60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

31Mar/169

POWER RANKINGS, 2. WEEKS TO GO

Posted by Gee_Spot

Pokušao sam skratiti današnje rankingse što je više moguće kako bi ih zgotovio do večeras tako da hvala na razumijevanju. Inače, bavimo se periodom od 8 dana jer je prošli tjedni pregled zbog turnira bio skraćen za jedan dan. Mislim, nije da se u široj slici išta bitno događa, u ovoj sezoni kiselih krastavaca koju su kreirali povijesno dobri Warriorsi i Spursi, standardno kilav Istok bez poštenog drugog nositelja i netipično slab Zapad, NBA fanovi se danas više bave temama prikladnim Gloriji/Storiji nego košarkom. Kad će više taj playoff...

1. WARRIORS

S Bogutom nazad u postavi odradili odličan posao protiv Clippersa koji nisu imali rješenja za Splash Brotherse, kao uostalom ni Dallas (koji je odmarao Dirka i Derona svjestan da ovo ne mogu dobiti), Sixersi i Wizardsi. Očito je da Warriorsi odrađuju posao i doziraju formu koliko je moguće, a u ovom tjednu su imali sreću što su ga otvorili s 4 utakmice doma i Thompsonom u najboljoj formi sezone (zadnjih 5 utakmica 29 poena u prosjeku uz 6 trica i 50% šuta i za dva i za tri).

Najveći izazov tjedna tako je bilo gostovanje u Salt Lake Cityu koje bi u nekim drugim okolnostima iskoristili za odmoriti jezgru (praktički, da su ostavili Draymonda i Stepha doma ovu večer, omogućili bi im dva tjedna bez putovanja i maltretiranja jer ih sada ionako čeka novi niz utakmica doma). Plus, pomoći Jazzu da dođe do pobjede ne bi bila tragedija jer bi ih tako približi sedmom mjestu što bi bilo dobro iz dva razloga - prvo, povećali bi si šanse da dobiju lakšeg protivnika u prvoj rundi, drugo, otežali bi život Spursima. Samo, kako se bore za povijesne rekorde, ništa osim nastupa u punom pogonu nije dolazilo u obzir. I usprkos svoj težini izazova, opet su uspjeli izvući koliko im treba za doći do pobjede, pa makar kroz produžetak.

Nisu ništa forsirali, dozvolili su Jazzu ritam koji im odgovara, olakšavši im tako braniti postave s klasičnim centrom i igrali su samo 15 minuta smallball košarke s Livingstonom (ili Clarkom) umjesto Iggya. Tijekom kojih su ostvarili +11, dovoljno za prolaz. Jazz je imao laganu prednost do same završnice kada su je Warriorsi stigli igrajući zadnjih 7 minuta utakmice smallball (praktički, kad dodaš da su i produžetak odigrali na ovaj način, ispada da su prije kraja samo 3 minute koristili smallball, a to vam sve govori o Kerrovoj taktici sinoć - ostati u egalu i onda zaključiti susret podizanjem ritma). Usput je Klay potvrdio formu ključnom tricom kojom je izborio dodatnih 5 minuta u kojima je Steph potvrdio titulu igrača večeri. Najluđe od svega, Jazzeri su odigrali očajnu obranu na screen & rollu Klaya i Stepha, udvojili su potonjeg i ostavili su Thompsona potpuno samog da bi ovaj promašio, za njega, zicer. Samo, ne bi Warriorsi bili Warriorsi da pored jebenog Bookera (Gobert iz nekog razloga bio na klupi, a Favors na tribinama jer ga je namlatio Bogut, koji je time još jednom pokazao zašto je bitan Warriorsima) skok u napadu nije uhvatio Livingston. Koji baca povratnu Thompsonu kojega sada čeka puno teži zadatak nego maloprije, treba zabiti iz trka preko Haywarda. I ova naravno da upada. Mislim, još jedan dokaz da su Warriorsi sudbinski izbor ove sezone.

2. SPURS

U svojoj standardnoj eksploziji u trećoj četvrtini odvojili se od Heata, s Memphisom su se poigrali dva puta već u prvoj četvrtini usput odmorivši Leonarda, a protiv Thundera su doma ostavili i njega i još pola momčadi (od startera igrao je samo Green). Kupili su tako Leonardu tjedan dana poštenog odmora, a vrativši se protiv Pelicansa čovjek je nastavio gdje je stao protiv Heata. Dakle, idealan tjedan su imali, s gomilom zicera i vremena za odmor i Pop je mogao izbjeći ruganje u Oklahomi i pružiti nam jednu poštenu utakmicu. "Boli me kurac za regularnu sezonu i sve vas koji ste me učinili milijunašem" reče on u svom stilu i ode otvoriti butelju crnog vina. Samo se vi odmarajte Spursi, kad vam se poslože Jazz i Oklahoma trebat će vam sva energija.

3. THUNDER

Bili su najbolja momčad proteklog tjedna, top 5 u oba smjera, a jedini kiks bio im je poraz u Detroitu gdje su odmarali Duranta i Ibaku. Uglavnom, do njega nanizali su 8 pobjeda, iskupivši se donekle za 6-8 s kojima su krenuli nakon all-star pauze. Raspored je bio izuzetno povoljan tijekom cijelog perioda, pa tako i u ove zadnje četiri utakmice. Dočekali su Jazz koji je bio na drugoj večeri back-to-backa i koji je u Oklahomu stigao direktno iz Houstona gdje su se potpuno ispraznili u direktnom dvoboju s konkurentima za osmo mjesto. Spursi su, po običaju, došli bez pola momčadi u Oklahomu (dovoljno bi bilo da nema Leonarda, ali Pop je doma ostavio i LaMarcusa, Timmya, Manua i Tonya). Praktički, samo su dva gostovanja, u Torontu i Detroitu, bili izazovi, s tim da su ovaj drugi sami anulirali odlukom da odmaraju spomenuti dvojac. Dakle, može li činjenica da Toronto, koji starta s rookiem Powellom na boku, nije imao nikakva rješenja za trenutke kada su na parketu zajedno bili Russ i KD biti dovoljna da nas uvjeri da je OKC pronašla rješenja za sve svoje probleme? Child please. Lowry je co-MVP Istoka, DeRozan igra sezonu karijere, ali 1 na 1 protiv ove dvojice nemaju šanse osim ako bi ih pratila puno bolja momčad. Koju nemaju. Uglavnom, Westbrookov loš izbor šuta u završnici, Donovanova izgubljenost s rotiranjem postava i raspodjelom minuta te Prestiev loš posao u sastavljanju srednjeg i donjeg dijela rostera nisu samo tako nestali. To je sve što ću reći.

4. CAVS

Mozgov je ostao u startnoj petorci, vratio se Love i protiv Bucksa nisu imali problema, osim što su eto na parket poslali šestu startnu petorku u šest utakmica. Zato su izgubili utamicu protiv Netsa u još jednoj večeri u kojoj je vidno izostalo zalaganje (opravdanje je donekle što su igrali drugu večer back-to-backa i što su se Netsi stvarno trudili). Da jedva čekaju da počne playoff pokazali su protiv Knicksa gdje su odmarali Kyriea (gle čuda, Love je odmah odradio sjajnu partiju) i gdje su dobili bez problema, odnosno protiv Rocketsa gdje su odmarali Jamesa i gdje su prosuli popriličnu prednost u završnici protiv raspucanih Hardena i Beverleya. Ne bi to bila tragedija da pri tome nisu pokazali totalnu bezidejnost, u završnici dok su pokušavali parirati razbuđenom protivniku sve se svodilo na šuteve preko ruke iz driblinga s poludistance ili perimetra, a pri tome Lue nije povukao nijedan potez (tipa uvođenje dodatnog šutera) kako bi izazvao dobro poznate slabosti Rocketsa.

5. RAPTORS

Protiv Bostona se u postavu vratio Valanciunas, ali su odmarali Lowrya tako da je Boston uspio revanširati se za nedavno gaženje u Torontu. U Houstonu su dosta uvjerljivo izgubili u završnici, nisu imali rješenja u obrani za smallball Rocketsa, a posebice za trenutke kada je Bickerstaff u završnici zaigrao s ultra niskom postavom s Beasleyem na petici i Arizom na četvorci. Zgazio ih je i Thunder, tako da su ova tri poraza itekako zaslužna za činjenicu da su i ovaj tjedan imali jednu od 10 najgorih obrana u NBA. Međutim, slatka pobjeda protiv Atlante anulirala je dobar dio briga jer su bili dominantni i uvjerljivi kada je bilo najpotrebnije. Usput su zabilježili i laganu pobjedu protiv Pelicansa, tako da je drugo mjesto Istoka sigurno.

6. HAWKS

Osveta Wizardsima za poraz u Atlanti uz vrhunsku šutersku partiju Korvera i puno bolju obranu na Wallu i Bealu. Pokazali da su bolji od Wizardsa, u što nismo ni sumnjali, pri tome im vjerojatno uništivši nade u playoff. I ovaj tjedan zadržali su se u top 5 defanzivno tako da su bez većih problema dobili Buckse i Pistonse u gostima. A da se trude ne utjecati previše na rasplet oko osmog mjesta pokazali su skinuvši i Bullse u Chicagu. Dakle, u 6 dana pobjedili su sve tri momčadi koje se bore za osmo mjesto i to sve tri na gostovanju. I to na poprilično dominantan način, čak su i protiv Bullsa kontrolirali utakmicu do same završnice kada im je Brooks, ubacivši nekoliko šuteva u svom revolveraškom stilu, zamalo zapaprio dovevši Bullse u egal prvi put u drugom poluvremenu.

Njima najvažnija utakmica tako je bila dvoboj s Raptorsima kao svojevrsna najava polufinala Istoka, a, sudeći po dosta uvjeljivih 3-0 Toronta u sezoni, Casey je našao rješenje za njihov napad, dok se isto nije dogodilo u suprotnom smjeru. Igraju još jednom do kraja sezone, nadam se da će tu obje momčadi zaigrati motivirane jer ovdje se ima što vidjeti. Atlanta nema previše prostora za prilagodbe jer nedostatak prave petice u ovom matchupu je velik problem, Valanciunasa ne možeš tek tako ostaviti 1 na 1 u post-upu, a potreba za zatvaranjem u reket limitira ih u branjenju prema perimetru. Gdje imaju novi problem, a taj je da Raptorsi imaju dva jednako opasna kreatora iz pick & rolla i izolacija, dakle ako udvoje jednoga, drugi praktički ima zicer situaciju. Dakle, ne mogu igrati agresivno prema lopti koliko žele, a to onda ostavlja dovoljno prostora Lowryu i DeRozanu da napadaju.

Problem napada također je izražen, Toronto u zoni igra dosta čvrsto i u stanju su oduzeti Atlanti poene u reketu, a uz to imaju agresivne vanjske igrače koji su odlični u branjenju tranzicije koja je itekako bitna za Atlantu. Uglavnom, Raptorsi idu na to da ostavljaju Hawksima šut iz vana za Horforda i Millsapa svaki put, birajući radije poginuti na taj način nego od slash & kick akcije koja pokreće pokretni napad Atlante. I to je odlična odluka, obzirom na način kako su pobjeđivali do sada, a posebice sinoć, ispada kako je Toronto ozbiljan favorit u seriji od 7 bez obzira što je ukupno gledajući Atlanta trenutno možda i u najboljoj formi na Istoku. Sve ove momčadi ispod sebe mogu dobiti metlom, ali Raptorsi im baš nikako ne leže.

7. CLIPPERS

Brojke ukazuju na solidan tjedan, ali teško je oteti se dojmu da im pod hitno treba osvježenje jer su pobjede uglavnom rezultat povoljnog rasporeda. Uvjerljivi poraz od Warriorsa pokazao im je kako stvarnost izgleda, a jedva su dobili doma Portland (odlično su usporili pick & roll Blazersa gdje je Jordan odradio odličan posao i u udvajanjima i na preuzimanjima Lillarda i McColluma, to je sve što imaju za prijaviti) koji je na drugoj večeri back-to-backa bio vidno usporen. Griffin služi suspenziju, tako da će ga uskoro moći polako uvoditi u rotaciju uz nadu da će uhvatiti nešto nalik formi do playoffa, to je dobra vijest, a dobra vijest je i da su se uspjeli revanširati Celticsima i Nuggetsima za nedavne bolne poraze.

8. CELTICS

I dalje su bez Crowdera tako da im ostaje samo iskoristiti poklone, kao Toronto koji im je došao u goste bez Lowrya i Phoenix na početku turneje po Zapadu. Protiv Clippersa su već bili debelo deficitarni.

9. HORNETS

I oni brode utabanim stazama, odradili su posao protiv Sixersa i Bucksa, poklekli su pak protiv Pistonsa koji uživaju u ovom periodu domaćih utakmica i za čiju razigranost nisu imali odgovor.

10. PACERS

Odradili su posao protiv Pelicansa, ali nisu uspjeli ponoviti isto protiv Brooklyna. Imali su utakmicu pod kontrolom do zadnje četvrtine, a onda su dopustili Netsima da ih iznerede smallball postavom i odnesu im pobjedu (fascinantno, počeli su sezonu u želji da i sami igraju s četiri vanjska i onda Vogel u ovakvoj utakmici 5 minuta drži dodatnog visokog na parketu umjesto da reagira usprkos tome što su bili u vidnom mismatchu). Nije da i bez nje nisu sigurni za playoff, ali, ako će gubiti i ovakve utakmice, teško će u njega ući s previše optimizma.

Iskupili su se donekle protiv Rocketsa iako su i ovdje zamalo u završnici ispustili utakmicu u kojoj su veći dio večeri vodili. Bila je u pitanju druga večer back-to-backa i umor je bio primjetan, bez obzira što se kod Netsa nisu previše znojili. Jednostavno, George je u malo slabijoj formi tako da istovremeno čuvati Hardena i nositi napad nije bilo jednostavno, a kako nisu momčad koja ima kreatora na kojega se može osloniti u završnici, ovise isključivo o realizaciji i izvedbi zamišljenih akcija. Sad, dok je Turner bio razigran, imao si gomilu opcija i nije ni čudo da su u tom periodu igrali bolje. Međutim, Turner je izgubio ritam, tako da su danas u situaciji da koriste Solomona Hilla kao smallball četvorku kako bi parirali postavama koje koristi Houston i jasno je da im tu pada i kvaliteta. Ipak, iako su opet očajni bili u finiširanju, uspjeli su učiniti da Houston odigra još gore i izvukli su pobjedu.

Protiv Bullsa nisu bili te sreće, iako su Bullsi u još gorem stanju nekako su se provukli. U utakmici koja je bila klasična playoff makljaža u kojoj nitko ni u jednom trenutku nije imao više od +10 (a i to je trajalo jedan napad), Bullsi su u clutchu odigrali za mrvicu bolju obranu. Eventualnom pobjedom Indiana bi bila 100% unutra, ovako se moraju znojiti još par utakmica, ali igraju na dovoljno visokoj razini da ne dozvole ispadanje.

11. HEAT

Odmarali su Denga, tako da je šansu u petorci protiv Spursa dobio McBob. Orlando i Netsi doma bili su im ziceri koje su odradili usput odmorivši i Dragića protiv Brooklyna, a onda su pali protiv Lakersa potvrdivši da LA gripa napada i usred tjedna.

12. PISTONS

Ostvarili su 7-2 u ovom nizu doma, pobijede li i Dallas napravili su posao. Skalp im je skinula samo Atlanta dva puta, od čega jednom i u ovom tjednu. Protiv Orlanda i Charlotte djelovali su odlično, protiv Thundera nešto manje dobro, ali su se ipak provukli u emotivnoj završnici (Jackson stvarno malo preblizu srcu uzima to što ga u Oklahomi nisu smatrali spasiteljem) protiv protivnika koji je odmarao dvije od tri najvažnije opcije. Ako i izgube od Chicaga nije bitno, Bullsi su u takvoj stanju da je pitanje dana kada će im se netko raspasti na parketu, a Detroit izgleda sasvim pristojno, osim Jacksona i Harrisa koji je još u toplo-hladno ritmu, svi ostali članovi rotacije su u uzlaznoj formi.

13. JAZZ

Sjajna pobjeda u Houstonu, protiv veterana Hardena i Howarda koji nisu imali namjeru ništa im dati bez borbe. Favors je dominirao pod koševima nad Howardom i Motiejunasom u obrani (potonji je totalno izvan forme, od povratka u rotaciju totalno je zagušio napad istovremeno ne donijevši ništa u obranu), a u napadu su znali koristiti slabosti obrane Rocketsa koja po običaju ispada nakon druge rotacije. Svaki put kad im je trebao koš, pa tako i u zadnjoj akciji za pobjedu, znali su doći do njega. Istovremeno, odigrali su Rocketsi agresivnu obranu na loptu, što ih je i ostavilo u igri do kraja. Samo, kada je trebalo, Jazz je ipak lakše došao do zicera nego Rocketsi do osvojene lopte.

Poslije ovakve partije nisu imali ništa u tanku za drugu večer back-to-backa kod Oklahome, ali to je manje važno. Dobili su direktnog protivnika, zatim su uvjerljivo odradili posao protiv Wolvesa i Lakersa, a onda su zamalo skinuli i Warriorse, potvrdivši da će u playoffu biti itekako zeznuti. A to je ona najbolja vijest, uz njihove dobre igre istovremeno su kiksali Rocketsi i Mavsi, što vjerojatno znači da su unutra prije nego su se i sami nadali.

14. BLAZERS

Nakon dugo vremena odlučili su se za promjenu, Stotts je gurnuo Harklessa umjesto Vonleha u postavu kako bi lakše zatvarao Nowitzkog na perimetru, logičan potez obzirom da ih je utakmicu ranije Dirk izrešetao, ujedno i dokaz da im je u ovom trenutku itekako stalo do pozicije u doigravanju i da ne misle samo na budućnost. Čudo je da su sutradan protiv Clippersa uopće bili u utakmici obzirom na izvedbu (to je svojevrsno ohrabenje pred doigravanje jer s Clippersima mogu igrati, a šanse da preskoče Memphis itekako postoje), a istu formaciju zadržali su i protiv Sixersa i protiv Kingsa. S tim da vrijedi spomenuti da su se u obje utakmice previše opustili u zadnjoj četvrtini, dopustivši povratak sakatim protivnicima.

15. ROCKETS

Protiv Jazza su dali sve od sebe obrambeno, što u njihovom slučaju znači da su barem igrali agresivno na loptu jer zatvoriti reket nikako nisu u stanju. Međutim, ni solidna obrana ni dobra izvedba klupe, gdje su pronašli solidnu formulu koristeći u par dugih šihti Brewera, Beasleya, Terrya i Capelu uz Hardena ili Arizu, nisu bili dovoljni da na kraju uštopaju Jazz. Izgradili su solidnu prednost u prvom dijelu jer Utah od klupe nije dobila ništa, ali u nastavku se to brzo istopilo čim su na parketu bile startne petorke. Utah je prejednostavno kontrolirala reket u oba smjera, igrali su odličnu obranu na perimetru i posebice nisu ostavljali previše prostora Hardenu koji je promašivao i neke šuteve koje obično stavlja. Svejedno, odigrao je Brada sjajnu partiju s čak 8 ukradenih, ali Houston kao momčad ima jednostavno previše rupa. Tipa, kada igraš s Beasleyem završnicu jer nemaš bolju četvorku ili kada nisi u stanju rotirati se na strani bez lopte jer nitko pojma nema gdje bi se trebao nalaziti.

Iako su zvučnije ime, u ovom trenutku bi definitivno bili puno lakši protivnik Warriorsima, tako da ova nestalna forma odgovara ponajviše njima jer Houston će po svemu sudeći nastaviti igrati toplo-hladno, a to im pored Jazza i Blazersa neće donijeti šesto mjesto koje priželjkuju. Iz tjedna u tjedan ambicije im tako padaju, iako su uz ovaj teški poraz imali i par pobjeda, što je obzirom na težak raspored čak i uspjeh. Sve što im je pošlo krivo u završnicama protiv Jazza i Indiane vratilo im se protiv Toronta, a usput su iskoristili i pasivnost Cavsa.

16. BULLS

Odličnu poziciju koju su imali u borbi za playoff prokockali su u ovom tjednu s 4 poraza u nizu i sada im ostaje samo teorija. Branili su domaći parket na razne načine tijekom sezone, a onda su poklekli baš protiv Knicksa smanjivši si šanse da stignu Pistonse. Butler je očito igrao na svježinu tjedan ranije jer u ovoj utakmici nije služio ničemu, povratnik Gasol vidno nepokretan, tako da je jedina svjetla točka bio šuterski raspoloženi Mirotić. Samo, da bi živjeli od njegovih ubačaja morali su žrtvovati obranu, a to su itekako znali koristiti Porzingis i Carmelo. Okamenjeni Bullsi živnuli su tek s klupom, to sve govori. Da dno može biti i dublje pokazalo se sutradan u revanšu u New Yorku gdje smo opet gledali istu priču, s tim da Gasola ovaj put nisu ni vodili jer je očito bilo da je ozljeda i dalje aktualna. Butler još jednom nepokretan, a znamo kako to izgleda bez njega, Melo i Zingis riješili su tako dvije utakmice u 2 dana, a treći poraz za redom stigao je protiv Magica gdje polomljeni Chicago opet nije bio u stanju parirati slabijem protivniku.

Iako su skupili snage da se pokušaju izvaditi iz rupe, nisu uspjeli ukrasti utakmicu Atlanti. Indiani jesu, ali više nemaju pravo na poraz. A obzirom da ih sada čekaju i Rocketsi i Pistonsi, dakle protivnici kojima itekako treba pobjeda, izvjesno je da do kraja neće ostati savršeni.

17. WIZARDS

Oni prostora za kiks nisu imali, a kisali su čak dva puta, što znači da je sada definitivno - Wall neće u playoff. Atlanta ih je pregazila, osvetivši se za poraz s kraja prethodnog tjedna, a onda je u goste stigla i Minnesota koja im je predvođena Townsom i LaVineom ukrcala 132 poena u dva produžetka. Nemogućnost da zaključe ovakvu utakmicu rekla je sve što trebamo znati o Wizardsima trenutno. I iako su otvorili turneju po Zapadu pobjedom nad kilavim Lakersima, očekivani poraz od Warriorsa i novi kisk protiv Kingsa zaključili su priču. I ostavili ih u čistilištu u kojem neće vidjeti ni pick prve runde.

18. MAVS

Odigrali su Dirk i Mejri opet solidno protiv Blazersa, ali solidno nije bilo dovoljno. Protiv Warriorsa su unaprijed potpisali poraz pripremajući se za Kingse, ali bez Parsonsa i Derona nisu mogli protiv Cousinsa i Ronda koji je uvijek napaljen protiv Carlislea i koji je slavio više od Jazza i Rocketsa kada je ovaj poraz Dallas praktički izbacio iz playoff trke. Kako se Carlisle ne predaje, odlučili su se za novu promjenu startne petorke, protiv Denvera su šansu dali Andersonu i Powellu i upalilo je, njihova energija pomogla je Dallasu da odigra jednu od rijetkih dobrih defanzivnih partija ova sezone (interesantno, ovdje se Dallas nije toliko oslanjao na zonu kako bi koristili slabosti u šutu Nuggetsa, već su preuzimali i igrali agresivno na loptu, ako se netko sjeća sličan recept je Carlisle primjenio i protiv Spursa na otvaranju playoffa prije dvije sezone kada su neočekivano napustili zonski pristup i poveli 2-1 u seriji).

Provukli su se i protiv Knicksa koji su izgleda odlučili pokvariti planove svima koji se još bore za doigravanje, doslovno im je trebala nadahnuta šuterska serija s perimetra u završnici da nekako prežive. I iako su im time teoretske šanse nešto veće nego jednim Bullsima, sudeći po prikazanom na parketu Jazz i Rocketsi nemaju se čega plašiti.

19. GRIZZLIES

U dvije utakmice sa Spursima nisu dobili šansu (nitko me ne može uvjeriti da je Pop radije odmarao igrače protiv Oklahome nego protiv Memphisa samo zato jer je seronja koji gleda isključivo vlastiti interes, već je sigurno dijelom htio otežati život omraženim Clippersima koji protiv Blazersa neće imati takvu šetnju kao što bi imali protiv Memphisa), a protiv Denvera je nisu iskoristili jer im ni obrana više ne funkcionira, posebice kada je Farmar na parketu. A na parketu je valjda samo zato jer ni Joerger ne zna tko mu je play od utakmice do utakmice.

20. NUGGETS

Povuci-potegni sa Sixersima trajao je do sirene kada je Mudiay NCAA potezom, šutom s centra, donio pobjedu Denveru. March Madness. Jokić odličan u završnici, Mudiay i Harris solidni. I da, stvarno sam potrošio 20-ak minuta života na ovu utakmicu. Uz Sixerse dobili su i Lakerse i Memphis, potvrdivši da je Malone loš u tankiranju, a izgubili su od Clippersa i Dallasa.

21. KINGS

Cousins je dobio par dana poštede zbog koljena tako da nisu mogli protiv Wolvesa i Blazersa, ali su zato, s njim opet u sredini, skinuli redom Sunse, Dallas i Wizardse, nakon dugo vremena spojivši kvalitetan napadački period. Što je rezultiralo novim ugovorom Divcu. Kingsi su nepopravljivi.

22. KNICKS

Dvije pobjeda nad Bullsima nisu ni sami očekivali, a pružili su i solidnu partiju u porazu protiv Dallasa. Protiv Cavsa nadigrani, a da su ipak traljavi pokazali su izgubivši od Pelicansa kojima je trenutno druga opcija Toney Douglas. Kad će playoff?

23. MAGIC

Protiv Pistonsa i Heata u gostima nisu imali šanse, pogotovo jer u potonjoj nije bilo Oladipa zbog lakše ozljede zgloba. Bila je ovo prilika da jašu Heza u ozbiljnijoj roli, ali naravno da mu je Skiles minutažu držao pod kontrolom. Iskoristili su probleme Bullsa da izvuku pobjedu, razbili su i Netse, tako da očito pokušavaju sezonu završiti u pozitivnom tonu, čemu bi trebao pomoći i skori povratak Vučevića.

24. WOLVES

Imaju 9-11 od kada koriste svoju najbolju startnu petorku i ako ostanu na tom postotku pobjeda do kraja sezone, mogu je smatrati uspješnom (nećemo sada o tome zašto je ova postava prvi dio godine jedva dobivala minutažu). To da su u stanju dobiti Kingse bez Cousinsa i Sunse nije vijest, ali je vijest kada skinu Wizardse u Washingtonu i razotkriju činjenicu da nekada opaka obrana više ne funkcionira. Od Jazza i Clippersa su izgubili, to je razumljivo, ali do kraja će sigurno skinuti još ponekog favorita.

25. BUCKS

Težak raspored donio je 5 poraza za redom, tri u ovom tjednu. Nisu imali šanse protiv Cavsa, Hawksa i Hornetsa, tako da je sada jasno kako su povratak Monroea u petorku i instalacija Baylessa donijeli kratkoročni uspjeh jer su bili usko vezani uz kontekst (kao i uostalom većina onoga što gledamo u ligi). Niz poraza prekinut je u trenutku kada su naišli na Sunse. Super je Giannisov napredak, ali, za nešto pozitivniji odlazak na ljetne praznike, trebali bi u ovoj završnici napraviti i nešto više osim odrađivati posao.

26. NETS

Potezi nove uprave su već vidljivi, dno rostera je zaokruženo igračima koji mogu biti od koristi poput Simsa i Kilpatricka (i koji daju sve od sebe znajući da se bore za ostanak u ligi), tako da sada imaju pristojnu dubinu koja im je postala i određena kvaliteta jer u stanju su održati razinu i bez startera na parketu (bonus je i povratak oba rookiea od ozljeda, Hollis-Jefferson i McCullough također daju dvije energične opcije s klupe). A startna petorka dobila je neke nove obrise, posebice u napadu. Puno više spuštaju loptu na Lopeza (protiv Pacersa su ga čak koristili u smallball formaciji okruženog s četiri šutera čime su se vratili u utakmicu), Bogdanović nastavlja biti pouzdan u spot-upu, ali je dobio i neke akcije u post-upu koje su ranije bile rezervirane za Johnsona, a Karašev im je od svih ljudi donio energiju kao neumorni slasher i sekundarni kreator. Uglavnom, ta dubina od 10-11 igrača koji su spremni odigrati kvalitetne minuta dovoljna je u ovo doba godine da im omogući tjedne poput ovoga i da sezonu završe u koliko-toliko pozitivnom tonu.

Ozbiljnost Netsa tako su osjetili i Cavsi (koji u završnici nisu imali energije za oduprijeti se dvjema podjednako energičnim postavama domaćina) i Pacersi (koji su u završnici također propustili parirati razigranoj smallball postavi Netsa). Sad, Heat ih je razbio bez problema, a na drugoj večeri back-to-backa u Orlandu se nisu ni pojavili, tako da je očito kako su tugu nakon poraza od Miamia pokušali liječiti tako što su odveli svoje talente na South Beach.

27. PELICANS

Gentry iz utakmice u utakmicu izmišlja sve urnebesnije petorke, zaziva vudu vračeve, jer ovo je nevjerojatna situacija, imaju 7 igrača pod ugovorom izvan akcije do kraja sezone. Dakle, sada definitivno znamo da NFL doktori ne mogu voditi računa o zdravlju košarkaša. Kako su Knicski uspjeli izgubiti od ovog rostera, to je pitanje, sličnih problema nisu imali Pacersi, Raptorsi i Spursi.

28. SUNS

Otvorili tjedan pobjedom nad Lakersima, poslije toga nanizali 4 poraza na rasporedu gdje su trebali čoknuti barem još jednu V. Chandler je zbog leđa propustio nekoliko nastupa, kao da je bitno. Ionako je jedini razlog da bacimo pogled na njih Booker.

29. LAKERS

Oni su suprotnost Sunsima utoliko što su tjedan započeli s 4 poraza, a završila ga pobjedom (s tim da su imali puno teži raspored). Bave se pizdarijama cijelu sezonu, ništa drugačiji nije ni način na koji ulaze u završnicu sezone. Ali. Nevažno zbog kojeg razloga, konačno su protiv Heata stavili na stranu veterane, Bryant je zbog ramena igrao samo 8 minuta, Lou Williams 16, bez nebitnih Artersa i Younga. Da li su dobili zbog toga? Vjerojatno ne, ali zar je tako teško bilo odlučiti se na ovako nešto ranije? Nek klinci igraju.

30. SIXERS

Mogu li do 10 pobjeda? Nanizali su 4 nova poraza, a kako stvari stoje prilika za doći do magičnog broja ukazat će se protiv Pelicansa doma. Derbi.

Filed under: bball 9 Comments
30Mar/1613

LIFELONG LEARNING PODCAST

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee re-draftaju, tu i tamo nešto komentiraju o raspletu sezone, a na kraju uspoređuju prognoze s početka godine s trenutnim stanjem. I pokušavaju skužiti tko je kome dužan burger. Slušajte podcast pritiskom na veliku bijelu prevrnutu piramidu, a, ako ga želite skinuti, spremite ovaj link (save as, save linked content, whatever). Doduše, možete ga i na njemu slušati, ali ipak nemojte jer netko mora platiti bandwidth. Naravno, ako ste voljni biti sponzor, onda se možemo dogovoriti da klikate gdje hoćete.

Filed under: bball 13 Comments
28Mar/164

ANNOYING ORANGE

Posted by Gee_Spot

Baš jebena šteta. Mislim, nije nitko kriv Virginiji što su u zadnjih 10 minuta prodali dobivenu utakmicu protivniku koji je jedva dobio mjesto među 64, ali, bez obzira što su odigrali najgoru moguću partiju kada je bilo najpotrebnije, bez njih u Final Fouru nedostajat će dramatičnosti. Sinoć su se zato pobrinuli da tako ne bude, dramu su itekako stvorili sami dozvolivši protivniku da im ukrca nevojerojatnih 22 poena u rasponu od 30. do 35. minute. Već u startu su imali problema s agresivnim ulazima Gbinijea koji je tako drugu večer za redom odlučio potpuno sam nositi napad Syracusea. Štoviše, radio je to direktno protiv Brogdona i obzirom da je imao puno uspješniju večer, vjerojatno je na nekim boardovima i preskočio prvog čovjeka Virginije (obojica su projicirani negdje pri dnu prve, odnosno na početku druge runde). Uz to, na drugoj strani su očekivano imali problema doći do poena u sredini pored opjevane zone Syracusea. Boeheim možda nema pretjerano talentiranu momčad napadački, ali s ovakvom dužinom na pozicijama od 1 do 5 opet je uspio posložiti kvalitetnu defanzivnu, čak i bez klasičnog centra u sredini.

Ipak, kako je razlika u talentu primjetna, malo po malo Cavaliersi su počeli preuzimati kontrolu nad utakmicom. Perrantes je zabijao trice kao rasni combo, kako je Brogdon nestao i kao kreator i kao šuter protiv zone to je njihov treći bek Devon Hall bio taj koji je vukao polukontre i napadao, uglavnom, usprkos svim problemima u napadu gdje nikako nisu mogli organizirano napasti zonu obzirom da im je nedostajao pošteni visoki koji može asistirati s visokog posta, do poluvremena su imali desetak poena prednosti. Pokušali su i s Brogdonom u roli razigravača na visokom postu, ali on jednostavno nema potrebnu visinu da bi bio prijetnja s te pozicije, a zamjerku treneru Bennettu definitivno treba uputiti jer nije pokušao naći stretch postavu s Brogdonom kao smallball četvorkom koja bi barem šuterski bila dodatno opasna.

Naime, najveći dio večeri su se držali standardne rotacije, tako da su na četvorci uglavnom imali Wilkinsa koji je neizostavni dio njihove obrane, ali ujedno je i čovjek koji nema ni šuterski ni razigravački potreban talent da bude prijetnja zoni Syracusea. Iako je tako većinu vremena proveo sam samcat u srcu napada, nije služio ničemu i praktički te posjede s njim na parketu Virginia je igrala 4 na 5 u napadu. I usprkos svim problemima s postavljenim napadima, opet su uspijevali zabiti dovoljno da početkom drugog poluvremena imaju čak +16.

Obično u sudaru ovako sporih momčadi koje vole cijediti napade do zadnje sekunde i pri tome imaju elitne obrane takva prednost bude nedostižna, ali onda je u zadnjih 10 minuta utakmice Syracuse krenula na sve ili ništa. Izašli su iz zone i zaigrali presing, koji je rezultirao s 5 izgubljenih lopti i kontrama koje su razbudile napad narančastih. Jasno, to samo po sebi ne bi bilo dovoljno da se Gbinijeu u agresivnom napadanju obrane Virginie nije pridružio Richardson koji je u tih zadnjih 10 minuta ofenzive zabio 14 poena, čak i par trica. Sposobnost ove dvojice da iz driblinga napadaju reket nosi Syracuse cijelu sezonu, a eto u ovoj fazi natjecanja otišli su još korak naprijed jer atleticizmom, eksplozivnošću i driblingom nisu samo razbili neku tamo lijevu momčad, već najbolju obranu NCAA u zadnje tri godine. Uostalom, podatak da su taj period dobili s 31-11 sve govori.

S tim da nisu samo spomenuta dvojica igrala dobro - veteran Cooney je također imao nekoliko odličnih ulaza u završnici kada su svi igrači Syracuse napadali sredinu bez ikakvog obzira prema ičemu, a defanzivci Roberson i Lydon su osim standardno dobrog posla u zadnjoj liniji obrane nemilosrdno napadali ofenzivni skok (još jedan aspekt igre u kojem je Syracuse u zadnjoj četvrtini utakmice dominirala nad Virginiom). Uglavnom, Syracuse je u tom periodu igrao najbolju košarku sezone, primjereno trenutku dali su sve od sebe. Cavaliersi su pak na već viđeni način zadnje dvije sezone potonuli, nitko nije imao odgovor za agresivnost protivnika u oba smjera. Brogdon je kroz sezonu obično uzimao stvar u svoje ruke kada bi se našli u slijepoj ulici, napao bi obruč ili uzeo skok-šut, ali Brogdon je odlučio zaključiti NCAA karijeru na način koji baš i nije za pohvaliti se.

Furiozni ritam iscrpio je i igrače Syracuse koji su u zadnjim minutama konačno počeli promašivati, tako da je Virginia dobila šansu provući se, ali opet nisu mogli ništa zabiti s perimetra, a atlete za ulaziti u sredinu jednostavno nemaju. Tako da narančasti zasluženo idu dalje i iako su i protiv North Caroline totalni autsajderi, pokazali su da su itekako sposobni namučiti svakoga tko im nije spreman parirati energijom i pristupom. Boeheim je dodatno napumpao svoj legendarni rezime, posebno zadovoljan što je i na ovaj način pokazao srednji prst NCAA koja ga je suspendirala dio sezone zbog dogovora ispod stola s igračima, oduzevši programu pri tome određeni broj stipendija. Tako da nije ni čudo kako kaže da nikada nije bio ponosniji na uspjeh jedne generacije koja je očito jednako napaljena kao i on i nikome nije spremna popustiti.

Druga utakmica večeri nije nudila ni približnu količinu drame jer za razliku od Virginie preostali prvi nositelj nije imao namjeru prokockati prednost. Nije North Carolina otvorila furiozno utakmicu kao protiv Indiane, dapače imali su očajnu šutersku večer čak i za njihove ne pretjerano visoke standarde jer rijetko kada forsiraju šuterske postave. Međutim, odličnom podjelom posla dominirali su u obrani i skoku - iako su za Notre Dame dva udarna vanjska igrača Jackson i Beachem odradili utakmicu na svojoj standardnoj razini, dva centra pod košem koje je forsirala North Carolina potpuno su uništila Augustea i uopće skok Iraca. Meeks ili Hicks uglavnom su odrađivali posao na centru Notre Damea 1 na 1, a Johnson je imao zadatak iz pozadine pomagati i čuvati obruč, što je funkcioniralo sjajno.

