POWER RANKINGS, WEEK 9. (PART TWO)

Imam nešto malo vremena kroz jutro na poslu da završim rankingse, brzinski, pa u pripreme za doček. Dobru zabavu svima (odnosno samo onima dobre volje, ovi narajcani, što mi žele najgore kroz komentare koje ne objavljujemo jer je ovo ipak PG-13 blog, neka se slobodno uguše u zalogaju jada kojega će kusati večeras jer sumnjam da netko tko može biti toliko ogorčen na pizdarije zna uživati u ičemu) i nastavljamo dogodine na istom bat-programu u isto bat-vrijeme na isti bat-način.

16. MAVS

Spomenuli smo u crticama o Torontu kako su ih izrešetali, Dallas je tek u završnici kozmetički popravio rezultat, a da ne izgledaju baš sjajno u zadnje vrijeme potvrđuje i podatak da im je za srediti Netse trebao produžetak. Igrali su bez Derona, u petorku je uskočio Barea koji je odmah u svom stilu izneredio Brooklyn, zabivši gomilu ključnih šuteva u završnici kojima je pomogao Dallasu da izvuče živu glavu iz gliba u kojega se uvalio.

Uglavnom, u obje utakmice obrana im je curila na sve strane, isto se ponovilo i protiv Chicaga koji je zabio svoju kvotu lakoćom, ali je imao ogromnih problema braniti sve veću šutersku širinu Dallasa. Uz trenutno vrućeg Bareu, sve bolje igraju i Matthews i Parsons, što su potvrdili i protiv Bucksa gdje je Matthews opet ubacio gomilu trica, dok je Parsons po novome uskočio i u petorku umjesto Feltona.

17. ROCKETS

Oscilacije su sve manje, ali su i dalje prisutne, što je bilo vidljivo i protiv Orlanda gdje odjednom nisu imali rješenja za Vučevića. S druge strane, bez problema su se nosili sa Spursima, sve bolji Howard bio je zaslužan za zid u sredini. Klupa je živnula čim je Lawson od čovjeka spremnog za otpis odjednom opet proigrao, ali ni to im nije pomoglo protiv Pelicansa što je dovelo do još jednog poraza koji im nije trebao. Pelicansi su i ovdje do pobjede došli na račun stretch formacije s Davisom i Andersonom, Houston za ovo nije imao rješenje te su u završnici posegnuli za smallball postavom s dodatnim šuterom umjesto centra, a to se do sada kroz sezonu pokazalo ne pretjerano korisnim. Ironija ove momčadi je u tome da se anti-Moreyball čini najboljim rješenjem u ovom trenutku.

Uglavnom, taman kada pomisliš da su pronašli neku sigurnost i da će okrenuti stranicu te barem donekle postati momčad koju smo gledali lani, odnosno da će početi nizati pobjede, zalomi im se ovakav poraz nakon kojega je jasno da još puno moraju raditi na oba kraja parketa.

18. KINGS

Na kvalitetnu pobjedu protiv Pacersa smo se osvrnuli, a nakon toga su u svom stilu izgubili od ranjenih Blazersa. Još jednom su radili gluposti u završnici, ovaj put nisu imali prednost kao protiv Indiane koja bi ih sačuvala od samih sebe. Protiv Warriorsa naravno nisu imali šanse, posebice kada je Cousins još jednom dozvolio da ga emocije izbace iz takta (i utakmice). Uglavnom, klasika, momčad koja ima talenta za ubaciti se u playoff na ovakvom Zapadu, ujedno i momčad koja je sama sebi najveći neprijatelj.

19. WIZARDS

Sve bolje igraju u smallball formaciji, konačno prevladava koncept Walla i Gortata u pick & rollu okruženih šuterima (mogli su slobodno angažirati D’Antonia na startu sezone pa bi ovaj stil savladali još ranije). Šteta što nemaju klupu trenutno, posebice što nemaju visokih na raspolaganju jer obrana pati, ali to je trenutno jednostavno tako, tu ni Thibodeau ne bi mogao ništa obzirom na ozljede koje su ih napale. Tako da su konačno krenuli u smjeru koji su priželjkivali na startu sezone, sredili su Memphis odličnim šuterskim izdanjem i dokazali da su bolja smallball momčad od njih, nazabijali su se trica i protiv Netsa, dok za Clipperse ipak nisu imali rješenja, oni su u ovoj košarci raširenog pick & rolla ipak za klasu iznad.

20. KNICKS

Protiv Cavsa su izgledali žilavo, nije bilo Mela i O’Quinna na raspolaganju, Afflalo nije mogao ništa u post-upovima kroz nakrcani reket protivnika, ali dobra šuterska večer Porzingisa i uporna obrana držali su ih u igri. Ili je možda stvar bila u tome što su Cavsi prema naprijed trenutno loši, protiv sofisticiranijih napada Bostona i Atlante izgledali su Knicksi puno manje nadahnuto u obrani. Usprkos tome što su u obje utakmice imali kompletnu rotaciju puno ranije su ispali iz utakmice nego protiv Cavsa, valjda i zbog Anthonya na parketu. Naime, s njim na trojci uz Afflala i Calderona perimetar je previše propustan, tako da bi Fisher definitivno trebao razmisliti o tome da malo začini rotaciju kako bi održao nekakav privid o mogućem playoffu (zašto ne startati s Thomasom radi balansa u obrani, momak definitivno zaslužuje priliku, a Afflalo je danas ionako praktički loša kopija Carmela).

Dobrim potezima presložio je uloge ne klupi, ali i dalje previše razdvaja startere od druge postave iako bi zbog vještina koje ima na raspolaganju malo više miksanja dobro došlo. Tipa, O’Quinn je do ozljede zgloba bio sjajan i definitivno bi ga trebalo više stavljati u situacije s Porzingisom jer njihov šut otvara dodatan prostor Melu i Afflalu za igru na niskom postu, a pri tome djeluju i kao potencijalno dobra defanzivna kombinacija. Lopeza su masno platili, ali igrajući s ovakvom prvom postavom Lopez više smeta nego koristi jer se prečesto mora izvlačiti na šut s poludistance u čemu nije naročito dobar. Carmelo također sve manje igra smallball četvorku što nije dobar trend, u tim šihtama bio je po običaju solidan. Imaju gomilu tijela pod košem koja zaslužuju minute, ali nakon trećine sezone možda je vrijeme da se Fisher odluči za striktnu rotaciju unutarnje linije i podijeli definirane uloge jer stalno traženje vruće ruke može biti kontraproduktivno, posebice kada istovremeno neki imaju puno veći kredit nego ga zaslužuju.

21. GRIZZLIES

Wizardsi su dokazali da su bolji od njih u ovoj tranziciji na smallball, kao i Hornetsi koji su ih dobili usprkos klasičnom Randolphovom izdanju s klupe (8 skokova u napadu). Lakersi im nisu problem u bilo kakvoj kombinaciji, to su apsolvirali, a sada će biti interesantno vidjeti kako će reagirati sa Zachom opet u startnoj postavi obzirom da će Barnes služiti suspenziju od dvije utakmice.

22. PELICANS

Ovake utakmice kao protiv Portlanda bez Lillarda su ono što im treba za uhvatiti playoff, a uskoro ih čeka jedan takav period, skoro cijeli siječanj krcat je utakmicama protiv osrednje konkurencije koje mogu dobiti i tu bi se mogli rezultatski oporaviti, jasno ako su dovoljno dobri da iskoriste priliku. A izgleda da idu prema boljem, evo u ovom tjednu su opet bili polovični, uz spomenutu pobjedu protiv Portlanda i korištenje slabosti Rocketsa koji nisu imali rješenje za njihovu najbolju napadačku petorku u završnici, zamalo su dobili i Heat (kojem je Ryan Anderson također predstavljao ogroman problem). Orlando pak nisu mogli zastrašiti, Evans, Gordon i Holiday su igrali uz Davisa, ali radi Vučevića i stretch četvorke protivnika (Frye ili Nicholson, svejedno) nisu mogli dugo držati Andersona na parketu, trebao im je centar koji se može gurati u reketu i tu su pali bez ispaljenog metka jer napad bez Andersona ne diše.

23. WOLVES

Dva poraza od Spursa bila su očekivana, iako su se u drugoj utakmici dobro držali do završnice. Isti scenarij i protiv Indiane, u biti to je nešto što ih prati cijelu godinu, ne znaju završiti utakmicu. Dobra vijest je da se u rotaciji pojavio Jones, dakle odustali su od Millera što je put u pravom smjeru, klinac teško može biti od manje koristi, a i Martin izgleda više nije prijetnja LaVineu (trenutno su ga vjerojatno spremni zamijeniti za stalak za lakat). Još da maknu Princea iz petorke (siguran sam da Mitchell u njemu vidi sebe pa će to biti teže izvesti) pored živih Shabazza i LaVinea i bit će još bolje. Porazi će se gomilati, ali barem neće minute bacati uzalud.

24. SUNS

Porazi od ozljedama osakaćenog Denvera i Sixersa označili su dno sezone, kada si rubna playoff momčad ovakve zicere ne smiješ propuštati i ovaj period je vjerojatno označio kraj njihovih ambicija u tom smislu. Obzirom da su protiv Sixersa ostali i bez Bledsoea koji propušta ostatak sezone u pokušajima da spasi koljeno (potvrdivši da je ulaganje u igrača s takvim problemima uvijek rizik), mogu slobodno krenuti u novi rebuilding u hodu. Prvi potez je bio bezvezan, otpustili su kvalitetne pomoćne trenere u nečemu što izgleda kao pokušaj da se zadovolje pojedinci iz svlačionice, a možda se radi i o poruci GM-u da se i njegova stolica trese jer on je taj koji je sa sobom iz Bostona i doveo obojicu, Sichtinga i Longabardia. Riješiti se njih i pri tome ostaviti Hornaceka pravi je potez dostojan Sarvera, koji na ovaj način izbjegava potrošiti eventualnu dodatnu lovu na zamjenu, a vjerojatno i natjerati Hornaceka da sam ponudi ostavku, možda kako bi i na taj način nešto ušićario.

Onaj važniji potez, promjene na rosteru, još se čeka. Markieffa Morrisa trebalo je i ranije suspendirati, a ne čekati da baci šugaman na trenera i pri tome mu plaćati milijune da sabotira momčad. Nema vrijednost? Koga briga, trebalo ga je maknuti za pick druge runde čim se osjetilo da se sprema oluja, ovako je šteta nepovratna. Uništeno je ono malo nade što su imali da će biti playoff momčad, a problem njegova postojanja i dalje je tu. Dobra vijest je pak da sada više nema razloga ne forsirati Bookera i Warrena, pa i Lena, obzirom da Chandler u ovom kontekstu na parketu nije neophodan. I da, što će sada biti s njegovim ugovorom?

25. BLAZERS

Bez Lillarda nisu bili dorasli Pelicansima, ali su zato iskoristili umor Cavsa nakon obračun u Oaklandu da ih, pa možemo slobodno to reći, osramote. Zatim su na krilima sjajnog McColluma sredili i Kingse, s tim da je jednako bitan faktor bio i povratak Leonarda u život. Njegova sezone do sada je bila za zaborav, što zbog ozljede, što zbog lošeg šuta, ali u ovom matchupu je bio ogroman problem Cousinsu. I to ne u roli stretch četvorke već kao petica – Davis je bio ozlijeđen, dakle klasična rotacija njega i Plumleea na petici nije bila moguća, a Stotts je čak i Plumleea držao na klupi u ključnim momentima kako bi mogao imati koristiti od Leonardova prisustva. I to je upalilo, a ova super-stretch kombinacija s 5 vanjskih mogla bi pomoći održati Blazese iznad vode dok se Lillard ne vrati.

26. BUCKS

Nakon iživljavanja nad jadnim Sixersima, u kojem su MCW i Giannis izgledali kao all-star igrači, držali su se solidno protiv Raptorsa do završnice kada im je utakmica pobjegla čim je protivnik počeo ubacivati trice. Dallas je bio još uvjerljiviji, kilava obrana poput ove Bucksa nema što tražiti protiv momčadi koja zna kako se igra i koja ima dovoljno šutera da sprovede plan u djelo. Uglavnom, Bucksi nikako da se pomaknu s mjesta, sve manje je realno očekivati od njih nekakvu seriju pobjeda kojom bi se vratili u playoff bitku, ni u jednom smjeru nemaju prostora za previše napredovati, a nisu ni u situaciji da trebaju žuriti s velikim promjenama i ishitrenim tradeovima. Jedino što bi se konačno trebalo dogoditi je da malo razbiju način rotiranja, nema smisla da Henson uopće ne igra kad ionako nemaju šutera ni za lijek. Mislim, koja je u suštini razlika igrao s Parkerom ili njim uz Monroea kada nitko živ ne može ubaciti tricu?

27. NUGGETS

Poraz od Lakersa definitivno je bio udarac, momčad koja se diči borbenošću poklekla je pred trenutno ipak nešto talentiranijom skupinom. Iskupili se protiv mrtvih Sunsa iako su izveli valjda najtragičniju petorku ove sezone, bez ozljeđenog Galla i bolesnog Nelsona, s Foyeom na playu te Millerom i Papanikolauom kao krilima uz centra Farieda i Harrisa kao drugog beka. Urnebes. Jasno da u ovakvim okolnostima nisu dorasli Oklahomi i Spursima, u biti nije isključeno da bi mogli upasti u novu seriju poraza koja će puno realnije prikazati njihovu kvalitetu od trenutnog scorea.

28. NETS

Izgubili su od Dallasa utakmicu u kojoj su na trenutke dominirali, presudilo je što Dallas ipak ima bolje opcije u završnici od Younga, Lopeza i Jacka. Koji su solidni, iskoristit ću opet priliku istaknuti kako Hollins u nezavidnoj situaciji radi odličan posao i kako izvlači od ove momčadi možda ne maksimum, ali svakako više od prosjeka obzirom da su spomenuta trojica neosporni nositelji. To se uz zamalo dobivenu utakmicu protiv Dallasa potvrdilo i protiv Miamia koje su skinuli, dok su ih Wizardsi s druge strane razbili jer nemaju rješenja za braniti 1-5 pick & roll i istovremeno zatvoriti sve na perimetru.

29. LAKERS

OKC ih je (opet) razbila, kao i Memphis i Hornetsi. Isto su doduše napravili i Clippersi, ali oni su dozvolili Huertasu i Bassu da otope razliku u zadnjih 12 minuta. Zato su dobili su Denver u borbi očajnika, ako je to uopće bitno. Na onom najvažnijem frontu, po pitanju razvoja igrača, ništa značajno se nije promijenilo.

30. SIXERS

Bucksi su ih demolirali, Memphis također bez većih problema, ali onda su uslijedile dvije utakmice u kojima su pokazali da nakon dugo vremena imaju puls. Idealno im se poklopilo, nema što, istovremeno su im naletjeli protivnici po mjeri i usput su mogli držati Noela pod košem 30 minuta na petici jer je Okafor dobio udarac u koljeno. Tako da su dobili uzdrmane Sunse, a zamalo su isto ponovili i protiv desetkovanih Jazzera. Sad, jasno je da dobar dio razloga za konačno dobru obranu, koja je na trenutke podsjećala na lanjsku, leži u lošim napadima protivnika, ali i zamjena Okafora s Noelom definitivno pomaže. U biti, Noel je izgleda konačno zdrav, dokazano je sposoban igrati važnu rolu na parketu, tako da nije isključeno kako bi ubuduće trebali razmisliti o tome da on bude taj koji starta (što se protiv Kingsa i ostvarilo, a o tome više idući tjedan).

Uz ove pomake u igri, mijenjali su i roster, riješili su se Wrotena koji definitivno nije tip playa za D’Antonia, a doveli su Isha Smitha iz Pelicansa. U široj slici nebitno, u ovoj njihovoj mikro ovo znači da će sada biti još manje jasno tko će do minuta između njega, Marshalla, McColluma i Canaana. Koji je dobio prekomandu na beka-šutera kao najbolji tricaš u ponudi i to se za sada pokazalo kao solidan potez (iako igranje s dva takva komarca u vanjskoj liniji dugoročno nema nikakvog smisla).

POWER RANKINGS, WEEK 9. (PART ONE)

1. WARRIORS

Ključni moment njihova tjedna definitivno je utakmica protiv Cavsa, ružna ljepotica koja je fascinirala količinom energije potrošenom u obrani. Nije tu bilo atraktivnih akcija i šuterskih serija, samo klasična playoff makljaža u kojoj je svaki posjed imao težinu jedne boksačke runde. Gledaš to i misliš se, jebote, kad bi mogao biti upola dobar u bilo čemu što radim kao što su ovi ljudi na košarkaškom terenu, očito nedovoljno velikom za toliku količinu vrhunskih natjecatelja. Što reći nego – I love this game, pa i kada je prezentirana u ovoj deformiranoj verziji.

Uglavnom, prvaci su dobili izazivače u njihovoj igri, igri u kojoj poen po posjedu možeš izvući samo ako si spreman žrtvovati vlastito tijelo, pokazavši se boljima čak i u ovoj verziji šahoboksokošarke. I to ne samo da su ih namlatili i nadigrali, već su to napravili s Curryem na jednoj nozi i bez Barnesa. S Greenom koji je koristio svaku priliku da napravi razliku (i pri tome pokaže da je danas za klasu bolji od Kevina Lovea, što je rečenica koju prije dvije godine ne bi mogao formulirati ni Timothy Leary jer nema tog kemijskog spoja osim stvarnog života koji se ovako može poigrati s kontekstom), s Bogutom kojem je samo letva Jimma Duggana nedostajala da definitivno potvrdi kako je najveći wrestler među koševima, s Livingstonom koji je našao snage u smrskanom koljenu da još jednom bude najbolji kada je najpotrebnije.

Ostaje se nadati da ćemo ovaj matchup gledati i u Finalu jer ove dvije momčadi definitivno imaju neriješene račune, a do tada razbijajmo glavu oko toga što Cavsi mogu popraviti kako bi se još bolje suprostavili prvacima. Mogu li dovoljno izbrusiti trenutno presirov napad da maknu utakmice iz ove defanzivne močvare u kojoj su Warriorsi očito sposobni plivati? Koliko uopće mogu koristiti Lovea u ovom matchupu? Ima li Love uopće u sebi žestinu potrebnu da se istakne u ovakvoj seriji obzirom da praktički nema iskustva velikih playoff utakmica? Može li Greena braniti itko osim LeBrona? Može li LeBron igrati bolje nego što je trenutno slučaj? Mogu li opet računati na Curryeva smrtnička izdanja?

Uz utakmicu tjedna koja je ukrala Božić, Warriorsi su još odradili zagrijavanje protiv Jazza koji jedva da je izdržao jednu četvrtinu, a zatim i outro protiv Kingsa. Koji su pružili nešto bolji dojam, barem do onog klasičnog momenta, ovaj put u trećoj četvrtini, kada su Warriorsi serijom trica i kontri napravili razliku. Pri tome se i Cousins u tom periodu izbacio iz utakmice (u kojoj ionako jedva da je sudjelovao zbog idiotskih faulova), tako da ih je u igri neko vrijeme držao Casspi koji je na jednu večer parirao Curryu i Thompsonu tricama, pri tome Draymondu serviravši probleme koje obično on kreira protivnicima.

2. SPURS

Njihov tjedan za razliku od onoga Warriorsa bio je za zaborav, dva puta su odradili posao protiv Minnesote (iako su se u drugoj utakmici pošteno namučili, Wolvesi su svladali neke lekcije i ovaj put nisu dali Leonardu da ulazi u sredinu bez faula), riješili su i Denver na drugoj večeri back-to-backa bez većih problema, skoro u svim ovim situacijama odmarali su veterane Duncana i Ginobilia, ali su zato izgubili jedinu utakmicu koja je imala neku težinu, onu protiv Houstona.

Rocketsi su ih dobili njihovom igrom, kontroliranim sporim napadima s minimumom ispaljenih nerezonskih trica, oslanjajući se na sjajnu obranu. Beverley na lopti, Ariza na Leonardu i dva centra u sredini ostavili su Spurse bez zraka, a na drugoj strani Houston je izvukao taman dovoljno od Hardena i klupe da se kotrlja. Ključni detalj je upravo taj da protiv ovakve unutarnje linije Rocketsa nisu mogli zaigrati svoju igru kroz visoki post, a Leonard i Parker nisu slash & kick kreatori u rangu Hardena (Parkera je Beverley odsjekao, dok je Leonard uz težak matchup protiv Arize i krcatog reketa još dobar dio večeri morao čuvati i Hardena). Uglavnom, ovo je već druga utakmica u kratkom vremenskom periodu u kojem su Spursi izgubili od momčadi koja ima kvalitetna dva teškaša u sredini, ne zaboravimo da su ih nedavno namlatili Raptorsi sa Scolom i Biyombom (a možemo ovome dodati i utakmicu protiv Bullsa). Dakle, ako LMA i Timmy ne mogu u post-upu odigrati na snagu, Spursima je puno teže pokrenuti napad jer praktički najbolji bek na rosteru im je Ginobili. Mogu li s njim kao slasherom u clutch situacijama do naslova? Sve ovo stavlja ogroman pritisak na Leonarda da održi ovaj suludi realizatorski učinak koji neminovno mora pasti, nemoguće da momak nastavi ovako učinkovito šutirati sa sve većom potrošnjom koja mu se neminovno nameće.

Ispada tako kako je strah od smallball postava manji problem od ovih old school matchupova, smallball postave možeš nadjačati, ali, ne počnu li zabijati trice, neće se moći odvojiti u ovim rovovskim utakmicama i tu će često završiti u situaciji u kojoj će se pobjednik odlučivati u zadnjim minutama gdje su mu u slučaju egala i šanse puno veće da nekako iskopa pobjedu kako je to uspjelo i Rocketsima.

3. THUNDER

Imali su sličan tjedan kao i Spursi, nakon nedavnog obračuna opet su snagu punili na jadnim Lakersima koji im dođu kao čokoloadno mlijeko, idealni za regeneraciju, a zatim i na Nuggetsima koji szbog trenutnih problema baš i nisu naročito tvrd orah. Ono bitno je da su izgubili jedinu relevantnu utakmicu i to na vlastitom parketu (Spursi su barem kožu ostavili u Houstonu). Bullsi su ih energetski nadigrali, od starta su bili brži, spremniji i lucidniji, natjerali su Thunder u rezultatske rupe svaki put kada bi na parketu bili sa startnom postavom gdje su jednostavno ignorirali Robersona i Adamsa fokusiravši se na zaustavljanje udarne trojke, odradivši pri tome standardno sjajan posao u zaštiti obruča. Stari problem Oklahome se tako opet javio, u pokušajima da stignu minuse nisu igrali košarku već su forsirali 1 na 5 preko Duranta i Westbrooka, koji su nešto zabili, ali su i dobar dio posjeda potrošili uzaludnim zalijetanjem u zid Chicaga.

Na drugoj strani Chicago više nego solidan, riješili su pitanje nervoze u svlačionici jer su konačno zaigrali nešto kvalitetnije u napadu, s puno više kretanja lopte i igrača koristili su slabosti zadnje linije Thundera da dolaze do laganih poena kad god bi im trebalo. Gasol u izdanju s Eurobasketa kao da je htio poručiti Prestiu da je pogriješio što ga nije lovio prije dva ljeta, sjajan kao asistent s visokog posta i još bolji kao strijelac na niskom postu, Butler fenomenalan u oba smjera, a svakako treba istaknuti i rolu Rosea koji je potrošio gomilu energije da oteža život Westbrooku.

