POWER RANKINGS, 7. WEEKS TO GO

Prvi rankingsi nakon all-star pauze, odbrojavamo i uživamo u završnici koja možda nije previše napeta, ali je jebeno zabavna.

1. WARRIORS

Nakon što su ih Blazersi uhvatili mamurne, o čemu možete ponešto pročitati u odlomku koji se bavi Portlandom, puno bolje su odigrali protiv Clippersa. Klay je koristio njihove slabosti na boku, vodili su cijelo vrijeme, a onda je 30 opuštenih sekundi na samom kraju bilo dovoljno da Clippersi zabiju 3 trice i zadnjih 5 sekundi učine napetima. Klasično NBA ludilo, još jedno upozoranje Kerru da treba raditi na mentalnom aspektu jer da rezerve ovako nastupe to je granično bezobrazno (opravdanje o drugoj večeri back-to-backa definitivno ne pali za likove poput Clarka, Barbose, Rusha, Looneya i Thompsona koji su u toj zadnjoj minuti utakmice izgledali kao skupina Deadheadsa nakon koncerta Garcie i društva, nije ni čudo da su jedva čekali škartati Thompsona pa makar kao zamjenu doveli stvarnog zombija Varejaoa).

Opet, preživjeli su Warriorsi i ovo, isto kao što su odradili i ostatak ovog nezgodnog rasporeda koji im je donio 6 gostovanja u nizu tijekom 9 dana (dvije utakmice se protežu u sljedeći tjedan s tim da su pobjedu protiv Orlanda već upisali). Protiv Hawksa nije bilo problema, to su riješili u svom stilu već u prvoj četvrtini, ali protiv Heata su im trebale vrhunske partije Thompsona i Currya da zaključe večer. Obično ovako nešto gledamo u drugoj ili trećoj čevrtini tako da je pravi užitak bio vidjeti ih u top izdanju u relativno napetoj završnici, koliko može biti napeto kada utrpaš 38 poena u 12 minuta.

2. SPURS

Bez Leonarda u momčadi protiv Clippersa prezentirali su težu katastrofu, stvarno imaju rupu na poziciji back-up trojke jer ovako povećanu rolu ni Anderson ni Simmons ne mogu odraditi na potrebnoj razini. Možeš ih sakriti kao pete opcije s klupe, ali kao startere nikako. Opet, kriviti njih za poraz nema smisla, jednostavno bez Leonarda u petoj brzini Spursi nemaju ni obranu ni energiju za igrati šampionsku košarku. Imaš hrpu veterana kojima igrač poput Slow Moa baš i ne pomaže da poprave sposobnost lateralnog kretanja, bez obzira što snižava prosjek godina. Uglavnom, manjak pokretnih stopera maksimalno je koristio CP3, a kada on uđe na vrh reketa, padaju i najčvršće zone.

Napad nije izgledao ništa bolje, što ti vrijedi gomila motion akcija kad s ovom 3-2 formacijom nemaš prostora za kreirati išta više od skok-šuta LaMarcusa iz okreta. Za Greena sam se nadao da će odigrati barem trećinu sezone na visokoj razini, ne bi bilo prvi put, pa sam čak i trejdao za njega u fantasyu, ali tip je očito odlučio umiroviti se tako da im Leonard pod hitno treba ne samo kao ključni stoper na perimetru, već i kao ključni šuter. Uz sve ovo rečeno, treba spomenuti kako Pop ni u jednom trenutku nije otkrio kombinaciju koja može parirati razini Clippersa. Duncan i Diaw su pri kraju, u tanku im nije ostalo previše, tako da ne možeš tek tako u večerima kada nema Leonarda (ili kada nestane kao kreator, što mu se još uvijek zna dogoditi) tek tako prebaciti na 4-1 formaciju ili povećati volumen Timmyu u post-upu. Odmarat će oni do playoffa, to je očito glavni cilj, ali, svim trikovima usprkos, mogli bi opet na odmor ranije nego se nadaju, već protiv Thundera u drugoj rundi.

Ostale utakmice nisu ni bitne, odradili su taman koliko treba za dobiti Lakerse i Sunse. Opet, Pop teško da je mogao biti zadovoljan obranom, čak i ovi protivnici su prelako dolazili do poena, tako da je stvar popravljena tek povratkom Leonarda. DRTG im se protiv Kingsa popravio za 20 poena, to više od ičega govori koliko je Leonard bitan za ovu generaciju Spursa. S njim nazad u punom pogonu mogu mirno čekati nešto teži raspored u novom tjednu.

3. CAVS

Ako je netko odlučio zaigrati punom snagom nakon pauze to je bio LeBron. Osvježen i motiviran bio je nezaustavljiv protiv Bullsa, a nastavio je tako i protiv Thundera, posebice kada je Irving otpao zbog ozljede i kada je na njega pao teret primarnog kreatora. S tim da nije on bio jedini presudan, Cavsi su jednostavno bolji, ne samo što imaju dublju rotaciju nego ni u petorci nemaju rupu kakvu ima Oklahoma na dvojki. Držali su stvar pod kontrolom cijelu večer, a posebice je bio dojmljiv način na koji im je to polazilo za rukom.

Napadanje kroz 3-4 pick & roll bilo je ogroman problem za OKC, uporno su preuzimali u ovim akcijama što su James i Love koristili za držati napad podmazanim koristeći mismatch koji bi nastao u oba smjera, Ibaka bi ostavljao Jamesu previše prostora dok Duranta ni pod razno nije mogao držati Lovea 1 na 1 u postu. Dodaj tome Smithovo rešetanje preko Waitersa (koji je uzvraćao uglavnom ciglama) i početkom treće Oklahoma je jednostavno pukla. Do tada su dobili odlične partije od Duranta, Russa, Ibake i Adamsa u napadu, ali kombinacija tanke rotacije i problema u obrani jednostavno je bila previše.

Valjda omamljeni odličnom partijom protiv Oklahome u Detroit kao da nisu ni putovali. James se ispuhao u ove prve dvije jer ovdje nije potrčao ni jednom, čak je u obrani čuvao Harrisa da bude što dalje od Morrisa, koji ga je pošteno namučio agresivnom obranom. Irving je nešto igrao 1 na 1 smetajući tako uspostavi igre kroz Lovea (to je nešto čime bi se više trebali baviti umjesto Loveovom obranom, činjenicom da Cleveland bez problema funkcionira u napadu kada Kyriea nema u blizini), ali nije dobio duel s Jacksonom, tako da uzalud mu trud. Love je maltretirao Harrisa kroz post-up kad bi dobio priliku, ali sve skupa bilo je premalo, pogotovo kad te na drugoj strani protivnik ubija i u reketu i u tranzicijskoj igri (po načinu kako su reagirali u branjenju tranzicije, Cavsi su podsjetili na one zadnje dane pod Blattom). Zbog ove pljuske nije bilo prostora za kurcobolju protiv Hornetsa, tako da su tjedan ipak završili s pobjedom.

4. THUNDER

Stvari izmiču kontroli? Poraz od Pelicansa ne računam u ovaj tjedan kojim se bavimo tako da score 1-2 ne zvuči grozno kao 1-3, ali to je još jedna potvrda da neke stvari u Oklahomi ne funkcioniraju. Krvare na poziciji dvojke, od Waitersa dobivaju jedno veliko ništa u oba smjera, a čim Kanter ne ubacuje nema ni učnika klupe. Mislim, mogu Durant i Westbrook biti dvoje od pet najboljih košarkaša na planeti, ali s takvim rupama se očito ne može gurati bez potresa ni u regularnoj sezoni, kamoli u playoffu. Obrana im jednostavno ne valja ništa, s ovakvim učinkom se nemaju čemu nadati, pogotovo ne u sezoni u kojoj postoje momčadi poput Warriorsa, Spursa i Cavsa (čista logika, jednu prepreku bi možda i mogli preskočiti, a tri s ovakvom obranom jednostavno je nemoguće, to je kao da dobiješ jack-pot dva tjedna za redom).

Vratio se Roberson pa bi barem startna petorka opet mogla biti dobra, ali sve uvijek zapinje na obrani koju jednostavno ne mogu igrati 48 minuta na potrebnoj razini. Najgore od svega, ova nepotrebna preuzimanja samo dodatno izvlače Ibaku iz reketa, tako da ostvaruju i manje nego što bi realno mogli (Brooksova zona je mila majka za Donovanov presing, čovjek je trebao poboljšati napad, a na kraju je pokvario dio igre koji im je uvijek funkcionirao).

Gle, poraz od Pacersa je lako mogao biti pobjeda, ali nije, a ista je stvar i s ovom utakmicom protiv Pelicansa. Ti porazi su rezultat nesposobnosti da brane ključne posjede, što je vidljivo i po tome da im je obrana u clutchu cijelu sezonu još gora nego inače i to za nevjerojatnih 6 poena. Drugim riječima, u zadnjih 5 minuta neizvjesne utakmice se iz prosječne defanzive pretvaraju u Lakerse.

A ovaj poraz protiv Clevelanda smo već opjevali tako da nemam što dodati, totalna nemoć. Čak im je i Dallas utrpao 109 poena na 100 posjeda u jedinoj utakmici tjedna koju su dobili.

5. CLIPPERS

Toplo-hladno tjedan kako rezultatski, tako i dojmom. Krenuli su nabrijano protiv Spursa koji bez Leonarda nisu imali potrebnu širinu, pokušavali su uporno igrati kroz Aldridgea i Duncana što je funkcioniralo dok Doc nije izvukao Piercea i u igru ubacio Aldricha. To što je visoki dvojac Jordan-Aldrich uopće uspio pronaći šihte u kojima može funkcionirati, dovoljno govori o izdanju Spursa te večeri. Ni u jednom trenutku nisu izvedbom parirali domaćinima ni u jednom smjeru, a eto izgubili su čak i onaj dvoboj koji inače okrenu sebi u korist, dvoboj klupa. Doduše, Clippersima je tu pomoglo što nije bilo Riversa na raspolaganju pa je Doc srezao rotacije, povećavši minute Paulu i Redicku, koji su za bekove Spursa bili Rimčev Concept One.

Pouka – ako igraš s Paulom 38 minuta po večeri puno je lakše živjeti. To će u playoffu svakako maksimalno koristiti da sakriju lošu klupu, šteta samo što neće igrati sa Spursima, protiv kojih definitivno imaju šanse, već s Warriorsima. Ti isti Warriorsi su ih još jednom apsolvirali u drugoj zvučnoj tekmi koju su igrali u ovom periodu, a u jednoj od one dvije nebitne Clippersi su pokazali svoje ružno lice. Nakon što su išamarali Sunse, u goste im je stigao Denver, a s njim i letargija.

Totalno nezainteresirani u obrani i totalno nepovezani u napadu, to je opis njihove igre u večeri u kojoj je Paul odlučio dignuti nogu s gasa (igrao je, ali kao da nije). Istina, Nuggetsi su borbeni i agresivni na branjenju pick & rolla koji je srž igre Clippersa, ali razlog zbog kojega domaćini nisu dolazili do poena nije se krio u sjajnoj obrani protivnika, već u totalno bezidejnom napadu kojim su umjesto igranja košarke izabrali ispaljivanje trica kao opciju A, B i C. S druge strane u obrani bili su jednako kilavi, što je momčad poput Denvera, koja koristi svaku priliku i nema namjeru tankirati kao neke, znala iskoristiti, posebice u trenutcima dok je na parketu bio mrtvi Pierce kojega je Faried doslovno napastvovao, u nekim kulturama takav odnos prema starijim građanima smatra se bezobraznim, ali Kenneth je valjda bio pod dojmom filma “Soylent Green”.

6. RAPTORS

Nisu krenuli najbolje, valjda još mamurni od all-star svečanosti nisu bili spremni za energiju Bullsa u utakmici u kojoj ih je izdalo ono na što se obično mogu osloniti, a to je učinak klupe. Srećom, raspored se pobrinuo da oporavak bude ugodan, bez većih problema obračunali su se s Memphisom, New Yorkom i Wolvesima. To je ujedno i zadnji lagan period koji imaju do same završnice, čeka ih 6 tjedana gadnog rasporeda u kojima će brusiti formu i dobiti odgovor na pitanje mogu li sa Scolom kao starterom uopće pomisliti krenuti u playoff.

7. CELTICS

Mini-turneja po Zapadu kojom su otvorili završnu trećinu sezone nije bila naročito teška na papiru, ali nezgodni matchupovi i zgusnuti raspored ipak su napravili svoje. Najveće razočaranje bio je prvi nastup protiv Jazza, imali su samo takvu šansu iskoristiti umor domaćina koji je večer prije morao putovati u Washington odraditi zaostalu utakmicu. Međutim, pokazalo se kako je dodatna akcija samo koristila Jazzu dok su Celticsi bili ti koji su zahrđali. Nisu mogli ništa Favorsu koji se večer nakon guranja s Neneom i Gortatom nauživao u relativno laganom dvoboju s Johnsonom i Sullingerom. Da su imali Olynyka na raspolaganju, Celticsi su mogli predstavljati mismatch jer Jazz ima problema s obranom stretch visokih kada igraju s dva centra, ovako su pali ravno u ruke dominantnoj unutarnjoj liniji Jazza. Olynykova ozljeda ramena ipak nije tako benigna kako se činilo prije all-star pauze, neće zahtijevati operaciju, ali morat će pauzirati nekoliko tjedana, tako da će Celticsi morati dosta koristiti smallball postavu kako bi mogli tu i tamo promijeniti ritam.

Protiv Denvera je sve išlo glatko, momčad je ovo po mjeri koja također igra na energiju i dubinu rotacije, a istovremeno nema šut s perimetra i rasne opcije pod košem koje mogu predstavljati problem. Mislim, nema ih ni Boston, ali oni su ipak u tome što rade miljama ispred i talentom i egzekucijom. Boston ih je tako brzinski secirao, već nakon pola prve četvrtine bilo je jasno u kojem ovo ide smjeru.

Sutradan u Minnesoti pak nije bilo tako idilično, ni ovaj put duboka rotacija nije bila od koristi kao ni protiv Jazza jer je domaćin jednostavno imao premoć pod košem kojoj Celticsi nisu mogli parirati. Towns je dominirao, u biti Wolvesi su krenuli furiozno i sposobnošću da napadnu sa svih 5 pozicija kažnjavali su obranu Bostona koja voli igrati na loptu i koja teško može stići zatvoriti reket protiv ovoliko opcija. Uostalom, čak i kad odrade rotacije na vrijeme, Celticsi nemaju blokera koji može zaustaviti protivnika na obruču, tako da su im Wolvesi utrpali suludu količinu poena u reketu, kroz skokove u napadu i onda još kroz slobodna bacanja. Rezultat odaje dojam da su imali šansu, ali Rubio i društvo su ovo kontrolirali od početka do kraja, s nekoliko trica u završnici tek su kozmetički popravili dojam.

Uglavnom, bio je ovo zanimljiv sudar NBA budućnosti jer ovdje spomenute četiri momčadi imaju izuzetno mlade jezgre koje ćemo gledati još godinama, a Celticse sada čeka okretanje ključnom periodu sezone u kojem mogu potvrditi playoff. Naime, imaju 5 utakmica doma u idealnom rasporedu, s po dan odmora između svake, protiv konkurenata po mjeri. Bez Oynyka neće biti lako, ali izvuku li barem 4 pobjede i izbjegnu li napraviti korak nazad kako su često znali raditi tijekom sezone u ovakvim situacijama kada se činilo da su se stabilizirali, mogu početi razmišljati o povoljnom playoff matchupu.

8. PACERS

Odličan tjedan je iza njih, pokazali su čvrstinu u obrani i kvalitetna napadačka rješenja u završnicama, što je rezultiralo s 3 od 4 dobivene guste završnice, a mogli su dobiti i četvrtu da Turner nije konačno promašio jedan šut s poludistance (pukli su u produžetku jer nisu bili spremni na bitku u reketu kakvu im je priredio Heat na drugoj večeri back-to-backa). A upravo njegovi šutevi doslovno su donijeli preostale pobjede – bez njegove trice ne bi pala Oklahoma, zabio je 6 zadnjih poena tri napada za redom protiv Magica i onda je još zabio nekoliko bitnih šuteva protiv Knicksa (iako je tu George igrao 1 na 1 protiv Mela pa mu baš i nije ostalo previše prilika).

Uglavnom, momak se od korisnog rotacijskog igrača prometnuo u nezamjenjivog closera, a to je za ekipu koja je do jučer često ovisila o Ellisovim šutevima iz driblinga s poludistance kao rješenjima u završnici sjajna vijest. Bilo da istrči iz bloka ili primi loptu u spot-upu, Turner sve u rasponu od reketa do poludistance sprema kao veteran, a dobra je stvar što mu Vogel akciju za doći do takvih prilika može nacrtati i u snu. Tako da eto nam još jednog rasnog startera kojega je iznjedrila ova sjajna draft klasa.

9. HORNETS

Idu po mjesto među 8, a uz dodatak Leea presudnim se pokazao povratak Big Ala i to u rolu šestog čovjeka. Nastavio je tako Jefferson trend u kojem su tijekom sezone odlične partije odigrali Okafor i Monroe, trend visokih post-up strijelaca koji su prve napadačke opcije s klupe umjesto combo bekova na koje smo inače navikli u tim ulogama. Sva tri navedena igrača imaju isti feler, nemaju obrambenu rolu, tako da ih je puno lakše sakriti protiv drugih postava (možete ovdje dodati i Kantera ako želite). Uglavnom, protiv Bucksa klupa je odigrala bitnu rolu, tu još nisu imali Leea na raspolaganju pa je Clifford krenuo s visokom postavom gurnuvši Williamsa na trojku kako bi otvorio mjesto za Kaminskog, što baš i nije funkcioniralo (a ne kužim zašto je i pomislio da bi moglo pored momčadi poput Bucksa koja praktički 48 minuta igra smallball košarku). Međutim, s vremenom su se prilagodili, a uz bitnu rolu klupe ključan je bio Lamb koji je u završnici uskočio na mjesto dvojke, omogućivši kralju soula da se vrati na svoju poziciju i momčadi da zaigra stil kojoj joj najbolje odgovara.

Lee se solidno snašao protiv Netsa iako je i ovdje ključnu rolu odradila klupa. Jefferson i Lin su ubojita kombinacija i potencijalno neriješiva zagonetka za većinu drugih postava, a igraju u idealnom kontekstu, okruženi šuterima poput Lamba i Kaminskog koji su u stanju biti sekundarni kreatori. Kad dodaš da Clifford još uz njih drži ili Kembu ili Batuma, jasno je da klupa postaje ključno oružje u nastojanjima Hornetsa da se dokopaju doigravanja. Doduše, nije im ni ona ranija postava s Hawesom i Frankom bila loša, ali ova bi mogla biti nešto posebno (eto, u najboljoj maniri one “dok jednom ne smrkne, drugom ne svane”, jadni Hawes ne samo da je ostao bez minuta, već su ga i leđa stisla tako da je do daljnjega out).

Jasno, sve ovo skupa nije im previše pomoglo protiv Cavsa, LeBron si nakon Detroita nije mogao dozvoliti još jedan poraz pa onda i nije, za lošu partiju u Detroitu tako je kažnjena upravo spomenuta druga postava Hornetsa koju su on i Irving razbucali izmjenjujući se u roli prve opcije u tim šihtama.

10. BLAZERS

Prezentirali su briljantne napadačke partije, a i obrana je nastavila igrati solidnim učinkom, tako da je sve jasnije kako je jedno od mjesta u doigravanju njihovo. Istina, koliko god im je ovaj raspored do sada bio povoljan zbog gomile utakmica doma, toliko ih sada čeka brutalna količina gostovanja, ali zadrže li ovakvu razinu igre, polovičan učinak do kraja sezone trebao bi biti ostvariv. Imaju problema s čuvanjem obruča, to je i dalje vidljivo, ali s više preuzimanja i s puno agresivnijim pristupom na loptu, posebice kada su na parketu smallball postave, napravili su iskorak koji im daje potrebnu kvalitetu u defanzivi. Momčadi koje imaju kvalitetu u sredini ili koje imaju dovoljno disciplinirane napade da kruženjem lopte kazne agresivno rotiranje mogu ih zatrpati poenima, ali kad uzmeš u obzir koliko njihovih direktnih konkurenata igra lošu obranu, već ovo što rade na pick & rollu sasvim je pristojan oslonac.

Otvorili su dvoboj s Warriorsima gdje su Lillard i CJ izrešetali Warriorse koji nakon all-star pauze nisu bili spremni na ovakav intenzitet. Posebice nisu bili spremni na ovakvog Lillarda koji je pokazao da je nepozivanje na all-star bilo smijurija. Uz to je čovjek dao i recept kako dobiti Warriorse – moraš imati boljeg Currya od njih. Od kada je sanirao problematično stopalo, Lillard je ubio Westbrooka, sada i Stepha, u direktnim dvobojima, ubacivao im je kroz uši što je htio, tako da jedva čekam njihove odgovore na upućene izazove. Uzvrati su sredinom trećeg mjeseca, nema šanse da Russ i Steph ne pokušaju uzvratiti za ovo što im je priuštio.

S tim da nije samo revolveraški vanjski dvojac zaslužan za uspjehe Blazersa. Veliku zaslugu za pomak naprijed imaju i Henderson i Harkless koji su dali Stottsu dodatne opcije, učinivši klupu još ubojitijom. Henderson je nakon laganog zagrijavanja ušao u sjajnu formu i sada je praktički u roli sekundarnog kreatora u drugoj postavi, dok je Harkless nakon što je gotovo ispao iz rotacije iskoristio period dok nije bilo Vonleha da se nametne kao smallball četvorka. Toliko je dobar u toj roli trenutno da je izbacio Leonarda iz rotacije, a povremeno čak ima prednost i pred Aminuom ako u završnici Blazersi odluče zaigrati s vanjskim viška.

S tim da treba istaknuti kako nemaju slabu kariku, čak je i Vonleh odigrao sjajan niz partija nakon povratka u petorku. Izgleda bolje nego ikada, protiv Warriorsa je bio odličan u skoku i obrani, preuzimao je i čuvao Currya dobro koliko to jedan smrtnik može, naglasivši tako ogroman potencijal (počeo je i trice zabijati sve redovitije). Njegova sposobnost da preuzima na pick & rollu, kao i činjenica da četvorku uz njega uglavnom igraju Harkless i Aminu kojima je to u opisu radnog mjesta, omogućuje Blazersima puno agresivniju igru na perimetru što nije mala stilska promjena u odnosu na dosadašnje Stottsove momčadi kojima je prioritet bio čuvanje reketa i kornera. Leonard ne može odraditi ovakav posao u obrani, zato se polako sveo na trećeg centra u rotaciji i situacijsku četvorku, ne vjerujem da će mu se takav status promijeniti do kraja sezone osim ako se ne razrijedi dubina na bokovima, odnosno ako Harkless ne počne opet bacati cigle.

A ta dubina na boku je itekako bitna, praktički imaju četiri rotacijska swingmana koji brojnošću nadoknađuju manjak individualne kvalitete i koji predstavljaju ogroman problem trenutno jer malo je momčadi u ligi koje mogu 48 minuta na pozicijama 2,3 i 4 konstantno držati visoki ritam. Dodaj tome najveći Stottsov biser, činjenicu da na jedinici koristi isključivo Lillarda ili McColluma tijekom 48 minuta i postaje jasno od kuda Blazersi crpe snagu.

Protiv Jazza su ponovili sličan recept kao protiv Warriorsa, Lillard i McCollum su zabijali dovoljno, a igrači zadatka su opet odradili bitne role. Vonleh odličan u skoku protiv Favorsa i Goberta, Henderson i Harkless pak ogroman matchup problem drugim postavama, ali i prvoj u samoj završnici. Imali su problema nametnuti svoj ritam tvrdim Jazzerima, ali kada im je upalilo i kada se utakmica iz šetnje u kojoj je Jazz nalazio načina doći do poena u sredini pretvorila u napucavanje, uhvatili su prednost koji više nisu ispuštali. Jazzeri su imali prilike u završnici, nisu ih iskoristili, opet ostavljajući razloga da tražimo još.

Nakon ove dvije sjajne pobjede ostalo im je samo odraditi posao protiv Netsa, opet se pokazalo da imaju problema s čuvanjem obruča gdje je Lopez relativno lagano dolazio do poena, ali istovremeno nije bilo šanse da Netsi zaustave ova njihova dva strijelca na vanjskim pozicijama koji trenutno igraju najbolju košarku karijere.

11. HAWKS

Krenulo je gadno, prvo ih je dočekala vijest da ostaje bez Splittera koji nakon ove operacije kuka teško da će više biti upotrebljiv NBA igrač. Doduše, nije da su imali neke koristi od njega do sada, ali su se barem mogli nadati da bi eventualnim ulaskom u formu mogao pomoći. Ovako, sada definitivno znaju da su im Muscala i Scott podrška, što nikako nije dobro.

Osim problema pod košem koji će ih očito pratiti do kraja sezone, dalo se naslutiti još neke trendove. Tipa, to da napad trenutno nema ni poštenu rotaciju šutera na boku koji mogu olakšati život Millsapu i Horfordu, kao i da se pored mlitavog Teaguea više i ne skriva odlučnost da školuju Schroedera.

Protiv Heata su odigrali najbolju utakmicu, upadale su im i trice i još su imali šansu napraviti nešto i pod obručem jer nije bilo Whitesidea, ali teško mogu dobiti u večeri u kojoj im se poklopi loša partija Millsapa (Deng ga je odlično držao 1 na 1) i katastrofalna obrana na loptu. Znamo da obično gube kada protivniku dozvole da se razigra kroz pick & roll, a Dragić je ovdje doslovno radio što je htio.

Bila je ovo neiskorištena prilika od koje su se pokušali oporaviti protiv Bucksa, još jednog povoljnog matchupa, ali opet su pali u završnici zbog nesposobnosti da odigraju obranu u ključnim trenutcima. Schroeder je uzeo sve u svoje ruke, vukao ih je do produžetka i kroz njega, ali sam nije mogao. Koliko god u napadu definitivno ima smisla okrenuti se njemu umjesto Teagueu u ovom trenutku jer je momak jednostavno življi, u obrani je podjednak, ako ne i veći problem, MCW ga je ubio 1 na 1, uzevši tako i utakmicu.

Protiv Warriorsa nisu ni imali realne šanse, upali su u rupetinu na startu, kasnije se istrošili u pokušajima stizanja. Vrijedi zabilježiti bljesak Hardawaya koji je donio šutersku opciju na bok koja im nedostaje od kada je Bazemore pao na zemlju, ali teško da im to može popraviti izglede. Jednostavno, kombinacija slabašne obrane na loptu i očajnog skoka ogroman je problem sama po sebi, a kada trenutno uz to igraš i ovako neuvjerljivo u napadu, gdje praktički trebaš pogađati skok-šuteve odličnim prosjecima da bi funkcionirao, ne čini se kako ti ostaje previše razloga za optimizam. Raspored je nezgodan, ne zaigraju li u napadu na najvišem mogućem nivou (što s ovakvim neuvjerljivim partijama na bokovima neće biti lako), odjednom je realna mogućnost da do kraja ostvare tek 10-ak pobjeda, a taj polovičan učinak možda ove godine neće biti dovoljan za doigravanje.

12. JAZZ

Krenuli su u akciju protiv Wizardsa koji su ih toliko šokirali očajnim dresovima da nisu ni pružili otpor. Šalu na stranu, stigli su u Washington odraditi zaostalu utakmicu i dobili su po nosu od raspoloženog protivnika, posebice od Nenea koji je bio u onom svom povremenom all-star izdanju. Obzirom da su im zaustavili centre (ovaj put se odluka da Gortat i Nene startaju zajedno pokazala solidnom), ostalo je samo dobiti utakmicu na perimetru, a tu su glavnu razliku napravili Beal i Dudley. Kada su oni ušli s klupe, Jazz na to nije imao rješenja, kombinacija razigranog Beala i stretch formacije jednostavno je bila previše.

Oporavili se od udarca protiv Wizardsa s Bostonom, tu Favorsa nitko nije mogao čuvati, a i promijenili su raspodjelu lopti, umjesto da Hood ima toliku slobodu kao prvom kreatoru vratili su se Haywardu.

Još bolji balans dobili su protiv Blazersa kada je zaigrao i Mack koji je ekspresno uzeo minute Netou i Burkeu. Nije ni on mogao pokrpati propuh na jedinici, pogotovo ne protiv elitne produkcije kakvu imaju Blazersi na toj poziciji, ali im je dao čovjeka za završnicu koji combo kvalitetama odlično paše uz Hooda i Haywarda. U biti, Utah je odigrala odličnu partiju, ali treća utakmica u četiri dana uzela je danak, pali su u završnici protiv energične smallball postave domaćina. Svoje prilike su pak promašili, a uz to su dozvoljavali previše zicera Blazersima na isteku napada, to je nešto što bi Favors i Gobert trebali brisati kako bi donijeli prevagu, ali ovdje to nisu bili u stanju, Lillard i društvo uvijek su bili za korak brži.

Pokazalo se tako da imaju ozbiljnih problema s branjenjem stretch postava i protiv Washingtona i protiv Portlanda, a pogotovo protiv Houstona u zadnjem dvoboju tjedna. Ali, isto tako se pokazalo da imaju dovoljno oružja za nositi se s tim izazovima čak i s ovakvim Gobertom koji je daleko od idealne forme. Protivnici ne čuvaju ni njega ni Favorsa na visokom pick & rollu, tako da postaje sve veći problem doći do prostora kada je jedan od njih u pozadini. I dok je Favors dovoljno dobar šuter s poludistance, ali i lucidan dodavač nakon primanja lopte, da pick igra s njim može donijeti dovoljno, Gobert izvan samog reketa ne predstavlja nikakvu opasnost te bi sve one hand-off akcije s njim trebalo smanjiti na minimum. Neka Gobert isključivo stoji uz osnovnu liniju i hvata skokove u napadu – iako je Favors i u tome bolji, Gobert za razliku od njega praktički nema druge role prema naprijed osim smetlarske.

Booker je solidan, ali s ovakva dva visoka koja zajedno igraju po 20-ak minuta i gdje s njima moraš pokriti svih 48 minuta na petici kako bi ih maksimalno iskoristio (a sve to Snyder i radi), previše je od njega tražiti da u svim šihtama i protiv svih popuni rolu trećeg visokog koja se najčešće svodi na čuvanje stretch ili smallball četvorki. Lyles je sličan tip igrača i jedan od njih je višak, tako da Jazz dogodine može razmišljati o nekome poput Ryana Andersona tko može parirati barem šuterski takvim formacijama. Ili jednostavno puno više jahati vlastite smallball postave s Haywardom kao lažnom četvorkom, što su napravili i protiv Houstona, pokazavši da i na taj način mogu dobiti utakmicu (Mack im sada daje nekoga za ubaciti na dvojku koga nisu imali od ozljede Burksa).

