grizzliesi trebali potražiti dobru 3&D trojku i gurnuti Jeffa Greena na četvorku, odnosno početi mijenjati filozofiju igre u tom smjeru? Ono malo što sam ih gledao u takvim postavama, nije to loše izgledalo, pogotovo što imaju Gasola kao vrhunskog razigravača koji još može i pogoditi i s (polu)distance.

A: Pa, ne sumnjam da Grizliji to već i rade godinama, samo nikako da nalete na pravu. Kad kažeš potražiti, ključni detalj koji propuštat je što imaju ponuditi za nju, jer sumnjam da im nešto slično nije palo na pamet. Pa, zar dovođenje Pondextera, Cartera, Barnesa, Greena, nisu upravo bili pokušaji da se dođe do takvog profila igrača? Green to nije, Green puno solidnije funkcionira kao stretch četvorka i zato nije nikakvo čudo da s njim u toj roli izgledaju dobro, ali Green nije igrač zbog kojega bi mijenjao filozofiju, odnosno držao Randolpha na klupi. Green je igrač za promjenu ritma, nikako oslonac. Dakle, uz tu trojku, uskoro će im trebati i nova četvorka.

Q: Je li Aminu novi Shawn Marion?

A: Ima sve bolju tricu iz kuta, ali nije toliko elitni skakač da bi mogao igrati četvorku na takvoj razini, a ni elitni finišer na obruču ili u tranziciji. Bez obzira na to što nije Marion, kao četvorka bi bio sigurno bolji nego što je sada dok u Portlandu igra uglavnom trojku, nema sumnje da je odličan rotacijski igrač i da će mnogima biti žao što ga ovo ljeto nisu potpisali (primjer kako je uvijek pametnije potpisati mladog igrača koji je u uzletu od veterana koji je na zalazu, lako se zaboravi kako je nešto što se danas čini nevažnim već sutra može biti posebno jer u nedostatku rasnih 3&D igrača netko tko je jučer bio ispod prosjeka sutra može biti bonus obzirom da će neki nestati s radara).

Bilo koji izazivač koji će susresti Warriorse imao bi od njega koristi, čovjek može braniti pozicije od 1 do 4 na razini dosta sličnoj onome što rade Draymond ili nešto ranije u karijeri Mbah A Moute, a ako nastavi raditi na šutu i kontroli lopte, pa i pregledu igre gdje pokazuje određenu kvalitetu kao sekundarni playmaker, mogao bi postati odgovor Blazersa na Greena. Samo da Stotts to shvati na vrijeme jer do sada su izgubili barem 3 utakmice ili iz razloga što nije čuvao najboljeg čovjeka (bilo beka, bilo krilo) ili što je igrao trojku umjesto četvorku u napadu.

Q: Ima li mogućnosti za neki trejd kojim bi se uparilo Boogija i Davisa, nebitno u koju franšizu? Mislim da bi to bilo nešto neviđeno za ligu, pogotovo zbog smallball trenda, ali isto tako bi ovaj trade instant napravio još jednog contendera.

A: Ne, Pelicansi nemaju resurse za loviti Cousinsa, obrnuto da ne pričam. Ali, teoretski, ovo je zanimljiva teza, također mi je nedavno palo na pamet kako bi zakon bilo kad bi DMC i AD kroz iduće cikluse reprezentacije dogovorili buduću suradnju kao što su to napravili Wade i James. To bi definitivno zaustavilo smallball revoluciju, a vjerojatno im donijelo i nekoliko naslova jer ne vidim tko bi ih s iole ozbiljnijim playmakerom mogao zaustaviti. Obojica imaju sve, nitko ih ne može čuvati 1 na 1, a obojica pucaju trice i napadaju iz driblinga dovoljno dobro da kazne svako udvajanje.

Za početak bi ipak bilo dovoljno da postanu dio poštene momčadi pa da ih možemo gledati kako ginu u bitnim playoff utakmicama.

Filed under: bball 20 Comments
10Dec/152

FINGEROLL PODCAST

Posted by Gee_Spot

Kreha i Gee u novom 45-minutnom podcastu (koji traje sat i 45) odgovaraju na pitanja i puštaju toku svijesti da ih vodi kamo se nitko normalan ne usudi krenuti. Potvrđeno je i ono o čemu se već neko vrijeme šuška, Disney je naime kupio ispodobruca.com kako bi ga pridodao svom medijskom carstvu, što je vidljivo po specijalnim efektima u podcastu za koje se direktno pobrinuo Lucasfilm. Također, vidljiv je i pomak u pripremi emisije za koju sada u pozadini radi ESPN-ov ured za statistiku.

Podcast? by Ispodobruca on Mixcloud

Filed under: bball 2 Comments
10Dec/154

POWER RANKINGS, WEEK 6. (PART TWO)

Posted by Gee_Spot

Evo i drugog dijela tjednog osvrta, uz napomenu kako će do večeri na blogu osvanuti i novi podcast. Kako je nekoliko zanimljivih pitanja stiglo nakon roka, na njih ću odgovoriti u zasebnom Q&A postu, čisto da ne trpamo novu gomilu teksta ispod postova koji su već u zastari.

16. MAVS

Nakon tjedna za zaborav koji ih je malo spustio na zemlju, opet su se lansirali debelo iznad 50% učinka, dobrim dijelom zahvaljujući rasporedu. Blazersi su ih namučili, ali Blazersi ni pod razno ne uspijevaju braniti stretch četvorke, tako da je Dallas ovdje jašući Dirka izvukao živu glavu kroz produžetak. Protiv Rocketsa koju su malo živnuli defanzivno nije išlo, Jones je odradio iznenađujuće solidan posao 1 na 1 protiv Dirka, a i rotacije su im bile dovoljno precizne da ostave Dallas bez otvorenih šuteva od kojih žive.

I dok su ove dvije utakmice bile na nož, protiv Wizardsa i Knicksa odradili su Mavsi rutinski posao. Washington bez dubine i bez unutarnje linije je bio kao naručen za Carlisleovu momčad, ovo što oni sada pokušavaju Mavsi su odavno svladali kao gradivo. Kad su im bacili 5 vanjskih na parket kao potencijalno iznenađenje, Carlisle je bio sve samo ne iznenađen, bez puno premišljanja je vadio iz igre i Dirka i Zazu, oslanjajući se na petorku s Evansom kao centrom okruženim s 4 beka. U ovu eksperimentalnu večer sjajno se uklopilo i deset Matthewsovih trica, jasno je da u takvom kontekstu Washington nema što tražiti.

Knicksi su im također po mjeri, ali ne zbog smallballa, već zbog činjenice da igraju zonu i ostavljaju gomilu prostora za šut s perimetra. I ne samo to, Knicski će u pokušajima da sačuvaju reket pristati na sve, pa i gomilu mismatcheva na preuzimanjima, što je sjajno došlo Dirku i Deronu koji i dalje prezentiraju zavidnu formu. Iskontrolirali su rutinski Mavsi ovu utakmicu, Porzingis ih je izrešetao u završnici i malo smanjio razliku, ali ono bitno, između ostalog i usporavanje Anthonya, napravljeno je tijekom prvih 36 minuta.

17. GRIZZLIES

Polovičan tjedan, kao što je polovično sve uz ovu momčad. Uzorak nije definitivan, ali osjećaj nekako ima definiran miris, miris zombija. Znali smo da će se ovo dogoditi prije ili kasnije, ali Z-Bo više ne može učinkom pravdati potrošnju, Allen obranom više ne može opravdati minute (pogotovo jer je napadački gori nego ikada), a paralelno s njima, pali su i svi ostali nositelji. Uglavnom, imaju dovoljno za ugurati se u playoff, ali njihovo vrijeme kao faktora je prošlo ako će ova dva veterana istovremeno doživjeti konačni pad.

Uglavnom, dobili su Pelicanse odličnom partijom pod košem i kvalitetnom rolom smallball postave koja je dobila 19 minuta, ovakva raznovrsnost bila je previše za Pelicanse koji su i ovom prilikom dokazali da im je obrana katastrofalna (dozvolili su Memphisu učinak od 124 poena na 100 posjeda iako su ovi cijelu večer ubacili tek 2 trice).

Protiv Spursa stvari nisu tekle tako glatko, iako je priprema bila idealna. Imali su dan odmora, domaći parket i protivnika na drugoj večeri back-to-backa, a pali su bez ispaljenog metka, kombinacija trica Leonarda i fenomenalne obrane Spursa, kao stvorene da se od nje odbijaju ovakvi napadi bez širine, bila je previše. S tim da je Memphisu u ovom matchupu još veći problem postala obrana, evo još lani su se relativno ravnopravno nosili sa San Antoniem jer su bili u stanju držati postotke šuta pod kontrolom, ali u dvije utakmice ove godine dozvolili su im 49% iz igre u prosjeku.

Tako da su njima u ovom trenutku protivnik po mjeri Sunsi, protiv kojih su se izvukli sa sirenom jer je Jeff Green konačno pokazao da ima puls. Međutim, kada te centarska linija Leuer-Len drži pod kontrolom (tog istog Leuera su odbacili kako bi mogli ove sezone koristiti JaMychala Greena, svašta, a Z-Bo se više jednostavno ne može gurati s pravim peticama), odnosno kada pojma nemaš što od večeri do večeri možeš dobiti na bokovima (jednu večer koriste smallball, drugu ne, jednu večer Allen dobije 30 minuta, drugu 8), pitanje je čemu se nadaš.

18. WOLVES

Ništa im nije polazilo od ruke protiv Orlanda osim povremenih solo akcija, u napadu su bili nadigrani, a prilagodbe su stigle prekasno da se preokrene utakmica. Igranje s Bjelicom kao pravim stretch igračem uz jednog centra (naravno, Mitchell ne bi bio Mitchell da Bjelicu nije izvadio u završnici i ubacio Garnetta, iako je iz aviona bilo očito da su u igri isključivo zbog tog stretch elementa kojega je donio iskusni rookie), puno više LaVinea umjesto Martina, to su potezi za kojima su Wolvesi prekasno posegnuli, a kap koja je prelila čašu je bila jahanje Dienga i Garnetta umjesto Townsa u pokušajima da se dođe do pobjede.

Pojma nemam da li netko na ovo upozorio stručni štab jer su već u sljedećoj utakmici ispravili većinu grešaka, odnosno konačno su na parket bacili najbolje mlade igrače. Zajedno. Bez maltretiranja klupom nakon svake greške. Bila je uživancija protiv Blazersa gledati Rubia, LaVinea, Wigginsa, Dienga i Townsa zajedno, bez obzira na to što su i ovu utakmicu izgubili. Izgubili bi je svakako obzirom da su se Blazersi raspucali, ali barem su klinci dobili priliku sticati iskustvo.

Moram priznati da sam šokiran bio ovakvim razvojem događaja obzirom da je Mitchell klasična old school kanta koja previše drži do nekadašnjih zasluga, čak sam sumnjao da je dao klincima šansu čisto zato jer mu protiv Blazersa ni jedna druga opcija nije prolazila, ali protiv Clippersa smo opet gledali isto, najbolja mlada četvorka zajedno na parketu, s jedinom iznimkom što je Garnett, valjda inspiriran Riversom i Pierceom, igrao dovoljno dobro da zasluži ostanak na parketu umjesto Dienga.

Sad, i takav Garnett bio je uvjerljivo najgori, sve se vrtilo oko Rubia i opet sjajnog LaVinea koji je parirao Clippersima u završnici sam samcat. Ne samo da su s njim umjesto Martina ili nedajbože Princea opasniji u sekundarnoj kreaciji ili šuterski, već dobivaju i neke elemente koje inače nemaju, poput atleticizma na bekovskim pozicijama koji LaVinea pretvara u pravi teror u tranziciji.

Dakle, ovaj treći poraz za redom u tjednu na neki način je bio ravan pobjedi, nijanse su odlučivale o pobjedniku, ali ionako je bitniji dojam. A on nesumnjivo govori da su Wolvesi momčad neograničenog potencijala. Na stranu rezultati, najvažnije je da ovi klinci trenutno igraju redovno i zajedno, pa da već dogodine Minnesota ima momčad koja se legitimno može nadati playoffu bez potrebe za veteranima poput Martina, Pekovića ili Garnetta. Već sada su toliko dobri da stvarno nema potrebe gubiti vrijeme na veterane samo zato da bi istaknuo kako ti je rezultat jednako bitan kao razvoj. Kad nije i ne treba biti.

19. SUNS

Dogodilo se ono što smo očekivali kad su ostali bez Chandlera, previše toga u njihovoj igri se vrtilo oko njega da bi stvari samo tako prošle bez posljedica. Uz to, tjedan im je bio brutalan (5 gostovanja u 7 dana, najteža moguća kombinacija "popravljenog" NBA rasporeda), koliko god je u onom periodu prije bio lagan, što je dodatno naglašeno novim nestankom Morrisa. U ovakvom kontekstu nije ni čudo da Hornacek iz utakmice u utakmicu traži rješenja, njihov identitet je još daleko od formiranoga.

Ostavili smo ih prošli tjedan na početku turneje po Istoku, junačkom pobjedom protiv Raptorsa promovirali su odličnu smallball postavu koja je već protiv Netsa nestala s radara. Pokušali su parirati Lopezu s Lenom, bez previše rizika. I izgubili, prije svega zbog grešaka koje su u pokušajima kreiranja prostora radili Knight, Bledsoe i Morris.

Onda su sutradan otišli u Detroit gdje su zaigrali agresivnije i pametnije. Brzo su odustali od pokušaja da Drummondu pariraju Lenom, a kako nije bilo Morrisa zbog problema s koljenom, Hornacek je jahao dvojac Teletović-Leuer. Koji je ostavljao gomilu prostora u reketu Pistonsima, ali koji je na drugoj strani stretch kvalitetama razbio obranu Detroita, omogućivši Sunsima da uopće ostanu u igri i čak izbore produžetak.

Hornacek je tako nabasao na sličan sistem kao i Skiles, ali već protiv Wizardsa trebalo je smisliti nešto novo jer ih je Washington dočekao s ultra smallball košarkom. I ovde je Hornacek napravio jedinu ozbiljniju grešku turneje, dao je previše minuta vidno nespremnom Morrisu koji nikako nije mogao pratiti ubitačni ritam utakmice. S šepavim centrom (ili centrom kojega jednostavno nije briga) nije bilo lako pratiti rastrčane Wizardse, a nije pomogla ni odluka da završnicu igraju s tri playa, dakle s Priceom uz startni bekovski dvojac. Mislim, koja je svrha trećeg beka u ovim trenutcima kada ne može zabiti, dok istovremeno na klupi držiš zeznute strijelce kao što su Warren i Booker koji su bez problema mogli pronaći povoljan matchup u ovom smallball dvoboju.

Morris je opet dobio poštedu protiv Memphisa, gdje su se Sunsi opet odlično držali bez idealne kombinacije visokih. Leuer, Len i Teletović su odradili odličan posao u oba smjera (to govori dosta i o Memphisu), ali na kraju je ipak rasplet bio nesretan po Hornacekovu družinu jer Leuer nije mogao zaštiti obruč u ključnoj akciji utakmice, što nikoga ne treba čuditi.

I onda su na red stigli Bullsi. Iscrpljeni Sunsi, bez unutarnje linije, ni na startu nisu imali previše šanse, a nakon treće četvrtine u kojoj su dali 10 poena vjerojatno ni neki od njih nisu vjerovali u povoljan ishod. Međutim, pokazalo se da ova skupina ima karakter, Bullsi su se opustili, Leuer i Teletović raširili su do tada čvrsto branjeni reket, a pomogao je i dodatni slasher obzirom da je Hornacek konačno u završnici koristio kombinaciju Warren-Booker umjesto Tuckera.

Ova napadačka postava ubacila je 16 poena na obruču u zadnjoj četvrtini obrani koja najbolje brani obruč u NBA, uz još 9 od 10 s linije slobodnih. Fascinantan preokret i pobjeda koja je ipak malo olakšala život. 2-8 u zadnjih 10 utakmica daleko su od rezultata koji obećava, ali kada stvari stavimo u kontekst jasno je da se radi o trenutnoj realnosti Sunsa.

Bez Chandlera su puno slabiji, bez ovakvog Morrisa vjerojatno čak i bolji, to su stvari na koje se treba koncentrirati jer u njima leži potencijalni napredak - vrati li se Chandler uskoro na parket i u formu sa starta sezone, a onda i uspiju li za Morrisa dobiti korisno tijelo za rotaciju, naravno da će im biti lakše igrati nego što je to bio slučaj protekli tjedan.

Ovaj roster jednostavno nema talenta za igrati bez dva startera, a to što su uspjeli ostati konkurentni iz večeri u večer usprkos svemu samo je još jedna potvrda da njihov stručni štab zna što radi. Stretch postava s Leuerom i Teletovićem funkcionira van svakog rezona, pitanje je koliko se još dugo mogu oslanjati na nju, a pitanje je i zašto uporno izbjegavaju smallball postave - sada kada se Booker čini spremnim za veću rolu, stvarno više nema razloga za ne jahati malo češće Tuckera ili Warrena na četvorci, posebice obzirom da ionako imaju manjak tijela u sredini. Defanzivno ovo nije idealno rješenje, ali s Lenom pod košem umjesto Morrisa u takvim postavama možda bi igrali malo bolje i na tom dijelu parketa.

20. BLAZERS

Tjedan u kojem su do izražaja došle njihove dobre strane, poput šuterske kvalitete, ali i one loše, poput propusne obrane. Protiv Dallasa nisu mogli braniti ništa, ali su, dijelom i zbog povratka Leonarda, mogli ubaciti dovoljno da ostanu u egalu do samog kraja. Sad, možda bi obrana bila malo bolja da odustanu od davanja minuta Vonlehu na startu prve i treće četvrtine protiv momčadi koje igraju formacijom s 4 igrača na perimetru. Mislim, svaka čast što momku traže minute, ali u utakmicama protiv Indiane (koju su doduše dobili) i Mavsa (gdje ga nisu ni vraćali na parket nakon uvodnih 5 minuta) bolje bi prošli da su igrali odmah s Leonardom, odnosno s Aminuom kao četvorkom.

Ova prva postava napadački može uzvratiti za propuste u obrani, a ova druga ima dovoljno opcija da napravi nešto defanzivno, odnosno barem da pokriju tu dodatnu opciju na perimetru. Međutim, Aminu je dobio samo nekoliko minuta na Dirku, očekivano je odradio solidan posao, ali najveći dio utakmice su ga ili držali na klupi ili koristili isključivo na boku. Koristiti njega više kao smallball četvorku definitivno je opcija, to bi im moglo pomoći isto kao što je povratak Leonarda pomogao da razdvoje Davisa i Plumleea koji se uglavnom rotiraju na petici.

Protiv Pacersa su odigrali nadahnutu partiju, rastrčani i raspucani, nisu dozvolili Pacersima da zaigraju obranu jer su forsirali tranziciju svakom prilikom, a ključni detalj je bio odluka da brane Georgea 1 na 1 s Aminuom i udvajaju ga čim priđe reketu, ignorirajući Milesa. Na njemu su igrali matchup-zonu, preuzimali su ga i uglavnom ostavljali samoga na perimetru što je ovaj iskoristio, ali njegove trice nisu bile dovoljne da nadoknade slabije Georgeovo izdanje.