Uglavnom, nakon desetak minuta ravnopravne borbe, do poluvremena je UNC izgradio laganu prednost, a onda je ona u nastavku samo rasla. Dominaciju pod obručima u obrani prenijeli su i u napad gdje je Johnson trpao zicere protiv centimetrima limitiranog protivnika, a Notre Dame nema atleticizam i raznovrsnost opcija s loptom kao Syracuse da podizanjem tempa i agresivnosti iskoristi opuštenje North Caroline. Dapače, kako je vrijeme odmicalo, puno veća dubina Tar Heelsa sve više je dolazila do izražaja. Jackson se tako potvrdio kao NBA potencijal, Beachem kao jedno od ugodnijih iznenađenja turnira i to je manje-više sve što se ima reći o utakmici iz ugla poraženih.

Sada još par riječi o Final Fouru. Utakmica između Villanove i Oklahome potpuno je otvorena i iako Villanovi dajem određenu prednost zbog forme u kojoj se nalaze i činjenice da bi Jenkins i u ovoj utakmici mogao biti mismatch, Oklahoma ima šanse ako će Hield odigrati partiju kakvu zna i ako uspiju Villanovu otjerati s perimetra kako je to napravio Kansas. UNC je pak favorit protiv Syracuse koja je maksimalno iskoristila povoljan ždrijeb. Dayton u prvom kolu bio je najslabiji sedmi nositelj kojeg su mogli dobiti, imali su sreće što su ispali Spartansi pa su postali favoriti u drugoj rundi, onda su se nekako provukli protiv Gonzage i evo sada protiv Virginie. Uz dužno poštovanje njihovoj borbenosti, u polufinalu bi tome trebao doći kraj jer ovako slabašna šuterska momčad bez pravog playa usprkos svim obrambenim kvalitetama ipak ne bi trebala proći prvog nositelja. Ali. UNC je slabašnim šuterskim izdanjem protiv Notre Dame pokazao da su itekako ranjivi ako im ne upada trica i ako im pri tome Syracuse zonom spriječi dobar dio poena na obruču, možda i kiksaju. Uostalom, to je nešto što se od ove generacije nekako i očekuje obzirom da im bekovi nisu baš najstabilniji i da im šuteri baš nisu najpouzdaniji. Može li se dogurati do kraja samo na račun atleticizma i fizikalija koje personificira odlični Johnson? Tu bi energija Syracuse pod košem mogla oduzeti dosta prilika za zicere i skokove u napadu, a bez toga UNC nema jasan izlaz iz nezgodnih situacija. Dakle, ne treba isključiti još jedno iznenađenje, iako, realno, obzirom na prikazano na puno većem uzorku od zadnje dvije utakmice, Syracuse po logici stvari ne bi smjela moći odigrati i treću utakmicu za redom iznad mogućnosti.

Filed under: bball 4 Comments
27Mar/162

BUDDY HOLY SHIT

Posted by Gee_Spot

DAY SEVEN

Trebala je ova večer donijeti dvije fantastične utakmice, međutim u prvoj nije bilo previše neizvjesnosti, a u drugoj nije bilo previše ljepote.

Čim je Hield krenuo s tricama, zabivši 3 u prva tri pokušaja i tako donijevši Oklahomi +8 već nakon 5 minuta akcije (do kraja ih je ukrcao 8 od 13, odigravši drugu najbolju utakmicu sezone, odmah nakon one fenomenalne partije protiv Kansasa početkom godine), sve je manje-više bilo jasno. Match-up zona Oregona, bez obzira na svu aktivnost i agresivnost na loptu, ipak nije dorasla momčadi koja je u stanju ovako šutirati. Dakle, za ostati u utakmici Oregon je morao zabijati iznad mogućnosti, a to protiv Oklahominog brižno smišljenog plana nije išlo. Kruger za razliku od Krzyzewskog nije bježao od čiste 2-3 zone dobar dio utakmice, s tim da se Brooksa čuvalo striktno. Tako nisu dopustili najvažnijem igraču Oregona da ih izrešeta, ali ni da ih napada kao sekundarni kreator.

Sjajna taktika tako je pokazala da Oregonova raširena formacija s 4 potencijalna slash & kick kreatora ipak nije toliko dobra ako Brooks nije u stanju odraditi većinu posla. Plus, ostatak momčad nije imao ni približno dobru šutersku večer kao protiv Dukea, tako da su vrlo brzo ispali iz utakmice u kojoj je Oklahoma već na poluvremenu imala +18. Agresivnim napadanjem reketa Oregon je do kraja smanjio minus, ali ni u jednom trenutku s ovakvim šutom nisu bili u stanju zaprijetiti povratkom u utakmicu. Iako su imali problema iskontrolirati skok i obruč, Soonersi tu za razliku od Dukea nisu izgubili bitku, tako da se može reći kako su potpuno nadigrali protivnika u oba smjera.

Oregon je tako došao do kraja sezone iz snova, dokazali su da su solidna momčad iz koje je Altman izvukao maksimum stvarno modernim pristupom (match-up zona u obrani u kojoj svi mogu preuzimati bez problema jer su svi od 1 do 4 sličnih fizikalija, stretch formacija u napadu iz koje svi mogu napasti rašireni reket ili kazniti eventualno zonu ako im se zalomi dobra šuterska večer). Jasno, nisu idealni jer nemaju ekstra talent, ali, nakon ovoga što su prezentirali u zadnja dva tjedna, postalo je potpuno jasno kako su mogli dominirati Pac-12 konferencijom pored onako sakate konkurencije u vidu Arizone, Utaha i Californie.

Oklahomu sada pak čeka puno teži ispit, idu na razigranu Villanovu koja je skinula i Kansas i koja prema naprijed igra sličnu košarku kao Oregon, s tim da su za klasu bolji šuterski (tako da ne dolazi u obzir igrati zonu veći dio večeri) i nemaju jednog ključnog pokretača već četvoricu (tako da usporiti samo jednoga neće previše pomoći).

Nije nikakvo iznenađenje kada prvi izgubi od drugog nositelja, a još je manje iznenađenje kada dalje prođe momčad koja trenutno igra bolju košarku. Praktički, jedini razlog zašto je Kansas bio lagani favorit protiv 'Nove bio je pedigre, odnosno činjenica da svi čekamo da 'Nova zapne na ovakvoj prepreci. Međutim, samo su potvrdili da oči ne varaju, ovo što trenutno pružaju na vrhunskoj je razini i osobno mislim da bi bilo najrealnije da se za naslov bore oni i Virginia. Oklahoma će svakako imati šansu ako Hield bude u stanju opet zabiti 8 trica, što uopće nije nemoguće, ali Villanova je jednostavno bolja momčad u ovom trenutku, što su i pokazali protiv Kansasa gdje su u jednoj tvrdoj utakmici skoro cijelu večer bili za korak ispred.

Kansas je stvarno odigrao dobru obranu, agresivno na čovjeka kako bi ih potpuno otjerali s perimetra, ali i kako bi spriječili povratne nakon ulaza. Villanova je svjedno nalazila načina doći do poena kroz 1 na 1 akciju i pravovremene cutove kojima su kažnjavali rotiranje prema dribleru. S tim da je opet ključan mismatch bio Jenkins, nakon što je uništio Miami, namučio je i Kansas koji je obzirom na igru s dva visoka morao držati Ellisa na njemu. Iako je Ellis odradio solidan posao na perimetru, striktnim pokrivanjem Jenkinsa ostavljao je previše prostora za ulaz jer ipak nije toliko brz za pratiti ga u driblingu, što je Villanova uredno koristila da drži napad podmazanim. Kad god je Self pokušao sa zonskim pristupom, bilo da igra klasičnu zonu ili da prazni stranu bez lopte, 'Nova bi im lakoćom našla način zabiti skok-šut, tako da su se odmah vraćali nazad na ovakvu 1 na 1 postavku. Sad, zašto nisu Ellisu pokušali naći povoljniji matchup, češće udvajati ili preuzimati, odnosno zaigrati s malo drugačijom petorkom u kojoj bi jednog centra zamijenili vanjskim, e to je već drugo pitanje na koje odgovor zna samo Self. Ovako, Ellis je bio totalno na streljani, čak i kada je Jenkins upao u probleme s osobnima, njegova zamjena Bridges protrčavao je pored njega kako i kad je htio.

Uglavnom, osim što su igrali smisleno u napadu, Wildcatsi su imali i jasan plan u obrani. Ochefu je po običaju čuvao obruč i kontrolirao reket, a za sve drugo pobrinuli su se aktivni suigrači oko njega koji su nemilosrdno napadali čovjeka s loptom, bacali se na glavu u svakoj 50-50 situaciji i neumorno se gurali u kontakt, konstantno preuzimajući bez obzira što su u nekim matchupovima tako stvarali očite mismatcheve. Opet, nije da Kansas ima ekstra talent s loptom koji to može kazniti, iako su na jednu večer Selden i pogotovo Mason pokazali izuzetnu učinkovitost u izolacijama. Ipak, njihova osnovna formula je igrati kroz Ellisa i zabijati trice ili napadati iz spot-upa, a Villanova im prilika za tako nešto nije ostavljala previše, posebice jer su Ellisa potpuno isključili iz utakmice. Jednostavno, nisu mu dozvoljavali da primi loptu u postu ili na vrhu posta jer bi ga odmah udvojili, a bez prostora i prilike za kreiranje, Ellis je odigrao najgoru utakmicu valjda sezone (možda i karijere, da netko tko je kandidat za prvu momčad sezone igra ovako beskorisno u oba smjera to je nezamislivo i jasno ukazuje da Ellisa nakon NCAA epizode ne čeka pretjerano uspješna profesionalna karijera). Tako da Kansas može zahvaliti dobrom izdanju obrane što su uopće uspijevali ostati u blizini rezultatski, kao i spomenutim dobrim potezima bekovskog dvojca.

Sredinom drugog poluvremena, u periodu kada je Jenkins upao u spomenute probleme s osobnima, čak su stigli u egal i poveli, ali Villanova odmah zabija dvije trice preko ruke (od samo 4 koliko su ih ubacili ukupno), pokazavši tako i simbolički da je ovo njihova večer. Vratili su tako brzo vodstvo koje su ionako držali veći dio večeri, potvrdivši da imaju dobitni recept u ovom matchupu. Kažem, pravo je čudo da je Kansas uopće došao u priliku igrati završnicu u egalu obzirom na ovakvu večer Ellisa, koji se tako od NCAA karijere oprostio na najgori mogući način (lakše mi je zamisliti Nianga da negdje ostvari karijeru nego njega, čisto jer Niang ima taj sjajni šut, a i bolji je i eksplozivniji na ulazu). Isto bi se moglo reći da je pravo čudo što je 'Nova dobila utakmicu u kojoj je tricu gađala 22% i gdje je Jenkins igrao samo 28 minuta, ali to je očito manji raskorak u odnosu na prosjek od onoga što je pokazao Kansas. Na kraju je tako Jayhawksima trebalo čudo da se provuku i nisu ga dobili jer, iskreno, ne bi bilo ni pošteno da Mason odjednom odigra utakmicu kao Kemba u najboljim danima, dok je Villanova u završnici, kao i cijelu utakmicu uostalom, jahala istu taktiku - napadati kroz Jenkinsa i ne dozvoliti prostora za disanje u obrani.

Pričekajmo još večeras da svoje karte za Final Four potvrde Virginia i North Carolina pa ćemo najaviti i zadnji vikend Turnira u kojem bi mogla završiti četiri stvarno odlična programa, ali gdje su na jednoj višoj razini odigrala ipak ova dva kojima ime počinje sa slovom V. Uostalom, i svojevrsna pravda bi bila da, nakon godina razočaranja u kojima nisu imali šansi protiv zvijezdama krcatih programa Kentuckya, Wisconsina, Arizone, Dukea i Louisvillea, ove jezgre, koje već godinama pružaju izuzetnu razinu igre kroz sezonu (sezonu koju smo proglasili manje vrijednom zbog manjka talenta, ali očito joj neće nedostajati dobrih momčadi za sjećanje), okrune svoje postojanje obračunom u velikom finalu. Izgleda da će Elite Eight proći bez utakmica za pamćenje, ali to samo znači da bi Final Four mogao biti poseban.

Filed under: bball 2 Comments
26Mar/162

SWEET VIRGINIA

Posted by Gee_Spot

DAY SIX

Trebala je ovo biti najzanimljivija utakmica večeri, ali Virginia se pobrinula da već u prvih 5 minuta pokaže tko je gazda. Slično kao i jučer s Villanovom, ovo je iskusna jezgra koja trenutno igra na gornjoj granici mogućnosti i za pobjediti ih moraš biti na sličnoj razini. Iowa State, sa svojom poslovično slabašanom obranom koja je cijelu večer dopuštala lagane poene u reketu, na toj razini nije. Njihova jedina šansa za proći dalje bila je izrešetati protivnika, a tu su naišli na klasični zid Cavaliersa koji nisu imali namjeru u ovako bitnoj utakmici odigrati išta osim savršeno na tom dijelu parketa. Jasno, njihova kombinacija presinga na loptu i igranja u zoni na igračima bez lopte (ili u takozvanom pack line sistemu) ostavljala je prilike za tricu, što teoretski protiv Cyclonesa nije pametno. Ali, da bi nadoknadili manjak poena iz tranzicije i na obruču, morali su Niang i društvo tu tricu gađati iznad mogućnosti, što se nije dogodilo.

Uglavnom, da su nastavili gađati iz vana i trpati zicere kao na startu utakmice, Cavaliersi bi ovo dobili s 30 razlike. Ovako, nakon desetak uvodnih minuta trice su im prestale upadati, što je omogućilo protivniku da se drži na nekih -15 veći dio večeri, dok su oni jednostavno strpljivim kruženjem lopte i kretanjem igrača tražili rupe u poroznoj obrani. Nema Iowa State poštenog defanzivca uopće na rosteru, tako da nisu bili u stanju smetati ni presingom ni pravovremenim rotacijama, što je omogućilo centarskom paru Gill-Tobey (odigrali su čak 8 minuta zajedno što nije običaj, obično dijele minute na petici, ali trener Bennett je procijenio da protiv ovako u reketu slabašnog protivnika forsiranje igre kroz post neće škoditi napadačkom rasporedu) da im ubaci čak 16 od 21 pokušaj (uglavnom su u pitanju bila zakucavanja ili polaganja). Uostalom, podatak da su Cavaliersi imali 26 asista na 32 ubačaja sve govori. Dakle, nije im trebala čak ni neka posebno nadahnuta partija Brogdona da odrade posao.

Niang je svoju zadnju NCAA partiju odigrao na poslovično vrhunskoj razini, bio je najbolji igrač na parketu i zaslužan je što mu se momčad uopće držala na dohvatljivoj prednosti. Međutim, njegovih 30 poena ne bi smjeli maskirati činjenicu da je istovremeno zaslužan za dobar dio problema u obrani jer jednostavno nema ulogu, spor je za pomagati na perimetru, a u postu nije od koristi pored puno pokretnijih i snažnijih visokih. Ta njegova nesposobnost da se bori pod koševima definitivno nije pomogla. Morris je bio sveden na promatrača jer su mu gužvom u sredini i odličnom tranzicijskom obranom blokirali sve pokušaje da uspostavi brži ritam i slash & kick igru, bez koje pak nije bilo ni lopti za šutera Thomasa.

U drugoj utakmici nismo imali prilike gledati ništa ovako kvalitetno, ali očekivano smo dobili neizvjesnu, temeljitu (da ne kažem sporu) bitku. U kojoj je Notre Dame prošla čisto iz razloga što su imali tri najbolja individualca na parketu. S tim da ni Jackson ni Auguste nisu odigrali ništa posebno, bili su standardno solidni, a junak je opet bio sjajni swingman Beachem koji me potpuno osvojio tijekom turnira kao NBA potencijal. Ubacio je 19 poena kao ispušni ventil, zabivši pri tome ključnu tricu i slobodna, a usput je odradio i solidan posao u obrani (nedostaju mu agresivnosti u oba smjera, previše je pasivan, ali takva mu je i rola i uostalom do ove godine nije ni imao previše prilike igrati, tako da ga i dalje treba gledati kroz prizmu potencijala, nikako gotovog igrača, bez obzira što je napunio 21 godinu).

Wisconsin je dobro uštopao pick & roll Iraca tako da su se ovi mučili zabiti veći dio večeri, međutim ako već nisu mogli do obruča kroz igru, Jackson i Auguste su nalazili načina barem dolaziti redovono na liniju slobodnih. Individualna kvaliteta bila je vidljiva i u obrani, Jackson je kvalitetnom obranom na loptu uštopao ključnog strijelca protivnika Koeniga koji je ubojit snajper, ali baš i nije kreator iz driblinga. Inače, formacija Wisconsina s 4 vanjska i igračem na visokom postu veći dio večeri predstavljala je problem obrani Notre Damea zbog čestih izmjena pozicija, iako je Wisconsin daleko od kvalitetne šuterske momčadi kažnjavali su 2-3 zonu s početka utakmice tricama, a i kasnije bi uvijek našli slobodnog čovjeka na perimetru. Praktički, ako ćemo gledati taktički Wisconsin je odradio puno bolji posao, što u obrani gdje su agresivnim izlascima i čestim preuzimanjem usporili pick & roll protivnika, što u napadu gdje su nalazili načina doći do kvalitetnih šuteva. Međutim, Notre Dame je odradio bolji posao ranije, u fazi regrutiranja talenta i to je presudilo. Da su Badgersi imali još jednog poštenog beka koji može driblati da se ne pogodi u nogu i još jednog boljeg tricaša iznad 2 metra, dobili bi ovakvu Notre Dame 9 od 10 puta.

Kako god, Irci idu dalje, s tim da prikazanim sinoć ničim nisu utjecali na mišljenje da su protiv North Caroline tek topovsko meso. Morali bi stvarno odigrati debelo iznad mogućnost da iznenade Tar Heelse koji Indiani ni na trenutak nisu dozvolili da ih iznenadi kao što su to napravili Kentuckyu. A jasno je i zašto, za razliku od Wildcatsa ova momčad North Caroline ima i čvrstu unutarnju liniju i duboku klupu i gomilu atleta na bokovima, tako da su u oba smjera anulirali dobre strane Hoosiersa.

Kakva će ovo večer biti, bilo je jasno već nakon 5 minuta u kojima je Marcus Paige zabio 4 od 4 trice. Combo North Caroline tako je imao šutersku večer kakva mu se povremeno zalomi, a evo ovaj put zalomilo se u idealnom trenutku. Inače, čovjek je na drugoj godini igrao identično, s povremenim eksplozijama nalik ovoj, pa se očekivalo da će u trećoj i četvrtoj godini postati dominantan NCAA bek koji će nositi UNC. To se nije dogodilo, što zbog ozljeda, što zbog vjerojatnosti da mu je ovo što pruža svojevrsni plafon, ostao je i na zadnje dvije godini isti igrač kao uvijek. Iako manjak konstante frustrira, nakon ovakvih partija sve mu je oprošteno.

Indiana je igrala dobro, daleko od toga da nije, preko raspoloženog Farrella i vlastitih šuterskih opcija pratili su koliko su mogli, ali UNC je cijelu večer bila u prednosti, kada su nakon prve četvrtine utakmice otišli na +10 praktički se više nisu osvrtali. Paige je napravio razliku, a ostali su je samo održavali, prije svih standardno solidan Johnson koji je u guranju kroz reket došao do 20 poena. Jasno da Indiana s ovakvom obranom usprkos dobroj šuterskoj večeri nije imala šanse, ali za utjehu im može biti što barem na rosteru imaju najveći NBA prospekt. I doslovno i figurativno najveći. Centar Bryant im je nakon Kentuckya odradio još jednu odličnu partiju, pokazavši da je pravi moderni centar koji doslovno već sutra može igrati u NBA iako je tek brucoš.

Dovoljno je pokretan i skočan, ima fizikalije prave petice i sposoban je funkcionirati u pick & rollu, ali i pick & popu. Iako je Johnson skupio bolje brojke, što je dobrim dijelom rezultat toga jer je spuštanje lopte njemu u post-up sastavni dio napada Tar Heelsa, na sljedećoj razini njegov plafon je limitiran zbog toga što nije prava petica i što nema vještine za igrati četvorku veći dio utakmice. Za Bryanta bi pak bilo čudo da u roku nekoliko godina ne bude startni centar negdje u ligi, tako da ne vidim svrhu u njegovom ostajanju na sveučilištu nakon ove sezone.

Preostaje nam još osvrnuti se na najslabiju utakmicu večeri u kojoj je Syracuse usprkos očajnoj šuterskoj večeri i još jednoj odličnoj partiji Sabonisa nekako uspjela ukrasti utakmicu Gonzagi. Njihovo jedino oružje, funkcionalni bekovi koji znaju prenijeti loptu i napasti iz driblinga, prije svih Gbinije, presudili su ('Cuse nema čovjeka koji bi bio primarni play ili koji bi barem trošio najveći volumen napada kao combo, tako da je ovaj veteran koji je do sada uglavnom igrao dvojku ili trojku bio prisiljen glumiti playmakera najveći dio sezone). A to sve govori o vanjskoj liniji Zagsa. Mislim, kod Gonzage su četiri beka, koja su odradila tri puta po 40 minuta na vanjskim pozicijama, ubacila 4 od 14 pokušaja protiv zone, a takvim učinkom nije lako dobiti utakmicu. Zagsi su imali šansu, čisto na račun toga što je Sabonis u sredini bio sjajan (odličnim kretanjem i postavljanjem koristio je sve šanse koje mu je ostavljala zona, odnosno činjenica da ga nisu striktno pokrivali bez lopte) i što je Wiltjer mismatch za obranu Syracusea kao jedna od najboljih stretch četvorki u NCAA. Ali, po običaju su je propustili. I iako ovaj put mogu biti presretni što su s ovako sakatim rosterom uopće ušli među 16 (ne zaboravimo da osim očajne vanjske linije cijelu sezonu nisu imali na raspolaganju debelog centra Karnowskog što bi im sigurno dalo dodatnih opcija, pa i onu da Sabonisa povremeno koriste na četvorci dok odmaraju Wiltjera), mogu i žaliti za propuštenim jer ova momčad Syracusea je još više deficitarna talentom. Samo, jebiga, Mark Few će sjediti još 20 godina na klupi prije nego se sjeti da bi možda protiv loše šuterske momčadi mogao zaigrati zonu umjesto da preuzimaju na visokim blokovima i tako nepotrebno otvaraju reket (što Sabonis ima trčkarati po perimetru umjesto da je parkiran u sredini, nevjerojatno).

Tako je Boeheim ni kriv ni dužan još jednom napravio rezultat, samo povećavši legendu o sebi u sezoni koja je bila daleko od renomea programa. 'Cuse je dva puta stizala rupe od desetak poena minusa, oba puta na krajevima poluvremena kada je Sabonis padao energetski i kada više sam nije mogao držati skok, držeći se zone i nadajući se da bekovi mogu nešto i zabiti tu i tamo. Baš i nisu, ali stvar su spasili skokovima u napadu i borbenošću pod koševima, dobivši u završnici svaki duel u skoku. To je bilo ključno za rasplet, a reda radi da spomenem kako je bitnu rolu u stizanju minusa krajem prvog dijela odradio izvjesni brucoš Howard, koji je i stilom igre i pojavom (i nesposobnošću da ubaci skok-šut) reinkarnirani Michael Carter-Williams. Drugi brucoš, Richardson, ostavio je slabiji dojam, solidan atleta, ali dribling i šut su mu daleko od potrebnih za igrati ovakvu rolu kakvu mu je povjerio Boeheim (praktički, druga je opcija jer uz Gibinijea je jedini starter koji može napasti iz driblinga kao primarni kreator). Obzirom da Gibinije i Cooney konačno odlaze na ljeto (za Cooneya mi se čini da je tu barem 10 godina), dogodine bi upravo Howard trebao biti novi predvodnik momčadi. I ako možemo već sada prognozirati, Syracuse dogodine neće ući u top 8.

Filed under: bball 2 Comments
25Mar/160

SUPER(VILLA)NOVA

Posted by Gee_Spot

NBA je trenutno toliko umrtvljena da je LeBron našao načina izbiti u prvi plan ponašajući se kao derište (kad to već ne može predstavama na parketu), ali, srećom, postoji mjesto gdje se igra košarka koja ima dublje značenje od odbrojavanja do kraja sezone, odnosno početka doigravanja. NCAA je u fazi kada zaslužuje post dnevno, stoga krenimo na posao.

DAY FIVE

Stvari za Miami nisu mogle krenuti gore, iako su igrali kvalitetnu obranu sa svom onom dužinom koju imaju na raspolaganju (miksajući čovjeka i 2-3 matchup zonu u kojoj je posebno dolazilo do izražaja koliko su u stanju pokriti parketa s 4 startera NBA fizikalija), Villanova je bila toliko u ritmu da su ubacivali bez problema šuteve preko ruke, a neke i s 8 metara. Istovremeno, Miami nije bio u stanju prenijeti loptu protiv presinga protivnika, ako to možemo nazvati presingom obzirom da su igrači 'Nove obično išli na udvajanje beka na centru čisto da ona završi u rukama nekoga drugoga osim Rodrigueza, a ne s namjerom da natjeraju Miami da im pokloni 7 lopti u prvih 10 minuta. Villanova je tako kombinacijom poklona u tranziciji i ludih trica zabijala ritmom NBA momčadi i u nekoj običnoj večeri vodili bi s 20-ak razlike na poluvremenu. Međutim, ovom prilikom i Canesi su šuterski bili van pameti, zabijali su sve što su potegli prema košu s perimetra (jasno, kad bi stigli do situacije za šutnuti obzirom na probleme koje su imali s kontrolom lopte), tako da su do poluvremena zaostatak sveli na, obzirom na kontekst, sjajnih -6.

Prezabavno prvo poluvrijeme, a drugo ga je, barem u periodu od 20. do 30. minute i nadmašilo. Košarka ovdje prezentirana sama po sebi je bila vrijedna cijene ESPN playera, toliko energije, požrtvovnosti, ali i dobrih poteza na parketu, ono su što Turnir u trenutcima kada se sve poklopi čini posebnim. Villanova je tako nastavila zabijati trice kad god bi Miami pomislio da možda ima šanse doći u egal, trošeći se cijelo vrijeme u obrani bez ikakvog vidnog rezultata - koliko god se trudili, nisu mogli zaustaviti skok-šut trenutno najvruće momčadi na turniru (treću utakmicu za redom Villanova je gađala preko 60% iz igre, drugu za redom preko 50% s perimetra). Nakon desetak minuta bezuspješnog ganjanja ovako raspoloženog protivnika, Canesi su se raspali. Umor je učinio svoje i počeli su faulirati, što je Villanova jedva dočekala jer s 4 beka u postavi lakoćom ulaze u sredinu tijekom cijele utakmice, uvijek se negdje otvori rupa. Dva ključna igrača pod košem Canesa, Murphy i Jekiri, upali su u probleme s osobnima, a iako su Rodriguez i društvo i dalje ubacivali trice izuzetnim postotkom, jednostavno nisu mogli pratiti momčad koja igra na jednoj višoj razini.

Villanova je tako dokazala da sjajne izvedbe u prve dvije utakmice nisu bile slučajne, dobili su legitimnog top 16 predstavnika izuzetnom partijom u kojoj su praktički 35 od 40 minuta igrali na razini kojom se može osvojiti naslov. Ako će im bekovi ovako šutirati i ako će pri tome biti u stanju napadati sa svih strana kao i do sada, bez prvog kreatora, ali s četiri sekundarna, koji su svi u stanju napasti iz driblinga i pri tome čuvati loptu, onda ni Kansas neće imati previše prilike za predah u obrani. S tim da nije izuzetna napadačka učinkovitost jedino što krasi Wildcatse, već je tu i fanatična borbenost u obrani. Možda imaju manjak centimetara i jednog jedinog visokog u rotaciji (Ochefu odrađuje solidan posao kao zaštitnik obruča, ali dobro dođe i za promjenu ritma u napadu jer uvijek ima prostora za post-up obzirom na profil suigrača), ali sve nadoknađuju agresivnom obranom na loptu i bacanjem na glavu kad god se za tim ukaže prilika. Uz to osim brucoša Brunsona svi ostali članovi jezgre su veterani, fizički itekako čvrsti i žilavi, tako da su se i protiv atleta kakve imaju Cansesi bez problema gurali u obrani.

Sad, nije da se ovo previše razlikuje od onoga što su prezentirali i ranijih godina, kada su usprkos sličnim sposobnostima uredno razočarali. Dakle, što se osim dodatnog iskustva i definitivno povoljnijeg konteksta promijenilo? Ključna razlika je što sada imaju ovog Jenkinsa koji je tricama sam potopio Miami. Lani je čovjek bio šuterski specijalist, a odlaskom Hilliarda u NBA otvorilo mu se mjesto u petorci i to su maksimalno iskoristili i on i momčad. Osim što zabija trice cijelu sezonu i što se nametnuo kao prvi snajper na rosteru koji je uvijek imao dobre šuterske opcije, ali ne i fantastične, svojom krupnom figurom itekako je u stanju pomoći i u skoku tako da nije sva odgovornost na Hartu koji je, iako debelo ispod 2 metra, svih ovih godina bio zadužen za čuvanje četvorki i guranje u sredini.

Kansasu tako neće biti lako, iako su odradili svoj posao protiv Marylanda, nisu pokazali da su trenutno na transcendentalnoj razini kao Villanova. Iako su i oni veteranska momčad koja je na vrhuncu moći, njihov identitet više je vezan uz solidnost fundamenata i odrađvanje posla nego uz fanatičnu energiju i izvedbu iznad mogućnosti kojom se nadoknađuju objektivni nedostatci. Villanova će tako u ovom dvoboju biti svojevrsni autsajder na papiru, ali, obzirom na formu, jasno je da će u ovoj utakmici biti sve otvoreno. Odnosno, možda su Wildcatsi čak i lagani favorit iako će im Ellis, koji je na vrhuncu moći, definitivno predstavljati mismatch. Nemaju čovjeka za braniti ga, ako taj zadatak u postu preuzme Ochefu, obruč će ostati nebranjen, ako pak budu slali pomoć Hartu ili Jenkinsu, ostat će otvoren šuter negdje uokolo.

Jayhawksi su se naime namučili s Marylandom, Trimble i Sulaimon prelako su ih napadali kroz pick & roll i bit će zanimljivo vidjeti kako misle braniti stretch postavu Villanove svojim klasičnim pristupom s dva visoka. Ellis je sposoban izaći na perimetar i pomoći, ali nije rasni defanzivac koji će pokriti pola parketa, tako da će biti itekako ranjivi ako 'Nova uz ulaze nastavi zabijati i trice. S druge strane, Wildcatsi nemaju tijela pod košem kao Maryland pa da se veći dio večeri ravnopravno nose u reketu. S tim da je pitanje koliko je Maryland od igre s dva visoka imao koristi. Naime, Ellis im je nalazio načina trpati bez obzira na to što je imao manjak mišića i centimetara u većini dvoboja, u biti do odvajanja je i došlo sredinom drugog poluvremena kada je on krenuo u seriju, a fokus Marylanda na njega ostavljao je gomilu prostora centru Lucasu da trpa zicere na obruču i Seldenu da napada skok-šutom iz driblinga, tako da se tu utakmica prelomila.

Istovremeno Maryland od dva visoka nije imao nikakve koristi u napadu, samo su olakšavali Kansasu da igra zonu na stranu bez lopte i tako lakše natrpaju reket tijelima. Samo 6 minuta igrali su Terrapinsi s Lymanom na četvorci (uglavnom na kraju utakmice kada su očajnički pokušavali stići minus), dakle žrtvovali su tečnost u napadu radi kontrole reketa. Kojega nisu kontrolirali. Tako da će definitivno biti zanimljivo gledati kako će Kansas reagirati protiv Villanove koja im neće olakšati život već će ih 40 minuta napadati kroz stretch formacije.

Za drugo mjesto na Final Fouru borit će se Oklahoma i Oregon, drugi i prvi nositelj. Oklahoma je imala malo problema na startu obzirom da je Texas A&M u prvih 5 minuta ubacio tri trice, ali kako su im se s vremenom postotci šuta približavali stvarnim dometima, Buddy i društvo su preuzimali kontrolu nad utakmicom. Nije protivnik istovremeno izvan reketa mogao držati i Hielda i Woodarda, a kvalitete za pratiti ih koš za koš nemaju, pogotovo u situaciji kada se od Carusa očekuje da kreira u napadu u puno bržem tempo nego je navikao i još istovremeno kao najbolji branič pokušava čuvati jednog od dva ubojita combosa Oklahome. Tako da je već do poluvremena utakmica bila gotova, jednostavno Texas A&M ni u jednom trenutku nije uspio usporiti tempo i svesti priču na makljažu u postu, što im je bila jedina šansa, kroz nadigravanje jednostavno s ovim rosterom nisu imali šanse.

Utakmica gdje smo definitivno očekivali više bila je ona između Dukea i Oregona, međutim i tu smo već na startu drugog poluvremena znali pobjednika. Oregon je odigrao jednu od najboljih partija sezone, posebice šuterski, kažnjavajući Duke svaki put kad bi se stisli u reket. Iako klasičnu zonu gotovo da nisu igrali, na svaki ulaz protivnika zatvarali su se u sredinu kako bi tijelima nadoknadili manjak centimetara i mišića, što je omogućilu Oregonu da uspostavi ritam kroz solidnu slash & kick igru veći dio večeri. Iako šuterski Oregon nije krema NCAA, ovoliko otvorenih šuteva nisu imali namjeru propustiti. Uz probleme u obrani Dukea, uspjeli su prvi nositelji iskoristiti i drugu slabost Blue Devilsa, slabašan defanzivni skok. Iako ni sami ne igraju s dva klasična visoka i nisu momčad koja će dominirati u skoku, na jednu večer im je i to uspjelo tako da Duke stvarno nije imao šanse s ovako slabašnom vlastitom šuterskom večeri (iako su imali odličnih poteza, mladost dvojice brucoša Ingrama i Kennarda bila je vidljiva u tome što su prelako dopuštali fizički nadmoćnijem protivniku da ih tjera na loše šuteve). Oregonova smallball četvorka Brooks pokazao se ključnim mismatch problemom, uz 4 trice čovjek je nemilosrdno napadao obruč, bilo iz driblinga, bilo iz pozadine radi napadačkog skoka, a Ingram nije imao nikakvog odgovora na 15 kilograma mišića moćnijeg igrača (otprilike je ovo bio uvid i u ono što nas čeka kroz Ingramovu rookie sezonu, iako će u NBA igrati više dvojku nego četvorku, problemi s konstitucijom itekako će biti vidljivi prvih nekoliko godina).

Uglavnom, Oklahoma kao iskusnija i fizički moćnija momčad sigurno neće dozvoliti Oregonu da radi što poželi, tako da ovo odlično izdanje Ducksa neće biti nužno ponovljeno i prekosutra. Ali, pored njihovih žilavih i velikih bekova bit će puno teže prolaziti nego kroz obranu Aggiesa, a isto tako imaju dovoljno sposobnih driblera da prate ritam koji nameću Hield i Woodard. Uspori li Oklahoma spomenutog Brooksa napravili su pola posla, ali to je lakše reći nego učiniti, tako da nas i u ovom dvoboju očekuje potpuna neizvjesnost. Uz malo prednost Oklahomi, ipak su pokazali odličnu formu i čini se da su dobili nešto povoljniji matchup od Kansasa.

Filed under: bball No Comments
23Mar/161

POWER RANKINGS, 3. WEEKS TO GO

Posted by Gee_Spot

Opet nešto kraći tjedan, 6 dana, a razlog je banalan, imam dosta natuknica s kojima mi se više ne čeka. Uostalom, nije da u ovoj fazi sezone ima potrebe za rangiranjem, osim ovih nekoliko momčadi koje se još bore za playoff sve je jasno i toliko razvodnjeno da se opet postavlja pitanje koliko bi liga bila bolja da ima barem 6 momčadi manje (to bi mogla biti dobra tema za ljeto, ukinuti 6 franšiza i onda relokacijom talenta kroz "redukcijski" draft pokušati zaključiti koliko bi preostale 24 momčadi bile poboljšane, evo upisao sam u notes zamisao pa što bude).

1. WARRIORS

Odradili su posao protiv Dallasa kao zagrijavanje za gostovanje u San Antoniu. Gdje nisu pobijedili od 1997. Nisu ni ovaj put, iako ne kužim zašto se itko oko toga uzbuđuje. Warriorsi su igrali drugu večer back-to-backa, a obzirom na to da love rekord, Curry, Klay i Green se nisu štedjeli večer ranije protiv Dallasa, odradivši čak i iznad prosječnu minutažu. Uz to su igrali bez oba centra - uz Ezelia koji se još oporavlja od operacije koljena, protiv Dallasa su ostali i bez Boguta koji je sredio palac, naravno i bez Iggya koji je još na poštedi zbog gležnja. Istovremeno nisu imali pristup ni najboljoj smallball postavi (i najboljoj uopće ako hoćete), ali ni najboljim visokim kombinacijama.

Kerr je stoga hrabro odlučio odmah zaigrati smallball s Rushom u ulozi Iggya, kao sekundarnim kreatorom i stoperom na Leonardu (što nije imalo smisla osim kao privremeni flaster da se ne bi diralo u ustaljene rotacije na koje su igrači navikli jer znamo da Rush nije ni kreator ni stoper), što je vjerojatno bilo mudrije nego da upadnu u rupu sa Speightsom ili nedajbože Varejaom na petici. U svakom slučaju ovo nije bila večer u kojoj bi išta što Warriorsi rade moglo biti presudno, osim što im treba skinuti kapu jer su i u ovakvom kontekstu sebi dali šansu borbenošću i lakoćom kojom kreiraju mismatch čak i oslabljeni, tako da je logično fokus usmjeriti na Spurse jer nešto od onoga što su ovdje prikazali zasigurno će im ostati u repertoaru i kada budu išli na kompletnu verziju Golden Statea.

Pop ni trenutka nije pokušao iskoristiti povoljan kontekst i nametnuti twin towers postavu već je i sam pripremio stretch petorku, ostavivši Timmya na klupi u korist Diawa. Role Duncana i Westa s klupe su bile totalno umanjene iako su uglavnom igrali s dva visoka ostavivši tek 9 minuta za smallball postave s Andersonom koji je tako dobio istu minutažu kao i dva veterana. Dakle, Diaw je odradio ogroman posao u sredini, čak 35 minuta, sad znači li to da će tako biti i u eventualnoj seriji ili je Pop tek htio isprobati kako bi Boris kao Draymond prije Draymonda funkcionirao u povećanoj roli koju će nedvojbeno dobiti ako se ove dvije momčadi susretnu u playoffu?