Dok su protiv Blazersa još nekako i parirali s visokom postavom, Rocketsima su se u završnici bez puno razmišljanja suprostavili smallballom, pretvorivši utakmicu u klasično napucavanje. Dodatak Macka i razvoj Hooda omogućuju im da pariraju Houstonu čak i u njihovoj igri, iako teško da je pobjeda protiv Rocketsa danas više mjerilo za išta. Prvo, te njihove smallball postave su defanzivna katastrofa i koliko god da je Jazz curio i nije sličio na sebe u ovakvoj formaciji, Houston je bio još gori. Drugo, koliko god Howard igrao dobro, on danas nije nikakva prevaga nad Favorsom, dapače mlađi kolega uglavnom bi ga nadjačao u 1 na 1 dvobojima, tako da je i ovdje bilo očito kako Moreyeva konstrukacija više ne drži vodu – kada gradiš jezgru oko superstarova, onda ti trebaju superstarovi, a ne granični all-star igrač poput ovoga u što se Howard pretvorio.

Kako god, Jazzu je ovo bila itekako bitna pobjeda, raspored do kraja im nije nimalo lagan i vrlo lako bi se moglo dogoditi da ostanu na polovičnom učinku, a tada će ovi rezultati u međusobnim susretima možda imati i dodatni značaj.

13. HEAT

Pauza im nije poslužila za regeneraciju jer su ostali bez Bosha do daljnjeg, čim se spominjao list kao problem zbog kojega će propustiti all-star bilo je jasno da će biti dugoročnih problema, a na kraju ispada da je stvar najgora moguća, opet su u pitanju ugrušci koji dovode u opasnost ne samo nastup do kraja sezone već i karijeru. U ovom kontekstu Miami definitivno prestaje imati veće ambicije i mogu se u miru posvetiti dnevnim aktivnostima, što je rezultiralo jednim solidnim tjednom. Krenuli su tako u nepoznato bez suspendiranog Hassana i bez Wadea (koljeno) dobivši sjajne partije od Dragića, Denga i McBoba kojima su skinuli Atlantu. Tko bi rekao, čim nije bilo Dwyanea da davi loptu, Dragić se razletio parketom pomevši usput Hawkse, pokazavši da bi i bez Bosha i Wadea do kraja sezone ovaj roster mogao uhvatiti mjesto među osam, dovoljno bi bilo ubrzati ritam i staviti Gorana u visoki pick & roll sistem s raširenom formacijom. Uz njega sjajan je bio Deng koji definitivno ovih dana najbolje funkcionira kao smallball četvorka, zabio je sve što je trebao u spot-up roli, a uz to je odradio sjajan posao u obrani na Millsapu. McBob kao McBob, praktički je odradio Boshevu rolu u drugoj petorci, nametnuvši se i kao stretch petica i kao glavni razigravač.

Nastavili su graditi na ovoj partiji protiv Wizardsa, dodavši još jedan bitan element u Whitesideu kao dominantnom skakaču pod oba obruča. Wizardsi su bili umorni, ali ni odmorni ne bi imali šanse s ovim izdanjem Heata koje je tako u par večeri odigralo najbolje partije sezone. Usprkos Wadeovom povratku i njegovom nastojanju da ih potopi (4-21 šut, 5 izgubljenih naspram 3 asista) dobili su i Pacerse za treću pobjedu u nizu. Whiteside je opet odigrao ključnu rolu donijevši stabilnost u reket, a Dragić je usprkos manje slobode u igri i puno sporijem ritmu ovaj put donio potrebnu šutersku iskru u nekoliko navrata kad je bilo najpotrebnije. Istina, i Indiana je bila na drugoj večeri back-to-backa, ali obzirom na sve, Miami je zaslužio barem ove sitne ustupke. U biti, trebat će im ih još gomila ako misle zadržati playoff poziciju.

Bez obzira što trenutna situacija dobro izgleda, a ni igra nije loša (namučili su i Warriorse), loših tjedan dana je dovoljno za naći se izvan top 8 tako da će trebati još dosta raditi. Nema šanse da Wadea gurnu u rolu šestog igrača (iako bi im to bilo idealno obzirom na to da takvi strijelci koji nisu spot-up prijetnja u poznim godinama najbolje mogu funkcionirati ako im dozvoliš igrati njihovu igru protiv slabije konkurencije), ali zato definitivno treba prestati upadati u rupe s Amaerom i gurnuti Whitesidea od početka sa starterima. McBob je dovoljan kao pokretač druge postave, međutim njegova eventualna ozljeda stvorit će ogromne probleme jer su ostali bez back-up playeva (Johnsona je izbacilo rame, možda i do kraja sezone, a Udriha više nećemo gledati u dresu Heata zbog operacije stopala), tko zna, možda ih to natjera da maksimalno razdvoje Wadea i Dragića.

Uglavnom, s ovoliko tankom rotacijom moraju maksimizirati sav potencijal, a ako će Whitesideove minute davati Amareu i Dragića gušiti Wadeom, to neće ispasti dobro (snaga volje koju su pokazali protiv Pacersa je za skinuti kapu, ali koliko će još puta moći dobiti utakmicu bez ikakvog šuta iz vana, to je jednostavno pretežak recept za realizirati). Od završnice sezone još fascinantnije će biti njihovo ljeto, hoće li Riley dijelom priznati da je u startu bila greška dati onakve ugovore Boshu i Dragiću ili će si nastaviti kopati rupu max ugovorima za Wadea i Hassana, a sve kako bi složio jezgru koja teško može trajati dovoljno dugo da opravda dužinu ugovora, kamoli da napadne naslov.

14. BULLS

Nije im lako bez Butlera, Mirotića i Noaha, ali pokazali su da im je itekako stalo. Raspored nije bio ugodan, ali zalomio im se niz utakmica doma, tako da su sporedni igrači imali dodatni motiv pokazati se. Nakon što su otvorili period lošom partijom u Clevelandu gdje su Cavsi bez problema odvozili od početka do kraja, stigli su u United Center i na leđima McDermotta ostvarili su 3 pobjede u nizu. Momak je prvo sam sredio Toronto fenomenalnom partijom u kojoj je uz pravovremene trice bio konstantna napast kretanjem bez lopte. Iako poprilično stanjenog rostera, Bullsi su uspjeli dobiti bitku protiv možda najbolje klupe lige, a uz Douga solidne role pružili su Portis i Felicio koji je tako došao do prvih ozbiljnih minuta u sezoni. Praktički, bez energije s klupe Chicago ovo ne bi izgurao, a to što su u mladom Brazilcu dobili još jednog čvrstog skakača i aktivnog defanzivca koji po ovome što smo imali prilike vidjeti u tjednu iza nas ima izuzetan košarkaški IQ (ne samo da se zna otvarati, kretati i postavljati kvalitetne blokove, već ima i osjećaj za asist s visokog posta te odličan pregled igre nakon skoka) itekako je dobrodošao plus jer su Gibson i Gasol već počeli pucati i još jedan čovjek u rotaciji pod košem im je bio neophodan.

Što se Rosea tiče, pokazao je opet kako fizički stvarno dobro izgleda, ali u igri je isključivo skok-šuter s poludistance u napadu od čega momčad nema previše koristi. Doduše, već to što se malo popravio u odnosu na ranije postotke velika je stvar obzirom na volumen posjeda koji troši, ali, praktički, on kao kreator treba 20 lopti za 20 poena i uz to ima podjednaki broj asista kao izgubljenih. To su obilježja prvih opcija koje predvode loše momčadi, tako da Bullsi mogu biti presretni što su s takvom udarnom opcijom dobili Raptorse i što su im se nakon toga na rasporedu našli Lakersi. Rose odskače i stilski, on igra košarku kao pod Thibsom, 1 na 5 dok ostali gledaju, dok je bez njega na parketu lopta puno više u pokretu. Praktički, Hoiberg se opet vratio igri kroz Gasola na vrhu posta, to je odlično funkcioniralo do sada kroz sezonu svaki put kad im je zatrebao playmaker.

Uostalom, da je Rose danas kao starter tek combo potrošač kojem najbolje pristaje uloga s klupe, pokazala je i utakmica protiv Wizardsa gdje Bullsi nisu stali ni na tren bez obzira što ga je po običaju opet izdala zadnja loža koja ga ove sezone kronično muči. S njim na poštedi, igra se još više prebacila na visoki post odakle su Gasol i Gibson sjajno kombinirali, bilo da se radilo o hi-low kombinacijama ili hand-offovima s bekovima ili pak jednostavnom pravovremenom pasu za cutera. Tko troši one napade koji ne idu nigdje, Rose ili Moore, ispada kako je svejedno. Nije ovo ideal Hoibergove košarke, ali barem imaju formaciju i dovoljno discipline da nešto vrte. Raspored im nije lagan, pogotovo jer u novom tjednu imaju 3 nezgodna gostovanja na kojima bi učinak klupe mogao pasti, ali da je ovo još uvijek žilava skupina dok god na parketu imaju takve veterane kakvi su Pau, Taj i Dunleavy, to definitivno nije sporno.

15. WIZARDS

Malo je tko krenuo nakon pauze u tako visokom ritmu kao oni, stvarno su na momente izgledali kao rasna playoff momčad. Imali su gadan raspored, utakmica zaostatka protiv Jazza dodatno ga je zgusnula, ali su usprkos tome otvorili s dvije sjajne pobjede. Prvo su razbili Jazz u spomenutom sudaru, startao je Wittman oprezno s dva visoka i ovom prilikom se to isplatilo jer Nene je odigrao jednu od onih dominantnih partija kakve mu se zalome s vremena na vrijeme. Razbio je i Favorsa i Goberta, taman da podsjeti kakav je talent i koliko opasan može biti kad odigra ovako na svježinu. Nakon nimalo lake partije sutradan su bez problema razbili i Pistonse, a važnu ulogu opet je odigrala klupa. Beal kao šesti igrač problem je sam po sebi, a posebice kada ima partnera koji ga može pratiti. Protiv Jazza to je bio Dudley koji se nakratko našao u roli s klupe, a kako su se već protiv Detroita vratili Dudleyu kao starteru, odlične role odigrali su Beal i svježe pristigli Markieff. Ovo je odlična formula, završavati neparne četvrtine s Bealom i sada Morrisom, odnosno imati stalno na parketu elitnog kreatora što su dobili ovim razdvajanjem Walla i Beala, potezi su koji će biti zaslužni za eventualno hvatanje doigravanja.

Igrajući treću utakmicu u četiri dana ostali su bez daha protiv Heata gdje ih je Dragić jednostavno pretrčao, ali onda su nakon tri dana pauze protiv Pelicansa opet odradili vrhunsku partiju, ostvarivši još jednu kvalitetnu pobjedu. Bez problema su se obračunali s Davisom, šuterski su odigrali odlično, posebice Dudley koji je ubio protivnika u pojam. Njegova vrhunska rola u trećoj četvrtini bila je razlika, sjajno se otvarao na perimetru koristeći slabosti Davisa i Andersona u rotaciji prema takvom tipu igrača, ali nije samo zabijao otvorene trice, već je bio koristan i kao kreator u pick & rollu s Gortatom, tu 4-5 kombinaciju Davis i Ajinca (ili napuhani Perk kojem su se otvorile minute nakon ozljede Asika) nisu mogli braniti.

Odradio je Dudley posao i u obrani gdje je sjajno striktno držao Davisa kad god bi primio loptu licem košu, a u post-upu ga je frontao i držao pod kontrolom uz pomoć Gortata koji je uvijek imao slobodu doći zatvoriti leđa jer nije imao obvezu čuvati peticu obzirom da su centri Pelicansa takvi kakvi jesu. Kad bi pak zaigrali s Davisom na petici uz Andersona, u igri bi bili Nene i Morris koji bi ih jednostavno maltretirali fizički u postu, praktički sve što im je ostalo bilo je šutirati u napadu i tako pokušati držati priključak.

Raspored je opet došao na svoje protiv Bullsa, kao jedina momčad koja je igrala 5 utakmica u 7 dana u ovom periodu, Wizardsi nisu izdržali. Defanzivno nisu imali potreban intenzitet, a kako je Nene u tjednu od all-star učinka padao prema ovom jedva korisnog visokog s klupe, jednostavno nisu imali rješenja za Gibsona i Gasola. Opet, ovo je utakmica gdje je njihova dubina trebala biti presudna, a ne da ih nadigraju Snell i McDermott. Tako da usprkos potencijalu kojega imaju, ovaj poraz je poslužio kao podsjetnik da im neće biti lako ostvariti ga čak ni u kontekstu u kojem su konačno zdravi koliko je to moguće biti u ovom dijelu sezone. Sada ih čeka relativno lagan tjedan u kojem ne smiju kiksati i gdje bi ovu energiju koju su bili u stanju prezentirati doma sada trebalo prenijeti i na gostovanja, a pogotovo u back-to-back susrete.

16. MAVS

Oni su klasika, većina ovih momčadi koje su tu na rubu doigravanja stalno preljevaju iz šupljeg u prazno ne bi li pronašli nešto što će im donijeti prednost, stalno su u potrazi za identitetom. Ne i Dallas, oni će dobiti svaku momčad koju mogu kao što su Sixersi, a istovremeno će pasti protiv boljih kao što je Oklahoma. Jedina interesantna utakmica bila je protiv Orlanda, tu su imali 50-50 šanse i ovaj put nisu zabili dovoljno. U sudaru dviju praktički zonskih obrana usprkos gomili trici Dallas nije uspio iščupati pobjedu, energija Magica bila je previše. Gordon je odlično zatvarao Dirka i spriječio ga da igra kroz izolacije, Orlando je općenito bio puno pokretniji u izlascima na šutere, a trkački i skakački su za klasu iznad Dallasa tako da je to bilo presudno. Koliko god da su zabili s perimetra, kada Dirk igra ispod prosjeka i kada Wesa moraš izvaditi u završnici radi Feltona jer nije u stanju trčati, onda je teško očekivati pozitivan rezultat.

17. PISTONS

Interesantno je bilo vidjeti kako će uposliti Harrisa, obzirom da im o tome doslovno ovisi ulazak u playoff. Za pretpostaviti je da obrambeno neće biti puno lošiji nego do sada, stoga je ključno pratiti koliko će Harris pomoći prema naprijed. Bitno je napomenuti da Van Gundy ne mijenja bilo koga, s Iylasovom na parketu Pistonsi su uglavnom funkcionirali odlično prema naprijed i stoga ga čeka još zahtjevniji posao, ne pokušava nadomjestiti lošeg napadača, već startera koji je nakon Reggiea Jacksona imao najviši ORTG na rosteru (ako hoćete prevedeno, čovjeka s kojim je napad igrao debelo iznad njihova prosjeka).

Na startu je izgledalo da će Harrisa uvoditi polako, prvenstveno kroz rolu s klupe, ali ozljeda Tollivera ubrzala je proces što se pokazalo dobrim jer s Harrisom kao starterom Detroit ima 2-0 uz par solidnih partija. Iako nominalno upada u rolu četvorke, Harris uglavnom igra trojku, dok Marcus preuzima tu ulogu stretch četvorke. Defanzivno nekih velikih pomaka nema, dapače Harrisov manjak pozicije u obrani (prespore noge za čuvati perimetar, preslab okvir za čuvati reket) čini ga klasičnim tweenerom kojega na ovom dijelu parketa treba uglavnom skrivati. Sad, Pistonsi su često isto morali raditi s Ilyasovom, tako da su navikli na promjene pozicija i česta preuzimanja, ali šteta je što očito ni ovim potezom neće značajnije popraviti obranu koja je u zadnje vrijeme upadala u probleme kako je Drummond padao u formi i kako su ozljede napale Caldwell-Popea i Morrisa.

Nakon pauze ova defanzivna jezgra izgleda konsolidirano i to je svakako plus, ali šteta što zbog Harrisovih problema opet neće moći Morrisa koristiti full time kao stopera na perimetru gdje je definitivno korisniji nego dok se gura u reketu. U napadu pak s pozicije trojke primjetno je da Harris ide na post-up protiv uglavnom slabijih trojki dok Morris čeka u kutu i razvlači obranu. Ako pak protivnik reagira i zamijeni čuvare, onda i oni mijenjaju role, Morris je taj koji ide na izolaciju, a Harris se otvara u spot-upu. Ovo je svakako puno više izbora nego do sada kada je Morris prečesto bio prisiljen glumiti drugu opciju. Kažem, šteta što nisu ovako kompatibilni i u obrani, ali dok su zdravi Pistonsi i tu imaju dovoljno opcija da odrade solidan posao.

Prošetajmo i kroz utakmice. Protiv Wizardsa nisu imali šanse, tu je Van Gundy još tražio rotaciju dok su protivnici igrali odlično uz izuzetan učinak klupe, tako da nisu izgledali dobro ni u jednom smjeru. Protiv Pelicansa nisu mogli braniti ništa, najviše zbog Davisa koji je bio noćna mora za njihovu obranu. Kad bi ga držali Tolliver, Morris ili Harris ubijao ih je u postu ili bi jednostavno zabijao skok-šut preko njih, a kad bi igrao centra i kad bi ga držali Drummond ili Baynes samo ih je pretrčavao. Da se razumijemo, ako igraš doma protiv ekipe s Davisom i još dva poštena NBA igrača (od kojih jedan, Anderson, šutira za tu večer 1-12) nemaš isprika za ovako lošu defanzivnu partiju. Napad je još nekako i gurao, ali obrana je kroz ove dvije utakmice bila katastrofa. Ako se mislite boriti za playoff, onda ne možete dozvoliti da Holiday i Davis u zadnjoj četvrtini izgledaju kao Nash i Stoudemire u najboljim danima.

Protiv Cavsa su se skulirali, ovdje je Harris konačno startao i nije bilo lutanja. On je branio Lovea, Morris na Jamesu i to je donekle funkcioniralo iako su Cavsi pokušavali napadati taj mismatch kroz 3-4 pick & roll. Samo, za razliku od Oklahome gdje im je to uspjelo, ovdje to Cavsi nisu bili u stanju jer su igrali bezveze, posebice u obrani – Jackson ih je uništavao na pick & rollu, KCP je radio Smithu što je htio 1 na 1, a ključno je što je Drummond zabijao slobodna, i to ne slučajno, već su svi pokušaji imali istu rotaciju. Izgleda da je našao tehniku, ne koristi zglob već to više izgleda kao da baca loptu iz auta u nogometu s obje ruke, ali, ako se ovo pokaže trajnim i ako ostane na ovih 50-ak posto, onda su Pistonsi opet u igri. Nastave li se tražiti u obrani i pri tome Drummond opet odluta u glavi i iz završnica zbog nesposobnosti da realizira slobodna, onda im neće biti lako iskoprcati se u bitci mediokriteta, pogotovo sada kada su ostali i bez Johnsona i Tollivera. Trade s Rocketsima je propao zbog Motiejunasovih leđa, dakle ništa od Thorntona, a Meeks još nije spreman vratiti se. Mislim, protiv Sixersa možeš igrati s Bullockom, Baynesom i Blakeom kao klupom, ali u novom tjednu to neće proći na puno težem rasporedu.

18. MAGIC

Ovih 2-1 održavaju nadu u playoff živom, kao i solidne igre u sve tri utakmice. Doduše, Skiles sigurno nije zadovoljan obranom protiv Sixersa, ali obzirom kako je Vučević trpao tu večer to i nije bilo važno. Puno važnije su partije protiv Mavsa i Pacersa i tu je Orlando odigrao pristojno. Od momčadi koje je krvarila na poziciji playa sada su se našli u situaciji da imaju višak izbora i pitanje je dana kada će Jennings uzeti startno mjesto ili barem minute Paytonu. Vraća se i Watson nakon ozljede i iako je trenutno totalno van forme, do kraja sezone bi se mogli stabilizirati na toj poziciji što će im definitivno pomoći jer raspored daleko od toga da je nemoguć. Previše je konkurenata i bit će pravi podvig izboriti osmo mjesto, ali kombinacija talenta i slučaja mogla bi pomoći.

S tim da imaju još i mjesta za rast iznutra, tipa Skiles je opet srezao minute Hezonji i Fournieru kao kombinaciji na bokovima, što nema previše smisla jer nije da ima boljih rješenja, a jahanje Oladipa znači da mu se previše minuta preklapa s Paytonom i to nikako nije dobro (danas je svima jasno da jedan od njih mora na klupu, do sada je logičan izbor bio Victor, ali sada kada imaju Jenningsa mogu slobodno i Paytona staviti u takvu rolu). Rotacije visokih su za sada striktne, Gordon igra isključivo četvorku i to je ok, Ilyasova je solidna stretch zamjena, Vučević i Smith se rotiraju kao i do sada, dakle problem je isključivo još neriješena vanjska linija (samo se nadam da neće vratiti Gordona na klupu radi Ilyasove kako bi dobio dodatnog šutera koji bi skrivao nekompatibilnost dvojca Payton-Oladipo). Ako ništa drugo, dobra vijest je da bez Harrisa u blizini Fournier sada ima gomilu minuta na boku i iako nije idealan, barem je šuter.

Uglavnom, imali su dovoljno šansi protiv Pacersa, ali igra u završnici im se svela na to da Jennings ili Vučević nešto kreiraju 1 na 1 ili 2 na 2, a prostora za akciju nigdje s Oladipom i Gordonom uokolo. Skiles je ovdje definitivno trebao dati prostora Hezonji ili Ilyasovi, pogotovo ako uzmemo u obzir kakve je probleme Gordon imao sa zatvaranjem Turnera u obrani – ako ne odrađuje posao u obrani, ne trebaš ga radi onih povremenih eksplozija u tranziciji. Nešto bolje su reagirali protiv Mavsa, točnije i ovdje su upali u rupu s udarnom postavom, izvukla ih je klupa, a onda je Skiles imao dovoljno razuma staviti Jenningsa u produžetku kako bi zaključili utakmicu.

Dakle, kao i do sada, ovdje do kraja sezone možemo očekivati još gomilu rošada u pokušajima da se nešto okruglo ugura u kvadratnu rupu.

19. GRIZZLIES

Dovođenje Birdmana i povratak Wrighta, kao i odlazak Greena, doveli su do toga da sada imaju višak visokih, tako da je logično da su smanjili minute za smallball, iako nisu odustali od njega, Joerger i dalje tu i tamo ubaci Barnesa umjesto visokog. Obzirom da nisu mogli računati na Allena zbog koljena imali su manjak tijela na boku tako da je teško reći kakva će biti rotacija do kraja, previše je tu promjena i definitivno će se tražiti još neko vrijeme. Ovisno o tome koliko će se moći nasloniti na Stephensona i rotaciju visokih slagat će se i minute, sada tek vrijedi istaknuti da su Chalmers i Conley končano zaigrali malo više zajedno i da to uopće nije loše izgledalo. Jasno, uzorak je toliko malen i na takvom rasporedu da nema smisla donositi ikakve zaključke, ovdje je i dalje sve otvoreno, pa tako i ispadanje iz doigravanja u slučaju niza poraza.

U proteklom tjednu su tako prvenstveno iskoristili raspored, poklon u vidu Lakersa, a onda i nezrelost Wolvesa pored kojih su predvođeni iskusnim trojcem Conley-Chalmers-Randolph u završnici mirno priveli utakmicu kraju. Između ove dvije utakmice ugurao se poraz protiv Toronta gdje su izgledali kao momčad bez ideje. Srećom po njih, raspored im je još ugodniji u novom tjednu, idealno za posložiti što se bude moglo za završnicu sezone.

20. ROCKETS

Prva ugodna vijest nakon pauze bila je da su odustali od smallballa, Smith je startao umjesto Brewera što je velika stvar. Mislim, znamo tko je Josh Smith i stoga je to žalosna tvrdnja, ali ujedno se radi i o činjenici – Brewer je takva katastrofa bio u ovoj startnoj roli da je i noga u guzicu korak naprijed. Druga dobra vijest je da su igrali samo dvije utakmice, tako da se Harden i Howard još nisu stigli posvađati, a loša vijest je da su ostali bez picka Pistonsa, medicinsko osoblje Detroita stopiralo je trade Motiejunasa i sada se polomljeni centar opet nalazi na njihovom rosteru, bez nade da ne ljeto išta dobiju za njega jer sada svi znaju da je stanje s leđima itekako ozbiljno. Da parafraziram Boromira, Morey smrade, htio si iskoristiti Stanovu naivnost.

Tekme? Od dvije, samo jedna je bila bitna, ova protiv Sunsa čak i za ovako negativnim nabojem nabijenu skupinu bila je čisti zicer. Protiv Jazza su krenuli kilavo, u obrani igra samo Howard, u napadu kreira samo Harden, dakle čisto kotrljanje, bez kemije, bez emocije. Harden i Howard su toliko siti jedan drugoga da to više ni ne skrivaju, samo čekaju da jedan nešto zajebe pa da zavrte očima. Uglavnom, činilo se da će Jazz ovdje lagano do pobjede kada su se počeli ozbiljnije odvajati u drugoj četvrtini, a onda su Rocketsi pokazali da znaju igrati košarku kad hoće.

Počeli su koristiti činjenicu da imaju šutera viška na parketu i razvlačiti obranu Jazza kruženjem lopte, što inače svi po defaultu rade protiv Favorsa i Goberta. Lopta je počela kružiti po perimetru, svi su počeli pronalaziti slobodne igrače (i Harden iz slash & kicka i Dwight post-up povratnima), a Beverley i Ariza, pa čak i Smith, počeli su stavljati otvorene trice. Dodatni pas, pogođeni šut – kad ovo funkcionira košarka je vrlo jednostavna igra i kod Rocketsa se čak osjetilo da su živnuli. Istina, ostale postave osim startne su im daleko od korisnih, plus nije lako stvoriti ikakvu prednost kada u isto vrijeme ne možeš obraniti ništa, ali dali su si šansu.

Pomogla im je i Utah, točnije Snyder, koji se u završnici odlučio za čisti smallball kako bi parirao prelasku Hooustona na takav tip postave (izvukli su Smitha i srećom umjesto Brewera ubacili Terrya). Obrana Jazza tako je u završnici radila neke netipične greške, prelako su dozvoljavali Hardenu put do obruča, ali istovremeno su dobili širinu za nadjačati Rocketse. Harden je imao dobre brojke, ali sam protiv Hooda i Haywarda koji su izmjenjivali i kao njegovi čuvari i kao kreatori nije mogao, a ključni dvoboj je dobio Favors. Howard je bio dobar cijelu večer, slično kao i Favors na drugoj strani ostavljen u obrani na šetalištu nije mogao puno osim skakati i gurati se u 1 na 1 dvoboju, ali problem je što ni tu nije bio prevaga. Favors je jednostavno moćniji u ovom trenutku, kupio je ključne skokove i nadjačao je Dwighta, potvrdivši tako da je Howardovo vrijeme prošlo. Još uvijek je dobar centar koji u pravom sistemu može biti prevaga defanzivno, ali toliko je mladih asova trenutno ispred njega da ne vidim kako će ikada opet zaslužiti epitet all-stara. U tom kontekstu, odakle mu pravo tražiti max iduće ljeto? Ako bi pokušao, da sam GM koji pregovara s njim samo bih mu pustio zadnjih desetak minuta ove utakmice i ukazao na Favorsovu plaću.

21. BUCKS

I oni su startali s tjednom kao da im je i dalje stalo, ostaju tako uz Orlando u pozadini kao pretendenti na playoff s najmanje šansi, naime za razliku od Knicksa barem pokazuju znakove života. Ostali su pri rotaciji koju su otkrili dvije utakmice prije all-star pauze, s Monroem na klupi i to je očito nešto što će pokušati jahati što je dulje moguće. Negdje će to funkcionirati, kao protiv Atlante čiju je nepostojeću back-up unutarnju liniju Monroe uništio, a negdje neće, kao protiv Hornetsa koji su iz rukava izvukli svog Monroea u liku i djelu Big Ala koji je tako dobio dvoboj pod košem. Uz put su razbili i Lakerse koji su po običaju iskoristili predah protivnika da malo poprave koš-razliku u završnici.

Uz bolji učinak klupe, već smo isticali kako i manja gužva u sredini pomaže Parkeru koji je tako u zadnjih 5 utakmica s ovom rotacijom skoro pa uduplao brojke. Jasno, učinkovitost je i dalje upitna obzirom da ne šutira trice i ne kreira kvalitete prilike u izolacijama ni sebi ni drugima. S poludistance je i dalje užasan, tri od četiri pokušaja su mu asistirana, dakle samo koristi povećani volumen lopti do kojeg je došlo zbog zamjene Plumlee-Monroe da trpa više poena, ali bitno je da u tome uspijeva istim postotcima na obruču. Naime, da on nije u stanju nositi povećanu potrošnju, onda ni Monroe ne bi imao prilike biti ubojit s klupe.

22. KINGS

Protiv Denvera su dobro šutirali, uz to Cousins je odmah krenuo raditi u postu gdje su Jokić i Nurkić za svaki kontakt dobivali osobne, to je definitivno usmjerilo utakmicu. Slično se ponovilo par dana kasnije, uz još manje problema jer nije bilo Nurkića koji 1 na 1 može izdržati protiv Cousinsa, a i ovaj je radio puno manje grešaka, posebice u pokušajima da kreira iz driblinga koji su obično završavali izgubljenim loptama. Iako su im partije bile daleko od idealnih, odradili su posao protiv nezgodnog protivnika, dakle to je nešto što sugerira da su uspjeli fokus s događanja u svlačionici opet usmjeriti na parket. Protiv Spursa na drugoj večeri back-to-backa nisu imali šanse, a pravi test stiže u iduća dva tjedna gdje je raspored tako posložen da bi i ovo malo nade što održavaju moglo nestati. Previše je tu teških utakmica da bi s ovakvom kemijom i obranom preživjeli.

23. PELICANS

Nakon što su odradili posao protiv Sixersa i nakon što je Davis briljirao na već spomenuti način protiv Detroita, činilo se da možda negdje postoji tračak nade i kako možda i mogu stići ovih 5 utakmica minusa koje ih dijele od Jazza i Rocketsa. Međutim, onda je na red došlo gostovanje u Washingtonu gdje je realnost opet pokazala svoje ružno lice. Osim što je Davis odigrao kilavu partiju, ne uspijevajući se razigrati cijelu večer, Pelicansi su opet olako ostavljali Wizardsima otvorene šuteve na perimetru kao što to rade cijele sezone. Zanimljivo, bio je to sudar dviju ponajgorih obrana perimetra u ligi (samo Sunsi dozvoljavaju veće postotke za tricu od ove dvije ekipe), odnosno dviju najgorih obrana spot-up šuteva. Što su Wizardsi za razliku od Pelicansa iskoristili. Uglavnom, još jedna utakmica koja je pokazala zašto New Orleans ne može održati potreban ritam pobjeđivanja do kraja, em nemaju potrebnu razinu talenta u napadu da maskiraju povremenu slabiju Davisovu večer, em cijelu sezonu nisu u stanju pružiti niz kvalitetnih obrambenih partija. S ovoliko novca koliko su oni uložili u visoke sramota je igrati ovakvu obranu, nije stvar samo u tome što nemaju nikakvo rješenje za smallball (koliko god je Anderson loš, toliko je i Davis kada mora čuvati ovakav tip igrača poput Dudleya koji ih je cijelu večer rešetao), već što zbog prevelikog fokusa na loptu svakoj strpljivijoj obrani sposobnoj odigrati tri dodavanja ostavljaju otvorenom slabu stranu. Najgore od svega, ta hrpa udvajanja i visokih preuzimanja na pick & rollu ne pomaže ničemu, Pelicansi i dalje ostvaruju jedan od najgorih učinaka u branjenju pick & rolla u ligi iako su sve podredili tome, posebice zanemarivši čuvanje strane bez lopte (samo Sunsi i Sixersi primaju višim postotcima trice iz kornera). Dakle, nevjerojatno, ali istinito, Ermanu i Gentryu je uspjelo složiti goru obranu od lanjske, s Davisom kao jedinim igračem koji ima DRTG niži od ligaškog prosjeka (prevedeno, Davis je jedini plus obrambeni igrač kojega imaju, a i to bi teško bilo zaključiti gledajući samo golim okom obzirom na katastrofalnu shemu koju igraju).