Sličnu razigranu predstavu pružili su i protiv Wolvesa čija obrana nije bila spremna za braniti dva ovakva beka i Leonarda kao stretch opciju tijekom većeg dijela večeri. Previše su razvukli zonu momčadi koja živi od čuvanja reketa, a kad su u završnici još stavili Crabbea kao dodatnog šutera umjesto Aminua, stvar je bila gotova. Praktički, Wolvesi su bili u igri isključivo kad bi Blazersi na parketu imali dva visoka, čim bi zaigrali s 4 vani formacijom, padao bi im učinak u obrani.

I u četvrtoj utakmici imali su šansu, ali su je prokockali u još jednoj dramatičnoj završnici, slično kao što su izgubili od Dallasa i Houstona. Bucksi su nakon dugo vremena izgledali solidno defanzivno, oduzeli su perimetar Blazersima na način kakav odavno nismo vidjeli, pri tome profitiravši od činjenice da Blazersi nemaju kreatora u postu koji bi mogao kazniti sporost njihove zadnje linije. Davis i Plumlee su isključivo finišeri, tako da je Leonard prečesto morao s perimetra odlaziti na blok kako bi imali nekakvu ravnotežu kroz post-up.

Uglavnom, usprkos svim problemima imali su sve u rukama do samog kraja, a onda su nekim lošim potezima sami sebi otežali život. Opet je najveći propust bio u načinu na koji su koristili Aminua, igrali su završnicu s njim kao četvorkom, ali nisu ga stavili na beka, što su Bucksi iskoristili da dođu do ključnih poena preko izuzetno slabe obrane na perimetru. Lillard, McCollum i Crabbe olakšavali su život Mayou i Middletonu, pa čak i Carter-Williamsu, oni su visinom i snagom mogli do šuta protiv ovakve postave kad su htjeli.

21. ROCKETS

Preslagivanje se nastavlja, ovaj tjedan su dobili dobre partije od klupe koju sada predvode Lawson i Jones, dok su Beverley i Capela zaduženi za prikrivati defanzivne slabosti startera, dovoljno za 3-0 učinak. Uglavnom, obrana koju su na trenutke igrali u utakmici protiv Pelicansa konačno je nalikovala na lanjsku - uz naznake truda kod Hardena i nešto življeg Howarda, najbolje su funkcionirali Ariza i Beverley pokrivajući ogroman dio parketa istrčavanjima nakon pomaganja.

Nova rotacija igrača dovela je do toga da su smanjili i minute za smallball postave, ovdje su ih igrali samo 18, a povratkom Motiejunasa ova brojka bi trebala dodatno padati, što će svakako biti dobro za njihovu obranu.

Na ovu solidnu partiju protiv sakatih Pelicansa nadogradili su možda i najbolju ove sezone protiv Dallasa, definitivno najbolju još od one pobjede protiv Thundera s početka sezone. E, ovdje su Ariza i Beverley stvarno igrali kao prošle godine, a zanimljivo je da se izostanak Howarda nije ni osjetio, dapače obrana je bila bolja s Capelom pod košem i Jonesom aktivnim na sve strane, a posebice 1 na 1 protiv Dirka. Jasno, da Jones može ovako igrati iz večeri u večer nikome ne bi padalo na pamet poslati ga na klupu, ali čisto za nastavak sezone dobro je znati da mu je konačno došlo do glave da je obrana prvenstveno sastavljena od trčanja i koncentracije.

Dobra vijest je bila i da bez obzira na tanju rotaciju pod košem nisu igrali previše smallballa, radije su na parketu držali Harrella.

A u sljedećoj tekmi protiv Kingsa im se konačno vratio Motiejunas, koji je još daleko od potrebne forme za pomoći u užoj rotaciji, ali definitivno diže razinu optimizma. Doduše, protiv Kingsa su opet defanzivno nestali, čim su Ariza i Beverley uzeli slobodnu večer počeli su curiti na sve strane, ali srećom po njih napadački su dosegli jednu razinu na kojoj ih igranje na samo jednoj strani parketa može izvući, posebice protiv još gore obrane koja im je dozvolila gomilu otvorenih šuteva s perimetra i gomilu laganih poena s linije.

22. KNICKS

Zalomio im se izuzetno lagan tjedan, taman za vratiti dio izgubljenog momentuma, ali ni rezultati ni učinak nisu ohrabrujući. Sixerse su riješili u jednom poluvremenu, povratkom Carmela imali su jednostavno previše opcija u napadu, što je uz odličnu obranu reketa bilo dovoljno za takvog protivnika. Netse su pak na startu zatrpali tricama, opet kvalitetnom obranom reketa i brojnijim opcijama u napadu držali su prednost do kraja bez većih problema.

Međutim, koliko god su pokazali mišiće protiv ovakve konkurencije, porazi od Bucksa i Mavsa, koji su daleko od elitnih protivnika, razotkrili su neke slabosti. Tipa, Milwaukee im je izuzetno neugodan matchup zbog aktivnosti na perimetru, njihova formacija s 4 igrača sposobna napasti iz driblinga s perimetra čak i bez šuta bila je problem jer je obrana Knicksa prestara i prespora za pratiti svo to kretanje. Uz to, Monore koji se stalno pomicao uokolo kao bloker i finišer iz pick & popa dovoljno je izvukao iz reketa Lopeza, tako da su Knicksi netipično primili previše poena na obruču (što je dodatno naglašeno time da Bucksi nemaju šut iz vana, dakle kako se uopće dovedeš u situaciju da im dozvoliš šetalište kroz reket).

Ovo šamaranje je bilo još izraženije time što je slabost Knicksa da napadnu sredinu slash & kick igrom omogućila Bucksima da se fokusiraju na branjenje perimetra, bez straha da će Monroe u sredini previše patiti. Također, nešto bržim ritmom koji su nametnuli Bucksi su dobili čak i bitku klupa. Na startu sezone se činilo da će to možda biti kvaliteta više Knicksa, ali obzirom kako u zadnje vrijeme igraju Grant i Galloway, odnosno da je O'Quinn nestao, očito je da od toga nema ništa.

Sličan scenarij se ponovio i protiv Mavsa, s tim da Dirku i društvu nije ni trebalo napadati sredinu obzirom koliko im je otvorenih šuteva ostajalo. Zona Knicksa došla je kao poklon, a šutersku učinkovitost Dallasa teško je pratiti i s boljim rosterima od ovoga. Pogotovo kada Carmelo veći dio večeri ne može ubaciti otvoreni šut i više energije troši na naguravanje i odvajanje od usporenog Matthewsa (čak i Parsons ga je namučio kao čuvar 1 na 1). Uostalom, podatak da su Knicksi u prve tri četvrtine ubacili 5 trica, a da ih je Dallas stavio 13, sve govori.

Adrenalin je malo porastao odličnom Porzingisovom zadnjom četvrtinom u kojoj je ovaj na kratko emulirao Dirka. Dallas se malo pogubio pod tom navalom energije, ali prednost koju su imali bila je dovoljna, tako da je ovaj završni pokušaj Knicksa bio više simboličan nego konkretan. Simboličan u tom smislu da je pokazao kako je prelazak s Mela na Porzingisa neizbježan jer trenutak kada su oživjeli bio je upravo taj kada je ulogu prve opcije od nervoznog Mela preuzeo rookie.

23. WIZARDS

Obzirom da su igrali praktički bez klupe, dobro su i prošli ostvarivši 3-2 u stvarno brutalnom tjednu gdje ih nisu štedjeli ni ozljede ni raspored. Uglavnom, nakon što su prelako sredili Cavse igrajući s Dudleyem ili Porterom cijelu večer na četvorci, povremeno čak i na petici, maksimalno koristeći startnu petorku (praktički, Humphries nije ni igrao, Temple je mijenjao svih 5 pozicija, a Wall, Beal i Porter igrali su preko 40 minuta), pali su kao žrtve Lakersa u drugoj večeri back-to-backa. Nakon takvog pražnjenja kao što je bila utakmica protiv Cavsa ovdje im je trebala klupa, a to je luksuz kojega trenutno nemaju. I još im se zalomila i dobra šuterska partija Bryanta.

Uglavnom, dodatni šok ih je dočekao kada su ostali i bez Gortata i Humphriesa za utakmicu protiv Sunsa, dakle doslovno nisu imali visokog na rosteru što je otvorilo vrata takvim dodavačima ručnika kakvi su Hollins i Blair. Na petici je pak uglavnom igrao Dudley, a u završnici su kao "centra" koristili Portera okruženog Wallom, Bealom, Templeom i Sessionsom. Suluda postava koja je energijom i nesnalažanjem Sunsa u ovim uvjetima nekako iščupala pobjedu.

Ovakva cirkuska rotacija protiv Dallasa nije imala što tražiti, ipak je to momčad koja ima puno veću šutersku dubinu od Sunsa, ali težak poraz osvetili su odličnom pobjedom protiv Heata. Koju nitko nije očekivao, posebice nakon što je Wall dobio udarac u koljeno u završnici utakmice protiv Dallasa. Situacija je bila takva da si nisu mogli dopustiti da Wall odmara, bacili su ga u vatru na drugoj večeri back-to-backa i on i Beal su opet nosili momčad, uz asistenciju sjajnih Dudleya i Portera, igrajući cijelu večer s 4 vanjska, desetak minuta čak i bez ikakvog visokog.

Miami se držao dok su na parketu bili Hollins ili Humphries, ali za tu smallball postavu nije imao rješenja, morali su maknuti Whitesidea s parketa, što je posebice problematično bilo u završnici kada su Wizardsi iskoristili brzinu za lagodno dolaženje do poena. Praktički, samo je Winslow mogao pratiti ove opcije na perimetru, Dragić i Wade nikako, a kako Miami nije mogao nametnuti svoju igru kroz postavljene napade, u završnici nikako nisu mogli pružiti otpor.

24. KINGS

Igrali su u Meksiku protiv Bostona, tako da nisu imali domaći parket, ali svejedno, kad Kingsi zaigraju ovako loše, s poroznom obranom i liderima koji više pričaju sa sudcima nego što igraju, tu se nemaju čemu nadati bez obzira na mjesto održavanja utakmice. Utakmica poput ove je ogledni primjer zašto ovo što rade u Sacramentu dugoročno nema nikakvog smisla, da bi Cousins odrastao, ako je to uopće moguće, treba ga maknuti iz situacije u kojoj svi oko njega plešu kako on svira, ovako nikada neće realizirati potencijale.

Ista stvar se ponovila i protiv Rocketsa, iako je ovdje Karl konačno zaigrao sa samo jednim visokim, odnosno s Cousinsom na petici. DMC opet radi gomilu nepotrebnih faulova, a momčad bez njega jednostavno ne može ostati u igri. S dvije ovakve utakmice za redom, gdje su realno trebali imati šanse dobiti barem jednu, pokazalo se da nije samo Vivek problem, već i da proizvod na parketu prečesto sam sebi podmeće nogu da bi se mogao nadati ravnoteži potrebnoj da se izgura ubitačan NBA ritam.

Protiv Thundera Cousins je opet odigrao loše, ali barem je bio na parketu, tako da su i Kingsi ostali u igri. Jednostavno, samo njegovo prisustvo na parketu otvara prostor ostalima, što su Kingsi maksimalno koristili. Odustajanje od visokih petorki, do kojega je dijelom dovela i ozljeda Cauley-Steina, ali i odluka da Koufosa koriste isključivo kao zamjenu na petici, otvorila je gomilu prostora Gayu i Casspiu kao starterima, a posebice Collisonu i Bellineliu s klupe.

Izgubili su, ali postalo je konačno jasno da je ovo postava na koju će se još više morati oslanjati, dakle DMC kao jedini visoki, na četvorci isključivo ili Gay ili Casspi, uz što više postava s dva kreatora u vanjskoj liniji, svejedno da li u kombinacijama s dva playa ili Bellineliem uz jednog od dvojca Rondo-Collison.

25. BUCKS

Za momčad poput njih koja trenutno traži smisao na oba kraja parketa, a posebice obrambeno, utakmica protiv momčadi kao što su Spursi definitivno nije poželjna. Ali, držali su se relativno blizu par četvrtina, što je uspjeh samo po sebi obzirom na sve probleme dodatno pojačane time što u ovoj utakmici nisu mogli računati ni na ozljeđenog Baylessa, pa je Kidd startao s Ennisom.

Uglavnom, protiv kruženja lopte kakvo njeguju Spursi bilo je očitije nego ikada ranije koliko loše reagiraju na bilo kojoj situaciji koja zahtijeva komunikaciju. Gotovo na svakom pick & rollu netko je kasnio ili preuzeti ili ostati na blokeru, a posebice su brutalni bili Carter-Williams i Giannis koji bi na udvajanju redovno ostajali na perimetru gledajući kako ostatak obrane bezuspješno pokušava igrati 3 na 4. Mislim, definitivno je problem što Monroe ne pokriva ni približno dovoljan komad parketa, ali još veći je to nesnalaženje u situacijama koje su još lani riješavali požrtvovnošću, dužinom i atleticizmom.

U svemu što rade osjeća se panika, ipak je ovo mlada momčad kojoj su lideri Bayless i Mayo, ne baš poznati kao pobjednici, tako da je kaos dijelom rezultat i ovakvog negativnog konteksta. Ako ništa drugo, za razliku od prošlog ovaj tjedan su se barem trudili, pa su nakon poraza od Spursa odigrali puno bolju utakmicu protiv Pistonsa. Ovi su zatvorili reket i pustili Buckse da ih pokušaju dobiti iz vana, što je uvijek mudro, ali kada je umor došao na naplatu i kada su popustili s koncetracijom, Pistonsi su ipak osjetili kako je Bucksima stalo.

Samo, opet su previše curili u obrani, ovdje su iz respekta prema Drummondu igrali manje agresivno na perimetru, pokušali su održati ravnotežu u skoku viškom tijela u sredini, što je Pistonsima ostavilo dovoljno prilika da napadnu sa strane bez lopte, što je nešto s čime inače imaju problema.

Protiv Knicksa je bilo vrijeme za novi eksperiment, kako zbog ozljede opet nije bilo Baylessa i Ennisa, a kako je od ranije otpao Vasquez, Kidd je umjesto da vrati Carter-Williamsa u petorku kao playa instalirao Mayoa koji je tu rolu combo-beka znao igrati u zlatnim danima u Memphisu. Manjak bekova je doveo do toga da su vratili u petorku Parkera što je barem završilo ovo eksperimentiranje s niskom petorkom - taj potez mi nikako nije bio jasan, za momčad s manjkom centimetara u obrani to naknadno smanjenje kao pokušaj davanja impulsa igri u oba smjera nikako nije štimalo, bez obzira što je Parker van forme.

Uglavnom, ova postava je solidno funkcionirala, s 4 slashera na parketu od kojih svaki u bilo kojem trenutku može odigrati 2 na 2 s Monroeom koji je tako služio isključivo kao pick & pop bloker, održavali su konstantan pritisak na obranu Knicksa i to bez nepotrebnog usporavanja igre kako bi zavrtili akciju kroz post-up. U ovoj više slash & kick formaciji Bucksi su izgledali vrlo dobro, čak i odlično, iako treba imati na umu da manjak stopera na perimetru Knicksa i ne pretjerano brzi visoki nisu baš mjerilo kvalitete.

Na drugoj strani Bucksi su igranjem obrane iz sredine otežali život Knicksima koji su standardno pokušavali igrati kroz post, dakle kroz gužvu, što je dovelo do toga da uglavnom uzimaju loše šuteve preko dugonja Bucksa. Logično bi bilo napadati Buckse pick & rollom gdje su užasno ranjivi, ali to je jednostavno nije stil Knicksa, kao što im nije stil ni igrati smallball iako bi Porzingis kao petica vjerojatno totalno izneredio Monroevu taktiku kampiranja pod košem. Mislim, zamislite Mela kao četvorku u 1-4 pick & rollu, protiv Bucksa bi svaki put došao do otvorenog šuta s vrha reketa. Ali, dobro, Knicksi imaju svoje prioritete, što je pomoglo Bucksima da odigraju jednu od boljih all-round partija i da na jednu večer umjesto kante za napucavanje podsjećaju na playoff momčad.

Protiv kilave obrane Blazersa ova nova petorka je također izgledala solidno, posebice u dvobojima startnih postava. Blazersi, iako puno opasniji od Knicksa šuterski, nisu lako dolazili do prostora, praktički tek kroz klupu bi malo dizali razinu igre koristeći činjenicu da Milwaukee ima 7 igrača u rotaciji. Međutim, s ovom novom postavom i užom jezgrom u akciji Milwaukee stvarno izgleda bolje, možda ne dovoljno da kažemo kako su riješili probleme jer ih ima još puno, ali dovoljno da ih možemo smatrati konkurentnom momčadi.

Doduše, ovdje su mogli i izgubiti, Blazersi su imali +4 na 30 sekundi do kraja, a onda su prokockali takvu prednost nesposobnošću obrane. Za razliku od Stottsa koji je računao da će ga izvući napad pa je držao na Mayou i Middletonu sitne i nepouzdane braniče kao što su Lillard i McCollum, Kidd je povukao niz odličnih poteza u samoj završnici, poput odlične akcije za Mayoa kojom su došli u priliku dobiti utakmicu na krilima odlične defanzivno-kreativne reakcije Carter-Williamsa. Koji je ovu svoju otužno sezonu konačno malo uzdigao iz blata, vrativši valjda barem dijelić samopouzdanja. Baš ta zadnja akcija za pobjedu bila je ono na što se treba ugledati, on ima dvije neosporne NBA kvalitete, presing na loptu i slash & kick, dok se drži toga bit će sve ok. A nije da u ligi od Ronda preko Paytona do Rubia nema gomila primjera igrača koji uspijevaju igrati bitne role držeći se samo tih elemenata igre.

26. NUGGETS

Poslovično borbeni su bili i protiv Bullsa, ali gledati sve te cigle iz večeri u večer postaje bolno. Inače, Mudiay je usprkos još jednoj večeri za zaborav bio jedan od rijetkih Nuggetsa s pozitivnim plus/minus učinkom, što je interesantno radi usporedbe s još dva potrošača koji imaju mizerne šuterske učinke - Bryantom i Roseom (njih troje su jedini igrači u ligi koji usprkos tome što imaju katastrofalan efektivan šut ispod 40% troše više od 20% posjeda, a uz to su odigrali i više od 500 minuta). Naime, ono što razlikuje Mudiaya i Rosea od Bryanta je to što njihova uloga ima nekakvog smisla u širem pogledu na momčad. Praktički, Nuggetsi osim rookiea nemaju drugog beka koji može konstantno kreirati iz driblinga, tako da je Mudiay prisiljen trošiti i više nego treba da bi se momčad uopće kotrljala. S druge strane Bryant trošeći ovoliko posjeda samo negira dio igre u kojem bi Lakersi mogli biti bolji obzirom da u Clarksonu, Russellu i Williamsu imaju dovoljno bekova koji mogu kreirati za sebe i druge. Zbog toga su Lakersi s Bryantom na parketu isključivo negativni (gori su s njim na parketu za 6 poena po sirovim brojkama), dok su Nuggetsi s Mudiayem uglavnom u egalu, ponekad i u plusu (sirovi učinak mu je -2 poena).