4. CAVS

Već smo spomenuli utakmicu s Warriorsima tako da nemam što posebno dodati o intenzitetu kojim je odigrana, kao ni o batinama koje su dobili, ali definitivno ima nekih propusta koje treba ispraviti za sljedeću priliku. Tipa, nema potrebe igrati s Loveom na petici protiv smallball postave Warriorsa pored Thompsona, recimo takav potez bi puno više smisla imao dok su na parketu Ezeli ili Bogut koje Love može izvući iz reketa i protiv kojih ga defanzivno možeš solidno sakriti. Smallball petica isključivo bi trebao biti Thompson koji puno bolje zatvara i preuzima na perimetru. Ovo Loveu dodatno limitira minute jer je što više LeBrona na četvorci neophodno kako bi se pariralo Greenu, ali Cavsi imaju dovoljno tijela da sve ovo izvedu bez puno panike. Love će im biti potreban u nekim drugim serijama i dvobojima, ovdje je tek jedan od pijuna koje Cavsi moraju pažljivo dozirati u ovoj partiji šaha.

Također, ako misle igrati s Loveom i Irvingom kao starterima protiv Warriorsa, onda u petorci umjesto Smitha mora biti Shumpert radi obrane, nema smisla na startu prve i treće četvrtine upasti u rupe zbog manjka balansa na parketu. Dakle, prostora za napredak u oba smjera imaju, posebice šuterski kako će se Irving dizati u formi (a i Mozgov bi trebao biti brži u reakcijama u sredini, kao što bi i LeBron konačno mogao ubaciti poneku tricu), jedino otvoreno pitanje ono je Kevina Lovea, točnije njegove čvrstoće. Love je borben skakač i agresivan napadač, to nije upitno, ali ovo je jedna druga razina igre, šampionska, i u ovoj utakmici je iz aviona bilo vidljivo da mu nedostaje to iskustvo lanjskog Finala, jednostavno nije znao reagirati kada je igra postala rat. Njegovi pogledi u obrani umjesto reakcija, previše razmišljanja i općenito manjak spremnosti da se protivniku slomi vrat, bili su u očitom nesrazmjeru s ponašanjem ostalih aktera utakmice. S druge strane, samo da je ubacio par od one hrpe otvorenih trica koje je imao, danas bi vjerojatno pričali o Cavsima kao pobjednicima dvoboja tjedna. I zato je toliko bitno naći prave postave i pravi ritam u napadu jer ova momčad ima oružja, samo ih treba naučiti koristiti.

Ostatak tjedna? Logično da su nakon ovakvog pražnjenja u back-to-backu protiv Blazersa bili nespremni za utakmicu, kao i da su se mučili Sunse držati pod kontrolom opustivši se u obrani (Warren im je šetao kroz reket u kojem uglavnom nije bilo Mozgova, preselili su ga na klupu valjda dok ne uhvati bolju formu iako se činilo da je na pragu tako nečega, uglavnom bez njega to nije ista defanziva) i da im je trebala izuzetna šuterska večer cijele momčadi da izvuku pobjedu. U periodu dok su se pak pripremali za utakmicu u Oaklandu djelovali su puno uvjerljivije, recimo Knickse su udavili obranom u zadnjoj četvrtini. Iako su ovi bez Mela poprilično bezopasni, ipak je fascinantna bila ta razina energije u defanzivi koju su uspjeli prezentirati kada je trebalo, posebice s postavom iz Finala. Delly, Shumpert, James i Thompson uz Lovea, koji je imao zadatak tek smetati u sredini, uništili su Knickse na lopti, a aktivnost ove postave u kombinaciji s njenom pokretljivošću potpuno je u sredini onemogućila Knicksima ikakve pokušaje, ostali su samo na tricama koje nisu mogli ubaciti. Ovu četvorku treba zapamtiti, ona se pokazuje kao ozbiljno oružje u obrani i sada samo oko njih treba složiti nekoliko napadačkih postava i eto kičme momčadi koja može po naslov. Jer, obzirom kako trenutno igraju prema naprijed, o tako nečemu mogu samo sanjati (sav momemntum iz navale nestao je prije Irvingova povratka, tako da to ne može biti isprika, jednostavno James opet uzima stvar u svoje ruke gazeći Blatta i taj odnos očito se ne može riješiti prirodnim putem).

5. RAPTORS

Terrence Ross je jedan solidan period okrunio partijama protiv Mavsa i Bucksa, protiv prvih je pomogao u startu rešetenjam s perimetra napraviti razliku koju Dallas do kraja nije mogao stići, protiv drugih je pak tricama u završnici utakmicu usmjerio u ruke Torontu jer Milwaukee na takvu količinu poena nije mogao odgovoriti. Protiv Chicaga pak nije mogao ubaciti ništa, ni povratak Carrolla i Valanciunasa u rotaciju nije pomogao da nekako uspore odjednom razigrane Bullse. Ali, razloga za optimizam imaju, nakon dugo vremena su opet kompletni, imaju dovoljno raspoloženih igrača za složiti kvalitetnu rotaciju, a čeka ih i zahvalan raspored u kojem se imaju šanse odvojiti od nekih konkurenata na Istoku u međusobnim dvobojim. Uglavnom, dok Valanciunas i Carroll traže ritam, treba iskoristiti činjenicu da Scola igra kao mladić i da Ross izgleda kao šuterski majstor, kad god ih mogu držati na parketu to završi dobro za njih.

6. CELTICS

Nakon dugo vremena otvorili su tjedan kvalitetnom pobjedom, opet protiv Hornetsa koji očito nemaju rješenja za njihov presing. Istovremeno, Celticsi su tranzicijom i ulazima uspijevali doći do dovoljno poena na obruču tako da tu većih problema nije bilo. Slično su ponovili i protiv Detroita, odlična obrana na perimetru bila je ključ, a možda najfascinantnija pobjeda za njih sjajnog perioda bila je ona protiv Knicksa. Malo koja momčad na drugoj večeri back-to-backa može odigrati tako defanzivno dominantnu partiju.

7. HAWKS

Oni su upali u izuzetnu seriju, drugi tjedan za redom igraju odlično što je rezultiralo 6-0 nizom koji ih je odmah vratio u vrh Istoka. Kao i Boston sredili su redom Pistonse i Knickse koji nisu imali rješenja za njihovu sve bolju šutersku formu, da bi ovaj period ipak završio porazom. Pacersi su im u defanzivnom natezanju dviju momčadi koje se itekako oslanjaju na presing uzeli mjeru, Hill na Teagueu i George kao libero u svakom trenutku spreman pomoći Ellisu na Korveru zaustavili su dva ključna vanjska igrača Atlante, a Mahinimi i Allen solidno su se nosili s Millsapom i Horfordom. Nezgodan matchup za Hawkse dodatno je naglašen boljim izvedbom klupe Indiane kojoj je posao bio olakšan jer opet nije bilo Splittera koji muči svoju kroničnu borbu s listom koja evo traje već drugu godinu.

8. PACERS

Liga ih je skužila, a u dobroj mjeri se pokazalo da im je smallball samo varka, posebice kako su Miles i George pali sa šuterskom formom. Ali, kao što smo još ranije naglasili, dok god se mogu osloniti na obranu itekako će ostati u playoff trci. Inače, tjedan za zaborav, otvorili su ga protiv Kingsa gdje su u drami izgubili završnicu na svom parketu nakon što su se cijelu večer mučili vratiti u utakmicu veći dio koje nisu imali rješenja za Cousinsa i Casspia. Potonji je kao smallball četvorka bio ogroman problem zbog kombinacije šuta, ali i skakačke kvalitete. Uopće, Miles i George nisu imali rješenja za fizikalije Casspia i Gaya, u onim čestim situacijama kada bi se napad Indiane sveo na izolacije za Georgea pokazao se Rudy kao odličan stoper koji je masom anulirao onu najveću prednost koju George inače ima u dvobojima na perimetru.

Wolvesi nisu bili problem, nakon dugo vremena zalomila im se dobra šuterska četvrtina (ili je bolje reći Wolvesi su im je dozvolili) i tu je stvar brzo bilo rješena, dok su se protiv Hawksa iskupila dijelom za propust protiv Kingsa.

9. HEAT

Njihov toplo-hladno period nikako da prestane, usprkos nekim pozitivnim pomacima poput sve bolje igre Whitesidea i Bosha, opet su jedva izvukli polovičan učinak u ovom tjednu. Prvo su izgubili završnicu utakmice protiv Pistonsa, u sudaru visokih postava i sporih kontroliranih napada koji vode lošim šutevima zatvorili su reket i kontrolirali Drummonda, ali im je Detroit ubacio tricu kad god im je trebala. Uz to, Wade je prokockao zadnju šansu na isti način kako je igrao cijelu večer, forsirajući šuteve s poludistance iz driblinga. Dakle, još jedan poraz koji je najlakše pripisati potrebi da se liječe njegovi kompleksi.

Nekako su se provukli protiv Pelicansa u utakmici u kojoj je Bosh vukao i u kojoj nisu mogli računati na Whitesidea jer su Pelicansi došli do produžetka na račun dvojca Anderson-Davis kojega startni par visokih Miamia nije mogao braniti. Čim bi Spoelstra reagirao uvođenjem Greena umjesto Hassana, Miami je djelovao bolje, što se potvrdilo i u produžetku.

Uglavnom, ovdje je izgledalo kao da se nešto prelomilo u Miamiu jer je Bosh u sljedećoj utakmici opet bio glavni, relativno su lagano sredili Orlando u utakmici u kojoj su ritam odveli u blatu, jašući dva visoka i dominirajući u reketu u oba smjera, prateći sve to solidnom količinom trica. Međutim, već protiv Netsa opet ista priča, Bosh je nestao, napravili su gomilu grešaka na perimetru koji odjednom curi na sve strane kako se sve više posvećuju čuvanju sredine (a nemi ni ozljeđenog Winslowa, plus i Johnson se tek vraća u formu nakon ozljede), a čak ni u reketu protiv Lopeza i Younga nisu napravili dovoljno, odnosno nije lako kontrolirati utakmicu u kojoj zbog malo posjeda i sporog ritma, a zatim i šuterske jalovosti, jednostavno nemaš prilike ući u nekakvu seriju i tako si dati prostora za disati kada dođe do zagušenja.

Kako god, nakon ovoliko utakmica jedna stvar je jasna i brojke koje to potvrđuju nisu slučajne – kada Wade troši preko 30% posjeda uredno gube, kada troši ispod toga postotka pobjeđuju.
Istovremeno, kada Bosh troši preko 25% posjeda pobjeđuju, kada je ispod toga uredno gube. Sami zaključite što bi Spoelstra trebao poduzeti i u kojem bi smjeru trebao okrenuti momčad ako misle nešto napraviti ove sezone.

10. HORNETS

Poraz od Bostona pokazao je da kada ne mogu zabiti s perimetra ipak ne mogu računati na obranu da ih izvlači, nisu takva klasa na toj strani parketa. Protiv Memphisa dobili su nazad u rotaciju Jeffersona koji je ili totalno izvan forme ili totalno izvan fokusa zbog svega što se događa (i pri tome ne mislim samo na činjenicu da je pušitravić, već i da se pokazalo kako su Hornetsi itekako spremni nastaviti bez njega) poslužio ponajprije Randolphu da se razigra i tako pomogne Memphisu pružiti otpor koji se ipak nije pokazao dovoljnim pored duplo više trica koje su ubacili Kemba i društvo.

Lakersi jasno nisu bili u stanju pružiti dostojan otpor, bez obzira na lošu šutersku večer Hornetsa, tako da nam ostaje vidjeti što će se događati sada kada ih čeka možda i najteži tjedan u sezoni. Bez Jeffersona su izdržali gotovo bez problema, mogu li još jednom nadmašiti očekivanja?

11. PISTONS

Šuterski su pali, točnije iza njih je loš šuterski period, a to je odmah rezultiralo dojmovima koji su totalno suprotni od onih iz prošlog tjedna kada su se na trenutak činili kao jedna od najboljih momčadi na Istoku. Čim ne mogu ubaciti tricu i tako držati napad podmazanim, odjednom izgledaju kao momčad koja će se do zadnjeg dana mučiti da se ugura u playoff. Tjedan su otvorili pobjedom nad Heatom gdje su imali više sreće nego pameti, odnosno uz to što su im upadale trice Jackson je taman za nijansu bio bolji s loptom u rukama od Wadea.

U drugoj večeri back-to-backa protiv Hawksa nisu imali energije u obrani, uz to što je Drummond bio kriminalan s linije te nije bio u stanju kazniti slabosti Hawksa u zadnjoj liniji, ozljedio se i KCP, što je za momčad koja nema pouzdanu klupu bilo previše. Iako Tolliver često zna zaigrati umjesto Ilyasove u završnicama zbog nešto pokretnije obrane na perimetru, njegovi učinci s rezervama su također upitni, a i onaj učinak Blakea i Baynesa iz prošlog tjedna očito je bio tek slučajan.

Uglavnom, s KCP-om koji ima problema s nogom i upitnom dubinom nisu mogli protiv momčadi poput Bostona koja se uz to našla i u uzlaznoj putanji forme. Dobro bi im došao predah da se regrupiraju i smisle nešto novo, ali NBA raspored je nemilosrdan, umjesto toga u najgorem trenutku dolazi im tjedan s 4 utakmice.

12. MAGIC

Odlično su odigrali protiv Houstona, ovaj njihov flex napad predstavljao je ogroman problem obrani Rocketsa koji su naivno ispadali u rotacijama otvorivši gomilu prilika na obruču ne samo za bekove, već i za visoke. Tako je Vučević uz standardnu dozu poena iz pick & popa sjajan bio i u otvaranjima nakon bloka, ali i u cutovima na strani bez lopte, odlično je realizirao u postu protiv Howarda i Capele koji su obično kasnili i nisu imali rješenja za njegovu svu bolju post-up igru. Njihov raspored je bio problem i Miamiu, ovaj put Vučević nije imao zicere na obruču, ali je izrešetao u reketu parkiranog Whitesidea iz vana, samo što je Heat za razliku od Rocketsa uspio kroz sredinu iskoristiti slabosti zadnje linije Orlanda u branjenju sredine čak i u ovom zonskom rasporedu koji je idealan za profil igrača koje Skiles ima na raspolaganju.

Interesantno, što se više slažu i što više pronalaze idealne uzorke igre, Skilesovi momci igraju sve bolje u napadu, a sve slabije u obrani. Opet, u oba smjera su već toliko dobri da im Pelicansi ne predstavljaju nikakav problem, rutinski su ih sredili opet uz fantastičnu partiju Vučevića u napadu. Osim što ne može promašiti s poludistance, repertoar poteza u post-upu mu je takav da bez problema trpa i protiv Asika ili Davisa ako ostane 1 na 1, što je sve češći slučaj obzirom da Orlando ima gomilu prostora u sredini od kada su makli Oladipa na klupu. I dok se sada čeka potez lige po pitanju kako usporiti Vučevića koji trenutno izgleda kao jedna od najboljih napadačkih petica u ligi (s njim u ovakvoj formi i s ovoliko korisnih tijela u rotaciji moraju u playoff, Skiles eto ne samo da je sredio obranu već je skužio i kako izvući maksimum iz napada), neka ovo posluži kao idealan primjer kako ponekad jedan naizgled banalni potez efektom domina može utjecati na doslovno karijere gomile aktera.

13. CLIPPERS

Uhvatili su finu pauzu da se malo priberu, onda su dobili i Lakerse za Božić kao dodatnu okrijepu (što se baš i nije pokazalo tako lakim zadatkom, dobivenu utakmicu im je očajna klupa zamalo prosula u završnici pa je Rivers napravio ono najgore moguće, vraćao je u igru već ohlađene startere). Sve uzalud, već protiv Jazza su morali istrčati bez Griffina koji je sredio nogu na treningu i upitno je o koliko se ozbiljnoj ozljedi radi. Srećom po njih Jazz je u još goroj situaciji (ovdje su igrali i bez Favorsa, s Lylesom i Whiteyem pod košem) tako da su se provukli iako ih je Hayward još jednom izrešetao, naglasivši problem bočnog stopera po tko zna koji put.

Ako ništa drugo ukazao se Pierce, Rivers očito ne vjeruje Smithu, pa je PP uskočio u rolu stretch četvorke. Prvo protiv Jazza, a onda i protiv “svojih” Wizardsa, potvrdio je da se radi o jedinoj roli koju u ovim godinama može igrati i to više nego solidno, tako da su Clippersi u ovoj svojoj smallball verziji nadjačali Washington. Paul sjajan, Jordan s još više prostora u sredini nego inače, rašireni raspored na parketu, šuterski razigrana klupa, to je razina igre koju očito mogu prezentirati bez problema i kad bi im većina protivnika bila kao Washington, izostanak Griffina se vjerojatno ne bi ni osjetio.

14. BULLS

Imali su idealnu pauzu pred Božić, dovoljno dana da srede stvari u svlačionici i pripreme se za playoff izdanje protiv Oklahome. Pokazat će se da su imali i sreću u nesreći jer je Noah sredio rame, tako da im se otvorilo još više minuta za Portisa čiji šut iz vana i pozitivna drskost su oživjeli ne samo drugu postavu, koja je bila solidna veći dio godine, ali je rijetko bila u stanju raditi rezultatsku razliku, već i startere koji su uz njega na parketu odjednom imali više prostora u sredini. McDermott, a zatim i Snell, dali su kvalitetne šuterske i energetske role, tako da napad ostvario najbolji period sezone, a pomoglo je i što su počeli vrtiti akcije više kroz post-up Gasola nego kroz pick igru Butlera i Rosea.

Kombinacija svježine, novih uloga i nova rotacija pomogli su tako da srede Thunder, protiv kojih su pokazali standardnu čvrstinu u obrani reketa, ali i poboljšani napad. Protiv Dallasa u drugoj večeri back-to-backa nisu imali takvu energiju, obrambeno su potpuno zakazali, ali već protiv Toronta oni najbolji djelovi igre pokazani protiv Oklahome su bili vidljivi. Dakle, osvježenje i prostor kojega donosi Portis otvara više prilike svima, Gasol nosi povećani teret kao da je samo čekao opet pod stare dane dokazati da je i dalje faca, Mirotić, Snell i McDermott (koji ovdje nije igrao zbog koljena) imaju dovoljno prilika iz spot-upa da pomognu. Mirotić primjetno igra bolju obranu na trojci gdje dužinom u sredini predstavlja dodatan problem, Brooks je u periodu solidne šuterske forme i daje kvalitetne minute, a iako je reket malo otvoreniji, vidi se i na Roseu i Butleru da im manje opterećenje u napadu ostavlja puno više energije za igru u obrani. Posebice je Rose ostavio dobar dojam u dvobojima protiv Westbrooka i Lowrya, možda ne može pronaći šut, ali fizički je definitivno sposoban igrati u ovoj ligi, malo je bekova koji 1 na 1 mogu držati spomenutu dvojicu donekle pod kontrolom i to nije mala stvar.

Do kada će ovaj pozitivan momentum trajati nemoguće je reći, ali po prvi puta ove sezone Bullsi su oku ugodni.

15. JAZZ

Presing i kontre Warriorsa previše su za njih, ova momčad treba ozbiljnu infuziju talenta u ovom trenutku da bi uopće mogla i pomisliti pratiti ovakvu razinu košarke. A ta njihova razina dodatno se srozala kada su ostali bez Favorsa zbog leđa, s dva back-up visoka u startnoj postavi nisu mogli protiv Clippersa. Da stvar bude još gora, u toj utakmici su ostali i bez Burksa koji je praktički slomio nogu, ne dovoljno da ga prekriže za sezonu, ali dovoljno da mogu zaboraviti na njegov značajniji doprinos kada se vrati u akciju (jadnik je u istoj akciji još zaradio i potres mozga). Što trenutno, uz sve probleme s unutarnjoj linijom, stavlja još veći naglasak na manjak playmakerskih opcija. Kako je krenulo, mogu biti sretni ako ostanu u igri za playoff do kraja sezone. Uostalom, to što su Sixerse jedva sredili s ovom krnjom rotacijom jasno pokazuje što ih čeka ako se Favors i Gobert brzo ne dovedu u red, odnosno ako konačno ne naprave neki trade kojim bi u momčad doveli pouzdanog playmakera.

ROOKIE RANKINGS

Bacimo pogled na rookie klasu kroz IOR učinak ostvaren u prvoj trećini sezone. Ovdje su svi koji su odigrali 300 ili više minuta, a po brojkama je jasno da klasa nije toliko dobra koliko se činilo nakon prvih mjesec dana. U biti, krivo, nije toliko duboka, ali definitivno je dobra jer dobili smo najboljeg rookiea još od Anthonya Davisa. Merry x-mas, čujemo se idući tjedan, vjerojatno nešto kraćim izdanjem rankingsa, a možda i podcastom.

1. KARL-ANTHONY TOWNS 82

Odmah je bilo jasno da je mali poseban talent, ali za nekoga tko je do prije par mjeseci bio tinejdžer ovu trećinu sezone odigrao je iznad očekivanja (usporedbe radi, ovako visok IOR prvog igrača na rosteru prošle godine gomila franšiza mogla je samo sanjati). Praktički, njegova igra već sada nema značajnije mane, a još ga se ne koristi na visokom postu ni približno koliko bi trebalo. Jednom kada se kroz njega bude vrtio napad, bit će all-star, u to nema sumnje. U biti, malo mu nedostaje da to bude već sada, a kada kao rookie postaviš takve temelje, samo nebo je gornja granica. Ako i ne bude nasljednik Duncana (namjerno ne koristim usporedbu s Garnettom jer je Towns karakterom sličniji Timmyu), Towns će u najmanju ruku biti njegova solidna kopija, a znati već sada tako nešto ogromna je stvar za svaku franšizu. Wolvesi, nemojte ovo usrati kao što ste s Garnettom.

2. KRISTAPS PORZINGIS 64

Zinger se još traži, kod njega je spektar mogućnosti trenutno širi (ne i veći) nego kod Townsa jer je pokazao od svačega po malo (xxl Dirk, novi i nešto pokretniji Rik Smits s većim rasponom na šutu, realizirani i povećani Eddie Griffin, asocijacija je gomila), ali ono što će ostati temelj njegove igre bit će ta centarska visina kombinirana s mekom rukom. Sad je na Fisheru da mu pronađe omjer minuta barem 50-50 na visokim pozicijama umjesto dosadašnjih 75-25 u korist četvorke.

3. NIKOLA JOKIĆ 60

Nuggetsima je danas najveća briga mogu li jednog dana pod košem spojiti Jokića i Nurkića tijekom većeg dijela utakmice obzirom da se čini kako i Jokiću najbolje leži pozicija petice. On očito može imati karijeru sličnu Vučeviću ili Monroeu, dakle takvom profilu visokih koji su u biti prave napadačke petice, ali bez onog defanzivnog aspekta koji pozicija zahtjeva. S tim da je u ovom vremenu što ga je proveo u sredini obrane Nuggetsa pokazao da pozicijski i fizički može više nego solidno držati sredinu, dakle pravi izazov će biti kada bude morao pokrivati četvorke u twin towers kombinaciji Denvera. Koju god rolu igrao, bit će koristan NBA igrač jer iako možda nema fizikalije Townsa i Porzinigsa, košarkaši IQ mu je u tom rangu.