24. NUGGETS

Nedostatak šutera ih ubija, da imaju stretch četvorku umjesto Farieda i barem jednog beka koji je iznadprosječan šuter s perimetra, napadački bi bili blizu prosjeka, iako ni ovako nisu loši, prvenstveno zahvaljujući Gallinariu koji je nakon Hardena i DeRozana iznudio (i to shvatite doslovno, njihova igra često djeluje kao nešto precrtano iz NFL-a za potrebe running backa) najviše slobodnjaka. U ovom periodu bi im definitivno dobro došao bolji napadački učinak jer su u dva susreta s Kingsima propustili iskoristiti šansu protiv loše obrane, istovremeno nemajući rješenja za Cousinsa. Mudiay i Augustin protiv terijera Bostona nisu imali šanse, u toj utakmici imali su više izgubljenih od asista, ali su se zato za sve frutracije iskupili protiv Clippersa koje su borbenošću i skokom u napadu držali pod kontrolom, iskoristivši očajnu drugu četvrtinu protivnika da izgrade prednost koju su očuvali do kraja.

25. WOLVES

Nakon nespretnog poraza od Memphisa gdje su po običaju u završnici prokockali šansu za pobjedu lošom selekcijom šuta (dogodine neka samo prepolove ove završnice koje su prosuli i imat će 50-50 score, a to će se vjerojatno i dogoditi zbog buduće kombinacije iskustva i boljeg vodstva s klupe), protiv Knicksa je Mitchell opet krenuo po starom, s Princeom kao starterom i praktički bez zajedničkih minuta za dvojac LaVine – Rubio. Knicksi su ovaj poklon iskoristili, ali zato su protiv Bostona opet otvorili klinci koji su sjajnim ulaskom u utakmicu napravili prednost koja je trajala do kraja, jednostavno su zasuli Celticse sa svih strana. Činilo se da je to to, stvarno više nema razloga za mudrovanje od strane stručnog štaba, ali već protiv Toronta na parketu je opet bio Prince kao član startne petorke. Ok, slažem se da bi Toronto obzirom na dubinu vjerojatno ovu utakmicu dobio sve i da su Wolvesi igrali i puno više s najboljom petorkom od 15 minuta koliko su prikupili igrajući u završnici druge i četvrte četvrtine, ali tu se opet vraćamo na važnost ove sezone za uigravanje – ključnih 5 igrača za budućnost odigrali su tek 22 utakmice zajedno i samo 184 minute, a to je nešto što su doslovno može udvostručiti u ovoj zadnjoj trećini sezone ako budu pametni. Također, ovako mlada momčad nema razloga vrtiti kontrolirane napade jednim od najsporijih ritmova u ligi, oni moraju trčati, a kad koriste 5 veličanstvenih pretvaraju se iz jedne od najsporijih momčadi u ligi u jednu od najbržih. I ovo je čisti utjecaj Mitchella, čak je i Flip bio svjestan da s playom poput Rubia i s ovakvim rosterom moraju trčati, ali kako to objasniti stručnjaku koji svoju viziju uporno stavlja ispred momčadske.

26. KNICKS

Kakvo čudo, s Rambisom za komandama, Knicksi izgledaju još gore. Nestao je iz rotacije Williams, koji je pod Fisherom bio koristan, a ako ste mislili da Fisher ima problema s rotacijama i zvanjem akcija, bacite samo pogled na Rambisa kako to radi. Knicksi su trenerski tako pali s konja na magarca. A kad već spominjemo konje, recimo kako je Porzingis možda stvarno jednorog, kako ga je od milja nazvao Durant, ali definitivno nije u stanju vodu pretvoriti u vino. Odnosno, Knickse iz lutrije prebaciti u playoff s ovim rosterom, dakle tu priču možemo zaključiti. Obrana im je u ovom periodu bila katastrofalna, taj reket na koji se fokusiraju razbucao im je Brook, a onda i Towns. Doduše, iako je Towns za razliku od prvog međusobnog dvoboja ovaj put uvjerljivo dobio bitku između dvoje udarnih kandidata za rookiea godine, Knicksi su izvukli pobjedu protiv Minnesote uz ogromnu pomoć Mitchella koji je nakon ovog poraza konačno prestao “trenirati” (drugim riječima, netko iz uprave mu je valjda naredio da prestane davati ogromne minute Princeu i šikanirati Rubia). Proigrala je Minnesota u završnici, ali prekasno su upalili motore da stignu sve što su prosuli do tada.

Realno, u ovom trenutku Knicksi nemaju kvalitete za suprostaviti se momčadima poput Raptorsa i Pacersa (iako su u ovoj potonjoj odigrali solidno, imali su čak i priliku uzeti utakmicu da je kojim slučajem Porzingis zabio otvorenu tricu na kraju), tako da porazi u tim utakmicama nisu problem, ali nastupi protiv Netsa i drugo poluvrijeme protiv Wolvesa pokazuju da bi mi mogli upropastiti sve solidno što su napravili do sada. Mislim, sada je očito da je Fisher bio problem isključivo Jacksonu, da su igrači imali nešto protiv njega onda bi valjda sada bili motivirani, a ne uglavnom deprimirani. Bit će ovo zanimljivo ljeto, ne završe li Knicksi sezonu u pozitivnom ritmu, a imali su šansu jer su Porzingis i borba za playoff do samog kraja bili više nego dovoljni za proglasiti sezonu uspjelom, Dolana bi mogao zasvrbiti prst, što bi značilo novo bacanje novca na igrače koji ne podižu plafon.

27. NETS

Spursizirani su. Marks je novi GM, odmah je škartao Bargnania, zatim i Johnsona, a Spursi su dodali još jednog svog šegrta u ligaški bazen managera, šestog po redu. Sad ostaje vidjeti hoće li mu Prokhorov dopustiti da odradi rebuilding ili će ga pretvoriti u novog Dempsa. Lopez sjajan protiv Knicksa, dovoljno za pobjedu protiv gradskog konkurenta koji je u totalnom rasulu, ponovio je sličnu partiju i protiv Blazersa, ali tu sam nije mogao ništa. Protiv Hornetsa nisu imali ni to zadovoljstvo da budu konkurentni iako je vidljivo da se nemaju namjeru predati – trener Brown složio je rotaciju oko 5 najiskusnijih veterana koji znaju da se, ako već ne za rezultat, bore za svoje buduće ugovore i uz Lopeza to je itekako spreman iskoristiti Sloan koji je u ove tri utakmice bio drugi najbolji igrač. Johnson je ovdje bio najmanje bitan tako da se stvari neće previše mijenjati, teško da mogu biti gori ako Bogdanović ili Brown dobiju njegove minute.

28. LAKERS

Nanizali su 4 poraza, obranu više niti ne pokušavaju igrati, ali su zato ispalili gomilu trica koje su realizirali s 41% što je dobrim dijelom anuliralo sramotan broj primljenih koševa (126.2 na 100 posjeda je najveći prosjek koji sam ikada vidio na uzorku većem od jedne utakmice, ne sjećam se da je NBA momčad tijekom 4 utakmice ovoliko primala, čak 7 poena više od predzadnjih Sixersa). Simpatično kako je Scott od trenera koji prezire tricu odjednom postao trener čija momčad ispaljuje trećinu šuteva s perimetra, isto tako je simpatična ova bitka na dnu između tri najgore momčadi u ligi, u pitanju je troboj epskih proporcija.

29. SIXERS

Nanizali su 4 poraza, jašu Okafora i Noela zajedno iako im je to četvrta najgora kombinacija koju imaju ove sezone s odigranih više od 600 minuta zajedno (preostale su Okafor-Stauskas, Okafor-Grant i McConnell-Okafor). Ali, treba pokušati sve što je u njihovoj moći da izdrže nalete Sunsa i Lakersa, iako još uvijek imaju rezultatsku zalihu, izvedbom već neko vrijeme bolje stoje od spomenutih i pitanje je hoće li ih to na kraju koštati šanse da dođu do Simmonsa ili Ingrama.

30. SUNS

Rezultatski se nije promijenilo ništa, nanizali su tri nova poraza (što znači da ih sada imaju 12 u nizu, izgubili su 27 od 29), ali zato su promjene u startnoj postavi stalne. Ubacili su odmah u vatru Humphriesa, sad imaju tri bijela pick & pop visoka i logično odlučili su startati s najgorim šuterom od njih troje. Spursi i Rocketsi su ih poštedjeli, nisu dali gas do kraja već koliko im treba, ali Clippersi nisu bili takve volje, već do kraja treće imali su +29. Izgleda da je gotov i eksperiment s Goodwinom kao playom, Watson je kontrolu nad momčadi dao svom budućem pomoćniku Priceu, a nije isključeno da do kraja sezone i sam zavrti koji pick & roll kao igrač/trener.

REVOLUTION WILL BE STREAMED POD

Sickre i Gee odlučili su se osvrnuti na prijelazni rok, usput se igrati i vidovnjaka na temu najvećih plafona u iduće četiri sezone. Nakon prošlog podcasta koji je bio općeprihvaćen u zemlji i inozemstvu, vrijeme je za jedan kojega ni rođeni očevi ne vole, prvenstveno jer su probili zadani rok za sat i 40 minuta (ne vodimo računa, ali ovo mora da je rekordna minutaža). Iskreno, kako je moguće da netko ovoliko drobi usred tjedna, neobjašnjivo je, isto kao i zašto bi ovo itko slušao.

DEAD TRADELINE

Kako se ono veli, tresla se brda, rodilo se niš’ (iskreno, pojma nemam o čemu ćemo Kreha i ja pričati na podcastu, ali znam da se nećemo dugo zadržavati na transakcijama). Dobro došli na prijelazni rok 2016. Prođimo na brzinu kroz tradeove jer moram na posao (čekaj, pa već sam na poslu), a želim što više vremena u ostatku dana uhvatiti za pogledati tri sinoćnje tekme jer sam se uželio prave akcije.

CLIPPERS – GRIZZLIES

Idem prvo s ovim jer me pomalo živcira kada se svuda uokolo piše o picku kojega su Clippersi poslali u Memphis kao o picku 2019. umjesto kao o prvom dostupnom picku. Ok, u pitanju su tehnikalije, ali, molim lijepo, ljepota je u detaljima. Kako u teoriji Raptorsi trenutno imaju pravo na pick Clippersa 2019. ovdje se radi o picku kojega će Memphis moći realizirati dvije godine nakon Toronta, dakle o zadnjem resursu kojega su im pravila dopuštala trejdati i koji pokriva onaj famozni pick 2021. kojega smo spominjali u najavi. Tako da Docu iduće godine pravila ne dopuštaju poteze ovakvog tipa. Tehnički, ako Toronto realizira svoj pick 2017. onda će ovo tek postati pick Memphisa 2019. i onda se opet oslobađa 2021. Vjerojatno će tako i biti, ali treba naglasiti razliku obzirom da sve ovo znači kako Clippersi nemaju pravo trejdati pick dok se ovaj spomenuti ciklus ne zaključi. Ah, NBA papirologija, sjajna stvar.

I dok bi Doc, da mu pravila dopuštaju, pucao s pickovima na sve strane sve do godine dok Austin ne bi postao GM, naglasimo kako su, zaštitivši lutrijski sve ove izbore, ipak vodili računa o bitnom detalju, a to je da, ako zbog nekog razloga ispadnu iz doigravanja, imaju pravo na svoj pick. I to je ok, ali problem je u povratu, odnosno u tome na što Rivers troši jedine resurse koje ima i kako misli dalje išta napraviti kada ih ne bude imao na raspolaganju. Kako ne razvija mlade igrače i kako ne razvija igru da u njoj izvuče maksimum od veterana koje dovede, Clippersi nemaju ugovore koje mogu nuditi uokolo već sve moraju podmazivati pickovima. Sad, Doc je dva takva bitna resursa spucao da se riješi Dudleya i sada da dovede Greena, vezavši si pri tome ruke ne neko vrijeme za daljnju akciju.

Uz to, nastavio je Doc i s praksom dovođenja svojih znanaca. Greena je trenirao u Bostonu tako da vrlo dobro zna njegove kvalitete. Iz tog doba. To je bitno naglasiti jer Green nije rješenje problema Clippersa na boku, a Doc se vjerojatno nada da može ponoviti igru u obrani, pogotovo na perimetru, koju je znao prezentirati u Bostonu. Neće ići, Green je danas najkorisniji kao četvorka, a kako nije elitni šuter, najbolji je s loptom u rukama. Kako nju neće dobiti pored živih Paula i Griffina, idealan je za rolu šestog čovjeka.

Ovo uopće nije loš ulov za Clipperse kad uzmeš u obzir da više ne moraju trošiti tolike minute na Lancea, Piercea i Mbah A Moutea. Ili toliko koristiti Crawforda na trojci u onoj famoznoj drugoj postavi. Ali, nije ovo ni dobar ulov jer Green nije puno bolji od Johnsona koji je do sada solidno odrađivao rolu lažne četvorke u rezervnoj postavi. Dakle, Green bi vjerojatno trebao startati jer Rivers nije nikada dovoljno vjerovao Johnsonu da ga gurne u tu rolu, a to znači da su Clippersi našli tek svog novog Barnesa. Ili ako hoćete svog Dudleya. Toliko akcije, toliko vrtnje u krug, a uvijek na kraju završiš s istim igračem, nedovoljno dobrim 3&D krilom koji ti ne donosi nikakav pomak na više.

Što se Memphisa tiče, donekle su se iskupili za trade s Heatom i Hornetsima. Tamo za Leea nisu dobili ništa, ovdje su dobili novi žeton za igrati se na tržnici (to treba naglasiti, vrijednost ovakvih pickova nije samo u tome što potencijalno mogu donijeti na draftu, već prvenstveno što služe u tradeovima, recimo to je nešto što su Clippersi olako spucali, a Memphisu će ovakav resurs na ljeto dobro doći) i Stephensona koji će, ako misli opet postati NBA igrač, to napraviti ovdje. Okružen Randolphom, Barnesom, Birdmanom i svom ovom gomilom pacijenata, koji su svi redom prošli ovo kroz što on prolazi, Lance će se ili izvući iz rupe ili više neće zaigrati u NBA. Uglavnom, ako je problem glava, to bi u Memphisu mogli riješiti, ako je problem to da tip jednostavno nije ništa više od haklera s ulica New Yorka, onda će ga se vrlo brzo riješiti. Sumnjam da ima previše momčadi u ligi koje bi mu dale novu šansu – da je završio u nekom drugom tradeu, vjerojatno bi odmah bio otpušten, ovako ima priliku uz mentora Z-Boa, koji je i sam prošao put od odbačenog do voljenog, opet naći karijeru.

Jasno, kako ovakav scenarij nije opipljiv već više zvuči kao scenarij loše drame, iako solidan s poslovno strane, ovaj trade za Memphis je još jedan minus na parketu. Stoji da bi im ova dvojica odšetala na ljeto, ali upravo su u kratkom roku ostali bez 3 od 7 udarnih igrača. Kako misle skrpati rotaciju do kraja sezone ne znam, ali očito je da im nije stalo do rezultata, tako da je moguće kako im je važnije od ulaska u playoff bilo dobiti bilo što za Leea i Greena. Ok, to je legitiman stav kad uzmemo u obzir da bi u prvoj rundi ionako bili masakrirani (iako bi i zaradili nešto novca na račun dvije utakmice koje bi igrali doma), ali nije mi jasno da ovoliko riskiraju s vlastitim pickom koji, u slučaju da padnu u lutriju i ne budu izvučeni kao jedna od dobitne tri kombinacije, ide put Denvera (ne vjerujem da mogu biti toliko loši do kraja sezone pa da ih pokrije top 5 zaštita).

HEAT – BLAZERS – PELICANS

Miami je očekivano poslao ugovor Robertsa dalje, stvarno nije imalo smisla da zbog petog beka plaćaju ogromne penale, a Riley je poslavši Stokesa u New Orleans čak i potpuno izbjegao porez. Dakle, s te strane gazda je zadovoljan, Pat manje, ali tako mu i treba obzirom na to da je ispred budućnosti kluba stavio vlastitu putanju karijere pa je uokolo rasuo sve što je Miamiu moglo donijeti vrijednost u nekom tradeu.

Portland je iskoristio dio prostora za ubaciti trećeg playa na roster jer do sada nisu imali pouzdanu opciju, ne možeš loviti playoff s igračem poput Fraziera kao osiguračem, a Pelicansi su napravili nešto čisto da pokažu da su živi. Definitivno najveće razočaranje prijelaznog roka, ali, možda je ovako i najbolje, neka budući novi GM slaže momčad po svom guštu (bojim se da će i njegov, tko god bio, prvi potez biti dati Andersonu 20 milja po sezoni na pet godina jer tržište će biti nemilosrdno).

BULLS – HAWKS – JAZZ

Bullsi su se konačno riješili Hinricha koji više nije NBA igrač zamjenom za Holidaya koji to nikada nije ni bio, a izgleda neće ni postati (nevažno, bitna je ionako samo razlika u plaći koja Bullsima smanjuje porezni dug). Pitanje playa ne da nisu riješili već su i povećali rupu u rotaciji, a Holiday bi mogao vidjeti koju minutu dok čekaju Butlera, ne i nakon toga. Što će Atlanta s Hinrichom ne znam, osim da ga sjedne na mjesto na dnu klupe gdje se nalazio Mack (potez još manje jasan zbog toga što su pick druge runde, koji su dobili od Jazza, proslijedili u Chicago). Ovo je očito usluga nekom agentu, vjerojatno Mackovom, jer ne vidim zašto bi Hawksi inače odradili ovaj trade – Bullsi su rezali porez, Jazzu treba beka, njima ovo definitivno nije trebalo.

Jazz je tako najbolje prošao u cijeloj priči, Mack je ove sezone pao u treći plan, ali ima iza sebe solidnih nastupa i dokazano je dobar peti NBA bek. Tipa, bolji je od Neta, iako ne vjerujem da će startati jer je malo previše combo dok je Neto bolji u toj 3&D roli. Kao osigurač na klupi dok se ne vrati Burks, a uz to i stari prijatelj Haywardu s Butlera, trebao bi se odlično uklopiti na roster Jazza barem s te karakterno-šljakerske strane (urnebesni su mi bili Moreyevi pokušaji da kroz medije poziv Jazzu prikaže kao njihov interes za Lawsona, mislim da bi tamo radije na playu koristili Goberta nego što bi doveli igrača s takvom prtljagom).

THUNDER – NUGGETS

Ako Thunder nije imao dovoljno loših rješenja na dvojci, sada ih imaju. Foye je u raspadu, promjena sredine i povremeni otvoreni šut to neće promijeniti. Ali, ušteda u vidu poreza je poprilična, što je vidljivo i u dva picka druge runde koje su poslali u Denver uz ugovore Augustina i Novaka. Novak je nebitan, ali, otpuste li Nuggetsi dojučerašnjeg trećeg playa Oklahome, eto prilike nekome poput Pistonsa ili Bullsa ili bilo koga kome treba back-up play da popuni redove.

ROCKETS – PISTONS – SIXERS

Stan odradi jedan sjajan trade, pa jedan ne toliko sjajan (barem ne kratkoročno, dugoročno bi se mogao pokazati vrlo solidnim). Istina, dodao je dva tijela na klupu kojoj upravo toga nedostaje, ali nitko me ne može uvjeriti da nije mogao naći bogatiji ulov za pick prve runde. Ako si već odlučio unovčiti taj žeton, mogao si i bolje od Thorntona i Motiejunasa koji ti ne garantiraju ekstra produkciju u ovom trenutku. Thornton je strijelac koji ima vrijednost dok su bez Meeksa i KCP-a, ali kad ova dvojica uhvate formu, a to bi trebalo biti vrlo brzo (KCP izgleda nastavlja odmah nakon pauze, a i Meeks je već počeo trenirati i nazad bi trebao biti kroz tjedan-dva), za njega neće biti previše minuta. Opet, on je ovdje dodatak tako da nije ni bitno, kao flaster će poslužiti, ništa više.

Pravi razlog tradea je Motijeunas s kojim se Van Gundy svjesno kockao ne radi ove sezone, iako nije isključeno da će mu leđa dozvoliti da uhvati formu i pomogne Detroitu, već radi budućnosti. Naime, Pistonsi su dobili njegova puna prava, dakle mogu ga zadržati bez obzira na cap situaciju i tako oformiti solidnu unutarnju liniju oko Drummonda, Harrisa, Baynesa i Motiejunasa. Sada imaju Tollivera tako da si mogu priuštiti pričekati dok se situacija s leđima ne stabilizira (iako lakoća kojom su ga se Rocketsi riješili ne miriše na dobro, a i iz iskustva znamo da operirana leđa donose kronične probleme i skraćuju karijere), a nakon toga se mogu nadati da će Donatas biti u stanju donijeti dodatnu opasnost s perimetra, a možda i povremeni post-up u postavama bez Drummonda (petorka za zadnjih 5 minuta, kada ionako Drummond često sjedi na klupi, s njim i Harrisom umjesto s Tolliverom i Baynesom kao do sada zvuči kao iskorak na bolje). Obzirom na godine i talent kocka je imala smisla, ali za pick prve runde s ovakvom zaštitom deifnitivno su mogli pronaći igrača koji bi im pomogao odmah.

S tim da treba uzeti u obzir Stanovo uvjerenje da kada si franšiza poput Detroita moraš preplaćivati slobodne igrače. Čovjek se valjda toliko bojao ovog nabildanog salary capa i eventualne cijene koju bi na tržnici morao dati za jednog Andersona ili možda baš Motiejunasa, da je sve poslove odradio nekoliko mjeseci unaprijed tako da se može zavaliti u stolicu i mirno gledati horror paljenja novca koji će nastupiti na ljeto. S te strane, Stan je definitivno pobjednik dead tradelinea.

Morey nije dirao u Dwighta, ali na kraju je dodao novi žeton kako bi si još jednom povećao šanse da ostane najduže za stolom. Thornton je igrao solidno svoju rolu, ali problem Rocketsa je bio što im ta rola uopće nije bila potrebna, strijelaca imaju sasvim dovoljno. Dolaskom Smitha, ili Motiejunas ili Jones morali su otpasti iz rotacije, a kako Donatas praktički cijelu sezonu nije igrao zbog problematičnih leđa, netko je morao otići. Ionako bi ostali bez njega na ljeto, tako da je ovo sjajan ulov Moreya. Mislim, usporedite samo ovo s onim što su Grizliji dobili za dva zdrava igrača. I onda je još poslao plaću Joela Anthonya (stigao uz pick iz Pistonsa radi plaća) prijatelju Hinkieu u Sixerse, srezavši porez na minimum (da bi napravili mjesta za Joela, Sixersi su otpustili Sampsona, a ako se pitate zašto baš njega, navodno je boca pokazala u smjeru njegove slike). I još je zauzvrat dobio prava na Chewbacku.

SUNS – WIZARDS

Trakavica s Markieffom je gotova, a rasplet je povoljan za Phoenix. Strpljivost se isplatila, dobili su fini pick od Wizardsa (top 9 zaštita, koristan dakle i na draftu i kao žeton), a u Blairu i Humphriesu dobili su dva veterana tako da se ne moraju nužno sramotiti na parketu. S njihove strane sve ok, napravili su ono što su morali, a Washingtonu također mali plusić jer su imali hrabrosti napraviti potez koji bi im mogao promijeniti sezonu (lutrijska zaštita bi bila idealna jer su šanse da ne uđu playoff velike, kao i da Sunsi dobiju pick koji bi mogao upasti baš tu u zonu između 10. i 14. mjesta). U biti, promijenit će im ovo sezonu sigurno jer ovo vjerojatno znači da bi smallball s Dudleyem na četvorci uskoro mogao postati prošlost, a ovisno o tome u kakvom je Kieff psiho-fizičkom stanju, to bi moglo biti dobro za njihovu obranu. U neku ruku ovo je stretch četvorka kakvu su željeli od starta, plan nikada nije bio igrati čisti smallball već su se nadali da će Humphries moći dobar dio utakmice donijeti šuterski plus u napad, a da pri tome ne ostanu bez čvrstine u sredini obrane koju donosi igra s dva visoka. Kako to nije upalilo, ostao im je smallball kao najmanje bolno zamjensko rješenje (pokazalo se da povratak na par Nene-Gortat nema nikakvog smisla).

Svakako se moraju potruditi oko toga da uklope Morrisa jer imaju ga još na tri sezone nakon ove. I to na povoljnom ugovoru koji bi, ako zaigra kako zna i prestane raditi budalu od sebe sada kada je na istoj obali na kojoj je i brat pa će ga ćešće viđati, mogao biti jedna od većih krađa u ligi. U biti, ovo je potez sličan onome što su Pistonsi napravili s Harrisom, kako financijski, tako i na razini talenta. Ni Morris nije pouzdan šuter, ali svakako je opcija koja zna igrati licem košu. Napad će definitivno biti zagušen s njim uz Gortata ili Nenea, ali nije da su ove tricaške postave bile pretjerano učinkovite pa će ih ovo puno unazaditi. Jednostavno, ako se stvar rasplete pozitivno, Wizardsi su dodali ozbiljan rotacijski talent koji definitivno može pomoći na duži rok i to tamo gdje im je bio najpotrebniji, pod košem.

CAVS – BLAZERS – MAGIC

Orlando je ovim potezom potvrdio da mu je na pameti prije svega budućnost. Riješili su se još jednog člana rotacije koji je imao finih trenutaka ove sezone za ništa – kao i u slučaju Harrisa, ovo otvara više minuta za Gordona, ali ovaj put nisu nazad dobili Ilyasovu pa da mogu prodati i priču kako ipak misle ostati konkurentni do kraja ove sezone. Ne, ovdje je jedini cilj imati što više prostora na capu za ljeto kada će očito pokušati dovesti jednog ili dva max igrača. Horford, Batum, tko god (iako bi bila fora da potpišu Dwighta ili Andersona), bacit će Magic pred njih lovu pa neka se misle.

Blazersi su našli nekoga kome mogu iznajmiti prostor za pick prve runde, a Varejao izgleda neće ni putovati put Portlanda jer će ga stretchati. Očito nije bilo previše interesanata za ovakav tip posla pa je prvi dostupni pick Cavsa solidna naknada, vjerojatno će ga iskoristiti već 2018.

Što nas dovodi do Cavsa kojima treba skinuti kapu. Da su se samo riješili Varejaova mrtvog ugovora, isplatilo bi se jer bi uštede na porezu bile poprilične, a usput su dobili i novu iznimku kojom mogu ciljati veterana na sljedećem prijelaznom roku, kao što su napravili sada. Naime, Fryea su uklopili u onu preostalu slanjem Haywoodova ugovora (također u Portland), tako da su izvukli maksimum iz situacije. Naravno, dovođenjem Fryea ušteda je puno manja, ali ipak je nekakva, što uz spomenutu iznimku posao čini pozitivnim s poslovne strane (momčadi koja se bori za naslov takva iznimka je važnija od picka i Griffin je to sjajno prepoznao).

Gledajući pak roster, ovo je odličan potez jer si praktički beskorisnog igrača koji ni zdrav ne bi mogao previše pomoći jer već imaš Thompsona koji igra istu ulogu (i to puno bolje) zamijenio za nekoga tko ima itekako šanse doći do minuta u rotaciji.

Da se razumijemo, ovo je potez napravljen čisto zbog Finala. Cavsi bi i bez Fryea došli do tamo, a ovako su odlučili potrošiti hrpu dolara radi male šanse da ih ovo čini opasnijim konkurentom Warriorsima. Znamo što Fryevo prisustvo na parketu donosi momčadima koje imaju kvalitetne slashere, a zna to i Griffin koji s Fryem ima vezu još iz dana u Phoenixu. Cavsima pak on ne treba kao stretch četvorka jer već imaju Lovea (iako u nekim matchupovima dobro dođe njegova dužina u obrani i na toj poziciji, što bi Loveu moglo uzeti koju minutu u rotaciji od utakmice do utakmice), već kao djelić slagalice za hrpu sitnih poboljšanja. Potencijalno s njim kao stretch četvorkom u napadu i centrom u obrani puno lakše će biti iskoristiti Thompsonovu pokretljivost, dok Love sada može igrati više s Mozgovom (ako ovaj ikada bude u stanju uhvatiti formu), odnosno više nema potrebe za ikada na parket poslati Mozgova i Thompsona zajedno.

Međutim, sve to nije toliko bitno u široj slici, to što će Cavsi postati bolji protiv Toronta i Bostona nije ključno jer su i ovako dovoljno u prednosti, bitno je kako će s ovim moći izazvati Warriorse. A ideja je očito da, sada kada znaju da mišići ne prolaze, pokušaju s 5 vani formacijom u kojoj će Smith, Love i Frye otvoriti reket za ulaze Jamesa i Irvinga. Otvara ovo i više mogućnosti korištenju pick igre s Loveom (ili kroz njega na visokom postu), a dodatno umanjuju potrebu za Jamesom kao četvorkom u obrani (nisu doveli 3&D swingmana, ali jesu 3&D visokog, tako da LBJ sada može i dalje igrati obranu na loptu umjesto u reketu što mu je očito puno draže, a i vjerojatno puno korisnije momčadi na tom dijelu parketa, u napadu je ionako jedinica).

Može li ova postava zeznuti Warriorse? Teško, jer obrane za petorku smrti Warriorsa ovdje i dalje neće biti, ali napad Cavsa bi se svakako trebao dovoljno popraviti da budu puno veća smetnja nego su to bili u zadnje tri međusobne utakmice.

WALKING DEADLINE – SOUTHWEST

Sinoć se apsolutno ništa nije dogodilo na tržnici tako da nam ostaje baciti pogled na zadnju diviziju, kao što smo to već napravili s ostalima. Dakle, ovo su linkovi na Atlantic, Central i Southeast, odnosno Northwest i Pacific. A tu je i komentar prva dva posla prijelaznog roka. Završimo ovo pa na iščekivanje do sutra ujutro.