Diaw će očito biti odgovor kao četvorka na smallball Warriorsa, zadužen za igranje u post-upu protiv Barnesa, u pokušajima da istovremeno Spursima ostavi nešto od sile u sredini, ali im i doda dodatnu finesu na perimetru u napadu i nešto nalik pokretljivosti u obrani. Samo, povećaju li Warriorsi broj minuta za svoju najbolju petorku u playoffu, ne vjerujem baš da će Diaw opet biti presudan kao prije dvije godine. Drugim riječima, ako je jahanje Borisa sve što Pop može smisliti, onda šanse Spursima baš i nisu bajne. Tako da je puno interesantniji potez Pop povukao stavljanjem Leonarda na Greena, što je matchup kojim su uglavnom branili postavljene napade. Osim što ovo omogućava da Kawhi preuzme Curya na 1-5 pick & rollu Warriorsa (a vjerojatno i na 1-4 ubuduće kad Warriorsi budu Greena koristili veći dio večeri na četvorci), što je nešto što u prvoj međusobnoj utakmici sezone Spursi nisu pokušavali iako se nametalo kao očito rješenje, Kawhi može i usporiti Greena 1 na 1, a to nije mala stvar obzirom da je ovaj često primarni playmaker.

Samo, ovo otvara gomilu problema obrani Spursa, pa su tako Aldridge i Diaw morali čuvati Barnesa i Rusha, dakle ovdje su Spursi svjesno preuzimali ogroman rizik od otvorenog šuta sporednih opcija ne bi li nekako usporili glavne (ovom prilikom Warriorsi to nisu iskoristili, ali ne zaboravimo da je Iggy dogurao do titule MVP-a Finala upravo kad je kontekst postao ovakav). S tim da ni tu nisu riješili problem u potpunosti - Green je idealan za braniti Currya, ali ako je on na Stephu, a Leonard na Greenu, nema nikoga tko može čuvati Klaya. Što je Pop i primjetio i vrlo brzo je reagirao tako da je prebacio Greena na Klaya, što je često dovodilo do toga da bi Green ostao sam na Parkeru nakon preuzimanja Currya od strane Leonarda. Uglavnom, previše mismatcheva svuda po parketu koje čak ni protiv ovakvog izdanja Warriorsa domaćin baš i nije okrenuo u svoju korist.

Dapače, Warriorsi su se i s ovakvom startnom postavom, pa čak i užom rotacijom, držali u egalu gotovo cijelu utakmicu. Istina, Spursi su ih usporili, što prije svega dokazuje Stephov učinak, ali nisu pronašli nikakvu formulu, već su samo imali sreće što je gost trošio minute na Speightsa, Clarka, Varejaoa i McAdooa da nekako maskira manjak tri člana rotacije. Da su bili kompletni, čak i s ovakvim Stephom vjerojatno bi pobijedili, a to govori sve što trebamo znati. S tim da jednu stvar također treba istaknuti - Steph iz ove utakmice previše je nalikovao na onoga iz lanjskog playoffa, dakle nekoga koga je moguće zaustaviti i koga onda izvlače suigrači. Ako je napravio iskorak u višu klasu, a cijela ova sezona je dokaz da jeste, onda ga Spursi usprkos svom trudu kojega ulažu ipak neće moći isključiti iz igre u seriji kao što im je uspjelo ovu jednu večer.

San Antonio za razliku od preostalih 28 franšiza u ligi ima šansu u playoffu protiv Warriorsa, kvragu pa i oni bi lako mogli sezonu završiti s 41-0 doma, dakle već tu nam logika nalaže očekivati dugu seriju. Međutim, taj otpor će morati pružiti kako su i zamislili u predsezoni kad su angažirali LaMarcusa, kroz post-upove. Warriorsi sigurno neće igrati cijelu utakmicu sa smallball postavama kada budu imali centre na raspolaganju, dakle tu će utakmice biti u egalu, a ono gdje rade prednost je kada u završnici na parketu ostave Greena na petici i sve što ide uz to. Ova utakmica je stoga bila tek jedan cjelovečernji test za ono što će se događati u tim momentima i za sada nema razloga sumnjati da Golden State tu i dalje ima prednost. Međutim, ako će Barnes igrati ovako kilavu obranu, odnosno ako će Diaw moći kroz post-up kažnjavati Warriorse horocima i asistima na način kako to Z-Bo i Tristan Thompson nisu mogli, e tu se javlja ta mala napuklina kroz koju se Spursi mogu provući. Jasno, ako ih prije toga ne izmrcvari Thunder, što je isto bitno istaknuti, drugi nositelj će imati znatno teži put u playoffu.

Warriorsi su ovaj tjedan zaključili gostovanjem u Minneapolisu gdje je Kerr da olakša život Barnesu zamijenio Rusha s McAdoom. Opet su odigrali debelo ispod svoje razine, ali dovoljno da ne dozvole poletnim domaćinima da se odvoje i da onda u završnici rutinski zaključe priču u svoju korist. Ipak, usprkos doziranju energije, vidljivo je da je momčad iscijeđena, a raspored nije nimalo lagan. Drugim riječima, ako žele srušiti rekord Bullsa, morat će itekako zapeti, a to znači dodatno jahati jezgru i ne dozvoliti joj pošteni odmor. Sreća u nesreći je da u preostalih 12 utakmica imaju samo 3 gostovanja, da je omjer manje povoljan sumnjam da bi uspjeli ostati ispod 10 poraza, ovako ipak postoji šansa da ostvare najbolji score svih vremena.

2. SPURS

O utakmici s Warriorsima smo već sve rekli, stoga treba spomenuti kako su dva dana ranije sjajnom trećom četvrtinom sredili Blazerse. Aldridge napaljen protiv bivše momčadi, Parker razigran jer ga u pick & rollu nije imao tko braniti, Leonard s gomilom energije u napadu jer se čuvao u obrani (nije bilo potrebe gurati ga na Lillarda obzirom da je pomaganje na picku bilo dovoljno), Duncan kao na treningu protiv nedoraslih kvazi-centara Blazersa (toliko mu nitko ništa nije mogao u postu da je u očaju Stotts na parket poslao Kamana uz Plumleea ili Davisa, odustavši i od Vonleha i od Harklessa) - previše opcija za i ovaj tjedan katastrofalnu obranu Blazersa.

Trebali su tjedan zaključiti s 3-0, ali izgubili su u završnici od Hornetsa. Sjajno su ušli u utakmicu za razliku od domaćina koji je netipično gubio lopte i igrao bez energije u obrani, da bi u drugom dijelu zamijenili uloge. Hornetsi su zaigrali agresivno, počeli su ubacivati sve što su šutnuli, a onda je na kraju povukao Lin tako da im je čak i klupa nadjačala onu Spursa. Čudna utakmica, Pop nije nikoga specijalno odmarao, jedino je čudno što se nije pokušavao prilagoditi stretch postavi Hornetsa već je uporno na parketu držao Timmya i Aldridgea. U startu je to upalilo, Hornetsi su bili ti koji su imali problema kontrolirati reket, a u nastavku je pak problem Spursima postao čuvati perimetar jer su im Williams u spot-upu, ali i Zeller kroz pick & pop, predstavljali popriličan problem. Izgleda tako da je energija uložena u utakmicu s Warriorsima ipak uzela danak, u drugom dijelu ove utakmice Leonard i Green nisu igrali obranu ni približno na razini koju su pokazali par dana ranije.

3. THUNDER

Šetnja protiv Sixersa, a protiv Pacersa konačno završnica koju su dobili, naišli su na matchup u kojem je protivnik radio dovoljno grešaka u zadnjih 5 minuta da ne iskoristi njihove mentalno-taktičke blokade. Ujedno se radi i o osveti za nedavni poraz doma koji su im priuštili Pacersi u onom periodu kada je Turner bio heroj u završnicama. Naravno, opet je to razina daleko od potrebne da nas uvjeri da mogu zaprijetiti Warriorsima i Spursima, a isto se ponovilo i u utakmici protiv Rocketsa gdje se također nikako nisu mogli odvojiti. Udvajali su Hardena na svakom ulazu i svjesno su ostavljali stranu bez lopte praznom što ovaj put Ariza i Brewer nisu uspjeli iskoristiti (samo 3-14 trice), ali da su imali šutersku večer u skladu s onim što su prezentirali u zadnje vrijeme, Oklahoma bi upisala još jedan poraz. Najviše što je Donovan smislio u ove zadnje dvije utakmice je veća minutaža u završnicama za Foyea i Kantera umjesto Robersona i Adamsa, dakle svjesno mijenja obranu za napad. Iako je to rezultiralo pozitivno, sumnjam da će ovom rošadom ispraviti sve greške koje su dovele do svih onih nedavnih poraza.

4. CAVS

Ne pretjerano raspoloženi odradili su gostovanje u Orlandu, ali to je još bilo dobro kako su odigrali u Miamiu. Ovdje je Lue bio raspoložen za eksperiment pa je startao sa niskom petorkom, Loveom na centru i Jamesom na četvorci, gurnuvši Shumperta u postavu. Sad, ako je ovo vježba za Warriorse onda ok, ali protiv Heata ne treba nužno igrati smallball samo zato što su ovi dodali Johnsona i što Deng igra četvorku. Uglavnom, ova postava je očekivano bila šuplja u sredini, a pogotovo su imali problema sa skakanjem, tako da je Miami već na startu nabio razliku koju su bez problema održali do kraja, pogotovo jer im je klupa sa super energičnom trojkom sjajno funkcionirala. Imali su u jednom trenutku +33, toliko o tome koliko je Clevelandu pomoglo okretanje ovakvoj postavi kojom su defanzivno još gori nego inače sa starterima.

Nešto je trulo u Clevelandu odavno, ali s Lueom na klupi trulež se samo povećava, tako da sada počinje sumnja da Cleveland može do Finala bez muke. Dvije sezone se uigravaju i još nemaju ništa osim saznanja da Love i Irving ne mogu zajedno, odnosno da im je defanzivna sporedna postava najbolja pratnja LeBronu. Dodamo li tome da je Irving nakon operacije koljena još uvijek sjena onoga starog Kyriea, odnosno da se Love u zadnje vrijeme više fokusira na terapiju bolnih leđa nego igru, jasno je kako je ovdje kontekst daleko od idealnog, a playoff samo što nije počeo. Atmosferi nimalo ne pomaže ni Jamesovo iritantno poigravanje s medijima, čovjek je naučio kako manipulirati javnim prostorom pa kad to već ne može izdanjem na parketu, onda to radi potezima poput ovoga s twitterom. Sumnjam da time pomaže ionako nepovoljnoj atmosferi u klubu.

Uglavnom, pokušali su se iskupiti za katastrofalnu partiju u Miamiu gaženjem jadnih Nuggetsa, a osim sjajne Jamesove partije bitno je zabilježiti novi kvalitetan start Fryea (Love je dobio dan odmora) i nakon dugo vremena živahnog Mozgova (također startao). Inače, bila je četvrta različita startna postava u zadnje četiri utakmice, toliko o stabilnosti. Vjerojatno će Cavsi imati dovoljno za obraniti prvu poziciju u konferenciji, ali ovoliko upitnika u ovoj fazi sezone nikada nisu dobar predznak.

5. RAPTORS

Da će živjeti i umrijeti s Lowryem i DeRozanom pokazali su i na gostovanju kod Pacersa u svojevrsnoj najavi doigravanja. Iako su i na jednoj i na drugoj strani nedostajali startni centri (kod Toronta je zbog problema sa stopalom otpao i Johnson, tako da je Casey krenuo s rookiem Powellom na boku), pristup je bio maksimalno ozbiljan, a Toronto na kraju može biti prezadovoljan pobjedom na teškom gostovanju. Da li su mogli izgubiti? Naravno, Lowry i DeRozan su svojim 1 na 5 egzibicijama više puta mogli koštati pobjede svoju momčad, ali isto tako bez njih na kraju ne bi isplivali.

Sutradan na drugoj večeri back-to-backa sredili su i Boston koji bez Crowdera ima ogromnih problema pronaći idealnu rotaciju, odjednom im ni klupa više nije tako dobra, a onda su još našli snage skinuti i Orlando. Magic je trenutno totalno besmislena momčad, ali svejedno nije lako odraditi posao bez pola rostera - osim već standardno odsutnih Valanciunasa i Carrolla, te Johnsona koji je navodno bio spreman, ali je prepustio mjesto u petorci Powellu, odmarali su na jednu večer Josepha i Pattersona zbog lakših ozljeda, tako da su praktički odradili posao bez poštene rotacije.

Raspored im nije lagan tako da preskakanje Cavsa vjerojatno neće doći u obzir, ali obzirom kako se Cavsi trenutno poigravaju s vlastitim živcima, otvara im se mogućnost koja do prije tjedan-dva baš i nije bila realna, ona da dođu do prednosti domaćeg parketa za sve tri runde doigravanja u konferenciji.

6. HAWKS

Odradili posao protiv Denvera, a i protiv Rocketsa. Imao je Houston nešto u spremniku kroz prvo poluvrijeme, ali u nastavku su Hawksi natrpali dodatna tijela u reket kako bi iskontrolirali skok i obruč, spriječili su Hardenovu slash & kick igru, ostavivši Rocketsima gomilu prostora između perimetra (kojega su stizali zatvarati zahvaljujući odličnim obrambenim partijama Sefoloshe, Hardawaya i Bazemorea) i reketa kojega ovi nisu znali iskoristiti jer jednostavno ne uzimaju duge dvice. Kad još dodamo da je u napadu Horford svojim izvlačenjem na perimetar bio neriješiva zagonetka Howardu i obrani Rocketsa, postaje jasno zašto su Hawksi na kraju prošetali do cilja.

Nakon dvije lagane partije razbili su zube na Wizardsima kojima je ova pobjeda bila itekako potrebna. Atlanta je kroz sezonu znala imati večeri u kojima bi jednostavno nedostajalo energije, pogotovo jer nije lako igrati cijelo vrijeme s minusom u skokovima i propusnim reketom. U zadnje vrijeme to su sanirali, ali s energijom očajom pogonjene momčadi se nisu mogli nositi. Rastrčani Wall i raspucani Beal koji im je već po običaju ogroman problem bili su previše čak i za u zadnje vrijeme jednu od najboljih obrana lige - kad bi se stisli u reket, Wizardsi bi im ubacili tricu, kad bi se odlučili izaći agresivnije na perimetar, Wall bi im utrčao u sredinu.

Ostaju im još dvije međusobne utakmice, obje u Washingtonu (prva već noćas), koje bi se mogle pokazati bitnima za rasplet na dnu playoff poretka. Kad dodamo da se između ovih divizijskih rivala još od lani vuku i playoff repovi (Wizardsi su uvjereni da bi sa zdravim Wallom bez problema izbacili Hawkse), možda Atlanta pronađe motiva zakomplicirati ionako kompliciranu situaciju u Capitolu.

7. CLIPPERS

Četvrto mjesto na Zapadu im je suđeno, tako da se bave drugim stvarima, poput davanja manje minutaže starterima protiv Memphisa kojem, kakve li slučajnosti, ova pobjeda protiv favoriziranog protivnika gotovo cementira petu poziciju. A baš bi bilo čudno da Doc želi radije Memphis nego Houston u prvoj rundi.

Sumnjam da su željeli prepustiti kontrolu nad utakmicom na sličan način i Pelicansima, pogotovo jer je odmorivši ih večer ranije Doc puno više opteretio i Paula i Redicka, ali forma Clippersa je zadnja dva tjedna u padu i to su uspjeli iskoristiti čak i ovakvi protivnici koji su zaigrali bez Davisa s unutarnjom linijom Babbitt-Cunningham-Asik. O Blakeu još nikakvih vijesti, a ne zaboravimo da je tu i suspenzija od 4 utakmice zbog fajta, tako da na neke pomake mogu zaboraviti. Jednostavno, nedostaje im korisnih tijela.

8. CELTICS

Protiv Raptorsa su zabilježili četvrti poraz u nizu, potvrdivši koliko im nedostaje Crowder, ali onda se raspored srećom smilovao pa su zabilježili dvije pobjede, protiv Sixersa i Orlanda. Noćas im stiže prilika za revanš protiv Toronta na vlastitom parketu, nisu favoriti bez drugog najvažnijeg igrača, ali eventualna pobjeda bi itekako pomogla da održe nade za top 4 pozicijom. Raspored im je gadan, čeka ih 5 gostovanja na Zapadu, vjerojatno bez Crowdera, tako da bi se vrlo lako moglo dogoditi da ih u međuvremenu preskoče i Miami i Atlanta i Charlotte, što bi na kraju značilo da su napravili samo jedan korak naprijed u odnosu na lani kada su završili kao 7. na Istoku.

9. HORNETS

Uvid u još jedan potencijalni playoff matchup pružilo nam je njihovo gostovanje u Miamiu gdje su ostavili sjajan dojam. Klupa im za razliku od domaćeg parketa ovdje nije funkcionirala pored Whitesidea i energije Richardsona i Winslowa, ali zato su starteri bez problema nadoknađivali eventualne minuse u trenutcima kada su na parketu bili Wade i Amare. Spoelstra nije dva puta ponovio istu grešku kao u prvom dijelu utakmice, u drugom je ostavio svu trojicu rezervista većinu vremena na parketu ignorirajući veterane tako da se Heat vratio u utakmicu, ali u završnici smo gledali klasiku, Wade je usprkos tome što je bio jedan od najgorih u prethodnih 43 minute u cluchu opet preuzeo odgovornost, uništivši tako šanse Heatu da ispliva kao pobjednik. Lee je protiv njega djelovao kao Kawhi Leonard, držao ga je bez ikakvih problema 1 na 1 ostavljajući mu samo teške šuteve iz okreta preko ruke, a na drugoj strani parketa Johnson je bio jednaki problem, samo u obrani, jer nije bilo teoretske šanse da trči za Batumom kroz blokove.

Nakon sjajne pobjede u Miamiu nije bilo volje odigrati na istoj razini protiv Nuggetsa, koji su od starta gradili razliku koju će održati do kraja (i to posebice klupa s Bartonom, Augustinom i Nurkićem). U drugom poluvremenu Hornetsi će zapeti i pokušati ostvariti preokret, ali ni u jednom trenutku nisu bili blizu. Protiv Spursa su jednako kilavo ušili u utakmicu, s tim da im je ovaj put preokret uspio. Kad već nisu Kemba, Batum i Big Al, stvar je u svoje ruke uzeo Lin koji je inače u sjajnoj formi od kada god ga je Clifford spojio s Jeffersonom u drugoj postavi. S 13 poena u zadnjoj četvrtini podsjetio je tako Lin na partije iz New Yorka, a jednako bitni će se pokazati njegovi poeni i sutradan na gostovanju u Brooklynu. Druga večer back-to-backa nakon ovakve zvučne pobjede obično rezultira porazom jer teško je pronaći i mentalne i fizičke snage za odraditi posao nakon što si niti 24 sata ranije izgorio, ali Hornetsi očito imaju i karakter i dubinu da se nose s ovakvim situacijama. I to još bez Williamsa koji je dobio poštedu zbog gležnja.

10. HEAT

Njihova Jekyll & Hyde persona odigrala je ključnu ulogu i protiv Hornetsa, s Wadeom kao prvom opcijom i s njim na klupi ovo je druga momčad. Ovdje je to bilo klinički očito, nije samo stvar u tome što su s njim na parketu imali -16, a bez njega +13, već što je samim gledanjem očito koliko tečnije igraju kada ne moraju čekati njega da odluči napraviti nešto iz driblinga. I naravno da onda u takvoj situaciji radiš sljedeće, vadiš playmakera i daješ Wadeu da igra jedinicu i prospe svaku šansu da dobiješ utakmicu. Jasno mi je da se Spoelstra za ovo odlučio radi obrane, dodatkom Johnsona dobili su šutera koji im je bio potreban, ali sada nemaju stopera na perimetru i odluka da Wade igra playa kako bi Dragić ustupio mjesto Winslowu u teoriji ima smisla. Ali, u praksi ovime praktički bacaš napad u kanalizaciju tako da ne vidim kakva je ukupna korist na kraju. Iako je u principu svjedno, ta vanjska linija Dragić-Wade-Johnson ne može braniti ništa, vjerojatno ni djeci da ostanu vani iza ponoći, tako da Winslowa ili Richardsona (ili najbolje obojicu) moraš imati na parketu u clutchu. Pa onda živiš s tim može li Wade na trenutak osjetiti živost u nogama (kakvu je imao protiv Cavsa) ili će odigrati ovakvu partiju u kojoj se ne može odvojiti od Courtney Leea.

Uglavnom, Heat je frustracije iz ovog poraza nadoknadio gaženjem Cavsa, to im je ionako bio prioritet. S tim da je teško reći koliko su oni bitni za ovu pobjedu jer Cavsi ni u jednom trenutku nisu ni pokušali pružiti otpor. Bila je ovo čista revija koja im je omogućila da odmore sve igrače, tako da nikakav problem nije bio odraditi posao u New Orleansu protiv domaćina za kojega su Tim Frazier i Toney Douglas odigrali 49 minuta ukupno uz šut 7-26.

11. PACERS

Doma protiv Raptorsa u pravoj playoff utakmici, možda i najavi prve runde playoffa između drugog i sedmog, cijelu večer su se natezali preko obrana i loših šuteva. Mahinmiev izostanak u sredini se nije osjetio jer su Raptorsi ionako bili bez Valanciunasa, tako da je na kraju presudila mrvicu veća kvaliteta u kreaciji Toronta. Pokazalo se tako da će playoff serije na Istoku biti itekako guste, a pokazalo se da je Istok i dalje u debelom zaostatku za Zapadom jer ovo nije košarka u kojoj ćemo, usprkos neizvjesnosti, pretjerano uživati. Ima tu elemenata vrijednih pažnje, ali nedostaje onaj ključni - kvaliteta rostera.

Jednako bolan poraz doživjeli su dvije večeri kasnije od Oklahome. Iako je i ovdje Russ balansirao između dobrih i loših poteza, Pacersi jednostavno nisu imali dovoljno za ukrasti utakmicu. Dobra vijest je da su u obje utakmice bili u igri i da su s malo boljom igrom u napadu mogli ovo uzeti, a još bolja vijest je da ih sada čeka puno lakši raspored. Započet već realiziranim zicerom protiv Sixersa, kao potvrdom da se Bullsi, Wizardsi i Pistonsi ipak bore međusobno za osmo mjesto. S tim da je ključna utakmica za Indianu ona protiv Bullsa na kraju novog tjedna, ako to dobiju, onda su sigurni osim u slučaju neke katastrofalne ozljede. 45, 46 pobjeda na ovom rasporedu su realan cilj, to bi trebalo biti sasvim dovoljno.

12. JAZZ

I bez Haywarda nisu puno razmišljali oko Sunsa, odradili su posao zadržavši Phoenix u tri četvrtine ispod 20 poena. Vratio se Hayward protiv Bullsa, ali, makar Chicago bio bez Gasola, dobiti u United Centeru u situaciji kada domaćinu treba pobjeda pod svaku cijenu nemoguća je misija. Butler je ipak bio najveća faca na parketu, obrana Bullsa to je kontrolirala od starta i Jazzeri će se morati vaditi negdje drugdje. Protiv Bucksa im je uspjelo bez većih problema, startna petorka je funkcionirala odlično, ali sada ih čekaju još 3 gadna gostovanja u 4 dana. Ovisno o tome kako riješe taj zadatak, stvari će biti jasnije pred zadnja dva tjedna.

13. BULLS

S Gibsonom nazad u petorci i Butlerom u najboljem izdanju od povratka na parkete nije bilo problema protiv Netsa, a zatim ni protiv Jazza. Tu su startali s Feliciom (koji je usprkos dobrim igrama u onom periodu bez Butlera ispao iz rotacije od povratka Mirotića), kako bi lakše držali reket pod kontrolom, ali nije im trebalo ništa osim dominantnog Butlerovog all-round izdanja i iznadprosječne Roseove šuterske večeri (2-2 za tricu, 4-6 s poludistance). Usprkos Gasolovom povratku u petorku nešto manje uvjerljivi bili su protiv Kingsa, ali koga briga za uvjerljivost kada su dobili 3 u nizu i još i Paua nazad.

Kako su i Wizardsi i Pistonsi također ostvarili 3-0, do nekog odvajanja nije došlo, ali Chicago kompletan i s Butlerom koji je očito u stanju igrati na visokoj razini iako je daleko od idealne forme ima itekakve šanse (dapače, ako je Butlerovo koljeno pod kontrolom, onda je daleko najbolje rješenje da oni idu na Cavse u prvoj rundi, to bi dodalo itekakvu dramu cijelom doigravanju, stoga i navijam za takav rasplet, sorry Stan). Raspored im je puno teži od onoga Pacersa, ali ako dobiju u Indiani i većinu ovih 50-50 utakmica koje igraju na svom parketu, score od nekih 44, 45 pobjeda je dohvatljiv. Da li će to biti dovoljno za playoff? Pistonsi imaju nešto povoljniji raspored i 2-1 trenutno u sezoni, tako da su u maloj prednosti. Ako i izgube na gostovanju u Chicagu, tih 44, 45 pobjeda im je itekako dohvatljivo i ostat će u igri do kraja. Wizardsi su u najtežoj situaciji, oni su u zaostatku dvije pobjede i za Chicagom i za Detroitom, dakle morali bi dobiti barem 10 od posljednih 12 da ostanu u igri, a to neće biti lako jer će pri tome morati skinuti i Pistonse u Detroitu. Nije nemoguće, pogotovo jer nitko ne garantira da će Bullsi i Pistonsi igrati toliko dobro da ostvare ovih 44, 45 pobjeda koje smo postavili kao nekakvu gornju granicu, ali nije baš ni realno. Tako da Washington može već lagano početi razmišljati o ljetu i načinima na koje će poboljšati roster.

14. PISTONS

Kingsi doma = idealni za malo uhvatiti zraka nakon gadnog tjedna i za fokusirati se na zadatak zvan osmo mjesto. Nastavili su protiv Netsa, ali odvojili su se tek u završnici kada je klupa povukla, Jackson je opet bio ispod potrebne razine i očito ti njegovi problemi s disanjem i umorom sada već lagano postaju i problemi s Van Gundyem koji ni sam ne zna kako dozirati minutažu svom najvažnijem čovjeku. Iako je situacija daleko od idealne našli su snage obraniti se i od Bucksa, loše su ušli u utakmicu dozvolivši protivniku da prelako dolazi do poena na obruču kroz tranziciju, na račun čega su ovi izgradili prednost koju će održavati do same završnice. Praktički, Drummondov skok u napadu koji je donio pobjedu bio je drugi put na utakmici da su Pistonsi vodili, to sve govori kroz koliki prozor su se provukli.

Uz čak 3 napadačka skoka Drummonda u zadnjoj četvrtini koja su rezultirala polaganjem, bitna dva detalja zbog kojih su došli do pobjede bili su taj što su maksimalno usporili ritam, osudivši Buckse na organizirane napade u kojima nisu ni približno dobri kao kada napadaju mismatcheve na početku akcije, odnosno što su se maksimalno povukli u reket, ne izlazeći uopće na Parkera i Giannisa na perimetru, bez obzira imali loptu u rukama ili bili u spot-upu. Oduzeli su time Bucksima reket, osudivši ih samo na 17 poena u zadnjoj četvrtini. Opet, sve ovo ne bi bilo dovoljno da je Bayless zabio dva slobodna na kraju, međutim očito je ovo bila večer u kojoj je sreća pratila Van Gundyevu momčad. Problem je samo što dojam koji ostavljaju baš i nije takav da bi se moglo reći kako su je zaslužili, puno je tu problema, pogotovo u obrani, da bi se mogli osjećati iole sigurno pored žilavih Bullsa.

15. WIZARDS

Odradili posao protiv Sixersa i usput odmorili Beala. Protiv Knicksa su kilavo otvorili, ali Wall i puno bolja obrana u nastavku pobrinuli su se da playoff nada ostane živa. Wall igra fantastično, daje sve od sebe ne bi li momčad odvukao u doigravanje, što je potvrdio i sjajnom partijom protiv Atlante. Očito su ozljede koje su ga mučile u drugom dijelu sezone sanirane, to im daje šansu, ali već smo spomenuli da im obzirom na dvije utakmice minusa treba pravi podvig kako bi si dali šansu do kraja. Šteta, ali barem će na ljeto doći do potrebnog osvježenja.

16. ROCKETS

Solidna partija protiv Wolvesa, primali su olako poene sa svih strana, ali barem nisu upali u rupu već su od starta, već su i sami rešetali. Interesantno, bez smallball postave, isključivo s Beasleyem i Motiejunasom kao četvorkama.

Sličan recept i protiv Atlante, ovdje nisu prošli jer su Hawksi jednom kad su skužili da trebaju čuvati skok protiv visoke postave Houstona, preuzeli kontrolu nad utakmicom. Horford i Millsap nisu imali problema svojim izvlačenjem do perimetra zabijati protiv Howarda i Motiejunasa. Plus, Rocketsi su ostavljali previše otvorenih trica, presudilo im je što za razliku od Hawksa ne mogu zaigrati solidnu obranu čak ni s dva visoka u sredini.

Novi poraz stigao je od Oklahome, tu su odigrali nešto bolje (ili je bolje reći da Thunder trenutno igra s manje rješenja od Atlante), međutim nemaju dovoljno. Od kada su se okrenuli Motiejunasu kao starteru nema više one energičnost koju je donosila smallball postava, a igra s dva visoka ne funkcionira, ni Dwight ni Donatas trenutno ne donose previše. Kontroliraju skok, istina, ali zaštita obruča ne funkcionira, a u napadu nisu dovoljno kompatibilni. Opet, nije da imaju previše razloga za brigu, ovaj period moraju potrošiti za uigrati rotacije ako misle išta napraviti u doigravanju tako da trošiti minute na Motiejunasa nije grijeh. Ali, teško je shvatiti što žele s Beasleyem koji trenutno troši sve lopte koje dobije klupa.

17. BLAZERS

Ni klasičnom ni smallball postavom nisu imali rješenja za Spurse, a Stotts nije iskoristio priliku za odmoriti startere barem u zadnjoj četvrtini kako bi im ostalo više energije za drugu večer back-to-backa, odnosno gostovanje u New Orleansu. Srećom, Pelicansi su već toliko u fazi tankiranja da im i nije trebala neka posebna partija, tek da Lillard i McCollum ubace svoje jer u New Orleansu nisu igrali obranu ni kada je trebalo, pa neće valjda sada početi. Tjedan bi bio pozitivan da su uspjeli iskoristiti probleme Dallasa, ali usprkos odličnoj šuterskoj partiji (čak 18 trica uz 39% šuta) rampa koju im je Mejri digao u reketu i način na koji su Dirk i Deron secirali njihovu "obranu" pokazali su se prevelikom preprekom. Nije tragedija jer Dallas je u takvom stanju da im je Portland neuhvatljiv, pogotovo ako ih noćas srede u revanšu pred svojom publikom.

18. MAVS

Nakon poraza od Warriorsa, dočekali su Blazerse u razigravanju za bolju playoff poziciju. U sudaru dvije momčadi koje su zaboravile igrati obranu Mavsi su trebali produžetak da izvuku pobjedu usprkos tome što su dobili Dirkovu najbolju partiju sezone, a istovremeno i nešto kvalitete na poziciji petice od Mejria koji je odlično čuvao obruč u nekoliko navrata. Nažalost po Mavse, ova pobjeda teško da će im previše značiti na kraju sezone jer su ostali bez Parsonsa koji ovdje nije ni igrao, pokazat će se kasnije da opet mora na operaciju koljena. Iako je opet reklamiraju kao minornu, kao što su i ovoljetnu, jasno je da na njega više ne mogu računati. A kako je nerealno očekivati da će Dirk i Mejri ovako igrati do kraja sezone, Dallasu tek ostaje nadati se da ih Jazz neće uspjeti stići jer iznad osmog mjesta očito ne mogu. To bi trebali pokazati već večeras na gostovanju u Portlandu, Blazersi su u lošoj partiji zamalo izvukli pobjedu u Dallasu, doma bi definitivno trebali odigrati bolje.

19. GRIZZLIES

S Lanceom kao playom krenuli su protiv Bucksa, ako može na drugoj strani Giannis, onda može i čovjek koji je prije dvije sezone nešto slično radio u Indiani. Uspio je iz osakaćenog rostera trener izvući maksimum raspodjelom minuta, držali su se do kraja kada ih je Kidd iznenadio gurnuvši na parket drugu petorku koja je odlučila utakmicu. Memphis nije mogao protiv zatvorenog reketa, na grit & grind kakav su im priuštili Henson, Ingles i Plumlee nisu imali odgovor. Barnes je na kraju na račun pedigrea zaradio isključenje, ostavivši tako Memphis bez još jednog tijela u sljedećoj utakmici. Ali, pri tome nam je barem priuštio jedan od najurnebesnijih trenutaka sezone - nakon što je vidio da sudci nemaju namjeru promijeniti odluku otrčao je prema svlačionici domaćina, ali niz hodnik. Međutim, cijeli štab Bucksa pomislio je valjda da ide ubiti Hensona i trčali su kao da tri dana nisu bili na WC-u uvjereni da spašavaju život svome centru. I onda nakon toga svi dežurni moralisti pričaju da je Barnes nekakav problem kao da svi oni u ligi nisu jedno razmaženo bratstvo kojem je zadnje na pameti naškoditi jedan drugome (majke mi, ako išta, mislim da je Barnes trčao prema svlačionici Bucksa zagrliti Hensona). Mislim, kakva faca je taj Barnes kada i s osmijehom na licu drži cijelu ligu za jaja, nevjerojatno.

Nova utakmica, nova postava. Vratio se Z-Bo, umjesto Barnesa je uskočio McCallum, a grit & grind je malo po malo usitnio Clipperse. Starteri gostiju nisu mogli ništa, McCallum je u prvom startu za novu momčad sjajno parirao Paulu, Z-Bo je maksimalno okupirao Jordana u postu tako da nije mogao pomagati uokolo, Lance je opet bio koristan, tako da je negdje krajem treće utakmica prelomljena. Na parket je ranije nego inače ušla klupa, Doc je očito htio malo odmoriti udarnike, Grizliji su to iskoristili, brzo napravili razliku i potvrdili kartu za playoff.

Uspjeli su zatim dobiti i Sunse od kojih su u ožujku već izgubili dva puta (povratkom Barnesa na klupu je preselio Lance, a McCallum je ostao u roli playmakera), a da tjedan bude proglašen potpunim uspjehom pobrinuo se poraz od Lakersa na drugoj večeri back-to-backa. S tim da im se vratio Birdman, uskoro bi trebao i Conley, dakle mogu se fokusirati na doigravanje i nadu da će Griffin biti totalno izvan forme kada se konačno vrati u akciju, što bi im ipak dalo nekakvu šansu protiv starih rivala Clippersa, ako za ništa drugo da ih iživciraju i namuče kroz 6 ili 7 utakmica.

20. BUCKS

Odličan potez Kidda u zadnjoj četvrtini protiv Memphisa, u utakmici koja je itekako bila otvorena dao je zadnju četvrtinu na raspolaganje klupi koja je odlično reagirala. Začudo, funkcionirali su Henson i Plumlee kao par u obrani bez problema, posebice je Henson bio briljantan stižući zatvarati na sve strane, a odlično su ih pratili Ingles, Ennis i Vaughn maksimalnim zalaganjem na tom dijelu parketa. Od energije u obrani sve je polazilo, u napadu su manje-više realizirali kroz tranziciju gdje je posebice raspoložen za ulaze na obruč bio Ennis.

Protiv Jazza je klupa također dobila šansu, ali ovaj put su ih starteri ubacili u popriličan minus tako da nisu imali izgleda odigrati onako dobro (iako nema smisla što su odlučili u D-ligu poslati Vaughna kako bi dali minute plaćeniku Cunninghamu). Na gostovanju u Detroitu pak vratili su se jahanju najbolje petorke, uz napomenu da klupa sada ima dvije šihte u kojima na trenutke odmaraju sve startere (to u NBA rijetko ima smisla, ali Bucksima se može progledati kroz prste obzirom na kontekst u kojem rezultat baš i nije prioritet). Kako smo već spomenuli ranije u postu, igrali su dobro dok Pistonsi nisu stisli u obrani, nakon toga ih je manjak šuterskih opcija po tko zna koji put koštao pobjede.

Također treba istaknuti da je od povratka Monroea u startnu petorku Parker očekivano potonuo s učinkom, jednostavno nema dovoljno lopti za obojicu.

21. KINGS

Dok čekaju rani odlazak na ljetne praznike po običaju ne igraju obranu i žive od Cousinsa u napadu. To im je bilo dovoljno za skinuti Knickse koji su bez Carmela izgledali kao lanjska verzija, ali ne i Detroit i Chicago kojima je ipak itekako stalo igrati u oba smjera.

22. PELICANS

Izvadili su Davisa iz utakmice protiv Blazersa tijekom prvog poluvremena, navodno zbog koljena, usput najavivši da će ga vjerojatno morati poslati na odmor do kraja sezone zbog niza ozljeda. Što su i napravili sutradan, tako da protiv Clippersa i Heata (protiv njih su odmarali i Andersona) nije ni nastupio (začudo, dobili su Clipperse koji nisu imali Paula na vrhunskoj razini na drugoj večeri back-to-backa). Odličan tankerski potez, ali ono što nije odlično je činjenica da se ne radi o predstrožnosti, već o nužnosti jer čovjeka čekaju dvije operacije, koljena i ramena. To dovoljno govori koliko je natučen odradio veći dio sezone (i objašnjava slabiji učinak, posebice u ovih zadnjih desetak dana), a ujedno i još jednom ističe koliko je krhak. Ne samo da će propustiti Olimpijadu, već će i u kamp doći kao rekonvalescent, dakle Pelicansi bi i iduće godine mogli na sličan naći ući u sezonu ako ozbiljno ne porade na rosteru.

23. KNICKS

Nakon očekivanog poraza na gostovanju u Washingtonu, očajna sezona dobila je dodatan značaj porazom od Kingsa doma. Carmelo je dobio poštedu zbog glavobolje u pravom trenutku, nema što. Uglavnom, sav momentum koji su izgradili u prvom dijelu sezone nepovratno je otišao, izuzmemo li Porzingisov potencijal, ispada kako su na sličnom mjestu gdje su bili lani u ovo vrijeme. Čudi li ikoga što im se kao potencijalno pojačanje spominje Dwight?