Naravno, ne pada mi na pamet reći da Mudiay igra dobro, bolji igrač bi ovakvu priliku sigurno iskoristio na kvalitetniji način (premlad je da bi ga otpisali, sigurno će biti dobar igrač, ali na elitnu razinu možemo zaboraviti, takvi talenti jednostavno ne igraju ovako loše u ovim godinama), već da je dijelom žrtva konteksta. U Lakersima pak kontekst je žrtva Kobea, ako shvaćate što hoću reći (a vjeorojatno shvaćate ako niste klasični Bryantov fan bez trunke mozga).

Kad smo se već uhvatili Rosea, gdje je on u ovoj priči? Bullsi su s njim na parketu užasni (skoro za 9 poena gori nego kad sjedi računajući samo sirove brojke), bez obzira što je solidan Roseov omjer asista i izgubljenih bitan da bi se napad Bullsa kotrljao. S druge strane, očajnim učinkom kao strijelac sve to ionako anulira. Dakle, papir apsolutno ne daje razloga za vjerovati kako Rose ima više smisla od Kobea u ovom trenutku, ali čisto gledajući ih kako igraju, neka nada za Bullse i dalje postoji. Dok su Lakersi zadovoljni ispraćajem legende i čuvanjem picka na idućem draftu, Bullsi mogu očekivati da će Rose podići šut na podnošljivu razinu jer za razliku od Bryanta koji više nema atleticizam za igrati na ovoj razini, njihov playmaker izgleda sasvim solidno po tom pitanju. Dakle, dajmo mu još neko vrijeme da se izvuće iz ovog gliba, sve što mu treba da bi bio solidan starter ili elitni back-up je podnošljiv šut iz igre.

Nego, Nuggetsi. Protiv Raptorsa je Malone malo odlučio razdrmati momčad, bacio je na parket Lauvergnea i Arthura, a na klupu posjeo Jokića, što im je dalo malo više energije u sredini. Arthurova vanserijska partija u oba smjera (kao u najboljim danima u Memphisu) u paru s borbenim Francuzem i dobrom šuterskom večeri Gallinaria predstavljali su izazov Torontu, a ključni potez na putu do pobjede bila je zona koju su zaigrali svaki put kad su na parketu bili Biyombo i Scola. Kad je Toronto pokušao vratiti utakmicu pod kontrolu uvođenjem smallball petorke, Malone je na parketu bacio Nelsona uz Mudiaya, što je Denveru dalo sigurnost u napadu kakvu obično nemaju. Istina, pomogla im je i činjenica da su Raptorsi igrali drugu večer back-to-backa, ali neosporno je da su Nuggetsi od početka do kraja radili na oba kraja parketa kako bi zaslužili pobjedu.

Takav pristup im je pomogao i protiv Sixersa, osvježenja pod košem i jahanje veteranskog bekovskog dvojca Nelson-Foye bili su previše za očajne Sixerse.

27. PELICANS

Evans se vratio u akciju, a Gentry je ostavio u petorci Geea poslavši Gordona, odnosno Holidaya na klupu. To, recimo, ni Monty nije radio, zbog čega je dijelom i imao obranu kakvu je imao. I koja je usprkos svemu bila bolje od ove grozote koju Pelicansi trenutno prezentiraju. Što se Evansa tiče, odmah je zaigrao solidno iako je iz aviona vidljivo da nije baš u idealnoj formi. Uz njega je živnuo i Holiday, njemu definitivno više odgovaraju role sekundarnog kreatora i 3&D opcije na jedinici, tako da bi ovo uskoro mogao biti puno bolji napad.

Samo, kako misle riješiti obranu, to je pitanje od milijun dolara. Protiv Memphisa su starteri igrali dobro, ali kao i obično, čim bi se posegnulo za klupom i kako bi utakmica odmicala, Pelicansi bi upadali u rupu. Onda je i Gentry vukao neke nelogične poteze, protiv momčadi koja igra s dva visoka odlučio je igrati isključivo s Davisom na petici, što je rezultiralo totalnom dominacijom Memphisa u reketu. Da stvar bude gora, čak ni ovakav rizik im nije pomogao da ubrzaju igru, Grizliji su bez problema kontrolirali ritam. S tim da je time samo naglašen jedan od većih apsurda ovogodišnjih Pelicansa, to da uporno pokušavaju igrati brzo kako bi mogli maksimizirati Gentryevu filozofiju, ali jednostavno nemaju dovoljno tijela na raspolaganju, što dovodi do toga da su često već u trećoj četvrtini potrošeni.

Protiv Rocketsa su odigrali nešto bolje, tu je Gentry vratio Gordona u petorku jer Holiday nije nastupio obzirom da se radilo o drugoj večeri back-to-backa, međutim ovdje realno nisu imali šanse bez obzira što im Houston stilom igre puno više odgovara, jednostavno opet su odigrali odličnu prvu četvrtinu da bi kasnije potpuno nestali.

Protiv Cavsa su pak konačno odigrali utakmicu od 48 minuta. Davis je bio izuzetan, energetski je dominirao utakmicom i to je ono gdje ga se mora osjetiti obzirom da još nije rasni kreator. Evans kao play je bio odličan, a novost je bila u tome što je Holiday zaigrao s klupe uz Andersona, dijelom je i to pomoglo da održe nekakav balans kada na parketu nije bilo Davisa i Evansa. Jasno, puno su im pomogli i Cavsi koji su cijelu večer igrali s kombinacijom Mozgov-Thompson na petici, čime su olakšali život Gentryu koji je sada mirno mogao posegnuti i za Asikom na duži period. Bez obzira na to što su Cavsi ovdje bili debelo ispod svoje razine, bila je ovo pobjeda na kojoj se neki vrag može graditi.

Samo, jebiga kad NBA za nikoga ne poznaje pojam popusta, nakon Cavsa koji su izvan forme, stigli su im sjajni Celticsi koji su nakon 22 minute odmjeravanja snaga u zadnjih par minuta prvog dijela napravili razliku koju će održati do kraja. Jednostavno, njihova energija bila je previše za ovakvu momčad koja je od startnog bekovskog dvojca Evans-Gordon dobila nevjerojatnih 0 poena. Thomas i Bradley za njih su izgledali kao formule, ali bez obzira na slabu formu i limite minuta, NBA profesionalac bi trebao barem pokazati da mu je stalo. Način na koji su upali u rupu bio je fascinantan, njihova najbolja napadačka postava, koja ima blagodat prostora u napadu, odbijala je lopte u aut od vlastitih stopala, što su Celticsi mudro koristili. Praktički, kad god bi Pelicansi pokušali ubrzati igru, Boston ih je dočekao presingom i zatim ubio tranzicijom, pokazavši tako da Gentrya čeka još dug put dok od ovih sastojaka složi run and gun družinu koja će donekle biti učinkovita.

Uglavnom, Pelicansi napadački izgledaju kao momčad koja se tek okupila u trening kampu, što je donekle istina obzirom na stalne promjene u rotaciji na vanjskim pozicijama, a nemaju obranu na koju se mogu osloniti dok čekaju da se napad stabilizira. Tako da im je jedini razlog za optimizam u ovom trenutku vezan za to što će na Zapadu po svemu sudeći ove sezone biti dovoljno 42, 43 pobjede za ući u playoff. Toliko mogu uhvatati ako im od sada pa do kraja sezone putanja forme bude isključivo rasla.

28. NETS

Kotrljaju se i trude koliko mogu, evo protiv Sunsa su u završnici došli do pobjede na račun dobre Lopezove partije, uspjeli su natjerati Sunse da igraju sporo s Lenom i Morrisom na parketu veći dio večeri, tako si davši šansu. Da su Sunsi bili skloniji riziku, možda je ne bi iskoristili, ovako su došli do old-school pobjede spuštajući loptu na Brooka i Younga u postu. Knicksi im pak takav luksuz nisu priuštili, na brzinu su ih zatrpali najboljom šuterskom izvedbom sezone, što Netsi nisu mogli pratiti. Pogotovo jer je obrana Knicksa fokusirana da spriječi akciju upravo na onim dijelovima parketa, visokom i niskom postu, gdje Netsi baziraju cijelu igru. Da poraz od gradskih rivala bude bolniji pobrinula se i ozljeda Hollis-Jeffersona koji je sredio stopalo (neće ga biti u akciji dva do tri mjeseca). Bez njegove energije tek nisu imali nikakve šanse smetati Warriorsima koji su ih počastili s 14 trica (kuriozitet večeri je bio tek u tome što je Curry ubacio samo jedno od 4 slobodna).

29. LAKERS

Poraz od Sixersa bio je novo dno njihove sezone, uz nezaboravnu Bryantovu izvedbu (4-17 šut za tri). Protiv umornih Wizardsa pak dobili su jednu od boljih Bryantovih šuterskih partija ove sezone, uspjeli su čak i izvući pobjedu na račun dobre igre klupe koja je bila previše za desetkovani Washington. Protiv Hawksa su također pokazali određene znakove života, posebice kad bi razdvojili Hibberta i Randlea te stavili jednog od njih uz igrača s nekakvim dometom na šutu, poput Bassa ili Nancea. Dokazi da Scott ipak diše, kakvi-takvi, ali svejedno su Hawksi predobar protivnik, posebice kada Kobe ima 4-19 večer iz igre.

Protiv Pistonsa je šutirao 2-15, Lakersi su utakmicu izgubili u prvoj četvrtini, a ovo sve skupa podsjeća na cirkus, cirkus u kojem je jedan od najvećih svih vremena postao bradata žena koju u nevjerici dolaziš gledati. Scott je zato za sljedeću utakmicu odlučio trenirati, pa je logično Russella i Randlea poslao na klupu (ti klinci su krivi za sve, uništavaju Kobeovu karijeru time što nisu Shaq i Pau), gurnuvši u startnu petorku Williamsa i Nancea. Kobe je gađao 50% što je pomoglo da ostvare solidan učinak u napadu, ali s ovakvom obranom mogli su samo sanjati o pobjedi protiv Raptorsa.

30. SIXERS

Dolazak Colangela u klub glavna je vijest, a način na koji je došao još je fascinantniji. Naime, slično kao što je i mafiju glave došla porezna uprava, a ne klasična policija, tako je i Hinkievom planu (nadamo se barem) došao kraj ne zbog očajnih rezultata na parketu, već blagajnama. Privući publiku protiv Sixera postalo je nemoguće, tako da je preostalih 29 franšiza zatražilo da se Sixersima priključi čovjek koji nešto zna o košarci i čije prisustvo bi valjda konačno trebalo utjecati i na vlasnika Harrisa da promijeni ploču.

A kad smo već kod njihovog plana, nigdje se ne nazire da bi ovom mučenju skoro mogao doći kraj. Naime, osim što se čini da bolje igraju kada razdvoje minute Okaforu i Noelu, odnosno kad se njih dvoje rotiraju na petici, što je tragedija obzirom da su im to jedina dva igrača koja imaju ozbiljniju vrijednost, ovogodišnji draft je takav da postoji velika šansa da još jednu sezonu bace uzalud. Obzirom da su krcati upravo pod košem, a da je takva i ova klasa, praktički jedini ekstra talent koji im odgovara je onaj Bena Simmonsa, koji bi, iako će vjerojatno igrati trojku ili četvorku u NBA, donekle mogao svojim playmakerskim kvalitetama pokrpati činjenicu da nemaju poštenog beka na rosteru nakon svih ovih draftova.

Dakle, ako ih kuglice lutrije opet zeznu, finale svega bi moglo biti da su bacili još jednu godinu uzalud, a to vjerojatno više nitko ne želi. Stoga je vrijeme za pronaći jezgru vrijednu razvijanja nekim drugim putem i onda je razvijati zajedno, a ne se služiti sezonom za inidividualni rad s nekolicinom pojedinaca.

A kad smo već kod pojedinaca, u pobjedi protiv Lakersa bilo je vidljivo da u Okaforu, Covingtonu i Grantu imaju nešto, solidna je to unutarnja linija, a kad im dodamo i Holmesa koji također ostavlja dojam NBA igrača, jasno je da su kriminalni bekovi najveći problem. Noela nije bilo zbog ozljede, ali za ubuduće bi stvarno trebalo razmisliti o spomenutoj opciji da njega i Okafora uglavnom rotiraš na petici. Protiv Knicksa o tome nisu morali razbijati glavu jer je Okafor zaradio suspenziju, a Noel se ekspresno oporavio od udarca u koljeno kako bi pokrpao sredinu. Uzalud, Knicksi su za njih trenutno izvan dosega.

Zanimljiv je ovo bio tjedan jer su dobili i treću momčad po mjeri u Nuggetsima, raspored im se fino posložio, ali čak i Nuggetsi su im bili previše. Kad su u završnici na parket poslali Nelsona i Foyea, dok su se oni oslanjali na McConnella i Canaana, sve je bilo jasno. Ako ništa drugo u rotaciju im se vratio Wroten, dobili su barem još jedno tijelo u vanjskoj liniji iako će i njegova osnovna zadaća biti skupljati šuplje brojke.

Naravno, protiv Spursa nisu imali nikakve šanse. Masakrirani su po kratkom postupku i to uglavnom od treće petorke San Antonia. Pa da vidimo sada može li Jerryev dolazak nešto promijeniti, makar na način kako je nekada Jerry West utjecao na nove vlasnike Warriorsa da dovedu Boguta, a zatim i da ne trejdaju Klaya. Starina ima nos za košarku, za ljude koji se njom bave, to je nešto čega nema u excellu (čak ni u onoj verziji za koju moraš platiti) i što je ovoj franšizi bolno nedostajalo.

Filed under: bball 4 Comments
9Dec/1524

POWER RANKINGS, WEEK 6. (PART ONE)

Posted by Gee_Spot

Prije novog osvrta koji se bavi periodom od 1.12. do 7.12. napomena kako bi novi podcast trebao biti realiziran večeras, tako da su pitanja dobrodošla.

Sam osvrt ide u dva dijela, nikako da uhvatim vremena da natuknice posložim u suvisao post, tako da će momčadi od rednih brojeva 16. do 30. pričekati neki drugi dan (možda već sutra), s ovim što je već spremno više mi se jednostavno ne da čekati.

1. WARRIORS

Niz je preživio u Torontu, u ostalim utakmicama nije bilo pretjerane drame (protiv Hornetsa i Netsa standardno su odmarali Currya u zadnjoj četvrtini, svejedno je ubacio ukupno 13 trica u 31 minutu prosječno na parketu). Hornetsi su bili bez Big Ala, dakle nije bilo razloga za slabiti pritisak na perimetru, a Netsi su dobro i prošli jer su dočekali Warriorse na drugoj večeri back-to-backa. I to nakon kakve utakmice.

Raptorsi su očekivano bili totalno nabrijani na prvake, koji su nastupili bez Barnesa, ali i bez Boguta. Dakle, na raspolaganju nisu imali itekako bitne sastojke za najbolju visoku i najbolju smallball postavu, ali, jebiga, imali su Currya. Iako je Toronto prijetio do kraja, predvođen Lowryem koji je igrao utakmicu života praktički kopiravši Currya, na kraju su ostali kratki taman za ta tri poena koliko ih je Steph ubacio više (44 naspram 41 Kyleov).

Odigraš ovakvu partiju, a ne okruniš je pobjedom, to je popriličan sudar s realnošću. S druge strane, Curry je igrao kao da se radi o tek još jednom danu u uredu.

2. SPURS

Bio je ovo tjedan za relaksaciju na neki način, stigli su odmoriti igrače i uz to dodatno nabrijati defanzivni učinak. Protiv Bucksa su kontrolirati utakmicu od samog početka, nedostajalo im je samo malo više trica da se ranije odvoje, ali i ovako su koristili cijelu klupu osim Bobija. E, zato je Bobi zaigrao protiv Memphisa kojega su potopili upravo tricama, 7 komada Leonarda su bili upravo ono što im treba da naglase koliko dominantno trenutno igraju. Sličan profil utakmica, dvije četvrtine kao da odmjeravaju protivnika, a onda slijedi brzi knockout.

U biti, ako utakmicu protiv Sixersa smatramo treningom (32 asista za 47 ubačaja), a trebali bi obzirom da im je treća petorka gazila startere protivnika (Bobi zabijao horoke preko Okafora kao da je stolica, u 17 minuta zabio 18 poena i napravio 4 faula), jedini pravi izazov imali su protiv Bostona. Za razliku od svih ovih utakmica gdje su odmarali startere (a protiv Sixersa su Leonard i Timmy doslovno dobili dan odmora), ovdje su morali zapeti da izvuku pobjedu.

Imali su popriličnu prednost cijelu utakmicu, vlastitom dubinom i s dvije funkcionalne petorke su ostavili Boston bez glavnog oružja, ali onda je Stevens u završnici opet posegnuo za smallball postavom s Turnerom umjesto jednog od visokih i Boston je poen po poen srezao prednost koliko je to bilo moguće. Sad, teško je reći da Spursi imaju problema sa smallball postavama, ali to ih definitivno izbacuje iz zone ugode, odnosno iz identiteta u kojem se najbolje osjećaju. Završnicu su igrali s Leonardom na četvorci i tri beka uokolo dok su se Timmy i LMA izmjenjivali, to definitivno nije nešto što žele prečesto raditi.

Problem je i što Danny Green i dalje ne može ništa zabiti, čak ni trening protiv Sixersa mu nije pomogao. Trenutno je na 29% za tricu i to je problem, posebice u situaciji u kojoj su njegovi spot-up učinci još važniji jer njihova startna petorka nema previše rješenja na perimetru. Stvar spašava Leonard koji je trenutno bolji i od Stepha s 50% šuta za tricu (jasno, na puno manje pokušaja), tako da je za očekivati da će se stvari uskoro izjednačiti.

3. THUNDER

Penju se u poretku, ali najmanje svojom zaslugom. Naime, bitka za treće mjesto u ligi je potpuno otvorena, gomila je tu momčadi koje imaju i kvalitetu, ali i ozbiljne probleme, a Thunder eto nije ni stigao pokvariti dodatno dojam čisto jer su igrali samo dvije utakmice, valjda su stigli nešto i uigrati s ovoliko slobodnog vremena. U biti, dominacija Warriorsa dijelom je ovako izražena i zbog toga manjka konkurencije, osim Spursa nitko gledajući koš-razliku ne igra na razini rasnog izazivača (Boston u ovom trenutku ima treći najbolji net učinak, ali i to je preračunato na cijelu sezonu dovoljno za jedva preko 50 pobjeda).

Učinak je uglavnom polovičan, kao i dojam, a sve polazi od toga da ni Durant ni Westbrook trenutno ne igraju dominantno kao što su nas navikli. Tko zna, možda je u pozadini svega rađanje nove momčadi koja neće toliko trebati njihovu individualnu kvalitetu, a možda je samo stvar o malo lošijoj formi. Kako god, zbog Durantove loše partije izgubili su od Heata, s takvim njegovim šuterskim izdanjima teško mogu biti ozbiljna prijetnja.

Uz to je puno veći problem obrana, tipa protiv Wadea u ovoj utakmici Durant je kasnio na svim mogućim situacijama, tako dodatno naglasivši retro večer u kojoj je Wade 1 na 1 nadmašio jednog od najboljih košarkaša današnjice. A uz Wadea pomogla je i činjenica da Miami ima bolju obranu od Oklahome, posebice u sredini s Whitesideom pod košem. Obranu koja za razliku od one Thundera može tu i tamo doći do stop (re)akcije.