SPURS

Buford i Pop se ne zezaju s rosterom usred sezone, za to postoji ljeto. Odrade tu i tamo neki sitni trade, trejdaju obično petog beka za petog visokog ili nešto slično. Da, treba im još jedan kvalitetan swingman kao i ostatku lige, ali ne vidim paket kojim bi mogli ciljati na Tuckera, pogotovo jer gotovo nikada ne trejdaju pickove, koliko god neugledni bili (njima su super jer uvijek i na dnu prve runde nađu rotacijskog igrača). Mogu zamisliti kako traže stretch četvorku jer Bonneru je očito prošao rok. Sad, Popova prva želja zasigurno bi bio Anderson koji protiv Spursa obično igra najbolje partije sezone, ali kako nemaju mogućnosti uključiti se u lov na takvog igrača, možda posegnu za najboljom dostupnom kopijom. Samo, čak im je i Teletović, za kojega me ne bi iznenadilo da bude njihova meta tijekom ljetnog prijelaznog roka ako tada ne nađu način dovesti Ryana Andersona, nedostupan. Možda bi se mogao i dobiti za Kylea Andersona, ali Spursi jednostavno nemaju nepotrebne ugovore koji leže uokolo i s kojima bi riješili razliku u plaćama (to je problem kad si predobar u svom poslu). A i nisam siguran da su još spremni odreći se svog Andersona. Iako ga je u rotaciji preskočio Simmons i ostaje mu sve manje prilika za dokazati se.

GRIZZLIES

Prvi trade koji su odradili nimalo ne pomaže odrediti kakvi su im ciljevi, žele li se pojačati pod košem kako bi i bez Gasola lovili doigravanje ili dižu ruke od sezone. Ali, znamo kako stoje stvari. Iako gubitak dvoje od šest članova najuže jezgre teško da je razlog za optimizam, imaju dovoljno rezultatske prednosti da ostanu u top 8, a nije i da imaju razloga tankirati jer su šanse da se dokopaju top 5 zaštićenog picka minimalne. Mislim, čak i do picka prve runde dolaze ako uđu u playoff (isto kao što je Memphis stavio top 5 zaštitu, Denver je odigrao puno mudrije i lukavo se osigurao protiv ne-lutrijskog picka, svjestan da će Memphisov izbor puno veću vrijednost imati nakon ove sezone, a istu foru im je prodao i Boston, tako da bi Memphis, u slučaju da se raspadne ovog ljeta, vrlo lako mogao ostati bez dva za rebuilding bitna drafta u dvije od iduće četiri sezone). Tako da totalna rasprodaja ne dolazi u obzir, Conley i Gasol ostaju gdje jesu. Bolje rob osrednjosti, nego grob ambicija.

Sad, obzirom da su najatraktivniji ugovor već poslali Hornetsima, kako misle riješiti problem manjka talenta u situaciji kada im je najviše što mogu ponuditi zadnja rata Jeffa Greena (daljnju rasprodaju pickova su si, srećom, blokirali)? Za čovjeka kojega su platili pick prve runde, koji bi ih mogao proganjati u budućnosti, mogu dobiti eventualno jedan ili dva loša veteranska ugovora, ali u situaciji kada gomila momčadi još sanja playoff, teško je naći idealnog partnera za trade, partnera kojem bi jedina želja bila rezanje budućih troškova. Dakle, teško mogu naći igrača koji će im pružiti više od onoga što trenutno na parketima odrađuje Green. Za klince koje imaju na rosteru teško da mogu dobiti išta bitno, a i kakvog im smisla ima ostati bez Adamsa ili Martina u situaciji kada ih čeka potencijalni rebuilding i kada će im ti rookie ugovori i potencijalni rotacijski igrači koje iz njih mogu razviti odigrati bitnu ulogu obzirom na prastaru jezgru koju imaju.

Znači, ostaje im samo nadati se da će povratak Wrighta i angažman Birdmana biti dovoljni da začepe rupe pod košem, a onda i da će eventualni raskid ugovora nekog veterana (teško da će biti boljih od Foyea) dovesti do potpisa zamjene za Leea. Pa onda po ekspresni poraz u prvoj rundi.

MAVS

Oni definitivno žele zadržati poziciju u top 8 tako da diranje u petorku ne dolazi u obzir. Ostaju bez picka ove sezone, s tim su se već pomirili, dakle u interesu im je hvatati peto mjesto koje će se padom Grizlija otvoriti, ali previše prostora za pojačati se jednostavno nemaju. A nije da imaju i što za ponuditi osim budućih draft pickova, što u njihovoj krhkoj situaciji nije poželjno. Nema tog tradea za njih koji ih može lansirati u klasu više, tako da eventualno mogu u stilu Spursa pokušati zamijeniti jednog od combo-bekova viška (najvjerojatnije Feltona jer Harris i Barea su puno bliži organizaciji) za dodatno tijelo pod košem (veteran poput Arthura bi im super legao, ali nisam siguran da Denver ima potrebe za bilo čime što bi mogli ponuditi, osim ako pri tome ne bi bili spremni dati npr. Andersona, što ne dolazi u obzir kada imaš ovako star roster kojem kronično nedostaje svježe krvi).

ROCKETS

Oni definitivno love playoff, ali uz pojačanja itekako su zainteresirani i za rasprodaju, točnije bilo kakvu zamjenu kojom bi neke dotrajale dijelove zamijenili novima. Howard i Lawson su u izlogu, to nije nikakva tajna, a vrlo vjerojatno i ostatak rostera osim Hardena. Capela, Beverley i Ariza doduše imaju malo drugačiji status, Morey ih se ne želi riješiti osim ako budu potrebni za podmazati neki mega-trade kojim će moći dovesti novog all-star igrača. Sad, kako takvih nema uokolo, promjene će biti isključivo kozmetičke prirode, ali potencijalno dovoljne da se ispravi kurs i da se momčad prestane sramotiti. Njima nužno treba rotacijski igrač (ili dva) pod košem na kojega se mogu osloniti, tako da su prava na Jonesa i Motiejunasa, a vjerojatno i ugovor McDanielsa (možda i Dekker) mamci koje će baciti pred potencijalne partnere. Sumnjam da će trošiti daljnje pickove nakon što im ovogodišnji vrlo vjerojatno ide u Denver, ali ni to nije isključeno.

Svi ovi igrači imaju potencijal koji bi mnogima mogao biti atraktivan, tako da, koliko god to Moreyu teško palo, ako želi pojačati momčad za završnicu sezone, morat će pristati jednom da ne bude najpametniji čovjek u tradeu i da se odrekne više vrijednosti radi kratkoročnog fiksa (ako bi se usput mogao riješiti i Brewerovog ugovora, super). Uostalom, sumnjam da je spreman plaćati Jonesu i Motiejunasu visoke dugoročne ugovore od iduće sezone, a obzirom na gomilu love koja će se naći u opticaju ovog ljeta, netko će im nešto takvo zasigurno ponuditi.

Kako Lawson teško da može donijeti poštenog rotacijskog igrača nazad u ovakvom stanju (spominjao sam ranije kako bi Netsi sigurno bili zainteresirani za njegove usluge, iako ni u to više nisam siguran nakon Mikhailovog dirljivog pisma u kojem ističe kulturu – ako se i oni okreću Spursima kao uzoru, onda tu za posudbu Lawsona nema previše mjesta), za veće šokove sistema ostaje samo Dwight. Koji igra dovoljno dobro da ga momčad koja se bori za playoff poput Houstona sigurno neće dati za ništa. Istovremeno, Moreyu sigurno ne pada na pamet licitirati za njegove usluge ovoga ljeta, tako da je trade, ako ne neminovan jer Houstonu je ipak na prvom mjestu playoff, svakako realan.

Zamjena za drugog all-stara poput Horforda bila bi idealna. Za Houston ima puno više smisla (on i Capela bi bili kombinacija pod košem koja bi zaustavila krvarenje u obrani barem u minutama dok je na parketu startna petorka) nego za Atlantu (usprkos svim obrambenim prednostima koje bi im donio Howard, tu je uvijek i pitanje problematičnog uklapanja u napad koji se sada vrti oko kreiranja prostora za Millsapa, u čemu Dwight za razliku od Horforda nije od pomoći, tako da bi ih to definitivno unazadilo na tom dijelu parketa), ali možda Morey može ugraditi dovoljno bonusa u ponudu da stvar finalizira.

Problem je što i s Horfordom ulazi u istu zonu rizika kao i ako ostavi Howarda do kraja sezone, možda na ljeto ostane bez ičega, tako da bi velika ulaganja u ovakav trade u ovom trenutku mogla dugoročno biti itekako neisplativa. Horford je više puta jasno rekao da želi igrati isključivo na Istočnoj obali (ako ga želimo shvatiti doslovno kad kaže da želi igrati okružen sunarodnjacima, onda u obzir dolaze samo Netsi, Knicksi, Celticsi, Magic i Heat), ali rekao je i da preferira petu godinu ugovora, tako da Houston valjda ima šansu zadržati ga ako uspije odraditi trade sada čime bi dobio prava ponuditi mu takvu opciju.

Spominjali smo i paket Miamia (iako je upitno koliko se u ovoj situaciji s Boshem mijenjaju Rileyeve ambicije), ali to su sve poslovi koji ne mijenjaju nužno status franšiza, a donose ogroman rizik na ljeto. Atlanti je previše dobro i s Horfordom da bi pristala na išta manje od uber-paketa, a s Whitesideom znamo priču oko ugovora, Rocketsi ne dobivaju puna prava, a i nisam siguran da im dodatak takvog karaktera pomaže. Uostalom, ako Howard nije mogao pokrpati ovu obranu, kako će to napraviti Hassan.

U svakom slučaju, Morey će nešto odraditi kako bi se što bolje pozicionirao za ljeto, a to neće nužno biti nešta što uključuje Dwighta. S tim da se javio jedan mogući kupac koji možda ima više smisla i od Atlante i od Miamia, a to su Hornetsi. Ako bi uspjeli dobiti Dwighta s paketom građenim oko Jeffersona, bez da se pri tome odreknu članova trenutne jezgre, onda to ima smisla. Jordan očito želi playoff pod svaku cijenu i ovo je prilika, čak i bez Kidd-Gilchrista u rotaciji. Ne znam koliko bi Howardov dolazak pomogao da zadrže Batuma, uvijek postoji šansa da obojica odlepršaju na ljeto, ali znam da su još manje šanse da se zadrže ako Dwight ne dođe, odnosno ako bi Hornetsi morali poslati Batuma u Houston za Howarda.

Da li bi paket oko prvog picka ove godine bez ikakve zaštite, Jeffersona i Zellera bio dovoljan da zaintrigira Moreya? Ako stvarno ne misli produživati s Howardom na ljeto, zašto ne, ovo je svakako bolje nego ništa. Postoji šansa da bez obzira na sve Hornetsi završe u lutriji (faktor zvan Howardova leđa, a ne isključimo ni potencijalno problematičnu kemiju dok uključuju novog centra u sistem), tako da pick ima vrijednost, a Zeller je solidan igrač koji svakako može pomoći u rotaciji, posebice obrambeno. Big Al donosi nekoga tko, ako je zdrav, može jesti posjede na solidnoj razini (osobno bih ga koristio isključivo u roli koju su Bucksi u ovom prošlom tjednu namijenili Monroeu, kao prvom strijelcu s klupe), dakle Houston bi imao dovoljno da izgura do kraja sezone pod uvjetom da Jonesa ili Motiejunasa pretvore u npr. Arthura (to je već solidna rotacija pod košem, neće skinuti Warriorse, ali će se i prestati sramotiti protiv Blazersa).

Hornetsi bi pak dobili centra kojega im se kao ipak sitnoj franšizi u NBA svemiru isplati preplatiti na ljeto, a i koji im odmah podiže plafon jer uz Marvina Williamsa, Hawesa i Kaminskog imaju dovoljno šutera da igraju uz njega. Iskreno mislim da uklopiti Howarda na ovakav roster ne bi bio nikakav problem, dapače obzirom da do poena više dolazi kao Zeller nego kao Big Al, a da je u obrani za klasu bolji od obojice, vjerojatno bi bio garancija playoffa pod uvjetom da ostane u komadu.

Ako bi sve ispalo idealno, Hornetsi bi imali šanse na ljeto zadržati cijelu jezgru, jasno ako iskrcaju 25 milja za Batuma i 30 milja za Dwighta (to je najskromnija verzija njima dostupnih max ugovora, pod uvjetom da cap ne bude viši od 90 milja, a čini se da hoće). Sad, s već aktivnim ugovorima ovo bi ih prebacilo preko capa i ostalo bi im malo prostora za složiti momčad oko njih (definitivno bi trebali preplatiti i Marvina kako ne bi ostali bez stretch četvorke, doda li im to još 15 milja na cap definitivno bi probili granicu poreza koja bi bila negdje oko 110 milja, a to je granica koju Jordan definitivno ne želi prijeći) tako da cijeli eksperiment možda ne bi trajao više od ovih preostalih 30-ak utakmica. Ali, što ako se to isplati? To je na Jordanu da odluči, možda Zeller (koji je bio visok lutrijski pick i još je na rookie ugovoru) i prosječan pick prve runde stvarno nisu visoka cijena za gomilu mogućnosti koje im ovakav trade otvara i kratkoročni fiks koji donosi.

PELICANS

Toliko sam već puta spomenuo Andersona ovih dana da ovdje nemam što dodati. Pelicansi su postali svjesni da idu u lutriju (nadam se), tako da u ovom trenutku jedino što ima smisla je žestoko tankirati kako bi povećao šanse dokopati se Simmonsa ili Ingrama pa na taj način dodati potrebnog all-star suigrača Davisu. A za to se treba riješiti ovih još uvijek korisnih igrača u zadnjoj godini ugovora. Začudo, Demps nije dirao u daljnje pickove nakon što je prodao prethodna dva, s te strane su mirni (u biti, ove ozljede su ih spasile, da se kojim čudom bore za doigravanje gotovo sigurno bi opet trošili buduće vrijednosti na nebitna pojačanja). Imat će prostora na capu za ganjati max ugovor i krpati roster, tako da su i s te strane mirni iako bi idealno bilo kada bi mogli nekome uvaliti Asikov ili barem Ajincin ugovor pa otvoriti dodatan prostor (to će biti lakše na ljeto kada će netko s dovoljno prostora i bez centra možda biti dovoljno očajan da se odluči na takav potez u zamjenu za zaštićeni pick).

Dakle, ostaje pokušati dobiti nešto pickova za Andersona i Gordona u najboljem mogućem tradeu, a da se pri tome ne pogoršava buduća financijska fleksibilnost. Za obojicom postoji potreba zbog pozicija koje igraju tako da Pelicansi mogu dobiti dosta, a usput se riješiti i brige oko njihovih budućih ugovora. Holidayeve sve bolje igre i njega čine izuzetno zanimljivim, možda bi i njegov trade bio dobar način za popraviti stanje franšize (iako, treba im i netko tko će igrati dogodine, a on zdrav im je više nego dobra opcija). U svim ovim kombinacijama moglo bi se okrenuti dovoljno pickova prve runde da se nađe i netko voljan prihvatiti Asikov ugovor u zamjenu za jednog od njih već sada.

Slično kao i Rocketsi, Pelicansi ne dobivaju ništa time ako će ostati neaktivni tijekom ovog prijelaznog roka, definitivno ima posla za pravog GM-a. Samo, tu je problem što imaju GM-a na izlaznim vratima i čudnog gazdu za kojega je upitno koliko uopće shvaća što se događa oko njega, tako da kod njih ništa ne treba iznenaditi. Pa ni to da prespavaju prijelazni rok, zadrže jezgru i onda daju max Andersonu na ljeto u panici da ne ostanu bez ičega.

WALKING DEADLINE – PACIFIC

Evo i osvrt na predzadnju diviziju, a sutra ujutro na redu bi trebala biti i zadnja. Doduše, kako je krenulo moglo bi i večeras biti akcije, u tom slučaju Southwest je na redu popodne, a uz jutarnju kavu ćemo se baviti eventualnim tradeovima. Tko nije, osvrt na jučerašnje može pročitati ovdje.

WARRIORS

Nemojmo gubiti vrijeme, momčadi u njihovoj situaciji ne kockaju se s kemijom tako da sigurno neće dirati nikoga bitnog. U obzir je dolazila eventualno ušteda na porezu, možda su mogli negdje maknuti Thompsona ili Speightsa u zamjenu za pick druge runde, ali, obzirom na ozljedu Ezelia, teško da će dirati u veteransku dubinu pod košem.

CLIPPERS

Doc je otklonio glasine da razmišljaju o trejdanju Griffina, što ne znači da nisu ispitivali mogućnosti već da nisu naišli na trade koji bi ih zadovoljio. Uglavnom, njihovi problemi su dobro znani, rupa na trojci i slabašna ponuda kvalitete na klupi, sve što naprave kako bi popravili jedno od ovo dvoje bit će plus. Problem je što nemaju resursa, netko je u upravi mudro uvalio Docu klauzule po kojima je pick koji su poslali u Toronto nadograđen pravima do 2019. što praktički Riversu onemogućuje da rasprodaje pickove, ima pravo koristiti tek onaj iz 2021. To u kombinaciji s nekim od ugovora koji su u zadnjoj godini (Crawford i Stephenson) teško da može donijeti velik povrat. Uglavnom, priča se o Fryeu i to je taman taj neki njihov domet, pronaći momčad koja ima loš veteranski ugovor i želi ga zamijeniti za nešto, bilo što. Sad, u situaciji kada im treba netko na boku tko se neće osramotiti u playoffu možda mogu naći i boljeg igrača od Fryea, ali Doc očito misli da mu je potrebniji stretch visoki koji može pokriti obje pozicije pod košem i jednako solidno igrati i s Griffinom i s Jordanom. Nije, ali i to je bolje od ovog što trenutno pruža Pierce. Plus, Aldrich je pristojno rješenje u ovom dijelu sezone, ali koristiti ga u playoffu teško da može biti od koristi momčadi.

Stvar s Fryeom je na čekanju dok Clippersi ispituju ostale mogućnosti, tu se dakle možda radi i o nekim razgovorima na temu swingmana. Sad, uopće nemam namjeru vrtiti neke kvazi-scenarije jer poštenih dostupnih bočnih od kojih bi Clippersi imali koristi nema, praktički danas je situacija u NBA takva da pravilom Aria Golda “franšize ne rastu ne grani” više ne označavamo centre, već prije svega velike trojke. Ako nemate takvog igrača na rosteru, teško možete konkurirati za naslov, na putu vas jednostavno čeka previše dobrih strijelaca kojima nikako ne smijete olakšati život. Tucker npr. nije klasa, ali bi im svakako pomogao, ali kakve su šanse da Sunsi ne dobiju bolju ponudu od nebitnog veteranskog ugovora podebljanog prvim pickom 2021. i CJ Wilcoxovom voštanom figurom. I zamislite užasa da Clippersi te daleke godine padnu u lutriju jer im je jezgri prošao rok i onda skuže da zbog nekakvog Tuckera nemaju pravo na pick?

Samo još jednu stvar za kraj – igrači koji bi definitivno pomogli Clippersima su Dudley i Barnes. Ne samo da su ih imali, već trenutno plaćaju Delfina i Raduljicu da ne igraju za njih i još su dali budući pick Bucksima samo da im ga maknu (čovjek je bio ozlijeđen, ali ne kronično kao što su Clippersi mislili, Bucksi su mu pronašli pravi tretman i vratili ga u život), odnosno Barnesa su pretvorili u Stephensona. Tko je gori Rivers, tata kada se igra GM-a ili sin kada se igra playmakera?

KINGS

Pritajili su se, Vivek vjerojatno pokušava ostaviti dojam ozbiljnog čovjeka koji se ne petlja u struku i svako malo zove na revolucionarne promjene. Pokušava se držati Karla, a vjerojatno još veću vjernost osjeća prema Cousinsu. Ipak, neki paketi koje može prije svih složiti Boston idealni su za spriječiti krvarenje nakon eventualnog tradea franšiznog talenta, a i da sakriju rupe nastale nakon rasprodaje pickova Bullsima i Sixersima (ovo potonje je posebice bolno, Hinkie je izdriblao Divca prošlo ljeto kao Messi jadnog Boatenga, a bezveze totalno, za prostor kojim su potpisali nebitne igrače, mislim da Vlade dan-danas nema pojma na kakve je sve ludosti pristao), tako da ne vjerujem kako je DMC nedodirljiv.

Ali, isto tako sumnjam da i Celticsi i Kingsi trenutno osjećaju potrebu da žure. Naime, ako gurnu Cousinsa sada u izlog, Boston bi mogao pokušati rušiti cijenu, dok tijekom ljetnog prijelaznog roka prednost imaju Kingsi. Tu se kreće ispočetka, puno više franšiza će biti u stanju uključiti se u licitaciju i čisto zbog vrijednosti koju mogu dobiti nazad Kingsima bi najbolje bilo čekati ljeto. Uostalom, tada su veće šanse i da Vivek pristane na ovakav scenarij (pogotovo ako ne uhvate playoff), ali i da Cousins poželi promijeniti sredinu nakon još jedne neuspješne sezone (palo mi na pamet – što ako Vivek drži Karla ne zato što ne želi ispasti blesav, ili plaćati još jednog trenera da ne radi, već zato da iritira Cousinsa kako bi ovaj javno zatražio trade, čime bi pred budućim pretplatnicima skinuo odgovornost sa sebe, mogao bi reći “gledajte, sve smo mu dali, ali čovjek jednostavno više ne želi biti u Sacramentu”).

S tim da pričajući o Kingsima fokus stavljamo na njihovu potrebu za novim početkom, a zaboravljamo da ova franšiza želi u playoff pod svaku cijenu, što zbog novca kojega im mogu donijeti dodatne utakmice i koji će pomoći pokriti troškove, što zbog činjenice da žele novu dvoranu otvoriti s playoff rosterom kojega je Vivek, na kraju krajeva, obećao kada je kupovao klub. Dakle, u tom kontekstu, Kingsi ne da vjerojatno neće prodavati, već bi vrlo lako mogli biti ti koji kupuju. A za to postoji još jedan razlog – nemaju interesa biti loši jer ionako nemaju kontrolu nad svojim pickovima.

Kingsi su u situaciji dosta sličnoj Netsima, praktički tri godine za redom bi mogli ostati bez lutrijskog picka (najgori mogući scenarij je da ovo ljeto u lutriji npr. dobiju prvi pick i onda im ga Sixersi uzmu jer imaju pravo zamjene), a to je situacija daleko od idealne za momčad koja nikako da se ugura u doigravanje. Dakle, za njih su rješenja ili doći do novih pickova uz pomoć Bostona (ili nekog drugog), što će lakše biti izvesti na ljeto, ili pokušavati ojačati trenutnu jezgru na način sličan onome što su izveli prošlog ljeta (što se u ovom trenutku čini realnije), gomilanjem solidnih igrača u jednom loncu u nadi da će finalni rezultat biti jestiv.

Sad, kako trenutno nemaju resursa osim picka 2021. očito je da bi se za pojačanja u ovom trenutku trebali odreći nečega, ali čega? McLemorea? Gaya? Za mladog beka na rookie ugovoru našao bi se kupac, za Rudya teško. Možda da Koufosa, koji je pored Cauley-Steina postao nebitan, pretvore u beka-šutera poput Erica Gordona? Kingsi uz to žele i Andersona, smatraju ga idealnim partnerom za Cousinsa, možda privole Pelicanse na mega trade u kojem bi mijenjali Gaya, McLemorea i Koufosa za Gordona, Andersona i Ajincin ugovor? Ili Asikov? Uglavnom, kužite uzorak, Kingsi su uhvaćeni u krug loših tradeova, mijenjaš jedan loš ugovor za drugi u nadi da će doći do igrača koji će postati bitan dio petorke. Rondo, Gordon, Casspi, Anderson i Cousins su svakako bolja petorka od ove koju imaju trenutno, možda bi i stigli do playoffa u ovo preostalo vrijeme, ali, ako Anderson, Gordon i Rondo na ljeto odšetaju, gdje ih to ostavlja? Iako bi na ljeto, za razliku od sada, definitivno trebalo sve razbiti, sumnjam da bi Vivek dopustio da u novoj dvorani navijači umjesto playoff pretendenta gledaju hrpu dojučerašnjih pickova kako se uče igri.

Uglavnom, Kingsi su kao i uvijek negdje između neba i zemlje, zato je tako teško i odrediti kojem smjeru naginju, kupnji ili prodaji. Na kraju će najvjerojatnije ostati na mjestu.

SUNS

Pokušali su izbjeći potpuni rebuilding, ali nakon 5 sezona bez playoffa, a sada možemo slobodno reći i 6, više nemaju izbora, morat će čistiti kuću i krenuti iz početka. U takvom okruženju uz pickove siguran je samo Booker, vjerojatno i Len, sve drugo bi trebalo biti na rasprodaji. Za Tuckera i Morrisa će nešto dobiti, tržište će se samo pobrinuti da budu adekvatno kompenzirani. Čak i ako ne bude interesa za Morrisa sada, izvući će nešto za njega na ljeto. Pišući ove najave spomenuli smo gomilu kombinacija koje se tiču baš ove dvojice i nećemo ih ponavljati, samo ću reći da bih bio iznenađen da barem jedan ne promijeni adresu do petka ujutro. I dok je Tucker poželjan polovici lige zbog role koju igra, odnosno dok Morrisa mogu usprkos svim karakternim manama uvijek negdje uvaliti samo na račun kombinacije talenta i povoljnog ugovora, puno teže će biti dobiti nešto za Chandlera. Praktički, to je već situacija u kojoj bi Sunsi nekome trebali platiti da ga maknu s rostera, tako da će vjerojatno ostati do ljeta, možda i duže. Mislim, došao bi Tyson dobro mnogim franšizama još uvijek talentom, ako ništa drugo kao back-up centar, ali od njegovog ugovora nitko ne bi imao koristi čak i s ovolikim rastom capa, lova koju su mu Sunsi dali pokazuje se suludo pretjeranom.

Uz Tuckera klub će najvjerojatnije napustiti još i Teletović koji, osim zadnje godine ugovora, sa sobom donosi i 41% za tricu što ga čini dobrodošlim dodatkom na mnoge rostere (sjetimo se playoff partija protiv Heata, Mirza nije idealan rotacijski igrač, ali za njega se svakako može naći mjesta na svakom ozbiljnom rosteru). Ne vjerujem da će dirati u Knighta, prvenstveno jer nitko nije lud za njegovim ugovorom i morali bi ga dati debelo ispod onoga što su uložili u njega, tako da popis ponude tu staje. Međutim, za Tuckera i Teletovića mogu dobiti sasvim dovoljno, a ako usput riješe i probleme zvane Morris (čovjek) i Tyson (ugovor) onda će moći reći da su imali fantastičan prijelazni rok. Od petka su misli njihovih navijača ionako usmjerene prema draftu. Već vidim Gogu i Goca kako gledaju klipove Ingrama na jubitou i drže fige da im padne u ruke.

LAKERS

Umirovljuju Kobea, idu u lutriju po svoj pick, dakle u interesu im je ne dirati u ovakvo stanje, osim ako ne naiđe nešto što će ih učiniti još gorima u ovom trenutku. A to bi vjerojatno značilo riješiti se veterana poput Bassa i Williamsa koji tu i tamo znaju odigrati dobre partije. Imam osjećaj da Bassa spominjem svaki prijelazni rok i nikako da se oko njega nešto dogodi, iako je i ove sezone pokazao (ne)kvalitete koje odavno znamo – zabija u reketu i s lakta, u skoku je jedva prosječan, u obrani je potpuni promatrač bez visine i brzine za igrati poziciju (hm, možda zbog svega ovoga nikome nije zanimljiv, tko bi rekao). Uglavnom, teško da za njega mogu dobiti više od picka druge runde.

Williams bi možda mogao donijeti i ozbiljan pick ako bi se našla franšiza kojoj treba strijelac s klupe takvog tipa. Čak mu ni ugovor nije strašan, pogotovo gledano kroz prizmu visine capa iduće dvije godine. Pistonsima, recimo, treba ovakav čovjek na klupi, Lou bi riješio i probleme kreacije i potrošnje druge postave, a Lakersi bi ga se definitivno bili voljni odreći za pick prve runde, možda i lutrijski zaštićeni ove godine (iako s Lakersima nikada ne znaš, možda im se to učini malo za igrača koji je praktički nepotreban pored Clarksona i Russella). Detroit će vjerojatno tražiti jeftinija rješenja, ali ako Lakersi ne nađu bolju ponudu, zaštićeni pick za Williamsa je pošten posao – ako ne uđeš u playoff, imaš svoj pick (Lakersima bi, jasno, ostavio mogućnost da dogodine opet dođu do picka, ovaj put može i bez zaštite), ako uđeš, onda ti se dovođenje Williamsa dovoljno isplatilo da ne plačeš za igračem izabranim na npr. 18. mjestu jednog od gorih draftova zadnjih 20 godina.

DEL BOY VAN GUNDY

Kako se realiziralo nekoliko zanimljivih tradeova par dana prije kraja tržnice, nema smisla čekati petak kako bi se osvrnuli na njih već ćemo to raditi dan za dan, odnosno i sutra kao se ukaže prilika. Neke franšize očito nisu imale strpljenja graditi možda i neki povoljniji trade, odlučili su se krenuti u realizaciju što ranije, što je za neke dobro, a za neke malo manje. Pogledajmo tradeove pa da vidimo tko se i zašto požurio.

PISTONS – MAGIC

Van Gundy je imao par prioriteta koje smo spomenuli i u najavi, pojačati se na poziciji četvorke i pronaći čovjeka za na klupu, po mogućnosti visokog. Napisao sam kako je Anderson idealno rješenje, ali to nije bila istina jer Harris je još bolje (jebiga, tko je mogao i pomisliti da će Orlando ovako ekspresno priznati da je potpisivanje onog bahatog ugovora ovoga ljeta bilo greška). Sad, kako ga je Van Gundy uspio dobiti za ovakav kilavi paket sastavljen od dva potrošena veterana bez da uloži ovogodišnji pick prve runde ne znam, ali znam da je Detroit sada dodao i petog člana petorke ispod 27, dakle pred svima su još najbolje godine, a uz to su svi birani u prvoj rundi (najkasnije Jackson kojega je Oklahoma pokupila 24. pickom), dakle imaju pedigre. Ovo je idealna petorka, svi su ili već na dugim ugovorima ili Pistonsi imaju mogućnost da im ih nametnu ako žele. S te dugoročne strane ovo je bezgrešan potez Pistonsa, a uz to im je ostao i pick s kojim mogu odraditi dodatan trade, što nije isključeno. Naime, dodatkom Harrisa smanjili su slobodni dio capa kojega mogu imati na ljeto, a ovisno o tome što će se događati s Drummondom možda ga neće ni imati previše (Dreov hold je 8 milja, teoretski dok ne potpiše novi ugovor imat će manevarskog prostora za manja pojačanja, ali s tim prostorom neće moći previše odugovlačiti), tako da ne bi bilo loše, ako uopće misle aktivirati pick, pronaći tog dodatnog čovjeka za na klupu već sada. Uz to, nisu samo deficitarni talentom na klupi, već i tijelima jer bez Jenningsa u blizini sada im opet ostaje Blake kao back-up opcija na jedinici, što je daleko od idealnog obzirom koliki teret playmaker ima u njihovom napadu.