24. MAGIC

Protiv Cavsa im borbenost i luda Oladipova šuterska večer nisu bili dovoljni, a slično su prošli i na gostovanjima kod Bostona i Toronta gdje su napadački bili puno manje opasni. Skiles opet nema playa, Jennings je katastrofalan kao starter, Payton se tek vraća u rotaciju, a Watson ne samo da je izvan forme, već izgleda kao da mu je prošao rok NBA trajanja. Od Hezonjine igre veće oscilacije ima samo njegova minutaža.

25. NUGGETS

Iskoristili mlitavo izdanje Hornetsa, dokazali da su momčad koja će iskoristiti svaku priliku. Napadali sa svih strana, ta njihova dubina ogroman je plus, Augustin i Barton bili su nezaustavljivi, a ogroman posao odradio je i Nurkić koji je u sredini nosio sve pred sobom, pa tako i Big Ala. Pokazat će se to jedinom pobjedom na turneji po Istoku, Atlanta i Cleveland su ih zgazili, tako da je score 1-4 realan. Za kraj sezone imaju nešto lakši raspored, taman da odrade još jednu 50-50 seriju (jasno, ako ne budu previše razmišljali o tankiranju).

26. WOLVES

Ovdje sve ide svojim tokom, što je samo po sebi uspjeh obzirom na to kako su izgledali prije all-star pauze. Igraju solidno obzirom da se mogu osloniti na 5 igrača i jednu postavu, protiv Warriorsa su si dali šansu, protiv Rocketsa baš i ne, iako je na kraju LaVine svojom već poslovičnom minijaturom srezao rezultat koliko je to bilo moguće.

27. NETS

Bogdanović trpa, ali na ovakvom rasporedu to im ne znači ništa, Bullsi, Pistonsi i Hornetsi nisu momčadi s kojima se trenutno mogu nositi. Protiv Detroita čak su odmarali Lopeza kako bi bio maksimalno odmora za Charlotte, ali čak ni to ni podatak da je gost igrao drugu večer back-to-backa nisu pomogli.

28. SUNS

Krenuo je taman bio NCAA turnir pa su se zbunili, valjda su mislili da igraju na njemu jer su u Salt Lake Cityu zabili 69 poena. Do sutradan su shvatili što se događa, da su još uvijek u NBA, pa su dobili Lakerse, samo da bi nekoliko dana kasnije izgubili od mušterija Grizlija na svom parketu. Booker je nakon perioda sjajne igre u ovom tjednu bio katastrofa, Brandon Knight je uvijek Brandon Knight, a Watson ne odustaje od twin towersa.

29. LAKERS

Nemaju namjeru upropastiti pick pa su protiv Sunsa odigrali kriminalno, nije pomogla ni najbolja partija Williamsa nakon povratka u rotaciju, a i uopće druga najbolja ove sezone nakon onoga showa kojega je prezentirao protiv Oklahome (i tada je kao i u ovoj utakmici predvodio pokušaj povratka). Zeznuli su se protiv Grizlija jer su ostvarili pobjedu, vratio se Kobe u rotaciju pa su uz njega bolje zaigrali Clarkson i Russell, dovoljno da slave u večeri u kojoj su igrači Memphisa umjesto prezentacije grit & grinda čekali da utakmica završi pa da mogu napraviti đir po Los Angelesu.

30. SIXERS

Tri nova poraza u kojima ni na trenutak nisu bili u utakmici (Oklahoma, Boston i Indiana su ih išamarali), tri nova dokaza da su ove sezone prezentirali remek-djelo tankiranja. Međutim, iako su uspjeli u tome da konačno imaju najgori score u ligi, pošlo im je za rukom i totalno ubiti svlačionicu. Lani su ako ništa bili drugo bili borbeni, ove sezone često niti to, a čak je i Brett Brown, hodajući priručnik za samopomoć, upao u depresiju i jedva čeka da se sezona završi.

Filed under: bball 1 Comment
21Mar/165

ONLY SIXTEEN

Posted by Gee_Spot

U subotu i nedjelju oprostili smo se od još 16 momčadi, dakle od 64 (ili 68 ako hoćete, ja sam se odlučio ignorirati one uvodne 4 utakmice) imena s bracketa ostalih je samo još 16 slatkih. Slijedi osvrt na viđeno plus kratka najava iduće faze natjecanja.

DAY THREE

Večer su otvorile dvije ACC momčadi i to su napravile na sjajan način. Miami je obranom i uopće nadmoćnim fizikalijama od starta kontrolirao utakmicu protiv Wichita Statea, a na sličan način je razigrana vanjska linija Dukea rešetala Yale. Obje momčadi su napravile preko 20 poena prednosti koje se po logici stvari na ovoj razini ne mogu stići. Međutim, to ne znači da oba protivnika nisu pokušala i to na klasičan način, presingom preko cijelog parketa i povećanim šutiranjem trica. Baker i VanVleet su svoju zadnju NCAA utakmicu odigrali u stilu, posebice u obrani, ali Rodiguez, koji je cijelu večer vukao napad Canesa skok-šutom i driblingom, odradio je svoje i u završnici, spriječivši potencijalni preokret.

Duke je izgledao još gore protiv presinga Yalea. Za razliku od protivnika koji je često rotirao igrače i petorke, Krzyzewski se držao uigranih kombinacija koje su usprkos nizu izgubljenih lopti ipak bile u stanju odraditi posao u oba smjera. Uz razigrane Ingrama i Allena, svoje je odradio i šuter Kennard, a drugu večer za redom odličan je bio i Plumlee. Sve u svemu, na kraju bez iznenađenja, ali još jednom se pokazalo kako na razini na kojoj baš i nema vrhunske bekovske kvalitete, dobri stari presing preko cijelog parketa može napraviti razliku. Kako je ove sezone manjak talenta još veći, to se i događa da gotovi svaki preokret ili iznenađenje koje smo do sada vidjeli počiva na presingu. Kad bi neki trener u npr. Hrvatskoj ligi uspio igrače nagovoriti da, umjesto što subote navečer i nedjelje ujutro provode po birtijama, nabijaju kondiciju po okolnim brdima, vjerojatno bi ovakvom taktikom napravio rezultat. Osobno davno nisam bio na lokalnoj tekmi, ali i dok sam išao ranijih godina ne sjećam se da sam ikada vidio, osim u završnicama kada ti treba faul ili dodatni napad pa pokušavaš ukrasti loptu, da itko igra full court press usred utakmice na duži period.

I dok smo ovdje gledali umjetno izazvanu dramu, sudar Indiane i Kentuckya trebao je donijeti pravu stvar. Kako je Ulis ušao u utakmicu, zabijajući preko Ferrella kako je htio, činilo se da Kentucky neće imati problema odraditi posao, međutim, čim je u nastavku promašio nekoliko situacija koje su u prvom dijelu završile košem, Wildcatsi su se našli u problemima. Praktički, momak je trebao odigrati savršeno da Caliparieva momčad ovo dobije jer obrana Indiane cijelu večer je bila na razini. Izuzetno agresivni na pick & rollu, sjajni u rotiranju iz zone prema strani bez lopte, u biti baš moderni i energični, ali i puno snažniji od protivnika jer su uz pravog centra (iako je brucoš, Bryant je bio najsnažniji čovjek u sredini) imali i izuzetnu dužinu na bokovima u Williamsu i Hartmanu. Čak je i Zeisloft, koji ne bi ni igrao da startna dvojka Blackmon nije u prosincu strgala koljeno, bio krupni i snažni senior za ono što je Kentucky nudio na drugoj strani u obliku svoje neiskusne i tanke vanjske linije kojoj je, kao i cijeloj momčadi uostalom, jednostavni nedostajalo centimetara (Poythress i Lee su se borili koliko su mogli, ali to nije unutarnja linija na kakvu je Calipari navikao). I tijela, jer Indiana je imala puno bolju podršku s klupe, tako da su na kraju oni bili ti koji su se u završnici odvojili dok je Calipari bezuspješno pokušavao pronaći način kako odgovoriti na ovakvu kombinaciju energije i mišića.

Iowa State nije dozvolila iznenađenje kao Purdue, odmah na startu su razbili ambicije Littl-Rock Arkansasa koji za njihovu kombinaciju ubitačnog tempa i napadačke širine nije imao rješenja. Niang i Morris standardno na razini, ali junak je bio šuter Thomas, njihov svojevrsni Kyle Korver koji je ranijih sezona bio tek dodavač ručnika, da bi evo u trećoj sezoni postao esencijalan sastojak prve petorke.

Igrala su i tri prva nositelja. Virginia je očekivano imala muke odvojiti se, što zbog vlastitog katatoničnog stila igre u kojem je zabranjeno potrčati, što zbog žilavog Butlera kojem ovakvo naguravanje tijekom 40 minuta odgovora jer ima iskusnu i čvrstu momčad. Međutim, dosta su bile tri dobre minute polovinom drugog poluvremena u kojima je Brogdon uzeo stvar u svoje ruke da otiđu na +9 što je razlika koju napad poput Butlerovog ne može stići da se igralo još 40 minuta.

Kansas je i na puno veći izazov od onoga prvog dana odgovorio jednako čvrsto, već u prvom poluvremenu riješili su UConn, a uvjerljiva je bila i North Carolina protiv Providencea. Doduše, oni su u prvom dijelu muku mučili s Dunnom i činjenicom da su protivnici ubacivali gomilu skok-šuteva, ali u nastavku su zaigrali puno bolju obranu, šut je prestao upadati i počela je rasti prednost favorita koji su preko Johnsona u sredini imali mismatch koji Providence nije mogao tek tako anulirati. Ključni potez bio je što su na Dunna stavili dugonju Jacksona, čime su mu onemogućili da preko njihovih sitnih combo-bekova dolazi do laganih prilika za šut. Dunn je ovom utakmicom svakako potvrdio da ima kombinaciju atleticizma, fizikalija i šuta za NBA, ali isto tako je njegova nemoć da kreira iz driblinga čim kontekst postane malo teži svojevrsno upozoranje da je i on daleko od sigurne stvari na sljedećoj razini. Istina, imao je problema uhvatiti ritam jer je zbog penala igrao samo 26 minuta, uz to i s njim na parketu Providence jednostavno ne igra pick & roll napade koji će mu u NBA olakšati život kao kreatoru, međutim obzirom na sve što sam vidio od njega u zadnje dvije sezone mislim da je najrealnije od njega očekivati kvalitetnog combo-strijelca na jedinici kojem je plafon Reggie Jackson. Nikako sljedećeg velikog playa.

Tako da je jedino pravo iznenađenje večeri bio poraz Utaha. U biti ne toliko poraz pošto ovo i nije naročito kvalitetna momčad, već način na koji ih je Gonzaga razbila. Međutim, u sudaru dvije ekipe gdje zajedno ne možeš naći dva poštena beka koji će ostvariti profi karijeru, presudila je unutarnja linija, a tu su Zagsi s novom odličnom partijom Sabonisa ostvarili prednost. Domantas je nadigrao razvikanog Poeltla i pokazao da bi, da je kojim slučajem 5 centimetara veći, bio i veći NBA potencijal. Uz to dominirao je u onim minutama dok je Poeltla trener nepotrebno dugo držao na klupi zbog faula, čime je Krystkowiak praktički otvorio vrata Gonzagi da izgradi prednost. Da je ovo večer u kojoj se Zagsima poklopilo sve potvrđuje i izjava trenera Fewa nakon utakmice u kojoj je rekao da im je ovo najbolja partija sezone pri čemu je prvenstveno mislio na izdanje bekova koji protiv jednako sakatih protivnika na drugoj strani nisu izgledali tako nekompetentno kao inače. Uz to, u sudaru dvije od boljih NCAA stretch četvorki Wiltjer je dokazao da je ipak za klasu bolji šuter od Kuzme koji bez Shaka Zulua uz sebe nikako da proigra. Utah je tako propustila sjajnu priliku za ući među 16, a Zagsima se ostaje nadati da ih forma pokazana ovog vikenda neće napustiti do idućega.

DAY FOUR

Hladna Iowa nije bila nikakva prepreka razigranoj Villanovi, ovdje je stvar brzo bilo gotova, tako da je ostalo čekati sljedeću utakmicu. SFA protiv Notre Dame, daleko od atraktivnog dvoboja, ali izuzetno zanimljiva utakmica. I jedna i druga momčad imaju iskustva, imaju i jasan identitet, a sve što SFA ne može pokriti talentom, nadoknađuju presingom, često i preko cijelog parketa, odnosno do savršenstva uvježbanim napadom u kojem praktički cijelu večer vrte jedan te isti uzorak kretanja dok se netko ne otvori. Zabijali su tako i jedni i drugi bez problema, SFA usprkos presingu nije imao rješenja za NBA potencijale na rosteru Notre Dame poput playa Jacksona (klasični running back koji će moći finiširati u reketu i na sljedećoj razini), centra Augustea (koji je na ovoj razini skakačka i pick & roll neman) ili swingmana Beachema (nije razvikan kao ova dvojica, ali ne bi me čudilo da jednog dana dobije šansu u ligi). Potonji je idealan moderni swingman, fizički i atletski ima sve potrebno, ubojit je šuter, a uz to pokazuje i solidnu vještinu s loptom. Kao 3&D prospekt, apsolutno je poželjan tako da me čudi da ga nema na raznim boardovima jer odradio je odličnu sezonu i upravo njegova kvaliteta omogućila je Ircima da održe razinu i bez Connaughtona i Granta. Ostane li i zadnju godinu na sveučilištu, dogodine bi mogao biti jedan od boljih seniora u NCAA.

Uglavnom, protiv ovakva dva individualca nije pomogla nikakva taktika, koliko god SFA možda igrao i bolje kao momčad i koliko se činilo da imaju šansu, presudilo je što je Jackson mogao ući u sredinu kad poželi i što je Auguste pod košem bio daleko najmoćniji skakač.

Regija u kojoj je sve prošlo po kredi bio je West, tamo su među 16 prošla prva 4 nositelja, nakon Dukea, koji je to napravio dan ranije, za produženje sezone izborili su se i Oregon, Texas A&M i Oklahoma. Potonji su imali najlakši posao, iako su se pošteno morali oznojiti. Od starta su vodili, ali kad god bi otišli na desetak poena razlike, uporni VCU bi spojio par dobrih reakcija u obrani s par ubačaja i onda bi vlastitom serijom došli u egal. Na kraju je Hield solo akcijama zadnji put napravio razliku koju više nisu imali vremena stići.

Za razliku od Oklahome, Texas A&M nije kontrolirao utakmicu od starta, već su oni bili ti koji su stizali. Kao momčad koja uglavnom igra zonu, imali su ogromnih problema protiv šuterske kvalitete Northern Iowe koja je sredinom prvog dijela preuzela kontrolu nad utakmicom. Tokom večeri su zaigrali obranu na čovjeka, razbudio se play Caruso koji je stalno napadao sredinu protivnika, ali razlika se nije topila. U biti, kada su početkom drugog dijela Panthersi otišli na +15, a onda i kada su na 90 sekundi do kraja imali +11, činilo se da ovu utakmicu mogu izgubiti samo slučajno.

A tako je na kraju i ispalo - u 9 sekundi uspjelo im je izgubiti 3 lopte, što su protivnici iskoristili za doći do -3 na 20 sekundi do kraja. Ovakvu ludost čovjek mora prepričati jer ovako nešto može se vidjeti samo u NCAA, nisu te lopte bile izgubljene u nekom fanatičnom presingu već su ih igrači Panthersa doslovno poklanjali suparniku (da sam trener ubio bi se, a da sam direktor programa ubio bih trenera, nevjerojatno da skupina košarkaša nema uigranu akciju za izvesti loptu protiv presinga).

Najluđe od svega, bez mozga je u ovom trenutku i protivnik - totalno napaljeni, svi igrači Texasa A&M su uz aut liniju i pokušavaju spriječiti ubacivanje lopte u igru, pri čemu su potpuno zaboravili da im jedan igrač Northern Iowe u debelom ofsajdu na njihovoj strani parketa čeka lopta za polaganje. Dobro, sad su opet u minusu od 5 poena, Norther Iowa bi trebala biti sigurna, zar ne. Ma kakvi. Novi sjajan ulaz motora Carusa i nova izgubljena lopta, ovaj put barem na poštenom udvajanju, odvode utakmicu u produžetak.

Tamo opet gledamo Texas A&M kako se muči zabiti, trica jednostavno nije njihovo oružje, Caruso ih opet spašava na kraju prvog produžetka, a onda konačno u drugom na račun snage i skoka u napadu privode utakmicu kraju. Nevjerojatan preokret, u rangu onih Reggievih 8 poena u 9 sekundi i definitivno najluđa završnica na turniru.

Oregon je u svojoj izvedbi bio negdje između, nisu bili uvjerljivi kao Oklahoma, ali ni neuvjerljivi kao Texas A&M. Protiv žilave match-up zone Saint Joseph'sa koju čine četiri atleta NBA fizikalija koja mogu preuzimati sve pozicije nije bilo lako ulaziti u sredinu i pokrenuti inače solidan napad koji se upravo vrti oko toga što imaju nekoliko igrača koji mogu napasti iz driblinga. Opet, obzirom da im je protivnik šuterski apsolutno limitirana momčad, uspjeli su zabiti dovoljno samim time što su pogađali slobodna te kontrolirali skok i loptu, ne dozvolivši atletama na drugoj strani da dolaze do laganih poena.

Što nam je još preostalo spomenuti? Syracuse, koja je daleko od pouzdane momčadi, razbila je Middle Tennessee u drugom poluvremenu kombinacijom zone i odličnog šuta za tri, pokazavši da problem Spartansima ipak nije bio protivnik već nikakva priprema za utakmicu. Marylandu je isto tako trebalo poluvrijeme za prilagodbu prije nego su sredili Havaje, potvrdivši da nisu oni bili toliko dobri u prvom krugu koliko je California bila loša.

Očekivano najgora utakmica dana pak i nije bila toliko loša, Wisconsin je uspio nešto i ubaciti protiv Xaviera, između ostalog i tricu u zadnjoj sekundi za pobjedu i izbjegavanje produžetka. Xavier je na startu svojom 1-3-1 zonom ostavljao gomilu prostora Badgersima da pronađu otvorene šuteve što su ovi uredno kažnjavali, da bi se vratili u utakmicu čim su zaigrali čovjeka. Međutim, ono što nisu uspjeli je ubrzati utakmicu, tempo je ostao u sporim gabaritima postavljenih napada koji itekako paše Wisconsinu koji je tako imao dovoljno vremena igrati svoju igru i ostati u egalu. Na kraju je stvar riješio iskusni Koenig, klasični prozirni NCAA snajper, koji je lani odigrao gomilu bitnih minuta na putu do finala protiv Dukea zbog ozljede tadašnjeg playa Jacksona. Xavier takvog closera nije imao (6 trica, od toga dvije u zadnjih 13 sekundi, u oba slučaja iz driblinga, rekao bih Curry style, da u NCAA tako nešto ne gledamo redovito).

SWEET SIXTEEN

Koliko viđeno u ova četiri dana utječe na ranije dojmove? Pa, ne previše. Ispadanje Spartansa čini Midwest još tanjom regijom i tu Virginia, ako preživi Iowa State, ne bi trebala imati problema bez obzira tko dođe iz donjeg dijela ždrijeba. I Syracuse i Gonzaga su tu slučajno, Gonzaga nešto manje tako da njima dajem prednost u tom dvoboju čisto na račun Sabonisa i obrane protivnika (nije ovo nepovoljan matchup, bekovi Gonzage ne znaju puno, ali mogu zabiti trice, a Sabonis bi trebao biti idealan za napasti 2-3 zonu s vrha reketa kao playmaker). Virginia je stvarno odigrala dvije dobre utakmice, u formi je Brogdon, u formi su visoki, šutiraju odlično i ISU će trebati još jednu vrhunsku šutersku večer od Thomasa ako misli dalje. Nije nemoguće, pogotovo ako Morris uspije natjerati Virginu na bržu igru s više rizika, odnosno ako Niang uspije zabiti dovoljno kroz post-up obzirom da Virginia na četvorci nema čovjeka koji ga može braniti, a nisu skloni igrati s dva visoka jer im se zaguši napad. Trebala bi ovo biti sjajna utakmica, prednost Virginiji čisto zbog obrane.

East bez Kenutckya također nije toliko interesantan, UNC bi sada ipak trebala imati nešto lakši posao protiv Indiane iako im neće biti lako ostvariti prednost u sredini ponovi li Indiana obrambeno izdanje iz utakmice protiv Wildcatsa. Utakmica između Notre Dame i Wisconsina bila bi poslastica prošle sezone, a ove baš i neće obzirom da se uz Syracuse radi vjerojatno o dvije naslabije momčadi koje su ušle među 16. Imaju solidne i iskusne jezgre koje vole postavljene napade tako da će se ovdje igrati u egalu do samog kraja, a dajem prednost Notre Dame čisto zbog udarnog trojca koji je u dobroj formi. Jasno, tko god prođe, nema šanse zaustaviti UNC na putu do Final Foura, pod uvjetom da Indiana ne zaspe tricama Paigea i društvo, što nije isključeno.

U preostale dvije regije nemam razloga za mijenjati mišljenje jer se sve odigralo po nekim očekivanjima. Oregon je preživio, ali ne vjerujem da će im to poći za rukom i protiv Dukea. Coach K. igrat će zonu češće od uobičajenog da smanji pritisak na sredinu kojega Oregon zna kreirati, a nije da protivnik ima skakače koji će iskoristiti manjak mišića kod njegove momčadi. S druge strane, Ingram, Allen i Kennard su u dobroj formi i ovo je utakmica u kojoj bi trebali eksplodirati, bez obzira što Oregon ima solidnu obranu na vanjskim pozicijama ovdje bi morali pokazati da su talentiraniji. Texas A&M je pokazao limite i sada sam još sigurniji da protiv Oklahome nemaju previše šanse, a Buddy i druškani bi isto tako trebali protiv Dukea do Final Foura, nemaju Blue Devilsi čovjeka za držati Hielda pod kontrolom 1 na 1, a Oklahoma samo čeka da stanu u zonu.

Miami mi je i ranije bio favorit protiv Villanove, ne mijenjam stav iako je Villanova ostavila nešto bolji dojam u prve dvije utakmice. Za Miami će biti ključno da ubacuje trice i ne ispada previše u rotacijama, odnosno da ne radi previše faulova, talenta za proći svakako imaju. Tko god prođe, teško će protiv Kansasa koji je pak favorit protiv Marylanda, pokazali su Trimble i društvo solidnu formu, ali nije da su ove dvije utakmice koje su odigrali ikakvo mjerilo za ono što ih čeka. U sezoni su uredno gubili od moćnijih i organiziranijih momčadi, ne vidim razloga da tako ne bude i sada.

Osvrti na iduće dvije runde i najava Final Foura bit će tijekom vikenda, odnosno početkom idućeg tjedna.

Filed under: bball 5 Comments
19Mar/160

BURN YOUR BRACKETS

Posted by Gee_Spot

Kad od 13 milijuna odigranih bracketa ne ostane ni jedan već na pola drugog dana turnira, onda znaš da se dogodilo nešto preludo čak i za ludilo ožujka. A poraz Spartansa upravo je to. Gledamo svake godine nešto slično, samo, ni poraz Iowa Statea lani ili Dukea preklani, nije bio ovako šokantan čisto iz razloga što su Spartansi jebeni Spartansi. Izzova standardno solidna momčad, koja ove godine nije frcala talentom, ali imala je pokrivene fundamente što joj je u ovakvoj sezoni davalo stabilnosti tijekom cijele godine. I samo tako, nakon što ih je protivnik zasuo tricama na startu utakmice, nema ih. Idemo redom, dan po dan, da probavimo prva dva dana akcije, a u ponedjeljak uz osvrt na treći i četvrti dan, dajem i nove besmislene prognoze.

DAY ONE

Prvi dan prve runde bio je relativno dosadan jer većih šokova nije bilo, odnosno nije ih se dalo ni naslutiti. Nema se potrebe baviti Kansasom, Kentuckyem, Indianom i Virginiom jer su potpuno razmontirali protivnike, tražeći se svega nekoliko minuta prije nego su nametnuli igru kakva im odgovara. Malo više problema odvojiti se imali su Iowa State, Utah i North Carolina, ali i oni su potpuno opravdali uloge favorita. Dakle, od 16 utakmica, tek njih 9 imalo je neku draž. Duke i Miami su manje-više imali sve pod kontrolom veći dio utakmice, održavali su prednost u završnici, ali nikada ona nije bila takva da su se mogli opustiti. Duke je ipak prelako dolazio do poena na obruču s aktivnim Plumleeom da bi paničario, a Miami se nakon teškog ulaska u utakmicu uspio stabilizirati dovoljno da izbjegne dramu.

Ovo su sve utakmice u kojima su favoriti odradili posao. Što se ostalog tiče, tri deveta nositelja su skinuli osme, što više spada u skupinu očekivanoga jer već po poziciji je jasno da su momčadi izjednačene, dapače rekao bih da su sva tri deveta nositelja renomeom ipak bili čak i lagani favoriti. Iskusni Providence se tako namučio s mladim rosterom USC-a, trebala su im dva pokušaja u zadnjim sekundama da ukradu pobjedu. Nešto malo manje dramatično bilo je na utakmicama Butlera i UConna, nakon mučenja u prvom poluvremenu obje momčadi su zaigrale čvrstu obranu u reketu, počeli su zabijati skok-šuteve i relativno mirno su došli do pobjeda.

Kako je i utakmica između Wichita Statea i Arizone bila na papiru sličnija dvoboju osmog i devetog nego šestog i jedanaestog ni prolaz dalje Bakera i VanVleeta nije nikoga uzbudio. Jedina prava iznenađenja bila su tako pobjede Arkansas-Little Rocka nad Purdeom, Yalea nad Baylorom i Gonzage nad Seton Hallom.

Ivy liga uvijek ponudi žilavog predstavnika, Yale ove godine nije bio iznimka, a još fascinantnije od njihove borbenosti bila je nesposobnost Baylora da se prilagodi u obrani. Opet se pokazalo kako je Scott Drew jedan od najgorih trenera u NCAA, ni trenutka mu nije palo na pamet odustati od 1-3-1 zone i malo zaigrati presing sa svim onim atletama na rosteru, čime je dozvolio bekovima Yalea da kruže uokolo loptom i traže rupe u sredini obrane koje se u ovakvoj formaciji uvijek jave ako si strpljiv. Gonzaga je pak u pravom trenutku dobila utakmicu sezone Sabonisa, iza kojega je više nego solidna godina, ali ni jednom u njoj nije odigrao ovako dobru all-round partiju noseći Zagse koji su od bekova dobili jedno veliko ništa prema naprijed (ali su zato odigrali solidnu obranu).

Purdue je pak imao utakmicu u rukama nekoliko puta, ali kad god je trebalo obraniti se sjajni combo protivnika Hagins zabio bi im skok-šut iz driblinga s poludistance. Iako mu brojke izgledaju solidno, Purdueov ključni bek Edwards je bio nadigran, a energična obrana na loptu protivnika spriječila je u najvećoj mjeri njen dolazak do Hammonsa. Jasno, da je Purdue prošao u jednoj od tri završnice koje su igrali danas bi im puno manje tražili mane, ali stvar je jasna, Arkansas-Little Rock je bio na visini zadatka cijelu večer, bili su hrabriji i razigraniji te su zaslužili pobjedu i bez ova dva odigrana produžetka.

DAY TWO

Dan koji je iznenađenjima potpuno nadoknadio manjak istih u prvom. Tu pričamo isključivo o ispadanju Spartansa iz turnira, jer poraz Californie nije pretjerano iznenadio nikoga u svjetlu saznanja da su igrali bez ozljeđenog startnog playa što je dodatni naglasak stavilo na kreaciju Browna, što nikako nije dobro. Hawaii imaju nešto visine u sredini zahvaljujući dvojici Stefana, Jankoviću i Jovanoviću (braća Srbi uživaju na Pacifiku, pa ti reci da nije super narasti preko 205), ali problem Californie cijelu sezonu bio je zabijanje, to su potvrdili i ovdje s 41% iz igre i 16% za tricu u ovakvoj utakmici.

Slično ispadanju Californie, nikoga nije iznenadio ni kiks Texasa. Iako su iim i protivnici ostali bez nekih važnih lanjskih nositelja, Northern Iowa zadržala je solidnu jezgru, osvojili su konferenciju ispred Wichita Statea i neuvjerljivi Texas tu nije imao nikakvu prednost osim na papiru. Agresivnom obranom u stilu trenera Smarta i s nekoliko pravovremenih trica došli su u egal, održali su se u njemu tijekom završnice zahvaljujući borbenosti u napadačkom skoku, ali da ovo nije bila njihova večer potvrdila je trica s centra kojom su Panthersi izbjegli produžetke.

Uz ispadanje Spartansa tako je najveće iznenađenje ipak pad West Virginie. Jasno, u pitanju je puno manji šok jer momčad koja ima problema s ubacivanjem skok-šuta nikada nije sigurna, tako da je osjećaj nevjerice više vezan uz jednostavan način na koji su veterani Stephen F. Austina lakoćom izbjegavali presing protivnika, istovremeno ih tjerajući na čak 25 izgubljenih lopti (naspram 16 ubačaja iz igre, nevjerojatno). WVU je tako pao od vlastitog oružja, a kako im nije uspjelo malo bolje odigrati obranu to je nejasno, protivnik je većio dio večeri bez problema s loptom dolazio gdje je zamislio.

Među iznenađanje još možemo ubrojiti lakoću s kojom je Syracuse sredila Dayton, iako se radilo o jednom od slabijih rostera Flyersa u zadnjih nekoliko godina nije da ih je s druge strane dočekala neka vanserijska generacija. Boeheim je ipak nadigrao Millera, zona se pobrinula se kontrolu reketa i obruča, a Millerovi bekovi baš i nisu bili raspoloženi pogađati trice. Da su imali kvalitetnog visokog kao zadnjih godina kojega su mogli postaviti na vrh reketa da razigrava imali bi opcija, ovako su jednostavno bili osuđeni na skok-šut koji ih je izdao u krivom trenutku.

Ostali? Villanova i Oregon su briljirali u svojim utakmicama, odradivši posao na visokoj razini, Xavier nije u tom rangu šuterski i kreativno, ali su golom snagom razbili protivnika, a nakon početnih natezanja klasu su pokazali i Oklahoma i Texas A&M. Maryland je pak pokazao zašto je riskantno računati na njih, razbili su protivnika u prvih 30 minuta, a onda su u završnici u svom stilu nanizali gomilu grešaka pruživši priliku South Dakoti ne samo da smanji rezultat, već i da dođe u priliku ukrasti utakmicu. Sličnu dramu prošla je i Notre Dame, njih je Michigan u startu iznenadio agresivnom obranom na loptu, ali, kada su se i sami prilagodili u nastavku zahtjevima trenutka i zaigrali jednako agresivan presing, Wolverinesi bez LaVerta nisu imali šanse.

U ovim manje izvjesnim utakmicama bilo je drame, sudar osmog i devetog nositelja ovom prilikom uzeo je Saint Joseph's čija unutarnja linija je uspjela iskontrolirati Cincinnati tijekom cijele večeri. Na kraju je odlučivala jedna lopta, točnije trica koja je upala u pravom trenutku na deset sekundi do kraja.

Iowa je trebala produžetak za provući se pored Templea, potvrdivši da nisu u idealnoj formi, VCU je s puno manje muke sredio Oregon State, a u najgoroj utakmici dana, pravom mučenju u kojem je dočekati poen bilo teže nego HDZ-u i Mostu usuglasiti se, manje loš bio je Wisconsin. Sve tri utakmice pak spadaju u kategoriju onih koje smatramo sudarima jednako osrednjih, u ovom slučaju nisu igrali osmi protiv devetih već sedmi protiv desetih, ali princip je isti.

Za kraj par rečenica o jednom od najveći iznenađenja u povijesti. Ne znam koliko će Valentineu ovakva partija štetiti na draftu, ali mu definitivno neće pomoći. Iako je cijela momčad zaigrala bez potrebne energije, očito podcjenjujući protivnika (nevjerojatno da jedna momčad Spartansa dozvoli 56% šuta iz igre ovakvom protivniku, možda su totalno krivo tempirali formu i za turnir im nije ostalo snage jer ne zaboravimo da im je roster poprilično tanak), najveću odgovornost snosi upravo on jer je kao ključni razigravač i strijelac napravio krivi potez svaki put kada je trebalo prelomiti utakmicu, ne odgovorivši na izazov ni na jednom dijelu parketa (a nije da ga je protivnik uništio nekom specijalnom agresivnom obranom, jednostavno je igrao izvan ritma). Na najgori mogući način oprostio se od sveučilišne karijere u sezoni u kojoj je, uz dužno poštovanje Hieldu i Brogdonu, bio MVP.

Middle Tennesseeu svaka čast, nisu mogli promašiti, pogotovo na startu kada su izgradili prednost koju ovako mlitavo izdanje Spartansa nije moglo nikako stići. Ubaciti na ovoj razini preko 90 nešto je što se ne viđa prečesto. Koliko god bili napaljeni, apsolutno je uspjeh kada dođeš u stanje da ti trice upadaju protiv Spartansa jednako kao i protiv Marshalla kojima su u konferencijskom turniru prije tjedan dana zabili 99. Dakle, očito su u idealnom trenutku ušli u šutersku formu jer upravo su im ove dvije utakmice jedine u sezoni u kojima su otišli iznad 90.

Filed under: bball No Comments
17Mar/165

POWER RANKINGS, 4. WEEKS TO GO

Posted by Gee_Spot

Ovotjedni osvrt bit će nešto kraći jer se idućih dana mislim isključivo posvetiti praćenju Turnira, pa da na brzinu spucamo NBA zapažanja prije nego počne akcija. Prošli tjedan sam odradio 8 dana kako bi imao manje za pisati ovom prilikom, dakle danas pokrivamo nešto kraći period. S tim da su momčadi razvrstane u 3 kategorije - playoff, borba za playoff i lutrija.

U ovoj prvoj skupini je sve jasno osmi finalnog redoslijeda, što bi posebno na Istoku moglo biti interesantno, u ovoj drugoj imamo blesavu situaciju da Memphis u biti pripada u sigurne, ali su toliko loši da su bliži lutriji, samim time i na začelju ovih momčadi koje se bore za playoff (koliko god male šanse bile da se tako nešto dogodi, tko bi se čudio da do kraja ostvare tek još dvije pobjede, dakle moguće je i da ih prestigne Houston, možda čak i Portland). U trećoj pak šokira hrpa loših momčadi, ako dodamo i Memphis, ispada kako će ovo biti jedno nezaboravno kolektivno tankiranje.

Isprike unaprijed na eventualno povećanoj količini gramatičkih grešaka, tijekom večeri ću proći kroz post i ispravljati ih, sada je ipak u prvom planu turnir.

PLAYOFF

1. WARRIORS

Konačno su i službeno odlučili odmoriti Iggya, pošteda od dva tjedna trebala bi se pobrinuti da sanira gležanj koji ga muči već neko vrijeme, a i da mu ostane dovoljno vremena da se razigra pred playoff. Livingston je u solidnoj formi i itekako je sposoban uskočiti privremeno u njegovu rolu. Što se lova na rekorde tiče, iskoristili su izuzetno povoljan raspored da nastave održavati živim obje mogućnosti, imali su tri zicera doma protiv Knicksa, Pelicansa i Sunsa (jedino su Sunsi pružili nekakav otpor jer su uhvatili Warriorse na drugoj večeri back-to-backa što se itekako osjetilo na Draymondu), kao i revanš protiv Blazersa u utakmici koja se također pokazala kao kamilica. Steph i Klay su ih na startu zasuli tricama iskoristivši sve rupe njihove obrane, Lillard je pao na zemlju od kada raspored više nije idealan, tako da se ni tu nema ništa posebno za dodati.

2. SPURS

Idealan period za odmoriti stare kosti, samo 2 utakmice u 6 dana, idealno ujedno i za pripremiti plan igre za protivnike, tako da gotovo nije bilo ni bitno što su igrali protiv Oklahome i Clippersa. Ovim potonjima su se osvetili za poraz od prije mjesec dana kada su izgledali totalno nemoćno na gostovanju u Los Angelesu, sada je stvar bila potpuno obrnuta. Clippersi su ovaj put ti kojima je forma u padu i kojima pod hitno treba Blake nazad u rotaciji jer ova njihova smallball košarka pročitana je knjiga. A posebice su pročitane Riversove rotacije, odnosno činjenica da uporno forsira drugu postavu s 5 rezervi. San Antonio je ovaj put iskoristio to što ima najmoćniju klupu lige, na otvaranju zadnje četvrtine napravili su razliku protiv klupe protivnika, a onda je starterima samo ostalo zaključiti stvar. S tim da je Pop ovaj put bio puno bolje pripremljen nego zadnji, nije u igru vraćao Duncana već je sa starterima ostavio Millsa koji je imao dvostruku ulogu - biti dodatna šuterska i kreatorska opcija na perimetru u napadu, ali i ganjati Paula, odnosno Redicka u obrani kada bi potonjeg preuzeo Leonard. Kad je još Danny Green počeo pogađati trice, dogodio se potop. I samo tako Spursi su riješili problem ove verzije Clippersa koja bez Blakea jednostavno nema dovoljno opcija u napadu da pruži otpor ovakvoj momčadi.