Inače, utakmica je bila u egalu svih 48 minuta, a zadnjih par napada su upravo mikrokozmos cijele večeri. Kad je trebalo zabiti, Durant je promašio (dvije isforsirane nepotrebne trice preko ruke), Wade zabio (i to iako se činilo da će barem 7 puta izgubiti loptu prilikom jednog solo napada), odnosno Miami se obranio, a Thunder nije. Uz odličnu obranu Winslowa na Durantu, treba istaknuti pokretljivost svih, čak i Greena i Wadea, to ne gledamo često, očtio su imali motiv u ovakvom gostu, dok je kod Thundera standardno zakazala pomoć, Waiters nije imao šanse protiv Wadea (zašto ga nije dobio Roberson pod svoje u završnici, to je pitanje za Donovana), a u obrani su svi, pa i Ibaka, ili kasnili s pomaganjem u sredinu ili su prerano izlazili na pomoć prema vani, to je bio čisti primjer jedne neuigrane zadnje linije koja nema ni ljudstva, ali ni saznanja, o tome što bi trenutno trebala raditi.

Ništa bolje nije izgledalo ni protiv Kingsa, trebao im je triple-double Westbrooka i Durantov šut za pobjedu da izvuku živu glavu. Iz utakmice u kojoj su protivnici od starta zaigrali sa smallball postavom, omogućivši tako Oklahomi barem nadmoć u skoku. Ali, uzalud sve, čim je Ibaka upao u probleme s osobnima, raspala se obrana, način na koji su branili tranziciju i uopće kako su branili čim bi se našli na parketu bez Adamsa, Ibake i Robersona bio je nedostojan izazivača.

Kingsi su tako bili u egalu, a iako je s više minuta za Ibaku u drugom dijelu defanziva izgledala nešto bolje, ni on nije mogao pokriti rupe koje nastanu kada na parketu istovremeno držiš Morrowa, Singlera i Kantera koji bi valjda u nevolje ubacili i Billa Russella. Karl je jedva čekao ovakve trenutke, Collison i Bellineli su uživali protiv ovakve "obrane" i to je u principu držalo Sacramento u igri do kraja.

Istina, Ibaka je imao probleme s osobnima, ali interesantno da čak i na kraju kada ga je držao na parketu Donovan nije posegnuo za kombinacijom njega i Duranta kao para visokih, "igrali" su tek nekoliko posjeda. Tako su se na petici izmjenjivali Kanter i Adams, a iako je protivnik igrao 44 minute smallballa, OKC je svejedno skoro pola utakmice igrala s dva klasična visoka na parketu.

Dakle, rotacija je i dalje u zraku, uloge još nisu definirane, a to je s ovakvom obranom itekakav problem. S tim da je teško reći što je izgledalo gore, tranzicijska obrana ili matchup zona koju su pokušavali igrati i gdje su čak i s preuzimanjima kasnili zatvarati sekundarnu akciju.

4. PACERS

Na startu tjedna su nastavili s pobjedama, ovaj put protiv oslabljenih Clippersa (igrali bez ozljeđenog Paula, a onda je nakon nekoliko sekundi otpao i Redick), tako da su samo trebali iskontrolirati reket što su i napravili igrom s dva visoka najvećim dijelom utakmice, najčešće kad bi na parketu bili Jordan i Griffin. Kad su pak nešto ranijim uvođenjem Milesa u trećoj četvrtini natjerali Doca da odustane od igre s dva visoka, stvar je bila riješena, Clippersi bez glavnih vanjskih oružja i bez Blakea u idealnoj roli nisu bili dorastao suparnik.

Već sutradan pak naletjeli su na minu - ako su večer ranije dobili neočekivani poklon u vidu Clippersa bez Paula, ovdje im je raspored definitivno odmogao dovodeći ih u Portlanda na drugu večer back-to-backa protiv rastrčanih Blazersa. Ovdje su oni bili ti koji su izrešetani tricama (Blazersi su im ubacili 18 od 36 pokušaja, suludo), primivši 41 poen u trećoj četvrtini. Ubacili su svoju kvotu s perimetra, posebice Miles koji je opet startao i kojega domaćini nisu ni pokušavali braniti radije držeći svoje četvorke bliže reketu, ali rješenja za energiju u skoku i na obruču nisu imali, Plumlee i Davis su trčali i skakali kao navijeni.

Osim visinom i snagom, ubili su ih Blazersi i tranzicijom, Lillard i McCollum su bili agresivni u kontrama svakom prilikom ostavivši tako Pacerse bez snage u završnici, a popriličan doprinos porazu Indiane dao je i Aminu odličnom obranom na Georgeu.

I dok su ovdje još dalo pričati kako su pali zbog nepovoljnog rasporeda, protiv Jazza su poklekli isključivo zbog slabosti pod košem. Valjda su smatrali da im Jazz bez Goberta neće predstavljati prevelik problem pa su vratili Milesa u startnu petorku, međutim rotacija domaćina s Lylesom i Bookerom pokazala se više nego žilavom (Lyles mi je po prvi put ove sezone izgledao kao netko tko može igrati četvorku u NBA), a Favors je bio nezaustavljiv. Uglavnom, dvije utakmice nisu uzorak, ali po prvi put ove sezone izgleda da je strah zbog slabašne rotacije pod košem opravdan.

Praktički, jedini razlog zbog kojega su ostali u utakmici je Georgeova fantastična partija, koja se dogodila iste večeri kad i nastupi Lowrya i Currya. To i gomila neizvjesnih tekmi označili su najbolju NBA večer ove sezone, ujedno i početak prave stvari jer do sada su već i oni s najviše rošada u predsezoni trebali pohvatati konce i zamisli sprovesti u djela.

5. HEAT

Ništa posebno za prijaviti, pobjeda protiv Thundera bila je solidna, iako ne treba u njoj tražiti temelje za neki specijalni iskorak obzirom da je ostvarena na krilima Wadeove vanserijske partije (vanserijske u odnosu na ovo što je danas njegov standard), protiv momčadi koja kao da je tražila načine da se upuca u nogu nizom grešaka u završnici. U biti, uz Wadea najbolji dojam ostavila je obrana, solidni Whiteside u sredini (trenutno ima 31 blokadu više od drugoplasiranog na listi) i još bolja zatvaranja perimetra od strane aktivnih bočnih.

Cavse slobodno možemo preskočiti, super zvuči ovakva pobjeda u životopisu, ali ovo je bilo sve samo ne utakmica obzirom da su Cavsi odlučili odmoriti Jamesa. A da su mogli vjerojatno bi i ostatak rostera koji je bio mentalno i fizički iscrpljen od poraza u produžetku večer ranije u New Orleansu. Heat je ovdje stvar riješio već u prvoj četvrtini, tu su ubacili gotovo sve trice za tu večer, a uz to nisu imali nikakvih problema doći do obruča jer ovakav Mozgov uz Lovea ne može braniti nikoga, kamoli Whitesidea i Bosha.

Ni poraz od Wizardsa nije iznenađenje, dapače to je tipični Heat kojem je ovo već treći čudan poraz doma ove sezone (sjetimo se kako su ih Minnesota i Boston dobili s po jednom odličnom četvrtinom). Ovdje su imali ogromnih problema s bržim Wizardsima, usprkos njihovoj smallball formaciji veći dio večeri su igrali s dva visoka, a i kad bi pokušali zaigrati s nižim postavama i Winslowom na četvorci opet su bili nedovoljno dobri zbog šuterskih slabosti.

Washington pak na trenutke s 5 šutera na parketu, posebice u završnici kada je Dudley uz stretch element u napadu još odlično držao Bosha 1 na 1 u obrani izbivši tako Miamiu jedinu šansu da uzme utakmicu. Možda su trebali igrati na snagu, ali nije lako ostaviti Whitesidea na parketu u ovim momentima, nije toliko dobar u post-upu da bi kaznio udvajanja na koja su Wizardsi bili prisiljeni u sredini, a protiv ovakvog rasporeda najbolje je igrati iz posta prema perimetru obzirom da su Wizardsi ionako svaku akciju u reketu udvajali.

6. CAVS

Bio je ovo tjedan u kojem su doslovno bili najgora momčad lige, -12.5 koš razlika, tri poraza, najgori napad i prosječna obrana. Već u Washingtonu su stvari krenule nizbrdo, Wizardsi su odjednom postali ultra-smallball momčad koja je prisilila Cavse da ekspresno maknu Mozgova s parketa, usprkos čemu je Blatt svejedno ignorirao postavu s Jamesom na četvorci. Praktički, cijelu večer su bezuspješno pokušavali uhvatiti priključak.

Protiv Pelicansa su stvari izgledale nešto bolje, ali ne zbog neke bajne igre, već čisto zbog činjenice da je James odigrao maksimalnim intenzitetom, praktički 1 na 5 veći dio završnice. I zbog toga što su Pelicansi naivno držali centre na parketu umjesto da pokušaju dodatno raširiti reket Cavsa na način kako su to par večeri ranije napravili Wizardsi.

S tim da je biser večeri pripao Blattu koji, u ključnim trenutcima završnice, kod jednog defanzivnog posjeda s parketa vadi Lovea da bi zaigrao s - Jeffersonom. Gle, Cavsi nisu u formi, to je jasno i očito - Mozgov je daleko od lanjskog Mozgova, vanjska linija je tanka i Delly i Mo igraju previše, puno više nego bi trebali, kao uostalom i Jefferson koji je trebao biti zamjena za Jonesa, a ne igrač za specijalne zadatke. Također, taj Jones i Varejao su trenutno leševi koji ne bi smjeli raditi ništa osim dodavati ručnike.

Ali, ne treba situaciju pogoršavati nepotrebnim miksanjem i nervozom. Dapače, u svim ovim lošim vijestima najgora je što James igra ogromnu količinu minuta i to odjednom intenzitetom iz Finala, kao da su zaboravili da je regularna sezona u njihovom kontekstu nebitna i da ga ne treba forsirati (iako nije isključeno da se sam forsira, njegov stav da su svi uokolo nesposobni polako se nadvija nad ovaj roster).

Zato je odluka da ga odmore protiv Heata važnija od rezultata. Obzirom na potrošnju protiv Pelicansa i napetost koja je odjednom zavladala, put u Miami je trebalo shvatiti kao izlet, to opuštanje bi mogli pomoći više od eventualne mukom izborene pobjede.

7. RAPTORS

Iza njih je junački tjedan, pa makar score iznosio 2-2. Imali su dvije sjajne izvedbe, spomenutu protiv Warriorsa i jednako impresivnu protiv Hawksa. Ta pobjeda u Atlanti je bila posebna, Hawksi su igrali odlično tri četvrtine i sve imali pod kontrolom dok Toronto nije preokrenuo stvar u završnici i to ne nekakvom smallball postavom već čistom energijom. Uz Pattersona koji je odradio stretch rolu, na karti se pojavio i Nogueira, koji je u obrani bio sve što i Biyombo, s tom razlikom da može finiširati nakon pick & rolla.

Inače, ovdje se već vidjelo da Carroll nije trebao žuriti s povratkom na parket, igrali su bolje bez njega, a ista stvar se ponovila i protiv Warriorsa gdje je završnicu odgledao uglavnom s klupe. Igrajući na stopalu koje nije potpuno spremno samo je pogoršao stvar tako da je sada problematično i koljeno zbog čega nije ni nastupio protiv Lakersa (a za odraditi posao protiv njih im i nije bio potreban, tako da je pitanje da li su ga odmorili na jednu večer ili će ova nova pauza potrajati dok ne bude potpuno spreman).

Uglavnom, nakon odlične pobjede u Atlanti morali su u klasičnoj maniri NBA rasporeda letjeti za Toronto gdje ih je čekao Denver koji je tako kao gost imao svojevrsnu prednost domaćeg parketa. Nuggetsi su odmah nabili ritam i razliku, Toronto se dodatno trošio u pokušajima da je stigne i onda, klasika, nisu imali snage u završnici u kojoj su u svom stilu opet napravili previše grešaka. Ona najočitija je bila igra sa Scolom kao peticom u završnici umjesto da koriste ili Nogueiru ili Biyomba, dodatni strijelac im ništa nije značio u situaciji u kojoj su Nuggetsi imali otvoren put kroz njihov reket. Uostalom, ionako su Lowry i DeRozan krojili sudbinu solo pokušajima, neuspješno.

U svom toplo-hladno stilu zapucali su na Warriorse iz svih oružja. Istina, bila je ovo verzija Golden Statea koju se može dobiti, dakle ne s idealnom rotacijom, a uz to je i Lowry bio fantastičan. Partijom karijere je okrunio odličan uvod u sezonu, trenutno igra čak i bolje nego prije dvije sezone (doduše, lani je startao sjajno pa je potonuo zbog ozljeda, a obzirom da je specijalno radio na fizičkoj spremi očito pokušava poduzeti sve što može da se takav scenarij ne ponovi). Ono, čovjek je kopirao Stepha na sve načine, od trica kroz uši na startu napada, seciranjem obrane ulazima do obruča uz gomilu promjena pravca kretanja i ritma, a zatim i pasovima iza leđa obrane kad svi očekuju šut. I usprkos svemu tome nisu imali dovoljno.

Sad, u ovakvoj utakmici u kojoj su obje momčadi zaslužile pobjedu čini se blesavo isticati detalje, ali baš u njima je bila razlika. Tipa, kako si mogu dozvoliti odigrati onako lošu tranzicijsku obranu na zadnjem posjedu Warriorsa kada su ostali bez čovjeka u pozadini. Ili kako su mogli nacrtati onako lošu akciju za zadnji napad u situaciji kada su ostali bez time-outa da pokušaju ponovo. Mogu jer su Raptorsi, a kao sušta suprotnost tome stajalo je samopouzdanje Warriorsa.

Adams je fenomenalno slagao obranu, posebice nakon time-outa, a i Walton ili tko već je izvukao izuzetne akcije za specijalne prigode. To je na kraju bila ključna razlika. S tim da Raptorse usprkos porazu može veseliti dobra igra pojedinaca, između ostalih i Nogueire koji je opet opravdao minute.

8. CELTICS

Još jedna momčad koja je do sada igrala toplo-hladno, koju statistika obožava i koja je ovaj tjedan uglavnom ostavila pozitivan dojam. Tjedan su otvorili s Kingsima čija obrana nije spremna za razigrani Boston, bez problema su dodatnim pasom, promjenama strana i kretanjem bez lopte Celticsi dolazili do otvorenih šuteva iza leđa obrane Sacramenta. Uz to su kombinacijom sjajne tranzicijske obrane i zone oduzeli Cousinsu lagane poene, takva aktivnost u oba smjera bila je previše.

U biti, Boston je toliko lagano nametao ritam da su živce gubili i DMC i Rondo. Prvi je u svom stilu napravio hrpu nepotrebnih osobnih, uglavnom u napadu kad mu se ne bi dalo trčati u obranu pa bi, kao, pokušavao oduzeti loptu bekovima Celticsa, a drugi se posvađao sa sudcima kad već ništa nije mogao Thomasu na jednoj, odnosno Bradleyu na drugoj strani. Doduše, obzirom da je smjer utakmice bio jasan nakon 12 minuta, možda su samo htjeli malo više vremena provesti na klupi.

Malo duže im je trebalo da srede Pelicanse, ali recept je bio sličan - ubitačan ritam tijekom svih 48 minuta zahvaljujući dubini rotacije, konstatna razina energije i izvedbe. Za krhku obranu kakvu imaju Pelicansi pratiti ovoliko kretanja u napadu u ovom trenutku je znanstvena fantastika, a nije i da su napadački imali previše rješenja. Vrijedi istaknuti kako je do odvajanja došlo kad je Gentry na parket poslao najbolju napadačku petorku na papiru koja je nizom izgubljenih lopti potpuno razigrala Boston omogućivši im kontru za kontrom.

I dok protiv ove dvije franšize u rasulu ta jasna struktura Celticsa na trenutke izgleda impresivno, pravi test su ipak bili Spursi. Ovdje su u podređenom položaju bili sve do završnice kada su furioznom zadnjom četvrtinom zamalo stigli minus, opet na račun odlične smallball postave s Crowderom na četvorci i Turnerom kao dodatnim bekom. Ovo nije prvi put da se ovako nešto događa, dapače tri smallball kombinacije koje koriste tu i tamo sve su ostvarile debeli plus, a kad na njih još dodaš i postave s Jerebkom na četvorci koje su također isključivo pozitivne, jasno je da se ne radi o slučaju i da će Stevens uskoro morati sve više skretati u ovom smjeru kako bi održao pozitivan momentum.

9. JAZZ

Odigrali su samo dvije utakmice, ali izuzetno zanimljive dvije utakmice, posebice obzirom da su ostali bez Goberta. Protiv Magica su se mučili cijelu večer, živnuli su tek u završnici kada su zaigrali smallball kojim su razbili ritam Orlanda na način kojim obično to drugi čine njima, ubacivanjem dodatnog šutera da malo rašire zonu u sredini i dobiju iskru s perimetra. Da je Gobert bio na parketu, unutarnja linija Harris-Nicholson-Vučević vjerojatno bi bila manji problem, a onda opet, možda je Orlando s ovom igrom jednostavno nezgodan matchup. Praktički, igrajući skoro 48 minuta s po dva stretch visoka Magic bi vjerojatno izvukao i Goberta iz sredine više nego bi željeli, otvarajući tako dovoljno prostora u reketu.

Protiv Pacersa su umjesto s načetim Bookerom startali s Lylesom, ali to nije bio razlog zašto su lakše dolazili do poena, već prije svega činjenica da su nakon žilave unutarnje linije Orlanda naišli na puno mekšu Indiane gdje je Favors mogao raditi što ga je volja, kvragu čak i Lyles i Booker su kupili skokove kako su htjeli. Obzirom da su lakše dolazili do poena nisu se kockali sa smallball postavom, dapače, na kraju su natjerali Pacerse da u završnici na parketu drže dodatnog visokog kako bi ostali u igri. Samo, ni dva centra nisu mogla zaustaviti Favorsa koji je u završnici poen za poena parirao čak i jednom Georgeu.

I upravo taj Favors zaslužuje poseban odlomak. Momak je u ove dvije godine pod Snyderom izrastao iz sporedne opcije i šljakera koji je tipično za taj profil igrača zabijao zicere i skupljao odbijance u kompletnog igrača koji zna proigrati i zabiti s visokog posta, pa čak i napasti obruč driblingom, a u post-up izolacijama je jedan od najboljih realizatora u ligi sa skoro poenom po posjedu, sposoban napasti horokom i eksplozivnim spinom, uz finu tehniku.

Što me vraća na draft 2010. kada sam bio uvjeren da će Favors imati bolju karijeru od Cousinsa. Međutim, obzirom da se DMC profilirao u izuzetno kreativnog potrošača, dok je Derrick uglavnom doprinosio na obrambenom dijelu parketa, brzo sam se predomislio, uostalom da je Cousins talentiraniji uskoro su počele potvrđivati i brojke. I onda evo, Favors je odjednom toliko smanjio tu razliku da su sada opet oba scenarija moguća. Jasno, u tome svakako pomaže činjenica da je Cousins u očajnom kontekstu i da za razliku od Favorsa nikako da sazrije i odigra vrhunsku sezonu od početka do kraja.

10. HAWKS

Igrali su samo dvije utakmice, a onu protiv Raptorsa već smo spomenuli. Petorka im je bila odlična, ali problemom su se pokazali dubina i sposobnost prilagodbe. Naime, osim manjka aktivnih tijela, Hawksi nisu mogli zaigrati ništa osim stretch košarke, za razliku od Toronta koji se mogao puno lakše šaltati iz visokih u niske postave. Eto, ironija je u tome da bi im baš jedan ovako energičan visoki kao Nogueira dobro došao, samo što su ga Hawksi usprkos potencijalu ekspresno poslali u Toronto kako bi uštedjeli nešto dolara.