4. RONDAE HOLLIS-JEFFERSON 48

Brzo je dobio šansu i još brže je potvrdio da je već sada spreman odrađivati ono što se oduvijek smatralo njegovom NBA specijalizacijom, a to je igrati rolu stopera na boku. U napadu je čovjek manje, ali njegov utjecaj na igru defanzivno i kao trećeg skakača je itekako opipljiv. Naravno, mnogi ispod njega na listi imaju puno veći plafon, u neku ruku ovo je možda i njegov maksimum, ali u tome nema ništa loše, pronaći kvalitetnog igrača zadatka važna je stavka u slaganju svakog rostera.

5. WILLIE CAULEY-STEIN 38

On je praktički pod koševima ono što je Hollis-Jefferson na boku. Izuzetan defanzivac i skakač, Cauley-Stein je opravdao povjerenje od prvoga dana. Sad samo treba vidjeti da li mu je ovo plafon ili će biti u stanju odraditi nešto i na “prvoj” strani lopte, u napadu, kako bi postao barem nekakva verzija Tysona Chandlera.

6. RICHAUN HOLMES 34

Počeo je dobivati minute u Sixersima i vrlo brzo se potvrdio kao NBA igrač, visoki koji može pokriti obje pozicije iako je u idealnom scenariju staromodna četvorka koja šutira s visokog posta i jede prostor u reketu kao nekakva light verzija Eltona Branda iz druge faze karijere. U trenutnoj NBA košarci može igrati i back-up peticu, a kao problem za sada se ističe tek slabašan učinak u defanzivnom skoku koji bi ga mogao stajati karijere. Obzirom da u NCAA nije imao problema sa skokom, vjerojatno je u pitanju šum uzrokovan malenim uzorkom, tako da su Sixersi potencijalno riješili mjesto trećeg visokog na rosteru.

7. TJ MCCONNELL 29

Iako se ističe manjkom atleticizma i problemima koje mu to stvara kao kreatoru iz driblinga, McConnell je sasvim solidno iskoristio priliku koju je dobio. Jasno je da nije startni kalibar, nije dorastao ni ulozi combo strijelca s klupe, ali nekakav 3&D play na tragu Dellya ili Stevea Blakea uz puno upornosti može postati. Na pravom rosteru koji ima dovoljno kreatora na ostalim pozicijama i za takvoga se može naći dovoljno minuta.

8. FRANK KAMINSKY 28

Šutirati zna, ima osjećaj za igru, masa i visina za pokriti dio reketa su tu, dakle Frank the Tank itekako je sposoban biti back-up centar u ligi.

9. JAHLIL OKAFOR 27

Sjajno trpa u post-upu, ali problem je što ne radi apsolutno ništa drugo, osim što solidno skače. Dometa na šutu nema, IQ je upitan, u obrani peticu ne može igrati ni pod razno jer čak ni tijelo ne zna koristiti na način na koji to radi vršnjak mu Jokić. U biti, Jokić je po svemu superioran igrač i pitanje je koliko bi on poena zabijao u prosjeku da ima potrošnju prve opcije i preko 30 minuta po večeri (ono što znamo je da sigurno ne bi imao više blokiranih šuteva od Jahlila, bili bi tu negdje, a kad im uzmeš početne pozicije i pedigre u usporedbu, pitaš se kako je moglo doći do takvog raskoraka između njihova potencijala i tko se uopće bavi kreiranjem tih skauting lista, koji su to interesi u pitanju). Okafor je tako trenutno klasični žderač posjeda i iako mu kontekst nije nimalo ugodan, šmrc, teško je zamisliti da igrač s ovakvim tipom učinka i ovako limitiran fizikalijama i atleticizmom postane novi Shaq ili Drummond. A bez takve moći teško će mu se povećati plafon. Četvorka ne može biti ni pod razno, možda bolji Carl Landry, dakle tko je on? Marreese Speights 2.0?

10. D’ANGELO RUSSELL 24

Živnuo je mali s loptom u ruci, šuterski se još ne snalazi jer mu je problem i brzina igre i daljina trice, ali obzirom da još nema ni 20 potencijal je očit. Problem je kontekst, momak je slash & kick igrač kojem treba tranzicija da bi pokazao što zna, nije još ni fizički ni zanatski u stanju napadati i kreirati u postavljenim napadima na NBA obrane. Nije ni elitni atleta, ali kombinacija odličnog prvog koraka, izuzetne kontrole tijela i lopte te lijeva ruka stvorena za trikove na ulazu daju mu šansu da bude NBA play u rangu jednog Gorana Dragića. Curry neće biti, toliko dobar šuter nije i teško da će se u jednoga razviti, a teško će biti i Harden obzirom da ne mogu zamisliti da na svoju građu posloži onakav oklop (vjerojatno nikada neće živjeti od poena s linije slobodnih). Dakle, teško da je franšizni talent kakvim se na trenutke činio dok je ludovao na Ohio Stateu, ali ako Lakersi budu pametni imaju svog showtime playa.

11. NEMANJA BJELICA 21

Ovaj kvazi-rookie prije ozljede i pada u bespuća trenerske zbiljnosti Sama Mitchella pokazao je da neće imati problema odrađivati posao stretch četvorke i to ne samo u napadu – njegovi solidni učinci u skoku i obrani pokazali su da ni na drugoj strani lopte neće biti rupa. NBA starter vjerojatno nije, ali kao rezerva može pomoći svakom rosteru. Ozbiljno vođenom.

12. JUSTISE WINSLOW 18

Prototip modernog 3&D swingmana koji dokazano može braniti i stretch četvorke, problem je samo što trenutno nema pouzdan šut ni dribling tako da u napadu ovisi isključivo o laganim poenima iz tranzicije i ulaza sa strane bez lopte.

13. STANLEY JOHNSON 8

Klinac ima momenata u 3&D roli na boku, ali ima sličan problem kao i Winslow, kreiranje iz driblinga ih trenutno prijeći u ostvarenju značajnijih doprinosa te u napadu uglavnom žive od otpada. Johnson je mrvicu bolji finišer, Winslow je mrvicu moćniji defanzivno, ali njih tek čeka ono najbolje. Kao i Russell, nemaju još ni punih 20 godina, dakle naučit će se na NBA tricu, naučit će driblati dovoljno da ne guše napad, a onda će dugo godina biti rasne 3&D trojke sposobne uskočiti u rolu smallball četvorke.

13. DEVIN BOOKER 8

Najmlađi član ove generacije ni u NCAA nije pokazivao previše all-round kvaliteta, ali šuterska kvaliteta je očita, nekakav period privikavanja na NBA tricu ili superiorne obrane nije mu trebao. Dakle, kartu za dugogodišnji boravak u ligi već ima, sada samo treba raditi na ostatku paketa.

15. RAUL NETO 6

Brazilčev plafon je već bio poznat, ničim nije iznenadio i očekivati puno bolje igre od trenutnih nije realno. Jazzeri mogu biti sretni ako su u njemu našli budućeg 3&D beka za povremenu rolu s klupe.

16. LARRY NANCE -1

Dobio je priliku, voljni moment i borbenost nikada nisu bili upitni, ali Nance jednostavno nije igrač koji može funkcionirati na ovom broju okretaja. Njegove najveće kvalitete su u kreaciji s visokog posta, ali to u NBA neće imati prilike igrati, a za ozbiljnog šljakera jednostavno nema potrebnu kombinaciju fizikalija i atleticizma.

17. MARIO HEZONJA -3

Slično kao i Booker, Hez je već pokazao izuzetnu ruku na račun koje će trajati u NBA dok god želi. Sada je samo pitanje može li razviti ostale aspekte igre. Predispozicije svakako ima i tu je u prednost pred jednim Bookerom.

18. EMANUEL MUDIAY -7

Očajan ulazak u sezonu pokazao je da mu ne bi škodilo malo školovanja pod Larryem Brownom, ali, što je tu je, svoju nesuđenu NCAA sezonu odradit će u NBA. Predispozicije su tu, ima kvalitetu za playa, sada samo mora naučiti igrati poziciju i popraviti šut ako misli biti nešto više od prosječnog 4D playa (4D = dribbling, driving, dishing, defending).

19. JERIAN GRANT -13

On je trenutno nešto kao light-Mudiay, samo ni približno moćan fizički, a ni toliko eksplozivan kao slash & kick talent. Jasno, nema ni takve ovlasti, ali igra solidnu obranu. Problem za razliku od Mudiaya je taj što nije prospekt, iza njega su 4 NCAA sezone u kojima je dominirao kao strijelac i imajući u vidu takav kontekst realno je bilo očekivati nešto više. Ovako, vjerojatno smo dobili još jednog rubnog NBA playa koji će cijelu karijeru balansirati između mjesta na dnu nečije klupe i boravka u nekoj drugoj ligi.

20. TREY LYLES -24

Činjenica da momak starta dovoljno govori o tome koliko Jazzerima nedostaje Gobert, fizički je na tragu NBA talenta što pomaže u skoku, ali sve drugo je još daleko od potrebne kvalitete. Lyles nema neki poseban atletski potencijal, ako doda šut s poludistance mogao bi trajati kao solidan back-up visoki.

21. LAMAR PATTERSON -25

To što je odigrao ovoliko minuta za Atlantu dovoljno govori o njihovim problemima na bokovima. A što činjenica da je solidan NBDL igrač u rotaciji preskočio Tima Hardawaya i Justina Holidaya govori o šansama potonje dvojice da ostvare NBA karijeru, zaključite sami.

POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART TWO)

16. MAVS

Samo dvije utakmice su igrali, drže se svog 50-50 učinka. Pacersi su ih razbili, nemaju rješenja u obrani za takvu gomilu opcija, ali zato su bez problema svladali Memphis koji u ovoj smallball verziji ipak nije dorastao doktorima stretch napada iz Dallasa (a nije da se više mogu prešaltati na grit & grind, Pachulia i McGee su zaključali reket Gasolu i Randolphu).

17. KNICKS

Zalomio im se ugodan raspored, Sixersi su i njima danas tek lakši trening, dobili su za poklon Bullse izmrcvarene od bitke dan ranije, a Wolvesi u ovom trenutku prolaze kroz puno više stresa od njih (i imaju puno goreg trenera). Orlando im je ipak u ovom trenutku prevelika prepreka, ali sve u svemu napravili su ono što ozbiljno vođena momčad treba, uzeli su što se moglo. Možda bi bolje odigrali i protiv Orlanda da su imali O’Quinna na raspolaganju, ovako im je poremećena rotacija koja u zadnje vrijeme funkcionira više nego solidno.

Uz doprinos Gallowaya, Thomasa i O’Quinna u novim (i važnim) rolama s klupe, gledali smo i Porzingisa kao peticu (nosio se s Townsom bez većih problema, pokazavši usput blokerske talente, ali i da mu rola zadnjeg čovjeka koji čeka u zoni bolje leži od aktivnog pokrivanja jer ipak nema taj nivo pokretljivosti kad igra nogama). Nema razloga da ga u toj roli ne gledamo još više već sada, jer osim solidne obrane donosi i tu šutersku prijetnju u napad koja svakako olakšava život Melo i Afflalu u post-up izolacijama. Od svega pak najfascinantniji je preobražaj Thomasa u light-Arizu, Jackson je od prvog dana zaljubljen u njegovu energiju, ali da će od do jučer tweenera i smetlara napraviti 3&D swingmana koji treba svakoj NBA rotaciji još uvijek je teško za povjerovati.

18. ROCKETS

Našli su nekakav ritam u obrani, to je ono ključno, posebice obzirom na raspored koji ih čeka od Božića nadalje (u desetak dana igrat će dva puta protiv Spursa i jednom protiv Warriorsa). Na startu tjedna protiv Kingsa i dalje su izgledali kao da se ništa ne mijenja na bolje, za Cousinsa nisu imali protuotrov iako su u petorku gurnuli i Motiejunasa (možda malo prerano mu daju važnu rolu, ali izbora nemaju), ali zato su u zadnje dvije utakmice konačno zaigrali u obrani na način sličan lanjskome (tu između negdje se ugurala i pobjeda protiv Lakersa, koja je poslužila da se još jednom uvjere kako eksperiment s Lawsonom ne funkcionira jer čovjek ni u takvom kontekstu nije pokazao znakove života).

Pokazali su da mogu kada hoće, sada samo taj pristup treba pretvoriti u konstantu. Uglavnom, Clipperse i Hornetse su apsolvirali rutinski prvenstveno na račun odlične obrane, a za ovaj pozitivni trend zaslužno je puno stvari. Uz micanje Lawsona iz rotacije do kojega je došlo zbog suspenzije lige (i koje je poslužilo kao potvrda da ga mogu slobodno otpustiti jer su očito bolji bez njega na parketu), pomoglo je i dizanje u formi pojedinaca poput Hardena i Howarda, bolje rotacije igrača s puno više Beverleya i puno manje smallballa, a zatim i kompletiranje rotacije pod košem.

Ako bi trebao izdvojiti jedan razlog, onda je to svakako Hardenova požrtvovnija igra u obrani, što je još jedan dokaz da momčad poprima identitet svog glavnog igrača. Harden je lani u prva dva mjeseca sezone pucao od snage i želje da se dokaže, igrao je u oba smjera kao Wade u najboljim danima, a takvog Hardena na početku ove sezone zamijenio je onaj od dvije godine ranije, kojemu smo se kolektivno sprdali stavljajući klipove njegovih loših “reakcija” u obrani na jubitou. Koji je pravi? O odgovoru na to pitanje ovisi budućnost Rocketsa, ali sada barem znaju da se s ovim krhkim balansom ne treba zajebavati i da sigurnosti radi Hardena moraju imati u sendviču između dva kvalitetna defanzivca kao što je to bio slučaj lani, a ne u ovoj kombinaciji od početka godine s Lawsonom koja je više naginjala onoj defanzivnog grozoti kada je na parketu često bio s Linom i Parsonsom.

19. SUNS

Hornacek neće još dugo. U NBA je uvijek najlakše promijeniti trenera kada stvari krenu nizbrdo, a kada je taj trener u zadnjoj godini ugovora (Sunsi imaju opciju za dodatnu godinu koju zasigurno neće koristiti), sljedeći potez se nameće sam po sebi. A stvari su krenule nizbrdo jer Sunsi su ovaj prethodni tjedan obilježili ne samo lošom košarkom, nego nastupima koji graniče s neprofesionalizmom. Na stranu gaženje od Warriorsa, tu ionako nisu imali šanse s povratnikom u petorku Chandlerom (i s Leuerom na parketu, u tri šihte u kojima je skupio 14 minuta Sunsi su pali u minus od 23 poena, staviti njega na Greena bilo je komično), kao i pobjeda protiv Pelicansa gdje su u svom stilu, na mišiće i uz miksanje trenera, nadjačali očerupane Pelikane, one dvije odigrane nakon toga prokazale su ih kao brod koji tone i koji nema smisla spašavati u ovom obliku.

Bucksi su ih ubili energijom, samopouzdanje i obranom, svime onim što bi trebalo biti zaštitni znak ove momčadi koja se ne može osloniti na preveliku inteligenciju u napadu. Drugim riječima, Sunsi ne mogu do pobjede bez borbe, a nje protiv Bucksa nije bilo, posebice ne kod Bledsoea i Morrisa. S tim da je potonji sada već očita peta kolona, nejasno je zašto uopće ima minute u rotaciji jer svaki puta kada izađe na parket imaš osjećaj da će se potući sa suigračima. Uglavnom, da li je igračima dosta Hornaceka, Morrisa ili uopće cijele situacije, nije ni bitno, bitno je da igranjem bez zalaganja daju do znanja kako žele da se nešto promijeni.

Za način kako su izgubili od Jazza nema opravdanja, poraz na drugoj večeri back-to-backa u Salt Lake Cityu nije nikakvo iznenađenje, ali Sunsi se nisu ni pokušali suprotstaviti. Hornacek, svjestan da nema što izgubiti jer je očito samo pitanje dana kada će dobiti nogu, ubacio je u startnu petorku klince (možda da odmori startere, možda da razdrma atmosferu, a možda da ukaže kako je nastavak rebuildinga najbolji izbor jer ova “jezgra” to nije), ali ni Booker ni Warren nisu rješenja u ovakvoj situaciji. Rješenja su rezovi. Jebiga, kad ti je situacija unutar svlačionice kao nakon izbora u Hrvatskoj, onda je takva i terminologija.

20. GRIZZLIES

Eto, danas su u situaciji da se ne mogu nositi s Bullsima jer više nemaju municije za parirati iole moćnijim unutarnjim linijama, a u takvoj utakmici smallball ih ne može izvući ako nisu u stanju ubaciti dovoljno trica. Uz to, više nemaju ni čovjeka za staviti na Butlera, a kao šlag na kraju imaš i činjenicu da dvojac Rose-Brooks može parirati Conleyu i Chalmersu te ih čak i nadigrati.

U sličnom stilu je prošla i utakmica protiv Mavsa, nikoga nije iznenadilo da ih danas jedan Dallas bez problema uništi u skoku. Sreća ih je poslužila protiv Indiane, prvo su dobili momčad na drugoj večeri back-to-backa koja je promijenila vremensku zonu, a onda su dobili i lošije izdanje Indiane jer su Pacersi uporno jahali smallball postave za koje smo već rekli da su debelo precijenjene. Tu je Memphisu promjena stila pomogla, dobili su poticaj od Cartera nakon dugo vremena te su stigli ubaciti dovoljno, a Randolpha praktički nisu ni koristili. Kako ne bi Indiani dali priliku da zaigraju s dva visoka i preokrenu utakmicu.

21. BLAZERS

Po prvi put u sezoni stvari su im krenule totalno nizbrdo, uz očajnu zadnju liniju obrane problem je postala i Lillardova forma. Priča se o problematičnom stopalu, a uz to su protivnici skužili da mu treba staviti flastera, time si napravio pola posla jer čovjek neće ostaviti svoju kvotu lopti drugima bez obzira na koliko loših šuteva ga tjerao. Uglavnom, nakon Knicksa s Thomasom isto je napravila i OKC s Robersonom – Lillard bi proigrao čim bi se našao 1 na 1 s Westbrookom, ali u Robersonovim šihtama kao da ga nije bilo na parketu. U takvim uvjetima Blazersi su pali prvi put proteklog tjedna, a onda je krenula turneja po Istoku na kojoj je inače kilava obrana bila posebno “raspoložena”.

Magic im je kombinacijom Paytonova presinga i zone oduzeo glavna oružja na pick & rollu, Lillardove trice nakon istrčavanja iz bloka i rolanje prema obruču Plumleea i Davisa, usput se šetavši kroz reket pored kombinacije slabašnih bekova i slabašnih visokih. Heat je čak i bez nekog poštenog presinga ostvario pobjedu čisto koristeći sve zicere koje im je obrana Blazersa ostavljala, a Hawksi se nisu morali ni oznojiti jer su i Lillard i McCollum dobili poštedu, prvi zbog spomenutog stopala, drugi zbog gležnjeva.

22. KINGS

Od kada su konačno zajahali smallball postavu i gurnuli Cousinsa na centra igraju sjajno, tko zna kako bi im sada izgledao score da na startu sezone nisu udovoljavali tko zna čemu gurajući DMC-a izvan reketa. Jasno, kako je ovo ipak nezrela momčad s dva lica, što je logično kada su ti dva lidera Cousins i Rondo, naravno da su dobili Rocketse i Raptorse u onom koncentriranom izdanju, odnosno da su izgubili od Wolvesa i Wizardsa zbog gluposti u završnici, odnosno zato što nisu ni pokušavali braniti pick & roll Walla i Gortata.

Koliko god napadački bili talentirani, defanzivno nemaju rješenja, nisu roster koji bi mogao funkcionirati u ovom na loptu agresivnijem sistemu kojega pokušavaju igrati, nepotrebno otvaraju gomilu prostora na strani bez lopte i u pozadini što svaka bolja i uigranija momčad zna iskoristiti, a kao što vidimo i ove koje baš i nisu oličenje košarkaške inteligencije. Puno je bolje to izgledalo pod Maloneom koji je Cousinsa držao u reketu i igrao iz zone, s puno manje trošenja. Uglavnom, ne riješe li probleme na ovom dijelu parketa teško će iskoristiti šansu da dođu do playoffa koju im nudi trenutna (i još uvijek povremena) napadačka kvaliteta.

23. WIZARDS

Zaigrali su s dva visoka nakon dugo vremena protiv Spursa, Humphries je bio spreman za veću rolu, ali ne i za pomoći. Ozljede su ih nastavile gnjaviti, ostali su i bez Portera, ali su se svejedno vratili smallball košarci i u sljedeće dvije utakmice došli su do dvije važne pobjede (važne ako misle ostati u trci za doigravanjem), protiv Hornetsa i Kingsa. Za razliku od utakmice protiv Spursa, gdje su Wallu nepotrebno zakrčili reket, u tim susretima jahali su Walla s viškom prostora i to se pokazalo dovoljnim, Kingsi nisu mogli braniti 1-5 pick & roll, a Hornetsi su imali problema pokriti sve šutere na perimetru. Oubre je iznenađujuće solidno reagirao u 3&D roli, dakle u dogledno vrijeme će se valjda i rotacija stabilizirati, tako da će forma vjerojatno rasti kako se navikavaju na novi stil igre i nove uloge. Jedino je loša vijest što to vjerojatno znači da će Wittman još jednom preživjeti sezonu.

24. WOLVES

Šteta, jebiga, stvarno šteta što je ovakav roster u rukama mediokriteta koji su tu gdje jesu igrom slučaja. Obzirom da je iza Saundersa ostala ogromna rupa u košarkaškim operacijama, pitanje je tko će u ovoj franšizi imati viziju da iduće ljeto dovede stručni štab koji će znati razvijati mlade igrače jer ovaj trenutni teško da je sposoban za tako nešto.

Nedostatak vizije očit je u svim potezima, s jedne strane nastoje prodati Martina po svaku cijenu pa mu izmišljaju minute iako za tim nema potrebe (niti od toga ima koristi), s druge nepotrebno guraju Garnetta, Princea i Millera u veće uloge nego su im primjerene radi veteranskog iskustva (iako samo KG donekle ima smisla kao primjer kako se pristupa obrani, od Princea i Millera danas malo tko može nešto naučiti, a istovremeno su i jedan i drugi svaki na “svojoj” strani parketa smrt za efikasnost), s treće nisu u stanju maksimizirati talente potencijalno korisnih igrača zadatka (Rubio, Dieng i Bjelica prije svih), a s četvrte nisu baš na čisto ni koje su prave role za pomladak (naročito LaVinea). Jesam sve nabrojio?

Optimizam zbog ulova ovakve potencijalno dinastičke generacije je itekako prisutan i nitko se ne uzrujava previše zbog poraza koji se gomilaju, ali ono čega je mene strah je da, umjesto scenarija iz Oklahome u kojoj su Brooks i Presti sjajno vodili inkubator, završimo s nekim manje pozitivnim scenarijem zbog nejasne filozofije kluba. A stvarno bi morao biti poseban moron da zezneš ovakav potencijal – imaš potencijalnu petorku za idućih 5 godina u kojoj svih 5 igrača ima potencijal za igrati iznadprosječnu obranu (to je već teritorij Spursa), a ako Wiggins sredi šut, a vidjeli smo kako je opasan već u više navrata kada mu upada trica, napad im ima top 10 potencijal i to s jebenim Rubiom aka Drvenom Rukom na playu. Dakle, ako vani ne bude slobodan neki trener koji je završio faks kod Popovicha, može i Scotty Brooks, samo dajte nekog iz vana umjesto da Glen Taylor posao ponudi prvome poznaniku koji mu pokuca na vrata (misli li još netko da McHale ima šanse idućega ljeta postati novi trener Wolvesa?).