Protiv Thundera nisu imali ovako drastične trenutke inspiracije na svim razinama, ali su odradili posao. Opet je Oklahoma pala u završnici, umjesto najbolje igre pružili su najgoru, a Spursi su već ovdje otkrili formulu po kojoj je Duncana u završnici bolje ostaviti na klupi. Doduše, ovaj put nisu pustili s lanca smallball postavu s dva playa koja će zasigurno idućih dana dobiti dosta minuta (čekaju ih utakmice s Blazersima i Warriorsima), ali su na parketu ostavili razigranog Westa koji je odlično zamijenio Timmya u oba smjera, dapače, obzirom da je trenutno skočniji i pokretniji u obrani, odnosno da ima veći domet na šutu u napadu, vjerojatno je bio i korisniji. Uglavnom, ključ je bila obrana, očekivano Spursi su maksimalno koristili činjenicu da Oklahoma igra s Robersonom - Green i Leonard su se rotirali na Westbrooku i Durantu striktno ih pokrivajući i maksimalno im otežavajući kreaciju s loptom, a Mills (ili Parker) igrali su zonu ignorirajući Robersona u kutu. Uglavnom, ako bi Russ i KD i ušli u reket pored ovih terijera, tamo bi ih uvijek dočekao ili LMA ili West, dok bi njihovog igrača, Adamsa ili Ibaku, preuzeo play Spursa. Ovo je svojevrsni šah-mat, čak i da su na vrijeme prepoznavali mismatch i da su razigravali centre, ni Ibaka ni Adams nemaju takvu igru leđima da ovo mogu redovito kažnjavati.

Ovo možda ne bi prolazilo uvijek jer bi Donovan u eventualnoj seriji napravio određene prilagodbe (čak i s Robersonom na parketu, moguće je mudrije iskoristiti i Adamsa i Ibaku, umjesto da čeka pod košem prvi nakon pick & rolla mora ići na cut, dok Ibaka također treba stajati u suprotnom korneru kako bi maksimalno razvukao obranu), ali još hrpa stvari trenutno ne ide u korist Thunderu. Osim što će ih klupa uvijek ubaciti u minus, Westbrook i Durant se jednostavno previše troše. Pogotovo Durant koji u većini ovih utakmica za prestiž preuzima odgovornost čuvanja najboljeg protivničkog swingmana. Mislim, cijela poanta imanja Robersona na parketu je valjda da ga staviš na LeBrona ili Leonarda, umjesto da ovi lome koljena Durantu koji je solidan, ali nije takav stoper da može dobiti ove dvoboje, a kamoli da mu još ostane energije na drugoj strani parketa. Ovako, Roberson trčkara za playom Spursa, Westbrook se odmara na Greenu (što isto nije pametno jer Westbrookove oči su uvijek na lopti i ostavlja čovjeka redovno samog na perimetru, da Green nije ovako kilav mogao je zabiti 4-5 otvorenih trica bez problema, a na ovoj jednoj koju je stavio Westbrook je doslovno bio udaljen 5 metara jer je bezuspješno pokušao ukrasti loptu s leđa Aldridgeu u situaciji u kojoj bi puno više pomogao momčadi da je radio ono što je trebao).

Uglavnom, OKC ima talenta za skinuti Spurse u eventualnoj seriji, ali još jednom smo vidjeli da ih nisu u stanju maksimizirati, dok protivnik s tim nema nikakvih problema.

3. CAVS

Nastavljaju igrati toplo-hladno, s tim da za ovotjedni neočekivani poraz barem imaju logično opravdanje, igrati drugu večer back-to-backa u Salt Lake Cityu u regularnoj sezoni obično je izazov koji mnogi ne prođu, pa tako nisu ni oni s ovako upitnom formom Irvinga i Lovea. Međutim, zato su dan ranije protiv Clippersa dokazali da su opasni kada sve ide po planu. Od razigranog Jamesa i raspucanih Irvinga i Smitha pa do još jednom sjajne klupe koja je uništila tanke Clipperse i koja uz energiju Dellya, Shumperta i Thompsona sada može računati i na Fryeve trice, Cavsi su pokazali da su za klasu bolji.

Povratak doma trebao je biti ugodan, ali su odlučili da je prioritet odmoriti Jamesa, tako da im je kilavi Dallas zamalo ukrao utakmicu u završnici. Carlisle je miksao i miksao dok nije pronašao postavu koja funkcionira, ali prednost koju su kroz večer gradili Cavsi i nekoliko minijatura Irvinga bilo je dovoljno da upišu novu pobjedu.

4. THUNDER

Nastavili su po svome, u podjednakoj dozi miješaju razočaranja i dobre stvari. Pokazalo se još jednom da nemaju momčad za otići do kraja protiv Spursa, opet su zakazali kada je bilo najpotrebnije ne ponudivši nikakva rješenja na postavljene izazove, a prije toga su osjetili i kako izgleda budućnost u utakmici u kojoj su ih u vlastitoj dvorani 48 minuta šamarali Wolvesi za čiju startnu potentnu petorku ni u jednom trenutku nisu imali rješenja. Pregazili su Portland, zatim i Boston na gostovanju, ali oba protivnika su u lošoj formi i definitivno nisu osposobljeni u ovom trenutku nositi se s Westbrookom i Durantom.

5. RAPTORS

Lowry i DeRozan su nastavili nositi momčad i protiv Heata, ovdje je DeMar bio taj koji nije cijelu večer stajao s napadanjem sredine, a ako bi mu je i oduzeli zabio bi skok-šut s poludistance. Ključ je ipak bio Patterson, odnosno njegova stretch rola, a Heat je u završnici posebice imao problema s rasporedom u kojem bi Joseph organizirao napad dok su Lowry i DeRozan istrčavali iz sredine, a Patterson širio reket, s Johnsonom i Dragićem imali su ogromnih problema pokriti sve opcije. Opet, obrana Toronta im je dozvolila ostanak u utakmici, tako da nemaju za čim žaliti, odlično su odigrali bez Wadea na gostovanju kod drugog nositelja u konferenciji, potvrdivši dobru formu pred doigravanje koju samo treba održati.

I dok su mukom izborili pobjedu protiv Heata, protiv Bullsa nisu bili te sreće. Opet se pokazalo da Chicago ima recept za njih, s ovom pobjedom imaju 4-0 u sezoni i Raptorsi mogu biti presretni što Bullsi vjerojatno neće u playoff. S tim da nije Chicago odigrao ništa posebno, u jednoj tvrdoj utakmici playoff atmosfere fokusirali su se isključivo na zaustavljanje DeRozana i Lowrya gdje su bili donekle uspješni, dovoljno da si daju šansu ukrasti utakmicu u završnici. S vidno usporenim Butlerom i bez Gasola to se nije trebalo dogoditi, ali borbenost i energičnost su im dali priliku, a uz to Raptorsi su brzo ostali bez Valanciunasa kojega su povukli čim je dobio udarac u šaku koju je već ranije bio slomio. Da je on ostao na parketu, Chicago bi puno teže u ključnim trenutcima onako preuzeo kontrolu u skoku i reketu, Gibson ipak nije morao čuvati Biyomba striktno i to mu je omogućilo da se puno slobodnije kreće i pomaže u obrani.

Čak i protiv ove stanjene rotacije Chicaga opet se pokazalo da Raptorsi imaju problema s pozicijom četvorke, veći dio utakmice morali su se oslanjati isključivao na Pattersona kako bi raširili obranu Chicaga i tu su istovremeno oslabili svoj reket i skok.

Da su Raptorsi žilavi, pokazala je druga večer back-to-backa poslije ovakve bitke u kojoj su bez većih problema sredili Buckse. Ne samo da su bili umorni, već su igrali i bez DeRozana koji je dobio dan odmora, međutim najbolja klupa Istoka čak i ovako stanjena, bila je previše. Svaki put kada bi Ross i Patterson stupili na parket, Bucksi su zaostajali, tako da su na kraju čak i odmarali startere.

Ukratko, kod Raptorsa ništa novo. Dok imaju Lowrya i DeRozana u formi života imaju šansu napraviti nešto u playoffu, dakle u ovom periodu ispred njih treba se fokusirati na to da ostanu u komadu, a zatim i da Carroll bude u stanju pomoći im kad konačno zaigra. Jo-Val će zbog spomenute ozljede malo odmoriti, ali njegova forma ne bi trebala biti upitna.

6. HAWKS

Sjajnu formu nastavili su prikazivati i u ovom tjednu, njihova sposobnost prilagodbe u obrani opet se pokazala ključnom. Raspored im je poklonio umornu Indianu na drugoj večeri back-to-backa. Nakon bitke u Dallasu večer prije, Pacersi nisu bili u stanju pružiti otpor, tako da su uz utakmicu s Memphisom imali dva zicera. Najveći izazov bilo je tako gostovanje u Detroitu gdje su pokazali Van Gundyu da će morati pričekati još neko vrijeme prije nego njegova momčad bude u stanju izazvati Hawkse. Jednostavno, Atlanta je u pravom trenutku uhvatila formu, izgleda da su nešto naučili iz lanjskog iskustva gdje u ovom dijelu sezone padali. Čak i bez Korvera, ostatak udarnika radi sjajan posao, a veliki poticaj dali su Hardaway i Humphries s kojima su sada formirali i solidnu klupu. Hardaway je praktički dodatak tijekom prijelaznog roka, očito su ga prvi dio sezone pripremali na sistem i sada je spreman pomoći, a više tijela u rotaciji omogućilo je Budenholzeru da se okrene lanjskoj formi maksimalnog cijeđenja rostera. Doc i Donovan bi mogli nešto naučiti iz ovog načina korištenja klupe jer postave u kojima Horford i Korver, odnosno Millsap i Teague, igraju s rezervama, rade puno bolji posao nego kada na parket baciš 5 igrača s klupe ili istovremeno na klupi držiš sve udarne opcije. Jasno, kada se u playoffu srežu rotacije ovo će imati manji utjecaj na rezultat, tako da plafon Hawksa ne mijenja nabolje. Ali, obzirom da su veći dio sezone štekali, saznanje da imaju realne šanse opet završiti u finalu konferencije vrhunski je način da zaključe sezonu.

7. CLIPPERS

Spursi i Cavsi su im jasno dali do znanja da su trenutno daleko od njihove razine, tako da se mogu samo tješiti solidnom razinom izvedbe kojom su apsolvirali Knickse i posebice Rocketse. Houston se definitivno nada 5. poziciji i novoj seriji protiv Clippersa, ali Paul i društvo su im potvrdili da je u ovom trenutku jaz između njih prevelik. Rocketsi su po običaju ušli mlitavo u utakmicu, a Clippersi su predobar protivnik da to ne iskoriste i pri tome im blokiraju pokušaj povratka u drugom dijelu za što su se ovi specijalizirali.

8. CELTICS

Obično razbiju protivnike kada u završnici zaigraju sa smallball postavom, ali protiv Rocketsa time nisu previše postigli obzirom da i Houston preferira sličan raspored koji dopušta maksimalnu improvizaciju i brze reakcije. Život im se dodatno zakomplicirao nakon što je Crowder bio prisiljen napustiti utakmicu, bez njega jednostavno nisu imali dovoljno za okrenuti njen tijek u svom smjeru. Ako ništa drugo, Stevens je večer iskoristio za testirati Roziera i Mickeya u konkurentnom okruženju. Poseban pak gušt bio je gledati Howarda na parketu Celticsa, definitivno je i njegovo prisustvo u sredini predstavljalo razliku jer Thomasu je ipak bilo teže finiširati preko Dwighta nego Hardenu preko Sullingera. Možda je cijena koju je Morey tražio stvarno bila prevelika, ali bez poštenog centra, a Howard izgleda sve bolje kako se bliži playoff, nema ni ozbiljnih rezultata.

Na stranu nerealizirane mogućnosti, realnost je takva da se ozljeda Crowdera poklopila s teškim rasporedom koji je počeo gostovanjem u Indiani i nastavio se gostovanjem Oklahome u Bostonu. Usprkos instalaciji Smarta u petorku i povratku Oylnyka, bez drugog najvažnijeg čovjeka ove sezone, a možda i najvažnijeg jer osim u 3&D roli na boku Crowder je omogućavao Bostonu da igra smallball košarku što su itekako znali koristiti, Celticsi su oba puta uvjerljivo poraženi, jednostavno rješenja za Georgea i Duranta nije bilo. Obzirom da ih sada čeka period u kojem će imati 7 gostovanja u 10 dana, a dobar dio tih utakmica mogli bi odraditi bez Crowdera, mogu biti presretni ako ostvare 50-50 učinak.

9. HORNETS

Nemaju Pistonsi dubinu za igrati ravnopravno na gostovanju kod momčadi koja je trenutno u idealnoj formi kao Hornetsi, kombinacija šuta, klupe i domaćeg parketa bila je previše. Isto se može reći i za Houston koji je nakon iscrpljujuće pobjede u Bostonu došao na streljanu u Charlotte na drugoj večeri back-to-backa. Nakon dvije ovako uvjerljive pobjede izgleda da su se i sami Hornetsi opustili pa ih je zaskočio i iznenadio Dallas. Carlisle je, svjestan da nešto mora poduzeti kako bi razdrmao momčad, potpuno odustao od obrane, startao je s Dirkom na petici okruženim s četiri beka i odlučio se za čisti run and gun čime su razbili ritam Hornetsa i natjerali da ih da uzimaju hrpu loših šuteva i nepotrebno gube lopte, a i jedno i drugo su inače elementi koje drže pod kontrolom. Odradivši zicer protiv Orlanda pokazali su pak da se radilo o jednoj lošoj večeri, uostalom po zakonu brojeva u ligi poput ove dobiti 7 od 7 doma gotovo je nemoguće, tako da s ovih 6-1 mogu biti pre-zadovoljni. Uostalom, 11-3 nakon all-star pauze sve govori, iskoristili su priliku, sada samo treba ostati u komadu do starta doigravanja i naletiti na što je povoljniji mogući matchup, po mogućnosti s prednošću domaćeg parketa.

10. PACERS

Sjajna pobjeda u Dallasu, nakon netipično duge pauze sletjeli su u Dallas i napravili isto ono što i Detroit nekoliko dana ranije, uzeli su Mavsima utakmicu bez većih problema, kontrolirajući njen tijek od početka do kraja uz solidno izdanje startne petorke. Drugu večer back-to-backa u Atlanti smo spomenuli, tu su se predali već u prvoj četvrtini, ali su sve popravili doma pobjedom nad oslabljenim Celticsima. Uglavnom, odrađuju što treba, obzirom na raspored koji ih čeka 100% su u playoffu, a dobra vijest je da se nakon neugodne ozljede lista u akciju vraća Miles. Ovaj završni dio sezone idealan je da ga dodaju u rotaciju i tako postanu još opasniji šuterski (jasno, pod uvjetom da Miles pronađe formu iz prvog dijela sezone, a ne ovu kasniju).

11. HEAT

Dobra partija protiv Raptorsa, bez Wadea, ali s Johnsonom u roli prvog potrošača, pokazali su da će biti tvrd orah u playoffu na koga god nalete jer ova stretch postava s Dengom kao četvorkom stvarno je solidna u napadu, dok u obrani mogu sve preuzimati, pogotovo kada je na parketu uz Johnsona i Denga još i Winslow (nećemo sada o tome što su u odsustvu Wadea opet ignorirali Dragića u korist čovjeka koji je do jučer igrao za Netse). Koji je odradio sasvim solidan posao protiv DeRozana, ali ovaj je maksimalno koristio one situacije kada bi na njemu bio Johnson, tako da je obrana Heata ipak bila propusnija. Pogotovo nisu imali rješenja za Pattersona, DeRozan bi ulazom natjerao obranu na rotaciju i nekako su uvijek ostavljali Pattersona samog na šutu što ih je koštalo utakmice.

Protiv Bullsa bez Butlera i protiv Denvera na domaćem parketu odradili su posao, a u obje utakmice sjajan je u roli trećeg beka bio Richardson koji uz rolu back-up playa dobiva i gomilu minuta uz Dragića kao drugi bek. Momak solidno odrađuje minute, dokazao je već da pripada u NBA svaki put kada je dobio priliku (a bilo je to jasno i svima koji su ga gledali na ljetnoj ligi i u kampu), ali u ove dvije utakmice nije bio tek zakrpa za probleme Heata s back-up jedinicom već i pravi pravcati akter koji ima jasnu ulogu u rotaciji. Uglavnom, uzorak je već popriličan, u ovih mjesec dana dalo se vidjeti kako je Riley još jednom pogodio s ovim rubnim talentima i nakon Johnsona našao je još jednog solidnog combo-beka na kojega se može osloniti.

BORBA ZA PLAYOFF

12. JAZZ

Još su daleko od sigurne zone, ali ovakav tjedan je ono što im treba ako misle iskoristiti probleme Dallasa. Konačno su dobili ono što su morali, pobijedivši doma Wizardse bez Beala i Kingse u gostima, pri tome ni trenutka ne strepeći za konačni ishod, usput i iskoristivši poklon rasporeda koji im je Cavse doveo u goste na drugoj večeri back-to-backa. Ipak, da sve ne bude idealno pobrinula se ozljeda stopala Haywarda koji je propustio i utakmicu protiv Cavsa, nije ništa što zahtjeva operaciju, ali odmor je definitivno potreban, a njega si Jazz u ovom trenutku ne može priuštiti. Opet, ozljede su ih uvalile u probleme, ozljede ih očito u njima namjeravaju i ostaviti.

13. ROCKETS

Još jedna dobra pobjeda, ovaj put protiv Bostona, dobili su čak bez šuterske eskapade u drugom poluvremenu, osim ako u to ne ubrajamo Beasleyevu podršku s klupe (ispalio nevjerojatnih 19 pokušaja u 15 minuta za 18 poena, to se zove volume scorer). Dovoljna je bila još jedna sjajna Hardenova partija (lakoćom je zabijao ulaze pokazavši još jednom koliko Bostonu nedostaje pošteni zaštitnik obruča), odnosno ozljeda Crowdera koja je Stevensa natjerala da proširi rotaciju na Roziera i kao smallball četvorku koristi Turnera.

Bilo bi pretjerivanje reći da Rocketsi igraju dobro, ali stvari se tako namještaju da će i ovo što pružaju možda biti dovoljno da preskoče Memphis i završe među top 5 na Zapadu. Točno tamo gdje smo ih i očekivali na startu sezone. Samo što su, eto, da bi tamo stigli išli puno dužim putem. I neće biti ni približna prijetnja kao što smo mislili ovoga ljeta kada su dodali Lawsona, što su pokazali u porazima protiv Hornetsa i Clippersa gdje nisu dobili priliku izvući se iz rupa u koje bi upali na startu (u ove dvije utakmice ukupni minus nakon prvih četvrtina bio im je -25). Zato su bez problema prošetali preko Memphisa, samo što ovakvih utakmica neće biti previše u iduća dva tjedna kada ih uglavnom čekaju playoff momčadi na rasporedu. Pa da vidimo mogu li se sabrati ili i dalje ostaju na staklenim nogama.

14. BLAZERS

Nije ovo uopće bio loš tjedan, pogotovo u odnosu na prošli. Dobili su ono što su morali, utakmicu protiv Magica, a izgubili su od Oklahome i Golden Statea kojima nisu dorasli, točnije kojima njihova obrana u ovom trenutku ne može ništa. Ona energija koju su dobivali u pritisku na loptu i perimetar nestala je s padom forme Hendersona i Harklessa, a povratak Leonarda u rotaciju koliko god da je na trenutak pomogao u napadu, uzeo je danak u obrani. Uostalom, odmah smo znali da s ovakvim bekovima i ovakvim peticama onakva defanziva kakvu su igrali nakon all-stara nije održiva, kad-tad su morali pasti i to se i dogodilo. Ali, u međuvremenu su napravili dovoljnu zalihu tako da im se sada samo ostaje u razigravanju s Dallasom (s kojima u novom tjednu igraju dvije utakmice) dogovoriti se tko će na koju poziciju.

15. PISTONS

Gadan tjedan u kojem su im Hawksi i Hornetsi pokazali da još ne pripadaju gornjem razredu Istoka. S tim da je to manji problem, najveću ranu zadali su im direktni konkurenti za osmo mjesto Wizardsi koji su ih uništili, pokazavši da je Van Gundyeva vizija na klimavim temeljima. Kada Jackson i Drummond odigraju tako očajne partije (a Jackson je posebice bio nikakav pored Walla), onda nije bitno ni što rade sporedne opcije ni koliko je klupa desetkovana. To što su dobili Sixerse ne znači ništa, Pistonsi se moraju pribrati i sada iskoristiti ovaj idealni period koji imaju pred sobom da se konačno odvoje od Bullsa i Wizardsa, baš kao što su to napravili Hornetsi (doduše, oni su pred seriju domaćinstava bili u takvoj formi da je bilo očekivano da to iskoriste, dok s ovom momčadi Detroita nikada ne znaš kakva će verzija istrčati na parket). Ne računajući poraz od Atlante imaju 8 utakmica doma, od toga možemo reći da ih je 5 u sferi zicera, a morali bi se osvetiti ili Hawksima ili Hornetsima. Dakle, 6-2 u ovom periodu spašavaju stvar. Pa da vidimo mogu li Reggie i Dre to izgurati.

16. MAVS

U totalnom su raspadu, nakon što su im u tjednu prije skalp u Dallasu skinuli Kingsi, Pistonsi i Clippersi i to svi redom relativno jednostavno, sada je to napravila i Indiana. Tako da je Carlisle povukao očajnički potez, u iduće dvije utakmice od starta je zaigrao s ultra smallball postavom koja je obično u završnicama ranijih utakmica imala zadatak smanjivati minus. I upalilo je protiv Hornetsa, a zamalo i protiv Cavsa bez Jamesa. Raspored ostaje težak, s ovim anarhističkim, da ne kažem banalnim pristupom, teško će se izvući, a nemaju u zalihama pobjeda kao Memphis da se opuste. Može li ih ozljeda Haywarda progurati kroz mala vrata u playoff gdje će poslužiti za trening Warriorsima? Kakva će to uopće prva runda biti s Dallasom i Memphisom unutra? Da li je ova sezona postala depresivna zbog niza nesretnih okolnosti ili je jednostavno dominacija Golden Statea uništila volju konkurentima? Kako je moguće da liga bude u nikad boljem stanju što se tiče talenta, a da ja imam dojam da nikada nije bilo više loših, uz to i potpuno besmislenih, momčadi? Zašto uopće postavljam ova pitanja umjesto da završim ovaj dosadan post?

17. WIZARDS

Moraš im skinuti kapu. Nakon što su bez Beala pali na oba gostovanja, u Salt Lake Cityu i Denveru (a samo ultimativni šaljivđija može složiti takav raspored da nakon gostovanja kod Jazza igraš drugu večer back-to-backa u Denveru), Bradley se vratio nazad taman za dvije ključne utakmice sezone. U obje su Wizardsi još jednom potvrdili da su talentom playoff momčad jer su razbili direktne konkurente Pistonse i Bullse na krilima Walla. Dobro, Bullsi s Butlerom na jednoj nozi, bez Gasola, u utakmici u kojoj su odmah ostali i bez Gibsona, praktički su zicer, ali poanta je da sada imaju 2-1 protiv Chicaga u sezoni, odnosno 3-0 protiv Detroita, što će im možda dobro doći. Beal djeluje spremno pomoći, tako da je odmah lakše živjeti i s činjenicom da je Gortat izvan forme zbog problema s leđima. Usput su se nakrcali odbačenim veteranima u očajničkom pokušaju da na klupu uštrcaju što je moguće više talenta, nakon Hicksona doveli su i Thorntona kao zamjenu za ozljeđenog Neala koji je završio na ulici. Tipična Grunfeldova pojačanja, bitno da su u pitanju veterani s imenom, nije uopće važno kako se uklapaju u roster.

18. BULLS

Serija ozljeda u najgorem mogućem trenutku izgleda da će ih koštati playoffa. Nakon što ih je u United Centeru pregazio Miami, činilo se da mogu staviti ključ u bravu, ali onda se opet pojavio Butler kao spasitelj. Iako ovaj put vidno usporen, odradio je ključnu rolu protiv Toronta gdje su Bullsi nekako izvukli pobjedu čak i bez ozlijeđenog Gasola. Koliko-toliko su uspijevali usporiti napad Toronta, odnosno otežati život Lowryu i DeRozanu, a u oba slučaja Butler je bio ključan. Osim što je zagorčao život DeRozanu u izolacijama, tjerajući ga da radi za većinu poena (ne za sve, ipak ovaj načeti Jimmy nije bio u stanju rotirati se na vrijeme svaki put kad bi ovaj išao na ulaz), ogroman posao napravio je u svojoj roli kontrolora obrane na laktu gdje je školskim rotiranjem kao u danima pod Thibsom omogućio agresivne izlaske Gibsonu na pick & rollu kako bi udvajao Lowrya. Uglavnom, klasična partija Bullsa u kojoj su srcem i voljom izvukli pobjedu.

Nažalost, tako se neće moći izgurati sezona, prevelik je to teret pogotovo fizički, što se vidjelo i dva dana kasnije protiv Washingtona kada su ostali i bez Gibsona. Obzirom da ih čeka nekoliko utakmica bez Gasola i Gibsona, pitanje je koliko više ima smisla maltretirati Butlera koji očito igra u stanju u kojem bi mu puno više odgovaralo da odmara to koljeno prije nego ga izda. Teško da je poraz od Cavsa u prvoj rundi vrijedan ovakvog rizika, a duže ljeto mogu iskoristiti da razmisle malo o svom stručnom štabu, točnije zdravstvenom timu, jer očito da Thibs nije bio jedini problem.

19. GRIZZLIES

Chalmersova strgana Ahilova natjerala ih je na radikalan potez. Obzirom da na težinu ozljede ionako neće biti spreman igrati iduću sezonu, barem ne od starta, otpustili su ga kako bi otvorili mjesto za novog igrača pri tome se odrekavši prava na čovjeka koji im je donio impuls u rotaciju kada je bilo najpotrebnije. Ironično, za njegovu zamjenu na rosteru izabrali su Briantea Webera, nekada odličnog presing beka koji je predvodio VCU i kojega je također stravična ozljeda, u njegovom slučaju koljena, spriječila da bude izabran makar u drugoj rundi drafta. Nakon što mu je Heat dao šansu kroz D-ligu, Memphis je odlučio vidjeti krije li se možda u njemu njihov back-up play budućnosti, a eventualan pronalazak novog Patricka Beverleya bacio bi malo svjetla na ovu otužnu sezonu. A kad smo već kod otužnih sezona, ništa bolji nisu ni Pelicansi koje su Grizliji dobili u Weberovom debiju. Friški rookie tako je dobio odmah 40 minuta kao starter, dok se kao novi grit & grind predvodnik uz Allena nametnuo Lance (podsjetimo se, u blizini nije bilo ni Conleya ni Z-Boa, pitanje je koliko obzirom na kontekst ima smisla forsirati njihove problematične ozljede stopala i ahilove, odnosno koljena).

Nakon pobjede uslijedila su tri teška poraza koja su ih označila kao najgoru momčad lige u ovom tjednu. Ajde, protiv Atlante i Minnesote su još dobro i prošli kako su mogli, ali Rocketsi su ih masakrirali, otprilike prezentirajući kako će to izgledati jednom kada se nađu u playoffu. Inače, uz Webera su potpisali i od Spursa odbačenog McCalluma, odnosno Stephesona koji je nedavno odradio par treninga s Clippersima (nije valjda da su pomislili da opet potpisuju Lancea). Vrhunac svega je potpis Munforda koji je na kratko morao ostaviti sinove same na turneji da bi zaigrao u Memphisu. Navodno im je sljedeća meta Win Butler, a onda je samo pitanje dana kada će u potrazi za playom doći i do Goge.

LUTRIJA

20. BUCKS

U pripremama za iduću sezonu Kidd možda malo pretjeruje s minutažom Giannisu i Parkeru, ali, hej, nije da je jedan od njih donedavno imao polomljeno koljeno (za Giannisa kužim zašto ga forsiraju, njegovi triple-doubleovi su im jedini razlog da završe u medijima i uopće jedini razlog zašto bi itko gledao njihove utakmice). Usput je šansu da pokaže pripada li u NBA dobio Ennis, tome ovi periodi služe, a najbolje od svega dobivaju direktne konkurente poput Netsa i Pelicansa. Protiv Toronta, čak i bez DeRozana, nisu imali šanse. Uglavnom, sada je pitanje samo što Kidd čeka i zašto ne pokuša više minuta naći za Vaughna i Inglisa, ako neće igrati sada, kada će?

21. NUGGETS

Iskoristili su poklon rasporeda koji im je namjestio izmrcvarene Wizardse, a onda su krenuli na turneju po Istoku u kojoj su pružili dobru partiju protiv Heata. Isto nisu mogli ponoviti sutradan protiv Orlanda, ali oni su već dovoljno napravili što se razvoja igrača tiče, sada je fokus ionako na draftu tako da ih ovakvi porazi neće previše uzrujavati.

22. KNICKS

Raspored kroji učinak, na gostovanju kod Clippersa i Warriorsa bili su autsajderi, ali između su ugurali pobjedu protiv Lakersa. Jedva, na račun toga što je Carmelo zabio neke teške šuteve dok Kobe na drugoj strani nije mogao ni duplo lakše, ali piše se.

23. KINGS

I oni poput Knicksa mogu biti sretni što su im se na rasporedu našli Lakersi koji nisu dorasli startnoj petorci Kingsa čak ni kada ovi očito nemaju volje igrati. Poraze su pak upisali protiv Orlanda bez Vučevića (to je ona utakmica u kojoj je DMC bio suspendiran, eto baš su izabrali moment za trenirati strogoću), Jazza (logično, ovi se ipak bore za nešto, a imali su i dovoljno tijela za baciti na Cousinsa), a na kraju i protiv Pelicansa. I taj ih posebno boli jer to je bio četvrti put ove sezone da je Davis slavio protiv DeMarcusa. Razmislite malo o tome, od 25 pobjeda Pelicansa 4 su stigle protiv Kingsa. U biti, nemojte razmisliti o tome.

24. PELICANS

Čekaj, ako imaju 4-0 u sezoni protiv Kingsa, zašto su iza njih? Koga briga, March Madness samo što nije počeo tako da je vrijeme da završim ove rankingse. Prije toga jedna natuknica vezana uz Pelicanse, uz napomenu kako su uz pobjedu protiv Sacramenta upisali i tri poraza - od Warriorsa, Bucksa i, onaj najbolniji, nakon produžetka protiv Memphisa. Koji je inspirirao sljedeće misli (pripremite kandidature za Večernjakovu ružu, citiranje samog sebe i to nikad ranije objavljenog citata, to je totalno knausgardovski):

"I dalje ne kužim sistem u kojem Davis ima loptu u rukama jednako kao Toney Douglas, ako si cijelu sezonu potrošio da Davisa razviješ kao kreatora, kako može u ovolikom broju utakmica u završnici sezone doći u dodir s loptom u prosjeku kao i prosječni NBDL prolaznik? Ajde, Gentry barem izvlači maksimum iz Holidaya u zadnje vrijeme. Ni to im nije bilo dovoljno za dobiti žilavi Memphis koji nema ni ta tri igrača, ali ima srce i boljeg trenera. Ili barem trenera koji zna što radi s onim što ima. Zamislite samo na trenutak stručnjaka Gentryevog tipa s ovim rosterom Grizlija, koliko bi uspio izvući, kitu. Joerger također nije idealan, ali da je otac grit & grinda (uz Hollinsa, grit & grind ima dva tate kao Davor Radolfi), tu dvojbi nema."

25. WOLVES

Odlična pobjeda na gostovanju kod Thundera, takve se partije traže od ove mlade jezgre do kraja sezone kako bi na idući trening kamp stigli puni optimizma. Nije stvar samo u tome što su u završnici iskoristili slabosti domaćina, to ovih dana izgleda rade svi, već u načinu kako su igrali cijelu večer. Od starta su Towns i društvo napadali kao da su oni veteranska momčad koja udara ritam, na trenutke se čak i poigravajući s Oklahomom koja ni s najboljom petorkom na parketu nije mogla zaustaviti opasnosti koje su prijetile sa svih strana u ubojitom ritmu kojega je fantastično kontrolirao Rubio koji je i vukao kontre, ali i još češće dugim pasovima preko cijelog parketa hvatao obranu Oklahome na krivoj nozi. Da su igrale samo petorke, Wolvesi bi ovo dobili s 20 razlike, ovako je Oklahoma konačno naišla na momčad čiju klupu je mogla iskoristiti. Međutim, na kraju je Towns vukao dok su Durant i Westbrook gledali, potvrdivši da je pobjeda potpuno zaslužena.

Jebiga, pali su onda protiv Sunsa koji trenutno igraju punom snagom u namjeri da smanje šanse doći do top 2 picka (Sunsi su zakon, ni tankirati ne znaju kako treba), ali su ispravili propust protiv Memphisa.

26. NETS

Dobili su Sixerse koji su dno sezone doživjeli dopustivši Bogdanoviću da im ukrca 44 koša (kako zbog potresa mozga ne igraju Grant i Covington, na bokovima rotiraju Stauskasa, Canaana i Thompsona, e to se zove tankiranje), prije toga nanizavši poraze od Bucksa i istih tih Sixersa. Istina, u toj utakmici Boki nije igrao zbog dana odmora (odličan potez ako tankiraš, samo što Netsi, ovaj, nemaju razloga za tako nešto), možda je i to razlog. Not.

27. MAGIC

2-2 je solidan rezultat obzirom da i dalje igraju bez Vučevića, zatim i bez Paytona koji je sredio lakat, a i uz to činjenica je da se veteranima baš ne igra (pogotovo dvojcu pristiglom iz Detroita). Fournier nabija brojke koje će masno naplatiti, Hezonja i dalje nema redovne minute iako je sezona gotova. Dobio je priliku u mrtvim minutama protiv Blazersa i Hornetsa kada su stvari odavno bile gotove, ali u ovim susretima u kojima je Orlando bio konkurentan i na kraju zabilježio dvije pobjede, protiv Kingsa i Nuggetsa, Skiles ga nije imao namjeru staviti ispred Fourniera i Oladipa.

28. SUNS

Odličan tjedan, samo dvije utakmice, dakle samo dva moguća poraza. S tim da su pobjedom nad Wolvesima izvukli maksimum, protiv Warriorsa ionako nisu imali šanse usprkos povratku Knighta u petorku i gomili minuta koje veteranima Tuckeru i Chandleru daje Watson.

29. LAKERS

Porazi od Knicksa i Kingsa su sve što imamo za prijaviti. U biti treba spomenuti da je novi tjedan još povoljniji, Memphis i dva puta Sunsi. Mogu li si naštetiti šansama u lutriji slučajnom pobjedom?

30. SIXERS

Ono s čime s neko vrijeme kalkuliralo postalo je činjenica početkom tjedna kada su Sixersi poslali Okafora na operaciju koljena, što znači da ih sada imamo još manje razloga pratiti. Kako je istovremeno fanatični Grant uz svoj potres mozga usput kung pow potezom nokautirao i Covingtona, njihovo tankiranje je zašlo u sferu zena. Povremeno im se mogla zalomiti pobjeda jer postoje Netsi (Grant i Covington su protiv njih igrali 17 minuta i ostvarili +15, odnosno +10, to se pokazalo dovoljnim za izdržati u završnici samo s Noelom u obrani), sada se ne moraju bojati ni za to (što su uz Pistonse potvrdili baš Netsi nekoliko dana kasnije u uzvratu).

Filed under: bball 5 Comments
15Mar/169

PLAYING WITH MADNESS 2016.

Posted by Gee_Spot

Kako odavno nisam gledao ovako malo NCAA akcije, ove godine nema velikih priprema, čak ni uvjerljivo najmanje slušanog podcasta. Pokušat ću najavu turnira koji kreće u četvrtak odraditi u jednom jedinom osvrtu jer, osim što nemam previše dojmova koje bih podijelio s vama, ovo je jednostavno takva sezona. Ne postoji ni jedna posebna momčad, isto kao što me ni sve veći broj odgledanih utakmica zadnjih mjesec dana nije uvjerio da ova draft klasa krije u sebi više od 2 posebna igrača (od kojih jednoga nećemo ni gledati na završnom turniru). Skupina favorita ipak postoji, tako da kroz prva četiri dana iznenađenja ne bi trebalo biti ništa više nego što ih ima inače (a inače ih ima sasvim dovoljno), ali Sweet 16 bi trebao biti posebno intrigantan zbog manjka razlike u klasi, praktički jednom kad dođemo do drugog tjedna sve je otvoreno. Osvrte na turnir ću pokušati pisati (ne dan za dan, ali kombinaciju bilješki viđenog i najavu drugog tjedna možete očekivati), to i dalje ostaje zabavno iskustvo, ali previše se gubiti u prognozama ionako nikada nije imalo smisla, a pogotovo sada. Uostalom, jedan podatak sve otkriva - ovogodišnja 4 prva nositelja zajedno imaju 23 poraza. Lani su ih imali 12, dakle skoro duplo manje, a prosjek obično bude oko 18.

SOUTH

U prvom dijelu bracketa favorit je Kansas, iako moramo ponoviti ono što smo govorili svaki put kad bi se doticali NCAA - ova njihova momčad nije ništa bolja od ovih koje su imali zadnjih godina, jedino je kontekst oko njih puno povoljniji. Ako na njoj i ima NBA potencijala, on se krije u dva brucoša koja jedva da su bitna za igru, dok osnovu čini veteranska jezgra koju predvodi krilni centar Ellis, na ovoj razini svojevrsni light Pau Gasol u NCAA verziji, koji kombinacijom iskustva i raznovrsnom igrom s lakta, gdje licem košu može sve, predstavlja temelj njihove igre. Okružen veteranima na sve strane, od šljakera pod košem do pouzdanih šutera na perimetru, brine se da stroj štima. I dok trice upadaju, što je ranijih sezona bio veliki problem koji su sada ispravili, to bi trebalo biti dovoljno za kotrljati se jer bekovi nisu sposobni kreirati s loptom na razini potrebnoj za otići do kraja. Opet, obzirom na konkurenciju, ako to ne naprave ove sezone, kada će?

Posebice u ovakvom bracketu gdje im je nominalno najveća prijetnja Villanova, momčad koja će gotovo sigurno izgubiti čim naleti na prvu veću prepreku. Prvi krug prolaze glatko, ali već protiv Iowe će biti gadno ako ovima krene šut s perimetra, a pogotovo im neće biti lako protiv Miamia koji ima i solidne bekove sposobne ući u šuterske serije, ali i centre sposobne kupiti gomilu skokova u napadu pored tanke unutarnje rotacije Villanove.

Kansasu će možda najveća prepreka do Final Foura biti Maryland koji je u njihovom dijelu ždrijeba i s kojim bi se trebao boriti za ulazak među 8. Iako smo i od njih na startu sezonu očekivali više, Maryland ima talenta za dobiti bilo koga u jednoj utakmici i to je uvijek opasna situacija. Nisu postali momčad koja može igrati konstantno dobro tako da i njihov kiks nije isključen, ali na jednu večer nikada ne znaš.