Uglavnom, Raptorsi su uspjeli napraviti ono bitno, zagospodariti u skoku i zatvoriti sredinu za povratne od kojih Hawksi žive - čim ih izbaciš iz ritma i pretvoriš u momčad koja mora kreirati šut na silu, postaju poprilično osrednja družina.

Barem su se utješili protiv Lakersa.

11. HORNETS

Tjedan nije počeo sjajno, uz ozljedu Big Ala još su im Warriorsi ubacili 16 trica iz 34 pokušaja, ali iduće dvije utakmice su pokazale koliko su čvrsta družina. Protiv Bullsa su se držali u egalu do završnice, obje momčadi su čuvale reket, igralo se sporim ritmom koji je potencirao obrane, ali na kraju je presudila činjenica da Hornetsi imaju bolje šutere - od samo 10 trica koje su pogodili te večeri 4 su upale u zadnjoj četvrtini, dovoljno da Chicago u panici gleda kako im utakmica bježi iz ruku.

Protiv Pistonsa su bili još uvjerljiviji, dapače od početka su imali sve pod kontrolom, čak iznenađujuće lagano su upisali pobjedu. S tim da ovaj put ključ nije bio period šuterske inspiracije već odličan obrambeni plan kojim su usporili Jacksona i Drummonda. Walker je sjajno igrao presing na playu Pistonsa, a plan na pick & roll je bio odlično zamišljen i još bolje odrađen. Na 1-3 i 1-4 akcijama su agresivno pomagali kako bi usporili Jacksona i spriječili ga u pokušajima ulaza, dok je na 1-5 akciji Zeller ostajao pod košem kako bi spriječio Drummondu zicere i lagane skokove u napadu koje obično hvata nakon što Jackson promaši šut s poludistance.

Osim u obrani, Zeller je bio davež i u napadu, stalnim kretanjem bez lopte i aktivnošću u pick & rollu (postavljao je po nekoliko blokova po posjedu kao jedini unutarnji igrač) izvukao je Drummonda iz reketa dovoljno da ne dominira u sredini. Uglavnom, ako je jedna dobra stvar u tome što nema Big Ala, onda je to činjenica da sada puno češće na parketu imaju najboljeg defanzivca. I nije Zeller bio jedini neočekivani junak, odličnu partiju je odigrao i Williams, njegova obrana u zadnje vrijeme je takva da Cliffordu ne pada na pamet tražiti bolju opciju na četvorci.

Učenik je tako nadmašio učitelja, od prve do zadnje minute Clifford je dirigirao uštimanim orkestrom koji svaku večer izlazi na parket željan igre, dok je učitelj Stan samo mogao gledati i sanjati roster s takvim karakterom.

12. BULLS

Čak ni u utakmici protiv Nuggetsa nisu uspjeli ostaviti dojam da znaju što rade u napadu, ali protiv tako loše šuterske momčadi ništa osim dobre obrane im ionako nije bilo potrebno. Međutim, isti trik nisu mogli prodati Hornetsima, kad su ovi prestali promašivati i počeli pogađati, utakmica je bila gotova. Bio je to bolan poraz, već drugi ove sezone od Hornetsa, a slično su kiksali i protiv Sunsa. Imali su naizgled sve pod kontrolom tri četvrtine, a onda je Hornacek nabasao na idealnu postavu za završnicu, natjerao Bullse da napuste zonu i otvore reket, što im je potpuno razbilo obrambeni učinak. Bio je to još jedan dokaz da ova defenziva neće moći izdržati na dosadašnjoj razini još dugo, a napad nikako da napravi korak naprijed, ne samo da se još ne vide pomaci koje je Hoiberg zamislio, već sve više u oči upadaju problemi s rotiranjem igrača i ne pretjerano kompatibilne postave. Dva slična poraza za redom na sličan način, raspadom obrane u zadnjoj četvrtini, nisu slučajna.

13. CLIPPERS

Mogao je ovo biti još jedan depresivan tjedan, ali nekako su se provukli. Protiv Indiane nije išlo, gubitak Paula i Redicka bio je prevelik uteg, ali provukli su se protiv Magica i Wolvesa. I to doslovno provukli, usprkos odličnim partijama Griffina i Jordana od poraza protiv Orlanda spasio ih je prije svih Crawford old-school partijom, dok su protiv Wolvesa iščupali pobjedu vraćanjem Paula na parket prije nego je bilo predviđeno (vratio se i Redick, pitanje je koliko je mudro ovako ih forsirati obzirom da ih od starta sezone muče ozljede, ali očito smatraju da su već u rezultatskoj rupi i da ne mogu računati da će ih Jamal spašavati).

Ne znam što bih rekao o njihovoj igri osim da po ničemu nije impresivna, Wolvesi su čak ostavili puno bolji dojam, ako zbog ničega drugoga onda zbog činjenica da dolaze i da imaju puno veći plafon od ovoga trenutnoga, dok je kod Clippersa situacija obrnuta. Uglavnom, Crawford je opet odradio važnu rolu nekim čudom dobivši prednost pred Riversom, ali nije tatica ostao dužan ni sinu, njega je čuvao za specijalne defanzivne zadatke. Doc je miksao svašta u potrazi za dobitnom formulom pa smo tako opet gledali i postavu s Redickom kao trojkom (toliko o tome koliko Rivers vjeruje trojkama koje ima na rosteru), ali i situacijska korištenja Mbah A Moutea.

14. MAGIC

Njihova ovogodišnja priča tipičan je primer zašto je NBA zakon. Kad je Skiles stigao za trenera, očekivali smo kako će pokušati sve da ostvari rezultat i kako će pri tome stradati minute za mlade igrače, ali i potencijalni razvoj jezgre u smjeru modernije košarke s dovoljno smallball i stretch postava (točnije, očekivali smo da će startati sa standardnom košarkom i da će se nakon niza poraza okrenuti smallballu i Harrisu na četvorci). Kad tamo, Skiles je od starta u vatru bacio upravo takve postave. Sad, da li je razlog tome bio što je Frye na početku sezone bio izvan forme zbog ozljede ili što je želio odmah vidjeti može li košarka s Harrisom kao četvorkom uz Vučevića funkcionirati, ne znam, ali znam da je obrnuvši očekivanja napravio posao koji se tražio od njega.

Kroz prozor je tako bačena revolucija, a Skiles se vratio onome što zna, igranju s viškom visokih tijela u reketu i stretch kombinacijama koje su u Orlandu pokušali razviti još pod Vaughnom. Samo, Vaughn nikada nije uspijevao dobiti ovoliko stretch učinka od oba visoka, dijelom jer nije našao rotaciju za igrati tako 48 minuta, a dijelom i jer mu nije palo na pamet Oladipa staviti na klupu u korist dodatnog šutera na boku. Uglavnom, Orlando je u ovom klasičnom izdanju zaigrao blizu vrha trenutnog potencijala i nanizao već 5 pobjeda u 6 utakmica, od čega su dvije stigle u ovom tjednu. A mogli su i do treće da Crawford nije sjeo u vremenski stroj kako bi spasio Clipperse.

Tako je niz dobrih izvedbi nastavljen u Minnesoti, protiv momčadi koja također igra sličnim stilom, s puno lopti kroz visoki post, ali u ovom trenutku Skilesove trupe jednostavno su bile bolje posložene, tijekom 48 minuta nisu imali lošijeg perioda ni na jednoj strani parketa, a takva solidnost u ovoj ligi uvijek dobro prolazi. Ista priča je bila i protiv Jazza, s tim da se ovdje još jasnije vidjelo koliko bitnu rolu odjednom igra Nicholson koji je do jučer izgledao kao netko na putu prema Euroligi. Nije stvar samo u tome što je dodao tricu pa je tu stretch rolu digao na više razinu, nego pod Skilesom po prvi put od rookie sezone izgleda kao netko tko igra košarku s potrebnim samopouzdanjem. Praktički, obzirom na to koliko je važnih minuta odigrao u ovom periodu, on je trenutno drugi visoki u rotaciji.

Njegove minute, pa i Smithova i Fryeva rola, dali su Jazzu to sidro u napadu. S Fournierom i Harrisom na bokovima i ova dva stretch visoka sada si ih prisiljen čuvati, što konačno daje nešto prostora Paytonu kao startnom playu, odnosno Oladipu s drugom postavom. A solidan napad je sve što im treba obzirom da je u posao u obrani očekivano napravljen - igraju sjajnu tranzicijsku obranu, sistemski čuvaju obruč i kontroliraju skok (što je sada puno lakše kada imaš dva visoka na parketu i izuzetno snažnu i skočnu trojku koja je praktički dodatni čovjek u sredini), a bekovi su sposobni odraditi presing bez prevelike pomoći.

Protiv Jazza je to bilo itekako bitno, Utah je imala problema organizirati napad te su često bili prisiljeni stavljati Haywarda u izolacije, što je u kombinaciji sa stretch visokima koji su razvukli Favorsa i Bookera bilo dovoljno da Orlando relativno lagano dođe do pobjede. Istu utakmicu su odigrali i protiv Clippersa, plan je opet funkcionirao, ali nema tog plana koji može predvidjeti Crawfordovu back to the future partiju.

Ukratko, ovo što sada igraju vjerojatno je plafon trenutne rotacije, ali nastave li pri tome razvijati Paytona, Oladipa i prije svega Gordona koji je praktički spao na minute koje ostanu iza Harrisa, mogu održati uzlaznu putanju veći dio sezone. U nekim normalnijim uvjetima to bi bilo više nego dovoljno za playoff, ali obzirom da je na Istoku trenutno gomila odlično vođenih momčadi jasnih identiteta, a i nekih s potencijalom ta se pretvore u takve, šanse su im, kao i svima, doslovno oko 50-50.

15. PISTONS

Imali su relativno lagan tjedan, tako da usprkos dobrom scoreu ne treba skakati od sreće obzirom da izvedba nije bila nešto. U biti, najveći pomak je u tome što su dobili utakmice koje moraju, to je nešto s čime su do sada imali problema i samo ako tu stabilnost održe do kraja vjerojatno će do playoffa. Lakersi su toliko loši da protiv njih problema nije bilo, ali protiv Sunsa i Bucksa imali su oscilacije tipične za momčad bez dubine koja ne može održavati približnu razinu igre cijelu večer.

Protiv Sunsa ih je tako spasila efikasna šuterska večer, iako će Van Gundy vjerojatno puno više pažnje posvetiti ležernijem obrambenom pristupu koji je omogućio Sunsima da ostanu u igri do samog kraja. U biti, u završnici su morali spašavati živu glavu jer ih je Phoenix igrom s pet šutera totalno izvukao iz zone ugode u reketu. Bucksi nemaju takav luksuz, njihove cigle omogućile su Pistonsima da drže raspored cijelu večer, ali naravno da je na kraju došlo do pada koncentracije koji je čak i Milwaukeeu dao šansu da zaprijeti.

Onaj tko ih je gledao kroz ove tri utakmice tako uopće nije bio iznenađen načinom na koji su ih Hornetsi rastavili na komadiće. Zaustavivši Jacksona i Drummonda razbili su im zube, a kako onda očekivati da će s ovakvom dubinom i manjkom opcija netko to nadoknaditi?

Filed under: bball 24 Comments
2Dec/1532

POWER RANKINGS, WEEK 5.

Posted by Gee_Spot

1. WARRIORS

Iza njih je tjedan u kojem su postavili novi rekord, s ovih 19-0 nadmašili su dosadašnja najbolja otvaranja sezone za 4 pobjede, a pitanje je kada će niz završiti. Sada ih čeka lov na dvije puno veće mete - najduži niz pobjeda u sezoni, za što će morati srušiti one sulude 33 Lakersa s Westom, odnosno najbolji score regularne sezone, za što će morati srušiti 72-10 Bullsa. Sudeći po trenutnoj koš-razlici sve ovo je ostvarivo, naime ovih +15.3 u prosjeku po tekmi razvučeni kroz sezonu od 82 utakmice matematički im donose 80-2. Čak i kad koš-razliku prilagodimo rasporedu, rezultat koji ispada je 75-7, dakle temelji za lov na rekorde definitivno postoje. Što reći osim uživajmo u raspletu ove situacije. A ako i puknu u lovu na povijest, što je još uvijek realnije očekivanje, po svemu do sada viđenom očekivati išta osim obrane naslova, jasno pod uvjetom da mogu računati na kompletnu jezgru, u ovom trenutku je nerealno.

Što se samih utakmica tiče, raspored je nakon jednog težeg tjedna uglavnom donio priliku za odmarati Currya i društvo u zadnjoj četvrtini. Protiv Lakersa su srušili spomenuti rekord, Sunse su riješili doslovno u prvoj čevrtini furiozinim otvaranjem, a prošetali su se i protiv Kingsa koji su mudro odlučili odmarati Cousinsa još jednu večer svjesni da ionako nemaju nikakve šanse.

Ostali su bez Barnesa koji je uganuo gležanj, što im protiv Kingsa nije smetalo, ali se osjetilo u jedinom izazovu bačenom pred njih u proteklom tjednu, utakmici protiv Jazza. Kao i u nekim ranijim susretima i ovdje su komotno mogli izgubiti, ali izvukli su ih srce i muda. Bez Barnesa nisu mogli zaigrati sa smallball kaznenom ekspedicijom, nitko drugi na rosteru ne može glumiti četvorku protiv ovakve unutarnje linije kakvu ima Jazz bez kazne, tako da su cijelu večer igrali s klasičnom peticom, čime su Jazzerima dali šansu više.

Međutim, ova mladost ipak nije dorasla onome što su Warriorsi trenutno, dakle ne samo momčad krcata talentom i košarkaškom inteligencijom, već i momčad koja zna što je potrebno za otići do kraja, što su uostalom dokazali time što su ne samo zabili s perimetra svaku tricu koju je trebalo, već i što su nadskakali ovako moćnu momčad. To sve govori o njihovoj mentalnoj snazi. A razloga za brigu oko neke pretjerane potrošnje dugoročno ionako nema, praktički sve one propuštene četvrtine u utakmicama ranije dobro dođu baš za ove momente, puno je lakše izvući dodatnu dozu energije kad imaš od kuda.

2. SPURS

Opet nisu bili pretjerano uvjerljivi, ali malo je nedostajalo da tjedan završe s 4-0 kao i Golden State. U utakmicama protiv Dallasa i Chicaga bilo je vidljivo da imaju problema zabiti protiv zona, jednostavno im nije lako potegnuti dovoljno trica s postavama u kojima često igraju samo dva tricaša. Dallas nije imao dovoljno kvalitete za suprostaviti se, ali sama činjenica da se Spursi ni u jednom trenutku nisu mogli ozbiljnije odvojiti usprkos tome što su koristili trenutno najbolju rotaciju dovoljno govori.

Protiv Bullsa je pak taj manjak trice došao na naplatu, Bullsi praktički danas igraju zonski kao Spursi svih ovih godina, odlično brane reket i pravovremeno zatvaraju stranu bez lopte, tako da ih momčad koja ne može ubaciti s perimetra jednostavno ne može dovoljno otvoriti. Plus, druga petorka Bullsa, s Noahom i Gibsonom u sredini, ubila ih je u reketu u oba smjera, a tu je i Butler koji je namučio Leonarda u oba smjera kao malo tko.

Ono fascinantno u ovom dvoboju je bilo što smo, umjesto rastrčanih momčadi koje bi očekivao od Hoiberga (a pogotovo od priča koje su pratile njegovo dovođenje) i franšize poput San Antonia koja je bila ispred vremena prihvaćanjem promjena, prije svega trčanja i šutiranja, gledali dvije momčadi koje uzimaju daleko najviše šuteva u području između reketa i perimetra u cijeloj ligi, dakle trenutno dvije najveće anti-Moreyball skupine. Doduše, ogromna razlika između njih je što su Spursi elita u tom segmentu s tri midrange majstora kao što su Parker, Aldridge i Leonard, ali u ovoj večeri to nije bilo presudno, naime kad je ritam ovako spor, kada nema presinga na loptu koji će generirati lagane poene i kada se puca ovako malo trica, ozbiljnije odvajanje je teško napraviti, a bez toga su i šanse za obje momčadi u završnici jednakije.

Ostale tekme? Protiv Denvera su imali zicer što su iskoristili za odmoriti Timmya i Manua, što im je pak dobro došlo protiv Hawksa koji su u odličnoj formi, ali na drugoj večeri back-to-backa protiv odmornih Spursa ipak nisu imali dovoljno municije. Timmyeva dominacija u reketu u toj utakmici pak samo je još jednom ukazala koliko Atlanta ima problema s tim segmentom igre.

3. CAVS

Ozljede su na početku tjedna uzele toliki danak da su protiv Raptorsa morali startati s Cunninghamom, a dobar dio večeri su koristili petorku s njim, Jeffersonom i Jonesom. To što su uopće ostali u egalu do završnice samo je oda tome koliko su James i Love dobri. A dobri su, iako LeBron koristi svaku priliku da prozove suigrače kako ne daju sve od sebe. U čemu donekle ima i istine, ali zaboravlja da je ova momčad do sada u cijeloj ligi ostala bez najviše kvalitetnih minuta nakon Pelicansa, a da se za razliku od Pelicansa nisu raspali.

Čim su skrpali rotaciju završnicu protiv Hornetsa su okrenuli u svoju korist, a slično su napravili i protiv Netsa. Sad, to što si uopće u situaciji da protiv Netsa moraš spašavati živu glavu u neku ruku je zabrinjavajuće, ali obzirom na kontekst, izgleda da LeBron samo pokušava odraditi trenersku stranu posla, predstavljajući se kao iskusni lider koji čak i u ovim dugoročno gledano idiličnim vremenima zna da se za rat treba pripremati cijele godine, a ne samo onda kad počne. Što je super obzirom da je on tip koji je još lani trebao nekoliko mjeseci da uopće upali motore.

4. PACERS

Fenomenalna forma se nastavlja, iza njih je tjedan bez greške. Prvo su demolirali Wizardse ubacivši 19 od 26 trica, što je učinak koji bi vjerojatno razbio i Warriorse. Miles i George su u ubitačnom šuterskom ritmu, ako će nastaviti makar približno ovako šutirati cijelu sezonu onda im se kocka s više smallball postava definitivno isplatila.

A ono što je još fascinantnije od njihovog šuterskog učinka je onaj obrambeni, gdje su Pacersi praktički ono što su lani bili Sixersi ili Bucksi, momčad koja presingom na loptu kreira gomilu problema protivniku koji ili gubi ogromnu količinu lopti ili potežu gomilu šuteva koje nije zacrtao. Sposobnost preuzimanja je svakako dobro došla, ali Indiana je puno više od koncepta, uz sistem imaju i gomilu pojedinaca koji rade razliku. Mahinmi je drvo, ali u sredini je sam sposoban čuvati sve petice u ligi, tako da s njim u zoni nema potrebe da vanjski igrači previše pomažu u reketu. George je opet onaj George prije ozljede u svakom pogledu, u stanju je sam oduzeti stranu bez lopte kad se nađe u toj ulozi, a kad je na lopti ima izuzetne partnere u Hillu i Milesu koji taj posao također odrađuju solidno. Kad još dodaš da je uz Hilla i Georgea još i Ellis sposoban biti davež ne lopti (a kao i u Dallasu i ovdje mu je omogućeno kockati se jer ima dovoljno suigrača da mu čuvaju leđa), odnosno da su George i Miles dovoljno žilavi za gurati se povremeno s četvorkama, znači da im ne treba zonski presing za ostvariti pritisak na lopti već mogu zadržati balans u rasporedu, a to je ogroman plus za smallball momčadi koje obično moraju pomagati više nego je potrebno da bi zatvorile sve mismatcheve koji se otvaraju agresivnim rotiranjem.