Kako god, GM Van Gundy je napravio sjajan posao sa svoje strane, pa da vidimo kako će to pomoći treneru Van Gundyu. Harris je definitivno talentiraniji igrač od Ilyasove i donijet će Pistonsima potrebnog sekundarnog kreatora. Nije idealan jer uglavnom gleda svoje mogućnosti i nije pouzdan šuter, ali može napasti obruč ulazom i tako staviti pritisak na obranu, što će im pomoći da kreiraju više mismatcheva i da smanje Morrisove pokušaje dugih dvojki koji su obično predstavljali vrhunac njihove kreativnosti ako bi zakazali Jackson i Drummond. Ilyasova je bio bolji spot-up šuter, kvragu, bio je najbliže specijalistu što su Pistonsi imali, ali Harrisova sposobnost napadanja iz driblinga mogla bi vrlo lako otvoriti napad više od par postotaka bolje realizacije s perimetra. Uostalom, ako napravi pritisak na obrane i prisili ih na rotiranje prema unutra, to će otvarati prostor Caldwell-Popeu i Morrisu na perimetru, tako da bi tu razliku postotaka na poziciji četvorke mogli nadoknaditi ostali šuteri boljim partijama u završnici sezone (plus, tko kaže da Harris neće šutirati mrvicu bolje nego do sada u Orlandu). Za četvorku Harris je podnošljiv u spot-up roli, bitno je da ne igra trojku kao što je često radio u Orlandu jer u toj roli ga je puno teže sakriti i kao napadača, ali i kao defanzivca (još jedna stavka u kojoj neće biti znatan napredak u odnosu na Ilyasovu, osim što bi trebao pomoći Pistonsima da budu još bolji skakački, posebice defanzivno).

Uglavnom, ostaje pitanje može li ovaj trade sam po sebi pomoći Pistonsima da ove sezone dođu do playoffa jer dubina rostera je takva da će im od iskoraka u talentu i dalje biti važnije ozljede, ali im dugoročno svakako olakšava ostanak u skupini playoff momčadi, kao što im ostavlja i mogućnost rasta iznutra.

Detroit je dakle odradio što je morao, posebice u ovako strukturiranom tradeu, tako da je pitanje što je Magic htio s ovom zamjenom. Spominjao sam u rankginsima neki dan kako će eventualnim tradeom Harrisa dati do znanja da im je razvoj igrača bitan, odnosno kako su postali svjesni da s više minuta za Hezonju i Fourniera na trojci te za Gordona na četvorci dugoročno mogu samo profitirati. Onim što su pak uzeli nazad pokazali su da istovremeno žele i pokušati koliko je moguće ostati u trci za doigravanjem jer su u Ilyasovi dobili stretch četvorku koja im pomaže nastaviti igrati kao do sada (i ostavlja otvorenu opciju tradea Fryea do kraja prijelaznog roka), s dovoljno prostora u napadu (Skiles će sada u postavama kada igra s Gordonom kao trojkom imati bolju stretch četvorku na raspolaganju), a i konačno su riješili pitanje dubine na playu gdje cijelu sezonu imaju problema s učinkom zbog ozljede Watsona. U ovom periodu kojega su odigrali bez Harrisa pokazalo se da mogu itekako funkcionirati bez njega, ali u periodima ranije kada su ostali bez playa raspadali su se. Tako da, kada gledaš iz tog kuta, zamjena jednog igrača rotacije za dvojicu, definitivno kratkoročno pomaže.

Gledajući pak širu sliku, ne može ne upasti u oči kako je Orlando upravo zamijenio mladog i relativno atraktivnog igrača za dva veterana kojih će se najvjerojatnije riješiti nakon 30 utakmica. Dakle, dobivaju i dodatnih 15 milja prostora na capu ovoga ljeta, čime si svakako olakšavaju manevriranje oko novog ugovora Fournieru i dovođenja pojačanja, ali to nije nužno pozitivan pomak jer u situaciji kada svi u ligi imaju prostora, teško da im viši cap može predstavljati plus u odnosu na Harrisov ugovor (dapače, realnije je da zadrže Ilyasovu koji donosi izuzetnu produkciju za nešto što će dogodine predstavljati mizeran novac). Kojega ovaj možda nije bio u stanju opravdati, s te strane potpuno razumijem njihovu želju da ga se riješe jer čovjek je i uzimao minute za razvoj klincima i pri tome nije bio u stanju nametnuti se kao išta više od solidnog potrošača. Sad, da li je za to kriv isključivo dizajn rostera ili Harris jednostavno nije ozbiljna opcija, saznat ćemo vrlo brzo u Detroitu gdje je puno manja gužva i gdje će igrati u puno boljem kontekstu u kojem bi trebao pokazati ima li stretch i kreativne kvalitete da bude playmaker na četvorci koji stvara mismatch u napadu.

U svakom slučaju, na parketu ovi potezi imaju smisla, ali iz vizure GM-a, Orlando je definitivno trebao izvući više za ovakav komad imovine. To što nisu bili strpljiviji i što nisu čekali još par dana, a pogotovo kada dodamo da su i Jennings i Ilyasova dobro upoznati sa Skilesovim stilom rada, poručuje da je ovo potez kojega je prije svih želio trener, dakle imamo još jednu potvrdu, ako želimo čitati između redaka, kako je Henniganov utjecaj u piramidi moći Orlanda sve manji kako Skiles vremenom nameće svoj utjecaj. Malo koji GM bi već nakon 8 mjeseci priznao pogrešku odricanjem od igrača kojem je upravo iskrcao brdo dolara, a pogotovo ne vjerujem da bi to napravio za ovako skroman ulov, praktički kao da poručuje kako se jedva čekao riješiti tipa. Možda Orlando i je prošlog ljeta Harrisu dao ugovor čisto da ne ostane bez ičega, od prvog dana znajući da im on nije dugoročno rješenje, ali, obzirom na trendove prisutne od prvog dana Skilesova mandata, rekao bih da tu svakako ima i nečega višeg dok se GM i trener kojega on nije birao pozicioniraju oko oltara.

HORNETS-GRIZZLIES-HEAT

Još jedna momčad koja nije imala previše strpljenja čekati, Hornetsi su definitivno željni playoffa i čim su našli načina zamijeniti Hairstona solidnim NBA košarkašem napravili su to. Povratak na rotaciju s njim u bitnoj roli nije dolazio u obzir, nakon što su vidjeli kako dobro funkcioniraju s Kidd-Gilchristom uz Batuma i Walkera opet prolaziti kroz muku nije imalo smisla. Lee je daleko od Kidd-Gilchrista, definitivno neće imati moć kao s tim postavama jer Batum će sada igrati isključivo trojku, ali je dokazani 3&D rotacijski igrač koji im daje dodatno tijelo u vanjskoj liniji i drži razinu kvalitete u rotaciji podnošljivom. Praktički, ne samo da su napravili nužan potez za prezentaciju na parketu, već se nisu ni odrekli ničega bitnog, dva picka druge runde i dva nebitna igrača, Hairstona koji definitivno nije još spreman za značajnije NBA role (a teško da će ikada i biti) i Robertsa koji je pored Walkera i Lina ionako višak.

Motiv Heata da se uključi bio je također očit, riješivši se Birdmanova ugovora praktički spasili su 11 milja poreza koje bi bili dužni platiti kao ponavljači. Riley je pri tome potrošio još dva picka druge runde (čini mi se da su im sada doslovno ostala još samo dva picka druge runde idućih 6 godina na raspolaganju), što je kikiriki u odnosu na ovakvu uštedu. Ono što nije jasno je zašto su uzeli nazad igrača koji ih masno košta, naime bez Robertsa u tradeu Miami je mogao uštedjeti još 9 milja. Dobili su iskoristivog igrača, Roberts je idealan kao peti bek, a Heatu kao momčadi koja je u zadnje vrijeme na parketu često držala Udriha po pola utakmice definitivno treba bekova. Samo, pitam se da li je razlika između dugih dvica iz driblinga koje poteže Udrih i trica iz driblinga koje poteže Roberts tolika da vrijedi 6 milijuna poreza. Ne znam, možda Pat planira potrošiti i zadnja dva picka kako bi srezao još jedan ugovor. Pa je onda miran, očito mu izazivaju svrab.

Grizzliesi u svemu ovome imaju najmanje jasne motive. Lee im je bio jedini pošteni resurs na ovom prijelaznom roku, tako da su možda trebali pričekati da vide mogu li pronaći bolju peticu od Birdmana koji je po viđenom ove sezone možda i stigao do kraja svog leta. Praktički, djeluje kao da im krpanje Gasolovog gubitka nije bilo toliko važno kao dobiti nešto u tradeu, samo teško da prava na Hairstona i četiri picka druge runde dugoročno imaju ikakvu vrijednost. Dakle, niti su se pojačali pod košem (štoviše, oslabili su se na vanjskim pozicijama) radi kratkoročne koristi, niti su napravili išta što im dugoročno pomaže. Iako, Birdman uz Barnesa, Z-Boa i Allena, ako to nije grit & grind postava svih vremena, ne znam što je.

WALKING DEADLINE – NORTHWEST

Nastavljamo s najavom prijelaznog roka za koji mi se svaki dan sve više čini da će biti totalno mrtav, čak ni skupo plaćeni “insideri” nisu u stanju izmisliti dobru glasinu. Svejedno, bacimo pogled još na jednu od tri preostale zapadne divizije kao što smo već napravili s Atlanticom, Centralom i Southeastom.

THUNDER

Oni su svoje poteze povukli lani, potrošili su dobar dio resursa na facelift koji se baš i ne pokazuje uspješnim. Ako se žele boriti za naslov, a žele, trebaju pojačanja i to, ironično, upravo na bekovskim pozicijama, gdje su se zadnjih godina odrekli nekolicine igrača koji bi svi bili bolji od onoga što trenutno imaju na raspolaganju (Harden, Jackson, Lamb, Sefolosha, svi redom bi im danas bili pojačanje, jedino ne trebaju žaliti za Martinom). Istina, imali su legitimnih razloga za takve poteze, od izbjegavanja poreza do činjenice da su Harden i Jackson željeli veće role, ali problem je što od svih tih transakcija Thunder danas ima tek Stevena Adamsa za pokazati. I, da ironija bude potpuna, debeli porezni dug povrh toga. To je najveća mrlja na Prestievoj karijeri, čovjek zna znanje kada je draft u pitanju, ali svakim dodatnim tradeom kao da ide sve dalje i dalje od cilja, a to je da pronađe poštenu treću opciju na vanjskim pozicijama.

Za očekivati je da opet nešto pokuša, barem neki manji trade kojim bi našao boljeg igrača za rotaciju na boku. Nemaju resursa za velike promjene, ali vrijedi ispitati neke mogućnosti. Tipa, bi li Memphis bio voljan posuditi do kraja sezone Courtney Leea u zamjenu za paket kojega bi glavni dio bio McGary? Ubace još Morrowa da Memphis ima čime zakrpati rotaciju i svi zadovoljni – Memphis ima mladog igrača kojega mogu testirati i za kojega su trenutno otvorene minute, imaju spot-up šutera, a OKC dobiva sitni upgrade na poziciji dvojke gdje ima idealnog igrača za staviti uz Duranta i Westbrooka – niska potrošnja, igra u oba smjera, skromna razina talenta i kao šuter i kao stoper, ali odrađuje posao na podnošljivoj razini.

Tu je i Gordon kojega bi se Pelicansi možda odrekli za paket sastavljen oko McGarya i Waitersa. Mladi visoki projekt im dobro dođe u fazi u kojoj su, Waiters je taman nekakva ultra-light verzija Evansa da pokrpa minute koje su se otvorile ozljedom Rekea, a još bi dobili i ugovore Augustina i Novaka. S tim da za Augustina imaju i rolu, svako iskoristivo tijelo im dobro dođe u ovom trenutku. Thunder pak dobiva igrača koji je pouzdaniji spot-up šuter od Waitersa, uz to nije tolika rupa u obrani kao Morrow, a mogu uzeti i Babbitta kako im na dnu klupe ne bi ponestalo bijele boje.

Uz ova mikro poboljšanja, Presti bi zasigurno bio otvoren i nekom ozbiljnijem tradeu koji bi popravio napadačke opcije na poziciji petice, a tu prvo padaju na pamet Lopez i Gasol koji su već bili u opticaju kao želje Oklahome tijekom ranijih prijelaznih rokova. Obojica bi bila idealna nadopuna, samo je pitanje imaju li njihove trenutne momčadi ikakvog interesa za Kanterovim ugovorom. Bullsi teško da bi oko toga pokušali graditi dogovor, ali Netsi su mogućnost, pogotovo ako usput još dobiju McGarya i Paynea. Na potonjem bih inzistirao, rookie je pokazao dovoljno i vjerojatno bi Netsima riješio problem koji trenutno imaju na poziciji, a možda bi se pokazao i kao dugoročno rješenje. Uostalom, to je taj pick kojega traže, mladi igrač na početku rookie ugovora kakav im je potreban za rebuilding. Problem je samo što bi za OKC odricanje od njega možda bilo previše, koliko god iskorak s Kantera na Lopeza bio popriličan, toliko je riskantno ostati bez takvog resursa. Jer, ako ih kroz iduće dvije sezone napuste Russ i KD, ići u rebuilding bez mladog talenta na rosteru neće biti jednostavno. Ako ih tješi, zaštitili su pickove i imaju nepogrešiv skauting, tako da definitivno neće postati novi Netsi ako se najgore i dogodi.

BLAZERS

Neočkivano su upali u playoff vode, štoviše obzirom na rasulo koje vlada u nekim konkurentnim franšizama odjednom se čini kao da su veći favoriti za ostati u top 8 nego pasti u lutriju. Mlada su i dobro posložena ekipa koja ima dovoljno tijela na svim pozicijama, dakle mogu ili nastaviti rasti iznutra i prihvatiti playoff iskustvo kao poklon ili pak mogu pokušati nadograditi razinu talenta kako bi izborili doigravanje i zatim bili što konkurentniji u njemu. Definitivno bi im dobro došao dugoročni stoper na boku, kao i franšizni visoki talent. Samo, ni jedno ni drugo ne raste na grani i teško je pronaći scenarij koji bi im tako nešto donio iako su Blazersi krcati mogućnostima da odrade takav trade. U biti ovaj potencijalni plasman u playoff Blazersima donosi dosta brige jer u tom slučaju ostaju bez ovogodišnjeg lutrijski zaštićenog picka prve runde (dobar ulov za Nuggetse koji će tako dobiti relativno visoku vrijednost u sredini prve runde), što bi možda mogli pokušati ispraviti iznajmljivanjem prostora na capu obzirom da su momčad s daleko najviše slobodnih milijuna (čak 17), s potencijalom da oslobode još desetak ako maknu ugovore Kamana i Hendersona koji uskoro ističu zbog čega su itekako pokretljivi. Samo, ne vidim uokolo previše momčadi voljnih dati takvu vrijednost radi izbjegavanja poreza ili pomoći oko tradea s trećom stranom, eventualno pick druge runde.

Bi li Blazersi mogli prostor iskoristiti drugačije, da dovedu igrača od kojega mogu imati koristi? Bi li momčad poput Chicaga, koja definitivno ne želi plaćati porez za polovni proizvod, bila voljna odreći se Gasola za pick druge runde? Teško, ali Blazersi jednostavno nemaju razloga rasprodavati resurse radi sitnih pojačanja i odreći se igrača poput Davisa i Plumleea koji učinkom debelo nadmašuju plaće da bi rentali Gasola na 30 utakmica (sumnjam da Pau neće iskoristiti opciju kako bi mogao izaći na tržište već ovog ljeta i ubrati još jedan bahati ugovor, pogotovo nakon ovakve sezone). Rocketsi bi slično Bullsima također željeli ne plaćati porez za ovogodišnju momčad, ali, da sam Portland, također im za Dwighta ne bi bio spreman ponuditi ništa više spomenutog picka i Kamana (možda Davisa umjesto njega, iako teška srca) koji bi, uz 17 milja prostora, bio dovoljan za ugurati Dwighta na roster.

Samo, Howard jednostavno nije na istoj putanji karijere i teško da je dugoročno rješenje za Portland. Uzimajući to u obzir, zajedno s činjenicom da im treba isključivo franšizni talent jer šljakera imaju više nego dovoljno, njima se također kao idealna rješenja nude dežurna imena tijekom ovog trade deadlinea poput Cousinsa i Griffina. Sad, u slučaju obojice nije dovoljan prostor i dobra volja, morali bi se nečega i odreći, ali nisu u stanju ponuditi dobre pakete kao Boston ili Denver. DMC im je tako neuhvatljiv osim ako bi se odrekli McColluma (što sigurno neće) jer Kingsima treba materijala za rebuilding. Clippersi su pak druga priča, oni imaju osovinu za pobjeđivati sada i ako su stvarno volji trejdati Griffina, nekakav paket oko Aminua, Davisa i Leonarda dao bi se složiti. E, sad, kako time Clippersi teško da si dižu plafon, ne vidim razloga zašto bi uopće davali najboljeg igrača u tradeu.

Zeznuta je ovo situacija jer Blazersi su očito gradili momčad za dugi rok, nadajući se prije svega zdravim financijama, eventualnom dodatnom picku i vlastitim izboru na draftu. Sada su dosta toga prisiljeni stopirati, između ostalog i Henderson im je sada korisniji u rotaciji nego u eventualnom tradeu. A imao bi vrijednost, hrpa je momčadi kojima treba koristan bočni igrač i koje bi za njega bile spremne odreći se nečega, samo trenutno su i Blazersi jedna od njih.

Obzirom na pedantan rad oko capa i slaganja rostera, ne očekujem od njih previše aktivnosti kojima će ugroziti budućnost i pogotovo ne očekujem da diraju u mlade talente, ali svakako će biti interesantno vidjeti što će napraviti s ovoliko prostora. Vjerojatnije je da će na kraju umjesto Gasola i ovih drugih zvučnih imena kod njih završiti jedan Noah, a mogao bi i Birdman sletjeti da pravi društvo Kamanu (iako ne znam kako bi Riley ovo mogao podmazati, praktički jedva da mu je ostalo i pickova druge runde za dijeliti, a na Olsheyevom mjestu tražio bih barem dva od četiri koliko imaju na raspolaganju jer osim njih, Sixersa i Jazza nema momčadi koje mogu prodavati prostor).

JAZZ

Nije bilo lako na startu sezone, ozljede su ih poprilično usporile, ali sada kada su relativno zdravi i kada se konkurencija oko njih raspada, teško da mogu promašiti playoff. Tako da su s te strane mirniji od Blazersa, svoju jezgru već imaju, imaju sve resurse (čak i nešto prostora na capu i dodatne pickove), a obzirom kako se razvija situacija izgleda da im neće trebati ni pojačanje na playu. Ne samo da su Kingsi i Pelicansi otpali iz trke, već su i Grizliji ostali bez Gasola, a uz to Hood igra toliko dobro da im bolja jedinica i nije potrebna, pogotovo ako bi za nju morali dati nešto vrijedno. Ako bi pak paket oko Burksa i Burkea bio dovoljan za doći do Teaguea ili Holidaya, samo naprijed.

Još jedan razlog zašto su u boljoj situaciji od Blazersa je taj što su svoj rebuilding završili, kako stvari stoje imaju riješeno pitanje startera na svim pozicijama i sada samo treba biti strpljiv i dočekati svoj trenutak. Ono što definitivno ne treba je dirati jezgru radi trenda, odnosno odvajati se od jednog od visokih. Upravo suprotno, treba ih čuvati po svaku cijenu jer imaju toliko opcija da se pojačaju na ostalim pozicijama da ni u ludilu ne trebaju kopirati ostatak lige. Dapače, kako smallball pokret bude rastao, to će njihova dominacija u reketu postajati još izraženija, tako da ne vidim scenarij u kojem ovo dogodine neće biti top 4 momčad u konferenciji. Zato, samo polako.

NUGGETS

Još jedna potencijalna buduća sila u diviziji, koja će nakon ovoga ljeta biti još moćnija za možda 3 lutrijska picka (uđe li Portland u playoff i upadne li Memphis u lutriju i ne izvuće jednu od tri kombinacije, uz svoj pick imaju i njihove). Cap je pod kontrolom, već imaju ergelu talenta i, slično kao i u slučaju Blazersa i pogotovo u slučaju Jazza, ne vidim razloga dirati u trenutno stanje. Osim ako Malone nema žarku želju ponovno raditi s Cousinsom, treba ih pustiti na miru da razvijaju potencijal i grade momčad jer konkurencija u diviziji će uskoro postati paklena, a nijedan trade tamo vani neće im pomoći da preskoče školovanje. Zato priče o Howardu nemaju smisla, u njihovom kontekstu, gdje si od konkurentnosti udaljen nekoliko sezona, ne trebaju ti igrači za instant uspjeh. Tako da ih vidim eventualno kao momčad koja će prije svega prodavati visoke viška. Najradije Hicksona, možda i Farieda i Arthura.

Da li bi bili spremni odreći se i Gallinaria? Možda, ako bi se radilo o nemoralnoj ponudi. Jer, obzirom da im pickova stvarno više ne treba, siguran sam da bi radije zadržali prvog strijelca kako bi klinci nastavili rasti u relativno zdravom okružju gdje si svaku večer konkurentan. Recimo da DMC završi na tržnici, kakve logike ima slagati paket koji bi uključivao Gallinaria? Da ne govorim kako je DMC definitivno petica i da u tom slučaju nemaš izbora nego pokušati okrenuti negdje Jokića i Nurkića. Znači, rušiš cijelu momčad radi jednog igrača koji opet nema s kime igrati, a znamo kako to završava kada je Boogie u pitanju.

Slična stvar vrijedi u slučaju Griffina – što će ti prve opcije pod košem ako na perimetru nemaš veterana koji im odmah može pomoći? Sumnjam da bi i DeMarcusa i Blakea oduševio duži put kroz rebuilding u ovoj fazi karijere. Dakle, Gallo mora ostati ako ideš na takav tip pojačanja, a u tom slučaju igraš na kartu da su Faried, Barton i Lauvergne, ili možda neki od pickova ako Clippersi žele takvu opciju, dovoljni. Iako se nije lako odreći Bartonova ugovora, odnosno vrijednosti koju dobivaš za uloženo, da sam Denver na ovo bih možda i pristao. Samo, isto kao u maloprije spomenutom tradeu s Blazersima, ne vidim kako Clippersima pomaže to što se odriču najboljeg igrača u tradeu radi dubine.

Tako da i za Denver kao i za Portland očekujem da uglavnom stoje mirno. Ako se ukaže prilika, bolje je povećati kolekciju budućih resursa nego kupovati riskantne veterane. Možda, možda, ako bi s popustom mogli doći do nekog od ovih zvučnih imena, ove dvije franšize nešto i pokušaju. Jazz pak ne vidim u akciji osim možda za jeftinijeg playmakera, sve i da dođe do totalne rasprodaje.

WOLVES

Četvrta za redom momčad u diviziji izuzetno dobro pozicionirana za godine koje dolaze. Jazz ima strašan potencijal petorke, Blazersi imaju solidne temelje i hrpu resursa da ih nadograde, Nuggetsi imaju čitavo bogatstvo mladih talenata i pickova iz kojih će se izroditi barem nova generacija koja će godinama biti dio doigravanja. Ali, nitko nema ono što imaju Wolvesi, a to je zvjezdani potencijal. A znamo da su zvijezde ključ, odnosno da sve ove momčadi koje gomilaju pickove i ugovore to rade isključivo da bi se dokopale igrača poput Townsa.

Wolvesi su dakle riješili onaj najvažniji problem, tako da je svaka tržnica od ove pa nadalje za njih unaprijed definirana oko jedne misli – kako posložiti što bolji i što kompaktniji roster oko Townsa kako bi mogli maksimizirati njegove talente. Sad, problem je jedino što ova trenutna uprava i trenutnu stručni štab ne djeluju sposobni donositi takve odluke, stoga bi za njih najbolje bilo čekati do ljeta i angažmana nekoga tko zna što radi, dok bi sada trebali eventualno ispitali mogu li što dobiti za Pekovića i Martina koji su totalni višak u rotaciji. Možda i trejdati Muhammada kako bi dobili nazad budući pick koji im nedostaje u kolekciji jer Atlanta će ga vjerojatno iskoristiti tijekom iduće 4 sezone (ovogodišnji pick im je vjerojatno siguran, ali nikada ne znaš, krene li tankiranje, a oni istovremeno zaredaju s pobjedama, možda im i pobjegne put Bostona iako su šanse da se to dogodi stvarno mizerne).

U interesu im je završiti sezonu pozitivno obzirom da su nakon solidnog početka upali u rupu iz koje se opet uzdižu. Završe li ovu zadnju trećinu sezone s 50-50 učinkom to će biti velika stvar i poticaj za dogodine, tako da nema smisla odreći se korisnog veterana poput Rubia. Objektivno, što možeš dobiti za njega, a da već nemaš? Imaš dugoročna rješenja na svim ostalim pozicijama osim playa (Rubio ima tek 25 godina, ali sklonost ozljedama ga definitivno čini rizikom), a sumnjam da će netko dati mlađu i bolju opciju za Rubia. Budući resurs u vidu picka ili mladog talenta također ti nije neophodan, ono što sada trebaš su idealni igrači zadatka, može i veterani, koji će pomoći Townsu. Sad, ako Rubio nije taj, onda ok, definitivno ga treba mijenjati i s vremenom dovesti boljeg playa, samo zašto to raditi baš sada i tako dodatno oslabiti roster? Nije da će im pobjeći lutrija, a tankirati na silu pored svih ovih stvarno loših rostera definitivno bi bilo nakaradno. Uostalom, što će im Simmons ili Ingram kad već imaju Wigginsa i Townsa? Vlasnik bi pogotovo trebao stopirati bilo kakvu ideju o promjenama rostera ako ideje dolaze od Mitchella, to što njemu neki igrač nije po volji definitivno nije razlog zbog kojega bi trebalo počinjati razmišljati o trgovini.

POWER RANKINGS, ALL-STAR WEEK, PART 2.

16. BULLS

I eto ih samo tako u situaciji da moraju spašavati playoff nade. Sve što je trebalo bila je ozbiljnija ozljeda Butlera i odmah su se pretvorili u jednu od najgorih momčadi u ligi (prošli tjedan su samo Sunsi i Sixersi ostvarili gori učinak), a osvrt na njih praktički postao je tek zdravstveni karton. Doduše, tjedan su otvorili pobjedom protiv Kingsa gdje su i bez Butlera izgledali kao bolja momčad, što nije ni čudo obzirom na disfunkcionalno stanje u kojem su trenutno Kingsi. Možda su se mogli slično provući i protiv Nuggetsa, definitivno protiv Wolvesa, ali u te dvije utakmice su bili i bez Gasola koji je dobio poštedu zbog bolne ruke, tako da su upisali dva poraza (kako već od ranije nema Mirotića i Noaha, jasno vam je na što im je sličila rotacija pod košem).

Butler se usprkos bolnom koljenu pokušao vratiti u rotaciju u Denveru, ali izdržao je 18 minuta prije nego su zaključili da se ipak ne radi o boli koja će proći bez duže pauze. Pauze koja će se razvući nekoliko tjedana nakon all-stara, tijekom nimalo laganog rasporeda u kojem će svaka utakmica biti kvalifikacijska. Uglavnom, Gasol je bio nazad u postavi protiv Atlante i Hornetsa, ali to su protivnici u idealnoj formi naspram stanja u kojem je Chicago. Bez Butlera ništa osim uvjerljivih poraza nije se ni moglo očekivati.

Tako je potpuno nezapažen ostao Dunleavy, njegov povratak u rotaciju u situaciji u kojoj je već otpao Noah, u kojoj tek treba čekati povratke Butlera i Mirotića, očito nije razlog za buđenje optimizma. U biti, efekt domina koji su izazvale sve ove ozljede vjerojatno znači da su sljedeći na redu za zaraditi dužu pauzu Gibson i Gasol, od onoga plana s početka sezone da se na rauba igrače kao u doba Thibsa tako nije ostalo ništa jer roster je odjednom toliko tanak da svima koji mogu igrati minutaža skače u nebo. A Butler je i ove sezone vodeći u NBA po broju minuta po utakmici, poznavajući ga vjerojatno će ignorirati dugoročne posljedice i odmah po povratku će opet zaigrati pod standardnim opterećenjem. Čovjek neviđeno dobro podnosi bol, njegova igra je toliko oslonjena na fizikalije i silu da čak i usporen drži konstantan učinak, tako da Chicago ne treba otpisivati zadrže li se blizu 50-50 učinka do njegovog povratka.

17. MAVS

Rezultatski ružan tjedan, ali ništa drugačiji od bilo kojega do sada gledajući razinu igre Mavsa. Čak bi mogli govoriti o tome da su, obzirom na sve bolje igre Parsonsa, nikada zdraviji, ali iz osrednjosti se nije lako pomaknuti s ovako limitiranim rosterom. Tako su Dirk i Zaza nastavili igrati na relativno visokoj razini na kojoj su najveći dio sezone, pridružio im se i Parsons, dok od Derona, Wesa i klupe dobivaju manje konstante, ali uglavnom solidne partije. Deron čak nije ni igrao protiv Miamia, ali su svejedno na kraju zamalo ukrali utakmicu u kojoj je Heat manje-više vodio glavnu riječ dok u završnici Dirk i Felton nisu spojili nekoliko šuteva iz vana s nešto poena u reketu. Do tada je Miami uglavnom uz pomoć Whitesidea držao reket pod kontrolom, time osudivši Dallas isključivo na život od skok-šuta, ali iz nekog razloga Hasssan u završnici nije zaigrao.

Protiv Spursa su poklekli već u prvoj četvrtini, tako da je ovo bila idealna prilika za odmoriti roster jer ih je sutradan ionako čekala druga večer back-to-backa u Memphisu. Bila je to zadnja Gasolova partija ove sezone i usprkos njegovom odličnom izdanju, Mavsi su odigrali odlično, pri čemu im je definitivno dobro došla večer odmora koju su si priuštili protiv San Antonia. Sjajno šutersko izdanje bilo je dovoljno za preskočiti grid & grind, ali nešto slično nisu mogli ponoviti protiv Jazza usprkos sličnom profilu protivnika. Moć Jazzera u reketu i puno bolja obrana presudili su, u neku ruku potvrdivši da je vrijeme Memphisa prošlo, dok ono Jazza tek dolazi.

18. ROCKETS

Katastrofalan tjedan, izgledalo je neko vrijeme da im se ovakvi padovi više neće događati, ali opet su dosegli dno, prezentiravši ovom prilikom uz standardno nezainteresiranu obranu i ispodprosječan napadački učinak. Tjedan ranije su ih gazili Spursi i Thunder, u tom kontekstu slabije izvedbe nisu bile iznenađenje, ali da će im Blazersi održati košarkašku lekciju dva puta u četiri dana, e to je već previše. Uz odlične napadačke partije, Blazersi su jednostavno puno bolje rotirali u obrani – dok obrana Rocketsa puca već na trećem dodavanju, Portland je stizao zatvoriti reket na Hardenovim ulazima i onda istrčavanjem pokrivati otvorene šutere. A Rocketsi nisu toliko dobri kao prije dvije godine da ponovnim napadom uhvate obranu na petama jer na ovom rosteru jednostavno nema sekundarnih kreatora.