Kakogod, bacimo pogled na neke Mitchellove bisere iz proteklog tjedna. Prvo je Malone s Denverom trčao krugove oko stručnog štaba Wolvesa, koristeći svoje dvije podjednake petorke i tako potpuno iskoristivši katastrofalnu drugu petorku Minnesote koja funkcionira doslovno samo ako LaVine zabije nešto 1 na 5. Kada je Martin ispao iz rotacije zbog ozljede, Mitchell je u petorku ubacio Princea, gurnuvši time Wigginsa na dvojku i torpediravši napad koji više nije imao ni š od širine (i bez ove grozote od poteza od Wolvesa manje trica potežu samo Netsi). LaVinea su nastavili koristiti kao playa u drugoj postavi, s takvim “šuterima” kao što su Prince i Muhammad, odnosno kasnije Martin ili Miller (zamislite tu obranu).

Ok, roster je daleko od idealnog i odmah smo znali da će imati problema sa šutiranjem, ali čemu ih potencirati radi ugađanja hrpi veterana? Nakon Malonea i Fisher se s Knicksima pokazao kao majstor taktike, iako su Wolvesi u završnici zamalo stigli do egala kada je na parketu konačno bila najbolja petorka s Rubiom, LaVineom, Wigginsom, Townsom i Diengom. Petorka koja je inače do sada odigrala samo 25 minuta zajedno. U sezoni, ne u tjednu.

Razlog zbog kojega ipak nisu stigli Knickse? Prevelika rezultatska rupa, ali i nejasni potezi u završnici. Griješe i igrači, daleko od toga, nitko ne tjera Rubia, Wigginsa ili LaVinea da idu na ulaze u krcati reket kad mogu spustiti loptu Townsu u postu, to je stvar neiskustva i neuigranosti, ali kad nekome padne na pamet da vrti pick & roll s LaVineom ili Wigginsom dok Rubio glumi spot-up opciju, e tu i trener ima prste. Rubio u napadu ima smisla samo s loptom, ako ga već imaš na parketu onda neka on bude taj koji kreira, umjesto da omogućava protivniku da igra zonu i udvaja driblera. Zar je teško staviti Rubia i Dienga u pick & roll, na jednoj strani imaš LaVinea, na drugoj Wigginsa, uz Townsa također u spot-up roli, praktički očistiš reket i odmah imaš ili otvoreni šut ili otvoreni put do obruča, a nakon par dodavanja, ako bi Wiggins i LaVine stekli taj refleks da bacaju povratne, imaš čisti hakl jer obrana više nema pojma gdje je tko.

Towns je stvarno sjajan, ali uglavnom zabija ili iz spot-upa ili post-up izolacija, dakle na teži način, nema akcija u kojima bi kretao s visokog posta, sve manje je i onih horns formacija s početka sezone u kojima se tako dobro snalazio Bjelica (njega je ozljeda izbacila iz ritma, to svakako, ali od kada igra isključivo s drugom postavom bez previše miksanja sa starterima služi ili kao spot-up meta ili igra 1 na 1, nema tu one 2 na 2 igre koju je imao s Rubiom), a Dieng gotovo da i ne dobiva lopte na poludistanci, sve što zabije je stihijski i opet iz izolacija koje su često jedino rješenje u napadu (da su klinci manje talentirani, ne bi bili ni prosječni na toj strani parketa, ovako imaju ludu sreću što i bez igre i iskustva mogu zabiti čisto na lakoću kojom haklaju). Tužno je i da ovako mlada momčad s ovakvim playom i ovakvim krilima nije u stanju biti sjajna u tranziciji jer trener voli držati stvari pod kontrolom.

Uglavnom, na taj spomenuti talent su dobili Netse, Kingse su dobili a da ni sami nisu svjesni kako (ovi su zaboravili igrati obranu veći dio utakmice), ali čim su naišli na organiziranu momčad poput Bostona, greškama su se izbacili iz utakmice.

25. PELICANS

Dvije pobjede i poraz, dojam i dalje daleko od optimističnoga, ali poanta je ionako da je između njih i osmog Jazza razlika samo 4 pobjede. Dakle, nadati se još mogu, a sve bolje napadačke partije su najveći razlog. Upravo su protiv Jazza šuterski funkcionirali kako to Gentry zamišlja, to Utah ne može pratiti, a Denver im usprkos scoreu koji vara nije dorastao, nije im ni Davis trebao na više od 20 minuta (ovaj put gripa) da ih srede. Jedini kiks je poraz od Sunsa, jedna slabija šuterska večer i nemaju se na što osloniti jer obrana i dalje curi na sve strane.

A što se sezone tiče, dosta je reći da su do sada igrali 6 minuta ukupno s najvzučnijom napadačkom petorkom Holiday-Evans-Gordon-Anderson-Davis. S druge strane, postava koja je dobila daleko najviše minuta do sada uključuje NBDL talente poput Geea i Smitha.

26. NUGGETS

Malone doslovno cijedi pobjede iz ovog rostera, jaše veterane, dubinu, nadmorsku visinu, ali čak ni to toliko ne veseli jer nama previše toga za razvijati. Jokić ima primjerenu rolu, ali bez Mudiaya i Nurkića sada su tek hrpa dosadnih veterana koji su dobro posloženi i koji osjećaju kao da imaju nešto dokazati.

Uglavnom, Wolvese su dobili na svoj način, energijom i izvlačenjem maksimuma iz 10 individua (ovo što u zadnje vrijeme pokušava Malone pomalo podsjeća na one Karlove momčadi s dvije petorke), ali protiv Jazza im to nije bilo dovoljno, obrana usprkos svom tom trudu nije bolji dio momčadi (nemaju defanzivce na perimetru i Hayward je radio što je htio), a usprkos odličnoj tricaškoj večeri Bartona i Foyea u klasičnom run and gunu u Denveru nisu mogli skinuti ni Pelicanse, ovaj put je Anderson bio taj mismatch za kojega nisu imali rješenja.

27. BUCKS

Odmah nakon pobjede nad Warriorsima sredili su ih Lakersi, ne samo da su ih izrešetali koristeći gomilu otvorenih šuteva koje ostavljaju, već su ih i nadskakali (igrali su doduše bez Monroea), stavljajući tako još jednom naglasak na njihova dva najveća problema ove godine, puno veća čak i od manjka šuterskih opcija u napadu. Ipak, nekih pozitivnih pomaka u ovom tjednu je bilo. Tipa, MCW od one pobjede protiv Blazersa igra sa samopouzdanjem kakvoga nije imao još od dana u Sixersima, protiv Clippersa, protiv Warriorsa u uzvratu i protiv Sunsa igrao je kao navijen, non-stop napadajući sredinu. Tome je malo pomogla i činjenica da je Kidd opet dirao rotaciju, sada ima običaj Giannisa staviti u rolu šestog čovjeka, tako da kombinacija Middletona i Mayoa na boku otvara više prostora za ulaze nego ona standardna.

Uglavnom, prema naprijed to još nekako i funkcionira, Parker igra sve bolje, Monroe je od povratka na parket također počeo bolje koristiti višak prostora i uz standardnu kvotu šuteva s poludistance sada napada i obruč, ali oko obrane još ima puno, puno posla. Plivanje na pick & rollu je i dalje standard, ali igranje sa sve manje rizika i više klasične 1 na 1 obrane na lopti sa zonom u pozadini protiv Sunsa je funkcioniralo odlično. E sad, obzirom da su ih rešetali i Lakersi i Clippersi i Warriorsi, ta jedna pobjeda bazirana na dobroj igri u oba smjera možda je prije svega privid uzrokovan problemima Sunsa.

Vidjet ćemo uskoro, sada ih čeka jedan dugi period bez Kidda koji je otišao na operaciju kuka i uz parket ga neće biti duže vrijeme, ovisno vjerojatno o tome u kojem smjeru se nastavi razvijati sezona. Uz Kidda neće više moći računati ni na Vasqueza koji je završio na operaciji stopala i gotov je za sezonu, čime je onaj nejasni trade za njega definitivno dobio potvrdu kako se radilo o promašenoj investiciji.

28. NETS

U dva poraza ovog tjedna, od Heata i Pacersa, upali su u rupu čim su protivnici zaigrali sa smallball postavama što je nešto na što nemaju odgovor. Jednostavno, od kada nema Hollis-Jeffersona da isključi barem jednu bočnu prijetnju, ovaj stil košarke za njihov roster je prevelik zalogaj. Protiv Wolvesa su trebali imati šansu na papiru, ali nisu pružili nikakav otpor, Towns i Wiggins su im dolazili do obruča kako su htjeli.

Jedinu pobjedu tako su pokupili protiv Bullsa koji su odigrali obranu u sredini debelo ispod svoje razine, naglasivši tako da im stvari u svlačionici trenutno baš ne štimaju.

29.LAKERS

Russell se vratio na klupu s Randleom i ovaj pozitivni eksperiment se nastavio. Ovo je rijetki dobar potez Scotta ove sezone, jer ne samo da su klinci došli do minuta protiv slabije razine talenta gdje mogu lakše napraviti pozitivnu razliku, već igraju u rolama koje im više odgovaraju (konkretnije, Russell je ovdje puno više u pick & rollu nego kada igra sa starterima gdje se previše lopta spušta u post, a i Randle ima puno više prilike igrati kreativniju rolu od izolacija ili skupljanja otpada). Uglavnom, lukavom podjelom minuta odjednom se našlo više prilika i za mlade, a da su pri tome Lakersi kao momčad postali smisleniji i konkurentniji.

Recimo, protiv Bucksa koji klupu skoro da i nemaju ovaj pomak je bio ključan. U utakmicama protiv Houstona i Oklahome realno nisu imali šanse, ali u skladu s napretkom i aktivnošću Russella i Randlea slaže se i ostalo, pa je tako i Kobe prestao forsirati, Hibbert odrađuje nešto pod obručem, a Nance odrađuje pristojnu šljakersku rolu. Naravno, ne može se bez teških poraza i komičnih trenutaka, poput Kobeova zakucavanja protiv Houstona zbog kojega je propustio utakmicu protiv Oklahome jer se skoro polomio, do vrhunca analitike u njihovom stilu koji uključuje ispijanje čokoladnog mlijeka nakon utakmice. Štogod, Lakersi su opet simpatični i izgleda da ova priča ne mora nužno imati tragičan prizvuk. Osim ako ostanu bez picka.

30. SIXERS

Protiv Hawksa su odigrali još jednu utakmicu s više od 10 ubačenih trica uz postotke iznad 40%, to im je već šesta ove sezone što znači da po tome pitanju lagano napreduju, ali što im to vrijedi kada su istovremeno dozvolili 62% iz igre Atlanti? Ovakav pad u obrani koji prezentiraju u odnosu na lani fascinantan je, iako ni ovom prilikom Noel nije igrao jer mu je u oko upao trn (doslovno).

Knicksi su ih pregazili u prvoj četvrtini, Cavsi također, dakle ovdje nekih pomaka na parketu nema, osim što se povratkom Marshalla i Wrotena mijenja rotacija na vanjskim pozicijama (da li nabolje, to je upitno). Zato se nastavljaju promjene u uredu, za su-trenera Brownu stigao je Mike D’Antoni koji bi kao trebao pomoći u koordiniranju napada. Svejedno, znamo kako su prošle zadnje Mikeove epizode, a obzirom da ni ovdje nema Nasha, možemo naslutiti koliko je njegov dodatak bitan (zato je tu Marshall koji je savladao njegov sistem u Lakersima, nadam se da će ovo partnerstvo biti dodatan poticaj za moju fantasy momčad).

POWER RANKINGS, WEEK 8. (PART ONE)

1. WARRIORS

Samo dvije utakmice u proteklih 7 dana, šetnja protiv Sunsa koju su obilježila 43 poena Thompsona i, usprkos očekivanoj odmazdi, tek odrađivanje posla protiv Bucksa koji su se više nego pristojno držali do završnice kad su domaćini konačno stisli u obrani i napravili razliku. Zanimljivo, bez smallball postava, očito bez Barnesa nije tako jednostavno pronaći dodatnog šutera, čak s uber-visokim kombinacijama – ne samo da Green nije igrao peticu, već su kao četvorke uskakali McAdoo i Speights.

2. SPURS

Lakoćom su sredili Clipperse i Pacerse (sjajne partije klupe koja je koristila svaku priliku da nabije razliku – iako smo se bojali da će gubitak dubine učiniti da im klupa više ne bude toliko efikasna, trenutno je u pitanju daleko najbolja rezervna skupina u ligi, sa za 3.2 poena na 100 posjeda boljim učinkom od drugoplasirane klupe Hornetsa), a protiv Wizardsa su odmarali Timmya iako su ovi zaigrali s dva visoka ubacivši Humphriesa u startnu petorku da bi se mogli nositi u reketu. Nije im pomoglo, tako da su Spursi uhvatili 3-0, uz +14 koš-razliku u prosjeku.

3. CAVS

Najvažnija stvar u ovom tjednu je potvrda povratka obrani, odnosno povratak Mozgova u sredinu reketa u liku kojega se sjećamo od prošle godine. Malo tko onako dobro patrolira zonom, čita igru i zatvara kutove kao on, a to je predstavljalo ogroman problem za Boston. Jedna tako kilava šuterska momčad ništa nije mogla protiv njihovog bedema, a ako računamo da su protiv Sixersa imali trening kojega vrijedi spomenuti tek zato što im je to bila prilika za testirati Irvinga bez da ga šalju u NBDL, onda je jedina utakmica vrijedna spomena bila ona protiv Thundera.

Tu je opet obrana reketa bila bitna, točnije pomoglo im je to što su tijekom cijele večeri bili u stanju držati sličnu razinu igre na tom dijelu parketa za razliku od protivnika koji olako upada u rupe čim posegne za izmjenama. Također, dobar dio posjeda odigrali su sa Smithom na Durantu, da malo odmore Jamesa za završnicu, a taj i slični detalji ukazali su na još jednu bitnu razliku, a ta je da su Cavsi jednostavno puno bolje vođena momčad od Thundera. Čak i u utakmici u kojoj Delly i Cunningham glume Irvinga i Shumperta.

Tipa, Donovan je trošio Duranta na Jamesu pored Robersona, zatim je opet imao bisera s rotacijama (u ovakvoj utakmici imati na klupi istovremeno Russa i Duranta stvarno nema smisla, pa makar samo na nekoliko minuta), a naravno da nije posezao za smallball kombinacijama ili postavama za promjenu ritma. Cavsi su pak složili svojevrsnu kaznenu ekspediciju koja je smallball pristupom razbila njihovu drugu postavu, dobrim dijelom jer je s rezervama igrao LeBron. Kombinacija njega i Thompsona, s Dellyem, Jeffersonom i Cunninghamom okrenula je utakmicu baš u onim periodima kada je Thunder odmarao većinu opcija, igrajući tek s jednim od dvojca Westrbook-Durant.

Uglavnom, Thunder za ovo nije imao rješenja, a taktika je ovo o kojoj treba razmišljati i ubuduće, odnosno povratkom Irvinga. Naime, Kyrie je lani obično bio taj koji je uzimao loptu u ruke s drugom postavom, ali sudeći po viđenom nema razloga da ove godine James ne odrađuje tu rolu. LeBron je okružen šuterima i defanzivcima uostalom došao i do Finala, taj koncept treba gurati što više i u način na koji koriste rotacije.

To bi uostalom otvorilo i više prostora za Irvinga i Lovea da funkcioniraju kao dvojac, a ujedno bi maksimiziralo talente igrača poput Dellevedove i Thompsona. Kako god da bude, još jednom su potvrdili da imaju fleksibilnost i više lica, mogu biti sjajni u oba smjera po potrebi i to je nešto što razdvaja prave izazivače od onih koji bi to željeli biti.

4. THUNDER

Osim poraza od Cavsa, izvukli su pobjedu protiv Clippersa (djeluje gusto rezultatski, ali djelovali su moćno i ostavili su bolji dojam), a i prošetali su se protiv Blazersa i Lakersa, sada su već u takvoj formi da im i momčadi s nekim smislom poput Portlanda nisu prijetnja. Naravno, nas zanimaju isključivo ove dvije zvučne utakmice.

Protiv Cavsa su igrali dobro dok su im udarne opcije bile na parketu. Koristili su Duranta na Jamesu, preuzimali su već po običaju sve, odlično su šutirali i čuvali reket. Međutim, nisu imali odgovora na opcije Cavsa s klupom, tu im i dalje curi, tako da je teško zamisliti da defanzivno mogu pružiti 48 minuta na potrebnoj razini.

Ne znam što Donovan može smisliti da malo ublaži ta padove kada na parketu nije idealna postava, možda da aktivira Duranta kao stretch četvorku i da ga okruženog šuterima pretvori u vođu specijalne postave. Jednostavno, na klupi nema dovoljno šljakera, dakle očito je kako ovo nije idealan roster na kojem možeš računati na više opcije, ali s druge strane stvarno nema potrebe da se i dalje drži Brooksovog plana koji je uključivao istovremeno odmaranje Duranta i Westbrooka, pogotovo u ovakvim utakmicama.

Cavsi su tako odigrali pametnije, ali protiv Clippersa su se oporavili. Ipak je ovo puno povoljniji matchup, s Ibakom na Griffinu i Durantom na Paulu imaju dovoljno pritiska na prve opcije i još uz to mogu sakriti Westbrooka na trojci protivnika. Defanzivno su mogli odigrati i bolje da ne forsiraju preuzimanje čime su stvorili gomilu mismatcheva koje su Blake i CP3 koristili jer su im uglavnom bili povoljniji od startnog matchupa.

Uostalom, isto smo gledali i prije dvije sezone u playoffu, za Westbrooka i Duranta zajedno na parketu jednostavno nemaju rješenja, ovaj dvojac uvijek igra u petoj brzini protiv njih jer ih nitko ne usporava, što je bilo očito i u završnici kada su lakoćom kreirali, za njihovu razinu talenta, lagane šuteve.

5. PACERS

Pa, čini se da je njihova smallball revolucija isključivo samo mit. Naime, njihova najčešće korištena postava, s Milesom umjesto visokog, u debelom je minusu, dok su one koje ostvaruju plus postave s Allenom i Hillom, odnosno Allenom i Mahinmiem. To je potvrdio i ovaj tjedan – Dallas su dobili s Allenom na Dirku, ne s Milesom, protiv Spursa su se držali samo kad bi na parketu bila dva visoka, a razliku protiv Netsa napravila je druga postava i ova energična kombinacija Allena i Hilla pod koševima (u toj postavi još su onaj bitniji Hill na playu, Stuckey i Budinger na bokovima i ova kombinacija odlično funkcionira od starta sezone).

I protiv Memphisa su se držali s visokima na parketu, izgubili su zbog loše šuterske večeri koja ujedno i ukazuje na najveći problem njihove smallball postave, pretjeranu ovisnost o šutu i manjak skoka. Dakle, svoj priči unatoč, Pacersi su najbolji kad su Pacersi, a zamjena Hibberta i Westa mlađim tijelima očito je sama po sebi donijela potrebno osvježenje.

6. HORNETS

Bez Big Ala nije lako, nemaju drugu opciju osim šutirati. Btw, čudi li ikoga što je Big Al uhvaćen u pušenju trave već toliko puta? Ima li ijedna NBA faca koju je lakše povezati uz konzumiranje droge od Jeffersona, čiji pokreti i stil igre su totalno usporeni kao da je i na parketu pod utjecajem? Možda eventualno Westbrook koji izgleda kao da je na speedu s vremena na vrijeme (tipa, kad nema Duranta u blizini). DeAndre i Dre mogu proći kao LSD konzumenti, ali samo kad su na liniji slobodnih, pa misle da je obruč širi metar nego što stvarno jeste.

Ta jedna dimenzija igra koštala ih je protiv Orlanda, Washington i Houstona, kad bi im oduzeo šut jednostavno nisu imali rješenja. Protiv Toronta su se provukli da malo spase dojam u ovom tjednu zahvaljujući nadahnutim partijama Lina i Kembe (i to bez Batuma), koristeći postave Raptorsa sa Scolom na parketu koji nije mogao pokriti visokog šutera. Također, zanimljiva je bila upornost u bacanju cigli bekovskog dvojca Raptorsa (od 54 pokušaja šuta ukupno samo 7 su realizirali na obruču) koji se u završnici trgnuo dovoljno da izvuče produžetak, ali ne i više od toga.

7. CELTICS

U ovom tjednu je bilo vidljivo da su konkurenti shvatili recept za igrati protiv njih, dakle stavi ih pred zonu, brani pick & roll s visokim u reketu tako da Thomas ne može finiširati u sredini, uopće ne dozvoli da te njihova široka formacija izvuče iz reketa jer oni jednostavno ne mogu toliko dobro šutirati da te kazne zbog guranja u sredinu. A oduzmeš li im poene na obruču koje kreiraju tranzicijom i cutovima iza leđa obrane, dobio si bitku. To su napravili Cavsi, u manjoj mjeri Pistonsi i Hawksi jer u tim utakmicama im je šut funkcionirao, ali ne i zadnja linija obrane. Nije lako istovremeno držati Drummonda pod kontrolom zonom koja često rezultira udvajanjem i istovremeno zatvoriti sve šuterske opcije Pistonsa. Kvragu, nije im to čak uspjelo ni s Horfordom koji se nauživao otvorenog puta do obruča pored Sullingera koji jednostavno nema brzinu i skočnost da u zonskoj ulozi stiže na vrijeme zatvarati reket.

Srećom, naišli su na Wolvese protiv kojih su mogli zaigrati svoju igru prema naprijed, ali tu se radi tek o predahu. Na ovakvom Istoku, gdje svaki protivnik pokušava sve ne bi li se dokopao playoffa (kvragu, Derek Fisher trenira, što dalje treba reći), trebat će im infuzija talenta putem tradea barem u lanjskom obliku kada su dodali Thomasa i Crowdera, jer Stevensov blender je ovo što ima već toliko smiksao da se sve pretvorilo u vodu. Ainge, daj čovjeku nove sastojke, samo pazi da ne budu banana.

8. RAPTORS

Natjerali su ih Hornetsi da jašu bekove jer su im odsjekli sve druge opcije poput pick & rolla (koji s Biyombom ionako nije previše opasan) ili Scole na visokom postu, Lowry i DeRozan su potezali gomilu šutova iz driblinga kao u najcrnjim danima zajedničkog života, tek u završnici odigravši koliko-toliko dobro u oba smjera da večer Hornetsa pretvore u utakmicu (na kraju su izgubili, zasluženo, stvarno bi bila šteta da na račun jedna dobre četvrtine anuliraju sve što su Lin i društvo napravili kroz utakmicu, a na kraju krajeva i u produžetku).