I dok je Kansas uigranošću i dubinom rostera sakrio manjak talenta u odnosu na rostere iz ranijih sezona, kod Marylanda je najveći problem u odnosu na prošlu sezonu prevelika promjena identiteta. Od šuterske momčadi koja je igrala samo s jednim visokim i u kojoj se sve vrtilo oko slash & kick igre playa Trimblea, ove sezone su počeli puno više koristiti postave s dva visoka. Iako i nova četvorka Carter može zabiti tricu, napad je izgubio dozu lepršavosti, a uz to obrana nije otišla naprijed, tako da ni kao momčad nisu napredovali. Lani odlična stretch četvorka Lyman tako ove sezone više od pola svojih minuta odigrava u roli trojke, što im ne ostavlja previše prostora za agresivnu obranu. Najgore od svega, zbog zone koju igraju ni skakački ni u zaštiti obruča nisu bolji nego prije usprkos svim centimetrima koje su dodali u rotaciju.

Uglavnom, iako na papiru imaju više opcija, to se u praksi baš i nije pokazalo, tako da sumnjam kako će odjednom proigrati u najvažnijem trenutku sezone. Možda trener Turgeon u jednom trenutku doživi Wittmanovsko prosvjetljenje pa okruži 1-5 pick & roll s tri šutera kada već ima takvu mogućnost, ali bojim se da će nas čeka još jedna lijepa priča koja će se utopiti u trenerskoj nekompetenciji. Opet, do Kansasa u trećoj rundi bi trebali doći, što znači da bi trebali preskočiti Californiu.

Od koje se zbog NBA potencijala na rosteru ipak očekivalo puno više, ali radi se o momčadi limitiranoj u napadu i šuterski i kreatorski, čija glavna snaga je atleticizam u obrani. Ali, to nije nešto s čime bi Trimble trebao imati problema ako dobije iole pristojnu šutersku podršku i ako njegovi visoki iskontroliraju odličnog skakača Rabba u reketu. Inače, njegov kolega brucoš Brown mi je osobno jedno od najvećih razočaranja ove sezone, momak je daleko od šutera čak i na ovoj razini, a s takvim prvim potrošačem teško će biti protiv Marylanda koji itekako dobro zna odigrati zonu.

Što još reći o ovom dijelu bracketa? Spomenuta Iowa u jednom trenutku je izgledala kao najvruća šuterska momčad lige, ali taj trenutak je odavno prošao i u zadnjih 8 utakmica izgubili su 6 puta. Kako su prije ovog niza imali 19-4, očito da ne ulaze u turnir u idealnoj formi, tako da bi njima i prva prepreka zvana Temple mogla biti problem. Jednostavno, kad ti je prvi kreator Mike Gessell, play kojega gledam već četvrtu godinu i za kojega nisam siguran da može imati karijeru makar u Bundesligi, plafon ti baš i nije prevelik.

Znači li to da biram Kansas za osvojiti ovu regiju? Pa, definitivno od ovih zanimljivijih potencijalnih matchupova dajem prednost Marylandu nad Californiom, odnosno Miamiu nad Arizonom (koja će prvo trebati preskočiti VanVleeta i Bakera, veteranski bekovski dvojac Wichita Statea, što neće biti nimalo lako), a zatim i nad Villanovom. Međutim, o tome može li Kansas preskočiti i Maryland i Miami stvarno nemam mišljenje, nekako mi je taj drugi tjedan predaleko stoga dopustite prognoze samo za prvi vikend akcije, a nove ćemo dati nakon što dodatno snimimo formu uključenih momčadi. Dakle, među 4 predstavnika za Sweet 16 će nakon nedjelje Kansas, Maryland, Miami i, neka im bude, Villanova. Pa valjda će nakon dvije godine razočaranja konačno uspjeti preživjeti prvi vikend.

WEST

Još jednom je komisija pokazala da precjenjuje Pac-12 - isto kao što Cal nije baš reprezentativan četvrti nositelj, nije ni Oregon idealni prvi. Definitivno ne pored Oklahome i Michigan Statea. Dakle, ako poput mene mislite da je Pac-12 i ove sezone bio slab, onda vam ni to što je Oregon relativno dominantno odradio konferencijski dio sezone i konferencijski turnir ne predstavlja ništa posebno. Prvi među osrednjima su definitivno, ali da su kojim slučajem izgubili od Arizone u polufinalu konferencijskog turnira kao što su vrlo lako mogli, možda bi danas bili četvrti nositelj. Toliko o detaljima koji odlučuju ove brackete. Njihove pobjede nad Arizonom tijekom godine tako nisu ništa što bi trebalo glorificirati jer Arizona je svojevrsno čudo samim time što je uopće ovako solidna obzirom na sve odlaske i ozljede. Oregonov put posebice ne stoji u usporedbi s onim što su Spartansi radili kroz cijelu sezonu, što u konferenciji, što u prvom dijelu godine kada su skinuli skalp i Kansasu i Louisvilleu.

Mala digresija, kad smo već došli do Pitinove momčadi, samo da spomenem ako netko nije upoznat da usprkos solidnoj sezoni neće u turnir jer su sami sebi stavili zabranu zbog gomile skandala koji se u zadnje vrijeme vežu uz Pitina i regrutiranje (točnije, sveučilište je kaznilo košarkaški program). Dakle, SMU nije jedina momčad s rezultatima koji joj garantiraju turnir koja će isti propustiti zbog problema sa NCAA zakonima (u njihovom slučaju razlog nisu striptizete i prostitutke, već lažirane ocjene, dakle i po tome je vidljivo da je Pitino puno zabavniji tip od Larrya Browna, pa ako se ikada nađete u situaciji da birate između njihovih ponuda, sada znate čiju izabrati).

Uglavnom, kako ova luda sezona definitivno ne bi bila potpuna kad bi svi prvi nositelji preživjeli do drugog tjedna, upravo Oregon bi mogao biti ta momčad koja će doma već u drugom kolu. Ždrijeb im je fino namješten, potencijalni protivnici drugi dan akcije momčadi su koje igraju zonu i ne posjeduju preveliku šutersku moć, dakle imat će utakmicu tamo gdje je žele, ali, ako u jednom od derbija prvog dana Cincinnati preskoči Saint Joseph's, možda bi svojim zatvorenim reketom te kontrolom tempa i skoka mogli utakmicu odvući u blato i onda kroz manje grešaka u završnici ukrasti i pobjedu. Dorsey, mladi combo Oregona, i Brooks, njihov running back i podizač energije na bokovima, solidne su opcije okružene solidnim suigračima, ali ta silina s kojom Cincinnati igra mogla bi im biti previše, pogotovo jer nitko od njih nema iskustva, lani je vukao Young koji je sada u Pacersima, a i s njim za komandama nisu preživjeli do drugog tjedna.

Ako pak netko nema prigovora na izbor Oregona kao prvog nositelja, to je Coach K. čiji Duke je smješten u njihovom dijelu ždrijeba, što znači da bi uz malo sreće vrlo lako mogli ući među 8. Baylor im definitivno nije nepremostiva prepreka iako neće biti lako. Duke nema dubinu, a posebice su tanki pod košem gdje imaju samo simboličnog Plumleea koji uglavnom ima problema braniti bolje petice. O tome koliko će moći kontrolirati Gathersa u napadačkom skoku, ovisi i to hoće li Duke otići među 16. U Final Four ipak neće, jer je donji dio ždrijeba puno jači. Tu su ipak dvije momčadi za koje ni Oregon ni Duke nemaju odgovor, Oklahoma i Texas A&M. Solidne od vrha do dna, s dva odlična lidera u Hieldu i Houseu, obje momčadi bi bez problema trebale doći među 16, a onda tamo i u međusobnom dvoboju odlučiti tko će na Final Four, Duke i Oregon ni približno ne ulijevaju povjerenje kao oni.

Prognoze radi da navedem dakle 4 predstavnika iz ovog dijela bracketa za Sweet 16 - Texas A&M, Oklahoma, Duke i Ore.. ne, jebi ga, preglupo je sve odraditi po kredi kao da sam Obama. Neka pobjednik utakmice Cincinnati/Saint Joseph's bude i pobjednik nad Oregonom, a onda i predstavnik među 16. Sve u svemu, slabašna konferencija, ali pošteno da Oklahoma nakon svega ima otvoren put kad joj već zbog poraza od West Virginie u Big 12 turniru nisu mogli dati ulogu prvog nositelja.

EAST

Apsolutno najbezvezniji dio bracketa. North Carolina je imala dobru sezonu, očekivano su isplivali kao jedan od četiri nositelja jer su krcati talentom, ali daleko od toga da su ostvarili sve potencijale. Naime, ovo je momčad ovisna o poenima u reketu, koja iznuđuje gomilu slobodnih i kupi gomilu skokova u napadu, ali ujedno i momčad koja ne može zabiti dovoljno trica da se stavi na glavu. Marcus Paige drugu godinu za redom nije imao sezonu za pamćenje, tako da ih je spasio lanjski brucoš Berry koji je iskočio iz pozadine i donio potrebnog combo strijelca koji može zabiti šut s perimetra iz driblinga. Uglavnom, kombinacija solidnih bekova, atleta na krilu i čvrste unutarnje linije u kojoj briljira Brice Johnson kao finišer, čuvar obruča i skakač, u ovakvoj sezoni bila je dovoljna, a trebala bi biti dovoljna i za otići među 16.

Praktički, u njihovom djelu bracketa nema prijetnje do drugog tjedna (Kris Dunn je toliko razvikan, ali u njemu, a pogotovo u načinu kako Providence igra, nisam vidio ništa što bi protumačio kao prijetnju za ulazak među 16), tada će imati prvi ozbiljan test u vidu Kentuckya za kojega sumnjam da će izgubiti od Indiane. Jednostavno, Calipari ne bi trebao imati problema smisliti kako braniti perimetar i iskoristiti činjenicu da protiv Hoosiersa nije problem doći u sredinu. Donji dio bracketa je krcat ekipama poput Notre Dame, Wisconsina, Xaviera i West Virginie koje su sjena lanjskih izdanja, ovdje izabrati nekoga stvarno je lov u mutnome. Favorit mi je WVU zbog solidne sezone u Big 12 okrunjene pobjedom nad Oklahomom u turniru, njihov presing i način kako napadaju skok u napadu su stvarno posebna kategorija. Međutim, već prvi protivnik im je solidni program poput Stephen F. Austina, krcat veteranima koji već godinama dominiraju u svojoj konferenciji (koliko god ona otužna bila), tako da ne bi čudo bilo ni da ispadnu već prvi dan. Neće valjda.

UNC, Kentucky i WVU su mi tako definitivno među 16, ali izabrati četvrtog je nemoguć zadatak. I Xavier i Wisconsin su kiksali u konferencijskim turnirima, Xavier ima nešto bolju regularnu sezonu (imaju i Macuru, ove godine u startnoj postavi), ajde imaju i dva solidna beka dok Wisconsin ima tek nešto iskusnije nositelje koji su i lani igrali ozbiljne minute tijekom turnira. Opet idem po kredi, Xavier ispred Wisconsina, iako me ne bi čudilo da Xavier kiksa već protiv Weber Statea koji ima solidnu tricašku momčad, usput i ništa gore bekove od njihovih.

MIDWEST

Uz South najinteresantniji dio bracketa, čeka nas možda i najuzbudljivija runda od 32 u subotu i nedjelju. Virginia je zaslužila svoje prvo mjesto, odigrali su solidnu sezonu od početka do kraja, iako se pokazalo da im nedostaje Anderson (nije se proslavio u Dallasu i šteta što nije ostao još sezonu, možda bi lovili i naslov). I to ne toliko u napadu gdje su Brogdon i Perrantes uspjeli ponijeti teret šutera i kreatora, već prije svega u obrani, nije lako naći zamjenu za onakvog stopera koji može pokriti pola parketa.

Uglavnom, Butler je nezgodna i iskusna momčad preko koje neće biti lako ući među 16, pogotovo jer imaju tijela na perimetru koja mogu baciti na Brogdona, ali ovdje mi je teško odigrati protiv VU koliko god je potencijal iznenađanja ogroman čisto zato jer mislim da će potpuno zatvoriti reket i da će se Butler izgubiti u lošoj šuterskoj večeri.

Protivnik u Sweet 16 trebao bi im biti Purdue koji je i u porazu od Michigan Statea u finalu Big Ten turnira pokazao da je druga momčad te konferencije. Stvarno solidna sezona, dobro su posložili momčad oko centra Hammonsa. Koji nije sila prirode usprkos visini i masi, ne igra na snagu, ali dovoljno se fino kreće i postavlja da može zabijati horoke cijelu večer ako nemate poštenog centra koji ga može čuvati 1 na 1. Njihova četvorka Swanigan nije idealan stretch partner, ali ima solidnu igru licem košu, može napasti iz driblinga i šutnuti s poludistance, bekovi su im pristojni tricaši i dok god mogu igrati sporo i imaju dovoljno vremena za namjestiti Hammonsa u obrani i napadu, opasni su. Zato će njihova utakmica s Iowa State biti pravi test, iako više nema Hoiberga tempo Cyclonesa je i dalje ubitačan, dakle pitanje je mogu li uvući Purdue u trku u kojoj će Hammons prestati biti prijetnja njihovoj tankoj unutarnjoj liniji.

I ovdje se baš dvojim, imaju žilavog fajtera pod košem u McKayu, Niang je opasan mismatch, Morris je sjajan play. Da li je moguće da će nakon dvije sezone razočaranja, a pogotovo lanjske sramote kada su ispali prvi dan jer nisu mogli uhvatiti skok, Niang i društvo ovdje konačno imati sreće? Svrbi iznenađanje, ali dosta sam gledao Purdue i stvarno su solidni, pogotovo u skoku i čuvanju reketa, tako da ne mogu odigrati protiv njih, dapače spreman sam im dati prednost čak i protiv Virginie. Ali, prvo dođimo do toga.

Utakmice u donjem dijelu neće biti toliko interesantne, tu su Spartansi predvođeni najboljim NCAA igračem u ovom trenutku Denzelom Valentineom nedodirljivi i gotovo su siguran putnik za Final Foru koliko je to moguće u ovakvom kontekstu. Malo su kašljucali u prvom dijelu sezone dok je Valentine bio ozljeđen, roster im je tanak i uz Valentinea nemaju poštenog beka, ali imaju dovoljno tijela u reketu za kontrolirati skok i obruč, odnosno dovoljno tricaša uokolo da se kotrljaju. I ako izbjegnu ozljede, trebali bi se dokotrljati do Final Foura jer ni Purdue ni Virginia nisu momčadi koje ih mogu nadigrati. U jednu večer sve je moguće, istina, u tome je i draž ovog turnira, ali da se igra serija od 7, sumnjam da bi itko imao šanse protiv Spartansa.

Dakle, uz njih među 16 će iz ovog dijela bracketa još VU i Purdue, a četvrta bi po kredi trebala biti Utah. Iako, kao Pac 12 momčadi nije im vjerovati, a Seton Hall predvođen combo bekom Whiteheadom zahuktao se u pravo vrijeme, tako da ću ovdje igrati na iznenađanje. U drugoj godini momak je pokazao da je pedigre srednjoškolske zvijezde bio opravdan, upravo je odveo Seton Hall do osvajanja Big East turnira preko Villanove, tako da, nakon što skinu ove godine užasnu Gonzagu, mogu i protiv Utaha. Nemam previše iznenađanja u bracketu pa neka onda barem ovo bude službeno, Seton Hall preko Utaha.

Filed under: bball 9 Comments
11Mar/166

POWER RANKINGS, 5. WEEKS TO GO

Posted by Gee_Spot

1. WARRIORS

Tjedan su otvorili još jednom utakmicom protiv Thundera u kojoj nismo vidjeli nikakve bitne pomake u odnosu na već opjevano. Oklahoma se ovaj put nije uspjela odvojiti na startu, a ni Warriorsi nisu koristili slabosti njihove klupe sve do zadnje četvrtine. Kada su konačno krenuli, Curry i društvo nisu stali, iako im ovaj put nisu trebale ni trice ni smallball postava. Da dobije malo više kreativnosti u oba smjera Kerr je u završnici na parketu držao Livingstona umjesto Barnesa, a razlog za odustajanje od ustaljene rotacije bila je Iggyeva ozljeda. Curryev zglob pokazao se spremnim, ali ne i Iguodalina zadnja loža. Iako je nastupio, bilo je očito da od požurivanja neće biti ništa, tako da su Warriorsi odradili posao i bez njega.

Ali, bez njega nisu mogli protiv Lakersa. Šalim se. Očito opušteni nakon 3 dana odmora, Curry i društvo su uzeli dodatnu pauzu i protiv Lakersa su odradili najgoru šutersku večer sezone. Da stvar bude još gora, usprkos promašajima sa svih strana nisu odustajali od potezanja trica, naglasivši dodatano manjak ideja. Naime, još veći problem je što su najgoroj obrani lige parirali vlastitim pristupom na drugom kraju parketa te su ostali bez laganih poena u tranziciji. U run and gun ludilu tako su se bolje snašli Lakersi koji su odličnom šuterskom serijom Russella izgradili prednost u drugoj četvrtini. I koju će onda održati do kraja jer Warriorsi nisu mogli spojiti tri minute dobre košarke da se vrate u egal. Nevjerojatan kiks, ako zbog ovoga ne prestignu rekord Bullsa, onda će stvarno imati razloga za plakati. Inače, treba priznati Lakersima da su bili rastrčani u obrani kao rijetko kada, ali njihova aktivnost nije bila presudna. Warriorsi su pucali 3-22 na otvorenim šutevima s perimetra, na jednu večer se pretvorivši u najgoru momčad u NBA.

Zato je još zanimljivije bilo čekati kako će reagirati protiv Orlanda i Jazza. Naime, Greenu treba malo odmora pred playoff, tjedan dana da napuni motore, a ako će ganjati povijest, teško će mu to moći priuštiti. Iggy je načet, a to znači da Steph i Klay moraju vući, odnosno da Bogut mora pružiti više nego zadnjih mjesec-dva. I sve su to dobili u ovim utakmicama. Iako su Orlando dočekali na drugoj večeri back-to-backa, ipak su igrali u svojoj dvorani protiv protivnika koji je nastupio bez najboljeg igrača (Vučević na poštedi zbog prepona) tako da su već na startu napravili razliku koju će održati do kraja (Orlando ih je u završnici napao s ultra smallball postavom s četiri beka i Gordonom kao jedinim visokim stavivši dodatan naglasak na umor domaćina, ali minus je bio prevelik).

Protiv Jazza su već bili u elementu, posložili su se taman u finom periodu gdje, osim noćašnjeg uzvrata s Blazersima kojega će svi gledati da vide kako će Steph odgovoriti Lillardu, imaju dovoljno lagan raspored i dovoljno vremena za odmoriti se i krenuti po rekord. Odnosno, dva rekorda - onaj Bullsa i onaj po kojem će biti prva momčad u povijesti s 41-0 na domaćem parketu u sezoni.

2. SPURS

Da nije bilo izleta u Indianu u kojem ih je obrana Pacersa uništila u prvom poluvremenu (dobili su u tom periodu Pacersi sve individualne dvoboje čistom energijom, od Georgea protiv Leonarda, do Mahinmia protiv Duncana, kasnije nije bilo vremena stizati), ovaj period od povratka Leonarda bio bi savršen. Osim spomenutog poraza, vjerojatno dobrim dijelom uzrokovanog letom i promjenom vremenske zone, a i motivima domaćina, nanizali su 6 pobjeda u kojima nikome nisu dozvolili preko 100 poena na 100 posjeda, što je ogromna promjena u odnosu na onaj dio bez Kawhia kada su uredno primali po 110 ili čak 120.

Uz obranu, odlično igra i LMA, što je formula kojom su sredili i Pelicanse - čak ni nakon povratka Leonarda nije smanjio potrošnju, tako da trenutno Spursi imaju dvije udarne opcije koje forsiraju ovisno o matchupu. Protiv Kingsa su odmarali Duncana, Greena i Aldridgea, što je nešto čime će do kraja sezone dizati živce fantasy igračima, ali su svejedno dobili bezglavog protivnika bez problema jašući Leonarda i povratnika Ginobilia. Duncana su nastavili odmarati i protiv Wolvesa, ovaj put su mu pridružili i Parkera i Manua (startao je Miller koji je tako dobio priliku likovati nad Samom Mitchellom), nebitno, LMA je opet bio nerješiva zagonetka za obranu Minnesote.

Protiv Chicaga je pak posao odradio Leonard, bez Butlera na parketu Bullsi nisu imali rješenja za swingmana Spursa, iako su iz respekta prema domaćinu Spursi istrčali s punim rosterom, čak je prve minute dobio i svježe pristigli Martin. Dva odbačena igrača Wolvesa svakako će dobiti prilike uigrati se do kraja regularnog dijela, iako ne vidim način na koji mogu upasti u top 10 rotaciju. Martin bi šuterski mogao pomoći, ali nema šanse da uzme minute Simmonsu kao atleti na boku, tako da bi vrlo lako iz rotacije mogao ispasti Anderson. Strah me i zbrojiti koliko godina ima potencijalna druga postava s Millerom, Martinom, Westom i Diawom (ovakvi potezi u ovo doba godine odaju da u San Antoniu vlada određena nervoza, ne brusiš rubove ako vjeruješ u jezgru, a oni očito nisu sigurni što mogu dobiti u playoffu s pozicija jedan i dva).

A više od problema koji idu uz starost, može ih brinuti nešto drugo. Spursi ne pucaju trice. Mislim, nisu nikada s tim pretjerivali, njihova filozofija da je najbolji šut otvoreni šut bila je aktualna i u danima kada su igrali Finale i osvajali ga i kada se činilo da rešetaju sa svih strana, ali ovogodišnji pad u broju pokušaja (žive u sferi s Netsima, Heatom i Memphisom, to sve govori) ipak je šok. To svakako možemo objasniti činjenicom da često imaju tricaša manje na parketu zbog dodatka Aldridgea, međutim time nismo dali odgovor na pitanje hoće li im ovo odmoći u playoffu. Kad još dodaš Parkera, ispada da gomilu minuta igraju sa samo dvije prijetnje s perimetra, što jednostavno nije pametno s protivnicima poput Warriorsa, Clippersa i Thundera. Ne kažem da Spursi ne mogu igrati prekrasnu košarku i na ovaj način, uostalom dokazuju iz dana u dan da mogu, ali znatno si smanjuju mogućnosti u playoff seriji. Naime, trice su idealan način za stvoriti prednost i još idealniji za stizati minus, ali kako to odraditi ako nemaš moćne tricaške postave? Iz ovog razloga njihovi dvoboji mogli bi biti gusti i često neizvjesni do same završnice. Možda to zvuči glupo reći za momčad koja ima najbolju koš-razliku u ligi, ali jedno je maltretirati nedoraslu konkurenciju kroz regularnu sezonu, a nešto sasvim drugo igrati partije šaha u playoffu protiv sebi ravnih.

3. CAVS

LeBron je 3 dana odmora iskoristio za skoknuti do Miamia, a znamo kako to izgleda kada se napuca pozitivnim hormonima (koje je probudilo druženje s prijateljima vi zlobnici, nitko pametan ne insinuira da tamo posjećuje nekakve čudne klinike), pomeo je s parketa Washington i Boston i tako samo potvrdio da usprkos svim pričama o kemiji u Clevelandu ova momčad može izgubiti Istok samo u slučaju njegove ozljede. Svi ostali su manje bitni, tako su sredili Wizardse i bez Lovea koji još uvijek vuče ozljedu noge zbog koje je propustio i utakmicu s Lakersima (a i toliko loše trenutno igra da je mogao slobodno dobiti odmor i u ovima između).

I dok je LeBron odmor iskoristio za podići formu, svi oko njega su potonuli, što je rezultiralo partijom protiv Memphisa u kojoj je momčad koju Phoenix Sunsi žele gledati na rasporedu dva puta tjedno došla u Cleveland i ukrala utakmicu snagom volje. Gorak okus poraza oprali su pozitivnim otvaranjem turneje na Zapadu gdje su se obračunali sa zicerima poput Lakersa i Kingsa.

Što se taktičkih poteza tiče, Lue miksa Mozgova i Thompsona očito i sam ne znajući koje je idealno rješenje na petici (iako po svemu viđenom ove sezone Thompson je i u lošim danima bolji izbor) i uopće još pojma nema na koju se rotaciju može osloniti. Frye je odlično reagirao protiv Lakersa, ali u ranijim utakmicama bez obzira na Loveovu ozljedu nije ni dobivao priliku. A itekako je bitan, pogotovo ako misle koristiti malo više Shumperta kao stopera na boku, jer postave s Mozgovom ili Thompsonom na petici baš i ne funkcioniraju s Imanom na parketu, tu je nužno imati LeBrona i jednog visokog šutera pod košem da možeš sakriti Shumperta u napadu. Inače, onaj super energični trio s klupe Delly-Shumpert-Thompson sada je opet razbijen. Uglavnom, Lue ima još vremena da pronađe najbolje kombinacije, ali sama činjenica da smo dogurali do završnice regularnog dijela i da još nisu sigurni s kime i kako mogu u rat sve govori o njihovoj turbulentnoj sezoni.

4. THUNDER

Kao momčad koja je izgubila 5 od 7 imali su novi motiv doći u Oakland i pokušati iskoristiti probleme Warriorsa s ozljedama, ali pokazale su se samo njihove iste slabosti (startna petorka im je ostvarila +9 u 14 minuta akcije, sve ostale kombinacije ostvarile su zajedno -24). Zato protiv Bucksa nisu imali problema, slabašni napad protivnika bio je idealan da OKC na večer sakrije svoje probleme u obrani, na leđima sjajnog Westbrooka.

A ako se već nisu uspjeli osvetiti Warriorsima za pljusku, jesu Clippersima. Opet je Russ bio taj koji je dominirao, već smo navikli na ove njegove partije kada doslovno nadjača Paula. Kada Clippersi ne igraju utakmicu u kojoj njihov najbolji igrač dominira u direktnom matchupu, nemaju šanse, pogotovo bez Griffina u blizini, a tako je bilo i ovaj put (s tim da su u ligi samo dva playa koja mogu posramiti Paula, Steph i Russ). Furiozni ulazak u utakmicu ovaj put nije bio popraćen raspadom u završnici, posao odrađen, a poslana je i jasna poruka tko je broj 3. na Zapadu.

Inače, stalno pričamo o felerima Thundera, za koje je isključivo kriv GM koji osim kroz draft nije povukao pošteni potez, ali treba biti realan. Ovo ne samo da je top 4 momčad u ligi i jedan od četiri potencijalna izazivača, ovo je možda od svih suparnika najosposobljeniji roster za hrvati se s Warriorsima idućih godina. Praktički, njima fali samo jedan swingman startne kvaliete da bi mogli pristojno braniti GSW. Čekaj, reći će netko, pa zar nije ista stvar i sa Spursima i s Cavsima? Pa, donekle, naime oni i sa fantomskim swingmanom i dalje imaju probleme na nekim pozicijama, posebice smallball petice, dok Thunder u Ibaki ima idealnog suparnika Greenu. Jasno, taj feler kojega trenutno imaju ne može se tek tako ispraviti, ali definitivno imaju preduvjete bolje od konkurenata. Samo, to je taj problem kada igraš u sezoni s povijesno sjajnom momčadi, sve što napraviš dobro - nije dovoljno.

5. CLIPPERS

Nakon pljuske Thundera i poraza od razigrane Atlante (koja ih je totalno nadmudrila u završnici, prvo su oduzeli Paulu prostor za kreaciju kada su ga počeli preuzimati s visokim, prisilivši Clipperse da napadaju sekundarnim opcijama, zatim su maksimalno iskoristili činjenicu da Jordan ne može zabiti slobodna fauliravši ga svaki put kad bi primio loptu čime su izgradili prednost pred sam kraj, a usput je i Millsap bio na pikniku u napadu, poigravajući se s ovim kvazi-četvorkama koje Doc koristi), jasno je da od eventualnog revanša sa Spursima neće biti ništa i da se moraju pripremati za Warriorse u polufinalu.

Jedina pobjeda stigla je protiv Dallasa koji je u totalnom padu forme, a dobrih vijesti o Griffinovom skorom povratku još nema, osim što je sve jasnije da bi prvotne priče o aktivaciji sredinom ožujka mogle biti pomaknute za još par tjedana.

6. RAPTORS

Utakmica protiv Rocketsa pokazala je da imaju ogromnih problema s obranom, nakon all-stara na Istoku goru defanzivu od njih imaju samo Netsi i Sixersi. Doduše, u isto vrijeme imaju najučinkovitiji napad lige tako da se to ne odražava na rezultatima, ali ovaj defanzivni pad u nezgodno vrijeme samo je još jedno upozorenje koliko su na skliskom ledu s ovim trenutnim rosterom na kojem nema poštene trojke (Powell i Johnson krpaju minute, a DeRozan nastavlja biti očajan obrambeno protiv većih swingmana), a ni rotacije pod košem (Scola kao starter prolazi samo protiv klasičnih postava, ne i protiv eventualnog mismatcha). Čim su Blazersi i Rocketsi zaigrali smallball upali su u probleme, to ne mogu riješiti s ovom trenutno tankom unutarnjom linijom i praktički čekaju Carrolla da se vrati pa da dobiju to rješenje u vidu svoje smallball četvorke za ovakve izazove. Samo, čovjek još nije ni počeo trenirati, pitanje je kada će uhvatiti formu, da ne govorim da im treba Carroll u top izdanju jer je playoff pred vratima.

Uglavnom, protiv Blazersa su se izvukli u završnici jer nisu mogli primiti koliko su Lowry i DeRozan mogli zabiti preko trenutno jednako loše obrane Portlanda, ali protiv Rocketsa im to nije prošlo. Netsi, točnije Lopez, su ih također natrpali, bekovi su ih opet izvukli, a Atlantu su uhvatili na kraju naporne turneje. Bilo je ovo Hawksima peto gostovanje za redom u 10 dana, promijenili su obalu i dubina Raptorsa ovdje je bila presudna. Točnije, opet je ogroman teret odradila četvorka s klupe Biyombo-Patterson-Ross-Joseph koja je uz Lowrya ili DeRozana u drugom poluvremenu jednostavno pretrčala tanju i umorniju Atlantu.

Međutim, gledati ove dvije momčadi u eventualnom polufinalu konferencije bio bi sasvim drugačiji doživljaj, tu bi Hawksi sposobnošću da igraju presing na bekove usporili Lowrya i DeRozana, usput kreirajući stalne probleme tromoj unutarnjoj liniji Raptorsa sa Scolom i Valanciunasom. Bilo bi ovdje fascinantno gledati koliko utakmica bi Caseyu trebalo da se prilagodi jer sumnjam kako bi klupa toliko dominirala da može napraviti razliku.

7. CELTICS

Protiv Clevelanda su izgledali dobro dok su Cavsi na parketu imali Mozgova i startnu postavu bez defanzivca, čim su na parket ušli Delly, Thompson i Shumpert uz nabrijanog LeBrona utakmica se prelomila. Memphis bez Conleya su pregazili ritmom, ali su zato zamalo kiksali protiv Knicksa. Stvar je spasio Stevens, ubacio je odmah početkom drugog poluvremena na parket smallball postavu, Rambis nije ni pokušavao kontrirati pristupom već je odmah izvukao Porzingisa te se New York u završnici jednostavno pogubio u bržem ritmu s puno više tranzicije. Melo ne četvorki je igrao solidno protiv Crowdera, ali njihova igra se usprkos nižim postavama i dalje svodila na spore napade kroz post, dok je Boston trčao kad god je mogao i tu su prelomili utakmicu.

8. HAWKS

Odličnu formu iz prethodnog tjedna su prenijeli i u ovaj, usprkos i dalje brutalnom rasporedu s 4 gostovanja ostvarili su odličnih 3-1 oslanjajući se i dalje isključivo na obranu. Spomenuli smo kako su nadigrali Clipperse i kako nisu imali snage suprotstaviti se Raptorsima, tako da samo treba dodati kako su se prošetali protiv Lakersa i kako su opet lukavim prilagodbama u drugom dijelu kao i protiv Clippersa preuzeli kontrolu i nad utakmicom protiv Jazza. Na startu su krenuli svojom obranom, agresivno na loptu, ostavljajući previše prostora u sredini i na strani bez lopte što je Jazz koristio jer imaju sasvim dovoljno playmakera. U nastavku su zaigrali puno konzervativnije, bez previše rotiranja, s Horfordom koji je ignorirao Goberta u zoni pod košem, tako da su oduzeli Jazzerima otvorene šuteve istaknuvši napadačke probleme koje se tiču i manjka stretch kvaliteta, ali i manjka all-star kreatora.

Hvataju formu u pravom trenutku, bruse koncentraciju (za razliku od većine konkurenata njima će težak raspored pomoći da u playoffu budu pravi od starta), u Humphriesu su dobili solidnog smetlara koji će pomoći u skoku i guranju u reketu. Stvari izgledaju dobro i očito neće ostati bez playoffa.

9. HORNETS

A neće ni Hornetsi koji se očekivano goste na idealnom rasporedu. Nisu briljirali protiv Wolvesa, posebice je Zeller imao problema s Townsom, ali preduboki su za ovaj roster Minnesote što se osjetilo i na kraju. Puno manje problema su imali protiv Pelicansa gdje su u neobaveznoj zabavi bez obrana na kraju izrešetali protivnika, tako da je najteži ispit bio utakmica protiv Indiane. Kao i do sada, dobili su na račun sjajnih šuterskih partija, s tim da je ovaj put plus bio i Batum koji nije pao u sjenu Georgea kao u prethodne dvije međusobne utakmice. Njegova sve bolja forma, sjajni Kemba i razigrana klupa predvođena Jeffersonom i Linom bili su previše za Indianu protiv koje tako sada imaju 3-0 u sezoni, što je još jedan razlog da ih smatramo sigurnima među 8.

10. PACERS

Nemaju napadačku kvalitetu i širinu da pariraju Hornetsima u top izdanju, ali su sve nadoknadili odličnim pobjedama protiv Spursa i direktnih playoff suparnika Wizardsa. Već smo rekli kako su Spurse nadigrali, dok su se protiv Wizardsa provukli u svom stilu, u gustoj završnici u kojoj je George zabio sve što je morao, dok je Wall promašio sve što je pokušao (pomoglo im je i što se Beal opet ozljedio pa Wizardsi veći dio utakmice nisu imali na raspolaganju svoje najbolje postave). Kako Bullsi i dalje ne znaju kad će moći potpuno računati na Butlera, izgleda da se i o njima može govoriti kao sigurnima u playoffu.

Doveli su usput i Lawsona, toliko su očajni za dodatnim kreatorom s klupe da su spremni riskirati s bivšim playom Rocketsa iako su ne tako davno imali onaj flop s tradeom za Turnera. Young nije uopće bio grozan u svojim minutama, ali očito su spremni kockati se ne samo zato što im treba iskusni back-up za završnicu sezone i playoff u slučaju neke ozljede, već i zato što nemaju povjerenja da Ellis i Stuckey mogu odraditi rolu s povećanom odgovornošću u kreaciji i odlučivanju. Morat će samo pričekati neko vrijeme da vide hoće li ovaj potez donijeti ikakve koristi jer se Lawson ozlijedio u prvoj akciji.

11. HEAT

U dobroj situaciji je i Miami koji je iskoristio lagani ovotjedni raspored da nagomila broj pobjeda. Zicer protiv Sunsa i dvije šetnje protiv Sixersa (dobro, ova zadnja nije bila šetnja, tek u završnici su se uspjeli odvojiti od dosadnih gostiju koji su istrčali i bez Noela i bez Okafora) za 3 pobjede, a onda jedan poraz protiv Bucksa čisto da ih podsjeti da im je igra daleko od savršene. Iako su s Johnsonom dobili potrebnu širinu i sada u završnici pick & roll Wadea i Whitesidea mogu okružiti s Dragićem, Dengom i Johnsonom (što naravno ne rade ni upola često koliko bi trebali), obrana im je s manje minuta za Winslowa na boku propusnija.

Mladi i energični Bucksi su upravo iskoristili te slabosti na boku u završnici gdje Middletona, Parkera i Giannisa na ulazu nije imao tko braniti. Sada idu nešto teža dva tjedna prije nego raspored u finišu opet postane jednostavan, treba vidjeti mogu li se provući kroz njih bez većih ožiljaka, tipa 50-50 učinak do kraja bio bi sjajan, a to uopće nije nemoguće.

Dobra vijest je da Bosh planira povratak do kraja sezone, baš me zanima hoće li ga Spoelstra ubaciti umjesto Amarea ili će preseliti Johnsona na klupu ako i kada zaigra (ovo drugo ne bi imalo nikakvog smisla jer bi im opet bacilo napad unazad). Da ne govorim koliko će interesantno biti vidjeti udarnu postavu s Boshem umjesto Whitesidea u završnicama, defanzivno bi bili još gori jer bi ostali bez jedine rampe u reketu, ali igranje s 5 vani omogućilo bi Spoelstri da se vrati nekim akcijama iz dana dok je LeBron bio u gradu. Jasno, s Wadeom u ulozi playa to ne bi bilo to, ali bi bilo zabavno, posebice za zakomplicirati playoff, stoga držimo fige da Bosh nakon povratka bude u formi koja će mu omogućiti bitnu rolu u rotaciji.

12. PISTONS

Očito je izlazak u petak navečer po New Yorku bio dobar obzirom da su protiv Knicksa pali bez ispaljenog metka, s jednom od najgorih Jacksonovih partija ove sezone, samim time i jednom od najgorih njihovih izdanja uopće. Kada dopustiš da te nadigra Calderon, onda se moraš iskupiti pa makar protiv Lillarda, što je Jackson i napravio. Opet se pokazalo da Blazersi ponekad ne mogu zabiti koliko mogu primiti, a uz briljantnog Jacksona i moćnog Drummonda kojem na drugoj strani nije mogao parirati nitko, odličnu rolu je odradio i KCP kao terijer na Lillardu.