Kroz Dwighta ne igraju dovoljno (iako je on uz Hardena najmanji problem), Lawson očito nije taj, Beverley može otići na ulaz, ali ne u velikom volumenu, tako da ispada kako mogu plakati za Parsonsom (pa i Linom). Lani se odluka da krenu dalje bez njih dvojice činila opravdanom, bolja obrana se dijelom mogla pripisati i zamjeni Parsonsa s Arizom, ali dok gledamo današnji roster na kojem kronično nedostaje talenta, jasno je da Moreyeva taktika stalnog miksanja često nije ništa drugo nego kockanje – gdje će prosječan GM napraviti 10 poteza, on će ih odraditi 20, tako da si povećanim brojem pokušaja povećava i šansu da će nabasati na nešto korisno jer očito da nema formulu kako prepoznati talent napredniju od drugih (nemojte mi samo reći kako je izbor Hardena bio dokaz da je poseban, pa svi naslonjeni na napredne statse su znali da je Harden budući all-star). U biti, ta njegova filozofija izbjegavanja vezivanja za prosječne igrače dovodi do čestih pretumbavanja koja otežavaju izrastanje u momčad.

A nije od koristi ni što ti je lider tip koji je ljetos, umjesto da nastavi raditi na sezoni u kojoj je smatran legitimnim MVP kandidatom, radije uzeo odmor od košarke očito vjerujući da je dosegnuo vrhunac. Greška je to koju Rocketsi skupu plaćaju ove sezone. Tako da im je jedina pobjeda proteklog tjedna bila ona protiv Sunsa, dok su uz poraze od Blazersa još izgubili i od Warriorsa u totalno nezanimljivom susretu gdje je Golden State stvar riješio već u prvoj četvrtini. Uporno igranje s bezveznom smallball postavom (ne kužim zašto je Bickerstaff potpuno odustao od postave s dva centra s kojom su na trenutak zaustavili pad, ali Dwight i Capela praktički više uopće ne igraju zajedno), u ovom periodu dodatno naglašenu jer su uz standardno nedostupnog Motiejunasa ostali i bez Jonesa koji je u sudaru zaradio potres mozga, košta ih na oba kraja parketa, tako da je jedino sigurno da će Morey biti itekako zaposlen do kraja prijelaznog roka.

19. WIZARDS

Stabilizirali su se, score 2-3 nije nešto za pohvaliti se, ali zdravstveno stanje je kao rijetko kada ove sezone pod kontrolom i to se osjeti na igri. Koja je ipak još uvijek daleko od razine potrebne da ih lansira prema playoffu. Protiv Warriorsa su pali bez ispaljenog metka ako izuzmemo odličnu Wallovu partiju, dok su u preostalim tekmama bili konkurentni. Sixerse su sredili bez većih problema, Knickse su zasuli tricama pokazavši da imaju napadačkog potencijala, ali protiv Hornetsa i Bucksa nisu mogli računati na takvu konstantu u napadu, što je dovelo do problema. Hornetsi su još jednom pokazali kako su bolje posložena napadačka družina, iako su Wizardsi imali trenutaka u prvom poluvremenu, nisu mogli igrati svih 48 minuta na potrebnoj razini da bi uzeli utakmicu raspoloženom protivniku.

Protiv Bucksa pak nisu mogli ništa pogoditi, obrana Milwaukeea odigrala je odlično u sredini, ali su ostavili Wizardsima perimetar kao da su znali da će ovi cijelu večer slagati cigle. Nevjerojatno je da ista momčad može šutirati toliko različito u razmaku od par dana, od sjajne partije protiv Knicksa do očajne partije protiv Bucksa. Bucksi su puno duži i živahniji od bekova Knicksa, to nije sporno, odlično su zatvarali Walla na ulazima i spriječili su uspostavu tečne slash & kick igre, ali nije da su odjednom zaigrali fenomenalnu obranu na perimetru. Jednostavno, pokazalo se koliko je navala Wizardsa limitirana ako im ne upadaju trice, a ako pri tome spriječiš realizaciju na obruču Wallu i Gortatu, postaju jednako bezidejni napad kao i onaj kojega smo gledali godinama.

20. PELICANS

Gotovo je. Ok, možda je gotovo odavno, ali obzirom na potencijal njihove udarne petorke i slabašnu konkurenciju, ni u jednom trenutku nisam im prestao davati kredit, vjerujući kako je dovoljno da uhvate formu na mjesec dana kako bi uzeli osmo mjesto. Međutim, s davanjem pozajmica je gotovo, jer ovaj roster ih ima šanse vratiti otprilike kao i socijalni slučaj kojem su odobrili stambeni kredit čija rata je dvostruko veća od njegovih primanja.

Saznanjem da je ova sezona za Evansa gotova jer su, kakvog li čuda, forsiranjem njegovog koljena odmah po povratku isto još jednom uništili (dokazavši tako po tko zna koji put da imaju daleko najgori fitness tim u ligi), ostali su bez opcija slaganja poštenog rostera. Bez drugog najboljeg igrača, a usput i bez Gordona i Pondextera, sve što im ostaje je paziti da ne polome Davisa i tankirati kako bi uhvatili što viši pick. Pri tome ne bi bilo loše pokušati dobiti nešto za Andersona i pogotovo za Gordona (jedini problem je što bi sprovođenje ovoga plana trebao voditi Demps, što je kao da nekom seoskom načelniku daš da upravlja gospodarstvom cijele države, takve stvari se ne događaju, zar ne).

Uglavnom, Davis je dovoljno dobar da ih nosi uz pomoć Holidaya, što su pokazale i pobjede protiv Wolvesa i Jazza (ova druga je bila posebice kvalitetna, bez obzira što su Jazzeri bili na drugoj večeri back-to-backa). U biti, da nije bilo kiksa protiv Lakersa gdje ih je Kobe u završnici zasuo tricama kako bi osigurao pobjedu (to mu je postalo specijalitet u zadnje vrijeme, trenutno je nešto kao closer u baseballu), mogli bi pričati o još jednom 50-50 tjednu obzirom da su ostali porazi bili protiv Spursa, Thundera i Cavsa, dakle redom momčadi s kojima se ionako ne mogu nositi.

Dakle, rezultati im još daju nekakvu nadu, ali gubitak Evansa i podatak da su u zadnjoj utakmici startali s Geeom i Coleom kao bekovskim dvojcem, jasno ukazuju da trebaju mijenjati plan djelovanja. Forsiranje playoff plasmana u ovakvom kontekstu samo može dodatno zakomplicirati ionako očajno stanje (najgore od svega bi bilo da tjeraju Davisa da igra kroz neku ozljedu, odnosno da tijekom prijelaznog roka pokušaju pojačati jezgru nekim lošim veteranskim ugovorom kako bi dodali korisnih tijela za završnicu).

21. KINGS

Koliko god odgađali neizbježno, izgleda da Kingsi ipak neće uspjeti pobjeći onome što jesu, tom jedinom identitetu kojega su zadnjih godina uspjeli izgraditi – identitetu disfunkcionalne franšize. Iako odbijaju dati otkaz Karlu, igrači su jasno dali do znanja da ga ne žele više za trenera tako da ne vidim svrhu u odgađanju neizbježnog. Karl je htio samo još jednom prije nego ode u staračku mirovinu osjetiti zadovoljstvo treniranja u NBA, zato je i prihvatio posao u uvjetima daleko od idealnih, na mjestu gdje baš ništa nije posloženo kako treba za uspjeh. Kingsi su, uz malo sreće i strpljenja, u ovoj sezoni mogli izboriti playoff, a ovako su se opet ukopali u rupu iz koje se s ovako krhkim psihama nemoguće izvući. Previše smo ih puta vidjeli kako posrću da bi imali razloga vjerovati kako će do kraja sezone shvatiti što im je činiti.

Uglavnom, prestali su igrati obranu i pokušavati dobiti utakmice, što je rezultiralo s četiri poraza u nizu. Samo u prvom, protiv Bullsa, imali su nekakvu šansu uzeti utakmicu i to bi vjerojatno i napravili da imaju trenera, a onda i volje slušati ga. Zaigrali bi smallball najveći dio večeri, izazvali bi njihovu zonu, a ovako su dopustili da ih nadigra momčad bez bekova. Jasno, protiv Celticsa i Cavsa su došli po batine, dok je dno njihove sezone bio način na koji su dozvolili Bogdanoviću i Johnsonu da ih izrešetaju s perimetra u utakmici s Netsima. Momčad koja želi u playoff jednostavno si ne dopušta takve partije.

Ironično, potvrdivši na neki način da ni gubiti ne znaju kako treba, Cousins, Gay i Rondo su odigrali dovoljno dobro u završnici protiv Sixersa da dođu do jedne pobjede i tako vjerojatno Karla ostave na klupi još neko vrijeme. Sad, pitati se zašto Vivek nije iskoristio all-star pauzu da riješi pitanje trenera besmisleno je jer njegovi potezi ionako nisu bazirani na racionalnom. Da jesu, ovu momčad i dalje bi trenirao Malone koji je iz Cousinsa znao izvući puno više jer mu je podredio stil igre, dok je Vivek, koji je želio kopirati Warriorse, htio da se DMC podredi stilu. I tu leže svi trenutni problemi Kingsa.

Kada imaš jednog od najdominantnijih individualaca u ligi, onda valjda pokušavaš na svaki način izgraditi igru oko njega, konkretno u ovom slučaju to bi značilo usporiti ritam, pustiti Cousinsa da zauzme poziciju na visokom postu i onda igrati kroz njega kao triple-threat opciju. Umjesto toga, Kingsi forsiraju tranziciju u kojoj Cousins uvijek dolazi zadnji i služi isključivo kao finišer. Ok, tip je dovoljno talentiran da su i tako iz njega izvukli kvalitetan učinak, ali takvom igrom definitivno ne pomaže ni sebi ni momčadi da maksimiziraju potencijale, što uostalom pokazuju i brojke koje su daleko od efikasnih za takvog centra. Dakle, ako jedan Karl nije uspio posložiti složiti run and gun sistem oko Cousinsa, zašto bi vlasnik mislio da je to i dalje moguće?

Ukratko, Vivek je htio biti veći katolik od pape, momčad sada za to plaća cijenu. To je srž problema i sada se s tim treba nositi. Priznati pogreške, krenuti u novom smjeru. Samo, kako to izvesti sa vlasnikom koji floskule Silicijske doline želi pretočiti u stvarnost u jednom puno opipljivijem kontekstu, sa GM-om koji ne poznaje ni cap ni ligu i s franšiznim igračem koji ima emocionalnu zrelost tinejđera? I s trenerom koji je toliko sretan što je uopće živ i što može biti dio igre da je spreman trpiti i momčad koja ga ignorira samo da ne prizna kako je vrijeme za mirovinu?

Možda sada nije vrijeme za trejdati Cousinsa jer mu je vrijednost vjerojatno umanjena novim ispadima, ali Kingsi će definitivno na ljeto morati razmisliti o promjeni smjera, pa makar to značilo trejdati takvog igrača. Ako svih ovih godina s njim nisu u stanju probiti ni granicu od 30 pobjeda, čemu se onda uopće pretvarati da imaš nešto posebno što je problem razbiti? Vivek pod svaku cijenu treba playoff jer je uz to vezao kratkoročne ciljeve, ne samo oko useljenja u novu dvoranu, nego i oko temeljnih prihoda (NBA im je prodala franšizu pod uvjetima da im ove godine ne pokrivaju minuse, tako da bi im lova od makar dvije playoff utakmice dobro došla). Nije upalilo, tako da je možda vrijeme da konačno naprave dugoročno smislen projekt.

22. NUGGETS

Odličan period je iza njih, imali su i dosta sreće s rasporedom ili ako hoćete ozljedama protivnika, ali sreća prati hrabre. Zamalo su upisali 5-0, ali odlična obrana Jazza u završnici utakmice, predvođena Favorsom koji je ujedno i u napadu predstavljao problem, spriječili su ih u tom naumu, dok su Netsi iskoristili činjenicu da je protivnik igrao drugu večer back-to-backa da Denveru opet u samo završnici, točnije tricom Johnsona sa zvukom sirene, ukradu utakmicu. Zato su pali Pistonsi, Knicksi i Bullsi i to bez prevelike muke. Chicago bez Butlera i Gasola u Denveru i nije bio prijetnja, a slično se može reći i za Detroit, oni su također izgledali kao lutrijska momčad bez Jacksona, Ilyasove i Caldwell-Popea.

Ali zato je pobjeda protiv Knicksa bila bez mrlje – osim u jednom periodu kada je Porzingis ubacio sve što je potegao prema obruču, Nuggetsi su kontrolirali tijek utakmice. Uz sve bolju igru Mudiaya, koji je baš protiv Knicksa bio sjajan, konačno smo imali prilike gledati i Nurkića u odličnoj roli. Protiv Pistonsa je potpuno zasjenio Drummonda, natjeravši Malonea da ga ostavi u igri umjesto Jokića koji je imao puno više problema držati Velikog Pingvina pod kontrolom. Trener Nuggetsa za sada se zadovoljava rotirati njih dvojicu na petici i definitivno će biti zanimljivo pratiti što planiraju sa svojim centrima jer ubuduće teško da će dvije šihte od po 20-ak minuta biti dovoljne za iskoristiti njihove potencijale.

23. KNICKS

Jedina su momčad uz Sunse koja u ovom tjednu nije imala pobjedu, to sve govori o formi, tako da nagli otkaz Fisheru nakon niza od 5 poraza nije iznenađenje ako na Knickse gledamo kroz prizmu momčadi koja se bori za nešto. Knicksi love doigravanje, ne mogu si dozvoliti upadanja u rupe, a nije da imaju pick koji će poslužiti kao utjeha ako završe u lutriji, tako da je promjena trenera uvijek najlakši način za motivirati momčad na kratke staze. Samo, ovu situaciju nemoguće je gledati iz tog kuta jer Knicksi su još uvijek jedno veliko ništa. Odnosno, tek su počeli postajati nešto, a za to je uz Phila i Porzingisa itekako zaslužan bio i Fish koji je često uspijevao izvući maksimum iz bolno limitiranog rostera.

Za momčad koja je tek zakoračila u rebuilding i koja usprkos veteranskom rosteru nema previše kvalitete, jednostavno je nerealno postavljati ciljeve već u drugoj sezoni, tako da ovakav potez budi sumnje da su Knicksi i dalje Knicksi. Uostalom, zašto su dali Fisheru jedan od bahatijih ugovora u ligi i to na 5 godina ako su ga tek htjeli skautirati i uopće vidjeti da li je stvoren za trenera? Zar u tom slučaju ne bi bilo bolje da su ga angažirali kao pomoćnika, a posao glavnog čovjeka mogao je odrađivati upravo Rambis koji sada upada u tu rolu. Mislim, cifre nisu bitne, ipak je ovo New York, ali ako se Phil ovako olako odrekao svog učenika da malo razdrma momčad, onda to znači da je taj učenik potrošna roba. Ako je potrošna roba, zašto si ga angažirao pod ovim uvjetima? Odnosno, ako si skužio nakon godinu i pol da nije čovjek za ovaj posao, kako si mogao toliko pogriješiti u startu? Osim ako Phil nije napravio to što je napravio s namjerom da od jadnog Dolana izvuče još više dolara, kao da ga nije dovoljno opeljao.

Porzingisov talent, Carmelov pristup, uigrani trokut, a onda i činjenica da su uopće bili u igri za playoff, sve su to bile dovoljno pozitivne stvari koje su ovu sezonu činile uspješnom. Ako uprava Knicksa pak usprkos svemu misli da to nije dovoljno i da je momčad podbacila, onda to miriše na iluzije kakvih smo se nagledali kod prijašnjih garnitura koje su donosile odluke. Ne znam, Phil je do sada uglavnom djelovao racionalno i nekako sumnjam da je odjednom pokleknuo pred pritiskom rezultata, skloniji sam vjerovati da se razočarao u Fishera i kao stručnjaka, ali i kao čovjeka (slučaj Barnes) i da je jednostavno čekao prvu priliku da ga makne. Kao De Niro u Fockerima, Phil ima krug povjerenja i jao si ga onome tko ga prekine.

Na kraju krajeva, prvi stručnjak u New Yorku ionako je Phil, a najveća vrijednost je sistem. U tom kontekstu trener je manje bitan, tako da velika analiza oko Fishera i nije potrebna, osim iz tog dramskog kuta. Tko zna, možda je sloboda koju je Fisher povremeno davao igračima i odstupanje od trokuta bilo to što je smetalo Jacksonu. Rambis definitivno neće imati takve eskapade, on će se strogo držati plana do kraja sezone, a onda ćemo vidjeti hoće li novi trener biti Shaw ili će Phil ostaviti Rambisa. Koji baš i nije startao sjajno, toliko o pozitivnom efektu jer Knicksi su igrali još goru obranu na perimetru nego inače protiv Washingtona, tako da su jedine vidljive promjene bile one u rotaciji – Williams i Grant, u koje je Fisher imao povjerenje i koje se stvarno trudio razviti usprkos njihovom poprilično slobodnom stilu igre, ustupili su mjesto veteranu trokuta Vujačiću i klasičnom post-up centru Seraphinu.

Uglavnom, uz spomenuti poraz od Wizardsa, Knicksi su izgubili i od Pistonsa, Grizzliesa i Nuggetsa, a zanimljivo je kako su u svim tim utakmicama u probleme upadali već na startu utakmice da bi onda trošili energiju na stizanje minusa. U čemu su redovito uspijevali, ni u jednom od ovih susreta nisu pali bez ispaljenog metka, ali momčad krcata veteranima koja je igrala dobro veći dio sezone definitivno ne bi trebale tako kilavo otvarati utakmice. Radi li se tu o lošem skautingu, manjku prilagodbe, mentalnom zamoru ili jednostavno lošoj formi teško je reći, ali odgovor ćemo saznati ubrzo nakon pauze. Tada ćemo znati i hoće li promjena pomoći New Yorku da popravi score.

24. BUCKS

Igrali su samo tri utakmice, ali stručni štab se definitivno naradio. Na startu tjedna upisali su novi poraz protiv Jazza, šesti u nizu, te su Kidd i društvo odlučili da je vrijeme za novi zaokret. I to najradikalniji do sada, uz Carter-Williamsa na klupu su sjeli i Monroea i, samo tako, upisali su dvije pobjede. Protiv Bostona su se spašavali u završnici, ali nije sporno da su drugom postavom predvođenom s dvoje dojučerašnjih startera razbili klupu Celticsa izgradivši pri tome prednost koja im je bila dovoljna do kraja. Nešto slično su ponovili i protiv Wizardsa, a ono što je bitno napomenuti je da su MCW i Monroe bili bitan dio postava koje su završavale utakmice. Dakle, trik je upalio. Ali, može li im pomoći da preokrenu sezonu i krenu u pohod na doigravanje? Možda.

Nekoliko je razloga zašto ovo funkcionira. Osim onog očitog, a to je da su povratkom Mayoa opet u poziciji da mogu zamijeniti kreatora za šutera, u napadu se otvara više prostora za Parkera u sredini jer sada nema Monroea kojega treba hraniti loptama, dok ovaj pak svoje apetite može zadovoljiti protiv slabijih defanzivnih centara koje bez problema nadigrava (pričali smo o tome kako bi za Monroea idealna uloga bila ona playmakera druge postave, ne vjerujem da će ovo trajati jer čovjek je pretalentiran napadač, ali barem je poslužilo kao potvrda da bi to u nekom paralelnom svemiru moglo funkcionirati). Dakle, od dva igrača odjednom možeš izvući više nego su davali do sada i pri tome si riješio ključni problem ove sezone, veći i od loše obrane, a to je nedostatak klupe koja ih obično pokopa u svakoj utakmici (ne zaboravimo istaknuti kako je sada odjednom i Baylessu lakše igrati jer Monroe ga sjajno razigrava kada ga udvoje, to je ubitačna kombinacija ako imate luksuz koristiti takav dvojac protiv drugih petorki). U obrani su pak promjene još važnije. Naime, Plumlee u sredini je puno bolji zaštitnik obruča od Monroea tako da im ni izostanak Hensona u ovom periodu nije predstavljao problem, a bez Carter-Williamsa se može živjeti jer ionako imaju dovoljno dugonja na boku.

Jasno, kako je napad i dalje čista improvizacija u kojoj kreira tko stigne, a u zadnje vrijeme uglavnom Middleton, ovakve rošade neće biti ključne, ali sada barem održavaju ritam 48 minuta. Mislim, kada od najgore klupe u ligi dobijete klupu koja je odjednom u stanju dobivati utakmice, a da pri tome niste izgubili previše kvalitete u startnoj postavi, onda je to vrhunski potez kojega treba jahati dok god daje povrat. Dakle, možda im ovo i preokrene sezonu. S tim da postoji još jedna mogućnost koja je puno manje zanimljiva – što ako su glavni razlozi da gurnu Plumleea i Mayoa u startne role isključivo vezani uz to što su obojica u izlogu i što su ih Bucksi jednostavno željeli pokazati prije nego ih trejdaju?

25. MAGIC

Šteta što dobra izdanja s kraja prošlog tjedna protiv Spursa i Celticsa nisu uspjeli prenijeti u novi, ali raspored ih stvarno nije mazio. Protiv Oklahome su odigrali odlično, nastavljajući sa solidnim partijama, ali u završnici nisu mogli zaustaviti Westbrooka i Duranta kada je bilo najpotrebnije. Clippersi su ih razbili, njihove smallball postave na kraju druge i četvrte četvrtine jednostavno su prelako dolazile do šuteva na perimetru, ali i na obruču, protiv skromne obrane Magica. Naime, koliko god je više Hezonje na poziciji trojke uz Fourniera kao dvojku otvorilo često začepljen napad i uštrcalo mu potrebnu dozu šuterske kvalitete, toliko je potonula obrana. Skiles isključivo rotira Vučevića i Smitha na petici, što baš nije neka idealna centarska rotacija za čuvati obruč, a na četvorci su se rotirali Gordon i Harris, dok ozljeda potonjega nije opet otvorila vrata Fryeu. Štoviše, bilo je čak i nekih koketiranja s postavama u kojima je igrao samo jedan visoki uz četiri beka, ali Skilesu bi to već bilo previše obzirom da i ovako vjerojatno jedva podnosi činjenicu da ima roster koji teško može igrati iznadprosječnu obranu.

Uglavnom, nije od ozljede Gordona profitirao samo Harris već i Hezonja, kojem se tako otvorilo još više minuta. Fournier je gurnut u petorku, tako da su oba šutera Magica iskoristila priliku i nastavila davati poticaj napadu Orlanda koji bez njihovih dobrih partija teško da bi dobio Hawkse dva puta u dvije večeri. Jednostavno, s više prostora u sredini, bolje je zaigrao i Vučević koji je dominirao u reketu protiv slabašne unutarnje linije Hawksa u prvoj utakmici, dok su u drugoj Hez i Fournier sjajnim šuterskim partijama doslovno sami stigli ogromnu prednost Atlante i razbili ih u završnici. Držali su se dobro i protiv Spursa, samo što Skiles ovdje nije dao toliko povjerenje Hezonji, odnosno što nije mogao računati na Smitha zbog bolova u leđima.

S novim tjednom raspored će biti nešto lakši (mislim, nije da može biti teži) te će vjerojatno popraviti score, ali pitanje je koliko ovo može biti održiva formula. Naime, nije problem samo obrana, već i to što da bi maksimizirali šutersku kvalitetu Fourniera i Hezonje moraju sjesti ili Oladipa (kao što je bio slučaj protiv Atlante) ili Paytona, a to Skilesu sigurno nije drago jer su ova dvojica ipak bolji defanzivci. Također, igranje s jednim od njih na trojci puno je veći problem obrani nego što je bio dok je na parketu bio Harris koji je donosio nešto visine na perimetar, a i mogao je s Gordonom mijenjati poziciju kako bi ovaj donio i nešto eksplozivnosti prema lopti. Sad, Harris bi trebao biti spreman nakon pauze jer je u pitanju tek uganuće gležnja (ako ga ne trejdaju u međuvremenu) tako da će se tu stvar malo popraviti, ali svakako će biti zanimljivo pratiti kako Skiles do kraja sezone misli rasporediti minute na vanjskim pozicijama.

Realno, obzirom na lakoću kojom Hezonja kreira šut, a zatim i na činjenicu da im je playoff u ovakvom kontekstu ionako teško uhvatljiv bez obzira koliko se trudili, bilo bi blesavo od štaba da mu do kraja sezone ne omogući 20 do 30 minuta svake večeri kako bi sticao iskustvo. Praktički, njegov plafon je takav da im već dogodine može biti puno lakše ako ga razviju već sada, umjesto što odugovlače s procesom. Dakle, dosta toga ovisi o odlukama uprave – ako idućih dana pošalju negdje Harrisa, onda je to očiti signal da otvaraju minute Hezonji i Gordonu i da u njima vide budućnost. Ako ne naprave ništa ili se čak pojačaju na neki način, onda je to znak da će Skiles do samoga kraja pokušavati hvatati doigravanje, a to znači da će se nekoliko puta promijeniti uloge svim članovima rotacije dok iz sastojaka za kajganu pokušava napraviti pizzu.

26. WOLVES

Trebalo im je više od 50 utakmica, ali konačno su shvatili da na parketu treba imati 5 najboljih igrača što je više moguće. Konačno u redovnom programu gledamo kako zajedno igraju Towns i Dieng, LaVine i Rubio, i to svi zajedno uz Wigginsa. Ništa drugo ne treba dodati, osim da je dobrim dijelom i to zasluga što su ostvarili zavidnih 3-1 i još zavidniji najbolji napadački učinak u ligi (da, u ovom periodu bili su efikasniji od Warriorsa, Spursa i Thundera). Reagirali su odlično nakon dramatičnog poraza od Lakersa gdje su propustili šansu dobiti utakmicu lošim potezima u završnici. Protiv Clippersa upravo su u završnici odigrali najbolju košarku, a uz lakoću kojom su Wiggins i LaVine trpali, ključno je bilo što su koristili dvije najkonstantnije opcije, Rubia u pick & rollu i Townsa u post-upu (akcije koje su uredno izbjegavali koristiti u većini napetih finiša ove sezone).

Slično su zaigrali i protiv Bullsa, gdje gosti bez Butlera nisu imali opcija kojima bi usporili Wigginsa i LaVinea, isto kao što s ovom stanjenom rotacijom pod košem i načetima Gibsonom i Gasolom nisu mogli ništa protiv Dienga i Townsa. Tko bi rekao da zamjena leševa Garnetta i Princea energičnim mladim tijelima može donijeti ovoliko koristi. Tko bi rekao da češće guranje lopte u ruke najvećih kreativaca, prije svih Rubia i Townsa, može rezultirati učinkovitijim napadom. Šteta što su nedavno otkrili gravitacijske valove jer da nije toga Mitchell bi zasigurno dobio Nobela iz fizike.

Uglavnom, ovaj mini-preporod je nastavljen i pobjedom nad Torontom gdje je LaVine čak i startao. Bože sačuvaj, što je sljedeće, kreirat će dinosaura na osnovu DNK pronađene u okamenjenom komarcu. Što kažete, to su već napravili? Jebiga, kao ni Mitchell ne pratim baš aktualna znanstvena dostignuća. Kako god, između pobjeda se ugurao i poraz od Pelicansa koji su bili raspoloženiji za run and gun, posebice jer su Davis i Holiday opet odigrali na razini. Podsjetila je ova utakmica zašto će Wolvesi ipak još neko vrijeme morati čekati na ozbiljnije rezultate, jer, koliko god da su talentirani napadački, toliko su ovi klinci trenutno nesposobni igrati ozbiljnu NBA obranu (uz najbolji napad, imali su i drugu najgoru obranu lige, gori su naime bili samo Kingsi).

27. SIXERS

Dobra vijest je da usprkos naletu pozitivne energije nisu počeli gomilati pobjede, imaju samo jednu u zadnjih 6 utakmica i to onu protiv Netsa gdje baš Smith nije igrao zbog uganuća gležnja. Okafor i Noel su nadigrali Lopeza i Younga tako da im Smith nije ni trebao protiv kilavih Netsa, a prije toga su uvjerljivo izgubili dvije partije od Hawksa i Wizardsa, dakle šanse da se dokopaju Ingrama ili Simmonsa neće biti ozbiljnije ugrožene jer Sunsima će trebati još neko vrijeme da padnu ispod njih, a Lakersi i Netsi tu i tamo čoknu po pobjedu taman da održe prednost.

Uz to je Smith zaigrao vidno slabije nakon ozljede tako da su izgubili završnicu od Clippersa koji su bili spremni poginuti i koje je spasila samo sreća (ili ako hoćete drvene ruke igrača Phile). Protiv Kingsa nije nastupio ni Noel koji je dobio poštedu zbog bolnog koljena, što se pokazalo dobrim potezom jer su izgubili utakmicu usprkos tome što su u zadnje vrijeme Kingsi jednako katastrofalni.

28. NETS

Oni razloga za tankirati nemaju tako da su fino iskoristili poklone u vidu Kingsa (nakon te utakmice se o Bogdanovićevoj partiji u HR medijima pričalo kao da je čovjek reinkarnacija Maravicha i Birda zajedno, taj nacionalni diskurs s kojim se prati profi sport urnebesan je, pogotovo kada ga bez ikakvog konteksta, osim ako imanje jebene putovnice nije kontekst, serviraju u općim vijestima dok one loše partije uglavnom prešućuju), dok se protiv Sixersa nisu proslavili (mogli su i ovo dobiti da imaju poštenog trenera na klupi, a ne tipa koji ima unaprijed zacrtanu podjelu minuta i ni najmanje potrebe da odradi poneku prilagodbu tijekom susreta). Dobili su završnicu protiv umornih Nuggetsa u još jedinoj preostaloj utakmici relativno laganog tjedna u kojoj su imali šanse, uvjerljivi porazi od Pacersa i Grizlija pak u njihovom stanju su realnost. Doduše, Memphis je zaigrao bez Gasola, ali pokazalo se kako su onaj drugi Green i Hollins više nego dovoljni u reketu protiv Brooka.