Dakle, ako je realno očekivati da će napadački malo pasti na zemlju jer je, bez obzira na mismatch kojega kreiraju prije svega Hill i George u pick & pop akciji, ovakva šuterska razina neodrživa, obrana bi ih mogla izgurati kroz sezonu na visokoj razini, pod uvjetom da ostanu u komadu.

Odličan dojam su ostavili i protiv Bullsa, rešetali su njihovo defanzivno slabiju startnu postavu, a Chicago jednostavno nema igru za stizati minuse, a protiv Lakersa su se opustili, ali ne dovoljno da propuste zicer, Georgeova fenomenalna partija bila je dovoljna.

5. THUNDER

Relativno lagan tjedan, prvo zicer doma protiv Netsa, pa onda i nešto napornija utakmica protiv Pistonsa koji ipak nisu imali snage za 48 minuta, a ni rješenja za Duranta koji je u ove dvije utakmice utrpao 64 poena s preko 50% šuta iz igre. Međutim, pravi test bilo je gostovanje u Atlanti kojega nisu prošli. Bila je ovo utakmica gdje individualna genijalnost Duranta i Westbrooka nije bila dovoljna, tako da se još jednom pokazalo kako osim toga i dalje nemaju previše toga za ponuditi.

Na startu oba poluvremena su upadali u rupe s Adamsom na centru, što je kombinacija koju jednostavno ne možeš suprostaviti momčadi koja igra s 5 vani formacijom, tako ne braniš ni dodatnog šutera, a ni reket jer je Adams uvijek negdje između. Ako si već otvorio utakmicu ovako radi navike, što danas više nema smisla u ligi u kojoj postoji gomila momčadi koja ide iz krajnosti u krajnost (Stevens i Vogel su ovdje predvodnici novog vala po kojem je u redu napraviti prilagodbu i prije nego te netko nakanta), onda se barem moraš prilagoditi u nastavku utakmice, ali Billy Donovan u ovom trenutku djeluje više kao Billy Madison.

Koliko je teško bilo odmah staviti Ibaku na Horforda? Ili zašto ne pokušati s Robersonom na Millsapu, njegove duge ruke svakako bi mu otežale driblanje, a ako bi Hawksi to pokušali iskoristiti tako da igraju kroz njega u post-upu i tako sami sebi zaštopaju napad, samo naprijed. Uglavnom, kad upadneš u rupetine sa starterima, a imaš drugu postavu koja ne igra obranu i koja ne može stizati rezultatski minus, jebiga.

6. HAWKS

Hvataju formu, Thabo je sve spremniji i njihova idealna petorka sada se nazire, a gaženje Bostona koji nikako nije uspijevao pratiti non-stop kretanje lopte i igrača u njihovom napada bilo je prvi znak da je najgore prošlo. Doduše, izgubili su zatim gustu završnicu od mladih Wolvesa u drugoj večeri back-to-backa, ali to nije sramota u kontektu u kojem su ovi trebali Rudežove trice da naprave nekako prednost protiv gosta koji je pažljivo dozirao minute starterima tu večer.

Čim su imali dan odmora, došli su u Memphis gdje su izrešetali protivnika, dobivši natrag u rotaciju Bazemorea, da bi protiv Spursa opet poklekli. Bez Splittera, odnosno bilo koga sposobnog pomoći pod košem, nakon niti 24 sata borbe u Memphisu, teško je naći energiju za čuvati Spurse. Mislim, toliko se pričalo o tome da je liga srezala ove back-to-back gluposti, a praktički svaki dan gledajući raspored u oči upadaju samo ovakve pizdarije koje nas lišavaju potencijalno zanimljivih utakmica.

Uglavnom, brutalan tjedan s 5 utakmica u 7 dana ipak su okrunili pobjedom nad Oklahomom. Umjesto potencijalnog kiksa protiv Duranta, iskoristili su taktičke prednosti da pokažu kvalitetu. Uz nadmoć petorke, solidno su zakrpali i klupu, forsirali su postave s Bazemoreom i Sefoloshom zajedno na parketu u želji da što bolje brane Russa i KD-a, ignorirali su one standardne s dva playa, pa iako su napadački patili taj defanzivni poticaj vjerojatno je pomogao.

7. RAPTORS

Protiv Cavsa su konačno dobili jednu gustu završnicu, iako teško da ova utakmica može biti mjerilo obzirom da su Cavsi igrali s rotacijom kakvom su igrali. Svakako treba spomenuti da im je pomoglo što su se konačno prilagodili, umjesto završnice sa smallball petorkom zaigrali su s Pattersonom umjesto Josepha, dakle dobili su ne samo bolju spot-up opciju, već i Carrolla i DeRozana na pozicijama u kojima defanzivno puno više koriste, na bokovima. Također, Biyombo je igrač manje napadački u ovim momentima, ali s druge strane njega za razliku od Valanciunasa ne treba uključiti u napad kroz post-up, a upravo u takvim situacijama gubili su ključne posjede. Sada je lopta jednostavno u rukama Lowrya ili DeRozana i to je to, ne propuštaju se bitne sekunde kako bi se organizirao napad, već se jednostavno igra.

Kao da su se zarazili inteligencijom, opet su došli do vrijedne pobjede u završnici i protiv Wizardsa. Doduše, ovi su ih natjerali svojim smallball rasporedom da na parket vrate postavu s Josephom umjesto Pattersona, ali opet su izgledali razigranije. Sa specijalcem poput Biyomba koji u ovoj utakmici doslovno nije potrošio napad, nema potrebe usporavati, tako da konačno mogu koristiti blagodati smallball postave i beka viška.

Protiv Sunsa su pak odradili tipičnu "žrtva rasporeda" utakmicu, druga večer back-to-backa ostavila ih je bez nogu u završnici, nisu toliko dobri da mogu dobiti na rutinu, posebice ne borbenu momčad poput Sunsa koja je napravila puno manje grešaka u clutch momentima.

8. BULLS

Kako pobjeđuju s ovim napadom to je misterij. Protiv Blazersa su opet šutirali očajno, ali Butlerova jaja i Rose opet u komadu dali su im dovoljno prema naprijed. Glavni oslonac je ionako obrana, odnosno energija koju dobivaju tako što koriste dubinu rotacije. Praktički, samo Butler je zakaparen svaku večer za odraditi preko 30 minuta, ostali (pogotovo visoki, s Roseom nemaju taj luksuz zbog manjka opcija) jednako igraju i odmaraju i to je odlična procjena stručnog štaba koja za sada potvrđuje da su razlazom s Thibsom postupili ispravno (ne zaboravimo da je glavni argument protiv Thibsa bio upravo u tom navodno nepotrebnom raubanju igrača).

Uglavnom, uz Butlerove herojske poteze u napadu, ta obrana koju je Boylen složio po uzoru na Spurse apsolutno je najvažniji aspekt njihove igre. Reket drže pod ključem, brane ga s 5 igrača, bez one zonske pokretljivosti Thibsovog sistema koja je uz presing na loptu uspijevala zatvarati i stranu bez lopte (ironija situacije je u tome da su igrači danas pošteđeni prevelikih minuta i uz to igraju u puno manje zahtjevnom sistemu koji se puno više bazira na pozicioniranju nego kretanju).

Uostalom, kad pogledamo momčadi koje najbolje brane šuteve iz kuta nije čudno da su Bullse redom preskočili Pelicansi, Sunsi, Clippersi, Pistonsi i Warriorsi, redom svi povezani s Thibsom (Erman i Langobardi su Thibsovi učenici, Doc je uvijek vjeran obrani svog nekadašnjeg pomoćnika, Van Gundy je praktički mentor Thibsu, a Thibs je također svojevrsni mentor Adamsu). Međutim, ono što nitko ne radi trenutno bolje od Boylenove momčadi, pa čak ni Spursi, je branjenje obruča (btw, Boylen će na ljeto biti vjerojatno najtraženiji "pomoćnik" na tržištu).

Tako da, iako nema Thibsa, obrana je ostala glavni adut, a bez obzira na drugačiju šemu, igrači koji daju sve od sebe na tom dijelu parketa poput Butlera, Gibsona i Noaha, samo su nastavili pobjeđivati kao i do sada, uz maksimalan trud.

Tako su skinuli i Spurse na kraju krajeva, u ovom pomicanju šahovskih figura prevagu je odnijela momčad koja je manja kiksala, odnosno ona koja je imala više raspoloženih pojedinaca. Protiv Pacersa pak nije pomoglo što mogu držati defanzivni ritam na visini tijekom 48 minuta, taktika ostavljanja otvorenih šuteva momčadi koja je u takvoj formi s perimetra pokazala se nedovoljno dobrom. Plus, George je u direktnom dvoboju ipak pokazao da je taman za mrvicu bolji od Butlera, isto kao što i Rose s loptom nije nikako mogao do obruča protiv ovako pokretne obrane.

9. HEAT

Tjedan koji je samo potvrdio da su sumnje u njih opravdane. Bez ozljeđenog Denga na raspolaganju promovirali su Greena u startera, što je u teoriji logičan potez jer im njegovo prisustvo daje šuterski raspon, ali ujedno je obzirom na njegovu formu i činjenicu da tako dodatno slabe obranu perimetra itekako upitan u praksi. S tim da ovo nisu najveći grijesi njihovog stručnog štaba, nejasno je zašto relativno malo koriste dvojac Bosh-McRoberts obzirom na to koliko dobro igraju kad su zajedno na parketu. A nije da im se ne može naći minuta, uzmeš malo od startne kombinacije, uzmeš malo od onih smallball postava s Winslowom na četvorci, eto prilike da ova dvojica stretch visokih malo rašire reket za bekove. I to bez puno mudrovanja koje je neizbježno kad igraš bez dovoljno šutera.

Mislim, zaigraš 5 vani formaciju, vrtiš pick & roll i napadaš obruč umjesto da igraju postavljene akcije s flex izmjenama koje traju po 15 sekundi dok se Wade na otvori na lošem šutu s poludistance. Fascinantno da momčad i trener koji su na neki način pokrenuli novi smjer košarke u kojem su ritam i šut ključni sada odjednom vrti NCAA akcije.

I tu dolazimo do problema o kojem se trenutno šuti jer su rezultati solidni, ali koji će kad-tad doći na tapet - robovanje Wadeu. Slično kao što i Kobe vuče Lakerse na dno, Wade koči Heat, jedina razlika je u tome što potonji još može fizički držati glavu iznad vode pa stvar ne izgleda toliko kriminalno kao u Los Angelesu. Međutim, kad postaviš stvar tako da je Wade trenutno na potrošnji superstara, s ovlastima franšiznog igrača, pitanje je kakvom se dometu možeš nadati? S ovakvom prvom opcijom Miamiev plafon je ispadanje u prvoj rundi, a najgore od svega tako ne mora biti jer imaju dovoljno oružja na rosteru da igraju puno bolje prema naprijed.

Što se utakmica tiče, nakon što su ih Pistonsi namlatili, odradili su posao protiv Knicksa, s više McRobertsa u sredini i s Winslowom koji je odradio 30 minuta na boku, to je bila ključna promjena s kojom su u završnici pomeli New York. Međutim, protiv Bostona su opet na vidjelo izašli limiti, prve četvrtina protiv Celticsa je slično onoj zadnjoj protiv Wolvesa iz prošlog tjedna pokazala zašto ova momčad ne može ozbiljnije ugroziti vrh Istoka. Boston im je dolazio do obruča kako je htio, a taj nedostatak fleksibilnosti i balansa jednostavno rezultira lošim učinkom, obrana je sklona kiksu, a napad je (nepotrebno) usiljen.

10. JAZZ

Solidan tjedan, da su skinuli Warriorse dojam bi bio još bolji. Ali, skinuli su Clipperse i to poprilično uvjerljivo na njihovom parketu. Zaigrali su maksimalno ozbiljno, praktički s playoff rotacijom od 7 ljudi, tako da su Paul i društvo veći dio večeri bili nemoćni. Praktički, Clippersi su im bili protivnik po mjeri, mogli su cijelu večer igrati s dva visoka, tako da nisu ispuštali kontrolu ni trena, u biti za ovako mladu momčad uspostaviti takvu dominaciju protiv protivnika s pedigreom je izuzetno ostvarenje, svojevrsna poruka da su već sada možda najbolji klasičari u ligi nakon Spursa. Stvarno impresivna partija.

Protiv Pelicansa su odradili posao na fascinantan način, dok je AD bio na parketu utakmica je bila u egalu, ali u onih 4 koliko je proveo na klupi Jazzeri su napravili +15. U spomenutoj utakmici s Warriorsima imali su šansu, stvari su se poklopile tako da nisu morali strahovati od smallball postave protivnika, ali iako su uspjeli kontrirati taktički, odgovor na srce nisu imali. Trpali su u sredini, istina, ali nisu uspjeli iskontrolirati skok, to je lekcija koju će morati naučiti za uzvrat.

11. GRIZZLIES

Joerger je konačno iskoristio činjenicu da je Z-Bo bio na prisilnom odmoru da izbaci JaMychala Greena iz startne petorke i zaigra sa smallball postavom s tri swingmana između Conleya i Gasola. I ovi su odmah odigrali sjajno, pokazavši da ovakav raspored definitivno treba više minuta. Ne znači ovo da Grizliji trebaju odustati od svog stila igre, kad je Z-Bo u formi on je svakako starter, ali definitivno nema smisla u postavama bez njega davati prednost nekome samo zato što je malo više izrastao, a držati bolje košarkaše na klupi.

Uglavnom, ni Houston ni Dallas nisu imali rješenja za ovakvu postavu, posebice jer Barnes nije imao problema pokrivati Dirka na perimetru kao što bi imao Gasol da je Z-Bo bio u petorci (protiv Rocketsa koji igraju gomilu minuta sa smallball postavom, rotiranje 5 swingmana na 3 pozicije također je pomoglo). Protiv Atlante im ovo nije prošlo, ali Atlanta je ušla u odličnu formu i teško bi imali šanse i kompletni protiv ovakvih Millsapa i Horforda.

Randolpha su pak vratili u akciju protiv Sixersa, taman idealan matchup da ga zagriju, ovdje im nije trebala dodatna pokretljivost da ostvare pobjedu, odigrali su samo 9 minuta smallball košarke. Što je ok, samo da ne zaborave kako imaju i ovakvo oružje kad Wright konačno bude spreman pojačati rotaciju pod košem.

12. CLIPPERS

Izgleda da su se oporavili od šamaranja Warriorsa, zaigrali su bolju košarku, Paul je spojio nekoliko utakmica u komadu prije nove dosadne ozljede, a i Rivers je konačno počeo tražiti "rješenje" na boku. Nakon što je pokušao s Johnsonom, koji je u svom stilu odigrao dvije utakmice kao duh, okrenuo se veteranu Mbah A Mouteu. Sad, sve ovo skupa je čista kozmetika, ni jedna postava Clippersa s top 4 igrača nije loša, funkcionira to koga god da staviš na trojku, tako da ni ova neće razočarati. Mbah A Moute je igrač manje u napadu, ali donosi kvalitetu u obranu kakvu ne mogu ni Stephenson ni Johnson. A obrana je trenutno puno veći problem, tako da mogu razumjeti i Docove odluke. Međutim, okvir ostaje isti - izgurat ćeš regularnu sezonu jer u ovom ritmu protivnici ne stignu iskoristiti činjenicu da nemaš NBA kvalitetu na trojci, a onda će doći playoff.

Isto kao što su Barnesa kad-tad svi počeli ostavljati otvorenoga kako bi zatvorili reket i dvojac Paul-Griffin, pa Barnes nije mogao donijeti pobjedu, tako će se opet dogoditi i sada. S tim da ako Mbah A Moute bude starter u tim utakmicama, protivnicima neće trebati nekoliko utakmica da se odluče na prilagodbu, već će to napraviti od prve sekunde prve utakmice serije.

Uglavnom, puno više od Docovih zahvata pomoglo je što su na rasporedu imali Nuggetse, idealnu momčad za popraviti raspoloženje. S tim da je ovdje puno važnije od uvođenje Johnsona bilo to što je Doc smanjio broj minuta za postave s tri beka koje su defanzivna smrt, dakle ulogu trojke uglavnom će igrati netko od swingmana. Sad, ovo je sigurno problem za Doca oca jer mu tako ostaje manje minuta za dodijeliti sinu, ali za Doca trenera ovo je neki minimum koji se trebao napraviti, nema smisla da imaš ovoliko trojki na rosteru i da ih ne koristiš (i to iako ti curi na bokovima) samo zato da bi imao minuta za Austina.

Sad, nakon što im je Jazz očitao lekciju teško je govoriti o nekim velikim pomacima, ali ova utakmica je zasigurno poslužila da se dođe do Mbah A Moutea nakon što je u jednu večer Hayward slomio gležnjeve Johnsonu, Pierceu i Stephensonu (doduše, ova utakmica je i pokazala da Docova taktika bacanja lopte Paulu i Griffinu da donesu pobjedu protiv ovakvih protivnika sve slabije prolazi, ali ostavimo te priče za malo kasnije periode u sezoni kad budemo imali veći uzorak).

Protiv Pelicansa su odradili posao, Davisa su iznijeli s parketa u trećoj četvrtini, ali utakmica je bila gotova već u prvom dijelu, a protiv Wolvesa su se nastavili iskupljivati, ovaj put s novim starterom na boku. Iako tu utakmicu obrana nije bila pretjerano bolja, protiv Blazersa su odigrali možda najbolju defanzivnu partiju sezonu. E sad, pitanje je koliko je za to zaslužna prilagodba, a koliko jednostavno to što su Blazersi igrali bez Lillarda koji je napustio parket zbog ozljede.

Nakon svega ovoga, a imali su stvarno tjedan pun događanja, što se da zaključiti? Pa, iste stvari kao i uvijek. Clippersi ostaju Clippersi, nešto slabiji ili bolji ovisno tek o tome koliko je Doc voljan ići daleko s korištenjem sina u rotaciji (u momčadi bez poštanog back-up playa njegov presing je solidno rješenje, ali jednostavno nema što raditi u ostalim ulogama). Ako nisu mogli zaustaviti Haywarda, neće ni Duranta, a sve što dobiju s Mbah A Mouteom kao stoperom izgubit će napadački jer će im reket postati još teže dostupan.

Ono najvažnije - Doc je klimav trener. Majstor ceremonije, to svakako, ali kad je zadnji put razvio igrača? Pustimo na stranu superstarove kojim je dosta lopta da se igraju, prisjetimo se samo koliko je ovih godina potrošio midlevel ugovora uzalud, bez da je uopće pokušao izvući nešto iz "pojačanja". Dobiješ priliku, ako je iskoristiš ostaješ, ako ne, ideš, nema uopće razgovora o kompromisu, da se trener potrudi pronaći ti ulogu osim one koju je zamislio.