Nakon ovakve dvije hladno-tople utakmice bilo je vrijeme i za jednu mlaku. Usprkos nezgodnom gostovanju u Dallasu kojem je pod hitno trebala pobjeda, Pistonsi su se uspjeli iskoprcati na račun Drummondovih skokova, solidne obrane perimetra (usprkos prijetnji od Dirka radije su Morrisa držali na Parsonsu) i nekim čudom bolje izvedbe klupe. Bitna pobjeda koja uz komplikacije s Butlerovim koljenom i problemima Wizardsa otvara vrata playoffa - imaju samo još 7 utakmica u gostima uz 11 domaćih, što je za momčad koja puno bolje igra doma (po statistici samo s tih utakmica bili bi 5. momčad Istoka), ponajprije jer Jackson igra puno bolje na svom parketu, velika stvar.

13. BLAZERS

U zadnje vrijeme sve problematičnija obrana rezultirala je prvim nizom od 3 poraza još od početka siječnja. Stvarno brutalan raspored zadnja dva tjedna tako je stigao na naplatu, iako s 3-3 ostvarenih na turneji po Istoku mogu biti prezadovoljni. Moglo je proći i bolje da su se malo ranije sjetili zaigrati s niskom postavom protiv Raptorsa, ali nije bilo ni lako tek tako izbaciti Leonarda iz rotacije u korist Harklessa obzirom da su upravo njegove partije pogurale napad na putu do tri pobjede s kojima su započeli turneju. Protiv Pistonsa im nije pomoglo ništa, a ovaj put je iz rotacije izletio Davis, da bi se konačno vratili dokazanoj formuli doma protiv Wizardsa gdje je klupa s Leonardom još jednom spašavala stvar. Stotts je u završnici na parketu uz dva startna beka imao Davisa, Leonarda i Hendersona, što je postava koju je, do finiša utakmice s Wizardsima u kojoj su odigrali 7 ključnih minuta, koristio 6 minuta kroz sezonu. To govori i kako Portland ima rezervi i dovoljno opcija, ali i kako su došli do svog plafona i kako će teško ponoviti onu razinu igre iz veljače. Opet, nije da im tako nešto i treba, 50-50 učinak do kraja sezone bit će sasvim dovoljan da osiguraju playoff, a obzirom na raspored tako nešto je i najrealnije za očekivati.

14. BULLS

Nakon što su prošli tjedan bez Butlera nanizali 4 nova poraza, povratak Jimmya, ujedno i Mirotića i Gibsona, protiv Rocketsa na trenutak je vratio nadu. Međutim, nakon 34 minute igre u punom pogonu bol u koljenu se opet javila, što je dovelo do novih pretraga i nove pauze. Za sada razloga za dugoročnu paniku nema, ali svaka utakmica za Bullse bez Butlera je ogroman gubitak u pokušajima da hvataju playoff (10 poraza u 15 utakmica koje su odigrali bez njega u punom pogonu od kada su krenuli problemi s koljenom sve govori, bez Jimmya ovo je lutrijski roster), a već se priča i o limitu minuta, što u situaciji u kojoj moraju stizati Detroit i Indianu nikako nije dobro. Iako su iskoristili domaći parket i osvježenu rotaciju da skinu Buckse koji su igrali drugu utakmicu u dva dana, protiv Spursa nisu mogli, a sada ih čeka ključni tjedan sezone. Igraju protiv direktnih konkurenata Wizardsa, ali i protiv Raptorsa i Heata - zalome li im se tri poraza, što uopće ne bi bilo čudno ako će Butler propustiti sve tri utakmice, na playoff vrlo vjerojatno mogu zaboraviti.

15. ROCKETS

Nastavili su ritmom kojega forsiraju već neko vrijeme, upadaju u rupe očajnom igrom na startu utakmice, onda krenu krajem treće četvrtine kad zaigraju smallball i kad počnu pokazivati aktivnost u oba smjera. Nemam pojma o čemu se radi, možda iskoriste opuštanje protivnika, možda im treba duže da se zagriju, ali definitivno potvrđuju da imaju talenta, pogotovo u napadu gdje Harden zna imati briljantne partije koje onda okrune ako im upadaju trice, kao što je bio slučaj protiv Toronta. Neočekivani junak je bio Brewer, uz čiju bolju igru se dobrim dijelom mogu vezati svi preokreti koje su odradili u zadnje vrijeme. Naime, nakon katastrofalnog prvog dijela sezone, nakon all-stara zabija podnošljivim postotcima, što je kulminiralo u utakmici protiv Toronta u kojoj je zabio 5 trica. Njegov pronalazak forme uz povećanu rolu Terrya donijeli su dva korisna tijela rotaciji i odmah se lakše diše, barem u ovim smallball postavama koje i dalje ostaju jedino oružje na koje se mogu osloniti obzirom da rotacija pod košem ne postoji. Naravno, ovakva ovisnost o povremenim Hardenovim bljeskovima (igra sjajno, a na momente i kao MVP kandidat, barem u napadu) i jednodimenzionalnim šuterskim postavama nije temelj za ozbiljne rezultate, ali ipak će ih dogurati do playoffa. Protiv Bullsa zbog spomenutog spleta oklonosti nisu imali šansu, možda su i tu mogli ukrasti utakmicu da se nije vratio Butler, što bi uz realizirani zicer protiv Sixersa tjedan učinilo idealnim. Opet, ovo što su napravili Raptorsima možda je i ključna pobjeda sezone. Nije nešto u odnosu na očekivanja, ali u odnosu na stvarnost je puno. A stvarnost je takva da se dovođenje Goudelocka i Beasleya smatra plusom u odnosu na ono što su pružali Lawson i Thornton. Toliko o tome.

16. JAZZ

Ne mogu nikako prihvatiti da će na ovakvom Zapadu ostati bez doigravanja, pogotovo nakon što se nisu raspali u periodima dok su igrali bez Goberta i Favorsa. Ali, nakon all-stara imaju katastrofalnih 3-8 koji se ne mogu opravdati teškim rasporedom, jednostavno je prevelik taj manjak kvalitete na vanjskim pozicijama i na klupi. Koliko god Hayward bio solidan i koliko god su Hoodove igre iznad očekivanja, nemaju konstantnu od večeri do večeri u toj vanjskoj liniji i uvijek moraju iznova tražiti rješenja. Već smo isticali kako Gobert i Favors ne djeluju tako moćno kao lani u ovo doba i kako ih zbog toga nije lako trpiti zajedno na parketu pola utakmice, ali nije im ni lako nositi toliki teret s ovako tankom podrškom iz vani jer osim u povremenim bljeskovima ni Hayward ni Hood nisu klase koje mogu kreirati s ovolikvom gužvom u reketu. Mack je korak naprijed u odnosu na Netoa, ali u široj slici njegov dolazak ne riješava ništa jer i dalje imaš na parketu čovjeka koji ne zaslužuje minute koje igra.

I usprkos svim ovim spomenutim problemima s učinkovitošću glavnih kreatora, nedostatkom klase na vanjskim pozicijama i zgusnutim rasporedom na parketu koji otežava kreaciju, Jazz je nakon all-stara u debelom plusu kada je na parketu 5 najboljih (tu računam Macka kao jedinicu). Do raspada dolazi čim krenu s rotiranjem, doslovno nemaju ni jednu drugu postavu koja je igrala više od 10 minuta u zadnjih mjesec dana s pozitivnim učinkom. Tako igrati košarku nije lako i tu je dobrim odgovornost na upravi koja je u sezonu morala ući s boljim rješenjima ili barem ranije i agresivnije tražiti zamjene za Exuma i Burksa. Ako ne iskoriste ovakvu priliku i ne uđu u playoff, njihova pasivnost je glavni krivac, svaka čast predanosti razvoju jezgre, ali ako ih pri tome ne usmjeravaš u playoff, razvoj gubi smisao.

Uz onaj nedavni poraz od Netsa najveća pljuska tako je stigla u utakmici protiv Memphisa gdje su djelovali jednako bezidejno u napadu kao domaćin, s tim da su u obrani odigrali nešto gore, opet ponajviše u minutama kada bi razdvojili Favorsa i Goberta. Pelicanse su toliko razbili u reketu sa startnim dvojcem visokih da više ništa drugo nije bilo bitno, a protiv raspoložene Atlante i Warriorsa u ovom trenutku očito jednostavno ne mogu.

17. MAVS

Nada za Jazz ostaje Dallas, Memphis ima preveliku prednost da ispadne iz top 8, ali Mavsi su u najgorem mogućem trenutku zaigrali najgoru košarku. Trenutno ne mogu dobiti ni one utakmice koje bi morali, što su jasno pokazali u završnicama protiv Kingsa i Nuggetsa gdje im ni smallball postave s Dirkom kao nominalnim centrom nisu pomogle da izbrišu minuse u koje su upadali sa startnom postavom i prije svega s očajnom klupom. Tu smo došli do dva ključna problema, Zaza više ne igra kao MVP momčadi i to im je unazadilo ionako kilavu obranu, koja u onim drugim postavama kada je Lee na parketu postaje katastrofalna. Carlisle iz nekog razloga usprkos tome forsira veterana odbačenog od Celticsa umjesto Powella ili McGeea, tako da je odjednom problem kojega su skrivali veći dio sezone, onaj startne petice, iskočio iz kutije. Šuterski ne padaju u formi, ali sve teže je zabiti dovoljno čak i s razigranim Parsonsom kada na drugoj strani parketa curiš na sve strane. A ako je to uspjelo iskoristiti Kingsima i Nuggetsima, onda je i logično da nikakvih problema otići s pobjedama iz Dallasa nisu imali i Clippersi i Pistonsi. Kako je krenulo, Dallas bi lako mogao završiti s 5 ili 6 poraza u sljedećih 7 i eto prilike Jazzerima da uz malo sreće u predzadnjoj utakmici sezone odlučuju o osmom mjestu pred svojom publikom u direktnom dvoboju s Mavsima.

18. WIZARDS

Ovih 0-3 nisu im se smjeli zalomiti u situaciji u kojoj očajnički love playoff, ali poklopilo se sve - od teškog rasporeda, do nove Bealove ozljede, preko novih Wittmanovih nepotrebnih poteza. Previše prčkanja po rotaciji nikada nije dobro, a pogotovo se ne dira u nešto što funkcionira. Međutim, iako su uhvatili solidan ritam i ostvarili 4-2 s Dudleyom u startnoj petorci nakon all-star pauze, Wittman kao da je jedva dočekao znakove života kod Morrisa da ga ubaci među startere. I to je funkcioniralo protiv loših momčadi, ali čim su naišli na Cavse početkom ovog tjedna bili su pregaženi. Ok, čovjek bi sad očekivao da ili vrati Dudleya ili ostavi Morrisa, ne odustaješ od rotacije nakon jedne utakmice, ali Wittman je napravio novi nejasan potez vraćanjem Beala među startere na štetu Templea, razbivši tako kombinaciju koja je imala itekako smisla. Opet nismo stigli procijeniti mogu li od ovoga imati dugoročne koristi obzirom da se Beal odmah u utakmici protiv Pacersa ozlijedio, ostavivši tako Washington i doslovno bez druge ozbiljne opcije nakon Walla. Bez njega u blizini Indiani je bilo lakše zaustaviti Walla, a manjak dubine koštao ih je i protiv Portlanda u završnici. U kojoj su uopće bili konkurentni samo zato što im je Dudley dao poticaj kao i toliko puta do sada. To naravno ne znači da ga Wittman neće ostaviti na klupi već iduću utakmicu. Uglavnom, iako do kraja imaju relativno lagan raspored u odnosu na konkurenciju, kombinacija Wittmanove nervoze i Bealove nove ozljede vjerojatno će im otežati put dovoljno da ne izvuku rezultatski maksimum iz spomenutog konteksta.

19. GRIZZLIES

Ovaj fascinantni eksperiment nastavlja s iznenađenjima i na parketu, nadjačali su Jazz i iznenadili Cavse, samo da bi izgubili od Sunsa drugi put u deset dana. Boston ih je pregazio, potpuno očekivano jer su zaigrali bez Conleya i Randolpha koji bi zbog ozljeda mogli propustiti i više od par utakmica, ali igrali su bez njih i protiv Cavsa pa to nije spriječilo borbenog povratnika Allena da vodi momčad do pobjede. Hoće li ih novi tjedan u kojem ih čeka 5 utakmica u 7 dana konačno spustiti na zemlju ili će još jednom nadmašiti sebe i iščupati pobjedu ili dvije iako su usput ostali i bez Chalmersa?

20. KNICKS

Nemaju rješenja za brzinu, pokazalo je to drugo poluvrijeme protiv Celticsa i gostovanje u Denveru, ali odradili su posao protiv Sunsa i protiv onog neobjašnjivo lošeg izdanja Pistonsa gdje je Melo briljirao kao smallball četvorka. Rambis je konačno našao nešto nalik na rotaciju, Carmelo igra odlično, a napori regularne sezone i lakša ozljeda noge usporili su Porzingisa tako da nije zabavno ni prigovarati treneru oko toga što je od njegove promocije kandidat za rookiea godine potpuno potonuo. Bez obzira na sve navedeno, ovo im je bio dobar period, ali teško može trajati obzirom na ono što ih čeka idućih tjedana sada kada su i Afflalo i Thomas usporeni ozljedama i kada je rotacija na perimetru tako tanka da Vujačić starta.

21. BUCKS

Isto kao što su u trenutku kada su na klupu parkirali Carter-Williamsa promovirali Middletona u playa, u zadnje vrijeme su odlučili isprobati i Giannisa u toj roli veći dio utakmice. Bucksi igraju na takav način da se tijekom večeri svi u nekom trenutku nađu u prilici biti kreatori, ali bez nominalnog playa netko mora prevoditi loptu i započinjati napade, a u ovom periodu to je bio Giannis (ako je Middleton dobio cijeli mjesec da brusi igru s loptom, za očekivati je da Giannis ovu rolu odrađuje barem još par tjedana, MCW je otpao do kraja sezone zbog operacije kuka tako da ionako nemaju izbora nego eksperimentirati). Naum Kidda je očit, žele stvoriti hibridnu momčad u kojoj svi mogu igrati sve, a trenutno talenta imaju dovoljno da srede Minnesotu, ali ne i Oklahomu ili Chicago u gostima na drugoj večeri back-to-backa.

Protiv Miamia su odigrali bolje, a tu zasluge idu i spletu okolnosti - naime, Mayo je sredio gležanj dok je šetao po vlastitoj kući, što je konačno otvorilo prostor Baylessu u petorci. Kao najbolji spot-up šuter na rosteru, Bayless je kao stvoren za ono što trebaju od svoje nominalne jedinice i nije isključeno da bi do ove kombinacije došli i ranije da čovjek nije stalno vukao neke probleme s ozljedama (što je šteta jer kada je na raspolaganju igra košarku života i definitivno je bio korisniji od Mayoa). Uz Baylessa, u petorci se našao i Monroe, ali za razliku od ostalih pozicija koje su sada manje-više definirane do kraja sezone, na petici se može dogoditi još svašta. Uskoro bi se trebao vratiti Henson koji također zaslužuje ozbiljnije minute, a Plumlee je i u minutama s klupe bio korisniji protiv Heata od Monroea, tako da je tu sve otvoreno.

22. KINGS

Pobjedom protiv Dallasa u kojoj je Rondo bio posebno motiviran za osvetu protiv Carlislea i u kojoj Cousinsa nije imao tko čuvati prekinuli su niz poraza, ali nije im dugo trebalo da počnu novi. Protiv Spursa naravno nisu imali šanse, protiv Pelicansa su usprkos briljantnoj Cousinsovoj partiji pali u završnici jer nisu u stanju odigrati koncentrirano kada je najpotrebnije, a onda su dobili batine i od Cavsa. S tim da je na toj utakmici kulminiralo Cousinsovo nezadovoljstvo načinom na koji Karl vodi momčad, zaradio je suspenziju od strane uprave zbog svađe s trenerom tijekom utakmice, a navodno i nakon utakmice. Karl je sutradan išao na nastavak terapije protiv raka, što je ironično jer nešto slično treba i franšizi za koju još uvijek radi, barem u teoriji. I ne treba samo stati na odstranjenju Karla i Divca, vrijeme je i za onu najveću operaciju zvanu micanje Cousinsa. Trade paketi diljem lige se spremaju sa svakim novim tračem koji stiže iz Sacramenta.

23. NUGGETS

Maksimalno su iskoristili povoljan raspored, u pobjede su pretvorili lagane utakmice doma protiv Sunsa i Knicksa koji su letom u Denver započeli turneju po Zapadu. Nešto slično su trebali napraviti i protiv Netsa, ali u utakmici bez obrana Lopez i društvo su iznenadili u produžetku. Nepotreban poraz nadoknadili su Nuggetsi na sličan način protiv Dallasa, pokazavši tako da i bez Gallinarija imaju dovoljno opcija za zagorčati život svima koji misle da u Denveru mogu do pobjede bez prolivenog znoja.

24. MAGIC

Ostali su bez Vučevića, time i bez ikakve potrebe da ganjaju rezultat. Nakon poraza od Sunsa i Lakersa stvarno nema smisla pretvarati se da Orlando igra za išta osim za budućnost tako da možemo očekivati još više miksanja u zadnjih mjesec dana akcije i što više tankiranja. Vučević je već protiv Sunsa bio usporen, što zbog prepona, što zbog dva centra koja Sunsi imaju parkirana u reketu, a s njim u slabijem izdanju i bez Oladipa nisu imali šanse. Kao što je nisu imali ni protiv Warriorsa gdje Vučević uopće nije nastupio. Kada se isto ponovilo i protiv Lakersa, gdje su bez obzira na Smitha na petici trebali ostaviti bolji dojam, postalo je jasno da s povratkom Vučevića neće žuriti. Obzirom da i Oladipo i Payton imaju prijavljene probleme s leđima, odnosno laktom, jasno je da bi barem Hezonja, koji je upisao start protiv Sunsa, sada trebao dobiti gomilu minuta da se izbrusi kako bi dogodine nosio veću rolu.

25. PELICANS

Izgubili su utakmice od ozbiljnih momčadi poput Spursa, Jazza i Hornetsa, a dobili su Kingse koji su u većem rasulu od njih. Baš u toj utakmici Gentry je konačno vratio Holidaya u startnu petorku kako bi on i Davis odigrali što više minuta zajedno do kraja sezone kao buduća kičma momčadi, a usput su opet ostali bez Gordona koji je ozlijedio isti prst zbog kojega je već propustio više od mjesec dana akcije. Njega i Beala treba uključiti u nekakva posebna medicinska ispitivanja kako bi se pronašao gen koji će odmah otkriti potencijalnom poslodavcu kada igrač jednostavno nema tijelo koje može izdržati ritam NBA sezone.

26. WOLVES

Izgubili su sve tri ozbiljne utakmice, protiv Spursa, Bucksa i Hornetsa, a dobili su jedino Netse i to isključivo zahvaljujući poklonu stručnog štaba koji je odlučio odmarati Lopeza i Younga na drugoj večeri back-to-backa. Da Towns nije običan rookie dokazuje i to što za njega rookie zid ne postoji. Da postoji, vjerojatno bi samo prošao kroz njega.

27. LAKERS

Još će na kraju sezona postati i uspjeh, pogotovo ako se dočepaju top 3 picka. Nakon što ih je Atlanta razbila, dogodila se ona pobjeda protiv Warriorsa u kojoj je Russell potvrdio da u zadnje vrijeme igra sjajno, upravo je njegova minijatura zaslužna za razliku koju Golden State neće stići do kraja večeri. Dobili su i Orlando za dvije pobjede u nizu uz još jednom sjajnog Russella, a protiv Cavsa nije išlo iako se ni ovdje Kobe i Russell nisu osramotili. Previše je trauma iza njih, ali završe li ovu priču u pozitivnom tonu, sve će ih brzo zaboraviti.

28. SUNS

Trade Dragića, ozljeda Bledsoea, odnos Morrisa i Sarvera, ponižavanje Hornaceka... Previše pljuski su primili navijači Sunsa u zadnje vrijeme, ali najveća je došla u utakmici protiv Knicksa kada im je Sale Vujačić zabio 24 poena. Watson ne odustaje od igre s dva centra, što ponekad upali, kao protiv Memphisa i Orlanda, a ponekad ne, kao protiv Heata, Knicksa i Nuggetsa. Booker pak opet igra sjajno u napadu, to je ionako najvažnije.

29. NETS

Obzirom da im je trebao produžetak za uzeti utakmicu Denveru, protiv Wolvesa sutradan su odlučili odmarati Lopeza i Younga, tako da nisu imali šanse spojiti dvije pobjede. Zato su ostavili odličan dojam protiv Raptorsa gdje je odmorni Lopez briljirao. Naravno, nije bilo dovoljno za pobjedu, ali pristup je i dalje pozitivan.

30. SIXERS

Izgleda da se ovaj put nemaju razloga bojati, imat će najviše loptica u lutriji. Uz dva poraza od Heata i jedan od Rocketsa koja su ubilježili spomenimo i kako izgleda da će na dulje povući s parketa Okafora, a i svako malo će odmarati Noela zbog koljena. Žele li uopće doći do 10 pobjeda kako bi izbjegli spominjati se kao najgora NBA momčad svih vremena?

Filed under: bball 6 Comments
9Mar/1612

RANKING THE PI-ĐIZ

Posted by Gee_Spot

Svi čekaju playoff, čak je i Warriorsima ganjanje rekorda postalo tlaka, tako da nam ostaje zabavljati se kako znamo i umijemo (stvarno, gledam ove tekme zadnjih dana i ne znam što bi zabilježio za iduće rankingse, imam dojam da većina ekipa koje doživljavaju neočekivane poraze istrči direktno s tuluma na parket). Pokušat ću do kraja sezone rangirati igrače po IOR učinku za 5 nominalnih mjesta na parketu, držeći se formule po kojoj svaka franšiza ima pravo na jednog predstavnika, onoga koji je odigrao najviše minuta na poziciji. Osim što svi vole liste, ovo će dobro doći za uočiti gdje leže problemi za određeni klub, sada i ubuduće.

1. STEPH CURRY 162

2. RUSSELL WESTBROOK 137

3. CHRIS PAUL 122

4. KYLE LOWRY 121

5. DAMIAN LILLARD 102

Ovih 5 ne treba posebice objašnjavati, elita elite. Uostalom, računali smo za njih IOR i prilikom all-star izbora, tako da tek treba istaknuti ovaj skok Lowrya, Paula i donekle Lillarda. Sve trojica igraju najbolju košarku sezone nakon all-stara, ali u prvi mah sam bio uvjeren da sam nešto krivo izračunao zbog skoka kojega su posebice napravili Lowry i Paul (za Lillarda se uopće ne treba čuditi, njegova osvetnička misija protiv lige koja ga nije pozvala na all-star je Blazerse potvrdila kao top 5 league pass momčad). Međutim, nakon što sam nekoliko puta zbrajao i oduzimao pokazalo se da nema greške, jednostavno su odigrali toliko dobro.

I dok smo Paula navikli gledati i na višim razinama (iako je ovo što trenutno radi s ovim rosterom Clippersa veličanstveno), posebno moram istaknuti Lowrya koji igra sezonu karijere. Što je nešto za reći nakon onoga što je pružao 2014. Ključna razlika u odnosu na zadnjih par godina u kojima živi svoju košarkašku nirvanu je što ove sezone, umjesto da pada nakon sjajnog početka, ne samo da zadržava razinu kvalitete već je i povećava, dakle očito je promjena režima prehrane i odnosa prema tijelu napravila čudo. Tako da tek u ovom trenutku možemo govoriti o potpunom stapanju mentalnog i fizičkog u njegovom slučaju, a to je nešto što bi i Raptorse konačno moglo prebaciti stepenicu više jer ovakvih igrača na Istoku nema previše.

6. KEMBA WALKER 94

7. ISAIAH THOMAS 90

7. JOHN WALL 90

9. REGGIE JACKSON 83

Četiri sjajna playa koji nose teret prvih opcija svoje momčadi iako su realno idealne druge opcije, četiri sjajna playa od kojih će možda njih par morati na ljetne praznike malo ranije nego se nadaju. Kemba održava šutersku kvalitetu koja ga je iz atraktivnog strijelca pretvorila u all-star kandidata, nakon all-star pauze i on je svježiji i motiviraniji i u takvoj formi da Hornetse slobodno možemo zakapariti među 8, nema šanse da ne iskoriste trenutno lagan raspored da naprave prednost u odnosu na momčadi koje su u ovom trenutku iza njih. Isaiah Thomas je pak odavno potvrdio o kakvoj se klasi radi, kad si prva opcija momčadi koja ide po 50 pobjeda, bez obzira koliko konferencija bila neugledna, to je dokaz vrhunskog talenta kojega su se dvije momčadi samo tako odrekle (Kingsi i Sunsi) jer su se više fokusirali na njegove loše strane umjesto na one dobre.

Wall možda nikada neće napraviti iskorak u elitu jer ima takav kilavi skok-šut kakav ima, ali je u svemu ostalome debelo iznad prosjeka, u biti u ovoj gomili combo bekova on je nakon Paula vjerojatno najbolji čisti playmaker, a nakon Russa vjerojatno i najveća zvijer u tranziciji i uopće po fizikalijama. Jackson je definitivno ugodno iznenađenje, sve u Detroitu se vrti oko njega i u toj roli se snašao fantastično, pristojno balansirajući između role strijelca i razigravača. Van Gundy ga čuva kao kap vode na dlanu svjestan da mu budućnost dobrim dijelom ovisi o njegovom daljnjem napretku, tako da ne treba čuditi što od svih startera ima najmanju minutažu, čovjek u 31 minutu odradi posla za 48. Nitko u ligi mu nije ni blizu po broju pick & roll akcija, a Detroit je toliko ovisan o njegovim ulazima u sredinu (tu je također top 5 u ligi po broju pokušaja po utakmici) da je to glavni razlog zašto Van Gundy inzistira na igru kroz Drummonda u post-upu ili zbog kojega dopušta Morrisu i sada Harrisu da kreiraju iz driblinga, jednostavno treba tu i tamo odmoriti Jacksona kako bi nešto ostalo za one akcije kada mora biti učinkovit i kao kreator i kao finišer.

10. ERIC BLEDSOE 81

Ovo najbolje pokazuje koliko su Sunsi izgubili njegovom ozljedom. Bledsoe je držao brod iznad vode usprkos lošoj atmosferi u svlačionici, čim je stradalo njegovo koljeno, stradali su i Sunsi (čovjek je i sa samo 31 odigranom utakmicom odradio najviše minuta na poziciji do sada u sezoni). Šteta, igrao je Bledsoe košarku karijere i kao kreator i kao strijelac - osim što je popravio šut za tri, bio je elitan s poludistance, čime je kompenzirao manji broj pokušaja na obruču. U biti, počeo je igrati kao pravi veteran, a u tom će smjeru morati i nastaviti obzirom da sada ima oba koljena reparirana i da će od light Westbrooka morati postati više klasični combo koji se oslanja na vještine umjesto fizikalija. Pokaže li se spremnim nastaviti gdje je stao, neka od momčadi koja treba talent na poziciji mogla bi ga skupo platiti tako da barem u njemu Sunsi nemaju promašenu investiciju.

11. MIKE CONLEY 77

U godini borbe za novi ugovor Conley nije uspio odigrati svoju najbolju košarku, što je već samo po sebi upozorenje da su najbolji dani iza njega. Iako nema sumnje kako će još neko vrijeme trajati kao odličan playmaker, fizički je Conley u padu i to svaka momčad koja mu poželi dati max ovoga ljeta mora imati na umu. Ako vam treba treća opcija da zaokružite roster, Conley je još uvijek idealan play, ali ne i ako mislite graditi oko njega. Obzirom na to koliko franšiza treba pomoć na poziciji nema sumnje da će ponude pljuštati sa svih strana, od Salt Lake Citya do Chicaga.

12. RICKY RUBIO 71

Da nema potpuno drvenu ruku, Rubio bi se nalazio u kategoriji all-star igrača, ovako je dio skupine solidnih. Opet, u NBA nema toliko boljih opcija da bi Wolvesi imali razloga odreći ga se, stoga je i nakon trade deadlinea ostao u Minnesoti bez obzira što veći dio sezone on i Mitchell ne nalaze zajednički jezik. Koliko god Wolvesi bili disfunkcionalna franšiza, nisu toliko ludi odreći se nesebičnog playa koji je u stanju hraniti loptama sve njihove gladne, talentirane vučiće. Samo im treba trener koji će znati posložiti stvari kako treba, za početak barem ih malo ubrzati (iako je primjetno da od kada igraju s najboljom petorkom konačno igraju i bržu košarku).

13. JRUE HOLIDAY 70

Izgleda konačno zdrav, a samim time vjerojatno i nedodirljiv dogodine kao kvalitetan partner Davisu. Jedan je od rijetkih kojih je profitirao od promjene trenera, pod Gentryem razvio se u boljeg pick & roll kreatora i to bi mu uz već postojeće 3&D kvalitete trebalo koristiti u budućnosti pokaže li se da su problemi s nogom konačno sanirani. Dovoljno je mlad da odradi uz Davis njegov novi ugovor, pitanje je samo kako Pelicansi misle pronaći potrebnu drugu opciju u napadu jer Holiday to definitivno nije. Također, bit će zanimljivo pratiti kako misle dogodine razdvojiti minute njemu i Evansu, hoće li jedan opet na klupu ili će Tyreke upasti u rolu dvojke nakon što Gordon ode.

14. RAJON RONDO 64

Nakon dugo vremena dobra sezona Ronda, sezona u kojoj je pokazao da još uvijek može nositi NBA napad, ali i potvrdio da se najbolji dani više neće vratiti jer su elitne fizikalije nakon svih ozljeda i kilometara nepovratno izgubljene. Iako ove sezone solidno funkcionira kao spot-up tricaš, nitko se ne bi trebao zavaravati da će u završnoj fazi karijere postati kvalitetan šuter, tako da je njegov učinak i dalje vezan uz kontrolu lopte, a jednostavno nije toliko dobar da možeš graditi pobjedničku momčad oko njega u roli nositelja. Rondu trebaju specifični uvjeti da bi funkcionirao, ili veteranska momčad sa šuterima na preostale četiri pozicije ili odlazak u situaciju gdje će imati slobodu u zamjenu za mentorsku rolu. Zato mi se Sixersi već neko vrijeme čine kao idealna kombinacija, njima treba play koji će razigrati sve talente koje će okupiti nakon ovog ljeta, a mogu Rondu dati slobodu da na 30 minuta po večeri bude Rondo, jer samo tada može biti koristan.

15. GEORGE HILL 59

Nakon što je lani u sezoni obilježenoj ozljedama eksplodirao kao često prva opcija bez Georgea u blizini, Hill se ove godine vratio u ono po čemu je najpoznatiji, u rolu 3&D igrača. S tim da mu zbog prisustva Ellisa ostaje još manje prilike za kreaciju, tako da ima sve manje prilike biti i sekundarni kreator (tek treći u momčadi po broju pick & roll akcija). Godine rade svoje i više nije onako moćan obrambeno na nižim bekovima, ali još uvijek je elitan šuter tako da definitivno ima vrijednost, jednostavno kontekst je trenutno takav da mu ne ostaje previše prilike za istaknuti se. Ipak, kako uglavnom prenosi loptu i organizira napade, vodit ćemo ga kao playa bez obzira što većina akcija Indiane uključuje ili Georgea ili Ellisa kao kreatore s loptom.

16. TONY PARKER 58

Stari dostojanstveno, još uvijek ima trenutaka kada podsjeti kako je opasan u pick & rollu i ulazima, ali ne može nositi ni približno velik teret kao do prije samo nekoliko godina. Idealan za sistem Spursa makar na trenutke, pitanje je samo kako će izgurati još dvije sezone ugovora u još uvijek relativno zahtjevnoj roli.

17. GORAN DRAGIĆ 54

Dragić nije ni prva pick & roll opcija u momčadi tako da dalje ne treba ništa objašnjavati. Rolu koja se često svodi na spot-up šut odrađuje solidno, ali nije all-round klasa koja može maksimizirati svoje talente bez lopte u rukama, tako da ni Heat od njega ne dobiva produkciju za kakvu plaća. Šteta jer Dragić je u fazi karijere kada bi s više prilike sigurno konkurirao za top 10 na poziciji i za all-star, ovako je tek najamnik koji odrađuje koliko može.

18. JEFF TEAGUE 53

Za razliku od Hilla i Dragića koji bi skočili u kategoriju više da imaju prilike, Teague je sam sebe bacio unazad, što je dovelo do toga da mu danas Schroeder prijeti uzimanjem pozicije u Atlanti. Iako je Teagueov slash & kick i dalje neophodan da bi Hawksi funkcionirali, čovjek na obruču i s poludistance više ne realizira kao prosječan NBA bek, kamoli all-star, tako da Hawksi od njega imaju isključivo koristi kao razigravača i povremenog spot-up šutera. Ispada kako je lanjska sezona bila izuzetak, fenomenalna šuterska forma momčadi davala mu je prostor da lakše zabija iz driblinga, ali sada je na naplatu došla činjenica da nije elita ni u pogledu atleticizma ni fizikalija. Ipak, kao slash & kick play još uvijek ima težinu, tako da ne čudi interes koji vlada za njegovim uslugama sada kada se čini da bi Schroeder mogao biti spreman za startnu rolu.

19. DERON WILLIAMS 52

Istrošeni veteran dobro se snašao u Dallasu, kao trener na parketu zadužen za kontrolu ritma i u napadu potreban više combo kvalitetama nego zbog slash & kick igre solidno je zaokružio veteransku petorku Mavsa.

20. MICHAEL CARTER-WILLIAMS 39

21. ELFRID PAYTON 38

Ovdje smo već na skliskom terenu graničnih startera, a ovu dvojicu izdvojit ću zajedno jer se radi o sličnim igračima. Bekovi bez šuta mogu funkcionirati ako su elita na ostalim razinama, što kod njih još nije slučaj. MCW ni defanzivno ni kao kreator nije na razini Rubia ili Ronda da se isplati slagati momčad oko njega kao čovjeka koji ima loptu u rukama veći dio večeri, iako treba priznati da mu je roster u Milwaukeeu bio daleko od idealnog što se tiče nekakvog dolaska do definitivnog dokaza (drugim riječima, još ostaje pitanje da li je MCW loš zbog loših momčadi u kojima je igrao ili su one loše zbog njega). Međutim, dojam je jednostavno da je premekan, da ne igra konstantno s upaljenim motorom, a to je puno veći problem koji u kombinaciji s manjkom šuta znači da će ostatak karijere provesti u roli s klupe. Paytonu također nedostaje tih elitnih kvaliteta u ostalim aspektima igre za koje su se u Orlandu očito nadali da ih ima, mlađi je i s njim je teže znati definitivno može li napraviti iskorak, ali nakon dvije sezone poprilično je jasno da nije klasa koja će fizikalijama i atleticizmom nadoknaditi manjak vještina.

22. JOSE CALDERON 37

Mene je čak i pozitivno iznenadio jer sam mislio da nakon svih ozljeda i kilometara više neće biti u stanju ubacivati iz driblinga, ali eto očito i zatvorenih očiju može ubaciti dugu dvicu ili tricu (iz spot-up situacija koje mu trokut kreira još je i bolji). Problem je samo što doslovno ne može ništa drugo osim prenijeti loptu. Ima u sebi još par sezona kao back-up play, ali definitivno nije igrač za startnu rolu, pogotovo jer igra samo u jednom smjeru.

22. PATRICK BEVERLEY 37

Moraš imati kvalitetu na ostalim pozicijama u petorci ako ga želiš imati u udarnoj postavi, ali ovo je jedan od boljih 3&D igrača u ligi, ne samo na jedinici već uopće (kad je zdrav, što često nije slučaj). Kao što vidimo, liga nije toliko krcata playevima da bi Beverleya tek tako degradirali u elitnog back-upa, s njim u idealnom kontekstu kao petom opcijom u petorci možeš bez problema gurati, ali naglasak je definitivno na ovom idealan kontekst. Mislim, ni Derek Fisher ne bi vidio NBA prstena da nije igrao s Kobeom i Shaqom.

24. D'ANGELO RUSSELL 36

Nastavi li dizati razinu igre u ovih preostalih mjesec dana, ispast će kako je odradio sasvim solidnu rookie sezonu. U kontekstu u kojem se dugo vremena nije znalo tko bi što trebao raditi, sada se definirao kao playmaker, mada ni to nije lako razlučiti obzirom da Lakersi većinu postavljenih napada vrte kroz post-up tako da Russell često tek prenosi loptu i onda je opet ima u rukama tek na kraju napada kada treba nešto stvoriti iz ničega. Obzirom da su i Clarkson i Williams odigrali otprilike jednaki broj akcija u kojima su bili primarne opcije, Russellu sam dao prednost čisto na račun toga što je i u postavama s njima dvojicom uglavnom bio zadužen za početnu kontrolu lopte i što je kroz sezonu jednostavno odradio najviše kao slash & kick kreator. Uglavnom, obzirom na stil kojim su Lakersi igrali teško je reći da su našli svog playa budućnosti, ali da u Russellu imaju biser koji je kako je sezona odmicala postajao sve bolji i kao šuter i kao dribler nije sporno.

25. MATT DELLAVEDOVA 34

Delly je odigrao najviše minuta na poziciji u momčadi, što dosta govori o tome kako su problemi koje su Cavsi imali ove sezone stvarni i kako ih često zaboravljamo. Istok je takav da su se kroz njega mogli šetati i bez Irvinga, ali o tome kako će i hoće li Kyrie do Finala dignuti formu ovisi kojim će putem organizacija na ljeto. Što se Dellya tiče, potvrdio je da lanjski playoff nije slučajan, odličan back-up bek koji uz 3&D kvalitete i sposobnost da igra obje vanjske pozicije može zavrtiti i pristojan pick & roll.

26. DERRICK ROSE 33

Combo strijelci bez dometa za tri na šutu baš i nemaju svrhu, tako da je teško zamisliti scenarij u kojem bi Rose bio preveliko pojačanje čak i kao back-up play u budućnosti. Praktički, osim solidne slash & kick igre jedina stvar na koju se može osloniti svaku večer je šut s vrha reketa, sve bliže obruču i prema perimetru je izazov. Takav tip strijelca, ako nije u stanju kontrolirati loptu i igrati obranu, nije baš najpoželjnija roba u današnjoj analitikom obojanoj NBA. Ostaje samo vidjeti kako Bullsi misle riješiti ovog slona u sobi, hoće li katastrofu koju su doživjeli dodatno produbiti dodatnim laganjem sebi kako je Derrick i dalje budućnost na poziciji, odnosno da li je ova uprava sposobna priznati greške i krenuti dalje bez potrebe za novim PR blamažama.