29. LAKERS

Spomenuo sam ranije kako se Kobe u zadnje vrijeme uživio u ovu rolu closera, praktički u zadnjih nekoliko minuta uspijeva nekako sublimirati svoju igru u neku light verziju Currya i tricama donijeti Lakersima čak i neku pobjedu. Na stranu to što prije tih eksplozija promaši 20 lopti, publika u ovom uživa, uživa u tome i Kobe, a league pass ti ionako dopušta premotavanje do bitnih trenutaka. Pa je tako čovjek, nakon što je prethodni tjedan zaključio eksplozijom protiv Wolvesa, na sličan način dobio i Pelicanse, tricama održavši prednost koju su Lakersi izgradili još u prvom dijelu na račun jednako dojmljivih Russellovih minijatura. Spursi su mu kilavom partijom dopustili da se još jednom okuša u sličnoj roli, ali nije upalilo, ovaj put je previše promašio, a slična priča dogodila se i protiv Indiane (zadnji poraz u tjednu, protiv Cavsa, nije ni stigao do napete završnice jer su Cavsi odradili posao puno ranije). Sad, da su u ove dvije utakmice igrali košarku umjesto da Kobe igra 1 na 5, možda su mogli i dobiti jednu, a onda s druge strane, da nije igrao kako je igrao protiv Wolvesa i Pelicansa, možda bi izgubili i te dvije. Dakle, jebiga, što je tu je, kad su već izabrali ovakav put, onda im se samo ostaje nadati da će biti dovoljno ovih večeri u kojima će pogađati pa da se stvar donekle isplati.

30. SUNS

Još jedan tjedan u kojem su imali najgori učinak u ligi uz 4 poraza, toliko o tome da će Watson zbiti redove i da im povratak Morrisa u rotaciju može pomoći. Ajde, može se reći kako su porazi svedeni na prihvatljivu mjeru za razliku od utakmica pod Hornacekom u kojem ih je gazio tko je htio – ovdje su i na dosta nezgodnom rasporedu (Thunder, Warriorsi, Jazz, Rocketsi) bili za nijansu borbeniji. Osim što je vratio Morrisa u startnu petorku i u puno važniju rolu, Watson nije previše dirao u poredak, nastavio je jahati veterane Tuckera i Chandlera, odnosno klince Bookera i Goodwina, još malo smanjivši rotaciju koja sada završava na 8 igrača. Osim ovakvog pristupa, ozbiljnost su donijela i NBDL “pojačanja”, McRae i Johnson. Njihov talent nije i neće nikada biti iznad razine igrača za dno klupe, ali obojica su profesionalci koji se bore za život i kao takvi su itekako dobrodošli na rosteru koji je izgubio svaki smisao osim razvoja Bookera. Ostaje vidjeti mogu li za zadnji dio sezone dovesti još kojega klinca vrijednog minuta jer, obzirom da je Warren ozlijeđen, ispada kako su danas idealni za razvoj NBDL talenta, što je malo blesavo obzirom da postoji cijela liga koja se tim bavi.

POWER RANKINGS, ALL-STAR WEEK, PART 1.

15. tjedana akcije je iza nas, nakon pauze ostaje nam ih još 8. Dakle, čeka nas najvažnija trećina sezone, malo više ako ćemo biti pedantni, gdje ćemo se u miru moći posvetiti isključivo igri. Tko zna kakva nova ozljeda će utjecati na uži i širi kontekst, tko zna kakav trade dogovoren idućih dana će nas tjerati da nekoj momčadi posvetimo ekstra pozornost. Uglavnom, dok traje all-star, prođimo kroz akciju koja se događala proteklih 9 dana, a stvarno se dogodilo hrpa toga. Pogotovo po pitanju ozljeda, zaobišle su nas u većoj mjeri u dosadašnjem tijeku sezone, ali u zadnje vrijeme su se počele gomilati da bi sve kulminiralo u mega-tjednu iza nas.

1. WARRIORS

Dobro, na vrhu se nije promijenilo ništa. Ozljeda Ezelia je problem, bez njega će biti teže gurati se u sredini protiv Spursa ako Bogut ne bude u idealnoj formi, ali do kraja regularne sezone bit će im dovoljni Speights i Thompson kao back-up centri. Do playoffa, tko zna, možda Ezeli bude i potpuno spreman. Naime, ova ozljeda je prezentirana kao rutinska, više preventivna nego nužna, kako bi Ezeli bio potpuno spreman kada bude najviše potreban. Samo, jebiga, ako smo išta naučili svih ovih godina praćenja lige to je da nema rutinskih čačkanja po koljenu, operacija je operacija i usprkos svom optimizmu Warriorsi teško ove godine mogu računati na onog Ezelia s početka sezone. Sad, obzirom da takvoga nije bilo već 20+ utakmica i da su tijekom tog perioda svejedno ostvarili 19-3, razloga za paniku nema. Samo, u očajničkoj potrebi da tražimo narative koji će rasplet učiniti zanimljivim, ozljeda osmog člana rotacije najbolje momčadi lige svakako se čini kao problem koji bi mogao otežati život prvacima.

Bila je tu i nekakva utakmica protiv Oklahome koju se smatra za utakmicu tjedna, iako nakon nje nismo ništa pametniji što se tiče šire slike. Istina, imao je Thunder trenutaka, na samom startu Russ i KD su izgledali nezaustavljivo, ubacivali su sve što su poželjeli i dolazili su do obruča lakoćom. Onda su Warriorsi zaigrali kako znaju, nesebično na oba kraja parketa, držali su visoki nivo igre dok je kod protivnika učinkovitost počela padati kako su krenuli s rotacijama i već do poluvremena sve je izgledalo gotovo. Warriorsi su opet dominirali, dok Durant nije počeo trpati, pomogao je ovaj put i Kanter serijom teških ubačaja, ali nisam imao dojam da su Warriorsi makar u jednom trenutku bili bez rješenja. I to, pazite ovo, u utakmici u kojoj Curry i Thompson nisu mogli ubaciti ništa. Da su pogodili barem pola trica koliko utrpaju u prosjeku, Thunder bi bio tek jedna mala krivulja na ravnoj crti njihove sezone.

Je, slažem se da su Russ i KD imali periode u kojima su izgledali kao daleko najveće klase na parketu, isto tako se slažem da Oklahoma u eventualnom matchupu ove dvije momčadi ima drugog i trećeg najboljeg igrača na parketu, što nije mala stvar. Ne pada mi na pamet reći da će se Warriorsi prošetati protiv njih u eventualnoj seriji. Ali, u utakmici u kojoj su Curry, Klay i Draymond bili tek solidni također nisam vidio ništa što bi me uvjerilo da bi ta njihova individualna kvaliteta bila presudna. Ono što sam vidio je da OKC kao momčad nije ni blizu Warriorsima, koji su opet sjajnim minijaturama Barnesa, Iggya, pa i tog nejasnog Livingstona koji kao po defaultu igra najbolje partije kada su najveće utakmice u pitanju, ostvarili prednost.

Zamislite sad playoff seriju koja se otvara ovakvom utakmicom i razmislite o tome koja momčad (naglasak na riječ MOMČAD) ima više prostora za prilagodbu i napredak. Warriorsi bi za sljedeću priliku pokušali zaigrati bolju obranu na jednom od ove dvojice udarnika, dok bi pustili Kantera da uzima iste šuteve koje je uzimao ovdje jer teško da bi ih opet ubacio tako visokim postotcima obzirom da su bili daleko od idealnih. Thunder pak ne može odjednom izmisliti treću opciju koja će ih kazniti ako zatvoriš dvije udarne, odnosno ne mogu uvijek računati na to da će Warriorsi šutirati 6-22 na otvorenim tricama. To je u biti jedina statistika koju uzimam za ozbiljno u ovoj utakmici jer reći da je Oklahoma igrala dobru obranu bila bi uvreda za taj pojam.

Usporedimo li samo Stepha i Duranta, MVP je gađao 7-14 na otvorenim šutevima. KD pak samo 4-7. KD je također bio na prosjecima sezone, što znači da mu i protiv puno slabijih obrana njegov napad nije u stanju kreirati otvoreni šut već ih većinu uzima s čovjekom na sebi (dobro, netko može reći da mu i ne treba ništa više obzirom kakvom lakoćom kreira prostor onako krakat, ali to nije poanta, poanta je da ne moraš za svaki jebeni poen proliti toliko znoja, nešto može doći i u ritmu igre). Steph pak u prosječnoj utakmici ima 8 otvorenih pokušaja, što znači da je protiv Thundera skoro uduplao broj takvih šansi. Sad, ovo na uzorku od jedne utakmice ne mora značiti ništa, ali isto tako potvrđuje one trendove kojih smo svjesni, da su Warriorsi puno više od Currya, odnosno da je Oklahoma tek zbroj Duranta i Westbrooka. Na koga ste se spremni kladiti?

Na momčad koja i bez najboljih partija tri udarne opcije bez problema u jednom trenutku vodi 20 razlike? Ili na protivnika kojem je treći najkonstantniji igrač Steven Adams, više ragbijaš nego košarkaš? Za kraj ovog toka svijesti mogu samo citirati Charlesa Barkleya koji je nekoć znao gledati ispod stola tražeći Chaunceya Billupsa kada je ovaj jednom prilikom potpuno zakazao u prvom poluvremenu jedne playoff utakmice Nuggetsa, mislim da se radilo o finalu konferencije. Poput Charlesa ja cijelu sezonu gledam ispod stola gdje je nestao Serge Ibaka, ali još ga nisam ugledao. Ako ga vidite, javite mu da bi njegova pomoć dobro došla Durantu.

S čim su se još Warriorsi susreli prošlih dana? Wizardsima su ubacili više od 1.2 poen po posjedu u večeri u kojoj su imali 111 vražjih napada, a u tom run and gunu Steph je ubacio 11 trica i 51 poen ukupno. Washington je izdržao jednu četvrtinu, a slično su se proveli i Rocketsi. Dvije momčadi bez obrana, dva puta Warriorsi preko 1.2 poena po posjedu, dvije utakmice koje su više podsjećale na ABA košarku nego na zlatno doba obrana. I stvarno, kada ih staviš nasuprot elitne momčadi kao što su Warriorsi, koja je razlika između Wizardsa, Rocketsa i Sunsa, trećeg protivnika kojega su Warriorsi bez puno znoja apsolvirali u proteklom tjednu? Možda su Sunsi nešto niže u prehrambenom lancu, ali kada se nađeš pred takvom silom, isto ti se piše.

2. SPURS

Prvo što upada u oči je da su u ovom tjednu odlučili gurati što više lopti na LaMarcusa, svjesni i sami da u playoffu neće daleko ako njega ne pretvore u rasnu drugu opciju. Demokracija je u teoriji super stvar, ali, kao i u životu, ako pojedinac ne vuče, sistem sam po sebi ne garantira ništa. LMA je preuzeo odgovornost i potrošnja mu je skočila s 25% na 28%, minute s 29 na 32, a pokušaji iz igre s 13 na 16 lopti. To je već bliže onome što smo očekivali kada su ga Spursi angažirali i nema sumnje kako će ovaj završni dio sezone pokušati na njega natovariti još veći teret.

Kako nije bilo Warriorsa ili Cavsa na rasporedu, Spursi su nastavili gaziti, upisali su rutinskih 5-0 bez Duncana koji je nastavio odmarati koljeno (zaigrao tek u zadnjoj utakmici pred odlazak na pauzu protiv Orlanda) i bez Manua koji je doslovno dobio udarac u jajca (igrao samo prvu utakmicu) zbog čega će pauzirati do daljnjega, odnosno dok ne nađu načina kajganu opet vratiti u konkretniji oblik. Pali su tako Pelicansi, Mavsi i Heat koje su Spursi doslovno secirali (protiv Pelicansa 30 asistencija, protiv Dallasa 116 poena na samo 94 posjeda, a protiv Miamia sve to skupa), dok je sitnih problema bilo protiv Lakersa i Orlanda. Iz očekivanih razloga, za Lakerse se teško bilo motivirati, a u večeri u kojoj je najborbeniji čovjek na parketu bio Randle i u kojoj je Kobe jednom dobrom četvrtinom doveo Lakerse i do prednosti, na kraju je Spurse morao spašavati Green.

Protiv Orlanda su po logici stvari trebali izgubiti jer su bili nadskakani i nadtrčani od strane mlađeg i raspoloženijeg protivnika, ali u završnici su Leonard i Aldridge rutinski doveli utakmicu u egal, a onda su je isto tako rutinski i okrenuli sebi u korist. Rekli bi treneri, odlična škola za mladu momčad Magica, ali sumnjam da to tješi Skilesa koji je izvukao maksimum iz momčadi, dok je na drugoj strani protivnik igrao kao da je u pitanju tek još jedan dan u uredu. I pri tome stigao odmoriti Parkera (kao da se neće odmarati idućih 8 dana, svašta).

3. CAVS

Otvorili su tjedan s dva poraza za redom, istina, protiv momčadi koje su trenutno u sjajnoj formi (Celticsi i Hornetsi), ali, to definitivno nije način na koji je Lue zamislio da će njegova momčad funkcionirati, pogotovo defanzivno. Međutim, ohladio se Love, već protiv zone Hornetsa opet se pretvorio isključivo u spot-up šutera iz kornera, dok je protiv Bostona čak zaradio i ozljedu bedra zbog koje je napustio parket. Iskalili su se zato Cavsi na gostima sa Zapada, složio im se idealan period u kojem su doma redom dočekali Pelicanse, Kingse i Lakerse, dovoljno da zabilježe tri pobjede. Međutim, usprkos njima, problemi koje su imali protiv Hornetsa i Celticsa, zatim nova ozljeda Lovea koji je protiv Lakersa opet načeo lani operirano rame zbog kojega je propustio skoro cijeli playoff (navodno nije ništa ozbiljno, ali pričekajmo do iza all-star pauze), a onda i dojam da su James i Irving jedva dočekali da Love uspori kako bi mogli trošiti više lopti, nimalo ne ostavljaju dojam da Cavsi rastu i da će za dva mjeseca biti veća prijetnja Warriorsima nego što su to danas.

4. THUNDER

Već smo dosta toga rekli u osvrtu na Warriorse, vezano uz tu utakmicu mogu samo dodati kako se potvrdilo da na neke igrače definitivno ne mogu računati u playoffu. Na tom rosteru je toliko crnih rupa da ne znam gdje bih počeo, Singlerov besmisao smo već ranije opisali (sumnjam da bi mu danas našli minute i u Realu), a na tom tragu su i Waiters i Morrow. Kanter, koliko god problematičan bio u obrani, barem može zabijati i kao treća opcija u napadu je definitivno koristan, pogotovo kada mu kao protiv Warriorsa upadaju šutevi s poludistance (on i Okafor su valjda dva visoka najbrža na obaraču kada treba uzeti te šuteve iz ritma tipične za igrače poput Jordana, Bryanta ili Carmela, a uz to su i podjednako kilavi estetski dok to rade). Ali, Waiters, može li itko objasniti što on radi na parketu? Teško, jer bi ga valjda prvo trebalo ugledati. Ta njegova nevidljivost je još i dobra u odnosu na igru u obrani Morrowa koji ni dan-danas, nakon ovoliko sezona u ligi, doslovno ne zna gdje i kamo bi se trebao kretati na drugoj strani parketa (takvu zbunjenost rijetko se vidi kod nekoga tko za život zarađuje igrajući košarku).

Uz poraz od Warriorsa, nema se ništa drugo specijalno za prijaviti. Naravno da su odradili zicere protiv Sunsa i Pelicansa koji su u međuvremenu postali još gora momčad, dok su u onom nešto težem izazovu protiv Orlanda opet morali spašavati živu glavu tricama Duranta u samoj završnici. Obrana im pak cijelu večer nije imala rješenja za formaciju Orlanda koja je bila dodatno raširena s više Hezonje i Fourniera na boku, praktički bila je ovo repriza prvog međusobnog sudara kada se Thunder također jedva provukao, njihova zona koja nije navikla slati centre vani imala je ogromnih problema protiv Orlanda koji može izvući oba visoka na perimetar i onda napadati brzim ulazima bekova koje nije lako pratiti bez Robersona na raspolaganju (ključni stoper na bokovima trebao bi se vratiti u rotaciju nakon all-stara što će im svakako olakšati život).

5. RAPTORS

Kako se gležanj Jamesa Johnsona pokazao u gorem stanju nego su očekivali, odraditi su ovaj tjedan i bez njega na trojci, gurnuvši u petorku Powella. I odlično su prošli, zamalo su izvukli sve tri pobjede na tri gostovanja koja su morali odraditi. Iskoristili su slabu obranu Blazersa i povoljan matchup na vanjskim pozicijama da kroz Lowrya i DeRozana izmaltretiraju Lillarda i McColluma, dok su protiv Pistonsa dobili i podršku odličnog dvojca s klupe Ross-Patterson, kao i kvalitetnu partiju Valanciunasa koji je dobio direktni dvoboj s Drummondom. Jedini poraz stigao je od Wolvesa koji su iskoristili sve bolju igru Townsa i Wigginsa da razljute Caseya kojega teško može zadovoljiti prezentacija obrane u ovom tjednu. Istina, bez poštenog bočnog stopera nije lako igrati, tako da s nestrpljenjem čekaju povratak Carrolla i Johnsona, međutim ne treba umanjiti kvalitetnu partiju Wolvesa gdje je osim klinaca najveći posao napravio Rubio na Lowryu.

Bila je tako ovo još jedna potvrda kako uz Spurse imaju najbolju klupu u ligi. Nitko nema 10 igrača koji su rotacijski kvalitet osim njih i to nije mala stvar. Pogotovo kada ti GM tako posloži roster da je ključ svega samo stalno imati na parketu ili jednog ili drugog elitnog slash & kick playmakera koji će se pobrinuti za sve ostalo. Ono što svakako treba istaknuti je način na koji je Ujiri složio treću petorku koji je pak školski primjer kako se to treba odraditi ako imate veteransku jezgru. Pet mladih igrača, na jeftinim ugovorima, potencijalno sposobnih uskočiti u rolu u drugoj petorci ako se otvori mjesto. Wright, Powell, Caboclo, Bennett, Nogueira – ta petorka nije slučajna, svi ti igrači imaju karakteristike po kojima odgovaraju u sistem Raptorsa (i Wright i Powell su pick & roll kreatori, Nogueira je pick & roll finišer, a Caboclo i Bennett bi trebali biti stretch igrači) i u slučaju da im se otvori prilika spremni su pomoći. Jedina momčad s ovako smisleno dubokim rosterom koja mi pada na pamet je Jazz, Lindsey je tamo napravio posao koji može stati uz bok s Ujiriem i vjerojatno su u pitanju dva najbolja mlada GM-a u ligi.

6. CELTICS

Ovako dobro nisu igrali od otvaranja sezone kada su definitivno djelovali kao momčad koja je odradila tri trening kampa dok su svi ostali svoj jedini prespavali. Ponovno kompletni, prije svega u vanjskoj liniji, Celticsi su živa muka za mnoge, a s toliko terijera i uopće tijela mogu si dopustiti nabijati suludi ritam u oba smjera s čim se mogu usporediti samo Warriorsi. Osim tranzicijom, ono čime Boston neodoljivo podsjeća na Golden State je igrom u napadu krcatom kretanjem bez lopte i nesebičnim dodavanjem lopte, što je stil koji u kombinaciji s ubojitim ritmom i brzim otvaranjem u napadu predstavlja ogroman problem za većinu NBA obrana.

Pistonsi onako tanki definitivno nisu mogli pratiti njihovu brzinu, posebice jer su tijekom utakmice ostali bez Caldwell-Popea. Pokazat će se dva dana kasnije da će istih problema imati i Cleveland, koje je Stevens iznenadio dvojcem Jerebko-Zeller kao ključnim visokim parom u završnici. Jadni Kingsi nisu ni znali što ih je snašlo, a već su u prvoj četvrtini primili 46 poena, a slično se ponovilo i protiv Clippersa iako su ovi bili spremni za izazov dok prema kraju nisu ostali bez zraka uhvaćeni u žrvanj Celticsa. Jedini kiks tako bila je utakmica protiv Bucksa koji su ih iznenadili odličnim potezom, riješili su problem klupe koja ih uglavnom ubaci u debeli minus tako što su na nju gurnuli Carter-Williamsa i Monroea, čime su uspjeli parirati dubini Bostona.

7. CLIPPERS

Otvorili su tjedan šokantnim porazom od Wolvesa koji su se ovom pobjedom iskupili za propuštenu priliku dan ranije protiv Lakersa. Šuplja obrana Clippersa dozvolila je Wigginsu šetnju kroz reket u tipično neprofesionalnom izdanju NBA momčadi koja je imala tri dana pauze. Zato su zaigrali ozbiljnije kada su krenuli na turneju po Istoku, gdje su lakoćom razbili Orlando i Miami, nedvojbeno puno bolje momčadi od Wolvesa. Da se radi isključivo o pristupu, dokazala je i druga večer back-to-backa kada su morali spašavati živu glavu protiv Sixersa kroz produžetak. Mislim, Sixersi su nezgodni u takvom kontekstu jer nabijaju ritam i igraju agresivnu obranu, ali razlika u talentu je ipak takva da su morali dobiti ovo i bez upliva sreće. A sreća je bila u tome da su Sixersi u završnici promašili sve što su mogli kako bi Clippersi imali šansu.

Utakmicu tjedna ipak su odigrali protiv nabrijanih Celticsa koji su nametnuli ritam kojim su lagano lomili puno tanji roster protivnika dok ga nisu slomili, opet kroz produžetak. Svaka čast udarnoj trojci na prezentaciji, ali ovaj put nije funkcionirala smallball postava s Johnsonom na četvorci, Redickom na trojci i Crawfordom uz Paula koja obično igra ključne minute jer od Mbah-A-Moutea i Piercea ne dobivaju ništa. U jednom trenutku je čak i Stephenson dao mali poticaj, ali Boston je trenutno u jednoj posebnoj sferi svijesti. Naravno, ne treba napominjati da su tijekom cijelog ovog perioda Clippersi nastavili krvariti s drugom postavom koju Rivers i dalje previše forsira. Protiv Celticsa je odustao od njenog korištenja u drugom dijelu, ostavio je Paula na parketu gotovo cijelu večer, ali uzalud, šteta je već bila napravljena.

8. HAWKS

Odlična utakmica između njih i Pacersa, puno intrigantnija od partije između Warriorsa i Oklahome. Ako su Raptorsi i Celticsi iskočili kao prvi pratitelji Cavsa, onda su ove dvije momčadi sljedeće u nizu, možda nemaju takvu dubinu, ali imaju dovoljno kvalitete na vrhu i jasne podjele uloga tako da bi u slučaju da izbjegnu ozbiljne ozljede trebali biti sigurni u doigravanju. Uglavnom, navijam za prvu rundu doigravanja između njih jer bit će to zabavna serija, kao što je i ovo bila zabavna večer u kojoj je na kraju presudila sposobnost Horforda da šutira s poludistance i perimetra. Indiana je čuvala reket, ostavljala mu je te šuteve, a on ih je uredno spremao i tako donio pobjedu Hawksima.

Pokazat će se to najboljim trenutkom jednog čudnog tjedna. Isprašili su Sixerse i Bullse bez Butlera (koji su u takvom izdanju mrvicu bolji od Phile), ali su se pošteno namučili s Orlandom, izgubivši obje guste završnice. U prvoj utakmici u Orlandu domaćini su ih nadigrali, Gordon i Vučević parirali su Millsapu i Horfordu i praktički Atlantu je do egala vukla isključivo serija trica u zadnjoj četvrtini (Vučević se skok-šutom iz okreta sa sirenom pobrinuo da pobjedu upiše bolja momčad). Uzvrat je bio na redu sutradan u Atlanti, Hawksi su se ovaj put pobrinuli da oni budu ti koji će kontrolirati utakmicu, ali u zadnjoj četvrtini nisu imali rješenja za šuterski moćnu postavu Orlanda s dva visoka sposobna ubaciti licem košu (Vučević i Smith), ali i s Hezonjom na trojci uz Fourniera.

Spomenut ću ovu postavu kasnije kad budemo došli do Magica jer Atlanta je zahvaljujući njima od dominantne momčadi postala protivnik koji ne zna što treba napraviti. Vodstvo od 20 razlike samo tako se istopilo, a Orlando je diktirao ritam u zadnjoj četvrtini i produžetku. Sad, očito je po viđenom da Atlanta nije pala bez ispaljenog metka, dakle u pitanju su porazi koji se mogu pripisati napornom ritmu NBA sezone, ali jedna misao se nametala sama po sebi. Horford, koliko god kompletan košarkaš bio, danas više nije puno bolji od Vučevića. Defanzivno je svakako bolji, ali u suštini ni on kao ni The Russian nije pravi defanzivni centar, dakle ta obrambena kvaliteta nije presudna. Uspoređujući ih prema naprijed, razlika danas gotovo pa i nema, oba su izuzetni šuteri i dodavači, Horford je malo bolji playmaker, ali s druge strane nije ni približno moćan i tečan u realizaciji na obruču kao Vooch. Navodim ovo jer se vrijedi pitati sljedeće – bi li radije plaćali Vučevića iduće 3 sezone 12 milja ili Ala 25 milja? Kad stvar promotrimo iz tog kuta, dvojbi nema. I to je nešto što će Hawksi također morati uzeti u obzir dok planiraju budućnost jer život na Istoku im dogodine neće postati lakši, upravo suprotno.

9. PACERS

Igrali su bez Mahinmia protiv Atlante, što je otvorilo dodatne minute Turneru koji se odlično snašao u ovakvom tipu utakmice gdje je ključno nadigravanje. Hawksi tome teže i u napadu, ali i u obrani, nisu toliko jaki u sredini da bi se mogli osloniti na zonu tako da igraju na loptu, a tu je Indiana svojim flex akcijama spretno nalazila rješenja. U tome se upravo odlično snašao Turner koji je idealan igrač za ono što Vogel želi igrati, stretch visoki sposoban igrati licem košu neophodan je u košarci u kojoj su cutovi visokih prema vani i vanjskih prema unutra osnova. Realno, obzirom na ozljede koje već neko vrijeme gnjave Mahinmia, Turner je spasio sezonu Indiani. A kada na to još dodamo opravdani optimizam vezan uz saznanje da u njemu vjerojatno imaju budućeg startera na dugi rok, dolazimo do zaključka kako su Pacersi pogodili s još jednim draftom.

Ostale utakmice? Raspored je bio solidan, najteži moment bio je back-to-back period u kojem su nakon ovog spomenutog poraza od Hawksa sutradan doma ugostili Pistonse. I našli snage odigrati drugu odličnu partiju za redom. Istina, Detroit je vidno umoran, Drummond igra ispod razine na koju nas je navikao u prvim mjesecima sezone, KCP je zbog ozljede prepona izvan rotacije do iza pauze, a Jackson i Ilyasova su načeti, ali svejedno trebalo je otvoriti utakmicu šuterski lucidno i energično kao što je to uspjelo Georgeu i društvu. Pistonsi su dobrom šuterskom večeri nekako smanjili minus, ali, kako to obično biva, previše su se istrošili u stizanju rezultata da bi imali snage ukrasti utakmicu.

Uz ove dvije odlične partije kojima je Indiana pokazala koliko je dobro u stanju odigrati, bilo je tu i klasičnih kikseva koji više pašu uz ono što su prezentirali u zadnja dva mjeseca. Netse su prošli bez problema, ali već protiv Lakersa izgubili su se u run and gunu u kojem je klupa Lakersa predvođena Russellom uspjela dogurati do guste završnice u kojoj je Kobe opet postao Curry na par minuta, dovoljno da zamalo pokvari planove Pacersima. Jasno, ovakav pristup nije pomogao protiv raspucanih Hornetsa koji su protiv njih istrčali valjda s najboljom rotacijom i u najboljem ritmu uopće ove sezone, zaključivši utakmicu u stilu Warriorsa, već u drugoj četvrtini.

10. JAZZ

Ovogodišnje rankingse radim na temelju učinka cijele sezone provučenog kroz raspored, ali i s dodatnim naglaskom na formu u zadnjih nekoliko tjedana, a tu Jazz dosta dobro kotira jer su čim su opet okupili rotaciju zaigrali kao rasna playoff momčad. 4-1 ostvarenih ovog tjedna nova su potvrda toga, od povratka Favorsa imaju 7-2 i to sve govori. Opet, usprkos nedvojbenoj kvaliteti, ako vam je momčad s 50-50 scoreom statistički u svim mogućim rankingsima top 10 momčad, onda to sve govori o sezoni koja se odigrava, odnosno o nedostatku stvarno kvalitetnih momčadi. U ovakvoj ligi Jazzerima doslovno treba samo jedan vrhunski potez u kreiranju rostera da se pretvore u izazivača i to je odlično saznanje pred godine koje dolaze.

A kako im se nigdje ne žuri, mogu iskoristiti ovo vrijeme za zabavu, pa su tako u tjednu iza nas definitivno u prvu opciju promovirali Rodneya Hooda. Već neko vrijeme Hoodova uloga u napadu raste, a sada je od treće ili četvrte opcije postao prva pored živih Favorsa i Haywarda, čime je skinuo ogroman teret s potonjeg koji sada ne mora trošiti svu energiju na pick & roll kreaciju. Ovim potezom Snyder je dao priliku udarnom dvojcu da dođe do zraka, a usput je razigrao i Hooda koji će neminovno u godinama koje dolaze biti izuzetan sekundarni kreator. Uglavnom, ovo je razvoj situacije koji samo dodatno naglašava kakav se potencijal krije na ovom rosteru i koliko je izvjesno da će nakon all-star pauze ova momčad dati svoj maksimum, s ili bez pojačanja na poziciji playa.

Istina, imali su relativno lagan raspored, ali treba i odraditi posao protiv žilavih Nuggetsa i Bucksa, što im je uspjelo odličnom obranom. Sunsi su zicer, tu su si čak i oni mogli dozvoliti učinkovitu napadačku večer, dok je pobjeda tjedna svakako bila ona na gostovanju u Dallasu. Mavsi kompletni, razigrani, ali nemoćni kontolirati skok. Čim bi Jazzeri zaigrali bez Neta (Burke zbog bolesti nije bio na raspolaganju), s dodatnim šuterom u vidu Inglesa ili Johnsona uz Haywarda i Hooda u rolama combo-bekova, odmah su radili razliku jer bi moć pod košem bila popraćena i šutom i to je recept koji treba slijediti.

Poraz protiv Pelicansa im nije trebao, ali druga večer back-to-backa je nezgodna čak i za ovako mladu momčad. Istrošeni od borbe večer ranije i bez playa na raspolaganju (Burke opet nije igrao) pali su u samoj završnici utakmice. Davisa su držali pod kontrolom, ali Holiday je diktirao tempo, njegova slash & kick igra je bila previše i doslovno sam je, u maniri Isha Smitha, donio pobjedu Pelicansima. Sve što je Snyder u tom trenutku mogao pomisliti je kako bi mu bilo da ima jednog takvog combo-beka na svom rosteru (da je u stanju ostati u komadu, Holiday bi 3&D kvalitetom kombiniranom sa slash & kick sposobnostima, ali i sklonosti da igra sporednu ulogu u napadu, bio baš tip playa koji bi odlično zaokružio ovaj roster).

11. PISTONS

Gadan tjedan, ako je ikome dobro došla pauza to su oni. Stvari se raspadaju već neko vrijeme kako Drummond pada s formom, a sada kada su se na to nadovezali ozljeda Caldwell-Popea (istegnuo prepone već na startu tjedna u utakmici protiv Bostona) i umor svih ostalih, posebice Jacksona koji je ove sezone valjda više puta napao sredinu iz driblinga nego u cijeloj NBA karijeri prije toga, stvari izgledaju daleko od idiličnih. Znamo da je njihov recept oslanjanje na obranu pa ako u napadu nešto upadne, međutim obrana je sve propusnija, a u napadu upada sve manje. U ovakvom stanju tako nisu bili dorasli Bostonu, Indiani i Torontu, a sreća je eto da su Knicksi u još većem rasulu pa su barem tu došli do jedine pobjede (način na koji Knicksi uporno ostavljaju perimetar otvorenim morali su iskoristiti čak i Pistonsi).