13. HORNETS

Otvorili su tjedan protiv Wizardsa koje su pomeli s postavom Walker-Lamb-Batum-Williams-Jefferson. Ova kombinacija više nije nikakvo tajno oružje i vjerojatno jedini razlog zašto je ne gledamo od starta je taj što su i startne postave s Hairstonom solidne. U biti, guranjem Lamba uz Lina druga postava je opasnija, a stavljanjem Hairstona uz startere u šihtama na startu prve i treće četvrtine Clifford je vjerojatno našao najbolji mogući način da nađe 15 minuta na boku za nekoga tko nije član jezgre i da pri tome rezultat ne pati. Što je još jedan dokaz da je s razlogom dobio produženje ugovora, posao koji je napravio kroz ove tri sezone jedan je od impozantnijih u ligi.

Protiv Cavsa nisu imali rješenja, odnosno stali su kad su ovi zaigrali svojom smallball postavom iz lanjskog Finala, s tim da je Jefferson zamijenio Jonesa. S Dellyem i Thompsonom kao defanzivcima, Jamesom kao kreatorom i Smithom i Jeffersonom kao spot-up šuterima, dakle bez Lovea u blizini, Cavsi su imali taman dovoljno da zadrže na distanci ove dosadne stršljenove.

Bucksi pak nisu bili protivnik po mjeri obzirom na vlastite probleme i formu Hornetsa, koji su odradili ovu utakmicu bez većih problema iako su ostali bez Jeffersona. Naime, Big Al je u najgorem mogućem trenutku zaradio dosadnu ozljedu lista koja ne odlazi tek tako, sljedeća dva tjedna su gadna i teško će ostati na pozitivnom scoreu bez njega u sredini. S druge strane, svako požurivanje s povratkom obično rezultira pogoršanjem situacije, tako da je najbolje razmišljati dugoročno i fokusirati se na period nakon u kojim bi se s zdravim Big Alom opet mogli vratiti u igru. Na kraju krajeva, Istok je takav da je najvažnije motati se oko 50% učinka, u završnici sezone će ionako odlučivati slučaj, odnosno bolja forma u pravom trenutku.

14. CELTICS

Igraju toplo-hladno, a najveća razlika je pad s elitne defanzivne razine na tek vrlo dobru. Problem je gubitak Smarta, to sigurno, ali možda još i veći je što igraju previše klasične 2-3 zone koja nema funkciju jer prelako ispadaju u sredini usprkos rasporedu. Naime, Thomas je igrač manje na lopti, dakle tu je potrebna još bolja i brža reakcija visokih, a za to ni Sullinger ni Johnson nisu idealni. Oni su šljakeri koji trebaju kontakt i koji igraju pozicijski, čim od njih tražiš da čitaju igru i da kretanjem zatvaraju rupe dovodiš ih u nezgodne situacije i zato vjerujem da će Stevens odustati od ovog principa i zaigrati više hibridnih zona koje su puno logičniji izbor u NBA kontekstu u kojem je gomila pojedinaca opasna ako ih ostaviš s prostorom.

Tu je i problem što nemaju napadački potencijal da nadoknade defanzivni pad. U ovoj konkurenciji na Istoku s gomilom opakih šuterskih momčadi teško je doći do zraka s postavama u kojima nemaš pouzdane stretch opcije, pa se prečesto događa da Turner i Thomas moraju uzeti stvar u svoje ruke i kreirati na postavljene obrane, što nikako nije znak zdravog napada. U biti, prema naprijed Stevens i dalje tek može prelijevati iz šupljeg u prazno i ne zamijene li neki od onih pickova za šutera, prijeti im ostanak bez doigravanja u ovoj konkurenciji gdje se još gomila momčadi mota oko 50% učinka.

Uglavnom, poraz od Hawksa je bio upozorenje, a još veću uzbunu je izazvalo izdanje protiv Sixersa gdje su se jedva provukli. Tu ih je od sramote spasila zadnja četvrtina u kojoj su nekako raširili reket guranjem Crowdera na četvorku te otvaranjem prostora u petorci za Turnera. Međutim, pitanje je koliko je realno oslanjati se na ovu postavu, odnosno koliko uopće ima smisla jahati smallball petorku u situaciji kada ti pola rostera čine visoki. Dakle, ovdje se nameće samo po sebi da se što prije moraju riješiti viška tijela, prije svih Johnsona i Leea koji imaju ugovore koji im omogućuju dovođenje veteranske pomoći.

Bio je ovo brutalan tjedan gledajući raspored, 5 utakmica u 7 dana, tako da ne treba biti previše kritičan, ali problemi svakako postoje. Doduše, protiv Wizardsa ih se nije dalo osjetiti jer su potonji totalno u depresiji, bez dubine, s Wallom i Bealom koji ne igraju ni približno dobro koliko bi trebalo da ovakav projekt gura, tako da je Bostonu bilo dovoljno zatvoriti reket i brojati cigle s perimetra kojih je protivnik ispalio više od njih. Ali, već Orlando ih je izneredio kombinacijom realizaranih šuteva i ulascima bekova, tu se opet dalo vidjeti da Boston teško može zadržati elitnu razinu obrane, vjerojatno ni povratkom Smarta stvar neće biti bolja jer im jednostavno nedostaje pošteni centar koji može sam držati reket.

I onda nakon tako depresivne partije u svom stilu razbucaju Heat, koji je ovdje trebao biti totalni favorit. Imali su tri dana odmora, spremali su se samo za ovu utakmicu pred svojom publikom, ali Celticsi su ih secirali onim svojim osnovnim oružjem, kretanjem bez lopte i pravovremenim pasovima. Laganim poenima iz tranzicije i još lakšim zicerima na postavljenu obranu do kojih su dolazili konstatnim cutovima iza leđa ultra spore startne petorke Heata, praktički su riješili utakmicu već u prvoj četvrtini.

15. MAVS

Zdravlje im je sve bolje, ali čim su protinici skužili da treba braniti Dirka popustili su izvedbom. Prvo ih je sredio Memphis smallball postavom s Barnesom koji je visio Dirku na boku, zatim ih je raspored odveo Spursima u drugoj večeri back-to-backa u kojoj su se još dobro i držali obzirom na kontekst, a onda nisu imali rješenja ni za Kingse s odmornim Cousinsom.

Sve više izgledaju kao 50-50 momčad i to u najboljim večerima, lagana pobjeda protiv Denvera nije vrijedna spomena.

16. SUNS

Za otvaranje tjedna su imali Pelicanse, s Bledsoem nazad u petorci, ali opet bez Chandlera. Premalo opcija za izdržati protiv momčadi koja je ih izrešetala nekoliko dana ranije i s Chandlerom. Sunsi su krenuli pucajući iz svih oružja, ali čim su Pelicansi makli Asika s parketa utakmica je krenula u krivom smjeru za Phoenix, koji je propustio prilagoditi se opet izbjegavajući svoju smallball postavu.

Protiv Warriorsa su logično bili autsajderi, ali još je gore što su prerano pokušali vratiti Chandlera na parket, otišla mu je zadnja loža i odjednom su se našli u situaciji kada im je ne samo raspored postao puno teži, već su počeli gubiti i bitna tijela. Slično kao i Dallas, ovo sada je puno bliže njihovom pravom licu od izvedbi iz ranijih tjedana.

Gadan niz gostovanja otvorili su u Torontu i tu ih je malo pomazila sreća jer su Raptorsi igrali drugu utakmicu back-to-backa, ali prije svega su je sami zaslužili jer je Hornacek konačno pružio šansu smallball postavi s Warrenom na četvorci i Morrisom na petici. Imali su i Len i Teletović svoje role, ali najvažniji dio posla napravili su u samoj završnici kada su odličnom obranom, ali i agresivnom igrom u napadu, nadjačali Raptorse upravo smallball petorkom. Junak je bio Tucker koji je isključio DeRozana, a pomogli su i Raptorsi koji su u svom stilu na pritisak reagirali tako da su bacili nekoliko ključnih lopti u bunar.

Uglavnom, sada kada je konačno došla do prilike u ozbiljnim momentima, za očekivati je da će ova petorka nostiti dobar dio tereta do povratka Chandlera. Prvo, jedina su postava koju imaju da može igrati solidnu obranu bez čistog centra u sredini (postave s Teletovićem ili Leuerom uz Morrisa su užasne defanzivno), a drugo, pri tome imaju dovoljno šuta i dovoljno slashera da sve obrane drže na petama. Pa da vidimo kako će se provući kroz ovaj izazov koji ih čeka.

17. PISTONS

Dobili su Miami u večeri u kojoj im je upadao šut, točnije razbili su ih jer je uz gomilu trica Drummond dominirao u skoku kao da Miami igra s pet bekova, a ne s dva klasična visoka. Taktika u Detoritu što se tiče napada je stvarno jednostavna, trice i skok u napadu, pa kako bude.

A ta taktika se zna obiti o glavu, što se potvrdilo protiv Netsa. Mislim, svatko tko prati ovu momčad zasigurno je osjećao da će izgubiti ovu utakmicu, ovi Pistonsi su kao stvoreni da bi Van Gundy patio (kvragu, obzirom da je sam slagao momčad, a da je poznat kao mazohist, možda je sve odradio s namjerom). Za razliku od Netsa ništa nisu ubacili s perimetra, Dre je imao večer s linije za anale, a Netsi su odradili taman koliko su morali da im u krilo upadne pobjeda.

I onda su logično sve popravili pobjedom nad Rocketsima. Doduše, nisu ovo Rocketsi kojih se treba bojati, pogotovo kada dolaze na drugoj večeri back-to-backa, ali poanta je da su do sada baš ovakve utakmice koje su morali dobiti Pistonsi gubili. Sve je bilo jasno u prvom dijelu, Houston inače ima problema s razinom energije tijekom 48 minuta, tako da za nabrijanu momčad koja je uz šutersku učinkovitost mogla računati na izuzetna atletska izdanja Jacksona i Drummonda jednostavno nisu imali rješenja.

18. WOLVES

Bez obzira što su dočekali umorne Hawkse, obrana koju su odigrali u ovoj utakmici bila je sjajna. Na impresivan način su kontrolirali utakmicu, praktički jahali su dvije petorke što je bilo previše za relativno tanku rotaciju Atlante, dodatno oslabljenu neigranjem Bazemorea i Splittera.

Plus, nisu se raspali u završnici iako su ostali bez Rubia u drugom dijelu utakmice, dijelom i jer je LaVine nastavio sa sjajnom formom. Mitchell ovdje nije koristio postavu s njima dvojicom kao bekovskim parom, što je šteta, ali obzirom na rolu koju je odigrao kao back-up play, odnosno na gomilu teških šuteva koje je ubacio, nije ni bilo važno. Uz energiju pod koševima i Wigginsov konstantan pritisak na zadnju liniju obrane stalnim ulazima, LaVineov šut bio je presudan.

Isto se ponovilo i u sljedećoj utakmici, prvoj bez Rubia koju su Wolvesi dobili u zadnjih 21 (uključujući i prošlu sezonu, jasno). Dakle, ponavljam, bez Rubia su imali 0-21 score do ove pobjede nad Kingimsa. Istina, nije igrao Cousins zbog problema s leđima, ali LaVine je opet imao sjajnu šutersku partiju. Kvragu, kad se sve to ponovilo i protiv Clippersa, dakle LaVineov šut, Townsova zrelost u čuvanju obruča i Wigginsova sposobnost da u dva koraka s perimetra dođe do obruča, postalo je jasno da je ova momčad već sada u stanju do zadnjeg dana gnjaviti u borbi za playoff.

Čak i da ne uđu u njega, pokaže li se da ovo što LaVine trenutno pruža kao šuter nije slučajno, imaju jezgru od tri mlada igrača na kojoj mogu graditi jebenu budućnost. U biti, oni su najmanji problem, trenutno je najveći problem to što Rubio ne može ostati u komadu, a zatim i Mitchell za kojega je pitanje hoće li ikada pronaći idealan omjer minuta za Dienga i Bjelicu uz Townsa, odnosno hoće li ikada skužiti da mu korisno imati što više LaVinea uz Rubia, a ne samo umjesto Rubia.

19. MAGIC

Skiles misli ozbiljno, što dokazuje i 3-0 tjedan. Istina, raspored s tri utakmice doma s danom odmora između protiv direktne konkurencije nije nešto čega se treba bojati, ali svejedno to treba dobiti. A Orlando je uspio pribrati se dovoljno da tako nešto i ostvari, prije svega jer je Skiles nastavio stvari okretati dok ne naiđe na rotaciju koja funkcionira.

Oladipo se vratio u rotaciju, ali ne i u petorku, što je bio prvi odličan potez. Nametalo se ovako nešto i ranije, ali stvarno treba imati muda za baciti praktički lice franšize u sporednu rolu. Pa, Skiles ih ima, ako je itko sumnjao. Uglavnom, u petorci je završio Frye, čime je Magic dobio šutera, ali i više prostora za Paytona koji uz Oladipa teško funkcionira obzirom da im se plusevi i minusi poprilično preklapaju. Još važnije je što su zamijenivši brzinu za centimetre malo pokrpali rupu pod košem, skinuvši teret s Harrisa i Vučevića.

S petorkom u kojoj se odjednom pojavio višak spot-up opcija živnuo je napad, stabilizirala se obrana, a jedino je eto stradao ego Victora Oladipa (netko drugi bi možda maknuo Fourniera, ali Skiles je lukavo ostavio boljeg catch & shoot igrača u akciji s boljom postavom, kako bi Oladipo mogao imati više slobode s loptom, iako nije isključeno da će biti novih promjena čim stvari prestanu biti idilične).

Uglavnom, ovim pristupom iznenadili su Knickse i Buckse, a onda su skinuli i Boston kojem su suprostavili i odlično izdanje klupe. Prvo su načeli Boston šuterski preko startera, a onda su ih dokrajčili energijom Oladipa i Gordona kojima su prostor za ulaze otvarali Nicholson i Smith kao šuteri (kvragu, čak je i ova druga postava ubacivala trice). Ovo jasno neće funkcionirati uvijek, ali barem je trenutno malo lakše igrati košarku.

E, sad, koliko god da je ovo kratkoročno apsolutni uspjeh, pitanje je koliko ovo sve skupa smisla ima dugoročno. Jasno, kad su doveli čovjeka poput Skilesa, bilo je jasno da idu na rezultat po svaku cijenu, međutim pitanje je koliko puta Skiles može preokrenuti ovaj roster da iz njega iscijedi dovoljno za uhvatiti playoff u ovakvoj konkurenciji gdje će odlučivati sitnice (kladim se da od prvog dana traži od uprave da mu dovede boljeg defanzivnog centra od Vučevića).

Iscijedili ili ne playoff, Magic će ove godine svakako biti osrednja momčad, a koliko će na budućnost utjecati činjenica da Skiles nema namjeru previše razvijati mlade igrače? Gle, jasno mi je da je Hezonja balavac, ali on već sada ima šut kojim može poslužiti u NBA, a posebice može biti od koristi momčadi koja nema višak takvih igrača. Dakle, ako ga nema namjeru uključiti u rotaciju, trener očito vjeruje da mu on u ovom trenutku ne može koristiti, što dugoročno nije problem obzirom da je Hezonja rookie. E, ali tu sada dolazimo do sljedećega - ako je Skiles doveden da traje, što garantira da će na Hezonju gledati drugačije dogodine? Ili godinu nakon? Da sam GM Magica ovakvim stvarima bih si razbijao glavu.

Puno veći problem od Heza je odnos prema Gordonu. Ok, on pored Oladipa i Paytona definitivno teško može funkcionirati kao još jedan minus šuter, ali takvom atleti koji je s razlogom bio visoki pick drafta moraš u drugoj sezoni naći više od 19 minuta, posebice jer si momčad kojoj je domet osmo mjesto playoffa. Umjesto toga, Gordon ima šestu minutažu, a ubuduće vjerojatno i manju ako će ovo s Fryeom u petorci i dalje donositi rezultat.

Meni se čini da je ovdje došlo do malog raskoraka tipičnog za franšize kojima u jednom trenutku dosadi rebuilding. S jedne strane imaš GM-a kojem je smanjen utjecaj jer se gazdi nije sviđalo što franšiza stoji na mjestu, s druge imaš direktora koji je izabrao trenera i dao mu drugačiji zadatak od onoga kojega je dobio GM-a kada su ga dovodili.

Jasno, i jedno i drugo su legitimni ciljevi, samo kažem da netko u ovim situacijama mora proći slabije, a u ovom slučaju to su Hennigan i njegovi pickovi gurnuti na margine. Najbolje od svega, čak i da Skiles ne uspije ove godine vratiti ih u playoff, Hennigan je taj koji će biti vjerojatno žrtveno janje bez obzira što na igre momčadi ima sve manje utjecaja.

20. BLAZERS

U jednoj od gorih utakmica koju sam gledao ove sezone, s gomilom užasnih šuteva s jedne i druge strane, Bullsi su ih sredili odličnom obranom u ključnim trenutcima. Tako se potvrdilo da protiv ovih kvalitetnijih protivnika, pogotovo onih koji im mogu usporiti napad, nemaju previše šanse. Međutim, Lakerse su apsolvirali iako im je u obrani curilo na sve strane, a protiv Clippersa su ostali bez šanse onog trenutka kada su ostali bez Lillarda zbog ozljede. Pokušali su se držati u utakmici ekscesivnim fauliranjem Jordana, ali s McCollumom kao jedinim playem izgubili su previše lopti, odnosno Clippersima je bilo prejednostavno usporiti ih.

21. KNICKS

Hm, gdje su nestali naslovi o veličini Knicksa nakon nova 3 poraza u nizu? Činjenica je da su se malo ohladili, ali ovo je u srži ista momčad kao i u ranijim tjednima, solidna u oba smjera, ovaj put su samo imali nešto manje sreće nego ranije. Protiv Magica su sami sebe upucali, klupa nije odigrala ništa, ali glavni problem su postave bez kreatora koje je Fisher bacao na parket. Tipa, Galloway nije u takvoj formi da bi sam mogao nositi napad u dužim šihtama, ako je uopće tako nešto potrebno. Dakle, umjesto da igraš bez napada po nekoliko puta tijekom ove utakmice, zar nije logičnije bilo ranije izvaditi ili Mela ili Afflala pa onda vratiti ili Mela ili Afflala u igru kad se odmaraju ostali starteri?

Novi biser Fisher je izveo protiv Rocketsa, igraju doma protiv momčadi koja nema obranu, istina bez ozljeđenog Carmela, ali su u igri čisto zato jer je Afflalo odjednom opet odličan u izolacijama kao i prije nekoliko godina dok je igrao za Orlando (znamo da je to znak da ti je napad u kurcu, ali čovjek barem zabija). Uglavnom, drže se su igri iako Fisher na trojci koristi takve likove poput Thomasa i Williamsa, kao da je 1996. i kao da igra protiv Knicksa iz tog doba. Mislim, kako si možeš dopustiti igrati samo 5 minuta s tri vanjska, od čega samo 3 minute s tri vanjska i Porzingisom, protiv momčadi kao što su Rocketsi koja pola utakmice igra smallball?

S tim da je možda najbolniji poraz od Heata uguran između ova dva, naime Miami im je momčad po mjeri, također igraju sporo i temeljito, s napadima organiziranima uglavnom kroz visoki post. Samo, Knicksi su u ovom trenutku tek Miami light i to kad su najboljem izdanju, Heat ih je razbio u drugom dijelu mudro se zatvorivši u reket, a onda i zaigravši agresivnije s postavom u kojoj su Bosh i McBob kao par visokih u završnici bili previše za obranu New Yorka.