Nevjerojatno je da nakon ovakve partije izdominiraju Miami, odnosno da Scola i Patterson bez problema prate Bosha. Čak im ni smallball Heata nije mogao ništa – iako su bez Carrolla i bez idealnih opcija za odgovor na takav stil igre, imaju dovoljno aktivnih igrača da pritiskom na loptu iskoriste činjenicu da Miami ni s ovakvom postavom nema šutersku kvalitetu.

I onda je uslijedio poraz od Kingsa, tipično. Kao i protiv Hornetsa ogroman problem je bio Scola, on očito može i dalje igrati na odličnoj razini, ali samo protiv određenog tipa protivnika (npr. protiv Spursa i Heata odigrao je sjajne utakmice), ali čuvati stretch ili smallball četvorke ne može ni pod razno. Casspi im je tako izneredio obranu, a uz to je ovo bila još jedna utakmica u kojoj je Lowry odigrao ispod standarda, primjetno mu pada forma (opet klasika), što je još vidljivije u obrani, posebice tranzicijskoj, nego u napadu (iako šutira grozno, za to je kriv i manjak opcija i činjenica kako uzima sve više loših šuteva, nestalo je one podjele lopti koju možeš ostvariti s Valanciunasom i Carrollom).

Uglavnom, umjesto da prilagodi postavu matchupu i ostavi Scolu na klupi, Casey je ubacio u petorku Johnsona umjesto Rossa, čime nije dobio ništa obrambeno, samo je stavio dodatan teret na Lowrya i DeRozana kao potrošače, pri tome im dodatno smanjivši prostor.

9. HEAT

Tjedan za zaborav, odradili su posao protiv Netsa (nakon dugo vremena utakmica u kojoj je vrijedilo imati Whitesidea na parketu, iako im je za odvajanje trebao i učinak smallball postave s Greenom ili Winslowom umjesto Hassana) i Blazersa (koji su pukli pod teretom rasporeda i ozljeda), ali su onu bitnu partiju protiv Raptorsa prosuli. Što nije ni čudo obzirom da je Scola nadigrao Bosha.

10. PISTONS

Kako vrijeme odmiče igraju sve bolje, kad bi bili u stanju ovako ubacivati stalno, mogli bi ciljati finale Istoka (pod uvjetom da ostanu u komadu, jasno). Ozbiljno, tko je u ovoj konferenciji iznad prosjeka u oba smjera osim Cavsa? Pistonsi pak, kada se poklope obrana i napad kao što je slučaj u ovom periodu, stvarno podsjećaju na onaj Van Gundyev projekt iz Orlanda koji je također od nikuda došao do vrhunskih rezultata.

Celticse su dobili i bez dobrog izdanja Jacksona, uz uskrsnuće klupe, za srediti Bullse im je trebalo 4 produžetka u večeri u kojoj je svaki starter odigrao minimalno 48 minuta, ali usprkos problemima zabijali su i branili na playoff razini. Malo je curilo u obrani, ali s ovakvim napadom i to se da oprostiti, bitan je balans.

11. BULLS

Sve viđeno na parketu maknuto je u stranu nakon što je Butler javno rekao ono što je svima jasno, a to je da je Hoiberg maneken na klupi. Maneken iza kojega stoji uprava, tako da će ova Jimmyeva eskapada brzo biti gurnuta pod tepih od ljudi kojima je u biti kritika i upućena, onima koji su natezali Butlera oko novog ugovora i nogirali stručnjaka poput Thibsa jer ih nije slušao koliko su željeli. Ima u Butlerovim riječima sigurno i osobnih frustracija, ne samo onih igrom momčadi, pa će biti zanimljivo pratiti koliko ova kombinacija može trajati, odnosno dokle će Paxson držati poziciju u klubu koji očito u dogledno vrijeme ne ide nigdje. Sada kada je era Rosea gotova, mogla bi biti gotova i karijera čovjeka koji je između gomile dobrih stvari, napravio i neke loše (tipa, trejdao Aldridgea za Tyrusa Thomasa, to je ono što uvijek prvo padne na pamet). Ne odradi li tranziciju s Rosea na Butlera kako treba, a za sada mu ne ide baš najbolje jer sudeći po do sada viđenom u tom klubu svi kao da i dalje vjeruju kako Rose može opravdati svoj napuhani ugovor, gazda Jerry bi mogao razmisliti o promjeni.

Inače, na početku tjedna protiv Memphisa su stvari izgledale dobro, njihova zona ni trena nije bila ugrožena od momčadi koja tricu šutira s 26%, a uz to ovo više nije Memphis koji će dobiti bitku u reketu pored živih Noaha i Gibsona koji upravo u ovim utakmicama mogu dati maksimum. Međutim, protiv Pistonsa je Hoiberg u onom maratonu propustio iskoristiti višak korisnih tijela, umjesto čega je pretjerivao s Roseom i Gasolom (recimo da je tu Butleru prekipilo), a onda su protiv Knicksa očekivano poklekli jer Rose nije mogao hodati, a Gasol nije ni pokušao.

Kakogod, promjene koje je zazivao Butler došle su u vidu izbacivanja Snella iz rotacije u korist Mirotića (kao startera na boku) i Portisa (koji je sada četvrti visoki), čime se Hoiberg samo dodatno ukopao u profil loše kopije Thibodeaua (taj je gnjavio s Mirotićem kao trojkom). Uglavnom, oni Bullsi do prije tri utakmice bi ovu riješili zaključanim reketom, ovi današnji uzdrmani iznutra pak dozvolili su Youngu i Lopezu da rade što hoće u sredini. Drama se nastavlja.

12. HAWKS

Imali su dva božićna poklona, utakmica protiv Sixersa i utakmica protiv Blazersa bez startnog bekovskog para, ali ono puno važnije je što su i u one dvije playoff bitke pobijedili i tako izvukli savršenih 4-0 u ovom tjednu. Celticsi nisu imali rješenja u reketu za Horforda, a i Schroeder se razigrao protiv Thomasa, a protiv Orlanda su konačno dobili nešto od klupe, ukazali su se Splitter i Scott kao protuteža dubini rotacije Orlanda. Nisu bili pretjerano uvjerljivi, ali rezultati su dovoljni da speru gorak okus ranijeg tjedna.

13. MAGIC

Još uvijek nema Watsona, a Skiles nije zadovoljan s Napierom, tako da je minute kao zamjena Paytonu uz Oladipa počeo dobivati i Hez i to ne samo u nebitnim četvrtinama kao što je bio slučaj prošli tjedan. Oladipo je uglavnom primarni playmaker u drugoj postavi, ali i Hezonja se uz sekundarnu rolu okušava i u primarnoj, a uopće mu činjenica da igra beka nakon što je na početku sezone uglavnom uskakao kao trojka svakako pomaže da češće pokušava kreirati. Ova combo-bekovska kombinacija njega i Oladipa je definitivno zanimljiva, oba su u stanju trpati, oba su fizikalijama debelo iznad prosjeka pozicije i tko zna, možda Skiles, ako ovo zaživi, pronađe još jedan način za uštrcati dozu energije u drugu postavu (koja igra iznad realnih mogućnosti i za očekivati je da u dogledno vrijeme padne).

Za očekivati je da će povratkom Watsona nestati minute Hezonji, ali ako ovih još nekoliko utakmica koliko mu ostaje u rotaciji iskoristi na pravi način, možda i ne potone opet na dno klupe. Samo povjerenje koje mu je pruženo u ovakvoj situaciji jasno je pokazalo da u Orlandu računaju na njega i da nisu tako visoki pick spucali tek da bi dobili spot-up šutera, već žele kompletnog igrača.

O samim učincima teško je reći nešto više, ozbiljniji broj posjeda odradio je tek protiv Knicksa (gležanj Paytona otvorio je priliku) i dok su mu ostavljali prostora kreirao je iz ulaza i u pick igri. Čim su mu zalijepili Granta u presingu, ostao je u igri samo kao šuter. Dakle, očiti su i dalje limiti, ali poanta je da nitko od njega ne očekuje da sutra igra playa 40 minuta, već da izbrusi i taj aspekt igre kako bi jednog dana bio raznovrsnija prijetnja kao sekundarni strijelac.

Uglavnom, protiv Hornetsa su odigrali odličnu partiju u oba smjera, posebice šuterski i s puno više opcija čak i na klupi, na sličan način su dobili i Knickse koji i dalje traže idealnu užu rotaciju, a nešto slabije izdanje protiv Blazersa nije bilo kažnjeno jer su potonji ovdje već počeli osjećati posljedice slabije Lillardove forme.

Jedini poraz tako su doživjeli od Atlante protiv koje su usprkos slabijem obrambenom izdanju ostali u igri do završnice. Njihova zona se odlično držala protiv Hornetsa i Blazersa, tu su pritiskom na loptu uspijevali protivnika natjerati na lošije šuteve, ali Hawksi su kretanjem lopte i napadanjem kroz Millsapa izbjegli upasti u tu zamku.

14. CLIPPERS

Maknemo li na stranu utakmicu protiv Bucksa gdje su Paul i Redick novom sjajnom partijom brzo riješili pitanje pobjednika, ispada kako su izgubili u sve tri ozbiljne utakmice s potencijalnim playoff konkurentima.

Protiv Spursa su se držali do zadnje četvrtine, točnije dok klupa Spursa nije napravila razliku koju kasnije neće moći stići, a nakon ovakve utakmice na drugoj večeri back-to-backa nisu bili spremnim ni za Rocketse koji su ovom prilikom čak zaigrali i obranu.

I dok su ova dva poraza donekle razumljiva, jedan kao rezultat puno veće kvalitete protivnika, a drugi kao tipična žrtva rasporeda, ovaj protiv Oklahome baš boli. Nikada bliže trijumfu protiv ozbiljne momčadi ove godine nisu bili, ali u završnici su pali zbog stare boljke, nemogućnosti da zaključe utakmicu. Točnije, u ovom slučaju problem je bila nemogućnost da išta obrane protiv udarnog dvojca protivnika.

Stephenson je konačno ličio na onoga Lancea iz indiane, ali u obrani nije rješenje za Duranta, kao što to nije ni Mbah A Moute. Kad dodaš da je i Russ jednostavno fizički nadmoćan Paulu, postaje jasno zašto su ostavljali toliko prostora u sredini Thunderu. Naime, u oba matchupa moraju ili udvajati ili rano slati pomoć kako bi zatvorili ulaz do obruča, što ostavlja rupe na drugim dijelovima parketa, tako da Oklahomi protiv njih nije potrebna nikakva specijalna postava s dodatnim šuterom, mismatch kreiraju već samim time što na parketu imaju udarne opcije koje do šuta mogu kad god požele. A ne možeš jednostavna staviti dvojku na Russa, Redick u takvoj roli prolazi puno gore od Paula, a eventualno igranje s dva minus šutera radi obrane uništilo bi im napadački raspored.

15. JAZZ

Dok dobiju Goberta nazad i vrate obranu na razinu prije njegove ozljede, tko zna koliko će poraza nagomilati. Ovih 4-6 od kada je Rudy otpao ne zvuče, a i ne izgledaju dobro, eto jedina sreća u ovoj situaciji je što će im i 50% učinka možda biti dovoljno za playoff obzirom da stanje na Zapadu nije sjajno, odnosno da trenutno nitko ne izgleda pretjerano sposoban uključiti se u lov na zadnjih nekoliko playoff pozicija.

Izgubiti od Pelicansa vjerojatno nisu planirali, ali napadački nisu mogli pratiti protivnika s nevidljivim Hoodom (nastup mu je ionako bio upitan zbog ozljede) i s Burksom kojega je Evans potpuno nadigrao. Nakon ove utakmice Snyder je opet vratio Burksa na klupu u korist Netoa, ali do dvije pobjede došlo je prije svega zbog laganijeg rasporeda.

Naime, Denver im je protivnik po mjeri, netko čiju borbenost mogu držati po kontrolom i netko tko šuterski nije tolika opasnost, a Sunsi kao da nisu imali previše volje igrati utakmicu, pa se i to okrenulo njima u prilog.

PUT ME ON A TRAIN

Trećina sezone je iza nas, znači idealan je period za glupe postove. Stoga pogledajmo kakav bi score imale momčadi na kraju sezone kad bi održale trenutnu koš-razliku kroz 82 utakmice. Isto bi mogli ponoviti kad prođe sljedeća trećina, čisti da usporedimo koliko se na ove rezultate iz prvog dijela godine čovjek može osloniti. A da je sezona otkačena, potvrđuju i brojke koje su na ovako relativno malom uzorku još luđe.

WARRIORS 75-7

SPURS 74-8

Dakle, ne samo da bi Warriorsi mogli nadmašiti rekord Bullsa, već su i Spursi za sada na putu da to naprave. Što se gotovo sigurno neće dogoditi, vjerojatno će obje momčadi završiti negdje između 65 i 70 pobjeda, što je opet više nego su se nadale i optimističnije prognoze. A čisto da shvatimo o kakvoj se ovdje ludoj sezoni na vrhu radi, kazuje nam i koš-razlika Bullsa iz prvih 27 utakmica te 1996. – da su se održali na njoj do kraja, Bullsi bi imali “tek” 66-16 na kraju sezone. Znači, isto kao što su oni napravili skok od 2 poena ukupno u preostale dvije trećine sezone, Warriorsi i Spursi bi mogli doživjeti sličan pad, što bi ih dovelo taman na 70, odnosno 69 pobjeda. Što je još uvijek suludo puno. Što, kažete “a zašto ne bi i oni mogli napraviti skok od tih par poena?”. Ma nemojte se s tim ni šaliti, ovo mi već muti mozak, bolje da počnem rješavati križaljke u nedjelju ujutro kao svaki pravi veteran umjesto da gubim vrijeme na ovo.

THUNDER 58-24

CAVS 55-27

Ovo je manje-više u skladu s očekivanjima, s tim da i jedna i druga momčad imaju potencijal za bolje rezultate. Jasno, u slučaju ozljeda, i puno lošije.

Uglavnom, ova top četvorka je bila u vrhu većine projekcija i prije početka sezone, a ono gdje postaje zanimljivo je ispod njih.

PACERS 54-28

HORNETS 51-31

Kako su dvije momčadi koje smo očekivali na oko 50%, a u puno većem broju scenarija i ispod, posebice Hornetse, odjednom postale punokrvni playoff pretendenti s potencijalno ozbiljnim scoreom? Koliko je uvod u ovu sezonu bio van standarda zbog smallball revolucije i koliko se to poigralo s brojkama? Koliko će se (ako uopće hoće) stvari stabilizirati kroz preostale utakmice?

RAPTORS 50-32

CELTICS 50-32

Toronto je tu negdje, oko vrha Istoka, tu većeg iznenađenja nema iako je s njima do kraja sve moguće obzirom na toliko puta dokazanu sklonost oscilacijama koja proizlazi iz toga što su oslonjeni na dva krhka beka. Celticsi su pak šok, posebice što su trenutno jedva iznad 50%. Međutim, njihova koš-razlika je ona 17-10 momčadi, sad je samo pitanje da li su imali nesreće u gustim završnicama pa će se stvari popraviti kad počnu pobjeđivati u takvim utakmicama zadržavši ovu koš-razliku, ili su jednostavno nabijali razliku protiv slabije konkurencije pa će im se uskoro neminovno i koš-razlika početi smanjivati prema onoj 50-50 momčadi.

MAGIC 47-35

PISTONS 45-37

BULLS 45-37

Uf, evo Skilesa i Van Gundya opet u playoffu, a evo i Istoka na razini na kojoj nije bio od ’90-ih, ne samo sa svih 8 momčadi u pozitivnom, već i sa svima na 55% i više uspješnosti. A ispod crte imamo još Heat i Hawkse s pozitivnim scoreom. Jasno je da će ovdje biti još svega, pogotovo jer je score između konferencija 50-50, što je nelogično jer ako Zapad ima samo 5 pozitivnih momčadi, onda bi kvragu trebali imati i negativan score. Praktički, ispada kako su ove slabije momčadi na Zapadu statistički oštećene time što puno ćešće igraju protiv Warriorsa i Spursa, tako da je ovo vjerojatno sezona u kojoj će pogled na score imati više smisla nego onaj na koš-razliku. Zamislite da Hornetsi i Pacersi umjesto 4 utakmice godišnje s Warriorsima i Spursima odigraju njih 7 ili 8, a Memphis ili Rocketsi duplo manje, to bi im svakako pomoglo da ostave bolji dojam (palo mi je na pamet da možda izdvojim utakmice protiv Warriorsa i Spursa iz koš-razlike što bi dalo vjerojatno objektivniji pogled na ligu, ali čemu, ovaj post je besmislen sam po sebi, a kontekst je kontekst upravo zbog svih uključenih varijabli, čemu tragati za boljim prikazom stvarnosti od onoga – stvarnog, sa svim svojim nelogičnostima i nepravdama).

CLIPPERS 45-37

HEAT 44-38

HAWKS 43-39

MAVS 42-40

Clippersi su primjer momčadi koja je debelo podbacila, ali barem su u tri utakmice protiv udarnog dvojca izgubili s pristojnom koš-razlikom, sa 6.3 poena u prosjeku. To je još jedan dokaz da ove godine nisu izazivač, ali barem se nisu sramotili kao neki drugi.

JAZZ 40-42

SUNS 39-43

BLAZERS 39-43

Happy times na Zapadu, tri momčadi ispod 50% učinka ulaze u playoff. Nema šanse, to je i na Istoku u najgorim godinama bila rijetkost. Puno je zanimljivija činjenica da su Houston i Memphis ispred svih ovih momčadi po scoreu, ali očito ne i po razini izvedbe. Sad, Memphis se još može izvući na onu tezu da im je koš-razliku uništila gomila utakmica protiv top dvojca (četiri teška poraza), ali Houston ima samo jednu takvu utakmicu do danas, dakle čeka ih još 6 (4 puta protiv Spursa). Tko jedva čeka gledati njihove rotacije u obrani na kretanje lopte San Antonia?

KNICKS 38-44

WOLVES 37-45

ROCKETS 36-46

KINGS 34-48

NUGGETS 29-53

WIZARDS 29-53

GRIZZLIES 29-53

PELICANS 25-57

BUCKS 24-58

NETS 24-58

LAKERS 17-65

SIXERS 8-74

Nema šanse da ovoliko momčadi završi ispod 30 pobjeda, posebice pored dvije ovako očajne momčadi kao što su Lakersi i Sixersi (koji su btw na putu da ostvare najgori rezultat svih vremena, što je u idealnom kontrastu s ovim što rade Warriorsi i Spursi). Ali, kandidata za tankiranja u drugom dijelu godine je gomila, ovo što se događa Wizardsima i Pelicansima zbog ozljeda, odnosno Grizzliesima i Bucksima jer im je vrijeme prošlo, odnosno još nije stiglo, obično se proglasi izgubljenom sezonom, pa se smjer okrene prema draftu i čišćenju capa.

POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART TWO)

16. MAVS

Tjedan za zaborav, tek jedna dobra četvrtina protiv Sunsa dovoljna za pobjedu i puno natezanja. Hawksi su ih nadigrali, pokazali se se kao bolja momčad finese, posebice jer Dallas obrambeno nema rješenja za njihovu stretch formaciju, ali ostali su igri zahvaljujući borbi pod obručima. Protiv Wizardsa su bili bez Williamsa (ništa ozbiljno, nisu gležnjevi), ali definitivno im je nedostajao startni play da se suprostavi Wallu. Bez njega nisu mogli uhvatiti ritam, dobili su tek dobru partiju od Matthewsa kojega su Wizardsi uglavnom ignorirali na perimetru pokušavajući preživjeti rotirajući trojac Sessions-Neal-Temple umjesto ozljeđenog Beala. Uglavnom, Mavsi su za razliku od nedavnog međusobnog dvoboja ovdje nadigrani, praktički do zraka su došli tek u završnici kada su Dirka okružili s 4 beka.

Protiv Sunsa su dobili Williamsa nazad, odigrali su kvalitetnu partiju, maksimalno koristeći slabosti klupe protivnika koji se opet traži, sada vraćanjem Chandlera u rotaciju (Hornacek je ekspresno odustao od dvojca Leuer-Teletović, ovdje im nije dao ni sekunde zajedno iako su imali povoljan matchup protiv Dirka i Zaze).

17. SUNS

Toplo-hladno tjedan kao i sezona uostalom, a dobar dio tih oscilacija baziran je ne samo na skromnom talentu, već i na konstantnom miksanju rotacija. Koje donosi i gomilu dobroga, ali ima i loših posljedica, posebice kada se odigra na pogrešne kombinacije. Orlando im je bio protivnik po mjeri, momčad koja nema toliko opasne bekove koji bi izmorili Bledsoea i Knighta, a uz to igraju sličnim stilom, preferiraju obranu i, posebice u ovom periodu, stretch postave. Takav je trebao biti i Portland, momčad koju su na startu sezone dobili dva puta lakoćom, ali ovaj put je stigla osveta. Ništa od one bekovske dominacije, dapače Lillard i McCollum su sada bili ti koji su kontrolirali utakmicu, a posebice treba istaknuti energičnu McCollumovu partiju koja je dobrim dijelom zaslužna za povijesno lošu Knightovu partiju (koja je bila očiti primjer zašto je oko njega u roli nositelja teško graditi ozbiljnu momčad, takve oscilacije su ubitačne). Pokušao je Hornacek u završnici stići Portland posezanjem za smallball postavom, ali ni Warren ni Booker nisu bili rješenja, a sigurno to nije bio ni Price.

Nakon takve ispodprosječna partije bilo je vrijeme za jednu dobru, a tu su im kao naručeni došli Wolvesi koji trenutno prolaze kroz vlastitu krizu identiteta. Vratio se Chandler u rotaciju tako da su brzo odustali od stretch postave s dva visoka šutera, što ovdje nije bio problem obzirom da Wolvesi uglavnom na parketu drže dva centra koji igraju na laktu. Sad će biti zanimljivo pratiti kako će Hornacek miksati jer ima dovoljno opcija, bitno će biti pravilno procijeniti kada posegnuti za kojom. Igrati po defaultu s Chandlerom i Lenom 48 minuta nije nužno, isto kao što nije nužno rotirati samo Leuera i Teletovića na četvorci bez doprinosa Warrena ili Tuckera kojim se otvaraju minute za Bookera.

Prvi pravi test baš i nije prošao dobro, dosta krute rotacije koštale su ih poraza protiv Dallasa, Carlisleov uzorak izmjena pokazao se prevelikom preprekom. Smallball postava je bila ok, ali s Chandlerom koji je trenutno daleko od potrebne forme na parketu nisu funkcionirali, posebice defanzivno gdje su on i Teletović curili na sve strane protiv pokretnog napada Dallasa koji se vrti isključivo u 4 vani formaciji. Leuer i Teletović ne bi ovdje bili od ništa veće koristi obrambeno, ali napadački bi mogli pratiti Dallas bez upadanja u rupe koje je kasnije teško stići.

18. BLAZERS

Odigrali su odličnu partiju protiv Cavsa (ovdje su imali sreće igrati protiv one kilave verzije prije nego su LeBron i društvo odlučili zaigrati šampionsku obranu), Lillard i McCollum su rešetali s perimetra i da je James igrao na slabijoj razini vjerojatno bi uzeli pobjedu. Protiv Sunsa takvu priliku nisu propustili, u puno lakšem dvoboju u kojem ni jedna momčad nije previše marila za defanzivne postave odvojili su se kada su zaigrali s Aminuom na četvorci i Crabbeom na trojci. Phoenix za to nije imao rješenja, energetski su ovo mogli pratiti samo smallball postavom koja pak nije ni približno ofenzivno potentna.