Možda su tjedan mogli spasiti protiv Denvera, ali kad te ne ide, onda te ne ide. U toj utakmici su zaigrali i bez Jacksona i bez Ilyasove koji su tako na odmor otišli dan ranije nego što su trebali, a to znači da Van Gundy uopće nije imao rotaciju na raspolaganju. Nuggetsi su to iskoristili, a isto tako i Pistonsi moraju iskoristiti ovu pauzu, što da regeneriraju startere, što da pronađu još jednog strijelca za drugu postavu jer bez toga u završnom dijelu sezone vrlo lako bi mogli gledati česte reprize ovog tjedna.

12. BLAZERS

Wow. Ok, onaj niz pobjeda doma je bio očekivan, poklopio im se idealan raspored, ali bilo je realno sumnjati da takvu razinu igre, posebice u obrani, mogu prenijeti i u novi tjedan. Napisao sam da bi s dvije pobjede mogli biti presretni i da bi i to bilo više nego dovoljno za zadržati ovaj pozitivni momentum i prenijeti ga u all-star pauzu, a oni su uspjeli doći do čak tri. I to sve tri protiv direktnih playoff konkurenata, Rocketsa i Grizzliesa. Na njihovim parketima.

Rocketsi ni u jednoj od dvije utakmice nisu bili ni blizu tome da budu ravnopravan protivnik, a ključni detalj je balans. Naime, dok je Houston ostao isti kao što je bio na početku sezone, momčad bez obrane koja treba napadačka čuda da preživi u završnici, Blazersi su zaigrali nešto bolju obranu, posebice na loptu. Ono što je ključno, bez obzira što su u ovim utakmicama igrali s Harklessom na četvorci zbog ozljede Vonleha, a kako bi bolje parirali smallball formaciji Rocketsa, uz odličan presing uspjeli su ostvariti i dominaciju u skoku, tako da su obje utakmice kontrolirali od početka do kraja. Treba uzeti u obzir da su Rocketsi jedva prosječna momčad i da ovako nešto nužno neće moći ponoviti protiv boljih protivnika, ali, kvragu, pa tko je do prije dva tjedna mogao misliti da su Blazersi išta više?

Memphis je već predstavljao veći izazov, ali tu im je posao olakšala činjenica da je Gasol slomio stopalo, tako da su se opet mogli osloniti na ove smallball postave. Inače, Harkless povratkom Hendersona u formu gotovo da je ispao iz rotacije, ali Stotts je lukavo odlučio da će radije njega staviti uz startere nego da razbija ritam odličnoj klupi koja je u ovo periodu odradili ogroman posao (protiv Memphisa je zbog unutarnje linije Grizlija gurnuo Leonarda uz Plumleea, ali je brzo odustao od te zamisli, dijelom svakako i zbog ozljede Gasola).

Jedini poraz tako su doživjeli od Raptorsa u utakmici u kojoj su ovi ubacivali trice s 62%. Tu se jasno pokazalo da ova agresivnija igra na loptu ima dovoljno rupa koje protivnik može iskoristiti, pogotovo kada su na parketu dva startna combo-beka i kada je pravi izazov pronaći idealan matchup u obrani, pogotovo kada su Raptorsi igrali s trojcem Lowry-DeRozan-Ross (s tim da ni postava s Josephom umjesto Rossa koja standardno završava utakmice nije bila ništa manji problem). To je recimo bio jasan dokaz da Blazersi svom trudu usprkos neće biti defanzivna sila s ovim rosterom, ali dok god igraju ovako dobro u napadu i dok se god makar i trude na strani bez lopte (to je već samo po sebi puno više nego što radi npr. jedan Houston ili Sacramento), imaju realne šanse završiti među 8. Čuj to.

13. GRIZZLIES

Šteta, taman su našli neki način funkcioniranja i to u idealnom momentu, pred lakši dio rasporeda koji ih je čekao u ovoj drugoj polovici sezone, i onda Gasol strada. Nećemo sada o tome što za tako teretnog centra znači slomljeno stopalo, tu je u pitanju ostatak karijere, tako da ovo za Memphis ima puno veće implikacije od jednog propuštenog playoffa (Gasol je trebao ostati biti most između generacija, ali ako će ubuduće biti solidan startni centar za maksimalno 30 minuta, teško da može biti makar i skela koja vozi dva puta dnevno). Njegov gubitak znači da će Joerger opet morati jahati smallball postave koje su bile daleko od idealnih kada su im dali značajniju rolu, a ne dovedu li pojačanje pod košem, vrijedni Z-Bo će vjerojatno morati glumiti peticu veći dio večeri jer Hollins definitivno nije rješenje. I ne, potencijalni povratak Wrighta na jednom koljenu nakon all-stara neće im previše pomoći.

Gasol je bio ključan u sredini protiv Knicksa u utakmici koju su dobili kontrolom reketa što im se ubuduće neće često ponoviti, pogotovo protiv takvog tipa protivnika koji isključivo igra s visokim postavama. Protiv Dallasa su imali problema braniti stretch postavu Mavsa, ali su istovremeno i sami predstavljali problem grit & grind košarkom i to je ono na čemu su okrenuli sezonu, vrativši se korijenima. Izgubili su utakmicu u produžetku, veći dio večeri su bili u podređenom položaju, ali su barem bili davež, a takve večeri će biti puno teže ponavljati ako ne možeš igrati s dva teškaša u sredini. Protiv Portlanda su ostali bez Marca, Joerger je pokušao zadržati trenutni identitet korištenjem Hollinsa uz Randolpha što je Blazersima olakšalo posao u završnici tako da je pitanje koliko će se još moći držati ove rotacije koja je do ozljede Gasola funkcionirala.

Netsi nisu bili pravi test, tu je Memphis i sa onim drugim Greenom kako starterom bio bolji, tako da su opet uspjeli maksimalno iskoristiti klupu predvođenu onim prvim Greenom. Samo, ako Green, Hollins, pa i Wright, ne budu u stanju držati sredinu pola utakmice protiv najboljih postava, Joerger će morati rastaviti trenutno idealnu drugu petorku i pri tome s 50-50 podjele minuta opet otići na veći broj minuta smallballu, a taj povratak Jeffu Greenu ili Barnesu kao startnim smallball četvorkama umjesto podizačima energije s klupe vjerojatno će označiti i njihov novi pad. Za koji ovaj put neće biti lijeka.

14. HORNETS

Wow još jednom. Tjedan iza nas je najbolji tjedan njihove sezone, a nije da nisu imali trenutaka i ranije. Samo Spursi i Warriorsi su pružili višu razinu igre, konačno kompletni (da, došli smo do toga ga izostanak Jeffersona više uopće ne vodimo kao minus, kada se i vrati nisam siguran gdje će mu pronaći minute), Hornetsi su dobili balans o kojem je Clifford sanjao i ostvarili su 4-1. Drugim riječima, vratili su se u playoff kombinacije, rezultatom, ali prije svega dojmom. Naime, da su u stanju prezentirati ovakvu razinu igre do kraja sezone, mjesto među 8 teško da bi im pobjeglo, a ovako opet će morati iz početka – dogodilo se ono najgore čega smo se najviše i bojali, MKG je obnovio ozljedu operiranog ramena i iako se teoretski može vratiti kad se stanje smiri, za nekoliko tjedana možda, sumnjam da će i on i Hornetsi još jednom biti spremni riskirati preuranjeni povratak. Ozbiljan pristup operaciji značio bi preskakanje ostatka sezone i nakon svega to je vjerojatno i najpoštenije.

Dakle, morat će opet vraćati u rotaciju Hairstona, a vidjeli smo već kako djeluje na igru momčadi zamjena njega i Kidd-Gilchrista. Batum izgleda dobro, nakon tjedna odmora trebao bi igrati još bolje, tako da će on ponijeti veći dio tereta, a valjda su i problemi Lina i Lamba s ozljedicama prošlost. Vratio se i Zeller u ovom periodu, iako su Kaminsky i Hawes odlično odrađivali posao, njegov povratak daje Cliffordu još veću mogućnost miksanja pa je tako našao dva para koja mogu funkcionirati (Hawes i Kaminsky kao par su odlični protiv drugih postava, u startnoj roli ipak ih je lakše razotkriti kao nedovoljno dobre defanzivce). Dakle, ima ovdje još i kvalitete i dubine za igrati dobro u oba smjera i Hornetse definitivno ne treba otpisati, pogotovo ako pronađu bolje rješenje od Hairstona za stopersku rolu tijekom prijelaznog roka. Ali, bilo bi im puno lakše s defanzivnim asom kao što je MKG, koji se opet pokazao kao pobjednik.

Da vidimo koga su sve sredili ovaj tjedan. Cavsi nisu ni znali što ih je snašlo usprkos tome što su Hornetsi igrali bez Kembe, a i Wizardsi su pali na isti način – odlična otvaranja prve i treće četvrtine, s najboljim postavama na parketu, omogućila su Hornetsima nabijanje razlike koje su održavali do samog kraja tih utakmica. Između se ugurao poraz od Heata gdje ih je uništio Whiteside dominacijom u oba reketa, a na kraju tjedna su imali dvije možda i najdominantnije pobjede u sezoni. Bullsi bez Butlera su prošli slično kao i Bullsi s Butlerom na početku sezone, zatrpani tricama od strane momčadi koja neopisivo bolje utjelovljuje ideale Hoibergove košarke, to je praktički bio zicer obzirom na formu obje momčadi. Ali, to kako su na identičan način izrešetali Pacerse, koji ipak imaju bolju obranu na loptu i na perimetru od Chicaga, a i trenutno su u puno boljem stanju, bio je poseban. Bio je to specijalan trenutak za Hornetse jer su istovremeno uz najbolju partiju sezone doživjeli i šok nove ozljede Kidd-Gilchrista, tako da su odjednom mogli osjetiti i euforiju povratka u igru i agoniju zbog novog pada forme koji ih čeka. Šteta, prokleta šteta.

15. HEAT

Nisu nastavili s dobrim igrama iz prošlog tjedna, što je potpuno razumljivo jer im je raspored bio puno teži. Dobili su nazad Whitesidea, koji je odigrao bitne minute u pobjedama protiv Dallasa i Hornetsa, pogotovo u ovoj potonjoj gdje je praktički sam riješio utakmicu. Hornetsi su uporno probijali prvu liniju obrane Heata i napadali obruč gdje ih je Hassan dočekivao blokadama, a pokušaji da ga kazne za parkiranje u reketu s Hawesom na parketu neslavno su završili jer je Whiteside zadominirao u skoku, kucajući sve što je trebao preko Spencera. Vrhunska centarska partija, čovjek je tako sam sredio protivnika koji je igrao na vrhunskoj razini cijeli tjedan. Protiv Dallasa je imao manju rolu, ali prvenstveno zato jer ga je Spoelstra izvadio u završnici, koju je dobrim dijelom i zbog toga Heat zamalo izgubio. Mavsi su bili izazov cijele večeri sa stretch postavom, ali teško je shvatiti zašto je trener Miamia mislio da ima više šanse s Winslowom na parketu uz Bosha nego s Whitesideom. Uglavnom, u Miamiu već neko vrijeme izvedba na parketu je u drugom planu, očito su odnosi u svlačionici važniji za raspodjelu minuta, a u takvom kontekstu nije ni čudo da Heat muku muči s hvatanjem forme.

I dok su se protiv Dallasa i Hornetsa provukli, protiv Clippersa nije išlo. S minimalnom rolom Whitesidea (iako je s druge strane bio idealan protivnik mu u vidu Jordana), s kilavim partijama Wadea i Bosha koji nisu mogli ništa pored tog istog Jordana, Heat je pao bez ispaljenog metka. I onda se u sljedećoj utakmici dogodilo neminovno, Hassan je ispalio lakat Marjanoviću u glavu, frustracije stvarno nije lako sakriti. Da tip ima problema u glavi to je očito iz aviona, ali samo gledajući te periode protiv Dallasa i Hornetsa dok je bio na parketu nikome normalnome ne bi palo na pamet reći da je Miami bolji bez njega. Ne, brojke nisu idealne, ali npr. ovaj tjedan Whiteside je bio daleko najbolji igrač Miamia. Mislim, kako on može biti kriv sjedeći na klupi za one periode igre u kojima Wade i Bosh igraju kao da imaju metlu u guzici? Najveća prevara pak ove sezone je ona tvrdnja da je obrana Heata bolja bez njega. Ne, obrana Heata je išla na razinu više kada bi se na parketu našla druga petorka s Winslowom i Johnsonom koji su radili razliku protiv drugih postava, ali od kada Spoelstra više nema njih dvojicu terijera u punom pogonu, kvaliteta obrane Miamia isključivo je vezana uz Hassanove minute.

Također, ne treba izuzeti efekt domina. Winslow je bio ubojit protiv drugih postava gdje je dominirao energijom, ali kako je Spoelstra razbio rotaciju da bi imao Justisa u završnicama uz Bosha, jasno da je rookie razotkriven kao igrač manje na parketu, što je uostalom bilo najočitije u ovom periodu. U napadu ne služi ničemu, u obrani se gubi ona njegova kvaliteta obzirom da često mora čuvati puno snažnije i puno iskusnije igrače od sebe, često i najbolje protivničke opcije. Miami ima potencijala, ali kombinacija ozljeda, čudnih rotacija, nejasnog Whitesideovog statusa i nerazjašnjenih odnosa unutar momčadi oko toga da li igraju kroz Bosha ili kroz Wadea (a to nikako ne treba zanemariti, čim Wade nađe snage za spojiti dvije-tri dobre utakmice Bosh potone i to nije slučajno) vrlo lako bi ih mogla koštati playoffa. Zato pričekajmo do idućeg tjedna, nema šanse da Riley samo tako prosjedi ovaj prijelazni rok, dok mu je pred očima roster koji puca po šavovima.

WALKING DEADLINE – SOUTHEAST

Dvije divizije na Istoku smo već prošli, Atlantic i Central, vrijeme je za najjužniju.

HAWKS

Obzirom koliko se priča o Teagueu i Horfordu u zadnje vrijeme, očito je da Hawksi barem puštaju pipke i ispituju opciju razbijanja trenutne jezgre. Što je potpuno racionalno kad uzmeš da je prošla godina bila vrhunac ovog rostera koji se neće reprizirati. Millsap se potvrdio kao klasa koja može ponoviti all-star razinu igre, ali Teague i Korver su svoju sezonu karijere odigrali i teško će opet bljesnuti takvim sjajem (za Korvera možemo reći kako je gotovo sigurno da se to neće dogoditi). Horford je tu posebno zanimljiv, veteran je to koji ne može iznad razine koju pruža već godinama i koji će uz to od idućeg ljeta postati preskup, ali također je u pitanju standardan all-star koji dobro dođe svakome. Dakle, ovdje imamo sve potrebne faktore za razviti klasični scenarij u kojem neugledna franšiza potpuno zaglavi u osrednjosti jer se drži nekoć kvalitetne jezgre duže nego bi trebala. Zato Hawksima treba skinuti kapu ako se odluče ne upasti u takvu zamku i ako iskoriste Teaguea i Horforda kako bi doveli resurse za stvaranje sljedeće generacije – malo je u povijesti bilo franšiza koje su odabrale bivanje na vrhuncu kao trenutak za rebuilding (baš zato što nas povijest uči suprotno, skeptičan sam da će Hawksi išta pokušati prije ljeta).

E, samo ono što svima mora biti jasno je da Hawksi sigurno neće odustati od dokazanih igrača koji su ne tako davno igrali na all-star utakmici radi paketića s kakvim Jazz ili Knicksi misle da mogu napraviti posao. Atlanta samo skenira situaciju jer su to u stanju, ali naravno da će radije zadržati i jednoga i drugoga ako ne nađu trade koji im donosi korist. Kao što su pokazali ovo ljeto kada su uzeli Splittera pokazavši da nemaju namjeru razbijati glavu oko Carrolla, u stanju su povući hrabar potez, ali neće riskirati ako ne moraju. Uostalom, da lani nisu bili u situaciji da moraju posezati u prostor kako bi potpisali Millsapa jer nisu imali puna prava na njega, Carroll bi vjerojatno i dalje bio u Atlanti. Zanimljivo, sličan slučaj imat će i ovo ljeto, na Bazemorea također nemaju puna prava i ako ga misle ostaviti morat će posezati u prostor, što bi uz novi ugovor Horfordu značilo da im ni povišeni cap neće ostaviti previše prostora za dovođenje pojačanja.

Svjesni toga, možda i budu otvoreniji poslu tijekom prijelaznog roka, ali, opet ponavljam, neće se tek tako odreći jednog od nositelja. Ako se netko odluči dovesti jednog od njihovih startera, morat će opako isprazniti trezor, a nekako ne vidim momčad spremnu istrošiti se za Horforda i Teaguea. Tu se sada otvara ona mogućnost zamjene za Howarda koji i sam, navodno, želi zaigrati u Atlanti, što bi imalo smisla čak i košarkaški za obje franšize (Horford bi Rocketsima dao dodatnog šutera, Howard bi Atlanti riješio problem skoka i obrane reketa), ali teško da bi im značajnije podiglo plafon ove sezone (Hawksi bi još morali poslati i Splittera u Houston da bi trade financijski štimao, dok bi Rocketsi priču podmazali dodavanjem Motiejunasa koji je tip igrača s kojim bi Budenholzer sigurno znao što treba). Pošteno je i što bi zamijenili glavobolju oko ugovora glavboljom oko ugovora, ali ujedno bi imali i puna prava za ponuditi najveću moguću povišicu (s tim da je kod Howarda moguće da iskoristi opciju za dodatnu godinu i onda na tržnicu izađe godinu kasnije, kada će moći dobiti puno veći max jer će cap opet skočiti).

Iskreno, ovo mi se čini kao jedini potez koji Atlantu možda može učiniti boljom pred ovogodišnje doigravanje. Za Teaguea je teže naći ovako smislen trade u kojem bi Hawksi dobili igrača koji im može pomoći odmah, spomenuti Jazz i Knicksi kao navodni interesanti za usluge playa Hawksa mogu ponuditi prijelazna rješenja poput Burkea i Calderona, ali trebali bi i podmazati eventualnu transakciju pickovima i mladim talentima što u slučaju oba kluba ne bi trebalo doći u obzir. Jazzeri valjda Exuma ionako smatraju playom budućnosti, tako da trošiti resurse na Teaguea, koji je malen iskorak u odnosu na Burkea baš i nije najbolje rješenje, dok Knicksi jednostavno ne smiju trošiti resurse poput Granta ili picka 2018. na ovakve tradeove ako ne žele opet zaglaviti u vlastitoj guzici.

Plus, sumnjam da bi Budenholzer bio oduševljen perspektivom u kojem mu u predstojećem playoffu momčad ovisi o tome kakvu će večer imati Schroeder, koji je još daleko od razine potrebne za biti startni play ozbiljne momčadi. S druge strane, u epizodama pokazuje izuzetnu kvalitetu s loptom tako da ga je jednostavno blesavo iskoristiti kao resurs u nekom tradeu, nema šanse da nazad možeš dobiti približnu vrijednost koju ima njegov ugovor – ako dogodine eksplodira, Hawksi ga uvijek mogu zadržati, ako pak nastavi stagnirati, onda mogu razmišljati o tradeu. Ključno je prepoznati moment, a taj je da u ovom trenutku Atlanti jednostavno najviše odgovara status quo. Solidna su momčad, a za pojačati jedinu slabu točku rostera, nedostatak prave petice, morali bi se odlučiti na poprilično radikalan zaokret.

HEAT

Odmah na početku riješimo očito – bez obzira na sve priče oko Hassana, šanse da ga Miami trejda su minimalne jer jednostavno za njega ne mogu dobiti previše (što zbog ugovora koji budućoj momčadi ne daje puna prava, kao i zbog činjenice da su mu sami srušili cijenu jer cijelu godinu pričaju kako je debil), a uostalom potreban im je pod košem ako misle u playoffu igrati najbolju košarku. Što će biti na ljeto, to je drugo pitanje, ali, osim ako ne bi nazad dobili jednako kvalitetnu peticu, njegov trade nije nešto što Riley ima na pameti. E, sad, obično bi tu stale priče, međutim situacija s Howardom u Houstonu također nije idilična, dakle što ako bi Riley, koji je uvijek obožavao franšizne centre, posegnuo za Dwightom? Bi li paket oko Hassana i Denga bio dovoljan za Moreya? Jasno, morali bi se tu još ubaciti ugovori za Andersena i McBoba da stvar štima, tako da je stvar daleko od idealne jer McBob je praktički polomljen tip koji nakon ove ima još dvije garantirane sezone, međutim ako Morey ne bi riskirao s Hassanom tko će? Sad, obzirom da bi Heat ovim definitivno iskočio u prvi plan jer mainstream mediji vole ove zvučne priče, a i potencijalno zdrav Dwight svakako je bolje rješenje na maxu od Hassana, Morey bi pokušao izmusti i poneki pick, možda čak i Winslowa, a tu bi stvar trebala puknuti. Kažem trebala jer Rileyeva odlučnost da izvuče maksimum iz svake sezone očito ne vodi računa o budućnosti, tako da ni takav scenarij nije nerealan.

Drugi centar na kojega bi Heat mogao pucati je Brook, kojega Riley želi u momčadi još od davnih dana i koji je navodno bio njegova želja na draftu 2008. prije nego su ga nagovorili da uzme Beasleya. Za odraditi ovaj trade Netsima bi definitivno trebalo poslati Winslowa, to u njihovoj situaciji jedino ima smisla, a moguće je kako bi umjesto Denga preferirali Dragića koji im se također i ugovorom i pozicijom koju igra idealnu uklapa u period koji je pred njima. Sad, Dragić sigurno nije nedodirljiv, posebice sada kada znamo da je ovo definitivno Wadeova momčad i da mu se neće raditi ustupci, samo, ako bi ga se i odrekli, otvara se novo pitanje, kako pokrpati minute na jedinici do kraja sezone? Može li u tom slučaju Dengov ugovor donijeti Heatu novog playa? Nekako mi je ove previše kompleksna situacija da bi mogao zamisliti njeno razrješenje u korist svih strana, ali to ne znači da će Riley sjediti mirno. U biti, siguran sam da će nešto pokušati jer ako je itko sposoban razbucati franšizu usred sezone, to je nagelirani digić. Jedino što znam da neće moći je trejdati nove pickove jer ih je sve ispucao, tu ni on ništa ne može, pravila su pravila.

HORNETS

Na trenutak se činilo da su uhvatili val i da će surfati do kraja sezone, ali stvarnost je opet poremetila planove te se sada moraju pitati treba li im bolji swingman koji može pomoći maskirati novi izostanak Kidd-Gilchrista. Praktički, sve ostale pozicije su riješene, a čak i jedan Marvin Williams, koji bi se činio izglednim kandidatom za trade da je situacija lošija, igra toliko solidno i toliko im je potreban da je praktički nedodirljiv. Clifford je ovo toliko dobro posložio da čak ni razmišljanja o nekom poboljšanju na poziciji četvorke ne drže vodu, tipa sve što bi mogli dobiti da se uključe u lov na Andersona, potencijalno mogu izgubiti dok iznova traže kemiju. Izmislili su se već toliko puta iznova kroz ovu sezonu da im još jedan takav proces definitivno nije potreban.

Ironično, jedini sastojak koji im nije nužno potreban u lovu na playoff je Big Al. Mogu li možda pokušati doći do nekakvog ulova s njim i njegovom nargilom kao mamcima? Teško, nema previše momčadi kojima treba takav tip centra u ovom trenutku, iako se svakako isplati nazvati Dallas i Pelicanse koji bi možda i pokazali interesa za takvim žderečem posjeda. Jasno, u svim slučajevima koji padaju na pamet Hornetsi teško mogu profitirati, tako da je logičnije očekivati kako će zadržati Big Ala i onda se nadati da možda u finišu sezone može pomoći ako dođe do novih ozljeda visokih, odnosno ako naiđu na matchup u kojem može zaigrati važniju rolu.

Jedini igrač koji se čini kao da bi mogao leći na ovaj roster i koji bi bio plus u odnosu na Big Ala, čak i za napad, je Brook Lopez. Bi li paket oko Big Ala, njegove nargile, doživotne zalihe rizli, Lamba (čiji ugovor ne bi predstavljao problem jer je potpisao za mizerno produženje koje mu ne povećava prosjek plaća toliko da smeta u tradeu) i zaštićenog picka ove godine bio dovoljan? Možda, u svakom slučaju radi se o tradeu koji bi Hornetsi trebali pokušati realizirati, pa i po cijenu da moraju skinuti zaštitu s picka. Jer, dogodine su veliki izgledi da ostanu i bez Big Ala i bez Batuma, tako da bi Lopez imao vrijednost i kao budući oslonac, ne samo instant pojačanje.

WIZARDS

Još jedna momčad kojoj pod hitno treba startna stretch četvorka jer Dudley do kraja sezone teško da će moći nositi glavninu tereta na poziciji, još jedna momčad koja ima razloga uključiti se u lov na Ryana Andersona i, zašto ne, Markieffa Morrisa (postoje i slabije opcije, poput angažmana Fryea, mada bi i takav trade njima značio puno, barem ako bi Frye ostao u komadu). Kada su zdravi, pokazali su da na vanjskim pozicijama imaju više nego dovoljno dobru rotaciju, ali ako žele hvatati zadnji vlak za playoff trebat će razdrmati rotaciju pod košem i dobiti puno veću produkciju s pozicije četvorke. Dakle, pitanje je samo što mogu dati u nekom od potencijalnih tradeova.

Bi li trade oko Oubrea i prvog picka drafta bio dovoljan (uz dodatak Humphriesa kako bi štimale plaće) da zaintrigira Pelicanse? Ili bi ovi išli toliko daleko da možda traže Beala, nadajući se da je on partner koji može rasti uz Davisa? Možda bi u tom slučaju Washington mogao izvući čak i pick od Pelicansa, a usput se i riješiti glavobolje oko toga koliko love uopće dati Bealu ovo ljeto, odnosno da li matchirati eventualnu max ponudu ako je ovaj dobije od neke nadobudne franšize? Kako god, Wizardsi su momčad koja stvarno ne bi trebala mirovati tijekom ovog prijelaznog roka. Iako se nalaze u solidnoj situaciji jer imaju dovoljno mladih na koje se mogu osloniti u budućnosti, istovremeno su i zrela momčad kojoj je prioritet doći do playoffa. Ako im za ostvarivanje potonjeg bude trebalo odreći se Oubrea ili picka, neće se raditi o tragediji.

Njihova najveća tragedija ionako je što ovakvu skupinu talentiranih košarkaša trenira Randy Wittman, ali to je za neki drugi post.

MAGIC

Slično Cliffordu, Skiles je toliko puta okrenuo ovu momčad da je pitanje koje je njihovo pravo lice, odnosno gdje im je glava, a gdje guzica. Međutim, za razliku od Clifforda, koji ipak ima koliko-toliko posloženu i iskusnu rotaciju s kojom se može nadati ostati do kraja u igri, Skilesa jedna ozljeda gležnja dijeli od nove drame, koje i ovako ima dovoljno zbog mladosti jezgre. U takvoj situaciji loviti playoff nije lako, ali u Orlandu izgleda namjeravaju nastaviti tim putem, što znači da bi se trebali okušati i na tržnici.

Da li je situacija u Orlandu došla do takvog zasićenja da su možda spremni odreći se i nekog od svojih igrača na rookie ugovorima koji bi se po logici stvari trebali smatrati nedodirljivima? Odnosno, ako imaš Hezonju, znači li to da je netko drugi potrošan? Kako raste utjecaj Skilesa u organizaciji, slabi onaj GM-a Hennigana, dakle možda je stigao i trenutak za trejdati Oladipa koji se cijelu sezonu muči nametnuti kao lider i koji najbolje funkcionira kao šesti igrač, odnosno combo-bek predvodnik druge postave. Ako su stigli u tu fazu, onda u Orlandu imaju izuzetnu kolekciju resursa s kojom mogu svašta, pa čak i loviti najveći mogući ulov, Cousinsa. Tipa, njihov paket oko Vučevića, Oladipa i prvog picka malo tko može nadmašiti (čak i Kingsima ovo ima smisla, Vučević je u stanju pokriti dobar dio Cousinsove produkcije, u Oladipu su riješili najveću rupu na rosteru, onu dvojke, a imaju i prvi pick koji će bez obzira na Cousinsov dolazak ostati relativno visok, možda ne završi u lutriji, ali neće ni otići iznad 19. mjesta). Plus, Magic uvijek stvar može podebljati s pickom Lakersa koji ima velike izglede postati neupotrebljiv, ali Kingsima bi svakako dobro došao da spase nešto obraza.

Uglavnom, malo tko ima opcija kao Orlando i to im je najveći plus trenutno. Tako da ako i ne naprave ništa tijekom prijelaznog roka, u prvoj godini Skilesova mandata vidjelo smo dovoljno da znamo da se za budućnost ne trebaju brinuti. Payton i Hezonja mogu samo prema naprijed, Vučević je već sada legitiman all-star kandidat, a tu su i Harris i Gordon kao itekako interesantni dijelići slagalice. Pokaže li se da ova dvojica ne mogu zajedno, isto kao što ispada da Oladipo i Payton ne mogu funkcionirati skupa, Orlando jednoga uvijek može pretvoriti u novu vrijednost jer se radi o itekako kvalitetnim i korisnim individuama. S tim da će vjerojatno Harris biti taj potrošan čovjek, jer ionako se nalazi u nezgodnoj situaciji. Kao trojka nije ni upola uvjerljiv kao što je slučaj dok igra četvorku, samo što pored Vučevića teško može funkcionirati i na toj poziciji jer dva defanzivna problema u rotaciji visokih ne trebaju nikome. Obojica trebaju nekoga da ih skriva, tako da bi Harris već sada bio dobar ulov za momčad kojoj treba stretch četvorka i koja uz to ima rasnu peticu sposobnu čuvati obruč. Samo, obzirom na novi ugovor koji je dobio, teško da bi ga Orlando pustio za slične pakete za koje se može doći do Andersona ili Morrisa.

Ako izostanu veći potresi poput tradea za Cousinsa ili guranja Harrisa u izlog, neki minimum koji bi trebali napraviti, kako bi Skilesu dali poštenu šansu da izbori playoff, je dovesti dva veterana, back-up playa (tko zna u kakvoj će formi biti Watson ako jednog dana konačno opet zaigra) i jednog defanzivi sklonog visokog, svejedno centra ili četvorku. Bitno da znaju da mogu svaku večer računati na njihov doprinos, što bi bilo itekakvo osvježenje na rosteru punom klinaca od kojih nikada ne znaš što ćeš dobiti.