22. WIZARDS

Wizardsi su jednako glasno najavljivali prelazak na sistem s 4 vanjska i smallball tijekom ljeta kao i Pacersi i Hornetsi, ali dvije utakmice u ovom tjednu protiv tih protivnika pokazale su da ipak nisu jednako dobro savladali gradivo. Indiana im je pokazala što je pravi posao, Washington takvoj šuterskoj moći nije mogao parirati iako su relativno brzo odustali od Humphriesa na parketu, bacivši se na čisti smallball s Dudleyem i Porterom.

Ni Hornetsi nisu imali većih problema jednostavno se odvojiti u jednom trenutku, opet prvenstveno zbog šuterske moći, ali i zbog činjenice da obje ove momčad već imaju nekakav identitet i logične rotacije za razliku od Washingtona. Istina, Wizardsi su imali problema s ozljedama, ali imali su ih i oni, dakle u čemu je problem? U Randyu? Ma neeee.

Gle, činjenica je da su Vogel i Clifford iznadprosječni stručnjaci koji dokazano mogu napraviti rezultat na svaki način i svakim stilom, a Wittman je blago rečeno ispodprosječan. Dati onoliko minuta u završnici utakmice protiv Hornetsa postavi s Nealom na boku uz Walla i Beala umjesto da se osloniš na Portera i Dudleya kao par bilo je jednostavno bezveze. Isto kao što je bezveze igrati toliko minuta s Templeom i Sessionsom kao rezervnim bekovskim dvojcem umjesto da razbiješ malo zajedničke šihte Wallu i Bealu kako bi na parketu uvijek imao barem jednog od dva najbolja kreatora.

Wittman je trenutno najgori trener u NBA, ali isto tako treba priznati da Wizardsi strukturno imaju jedan problem koji je sada kada igraju s više stretch postava još lakše uočiti. Naime, ako je Wall stvarno dosegao svoj plafon, a teško će ga nadmašiti ako ne može šutirati bolje nego što to radi svih ovih godina, ispada kako je jedini realni put Wizardsa prema naprijed taj da razvijaju Beala u rasnog strijelca (moram dodati ovo realni jer snovi o Durantu su sveprisutni).

Ako bi im pak to uspjelo uz povećanje potrošnje i odgovornosti, pitanje je kako uklopiti Wallov klimav šut i činjenicu da nije opasan bez lopte uz takvog beka šutera Hardenovskog tipa? Ovo je paradoksalna situacija, ali činjenica je da Beal nije odličan defanzivac s vrhunskom catch & shoot igrom koji bi mogao biti Klay Thompson, a takav je idealan uz Walla, on ima dozu kreativnosti u sebi koju je teško izraziti u situaciji u kojoj se nalazi. Da se razumijemo, ne kažem da nije super imati i ovakvog Beala koji definitivno može trajati kao ozbiljna sekundarna opcija, ali blesavo je istovremeno imati dojam da je ta sekundarna opcija možda i bolja od prve i da ima puno veći plafon, samo što ga ne može realizirati jer onda ta prva tek nema nikakvu vrijednost.

Brbljam, ali valjda ima nekog smisla u svemu ovome. Nadam se za Wizardse da ga ima, jer nakon ova dva poraza od direktnih protivnika ne samo u borbi za playoff, već i u borbi za stilske bodove, izgubili su i od Celticsa, ostavši pri tome i bez Nenea, dakle i bez dubine pod košem. U ovakvoj formi u kakvoj se nalaze nisu mogli ništa ni protiv Raptorsa. Bili su puno borbeniji jer Raptorsi nisu toliko moćni šuterski da naprave razliku, ali svejedno, bez jasne rotacije nakon skoro četvrtine sezone, s nizom ozljeda, stvarno im nije lako i trebat će naporno raditi da se izvuku iz depresije u koju su zapali. Za početak, jednostavno otpustiti Randya, takav potez mora pomoći.

23. KINGS

Šteta što je DMC imao problema s leđima jer su mogli i bolje zaključiti tjedan, ali 2-2 su obzirom na tu situaciju s najboljim igračem solidan rezultat. Sredili su Buckse i bez Cousinsa, trojac Bellineli, Collison i Casspi s klupe na jednu večer bio je ono što je lani znala biti postava Bucksa s Dudleyom, Mayom i Baylessom, ubojice iz skok-šuta. Zatim su dočekali Minnesotu koja se pokazala prevelikim zalogajem, a ovo je baš bila utakmica gdje bi Cousinsova kvaliteta donijela prevagu. Mislim, u tjednu u kojem imaš Warriorse, izgubiti od direktnih protivnika bez prave prilike za suprostaviti se stvarno je šteta.

Uglavnom, mudro su zaključili da je protiv Warriorsa najbolje odmoriti DeMarcusa kako bi bio svjež za Dallas koji za njega nije imao rješenja. Ajde, barem jedan direktni protivnik nije povećao prednost.

24. ROCKETS

Memphis ih je opet namlatio, ovaj put sa smallball postavom. Utakmicu ranije protiv istih protivnika su izgubili jer su igrali smallball košarku protiv velikih Grizlija, ovdje su pak izgubili od ovih nešto umanjenih jer nisu mogli braniti protivničku dubinu na krilima.

Dobili su Sixerse i Knickse jer su u pitanju Sixersi i Knickski, ali trebalo je proliti dosta znoja. Ni 50 poena Hardena nije razbilo Sixerse kojima su dozvolili 16 trica uz 46% šuta. Sixersima, kvragu. Toliko o poboljšanju obrane koja je jednako loša čak i usprkos tome što su Capelu gurnuli uz Howarda i što se Beverley vratio na parketu (kako takav roster može ovako igrati u obrani ostaje misterij). Knicksima bez Carmela su također jedva uzeli pobjedu, valjda im se barem srreća okrenula nakon što su im Knicksi ranije u sezoni skinuli skalp u Houstonu na sličan način.

Čim se ukazao prvi problem, Pistonsi na back-to-backu, pali su bez ispaljenog metka, tako da se i dalje treba pitati može li ova momčad okrenuti stranicu. Pokušavaju svašta, Lawson je ispao iz rotacije, igraju s dva centra nakon što su veći dio godine igrali s četiri beka, McDaniels i dalje ne dobiva šansu iako teško da može igrati gore od Brewera ili Thorntona (koji su zajedno kriminalni), Harden i dalje nema noge za igrati obranu, Dwight i dalje nema noge za igrati išta.

Jednostavnog rješenja nema, ova momčad mora dobiti bolje partije prvenstveno od pojedinaca jer sistemski su stvari jasne, tu uvijek negdje plivaš. Ako igraš s dva centra otvaraš probleme na obrani perimetra i u napadu s kreiranjem prostora, a smallball nikako ne funkcionira. Brewer i Ariza su užasni u tim rolama, ali to nije problem, problem je zašto nešto što im je lani bilo sporedno odjednom postaje dio strukture i to usprkos tome što očito ne donosi rezultat. Čini se da je ulazak u sezonu s rosterom s manjkom tijela na četvorci bio rizik koji im se nije isplatio.

25. PELICANS

Nastavili su odličnom igrom u napadu i protiv Sunsa, bila je to treća pobjeda u nizu, ali onda su izgubili od Clippersa u još jednoj utakmici koja kida živce. Ne toliko zbog poraza koliko zbog činjenice da su Davisa već 456 put ove sezone iznosili s parketa, mislim logično je pitati se od kakvog je materijala Unibrow kada ga jedan udarac u koljeno pretvori u invalida. Koji već sutra može trčati. Ili je on u strahu ili je franšiza u strahu, nije bitno, bitno je da nije zdravo živjeti pod ovakvim stresom. Ozljede se događaju, jebi ga, iako ih kužim obzirom na sve što im se dogodilo zadnjih godina - izgube li Davisa na duži period, mogu slobodno zaključiti sezonu i okrenuti se draftu.

Uglavnom, Davis je već sutradan protiv Jazza igrao 44 minute, kidali su se da ostanu u toj utakmici, a onda su se dogodile one famozne 4 minute, odnosno u dva navrata ga je Gentry početkom druge i četvrte četvrtine ostavio na klupi da malo uhvati zraka spojivši te predahe s prekidima, što su Jazzeri iskoristili da naprave +10, odnosno +5 i riješe utakmicu. Treba li što dodati?

26. BUCKS

Postalo je jasno da se s Carter-Williamsom u ovakvoj postavi ne može igrati prema naprijed, trebalo ga je baciti na klupu jer uzorak je već popriličan kad uzmemo u obzir i lanjsku završnicu sezone u kojoj je njegovo prisustvo torpediralo napad. MCW je solidan igrač, ali to što donosi kao kreator i defanzivac nije dovoljno da prebrodi kontekst koji je nepovoljan za njega i kojega on onda čini još gorim. Kiddu svaka čast što je relativno brzo reagirao iako je upravo on inzistirao na dovođenju Carter-Williamsa.

Ali, ono što je MCW-a definitivno bacilo na klupu bila je prvenstveno činjenica da nije donio vrijednost u obranu, odnosno da su i s njim na parketu curili na sve strane. U kontekstu u kojem svi igraju presing njegove vrline se gube, on je odličan kada kao veliki play stišće niže od sebe, ali kada preuzme većeg swingmana više nije tako poseban. Dakle, ako obrana već nije dobra, moraš pokušati popraviti napad, a tu je prvi potez zamijeniti beka koji ne puca trice onim koji to može.

Osim njega na klupu je preselio i fizički nespremni Parker koji u ovim trenutcima ni kao šuter ni kao skakač ne može pomoći momčadi da maskira rupe. A osim ovih promjena rotacije Bucksi su promijenili i obrambenu šemu, kako bi zaštitili barem obruč odustali su od agresivnih rotacija, odnosno manjka ljudi na strani bez lopte. Jasno, napravili su to i kako bi preživjeli s Baylessom i Mayom na parketu kao starterima. Tako će i dalje preuzeti na povoljnom pick & rollu, za to imaju preduvjete, ali nema tu više zonskog presinga, stranu bez lopte umjesto rotiranjem brane istrčavanjem iz zone oko reketa, dakle igraju puno konzervativnije u pokušajima da iskontroliraju obruč i skok barem viškom tijela, a i kako bi manje faulirali što im je do sada često bilo jedino rješenje obzirom da su uredno ispadali iz igre već na drugoj rotaciji.

Protiv Kingsa i Magica su tako još donekle igrali po starome, curilo je na sve strane, ali protiv Hornetsa i Nuggetsa pružili su nešto bolje partije defanzivno. Sad, Hornetsi jesu igrali bez Big Ala, dakle ovdje bi možda i prošla obrana s pritiskom na perimetar, ali Bucksi u ovom trenutku imaju problema s identitetom i ova miksanja su ih trebala trgnuti, obzirom da je nešto što je jučer bilo progres postalo regres, trebalo je nešto poduzeti.

Uz obranu, sve jasnija je i ta ironija da su smallball momčad u napadu iako nemaju nikakve koristi od smallballa obzirom da nemaju šutere, a teško da im ove promjene rješavaju taj problem. Koliko je situacija postala iritantna dokazuje i Kidd koji se izbacio iz utakmice protiv Kingsa da bi motivirao momčad. Hm, umjesto zalijevanja napitcima i lupanja po lopti možda da smisliš neku poštenu petorku?

Jer ovo s Baylessom i Mayom čisti je potez očajnika. Kad su dovodili Vasqueza sumnjali smo da rade tako nešto kako bi se osigurali za slučaj da MCW nastavi bacati cigle, a Vasquez bi, kad se oporavi od ozljede gležnja, i trebao preuzeti tu ulogu startnog playa od Baylessa koji je najbolji kao šuter s klupe. Ali, ubaciti Mayoa umjesto Parkera, tako dodatno oslabiti i obranu i skok, a sve kako bi imao šutera u napadu viška, stvarno se ne čini razumnim potezom (za očekivati je da barem Parker dobije mjesto u petorci čim uhvati bolju formu).

Teško je reći obzirom na dvije utakmice kolike su pomake napravili u oba smjera, bojim se da se radi o čistoj kozmetici jer ova petorka je usprkos većem šuterskom potencijalu defanzivno svakako slabija od ranije, teško će zatvoriti perimetar i reket s dva ovakva beka, a dio napadačkih problema ostaje. Čak i ako staviš Giannisa i Monroea u pick & roll okružene Mayom, Baylessom i Middletonom, nije da imaš elitnu 2 na 2 igru. Ako ništa drugo, povratkom Vasqueza imat će dovoljno tijela za složiti bolju klupu, MCW na lopti svakako će dići tempo sporedne postave i kad mu se pridodaju Bayless i Parker šutom, mogla bi to biti solidna dubina.

27. NETS

Protiv Duranta nisu imali šanse, kombinacija mišića i visine unutarnje linije Thundera plus strijelac takve klase za njih su nepremostive prepreke. Protiv Cavsa nisu imali sreće ni znanja u završnici, ali odradili su poslovično borbenu utakmicu, što im se vratilo protiv Pistonsa. Dok su oni kopali, Detroit je samo tražio načine da se upuca, što im je na kraju i uspjelo. Uglavnom, penju se iz tjedna u tjedan, obzirom da je sezona tek počela još stignu i Warriorse prestići (glupa fora, ali nakon editiranja ovolike gomile natuknica nemam mozga za bolje - poruka samome sebi je prestati gledati ovoliko utakmica).

28. NUGGETS

Tjedan u kojem su se iskristalizirali kao jedna od najgorih momčadi u ligi. Protiv Clippersa vrijedi istaknuti tek još jednu solidnu šljakersku partiju Jokića, a protiv Spursa niti to. Poraz protiv Dallasa istaknuo je da su u ovom trenutku u rangu s Lakersima, a iako su se i protiv Bucksa pokušali boriti, čak i jedna od najgorih momčadi na Istoku trenutno ih šiša za glavu. Mislim, Barton im je u ovom periodu vjerojatno najbolji igrač, to sve govori.

29. LAKERS

Kobe je dotaknuo dno izvedbom protiv Golden Statea, tužno je da ovakva legenda već tri godine drži franšizu za taoca. Jasno, Lakersi su si sami krivi jer nisu znali odraditi ovaj završni dio života sa superstarom, te priče same po sebi uglavnom nisu lijepe, ali tako je to u životu kada igraš za raju i zanemaruješ taktiku. To Ainge nikada ne bi napravio, čisto da povučemo paralelu s vječnim rivalima.

Uglavnom, stanje je takvo da su čak i u utakmicama protiv Blazersa totalni autsajderi, odnosno ne mogu iznenaditi ni Pacerse kad im se ovi nude na pladnju. Kvragu, sad dok ovo pišem već znam rezultat i utakmice protiv Sixersa i obzirom na to u kojem smjeru idu jedna i druga franšiza zadnjih tjedana, tko može biti iznenađen time što će idući tjedan vjerojatno biti na broju 30?

Dobra vijest je da Kobe ide u mirovinu (kao da bi nakon ovakvih izvedbi dobio novi ugovor, svašta), loša da u nju planira tek na ljeto.

30. SIXERS

I dalje nemaju pobjedu na kontu, ali zaigrali su puno bolju obranu. Ironija je u tome da se nisu vratili agresivnom presingu kao lani, već jednostavno dobivaju puno bolju igru od pojedinaca u 1 na 1 matchupovima. Što je rezultat drugog paradoksa, a taj je da su povratkom Covingtona u petorku skočili ne napadački već defanzivno. Razlog je taj što je Covington u ovom trenutku bolji Noel od Noela, kako u toj roli pokretnog visokog u sredini, tako i u akciji na perimetru, pa je praktički nebitno što je od ove tri utakmice Noel propustio dvije zbog novih problema s koljenom.

Dakle, osim što igra aktivnije u zoni, u presingu na čovjeka Covington je trenutno učinkovit izvan svake pameti, s 21 ukradenom loptom u 3 utakmice. Mislim, to su brojke viđene zadnji put kod Pippena, a Covington reakcijama upravo tako i izgleda u ovom trenutku, nešto kao Kawhi Leonard lani u onom drugom dijelu sezone kada se činilo da ima ruke koje su u stanju produžiti se kad god zatreba kao kod nekakvog Plastic Mana (ili Mr. Fantastica ako ste isključivo Marvel fan).

Uglavnom, s njim u postavi Sixersi uredno preuzimaju na pick & rollu, a Covington zatim odmah postaje opasnost za beka. Uopće nema problema čuvati nikoga, uz taj rad ruku kao da je postao i pokretniji tako da ispada kako su Sixersi od momka kojega su Rocketsi škartali napravili all-round zakrpu od koje koristi može imati svaka momčad. Može igrati više pozicija u napadu i obrani, s tim da je ključno da pokrive ona dvije role koje su danas izuzetno važne u ligi, onu stretch četvorke i onu presing igrača na perimetru koji može preuzimati sve pozicije.

Još nevjerojatnije je da ga Sixersi imaju još dvije sezone nakon ove na minimalcu, odigra li na pola trenutne razine 50% tog perioda, njegov ugovor bit će jedna od većih krađa u ligi.

Uglavnom, s njim u petorci postali su konkurentniji, zamalo su skinuli Boston i Houston, a i protiv Memphisa su se držali više nego solidno. I iako smo već utvrdili da je obrambeni napredak ključ ovih relativno uspješnih partija, ne treba zanemariti ni napad koji lakše diše s dodatnim šuterom na parketu, točnije imaju tu širinu koju kombinacija Noel - Okafor ne može kreirati ni pod razno.

Inače, kad smo već kod Okafora provukao sam njegove napredne statse kroz bazu podataka na basketball-reference jer mi je palo na pamet kako je novi tipični primjer visokog tweenera, igrača koji u napadu zbog nedostatka raspona na šutu može igrati samo peticu, a ujedno nema skočnost ni fizikalije za čuvati obruč u obrani, odnosno na toj strani parketa je zbog manjka pokretljivost problem i kao četvorka.

Naime, kao prve usporedbe s njim padaju na pamet Vučević i Monroe, igrači s kojima je teško složiti poštenu obranu kao zaštitnicima reketa, ali obojica imaju kvalitete koja nedostaju Okaforu, elitni su skakači, a obzirom kako Monroe sada gađa s poludistance, za klasu su bolji i kao šuteri. Tako da je kao najbliža usporedba Jahlilu u trenutnom razdoblju ispao Brook Lopez, što ima smisla obzirom da se Brooka redovno napada zbog slabašnog skakačkog učinka, a i kao napadač oslonjen je isključivo na post-up realizaciju. Uglavnom, ispadne li Okafor barem približno kao Lopez, Sixersi mogu biti zadovoljni, ali isto i tako svjesni da nemaju svog franšiznog igrača. Kad se samo sjetim da se lani u ovo doba godine na većini draft boardova pak vodilo Okafora ispred Townsa...

Još par sitnica vezano uz Sixerse. Od sada će ovo biti redovno tjedno izvješće, pratit ćemo koliko je Okafor popio banana, odnosno koliko je McConnell zabio slobodnih. S novih 5 blokada u ove tri utakmice Okafor je sada na 39 popijenih banana u sezoni dugoj 18 utakmica, a T.J. je u istom broju utakmica uspio gađati jedno slobodno. U 497 minuta akcije.

Filed under: bball 32 Comments