Puno zanimljivije je bilo protiv Knicksa, gdje su izgubili jer ni ovaj put nisu mogli zaustaviti ni jedan pokušaj protivnika u završnici. Izgledali su za klasu bolje na startu utakmice, ali kako su se Knicksi prilagođavali razlika se smanjivala, dapače u završnici su Knicksi čak igrali i bolje. Nije pomogla ni smallball postava s Aminuom i Crabbeom, s usporenim Lillardom nisu mogli zabiti dovoljno da sakriju rupe u obrani.

Zato su im Pelicansi stigli kao naručeni, protivnik je ovo koji ne može odraditi ozbiljan pritisak na njihove bekove i to je presudilo, dok su s druge strane Blazersi imali dovoljno aktivnih tijela za držati Davisa pod kontrolom.

19. GRIZZLIES

Koliko je ovdje ozbiljno dovoljno govori to što su pored živog Randolpha posegnuli za smallball postavom (a to nešto i govori o tome kakvu sezonu igra Z-Bo, lani od granične all-star razine, danas do penzije). Thunder ih je razbio, Memphis više nema što raditi u ovom dvobojima u kojima Durant praktički ima šuterski trening (nepovratno su prošli dani kada ga je Allen mogao usporiti), opet su doživjeli jedan od onih poraza koji uništava koš-razliku i zbog kojega je jasno da su puno lošiji nego što to poručuje score baziran na pobjedama u gustim završnicama.

Kao što je bila ona protiv Pistonsa. Detroit je momčad po njihovom ukusu, ostali su u egalu jer se igralo na snagu i zaštitu reketa, a tu je Z-Bo old school partijom pokazao da u povoljnom kontekstu još uvijek ima nešto za ponuditi. S tim da im je igrač odluke ipak bio Barnes koji je na jednu večer inspiraciju crpio iz šuteva Stepha Currya.

Realnost je pak zakucala na vrata već protiv Hornetsa, gdje se potvrdilo koliki im problem predstavlja stretch košarka, takve postave s ovakvim Allenom i Randolphom ne mogu braniti ni pod razno. Uglavnom, ne moraš na prsima imati natpis Warriors ili Thunder da bi ih šamarao, dovoljno je biti u stanju izazvati njihov manjak fleksibilnosti s grit & grind postavom vidljiv u oba smjera. S tim da je ovdje još jednom očit bio i problem Conleya koji više ne igra obranu. Istina, svi oko njega su oslabili, ali i on kao da je usporio, što zove na oprez oko njegovog budućeg ugovora. Sitni playevi koji nisu elitni talenti ne stare dobro, a Conley će tražiti bliz maxa u 29-oj godini, to je ogroman rizik za Memphis.

Uglavnom, Heat im je bio protivnik po mjeri zbog spore igre i formacije s dva visoka, ali ovdje se Joerger o kojem se već priča kao o bivšem odlučio za promjene, posjeo je Z-Boa na klupu i vratio se smallballu s Barnesom. Miami je u početku imao problema s ovom formacijom, ali do kraja su se prilagodili, sami su jahali Bosha na centru okruženog vanjskima i Memphis je i u ovakvom dvoboju ostao kratak.

Srećom, Wizardsi nemaju taj luksuz prilagodbe, nisu imali rješenja za miks smallballa i grit & grinda s klupe, obje postave Memphisa bile su dominantne. Sad još samo moraju smisliti kako da igraju dva puta tjedno s Wizardsima.

20. ROCKETS

Još jedan tjedan za zaborav. Protiv Netsa je obrana opet bila sramotna, nije pomoglo ni što je klupa pružila suludo efikasne šuterske partije, jednostavno Lopez i Young su lakoćom dolazili do poena na obruču. I oni su donekle popravili dojam protiv Wizardsa koji nemaju toliko efikasne strijelce u postu, izvukavši se na račun dobrih partija Hardena i Beverleya s perimetra (i to bez Arize). Protiv Lakersa slična priča, protivnik koji ne može kazniti slabosti zadnje linije i protiv kojega su mogli igrati run and gun, pri tome graditi formu gomili igrača koji muku muče s trčanjem.

Ali, protiv Nuggetsa su sve slabosti opet došle na naplatu, manjak energije u Denveru ne prolazi, a rupu pod košem dodatno je naglasio izostanak Capele, Jones ni pod razno nije mogao držati Farieda dalje od skokova u napadu, a Motiejunas je daleko od razine potrebne za igrati back-up peticu.

21. WOLVES

Momčad nepotrebno pada u depresiju, rezultatski ne prolaze najbolje u zadnje vrijeme, ali nije da nemaju prostora za napredak. Zamalo su izgubili i od Lakersa koji su ih iznenadili odjednom kvalitetnom klupom, ali ih je izvukao Martin s retro nastupom u kojem je ukrcao 37 poena. Bacilo je ovo LaVinea u sjenu, sljedeću utakmicu su jahali isti recept iako nije bilo povrata, izgubili su od Denvera jer se Martin ovaj put napromašivao, ali valjda je trenutno važnije držati njega u izlogu za eventualni trade nego razigravati LaVinea. Kao što smo rekli, problem nisu rezultati, već govor tijela, očito se u klince uvukla nervoza, što je bilo očito po nastupu protiv Denvera koji je ih nadskakao i pretrčao. A ima i nešto u vodstvu s klupe, recimo Mitchell je pokušao iščupati i ovu pobjedu pa je iz nekog razloga na parket poslao Princea kao smallball četvorku.

Sunsi su ih pak pregazili, opet je LaVine imao smanjenu minutažu iako je na kraju skoro sam prestigao prednost Sunsa novom odličnom šuterskom epizodom. Ostaje se nadati da će netko što prije posegnuti za Martinom jer davati njemu 20 lopti po utakmici pored ovakve gomile potencijalnih asova stvarno postaje blesavo. On je na ovom rosteru totalno beskoristan za razliku od KG-a, pa i Millera, trpati mogu mnogi i time više šteti nego koristi. Uostalom, nije slučajno LaVineovim povratkom u ulogu šestog igrača i instaliranjem Martina u petorku uslijedilo ovih 1-6. Zach može trpati u combo roli i to im dobro dođe s klupe, ali, što je važnije, razvijati njega i Rubia kao par (kao da bi LaVine bio manje opasan kao sekundarni kreator), ili imati potentnog back-up playa? Uostalom, pogledajte samo kako je Stotts riješio taj problem, McCollum je back-up play, ali svejedno mu ne pada na pamet držati ga razdvojenog od Lillarda osim u situacijama kada odmaraju.

22. KINGS

Ova njihova smallball postava rastura, Cousins ima prostora za dominirati i pravo je čudo da je Karlu trebalo ovoliko vremena da instalira rotaciju kakvu je vjerojatno želio od starta (valjda su porazi trebali isfrustrirati Cousinsa do te mjere da opet pristane igrati peticu). Uglavnom, sada imaju i idealnu rotaciju od 8 ljudi, bez onog nepotrebnog gubitka vremena na startu prve i treće četvrtine uz dodatnog visokog, tako da su Jazz bez Goberta pomeli s parketa, Cousins ih je ubio u reketu direktno preko Favorsa.

Istu stvar su ponovili i s Knicksima, Cousins je radio što je htio i zabijao je na sve moguće načine. Karl je ne samo pronašao odličnu petorku, već je maksimalno srezao i rotaciju, očito mogu igrati ozbiljno samo kada su maksimalno u pogonu, što je potvrdila i završnica protiv Knicksa kada su se skoro upucali u nogu jer su prestali igrati i onaj minimum obrane koji su inače u stanju pružiti.

23. WIZARDS

Vratio im se Gortat, ali to im protiv raspucanih Rocketsa nije previše pomoglo, a onda su ostali bez Beala koji će u svom stilu pauzirati mjesec dana, opet zbog problematične noge. Dakle, ostali su s 4 NBA igrača u rotaciji, jednim funkcionalnim visokim i pravo je čudo da su izvukli pobjedu u tri preostale utakmice. A mogli su i dvije da su Pelicansi imali malo slabiju šutersku večer protiv njihove zone jer su i sami ubacivali hrpu trica protiv nepostojećeg pritiska protivnika. Dallas su skinuli, Gortat je držao Zazu pod kontrolom, a Dirk je opet pokazao da ima problema s ovim bržim čuvarima poput Dudleya koji nisu klasične četvorke i ne igraju na snagu, već aktivnošću spriječavaju da uopće primi loptu i ima vremena za skok-šut.

Wall je u ovom periodu bio odličan, a jedna njegova lošija partija protiv Memphisa ujedno je značila i poraz. U ovakvoj situaciji Beal bi im sjajno došao, ovako je pokretnija obrana Memphisa u kombinaciji s povremenim postavama s dva visoka bila previše za stanje u kojem se trenutno nalaze.

24. KNICKS

U dvije utakmice za redom uništeni su u reketu, prvo od Favorsa, zatim i od Cousinsa, toliko o obrambenim temeljima koje grade. Protiv Jazza nisu ni bili u utakmici, raspoloženi Hayward u vanjskoj liniji uz sve probleme u sredini bio je previše za njihovu obranu, dok su protiv Kingsa održavali tračak nade, prije svega zbog dobre Melove partije u kojoj je ovaj nakon dugo vremena napadao obruč veći dio večeri. Međutim, Porzingis igra sve slabije kako liga ima sve više podataka o tome kako ga treba braniti (tipa, držati ga dalje od napadačkog skoka što su svi propuštali prvih mjesec dana), Afflalo je također prestao biti opasnost iz post-upa čim su shvatili da i dalje može zabiti ako ga ostaviš da se namješta 1 na 1 bez pritiska, tako da uz probleme u obrani sada imaju i taj da se odjednom muče zabiti.

Stoga je došlo i do određenih pomaka, naime Fisher je čak malo i ubrzao igru, odnosno počeo je koristiti i Mela na četvorci u dužim šihtama. Zemljo, otvori se. I ne samo da je stao na ovim kozmetičkim zahvatima, Fisher je protiv Blazersa čak i trenirao, dapače moglo bi se reći da je pravovremenim prilagodbama usmjerio utakmicu u smjeru pobjede. Naime, na startu utakmice Knicksi nisu imali nikakve šanse s Calderonom i Lopezom braniti Lillarda i Plumleea u pick & rollu, tako da je ubrzo šansu dobio Galloway koji je u toj roli odradio veći dio večeri, a imali smo prilike gledati i Porzingisa i O’Quinna na petici kao pokretnije centre u obrani, ali i centre s rasponom na šutu u napadu. Time su dobili nešto prostora za iskoristiti već opjevane slabosti Blazersa u zadnjoj liniji, a još više su ga dobili s kombinacijom Anthonya i Williamsa na četvorci. Potonji je imao dobru šutersku večer koja je idealno nadopunila ono što su pokušavali, a od svih dobrih poteza možda najbolji je bio stavljanje Thomasa na Lillarda. Upravo njegova obrana na playu Blazersa okrenula je ritam utakmice i dali Knicksima šansu da u završnici ukradu pobjedu na način koji je do ove večeri bio nezamisliv. Pa da vidimo može li Fisher nastaviti graditi na uzorku ove utakmice ili ćemo opet gledati isključivo velike unutarnje linije i spore bekove.

25. BUCKS

Odigrali su solidnu partiju protiv Clippersa, ali obrana koju trenutno igraju ipak nije dorasla tako kvalitetnom pick & roll napadu koji uz to ima višak opcija na strani bez lopte. Protiv Raptorsa su odigrali nešto bolje defanzivno, ali što im to vrijedi kada nisu mogli zabiti niti kada je Scola bio na parketu. Uglavnom, totalna depresija, iz utakmice u utakmicu postaje jasno da jednostavno nisu dovoljno dobri, a onda im se zalomi večer u kojoj prekinu povijesni niz Warriorsa. Koji nisu imali energije pratiti rastrčane Buckse, imali su povremene šuterske bljeskove, ali ne i dubinu za odigrati 48 minuta protiv napaljenog protivnika.

Ključni posao su napravili Giannis i MCW napadajući s loptom, Giannis je nakon niza utakmica u kojima su se starteri izmjenjivali u roli slashera ovdje bio de facto playmaker, a kada bi se on umorio stvar bi u ruke uzeo Carter-Williams. Uglavnom, obojica su odlično igrali u visokom ritmu tako da se postavlja pitanje zašto Kidd uporno inzistira na postavljenim napadima koje ionako ne mogu riješiti jer nemaju šut. Ne znam, možda je stvar u tome da su Warriorsi ovdje igrali svoju igru, ali jednostavno nisu imali dovoljno za izaći kao pobjednici, ali Bucksi su u bržem ritmu i tranziciji barem prema naprijed izgledali skroz solidno. U obrani su pak ostavljali otvorene šuteve u svom stilu, igrali su energično, ali neprecizno, najveća razlika je bila u tome što su Warriorsi bili toliko umorni da im je skoro svaki pokušaj bio kratak. Da je raspored bio povoljniji, Steph i Draymond bi ih uništili na pick & rollu, u to uopće nema sumnje.

26. PELICANS

Imali su sreće protiv Wizardsa, dobili su desetkovanog i umornog protivnika za kojega im je opet trebalo napucavanje u samoj završnici da se provuku (Evans 5 trica). Protiv Bullsa su se držali do same završnice, a onda nisu mogli braniti Brooksa u pick & rollu, što reći još o njihovoj obrani osim da bi stvarno možda najpametnije bilo da krenu u tradeove i po Simmonsa kako bi Davis imao barem jednog iznadprosječnog suigrača uz sebe idućih 5 godina. Opet su dobro otvorili utakmicu, izgledalo je da Bullsi ne mogu pratiti lakoću kojom ubacuju poene, a onda je došlo do novog nevjerojatnog pada u završnici druge četvrtine iako su na parketu imali sasvim drugačiju postavu s centrom (slično im se dogodilo i protiv Bostona nekoliko dana ranije sa smallball petorkom). Iz takvog stanja se više nisu vratili, dijelom je za to odgovoran i raspored koji im je donio putovanje u Chicago na drugoj večeri back-to-backa, ali govori to nešto i o kemiji i karakteru trenutno unutar momčadi.

Protiv Blazersa opet ista priča, pad u drugoj četvrtini, opet s novom postavom, upali su taman u rupu da se istroše do završnice u pokušajima stizanja. Blazersi su bili previše ubojiti s perimetra za momčad bez stopera na vanjskim pozicijama, a nije pomoglo ni što su uz solidne partije Evansa i Davisa dobili još jedan dokaz da Holiday polako hvata ozbiljnu formu. Gentry još traži dobitnu kombinaciju, a dok on preslaguje rotacije iz večeri u večer, razbijajući tako bilo kakvu pomisao o konstanti, momčad mu je upravo izgubila 12 od 13 gostovanja ove sezone.

27. NUGGETS

Još jedan razigrani trener je Mike Malone, on miksa svako malo u potrazi za nečim što bi momčadi dalo poticaj, iako mu protiv Orlanda baš i nije trebao Hickson pored svih drugih opcija. Nezadovoljan igrom visokih u ovoj utakmici gdje je Orlando bez većih problema iskontrolirao reket, protiv Wolvesa je jahao petorku s Fariedom na centru okruženim četvoricom vanjskih, Wolvesi se tu nisu najbolje snašli. Ostali su bez Mudiaya koji je uganuo gležanj, ali Malone kao da je to jedva dočekao jer sada može Nelsona imati veći dio večeri na parketu, a uz to Harris je aktivniji defanzivac od rookiea. Uglavnom, Malone je totalno fokusiran na svoj posao, pokušat će plivati dok god im to situacija dopušta iako su novi nizovi poput onog nedavnog od 0-8 neizbježni.

Igrali su još protiv Rocketsa, veteranska trojka Nelson-Gallo-Faried odjednom je donijela ozbiljnost, element koji je protiv ovogodišnjih Rocketsa često jedino što ti treba.

28. NETS

Bogdanović kao da živi za tekme protiv Houstona, odigrao je drugu najbolju partiju ove sezone opet protiv Hardena, a njegova šuterska rola uz igru visokih bila je previše za Rocketse. Još jednu pobjedu su ostvarili protiv Sixersa, nisu mogli računati na Lopeza koji je cijelu večer imao probleme s osobnima, ali dobili su dobru šutersku večer od Bargnania s klupe, čak je i on za ovakvu obranu Sixersa previše.

Protiv Clippersa i Magica nisu imali realne šanse, pojavili su se na poslu posebice protiv prvih, ali Paul i Redick su ipak bili previše. Orlando je nakon par poraza trebao ovu pobjedu i nije im padalo na pamet dovesti je u pitanje.

29. LAKERS

Potez s Russellom i Randleom kao podizačima energije s klupe nije bio loš, pokazali su da imaju puls s ovim rasporedom, barem u napadu. I to protiv Wolvesa gdje su upravo klinci vukli do produžetka. U preostale dvije utakmice Russell je opet startao zbog ozljede Clarksona, tako da oslabljeni nisu imali šanse. I Spursi i Rocketsi su ih pregazili, ovaj put nije bio bitan ni Bryantov šut (koji je sve bolji u zadnje vrijeme), ni nešto drugo, već samo ta katastrofalna obrana.

30. SIXERS

Pričamo o povijesti kad su Warriorsi (i Spursi) u pitanju, ali koliko su povijesni Sixersi, da je li je ovo najgora momčad ikada? Ostanu li na ovoj prosječnoj koš-razlici do kraja, završili bi sa scoreom 9-73, čime bi izjednačili najgori score svih vremena kojega drže također Sixersi, generacija 1973.

Uglavnom, četiri nova poraza su skupili i u ovom tjednu, usprkos solidnoj partiji Okafora nisu imali dovoljno za skinuti Netse, protiv Raptorsa su izgubili utakmicu nakon prve četvrtine, a i Bullsi su preko njih pokazali da mogu šutirati i nešto drugo osim cigli. Ipak, vrhunac tjedna bio je partija protiv Pistonsa, tu su čak i dobili dvije četvrtine jer ipak je u pitanju Detroit, ali usprkos tome nisu bili ni blizu (zadnja je bila revijalna). Ono zanimljivo – Dre je protiv Okafora uhvatio čak 11 skokova u napadu, dok je Jahlil u 30 minuta na parketu skupio 3 defanzivna skoka, što su teritoriji Damjana Rudeža. Koliko god im napad bio slab, obrana im je još gora i to je onaj za sada najfascinantniji aspekt ove sezone.

Btw, Okafor je trenutno na 45 popijenih banana u 24 utakmice (ima 1.5 blokadu po utakmici, a prima ih 1.9 po tekmi), što nije grozno, a i McConnell se raspucao, ima već 7 pokušaja s linije slobodnih u 674 minute na parketu.

POWER RANKINGS, WEEK 7. (PART ONE)

1. WARRIORS

Što ti je život, konkretnije što ti je okrutni NBA raspored. Preživiš Boston, iščupaš pobjedu u sjajnoj utakmici protiv respekta vrijednog protivnika, a onda te skine Milwaukee jer, niti 24 sata kasnije, nisu u stanju pošteno trčati. Klasika, kao ono kad Omar preživi sve moguće napade Avona i Stringera, kasnije i Marla, da bi ga na kraju sredio klinac dok kupuje cigarete (psihopat, ali ipak klinac). S tim da je nerazdvojivo ovo što su napravili Bucksi sa štetom koju su napravili Celticsi, isto kao što je nerazdvojivo da je Omar postao olupina zbog loma noge koji je bio rezultat bijega od pravog protivnika. Ali, svejedno.

Utakmica protiv Bostona tako je bila vrhunac tjedna, tjedna koji nije bio jednostavan. Barem na papiru, naime Pacersi su trebali biti izazivač, da bi na kraju bili izrešetani po kratkom postupku, Warriorsi su imali +32 u jednom trenutku uz 10 trica Klaya Thompsona koji je koristio sklonost Pacersa gomilanju igrača na strani s loptom.

Klaya nije bilo protiv Bostona, što je značilo da su Curry i društvo morali igrati bez dvoje od šest najboljih igrača, s dva granična rotacijska NBA igrača u startnoj postavi (Clark i Rush), ali su svejedno prezentirali već poslovičnu razinu borbenosti. Provukli su se kroz 2 produžetka, pri tome izmorivši Greena (50 minuta akcije, u ovih 8 minuta bez njega Boston je napravio +9) i Currya koji nikako nije uspijevao doći do svoje kvote otvorenih šuteva (što je rezultiralo ne pretjerano učinkovitom partijom, s upola slabijim šutem iz igre nego inače i s jednakim brojem izgubljenih kao i asista).

Zbog manjka opcija Curry nije samo uzimao šuteve preko ruke više nego inače, već se morao i puno više trošiti da dođe do otvorenog šuta, s tim da često ne bi ni vidio loptu bez obzira koliko trčao jer je gužva u sredini bila netipična. Osim mučenja u napadu, imali su i problema u obrani s branjenjem pick & rolla, posebice kada bi ih Celticsi lukavo stavili u akcije između Bradleya i Sullingera. Curry je bio na Bradleyu umjesto na Thomasu, računali su da će tako manje raditi u obrani, ali Stevens je stavljao Bradleya u gomilu situacija kao primarnog kreatora i ovaj je trenutno u takvoj formi da je to koristio.

Razlog zbog kojega je to ubojita kombinacija je taj što preuzimanje ne pali, centar je prespor da drži Bradleya, a Sullinger je dovoljno raznovrstan da kazni Currya, tako da su Celticsi poprilično lagano kreirali otvorene šuteve (slično je funkcionirao i Olynyk, iako je on svoje odradio i kao spot-up opcija), ako ništa drugo s poludistance za Bradleya. Uglavnom, ova taktika se može primjeniti ako imaš dva combo-beka u startnoj postavi, tipa Spursi s Parkerom i Manuom bi mogli kreirati taj slasherski pritisak i koristiti Curryevu slabost u probijanju kroz blokove, jasno pod uvjetom da je na petici Aldridge, odnosno da igraju smallball s Leonardom na četvorci i Greenom na trici.

Uglavnom, iako su protiv Bucksa ekspresno vratili Klaya u postavu, na drugoj večeri back-to-backa teoretski nije bilo moguće da Curry i Green nakon onakvog trošenja od dan ranije budu na potrebnoj razini. Uhvatili su pristojne brojke, ali Steph je opet imao problema doći do ikakvog šuta osim preko ruke, a Green je vidno slabije trčao. Taj niz je gotov, ali sada se barem mogu fokusirati na onaj važniji, niz osvajanja naslova.

2. SPURS

Tjedan u kojem su imali jedan trening (protiv Lakersa), dvije briljantne partije (protiv Hawksa i Jazza) i jednu za zaborav (protiv Raptorsa). Na ovoj protiv Lakersa se nema potrebe zadržavati, klasična prilika za odmor igrača (Parker dobio dan odmora, Manu igrao samo 5 minuta), a i o pobjedama treba reći tek nešto sitno. Mlađi brat iz Atlante definitivno im nije dorastao u ovom trenutku, drugu i zadnju međusobnu utakmicu sezone opet su izgubili s 20+ razlike, pokazujući iste probleme s kontrolom reketa i skoka. Spursima je trebalo manje od pola utakmice da kombinacijom napadačke efikasnost i zida u sredini obrane riješe utakmicu, a protiv Jazza im je trebalo jedva četvrtina.

Umorni Jazz na drugoj večeri back-to-backa jednostavno nema oružja za suprostaviti se Spursima koji su u jednom trenutku vodili 46 razlike lakoćom secirajući zadnju liniju obrane protivnika koja bez Goberta curi na sve strane.

Protiv Raptorsa je pak bilo zanimljivo. Toronto je igrao sjajnu obranu, posebice na Leonardu kojega je u oba smjera maksimalno umarao DeRozan, da bi ga udvojili svaki put kad bi pomislio ući u sredinu. Obzirom da je Lowry na isti način isključio Parkera, odnosno da su bekovi Raptorsa ogromnu količinu energije potrošili na obranu, pretvorilo se ovo u playoff utakmicu sporog ritma u kojoj nitko nije briljirao u napadu, ali u kojoj su Biyombo i Scola energijom potpuno zasjenili Aldridgea i Duncana. Posebice je ovo bila utakmica u kojoj se jasno moglo shvatiti zašto Casey uporno starta sa Scolom umjesto Pattersonom, njegov IQ i iskustvo itekako su presudni u ovakvom tipu utakmica. Odličnim šutom s poludistance i stalnim kretanjem izvan reketa potpuno je anulirao Aldridgeov učinak u obrani, a u napadu se bez problema gurao na visokom postu dok su Spursi pokušavali nešto odigrati preko visokih obzirom da su im dva vanjska kreatora imala problema uhvatiti ritam.

Tek u završnici su živnuli, trebala im je specijalna izvedba smallball postave s Manuom umjesto Duncana da smanje minus, ali Raptorsi su do tada izgradili popriličnu prednost, tako da im se nije osvetilo što bez Carrolla ipak nemaju idealno rješenje za smallball četvorku.

Inače, iako Spursi imaju 4 poraza više u odnosu na Warriorse, nakon ovoga tjedna imaju čak bolju koš-razliku, što doslovno znači da u ovom trenutku imamo dvije povijesne momčadi koje su na putu da ostvare preko 70 pobjeda u sezoni, samo eto što zbog tog niza Warriorsa ove druge gotovo da nitko nije ni primjetio.

3. THUNDER

Konačno dobar tjedan, što zbog 4-0 scorea, a što zbog činjenice da se Donovan konačno skrasio na rotaciji koja funkcionira. Daleko od toga da igraju lijepo, ali barem si više ne pucaju u nogu suludim kombinacijama na parketu. Dakle, stvar je jednostavna, startna petorka je ista na startu i na kraju uz zamjenu Robersona s Waitersom koji je sada klasični šesti igrač, s gomilom minuta na raspolaganju na obje bočne pozicije. To je manje-više isto, povećano je tek opterećenje kako se rotacija skratila i kako su Singler i Morrow marginalizirani.

Najvažniji potez pak je rezanje minuta Kanteru kojega su koristili isključivo kao zamjenu za Adamsa, dakle bez onih nepotrebnih kombinacija s dva centra i bez forsiranja podjednake minutaže za oba centra. Jebiga, masno su platili nekoga da igra između 15 i 20 minuta, ali ako misle pobjeđivati, onda su dolari najmanje bitni. Još kad bi Donovan srezao poneku dodatnu minutu i njemu i Adamsu kako bi otvorio nešto prostora za postavu s Ibakom na petici uz Duranta na četvorci, stvari bi vjerojatno izgledale i bolje.

Također, ne bi bilo zgorega da imaju boljeg back-up playa od Augustina i da Collisonove minute kao back-up četvorka dobije McGary, odnosno da ih dio pripadne Durantu, ali i ovo je ogroman pomak. Klupa neće biti sjajna kako je izgledalo na papiru, ali sada barem više nije problem, a ima potencijala da bude i bolja.

Što se utakmica tiče, tu je bilo primjetno i kako se Durant nakon slabijeg tjedna vratio šuterskoj formi s početka sezone. Memphisu je tako ubacio 32 poena potrošivši 14 šuteva, a protiv Atlante su on, Russ i Ibaka gađali iz igre 56%. Za takva šuterska izdanja ni ovakvi solidni protivnici nisu imali lijeka, posebice Memphis koji nema odgovora na ovakav tip košarke. Hawski su solidno šutirali, ali ni približno dobro koliko bi trebali da nadoknade ogroman minus u skoku u koji su upali protiv Ibake i Adamsa, ali i Collisona i Kantera.

Preostale dvije pobjede stigle su protiv Jazza koje su tako skinuli 2 puta u 2 dana, odnosno već treći put ove sezone. Jazz ni ranije s Gobertom nije imao rješenja, tako da je OKC sada još lakše kontrolirao utakmicu igrajući čvrsto u obrani i oslanjajući se na Duranta i Westbrooka u napadu. KD u prvoj utakmici nije imao noge jer su večer ranije igrali u Atlanti, ali, iako je dao Jazzerima šansu promašivši niz napada u završnici, na kraju je zabio dva šuta kada je bilo najpotrebnije (Jazz je cijelu večer hvatao priključak, u završnici im se ukazala prilika kada je OKC stao igrati čekajući da Durant riješi stvar, ubacili su čak i par trica i podigli ritam, ali uzalud, trenutno jednostavno nemaju obranu na koju se mogu osloniti).

Dvije večeri kasnije pak slična priča, opet im je unutarnja linija iskontrolirala Favorsa, a KD i Russ su zabili svoje kada je trebalo za razliku od Burksa i Haywarda.

4. CAVS

Igrali su samo dvije utakmice, ali su barem na trenutak opet podsjetili za što su sposobni kada igraju na razini. Protiv Blazersa se nije činilo da će okrenuti stranicu, opet su se mučili uz previše Jamesa u izolacijama, s marginaliziranim Loveom. Došli su do pobjede nakon tri poraza, ali i dalje nisu izgledali kao momčad. I onda su protiv Orlanda okrenuli sezonu, odnosno barem su ostavili takav dojam.

Uz fenomenalno izdanje startera i dobre partije s klupe Thompsona i povratnika Shumperta udavili su Orlando koji u prve tri četvrtine ni jednom nije prošao 20 poena (zadnja je ionako bila revijalna obzirom da su Cavsi imali +40). Sa Shumpertom očito spremnim pomoći odmah, s Mozgovom koji je konačno pokazao znakove života, ali i s Irvingovim povratkom iza ugla, čini se da je kriza, barem privremeno, prošla.

5. CELTICS

Score od 2-1 i neutralna koš razlika nisu rezultati za hvaliti se, ali dojam je fantastičan, posebice kad uzmemo u obzir raspored. Dobro, pobjeda protiv Bullsa možda i nije razlog za hvaliti se obzirom da su limiti protivnika sve očitiji, ali način na koji su do nje došli, energijom u obrani, napadanjem obruča i dubinom rotacije (8 igrača preko 10 poena), bio je dokaz da su preskočili Chicago kvalitetom. Što je stvarno da se čovjek zamisli, tko je sličan razvoj situacije mogao predvidjeti na startu prošle sezone, posebice jer nikakvih značajnijih promjena na rosterima nije bilo u tom periodu (dodali su Celticsi dvojac Thomas-Crowder, ali, u skladu s pitanjem, tko je mogao predvidjeti ta dva imena toliko podići).

Uglavnom, Warriorsi su im stigli kao naručeni u ovom oslabljenjom izdanju, energetski su opet bili na razini, a uz to je i odličan plan igre pratio niz kvalitetnih individualnih partija. Ovo je utakmica koju su po svakoj logici morali dobiti, bez obzira što su Curry i Green snagom volje usmjeravali Warriorse prema pobjedi. Naime, Boston je propustio nekoliko šansi da zaključi stvar, a glavni razlog za poraz tako je, ironično, isti onaj faktor koji im omogućuje da igraju iznad očekivanja, a to je ogromno povjerenje koje trener ima u ovu momčad. Naime, Stevens u završnici (ili je bolje reći završnicama obzirom da je Boston profućkao i kraj regularnog dijela i prvi produžetak) uopće nije zvao posebne akcije, a i time-outove je čuvao za potrebe obrane, prepuštajući igračima slobodu koju i inače imaju u igri Bostona. Samo, pokazalo se to možda malo preoptimističnim izborom obzirom da su Sullinger i Thomas udavili loptu odlučivši se za solo pokušaje. A sve što je trebalo bilo je dobaciti je do Olynyka.

Nakon ovakve emocionalne i fizičke potrošnje za očekivati bi bilo da Celticsi izgube od Hornetsa sutradan, posebice jer su morali putovati. Ali, kako su i domaćini bili na drugoj večeri back-to-backa, opet je presudila raznovrsnost Bostona. Šteta što zbog konteksta nismo vidjeli bolja izdanja trenutno itekako razigranih momčadi, posebice domaćina – bila je ovo utakmica gdje se osjetilo da Hornetsima nedostaje Big Al, Boston bi puno teže branio perimetar da su imali takvu opciju u postu, ovako im je bilo relativno jednostavno Hornetse držati pod kontrolom, dok su sami istovremeno solidno ubacivali protiv njihove zone (opet odlična šuterska partija Bradleya).

6. RAPTORS

Prošli tjedan nisu uspjeli skinuti Warriorse igrajući run and gun, ali ovaj jesu Spurse igrajući kontroliranu košarku. I to bez dva programirana startera, oslanjajući se na playoff pristup (agresivna obrana, precizna egzekucija u napadu) i usku rotaciju od sedam igrača. Ako je itko do sada bio skeptičan, nakon ovakvih utakmica nema više razloga – Toronto je nakon lanjske očajne završnice sezone opet pronašao svoj put.

Najbolje od svega, istu razinu ozbiljnosti su prezentirali i protiv Bucksa, nije došlo do onog opuštanja tipičnog za mediokritetske momčadi, odradili su posao uz odlično vođenje s klupe. Casey ove godine iz nekog razloga (možda je u pitanju veća sloboda asistenata, tko će ga znati) puno više miksa i puno se ranije prilagođava, ovdje su odmah izvadili Scolu i Rossa kad su vidjeli da ne ide, a postava s Josephom i Pattersonom pokazala se neriješivom zagonetkom za Buckse.

Nakon treninga protiv Sixsersa ipak su razbili zube na Indiani. Spurse su uspjeli srediti bez Carrolla i Valanciunasa, ali ovdje se itekako osjetilo koliko im nedostaju. Nezgodan je ovo matchup zbog presinga kojega Pacersi rade na bekove, Lowry i DeRozan nisu mogli do reketa koliko su navikli, a uz to su i visoki Pacersa odradili odličan posao u skoku. Dodatna otežavajuća okolnost bila je što bez Carrolla nisu imali pravog čovjeka za Georgea, kao ni za smallball postavu, ali najluđe od svega, Pacersi su uredno upadali u rupu kad god bi na parketu bili samo s jednim visokim. Ono za što Toronto nije imao rješenje tako je bila dubina, odnosno nesposobnost da Allena i Hilla drže dalje od obruča s drugim postavama u kojima bi Scola ili Nogueira igrali centra, a Patterson stretch četvorku.

7. HORNETS

Opet odličan tjedan, uz spomenuti poraz od Bostona u kojem jednostavno nisu šutirali dovoljno dobro da sakriju činjenicu da igraju drugu večer back-to-backa (uvijek veći problem šuterskim momčadima od onih šljakerskih), odnosno da nemaju Big Ala u sredini da potroši koji napad i odmori ostatak momčadi, ostvarili su dvije odlične pobjede. Doduše, protiv momčadi koje su im baš idealan matchup, naime Miami i Memphis su ponajgore tricaške momčadi u ligi koje teško mogu kazniti zonu Hornetsa, a Memphis uz to ima i izuzetno tromu obranu koja ima ogromnih problema sa zatvaranjem ovoliko šutera.

Miami je defanzivno bolji, ali dobar dio njihovog učinka vezan je uz prvih mjesec dana sezone, uz odličnu igru klupe i smallball postave. Kako vrijeme prolazi, javljaju se i neke slabosti na perimetru, baš na strani bez lopte koja je uvijek bila problematična za Spoelstrine obrane, posebice suprotna korner trica. Također, ni njihove kombinacije visokih nisu baš pokretne za današnje standarde, tako da nije čudo kako su ih Hornetsi od početka do kraja zasuli tricama i tako potpuno kontrolirali utakmicu na oba kraja parketa.

A pobjeda protiv Grizlija bila je još jedna potvrda da Clifford u ovom trenutku nema konkurenta u trci za trenera godine, a ostvariti takav dojam pored ovoga što rade Vogel, Stevens, Skiles i Carlisle stvarno je posebno dostignuće. Sjajno je vodio utakmicu, razbio je ritam Memphisa ubacivši u igru Kaminskog i Hawesa direktno protiv Gasola i Randolpha, što se pokazalo ključnim potezom – ovaj dvojac imao je dovoljno dužine da izdrži u sredini, a istovremeno je izvukao dva teškaša Memphisa iz reketa, to njihova obrana nije mogla izdržati. Kad još dodamo da je Walker u ovom trenutku bolji all-round igrač od Conleya, što je ovdje i dokazao, sve je jasno.

8. PACERS

Tjedan su otvorili utakmicom protiv Warriorsa u kojoj nisu imali šanse, pokazalo se da su tek kopija, dobra kopija, ali ipak kopija. Ali, ostatak tjedna bio je solidan, dapače pobjede protiv direktnih protivnika Miamia i Toronta zlata vrijede u situaciji u kojoj im je napadački učinak počeo padati. Heat je imao znatno skraćenu rotaciju, držali su se u utakmici dok Indiana nije zaigrala smallball (iz respekta prema unutarnjoj liniji Heata su startali s dva visoka po već ustaljenom običaju). Čim se podigao ritam, Miami je počeo zaostajati i to usprkos lošoj večeri Pacersa s perimetra. Ubacili su samo 6 trica, ali o napadu Miamia sve govori to što im je i taj broj bio dovoljan da ih nadmaše, Heat je naime ubacio njih 5. Uz to, presing Pacersa je opet napravio svoje, Miami je skoro svaki peti napad bacio u bunar, uz takvu kontrolu lopte još su dobro i prošli.

Stil igre Indiane u obrani troši igrače, to je bilo vidljivo i protiv Pistonsa koji nisu trebali dubinu da dobiju utakmicu, nadmoćna partija startne petorke bila je dovoljna. Sve što im je trebalo bilo je nekoliko perioda u kojima se odličnoj obrani i fizičkoj nadmoći pridodao i vanjski šut, to Indiana u ovako prosječnom izdanju nije mogla pratiti.

Zato su protiv Toronta opet igrali u punoj brzini, izuzetna energetska partija visokih i klupa koja je iskoristili manjak opcija Raptorsa bili su dovoljni da tjedan završi pozitivnim dojmom.

9. CLIPPERS

Tjedan je rezultatski prošao solidno, ali dojam je i dalje skroman. Samo protiv Bucksa su izgledali kao oni stari raspucani Clippersi, udarna četvorka je funkcionirala kao u najboljim danima kada su bili poznati po tome da mlate slabije od sebe, njihova odlična napadačka partija previše je za obranu Bucksa.

Međutim, u tri preostale utakmice itekako su se namučili, Griffin i Jordan su doslovno rudarili pod koševima, a istovremeno je teško reći koliko su defanzivno napredovali jer su solidne rezultate na tom dijelu parketa ostvarili protiv redom ispodprosječnih napada.

Bullsi su udavili utakmicu i zaključali reket, protiv ovakve zonske obrane i ovakvog slabašnog napada igrati s Mbah A Mouteom pola utakmice na trojci besmisleno je, ali Clippersi su svejedno imali šansu kad su u završnici zaigrali s dodatnim bekom, odnosno dva dodatna šutera. Nisu je iskoristili jer su kasno upalili, a i jer su Bullsi u stanju ostvarivati najružnije pobjede u NBA.

Protiv Netsa se njihov dvojac pod košem opet nije naigrao, Young i Lopez bili su ravnopravni, dapače Lopez je odradio netipično sjajnu skakačku partiju i skokom u napadu držao je Netse u igri, iako je na kraju presudila kvaliteta vanjske linije Clippersa.

Protiv Pistonsa su se provukli, opet na račun odličnih poteza bekovskog dvojca kada je bilo najpotrebnije (možda im ne bi trebala herojstva u završnici da je Paul zabio standardnu kvotu, ali na njegovom kratkom šutu itekako se osjetilo koliko je Doc iscijedio jezgru na ovoj turneji po Istoku). Isto tako su mogli i izgubiti, a sama činjenica da su se toliko mučili protiv ovakvih osrednjih momčadi (Pistonsi su veći dio utakmice igrali s Tolliverom jer Ilyasova nije imao šanse protiv Griffina) jasno poručuje da su još uvijek daleko od razine koju su prezentirali prethodnih sezona.

10. HEAT

Kao što smo spomenuli, Hornetsi su ih totalno nadigrali, nisu imali rješenja ni u jednom smjeru, a Indiana ih je brzo apsolvirala čim su se prebacili na smallball postave. Dobra dio problema u ove dvije utakmice krio se u činjenici da njihova klupa više nije onako dobra kao na startu sezonu, Winslow počinje osjećati posljedice NBA ritma, a Johnson i McBob su usporeni ozljedama (protiv Indiane nisu ni zaigrali).

Srećom, spasili su tjedan naletjevši na dvije momčadi koje su u još goroj formi od njih. Memphis usprkos prebacivanju na smallball postavu nije imao dovoljan izbor igrača na boku da parira Heatu koji je sam sebi smetao igrajući s Whitesideom na startu prve i treće četvrtine protiv Memphisa koji je odjednom bio bez Z-Boa. Čim su se prilagodili u završnici i centra zamijenili Greenom, ostavili su Memphis u prašini.

Protiv Atlante su pak bili momčad koja mora nešto dokazati, odnosno osvetiti se za poraz od prije mjesec dana kada su ih Hawksi razbili u Miamiu. Teague je tamo radio s Dragićem što god je htio na pick & rollu, stoga je Miami upravo u tom segmentu odigrao puno bolju obranu, točnije nisu toliko izlazili s visokima prema perimetru radije birajući kampiranje u reketu. Uz to, Dragić je bio spreman za revanš, pratio je Teaguea kao rijetko kada, igrajući cijelu večer u sjajnom ritmu, a uz to je i Deng potpuno odsjekao Korvera. Uz nadmoćni skakački učinak koji protiv Hawksa ostvaruju svi, a kamoli momčad s ovakvim centarskim parom, to je bilo dovoljno.

Atlanta očito nije u formi, puno slabiji šut s perimetra zaštopao je njihov napadački krvotok, a očajan skok nepremostiva je prepreka, ali svejedno je ova utakmica pokazala da je Miami itekako sposoban odigrati kvalitetnu obranu kada su svi u elementu. Očito im treba posebna motivacija, tipa ovako agresivno nisu igrali od utakmice protiv Thundera, ali to se može iščitati kao potencijal da u playoffu budu bolji nego u regularnom dijelu. Ako do playoff dođu, jelte. A kad smo već kod playoffa, da sakrije slabost klupe Spoelstra je srezao rotaciju, praktički dao je povjerenje samo Greenu kao šestom igraču, a Hawksi trenutno nemaju ni to, obzirom da je Schroederova učinkovitost također žrtva slabijeg šuterskog izdanja cijele momčadi.

11. BULLS

Gibson je startao umjesto Mirotića protiv Celticsa, Butler je bio sjajan, ali obrana nije bila na razini, što je rezultat ritma kojega je Boston nametnuo tranzicijom, ali i konstantnim kretanjem kojim su stvarali pritisak na obruč zbog kojega su Bullsi napravili netipično previše grešaka u sredini obrane. Također, uglavnom solidna klupa nije bila ravna onoj Bostona.

Zato su protiv Clippersa sve nadoknadili, zauzdali su im unutarnju liniju, umrtvili utakmicu i natjerali da uzimaju gomilu skok-šuteva koje ovi nisu mogli ubaciti ni slučajno, što je dovelo do toga da su Bullsi došli do pobjede usprkos tome što su gađali s 36% iz igre. Kako pobjeđuju s takvim učinkom, to znaju samo oni.

A gadna je bila i pobjeda protiv Pelicansa, opet su držali protivnika pod kontrolom obranom. Užasni napad je živnuo, apsurda li, tek u završnici kada je Brooks uzeo stvar u svoje ruke kao kreator iz pick & rolla. Rose je za to vrijeme igrao beka-šutera kojega je Eric Gordon “čuvao” udaljen 7 metara, a pod košem je ključne minute odradio rezervni dvojac Mirotić-Noah. U samoj završnici Hoiberg je na parket čak poslao omraženu kombinaciju Gasol-Noah, dakle ovdje su stvari sve luđe iz utakmice u utakmicu (inače, od 14 pobjeda Bullsa, 12 ih je ostvareno s 6 ili manje poena razlike, dakle gotove svaka stane u dva posjeda – možda ne igraju lijepo, ali karakter ih očito ne napušta).

Ajde, protiv Sixersa su se i oni malo raspucali i rastrčali. Šteta što do kraja sezone s njima imaju još samo dva susreta.

12. PISTONS

Protiv Memphisa su naišli na sebi ravnoga što se mišića tiče, Z-Bo i Gasol su neutralizirali Drummonda, a ostatak momčadi nije ubacio dovoljno trica da se odvoji protiv itekako ranjivog protivnika. U završnici su radili grešku za greškom u napadu, na kraju su izgubili onako kako su izgubili. Slučajno, ali da su mrvicu pametnije odigrali nekoliko zadnjih posjeda umjesto da su ih bacili u bunar, ne bi im slučaj presuđivao.

Sixerse su riješili u 12 minuta, to je bilo lagano zagrijavanje za sjajnu partiju koju su odradili protiv Pacersa. Obrana im je bila veličanstvena, Morris i KCP sjajno su odvojili Georgea i Hilla od ostatka momčadi (to kako su oni u stanju ponekad odigrati obranu na perimetru bitan je razlog zašto Detroit ima top 5 obranu, malo koja momčad u ligi ima dva potencijalna iznadprosječna bočna stopera), nakrcali su reket i u takvom odnosu snaga Pacersi nisu imali dovoljno rješenja. Kad su još počele upadati trice, stvar je bila gotova. Možda najbolja partija sezone i nekakva gornja granica do koje mogu ići.

E, zato smo protiv Clippersa gledali nešto bitno drugačije. Mučili su se s matchup zonom protiv Clippersa, na preuzimanjima su uredno bili kažnjavani, a KCP je plivao u pokušajima da prati Redicka (odličan je defanzivac na lopti i istrčavanju, ali umjetnost trčanja za igračima bez lopte još nije savladao). To što su imali šansu na kraju dobiti utakmicu usprkos tome što nisu briljirali defanzivno, dovoljno govori koliko je ovo solidna momčad i da ovaj uvodni dojam neće samo tako ispariti.

13. HAWKS

Tjedan su otvorili napucavanjem protiv Mavsa u kojem su usprkos za dvije klase boljoj šuterskoj partiji zamalo izgubili jer nisu bili u stanju držati Zazu pod kontrolom (od svih rečenica koje smo mogli napisati o njihovim skakačkim problemima, ova je valjda najslikovitija).

Protiv Thundera i Spursa nisu imali šanse, jednostavno u ovom trenutku nisu u tom rangu, a vjerojatno više nikada neće ni biti s ovom jezgrom. A taj napadački pad učinka najbolje se očituje u Korverovim brojkama, čovjek danas gađa tricu s 40% i kao takav bi bio od koristi svakoj momčadi u ligi, ali to je za 10% manje nego lani, što je očito prevelik problem. Bez lanjskog Korvera, nema ni lanjskih Hawksa.

Protiv Thundera su izgledali kao Orlando, s Horfordom i Milsapom kao stretch opcijama koje imaju problema s ulaskom u reket, uz to nemaju fleksibilnost na kakvu su računali kada su dovodili Splittera, a ni povratak Bazemorea u šutersku formu s početka sezone ne može maskirati slabašnu rotaciju na boku i uopće puno manje produktivnu klupu (iako su uzorci izmjena uglavnom isti kao lani, uvijek se trude imati 2 ili 3 startera uz nekoliko rezervi).

Spursi su bolji na svim razinama, to je očito, ali najveća razlika je učinkovitost u obrani. Naime, kada se priča o ovim franšizama uglavnom se zadržava na pokretnom napadu kojega su Hawksi dobrim dijelom kopirali od Spursa (ako se može govoriti o kopiranju obzirom da je Bud zaslužan za original), štoviše još ga nadograđuju sve više igrajući s 5 vani formacijom, ali defanzivno između ovih momčadi sličnosti su minimalne. Spursi brane iz zone, Hakwsi gomilaju igrače na lopti, a to nije samo sistemska stvar već i kontekstualna – Spursi imaju iznadprosječnu dužinu na svim pozicijama osim jedinice, Hawksi su pak na svim pozicijama kratki i to moraju nadoknađivati aktivnošću.

Uglavnom, tjedan ne bi bio toliko depresivan da su nekako dobili Miami doma. Međutim, Heat ih je nadigrao na sličan način kao ove dvije elitne momčadi, kontrolirali su obranu, a i u napadu su uglavnom dolazili do solidnih prilika na obruču i kroz skok. Kako sada stvari stoje, ove do jučer neprikosnovene playoff momčadi na neki način su razigravale za osmo mjesto – kako je krenulo, ne bi nikakvo čudo bilo da jedna od njih završi u lutriji.

14. MAGIC

Za početak tjedan imali su zagrijavanje protiv Denvera, njihova obrana bila je previše za aktivnu družinu iz Colorada. Dvoboj sa Sunsima je bio interesantan zbog bitki stretch postava, Leuer i Teletović dobili su Vučevića i Nicholsona, a pomogli su i bolji bekovi i bolja obrana.

Nakon ovog poraza očekivao bi od Orlanda da zapne protiv Cavsa, ali naletjeli su na momčad koja je samoj sebi nešto trebala dokazati, što je dovelo do takvog gaženja da je Gordon dobio 30 minuta, a Hezonja 20. Zato su se iskalili na Netsima, sve su riješili već u trećoj četvrtini, obrana i stretch postave bili su previše za skromnog protivnika protiv kojega je Hez opet dobio 20 minuta kao dokaz da nije bilo gusto.

Uglavnom, stil igre kojega njeguju garantira im dobre rezultate protiv slabijih momčadi, protiv boljih će gubiti jer jednostavno ne mogu dovoljno ubaciti, zato je ključno kako će prolaziti u dvobojima s vlastitom klasom kao što je Phoenix, tu broj kikseva moraju smanjiti na minimum ako misle u playoff.

15. JAZZ

Imali su brutalan tjedan, samo oni i Memphis igrali su 5 utakmica, a obrana bez Goberta im tone, imaju 2-5 score dok pokušavaju preživjeti. Kingsi su ih sredili bez većih problema jer je Cousins dobio direktni dvoboj s Favorsom, primili su gomilu poena u sredini, a jednostavno nemaju napad koji to može pratiti.

Ajde, odmorili su se protiv Knicksa koje su pregazili u prvoj četvrtini, Favors je radio što god je poželio u reketu, ali nije im to previše pomoglo u dvije utakmice protiv Thundera. Em ovi imaju bolju rotaciju pod košem, em imaju dva igrača na perimetru za koje Jazz nema rješenja. U uzvratnoj utakmici Snyder je mijenjao startnu petorku, ubacio je Burkea kao playa umjesto Netoa kako bi imao malo veće tijelo na Westbrooku, ali usprkos svom trudu i još jednoj dobroj partiji, jednostavno nisu mogli braniti kada je bilo potrebno, a ni zabiti. Ako ništa drugo, mogu se tješiti da bi s Gobertom valjda barem jednu od ove dvije utakmice okrenuli u svoju korist.

Protiv Spursa su zato odmah izvjesili bijelu zastavu, druga večer back-to-backa i peta utakmica u sedam dana bila je previše za ovaj stanjeni i još uvijek mladi roster, a Spursi su ih sa zadovoljstvom rasturili, uništivši im i koš-razliku tako da više ne mogu pričati kako su bolji nego što im score kazuje.

Q&A POST

Evo i odgovora na pitanja na koja nismo stigli odgovoriti u podcastu.

Q: Komentar o Bobanu, da li to stvorenje može da ima pristojnu NBA karijeru?

A: Za sada nije igrao puno pa je teško reći, ali u ovo malo minuta što smo imali prilike vidjeti, a posebice u toj utakmici protiv Sixersa gdje je dobio 17 minuta, samo su potvrđena sva ona razmišljanja iz ljeta, dakle ako pod pristojna smatraš da bude igrač na maksimalno desetak minuta, onda da. Kad izbori dobru poziciju u sredini i primi kvalitetnu loptu, 1 na 1 može zabiti preko koga poželi, idealno u post-upu, ali prolazi i pick & roll. Obzirom da može odigrati i na visokom postu kao razigravač, očito je da u napadu može biti od koristi, ali ipak u specijalnom kontekstu, naime liga ide prema sve bržoj igri i prema sve više tranzicije, a on može igrati isključivo u postavljenim napadima i to onima koji su u stanju kružiti loptom sve 24 sekunde (toliko mu treba da se postavi u idealnu poziciju). Obrana je pak nešto veći problem. Ono što Spursima treba je zaštitnik obruča na možda desetak minuta i to Marjanović visinom svakako može odraditi, ali ne i puno više. Naime, smrtni grijeh u obrani su spore noge, a koliko god je bitno da centar može čuvati obruč, bitno je i da pokriva cijeli reket. Marjanović pokriva doslovno samo prostor u kojem se nalazi i svako njegovo pomaganje obično je kasno i rezultira faulom. To je recimo nešto što si momčad u playoffu ne može dozvoliti, s takvim centrom na parketu prebrzo bi ušli u penale. O branjenju pick & rolla da ne govorim, Spursi inače igraju konzervativno, ali to konzervativno u NBA kontekstu znači da igrač barem izađe do vrha reketa, a Marjanoviću je i to izlet u nepoznato. Preuzimanja pak ne dolaze u obzir, nema tog driblera u NBA koji protiv njega ne bi zabio zicer kad bi ostao 1 na 1.

Q: Da li će LMA imati ofanzivni učinak približno kao u Portlandu?

A: Ovo je klasični slučaj poistovjećivanja prosjeka koševa s učinkom. LMA zabija 7-8 poena manje u prosjeku nego što je to radio u Portlandu, ali također igra 5-6 minuta manje i troši 5-6% manje lopti. Njegovi šuterski učinci su skoro identični prosjecima karijere (za sada na dugim dvicama puca nekoliko postotaka ispod prosjeka, ali to nadoknađuje većim brojem pokušaja na samom obruču na štetu upravo tih dugih dvica, što je dobra vijest jer znači da češće realizira kao finišer u smislenoj akciji, a ne isključivo u situacijama kada napad ističe pa je jedino rješenje njegov šut iz vana), tako da je očito ovdje u pitanje tek kontekst. Za razliku od Portlanda gdje je bio prvi potrošač i gdje osim Lillarda nije imao pravih opcija koje mogu konstantno kreirati, ovdje ima Leonarda, Parkera, pa i Manua koji ima izuzetnu potrošnju kad god je na parketu.

Uglavnom, manje opterećen u napadu, LMA ima puno više energije za igru u obrani (blokerski i skakački igra najbolju sezonu karijere) i povrat na tom dijelu parketa anulira taj “manjak” u napadu. Eventualni prigovor se može uputiti tek činjenici da obzirom na manju potrošnju i bolje šuteve nije podigao postotke iz igre, realno bi za igrača takvog statusa u ovom kontekstu 50% šuta iz igre trebalo biti neka granica, ali obzirom da je iza nas tek četvrtina sezone i da se Spursi još traže, tu bi moglo doći do rasta. I to vrlo brzoga, naime osnovna razlika između sistema Blazersa i ovoga Spursa je u tome što se kod Stottsa sve vrtilo oko kretanja igrača koji su tražili loptu u prostor radi finiširanja, dok je kod Spursa lopta ta koja puno više kruži i otvara puno više prostora za različite opcije da se okušaju kao finišeri. Kad LMA to malo pohvata i ubrza reakcije s loptom i bez nje, odnosno kad prestane štopati loptu na viskom postu, bit će još opasniji.

Ukratko, preko 20 poena zabijati neće, ali učinkovitost, koja kod njega ionako nikada nije bila svemirska jer je uvijek potezao više dugih dvica nego pokušaja na obruču i s linije slobodnih, je tipično Aldridgeovska.

Q: Ako će Ainge ganjati bolju peticu do deadlinea, a ako Boogie ipak ne bude dostupan, može li se Ainge dogovoriti sa svojom starom kozom Billy Kingom oko Brooka? Što bi bilo realno dati za Brooka, osim zadnje godine ugovora Leea? Nekog od mladih bekova, Zellera, ili od svega po malo, možda čak i vraćanje nezaštićenog picka prve runde dogodine?

A: Ako bi se Netsi odlučili odreći Lopeza, što nije isključeno jer to im je jedina šansa da dođu do svježe krvi, onda bi se to sa strane Celticsa dalo izvesti i bez diranja u pick prve runde. Koji je ključ svega, kako fama o Simmonsu bude rasla, taj pick imat će sve veću vrijednost, dakle mijenjati ga za išta osim igrača u rangu Cousinsa nema smisla. Lopez je solidan košarkaš, ali nije nositelj, defanzivno ne rješava probleme (iako vjerojatno promovira Boston u top 4 momčad na Istoku ove i iduće sezone), a i u napadu bi ga bilo teško uklopiti u stil koji Boston igra. Međutim, na otprilike 26 do 30 minuta po večeri sigurno bi bio od koristi, tako da ako bi se mogli složiti oko nekog skromnijeg paketa koji uključuje par manje atraktivnih pickova Bostona, par mladih igrača (tipa, Young i Zeller), plus spomenuti veteranski ugovor da bi cap štimao, zašto ne. Netsi takvim potezom dobivaju nešto nalik na budućnost, a Boston dobiva još veću fleksibilnost s postavama bez da gubi išta od trenutne kvalitete. A stvarno mislim da nisu spremni platiti veću cijenu i ostati ili bez momentuma ili ekstra resursa poput tog picka samo da bi mogli imati Lopeza u sredini.

Q: Eksperiment Pacersa i Hornetsa se pokazao uspješnim, donekle i onaj Wizardsa (koji pak nisu uspjeli sastaviti adekvatan roster), trebamo li sljedeće sezone očekivati totalnu eskalaciju smallball ludila u cijeloj ligi?

A: Pa, iskreno, ne znam koliko luđe od ovoga može biti, već gotovo svaka momčad ima nekakvu smallball postavu koja dobiva regularne minute. Ali, porasta će svakako biti još neko vrijeme što se tiče šutiranja trica, ubrzanja ritma i sve većeg oslanjanja na stretch postave, tako da će vjerojatno rasti i broj minuta za petorke sa samo jednim visokim.

Q: Kada će Cavsi prihvatiti trend i konačno natjerati LeBrona da igra više minuta na četvorci, te koja je to najbolja takva postava koja im daje šansu protiv Warriorsa?

A: Kad LeBron to odluči. Thompson na petici, LeBron na četvorci, Smith na trojci, Shumpert na dvojki i Delly na jedinici defanzivno je najbolja kombinacija koju mogu suprostaviti Warriorsima kad se odluče za smallball (pretpostavljam da je to bili u srži pitanja), a ofanzivno ubaciti Lovea i Irvinga umjesto Thompsona i Dellya/Shumperta. Tih 7 igrača definitivno se čine kao najbolje rješenje, s tim da naravno ima prostora i za Mozgova dok su na parketu Bogut ili Ezeli.

Q: Da li bi Cavsi mogli izvesti neki trejd te dovesti još jednog upotrebljivog krilnog igrača?

A: Kako mogu ponuditi tek pick 2018. ili prava na Osmana, teško mogu pronaći boljeg igrača od ovih koje trenutno imaju u rotaciji. Za lovu se ne moraju brinuti, imaju iznimku nastalu trejdanjem Haywoodova ugovora u Portland, ali sve i da npr. Wolvesi pristanu na trade Martina za spomenuti pick i Osmana, koliko bi to Cavsima podiglo plafon? Njima realno treba 3&D bočni koji bi Jamesu omogućio da igra više četvorku, ujedno i kao pouzdanija opcija od Smitha i Shumperta, ali takvi obično nisu dostupni za kikiriki. Ali, nešto se može iskemijati, možda Dudley bude dostupan u veljači (ako se Wizardsi totalno raspadnu). Evo, Clippersi se žele odreći Lancea, ako su dovoljno očajni možda mogu spojiti njega i Smitha pa imati uber-kretensku rotaciju na boku.

Q: Što će biti s Hornetsima kad se vrati MKG? Odnosno, kako uklopiti njega i ovog Batuma koji proživljava novu mladost (naravno da je i konačno dobro zdravlje utjecalo na to)? Može li MKG obrambeno odrađivati na četvorci ono što radi Barnes u Warriorsima i može li napredovati napadački da bar stavi otvorenu dugu dvojku (ako ne trojku), a ovisno o matchupu kazni sporijeg ili manjeg braniča?

A: Tko zna, kad se MKG vrati možda više u klubu ne bude ni Batuma ni Jeffersona (za ovoga prvoga će se otimati pola lige, a nisam siguran da Hornetsi žele zadržati ovoga drugoga pod svaku cijenu). Ako zadrže Batuma, onda bi ih mogli uklopiti u postavu kakvu su planirali prije nego je MKG otpao za sezonu, dakle s njim na trojci, dok bi Batum bio dvojka. Obzirom da i Williamsu ističe ugovor, MKG bi sigurno vidio i dio minuta na četvorci, tu bi obrambeno svakako mogao odraditi posao na razini Barnesa, a ako se odluče za promovirati Lamba u petorku pored Batuma i Kidd-Gilchrista, onda bi na toj poziciji mogao i startati. Samo, koliki god mu napredak kao šuteru bio, jednostavno je nerealno očekivati da ikada bude šuter kao Barnes. Samim time, napadački Hornetsi teško mogu održati ovu razinu (osobno mislim da će ostati bez Batuma i Jeffersona, ali da će zadržati Williamsa te da će dogodine ubacivanjem Lamba među startere pokušati dobiti barem dio onoga što Batum donosi, dok će MKG imati zadatak što manje smetati u napadu, a njegove šuterske nedostatke pokrivat će dvojcem stretch visokih, gdje će sada uz Williamsa puno više igrati Hawes i Kaminsky). Ne znam kako si to zamislio da MKG kažnjava sporije igrače, kad nemaš šut nema potrebe striktno te braniti, tvoj čovjek može igrati zonski, tako da će njegov doprinos u napadu bez obzira na poziciji i dalje biti baziran isključivo na kretanju bez lopte, tranziciji i povremenom ubačaju s poludistance.

Q: Napisao si i sam da je Boston odlično funkcionirao u smallbalu s Crowderom na četvorci, pa me zanima što bi napravio s ovom ergelom visokih koju imaju? Koga bi pokušao trejdat? Ili bi pokušao složit veliki paket za Cousinsa/Lopeza?

A: Imaju višak visokih, a manjak šutera i kreatora, tako da bi logično bilo zamijeniti nekoga od centara (plus pickovi) za veteransku pomoć na boku. Prije svega bih se gledao riješiti Johnsona i Leea, od mlađih Zellera. Naravno, idealno bi bilo dovesti superstara tipa Cousins (Lopeza smo maloprije spominjali, on bi bio pristojna utješna nagrada), na tome bih bazirao sve težnje, odnosno to bi mi bio plan A. O tome sam već pisao, taj paket može imati dva oblika, prvi baziran oko famoznog picka Netsa i ničega drugog bitnog, drugi baziran oko svega osim budućeg picka Netsa (dakle, niz mladih igrača, gomila preostalih pickova). Plus, naravno, jedan veteranski ugovor da bi stvar štimala.

Q: Jesu li Clippersi gotovi? Jer ovo trenutno izgleda loše, a oni mogu samo prema dolje s obzirom na godine. Ako ne uspiju ništa ove godine i vide da ode sve kvragu, u kojem smjeru bi ti krenuo s rebuildingom i misliš li da u ovoj eri kad sve kreće prema smallballu da Griffin i Jordan mogu funkcionirati zajedno s obzirom da više nije dovoljno imati tri dobra šutera da bi imao dobar napad, nego četiri postaje magična brojka?

A: Njihov napad je vrhunski već niz godina bez obzira što često nemaju ni tri, kamoli četiri šutera, dakle ni u ludilu ne bi razdvajao Griffina i Jordana još neko vrijeme (evo, ove sezone su opet top 10 napad usprkos tome što je Paul stalno ozljeđen i što imaju veću rupu na bokovima nego ikada jer osim što nemaju stabilnu trojku, Redicka također stalno gnjave ozljede). Njihov problem nije napad već obrana, a to se da riješiti na dva načina, prvi je pronaći poštenog stopera na boku (to pjevamo već godinama), drugi je naći poštenog trenera ili barem defanzivnog koordinatora.

A da su gotovi, pa to nije daleko od istine. Naime, Paul je u godinama kada će sve teže biti igrati na elitnoj razini, Redick je lani vjerojatno odigrao svoju zadnju vrhunsku sezonu, momčad radi tranziciju prema Griffinu kao prvoj opciji, dakle ova jezgra bez osvježenja neće ostati na mjestu, kamoli ići naprijed. A kako naći osvježenja kada dogodine u situaciji kada gotovo cijela liga ima prostora na capu za max ugovor ti nemaš prostora osim ono malo što će ti ostati kada otpustiš Lancea? Kako u to ugurati dva swingmana? Ako će se proces razvući na dvije sezone, koliko će na startu 2017. imati još Paul u nogama? I kako će Jordan stariti, tada će imati već skoro 30? Tako da su vjerojatno gotovi, ova sezona im je bila ultimativna šansa, a nisu napravili ništa, Rivers se i dalje vrti u krug, a kad na to dodaš probleme s ozljedama, to je previše prepreka za isplivati.

Q: Bi li Grizzliesi trebali potražiti dobru 3&D trojku i gurnuti Jeffa Greena na četvorku, odnosno početi mijenjati filozofiju igre u tom smjeru? Ono malo što sam ih gledao u takvim postavama, nije to loše izgledalo, pogotovo što imaju Gasola kao vrhunskog razigravača koji još može i pogoditi i s (polu)distance.

A: Pa, ne sumnjam da Grizliji to već i rade godinama, samo nikako da nalete na pravu. Kad kažeš potražiti, ključni detalj koji propuštat je što imaju ponuditi za nju, jer sumnjam da im nešto slično nije palo na pamet. Pa, zar dovođenje Pondextera, Cartera, Barnesa, Greena, nisu upravo bili pokušaji da se dođe do takvog profila igrača? Green to nije, Green puno solidnije funkcionira kao stretch četvorka i zato nije nikakvo čudo da s njim u toj roli izgledaju dobro, ali Green nije igrač zbog kojega bi mijenjao filozofiju, odnosno držao Randolpha na klupi. Green je igrač za promjenu ritma, nikako oslonac. Dakle, uz tu trojku, uskoro će im trebati i nova četvorka.

Q: Je li Aminu novi Shawn Marion?

A: Ima sve bolju tricu iz kuta, ali nije toliko elitni skakač da bi mogao igrati četvorku na takvoj razini, a ni elitni finišer na obruču ili u tranziciji. Bez obzira na to što nije Marion, kao četvorka bi bio sigurno bolji nego što je sada dok u Portlandu igra uglavnom trojku, nema sumnje da je odličan rotacijski igrač i da će mnogima biti žao što ga ovo ljeto nisu potpisali (primjer kako je uvijek pametnije potpisati mladog igrača koji je u uzletu od veterana koji je na zalazu, lako se zaboravi kako je nešto što se danas čini nevažnim već sutra može biti posebno jer u nedostatku rasnih 3&D igrača netko tko je jučer bio ispod prosjeka sutra može biti bonus obzirom da će neki nestati s radara).

Bilo koji izazivač koji će susresti Warriorse imao bi od njega koristi, čovjek može braniti pozicije od 1 do 4 na razini dosta sličnoj onome što rade Draymond ili nešto ranije u karijeri Mbah A Moute, a ako nastavi raditi na šutu i kontroli lopte, pa i pregledu igre gdje pokazuje određenu kvalitetu kao sekundarni playmaker, mogao bi postati odgovor Blazersa na Greena. Samo da Stotts to shvati na vrijeme jer do sada su izgubili barem 3 utakmice ili iz razloga što nije čuvao najboljeg čovjeka (bilo beka, bilo krilo) ili što je igrao trojku umjesto četvorku u napadu.

Q: Ima li mogućnosti za neki trejd kojim bi se uparilo Boogija i Davisa, nebitno u koju franšizu? Mislim da bi to bilo nešto neviđeno za ligu, pogotovo zbog smallball trenda, ali isto tako bi ovaj trade instant napravio još jednog contendera.

A: Ne, Pelicansi nemaju resurse za loviti Cousinsa, obrnuto da ne pričam. Ali, teoretski, ovo je zanimljiva teza, također mi je nedavno palo na pamet kako bi zakon bilo kad bi DMC i AD kroz iduće cikluse reprezentacije dogovorili buduću suradnju kao što su to napravili Wade i James. To bi definitivno zaustavilo smallball revoluciju, a vjerojatno im donijelo i nekoliko naslova jer ne vidim tko bi ih s iole ozbiljnijim playmakerom mogao zaustaviti. Obojica imaju sve, nitko ih ne može čuvati 1 na 1, a obojica pucaju trice i napadaju iz driblinga dovoljno dobro da kazne svako udvajanje.

Za početak bi ipak bilo dovoljno da postanu dio poštene momčadi pa da ih možemo gledati kako ginu u bitnim playoff utakmicama.

FINGEROLL PODCAST

Kreha i Gee u novom 45-minutnom podcastu (koji traje sat i 45) odgovaraju na pitanja i puštaju toku svijesti da ih vodi kamo se nitko normalan ne usudi krenuti. Potvrđeno je i ono o čemu se već neko vrijeme šuška, Disney je naime kupio ispodobruca.com kako bi ga pridodao svom medijskom carstvu, što je vidljivo po specijalnim efektima u podcastu za koje se direktno pobrinuo Lucasfilm. Također, vidljiv je i pomak u pripremi emisije za koju sada u pozadini radi ESPN-ov ured za statistiku.

Podcast? by Ispodobruca on Mixcloud