27. TREY BURKE 31

Kao back-up play (i to ne naročito dobar) Burke ima budućnost u ligi, problem je samo što to nije ono što su Jazzeri zamišljali kada su ga draftali prije tri godine kao 9. pick. Problemi vezani uz manjak fizikalija i upitni atleticizam su očito bili preveliki, a toliko talentiran da ih prebriše očito nije. Briga ga, uvijek će imati one briljantne dvije sezone na Michiganu.

28. TJ MCCONNELL 30

Iznad očekivanja, posebice za nedraftiranog igrača. McConnell ni na Arizoni nije oduševljavao NBA potencijalom, ali očito ima sasvim fini skup vještina koje mu omogućuju da igra podnošljivu rolu i s loptom i bez nje.

29. SHANE LARKIN 23

Pokazao je znakove života s povećanom minutažom, ali za vašu franšizu definitivno nije rješenje dati mu loptu u ruke. Larkin je prvenstveno combo koji šutira iz driblinga, ni na Miamiu nije briljirao kao pick & roll ili slash & kick kreator, a nije klasa jednog Crawforda da gradi karijeru samo na zabijanju. Možda bi imao karijeru da se preziva Rivers, ovako, bojim se da neće dugo preživjeti u NBA.

30. EMANUEL MUDIAY 9

Očajan ulazak u rookie sezonu postao je malo bolji s vremenom, pokazao je sve veću kvalitetu kao kreator i organizator, smanjivši situacije u kojima je bespotrebno bacao loptu u bunar. Čak me ugodno iznenadio igrom u obrani za rookiea, očito ima fizikalije s kojima će na toj strani parketa biti od koristi. Međutim, manjak šuta je ogroman problem, možda čak i Rubievskih razmjera, a u tom slučaju itekako će trebati napredovati u svim ostalim segmentima igre kako bi se nametnuo kao play budućnosti u Coloradu. Rano je nakon jedne sezone otpisati igrača, ali nije rano zaključiti kako Mudiay ipak nije ekstra klasa koja nosi franšizu, takvi si jednostavno ne mogu dozvoliti ovakve godine. Dakle, sad ostaje vidjeti što Denver ima u njemu, solidnog startnog playa koji može funkcionirati u pravom kontekstu, solidnu rezervu ili čak ni to?

Filed under: bball 12 Comments
3Mar/1614

POWER RANKINGS, 6. WEEKS TO GO

Posted by Gee_Spot

Ima još dosta akcije do kraja, ali stvari su poprilično jasne. Na Zapadu izgleda ništa od velike drame, izgleda kako je samo 9 momčadi ostalo u trci za 8 mjesta, a i rasporedi su manje-više izvjesni (osim ako Oklahoma ne nastavi tonuti sve dublje u blato). Na Istoku je u bitku za pozicije od 4. do 8. uključeno 7 momčadi, tu će možda biti nešto vatre, ali u biti samo chillamo i čekamo playoff. Možda ovaj period iskoristim za napisati ranije spomenute top liste po pozicijama umjesto da vodim bilješke, zašto ne. Daj ljudima što žele, ionako to masno plaćaju.

1. WARRIORS

Suludu formu (koja praktički traje tijekom cijele sezone, a u prethodnom tjednu je dosegla nove vrhunce obzirom da je napadačkim učinkom upravo on nosio momčad na nizu gostovanja) Steph je nastavio i protiv Orlanda kojima je utrpao 51 poen (od čega samo 2 kroz slobodna bacanja). Pomislio bi čovjek, eto utakmice godine, okrunio je s njom stvarno fantastičnu formu kojom je ušao u ovaj završni dio sezone, period u kojem je srušio vlastiti rekord po broju ubačenih trica u sezoni 24 utakmice prije kraja iste. A onda se dogodi ono protiv Thundera.

Moj jedini komentar na završnicu te utakmice je hahaha. U biti, to mi je bila i jedina natuknica vezana uz tih zadnjih 15-ak minuta. Činilo se malo traljavo pa sam zadnju četvrtinu utakmice plus produžetak pogledao još dva puta, sa Starim i s Malim. Kad su oni reagirali doslovno na isti način, s "hahaha" i "hahaha", onda sam skužio da se stvarno više nema što reći (nisam poslušao ni jedan podcast iduća tri dana u kojem su se osvrtali na utakmicu jer to je čisti gubitak vremena, kad bi u opisu vidio da se bave Stephom samo bi ih brisao, šta se tu ima reći, mislim u pitanju je čovjek koji video igricu čini nerealnom jer u njoj ne možeš ubaciti šut s 10 metara kad poželiš).

Kako je ovo ipak kvazi-ozbiljan blog, moramo dati malo širi kontekst. Za početak treba stvari staviti u perspektivu - OKC je po svoj logici ovdje bila apsolutni favorit, osim po jednoj, a ta se pokazala presudnom, a ta je da su ovogodišnji Warriorsi top 5 momčad svih vremena. Dakle, u bilo kojoj drugoj sezoni oni na ovakvom gostovanju ne bi imali što tražiti - za OKC, momčad iz vrha koja praktički od prvog dana sezone i pobjede protiv Spursa nema dobivenu važnu utakmicu, uz to momčad iza koje su dva bolna svježa poraza protiv Warriorsa i posebice onaj protiv Cavsa, ovo je bila playoff utakmica. Tako to funkcionira u NBA, motivi su drugačiji od večeri do večeri, a domaćin je ovdje imao i motiv i domaći parket i odmorniju momčad (Thunder je imao dan odmora više i utakmicu manje nakon all-star pauze). Gosti su samo došli odraditi posao, igrajući šesto gostovanje u devet dana.

Pazite, samo ova zadnja rečenica obično presudi u ovakvim utakmicama (to je nešto što u eventualnoj playoff seriji neće biti slučaj i što će bitno utjecati na izvedbu Warriorsa, da ne bi bilo zabune, u playoffu neće biti letova s jednog kraja kontinenta na drugi i utakmica u manje od 48 sati razlike). I zamalo je tako i bilo, većina igrača Warriorsa nije imala kisika ni za zabiti zicere. I opet su pronašli načina izvući se, na sulude načine, usprkos protivniku koji je odigrao na gornjoj granici mogućnosti. Durant opet odigra partiju nakon koje bi ga do lani proglasili najboljim igračem na planetu, još jednom pokaže s kakvom lakoćom trpa. Samo, ta njegova lakoća zabijanja pored Stepha više nije tako posebna jer Durant je ipak skok-šuter u tijelu rasnog krila s centarskim rasponom ruku, čudo prirode. Steph je skok-šuter s tijelom prosječnog košarkaša.

Da je Durant igrao produžetak OKC bi vjerojatno dobio utakmicu. To je činjenica. Ali, poanta nije u tome da je OKC zamalo dobio, već što su, usprkos tome što im se sve posložilo, uopće imali problema ovo završiti puno ranije. Izgubiti onakvu završnicu s onoliko meč lopti, to su već može pričati o tome kako su Warriorsi kad krenu ne samo opasnost na parketu, već i u glavama uzbuđenih protivnika. Da se razumijemo, Warriorsima je ovo po svemu do sada viđenom definitivno najteži protivnik jer Durant i Westbrook su toliko dobri 1 na 5 da sami mogu napraviti razliku, nije slučajno da i drugu utakmicu za redom Oklahoma odmah na startu radi ozbiljnu prednost i da Warriorsi imaju sreće što su toliko dobri u tranziciji i tricama pa im minus od 15-ak koševa ne predstavlja opterećenje (za momčad koja se više oslanja na postavljene napade i sporiji ritam, poput Spursa i Cavsa, stizati ovakve razlike predstavljala bi izazov koji bi ih sigurno koštao energije u završnici).

Što još dodati. Russ je možda mogao imati i učinkovitiju večer, ali s druge strane kad uzmemo u obzir koliko je Roberson solidan bio u napadu, dođemo do nekakvog prosjeka. Uostalom, Russ nije elitni šuter, tako da ako će se oslanjati na njega da ubaci 4 od 8 trica u eventualnoj seriji, to nije dobar plan (kao momčad su gađali 48% iz igre i 35% za tricu, teško da mogu bolje u playoff seriji). Russ je buldožer i tu je odradio sasvim pristojan posao. Ibaka je bio veličanstven, ne znam što drugo reći, igrao je kao manijak, debelo iznad onoga na što nas je navikao ove sezone. Klupa je bila problem, naravno, ta početna prednost Oklahome se po običaju počne topiti kad krenu rotacije, to nije ništa novo i to je njihov glavni kamen oko vrata, nešto što smo već odavno apsolvirali (petorka s Robersonom nazad u akciji je stvarno dobra, ali kako ćeš se boriti za naslov sa Singlerom 20 minuta na parketu). Jednostavno, nemaju momčad koja može parirati Warriorsima. Eto, u jednoj večeri kada su je imali, kada su napravili sve što je moguće i kada su dobili sjajan all-round učinak, ispalo je da nemaju toliko dobre pojedince.

O Oklahomi više ne znam što bi dodao, možda još par rečenica o Warriorsima. Curry i Klay su ih ogromnim mudima izvukli, uz još jednom pravovremenu asistenciju Iggya čija muda su još jednom bila takva da se postavlja pitanje kakve bokserice ti ljudi nose (sigurno ne ovo smeće iz H&M kao ja). Ipak, na stranu show, postoje ovdje i ozbiljni košarkaški problemi. Visoka postava Warriorsa s ovakvim usporenim Bogutom ne funkcionira, Andrija je u zadnje vrijeme u formi iz lanjskog Finala i to u kombinaciji s ozljedom Ezelia nije dobro. Mislim, biti ovoliko nadskakan (+30, to je bolesna razlika) i uopće ostati u egalu je nezamislivo do jučer, to je još jedan temelj shvaćanje košarke kojega Warriorsi ruše svojim stilom igre. Ako mi dozvolite digresiju i skok kroz vrijeme, mislim da je za njih ovo ljeto čak i važnije zadržati Ezelia nego Barnesa obzirom da je održati Boguta u komadu uvijek pustolovina, a petog startera koji može odraditi rolu tweenera lakše je naći nego startnog centra koji drži obranu 30 minuta po večeri (Dudley je slobodan ako treba, mada nije isključeno da će sve dogovoriti unutar kuće i da će ostati kompletni iako bih ja da sam na mjestu Popovicha i Buforda cijelo ljeto utjecao na Marksa i Hennigana da daju max ugovore Ezeliu i Barnesu "super su vam oni, evo da mi u San Antoniu imamo prostor, sutra bi ih potpisali za max, Ezeli je novi Robinson, a Barnesu malo fali da postane Kawhi").

Osim problema sa skokom, defanzivno većih rupa nije bilo, pogotovo kad je na parket izašla smallball postava. Aktivnost i IQ ove skupine uvijek će biti u stanju odraditi posao na tom dijelu parketa, što su pokazali i ovdje, gdje su usprkos podređenosti u reketu opet bili u stanju odigrati bolju obranu, posebice u završnici. Uopće, ključ je bila igra postave smrti, koja je u samo 10 minuta na parketu ostvarila +14, predstavljajući puno veći problem za OKC u oba smjera od svega što su do tada vidjeli. Dakle, nekakav logičan zaključak bi bio da samo treba povećati broj minuta najboljim kombinacijama i da je time potencijalni problem Oklahome u playoffu riješen. S tim da ostaje problem forme na petici (za očekivati je da će podjela minuta između Boguta i Ezelia bolje funkcionirati na 30-ak minuta nego ovo kada na parketu gledamo Varejaoa kojega je Kerr bacio u vatru da vidi može li na njega uopće računati u doigravanju) i uopće te startne petorke koja upada u rupu jer je daleko od idealne, dok Oklahoma ipak koristi svojih 5 najboljih od starta. Tu bi možda mogli razmisliti o tome da protiv Oklahome, koja ionako nema klupu kojoj treba parirati, startaju s Iggyem umjesto Barnesa kako bi imali tog elitnog stopera na Durantu od samog početka, a ne da se uvijek moraju vaditi iz minusa. Momčadi koje pobjeđuju obično ne mijenjaju formule, ali siguran sam da bi u eventualnoj playoff seriji Kerr mogao povući ovaj potez ako prvih par utakmica budemo gledali sličan scenarij kao do sada u regularnoj sezoni.

A kad smo već kod regularne sezone, dok budete ovo čitali, vjerojatno će se znati i kako je prošao revanš u Zaljevu. Warriorsi su došli do predaha u idealnom trenutku, Green, Bogut i Barnes će malo uhvatiti zraka, a Curry će malo odmoriti gležanj koji je stradao u Oklahomi (jebote, to što je od staklenog čovjeka odjednom postao čovjek od čelika još je fascinantnije od toga koliko je popravio dribling ili domet na šutu).

Protiv Atlante su ga odmarali, isto kao i Iggya, jahali su Klaya kao prvu opciju i onda po običaju izvukli stvar obranom u završnici. Nisu mogli računati na smallball bez dva ključna člana tako da su do kraja jahali startnu petorku, iščupavši pobjedu skokom i obranom. Atlantina kilava unutarnja linija tako je došla kao naručena da se malo oporave od glavobolje koje im je zadao Thunder s Ibakom, Adamsom i Durantom.

2. SPURS

S Leonardom na parketu opet su ona kaznena ekspedicija na koju smo navikli, Jazz se držao dok nisu krenule rotacije, a onda su se, kako to obično biva s protivnicima Spursa, raspali. Ono, igrati s 4 startera i Mackom bez klupe protiv momčadi koja nekako uspijeva izvući maksimum iz dvije petorke nije lako. Rocketsi su pak dobili po nosu već u prvoj četvrtini, kasnije su se malo pribrali kad su se počeli dodavati i širiti reket, ali Spursi ovakve utakmice odrađuju na autopilotu.

Pistonsi doma također nisu bili izazov, njihova klupa se držala iznad očekivanja, ali Spursi su tijekom večeri našli vremena iskoristiti mismatch koji je Aldridge imao nad Harrisom i Morrisom koji ga definitivno ne mogu čuvati u postu. Pokušao je Van Gundy s visokom postavom, držao je na parketu Baynesa uz Drummonda kao i Doc nedavno kada je stavio Aldricha uz Jordana, dakle očito da je ova visoka postava Spursa ogroman problem svima osim Warriorsima. Uglavnom, sve što su dobili obrambeno, Pistonsi su prosuli u napadu kojega je zona Spursa sada još lakše branila, tako da je ovo njima trenutno strukturni šah-mat za kojega nemaju odgovor. Spursima je to pak bio samo još jedan dan u uredu.

Ne miruju Spursi ni izvan parketa, dodali su iskustvo na roster u vidu Millera, možda i Martina, odbačeni veteranski dvojac Wolvesa dobro će doći u finišu sezone gdje će Spursi definitivno odmarati udarne opcije. Samo, nešto mi govori da ni dodatni šuter na boku poput Martina neće riješiti ključni problem, manjak atleta na vanjskim pozicijama (jasno, pod uvjetom da ga uopće potpišu).

3. THUNDER

Ogromna motivacijska i fizička prednost, Durant u top izdanju, nekoliko sjajnih situacija na početku i u završnici koje u 9 od 10 slučajeva rezultiraju pobjedom... Sve to nije bilo dovoljno za skinuti Warriorse. Njihove nade imaju temelja, pokazala je to lakoća kojom rade prednost i Durantova sposobnost da prati Currya poen za poen (koliko je to moguće), ali trebali bi odigrati savršenu seriju s 5 igrača da ih glave ne dođe manjak rotacije. Najvažnije u ovom periodu je izdržati psihički, pljuske od Cavsa i Warriorsa sigurno su ostavile traga, možda ne na Russu i Durantu, ali na ostatku momčadi svakako. A možda i na njima jer nije lako izdržati ovakve udarce, pokazalo se u završnici protiv Golden Statea da nisu baš čvrsti u glavi. U biti, ne treba biti grub, treba konstatirati neke stare dobro znane istine. Prvo, s Donovanom ovo nije ništa pametnija momčad nego ranije, sve je i dalje isključivo izolacija, svaki put kad netko tko se ne zove Durant ili Westbrook nešto zabije ne vjeruješ očima. Drugo, obrana i dalje radi previše propusta. Najgore od svega, i jedno i drugo najuočljivije je u samoj završnici, u clutchu, kada bi igra trebala biti na vrhuncu. Jasno, svi tada igraju s najboljim postavama, Warriorsi nisu iznimka, tako da je njihova petorka smrti svakako zaslužna za pad učinka Thundera u oba smjera u zadnjim minutama, ali OKC ne diže razinu igre u tim momentima, što samo dodatno naglašava probleme koje imaju.

Uostalom, način na koji su prokockali prednost protiv Clippersa i još jedna katastrofalna izvedba u zadnjih 5 minuta sve ovo potvrđuju - ni nakon skoro cijele sezone pod Donovanom, ova momčad i dalje nema igru prema naprijed koja maksimizira talent na parketu, a prema nazad očito igraju stilom koji čak minimizira individualne kvalitete koje imaju na raspolaganju. Najgore od svega, ovim porazom otvaraju šanse Clippersima da ih preskoče na trećem mjestu, što bi značilo da već u drugoj rundi idu na Warriorse.

Završnica protiv Clippersa bila je dno tjedna, iako ništa bolji nisu bili ni protiv Pelicansa. Umor od druge večeri back-to-backa može im poslužiti kao isprika obzirom na to koliko su tanki, ali nije da Davis igra okružen rasnim suigračima. Bez obzira na prednost u talentu, OKC je opet potonuo u završnici, po običaju su počeli igrati najgore kada je bilo najpotrebnije (tada jednostavno prestane i ono malo akcije, samo se gleda što će napraviti Russ i KD, a obrana uporno izbjegava prilagoditi se situaciji i drži se plana koliko god manjkav bio), a nije im pomogla ni odluka Donovana da posegne za smallball postavom s Foyeom umjesto Adamsa. Obzirom da je pri tome na parketu držao i Waitersa umjesto Robersona, mogao je slobodno staviti natpis "perimetar i reket otvoreni". Mislim, kao da je stil igre, konkretno preuzimanje na svakom bloku, sam po sebi bitan ako na parketu imaš većinu negativnih defanzivaca.

4. CAVS

Zanimljiv tjedan, tri utakmice zbijene u 4 dana, a zatim tri dana odmora. Utakmica tjedna tako je definitivno bila ona prva protiv Raptorsa, gdje su došli u Toronto napaljenom protivniku i gdje su do same završnice držali stvari pod kontrolom. LeBron je bio odličan, ali ovaj put nije imao pravu pratnju, a nejasne su bile i neke odluke Luea, posebice u samoj završnici gdje su ispustili pobjedu. Raptorsi iritantni playoff pristupom i pritiskom na sudce, baš su odavali dojam male momčadi koja pati od manjka samopouzdanja, ali na parketu su odradili posao.

Posebice Lowry, u startu je Toronto upao u rupu iz koje su se izvukli čim je Lowry nanjušio da može Irvinga maltretirati kako želi. Logično, kad god su mogli stavljali su u pick & roll Irvinga i Lovea i nevjerojatno je da su Cavsi uopće ušli u utakmicu nepripremljeni na ovakav scenarij i da im je trebalo poprilično vremena da reagiraju. Kasnije su na Lowryu držali Shumperta, odnosno Dellya, a Irving je bio toliko beskoristan da ga je u samoj završnici Lue miksao sa Shumpertom kad god je mogao. Mislim, iskoristit ću ovdje odmah prostor za digresiju, znamo da Kyrie još uvijek hvata formu i da se to neće nikada dogoditi, ali njega bi idealno bilo gurnuti u rolu šestog igrača kako bi maksimizirao potencijal ove momčadi. Jednostavno, on i Love su toliko veliki problemi u obrani da ih ne možeš sakriti ako ih ne koristiš maksimalno u napadu, a to je nemoguće dok god su zajedno na parketu. Uglavnom, iduće ljeto Cavsi će mijenjati roster, a umjesto Lovea predlažem da se radije riješe Irvinga koji ima još tanji životopis od Lovea (dok ove dvojica počnu igrati pobjedničku košarku, James će ostati i bez ovo malo kose što mu je ostalo, jasno ne računajući ovu presađenu s Boozerove glave).

Kako god, Lowry je veći dio večeri imao relativno lagan posao i to se pokazalo popriličnim problemom. Ipak, još veća greška Luea bila je forsiranje postave s Loveom na petici u završnici. Na kraju druge četvrtine ovo im je upalilo jer su na parketu domaćini iz nekog razloga imali Scolu i Jamesa Johnsona (ah, znam taj razlog, standardne rotacije, netko starta, pa je kao logično i da završi), ali kada je Casey u završnici na parketu ostavio Rossa i Pattersona, Cavsi su izgubili i prostor i reket. Patterson je odličnim kretanjem zatvarao Jamesa, to mu je forte, a onaj slabiji dio njegove igre, branjenje posta, ovdje nije toliko dolazio do izražaja jer LeBron ipak nije centar. Plus, u sredini su se stalno rotirali Valanciunas i Biyombo, također radi obrane i napada, što se pokazalo kockom koja se isplatila. Lovea na perimetru kao stretch peticu zatvarao bi najbliži igrač dok bi centar čuvao sredinu, a ova zonska obrana na stretch petici Cavsa pokazala se dobrim potezom jer su dotični imali ogromnih problema doći u sredinu da bi kroz slash & kick uopće iskoristili činjenicu što je Love otvoren. Tu se vidjelo koliko im nedostaje ozbiljnih akcija i bolji sistem od Irvinga ili Jamesa u pick & rollu, praktički tu su Raptorsi također preuzimali kako ne bi razbili raspored, ostavljajući igrača s loptom u izolacijama. Što Cavsi i inače igraju, tako da ih nije bilo teško natjerati da zagrizu udicu.

Dva dana kasnije protiv Wizardsa nisu ni pokušavali ispraviti propust, odmarali su Jamesa, Love je zbog udarca u bedro igrao samo 23 minute, tako da su praktički poklonili utakmicu Wizardsima. Koliko će ovakvo kalkuliranje utjecati na playoff rasplet na Istoku najbolje je pokazala sljedeća utakmica protiv Indiane gdje su i James i Love opet bili u punom pogonu. Mozgov je dobio priliku startati nakon što je Lue odlučio da je za 3 poraza u zadnje 4 utakmice dijelom zaslužan izostanak energije kod Thompsona, iako se tu radi o klasičnom prelijevanju iz šupljeg u prazno. Naime, nisu Cavsi ni ovdje pokazali ništa posebno, mučili su se cijelu večer s još jednom lošim partijama Irvinga i Love, a postava s Jamesom i Loveom kao parom visokih u završnici opet nije služila ničemu, pogotovo u obrani. U biti, da na kraju nije bilo na parketu upravo Thompsona, koji je donio skok u napadu i nešto zaštite reketa u defanzivi, Cavsi bi vjerojatno izgubili još jednu partiju. Sve u svemu, od Lueovih promjena i dalje ništa, barem ne na bolje. Možemo dosta toga pripisati ozljedama i umoru, ali možda ima nešto problematično i u kemiji. Bez Jamesa u petoj brzini ovaj roster odjednom djeluje kao prosječna playoff družina, nitko ne odskače i to će morati promijeniti do playoffa. Definitivno ne smiju ostati bez Dellya i Thompsona jer u hrpi mlitavih tijela njihova energija odskače čak i kada nisu u idealnoj formi i trenutno ne mogu zamisliti da završavaju utakmice bez ove dvojice na parketu.

5. CLIPPERS

Guraju ovaj put bez kiksa, Paul je razmontirao Kingse da se ispere gorak okus poraza od Nuggetsa, a treba istaknuti solidnu rolu Greena kao startne stretch četvorke u odsustvu umornog Piercea. S Netsima su također prošli bez problema, za što je prije svega bio zaslužan Crawford koji je u pravom trenutku krenuo u seriju koja je donijela mirnu završnicu.

Tako da je sinoćnja utakmica u Oklahomi bila jedino vrijedno spomena, pogotovo nakon što su napravili čudo u završnici. OKC je krenuo moćno, Clippersi su bili u debelom minusu veći dio večeri i činilo se da je stvar gotova već na poluvremenu, a pogotovo nakon što ni nakon novih 12 minuta nisu uspjeli srezati minus s 20-ak razlike. I onda u završnici opet gledamo novo sramoćenje Thundera. Katastrofalna klupa ispustila je dio prednosti protiv razigrane smallball petorke Clippersa kojom su dirigirali Paul u napadu i Jordan u obrani (Crawford, Redick i Johnson raspoređeni u spot-upu davali su im ogroman prostor), a ni udarna petorka u clutchu nije pokazala ništa osim da plivaju u obrani (preuzimanje na pick & rollu protiv Clippersa nema smisla, kakva je to taktika kada u oba matchupa imaš nepovoljan ishod, Jordana na beku i Paula protiv centra), odnosno da su im jedine ideje u napadu Russovo probijanje i Durantov šut preko ruke.

6. RAPTORS

Nakon emotivne pobjede protiv Cavsa koju smo već apsolvirali, otišli su u Detroit po batine, bez Lowrya koji je dobio dan odmora kao nagradu za prethodnu partiju. Pistonsi su maksimalno iskoristili manjak pokretača u napadu Toronta, kao i Scolin boravak na parketu, njihov napad dodatkom Harrisa sada ima tu dodatnu opasnost iz driblinga i puno je lakše bilo kreirati mismatcheve, bilo da ga izvučeš iz reketa stretch formacijom ili napadaš u driblingu. Oslabljena klupa je također odlično reagirala, nisu ovi Raptorsi bili ni sjena onoj energetskoj bombi od prije par dana, tako da je utakmica riješena u trećoj četvrtini. Uz Scolu, problem je i Johnson kao igrač manje u napadu, koliko god potreban bio u ovakvoj utakmici jer bi DeRozana na trojci Harris i Morris još više razbucali, toliko postaje sve očitije da im je Carroll itekako potreban kao 3&D swingman, ali i kao smallball četvorka. Treba spomenuti finu partiju Wrighta koji je kao back-up play odigrao bolju partiju od Josepha (što ne bi trebalo čuditi nikoga).

Protiv Jazza su opet bili svi na okupu, tako da su očekivano odradili posao na svom parketu, pogotovo jer je Utah u nastavku utakmice igrala bez Hooda koji je dobio udarac u glavu. Napadački tako više nisu mogli pratiti ritam, a nije da su bolji posao radili i u obrani, opet im je reket bio previše otvoren, što je za momčad koja namjerava živjeti od obrane sredine prevelik problem.

7. CELTICS

Ovi dugački periodi domaćih utakmica obično bi u sebi krili razočaranja, iako ih Boston baš i nije imao previše, pogotovo ne s 5 utakmica u nizu. Ovaj put nije bilo tako, odradili su sve što su morali. Uglavnom, 50 pobjeda postaje sve realniji domet, makar bez Olynyka tanka unutarnja linija donosi još manje raznovrsnosti. Nezgodan protivnik bio je Milwaukee, imali su ogromnih problema braniti Monroea u sredini u završnici, ali su izdržali zahvaljujući prednosti koju su izgradili do tada. Oslabljeni Miami sa svojom kilavom vanjskom linijom u kojoj nema ni kreaciji ni šuta došao im je kao naručen, mogli su zonom zatvoriti reket i smanjiti utjecaj Whitesidea tako da se nedostatak zaštite reketa ni ne osjeti. Naravno, protiv Jazza je bilo najteže, Favors ih je uništio u nedavnoj utakmici u Salt Lake Cityu, a iako su ovdje njega i Goberta držali pod kontrolom, Celticsi su ovo mogli izgubiti bez problema samo da je Utah pogodila nešto skok-šuteva koji su im curili tijekom cijele večeri. Bez obzira na očajnu realizaciju, Jazz je u završnici i dalje imao šansu uzeti utakmicu, ali Boston je jednostavno djelovao konkretnije, posebice u obrani na loptu i ubacivanju lopte u obruč preko bekova.

Blazersi su pak nešto duže vremena proveli na Istočnoj obali, za razliku od Jazzera koji su tek promijenili zonu oni su se već stigli aklimatizirati, međutim i ovdje je Boston imao sreće jer su došli na drugoj večeri back-to-backa i tu su Celticsi u trećoj četvrtini jednostavno ukrali utakmicu energijom u obrani i tranziciji.

8. HAWKS

Nakon očajnog tjedna red je bio da odrade jedan dobar, a to su po običaju napravili osloncem na obranu. Ovo nije lanjska momčad koju se moglo smatrati najboljom šuterskom rotacijom nakon Warriorsa, ovo je ispodprosječna šuterska momčad koja doslovno živi od uspjeha defanzive, točnije od sjajne obrane pick & rolla i presinga na loptu. Dosta tu ovisi o pokretljivosti Horforda i Millsapa koji su često ključni, što u udvajanju, što u rotaciji prema sredini, a i čim Korvera maknu iz rotacije dobiju i izuzetan učinak na bokovima. S kombinacijama Bazemore-Sefolosha i Bazemore-Hardaway defanzivni učinci su im sjajni, a posebice elitne brojke se vežu uz kombinaciju Sefolosha-Hardaway koja u zadnje vrijeme dobiva gomilu minuta. Zaključak - što više prostora njima umjesto Korveru, bit će uspješniji.

A ovaj tjedan su bili solidni. Da su uspjeli ukrasti utakmicu Warriorsima, imali bi 3-0, ovako im za utjehu ostaju odlične partije protiv Bullsa i Hornetsa, direktnih protivnika za doigravanje. Bullsi s bekovskim parom Moore-Snell baš i nisu bili neki izazov, ali su se zato osvetili Hornetsima za težak poraz koji su doživjeli na nedavnom gostovanju u Charlotteu. Odličnom obranom na Walkeru i Batumu u startu su napravili ogromnu prednost, +16 u prvoj četvrtini, što su uspješno održali do kraja.

9. BLAZERS

Brutalan raspored ih nije pokolebao, ostvariti 3-2 na ovakvom rasporedu za momčad poput njihove ogroman je uspjeh. Najveći kiks dogodio se na startu tjedna, gdje su im se Rocketsi osvetili za ranije gaženje u Houstonu. Izgledalo je kao da će se povijest ponoviti, Lillard nije imao nikakvih problema trpati protiv Houstona i održavati razliku (u jednom periodu i na 20-ak poena prednosti), ali onda se u završnici dogodio potop. Rocketsi u zadnje vrijeme imaju ove periode kada im počnu upadati trice sa svih strana, pogotovo kada na parketu imaju smallball postavu s Terryem i tu kruženjem lopte nakon Hardenovih ulazaka u sredinu kreiraju otvorene šuteve bez problema. Blazersi su prerano skinuli nogu s gasa, posebice klupa koja je totalno podbacila, Rocketsi su strpljivo tražili rupe protiv agresivne obrane koja nije bila dovoljno koncentrirana jer su već upisali pobjedu, tako da je sve skupa rezultiralo s nevjerojatnih 54 poena Houstona u zadnjih 17 minuta utakmice. Osim u obrani, Blazersi su totalno bezidejni bili i u napadu gdje su dozvolili Houstonu da agresivnom igrom na loptu prekine gomilu posjeda. Ariza na Lillardu je bio sjajan, ali agresivno udvajanje, rotiranje i uopće lamatanje rukama od strane Houstona podsjetili su na trenutak na onu lanjsku obranu koja ih je dovela do finala konferencije.

Nakon ovakvog poraza doma, moglo se očekivati svašta, ali Blazersi su pokazali da imaju karakter i da im playoff neće pobjeći. Lillard je opet diktirao tempo i na gostovanju kod Bullsa, koji u ovako sakatom stanju nisu mogli parirati playu gostiju. Uz to, ovdje je Stotts povukao novi potez, nezadovoljan izdanjem klupe protiv Houstona opet je u rotaciju vratio Leonarda umjesto Harklessa, dakle odlučio se radije na visinu u reketu umjesto dodatnog pritiska na perimetru, što se pokazalo mudrim jer je upravo Leonard bio ključan za širenje reketa, ali i kontrolu skoka. Klupa je tako napravila bitnu razliku, a isto se ponovilo i sutradan protiv Pacersa koji za Leonarda nisu imali lijeka. U dva navrata klupa Blazersa napravila je razliku, dovoljno za mirnu završnicu. Dubina i Leonard su bili ključni i protiv Knicksa, koji ni u jednom trenutku nisu imali šanse, ali protiv Bostona se nije mogao ponoviti podvig, druga večer back-to-backa ovdje je ipak bila prevelika prepreka. Nevažno, to je potpuno razumljiv poraz, ono bitno je da su Blazersi opet pronašli načina maksimizirati talent. Praktički, da im se nije dogodio onaj blackout protiv Rocketsa sada bi već bili sigurni u playoff, ovako im prijeti opasnost da ako se nađu u rezultatskom egalu ispadnu zbog pobjede viška Houstona koji ima 2-1 u međusobnim dvobojima. Čekaju ih još dva gadna tjedna, ako se i nakon njih održe iznad 50%, onda će vjerojatno izbjeći dramu u samoj završnici.

10. PACERS

Tjedan za zaborav, da nije pobjede protiv Bucksa u zadnjem trenu rezultat bi bio katastrofalan. Ovako, 1-3 su podnošljivi prije svega na račun solidnog dojma, praktički igrali su kao i uvijek, jedino što za razliku od ranijih tjedana ovaj put nisu imali Turnera da radi razliku u gustim završnicama. A izgubili su ovaj put čak dvije, protiv Hornetsa i protiv Cavsa. Iako su u obje imali jednako dobru priliku uzeti utakmicu, puno bolnija je ova protiv direktnih protivnika. Naime, Hornetsi sada imaju i prednost i puno lakši raspored, barem u idućih par tjedana, tako da bi se vrlo lako moglo dogoditi da na kraju Pacersi budu ti koji će se boriti za osmo mjesto. Pozitivno je što zadnji mjesec nije težak, uglavnom igraju doma, a uz to George je u odličnoj formi, što je dokazao i protiv Batuma u super utakmici, pravoj prvenstvenoj kako bi se reklo. Razlika u učinku između 2 swingmana bila je na kraju i razlika između pobjede i poraza, George je u završnici bio na razini dok je Batum nestao, a i Pacersi su još jednom vukli odlične poteze na samom kraju. U neku ruku bio je ovo i dvoboj dva kandidata za trenera godine, Vogela i Clifforda, trener Pacersa je ovaj put ispao mudriji čisto iz razloga jer je imao čovjeka koji je zabio sve što je trebalo, tako da se lako zaboravi kako su Hornetsi kao gosti držali utakmicu pod kontrolom praktički do samog kraja.

Protiv Cavsa je LeBron ipak zasjenio prvog čovjeka Pacersa, iako je najveći krivac za poraz vjerojatno Vogel koji je u završnici držao na parketu Stuckeya i Ellisa koji su u svom stilu lošom selekcijom šuta ostavili Indianu bez poena u dva ključna napada. Malo je pretjerao s rotacijama trener, stvarno nije bilo potrebe u samoj završnici parirati smallballu Cavsa kada je cijelu večer igra s dva visoka funkcionirala više nego dobro. Između ova dva bolna poraza ugurao se i jedan u kojem uopće nisu imali rješenja, protiv Blazersa, dok su u spomenutoj pobjedi protiv Bucksa odigrali odlično, prije svega u periodima dok su na parketu bile klupe, oduzevši tako Milwaukeeu aspekt igre koji im je u zadnje vrijeme davao poticaj (bez Carter-Williamsa ionako slaba kolekcija bekova bila je dodatno bezopasna).

11. PISTONS

Solidan tjedan, opet su pokazali na trenutke da će im napad s Harrisom biti opasan, ali isto tako da obrambeni problemi neće samo tako nestati. Ključno je što su nekako uspjeli sakriti manjak tijela na klupi, u čemu im je pomogao i kontekst. Bucksi protiv ovako razigranog Jacksona, a nakon all-star pauze je stvarno maestralan, nisu imali šanse, pogotovo kada ostatak rostera šuterski prati Jacksonovu slash & kick igru. Sutradan su po logici stvari trebali izgubiti na drugoj večeri back-to-backa, ali Raptorsi bez Lowrya i bez energije nisu ni pokušali pružiti otpor razigranoj startnoj petorci Pistonsa. Protiv Spursa nisu izgledali dobro, posebice je opet problem bio Harris u obrani, ali izgleda da će napadački iskorak biti presudan u lovu na doigravanje. Čekaju ih dva zeznuta tjedna, ali onda u zadnjem mjesecu imaju period od čak 9 utakmica doma u nizu gdje bi mogli bez problema računati na score 7-2, što bi na kraju moglo biti presudno.

12. HEAT

Ranjeni nisu imali što raditi u Bostonu, ali već protiv Knicksa doma ovo je bila druga momčad. Ne samo zato što su igrali puno lakšu utakmicu, već zato što su dodali Joea Johnsona, kojega je Spoelstra odmah gurnuo u petorku. Svojim spot-up kvalitetama, a one i dalje postoje jer je, nakon što je prva dva mjeseca sezone tricu gađao s 30%, Johnson u siječnju i veljači na sjajnih 45% (u principu čovjek je dva prva mjeseca hvatao formu, kao veteran se očito nije previše zamarao treniranjem u predsezoni). Dodatak ovakvog snajpera, bez obzira koliko bio jednodimenzionalan, za najgoru tricašku momčad lige je ogroman plus i Miami će od ovog poteza svakako imati koristi, u biti nema te momčadi koja se trenutno bori za doigravanje u kojoj bi Johnson imao više smisla. Uostalom, osim Knicksa osjetili su to i Bullsi kojima je SpotUp-Joe (Iso-Joe više nije prikladan nadimak) utrpao 24 poena, pomogavši Heatu da zabije 129 poena u večeri, što je za 13 poena više od sljedećeg broja koševa kojega su zabili ove sezone. Jasno, Bullsi su u rasulu, ali nema spora kako Johnson pomaže širiti reket, a uz to se kroz njega u post-upu još uvijek može zavrtiti napad, što su sve veliki plusevi u odnosu na ono što su do sada dobivali od Winslowa i Greena, praktički Joe je čak i u ovom stadiju raspada bolji kreator od prvoga i pouzdaniji šuter od drugoga.

Miami ima možda i najteži raspored od svih konkurenata, ali ostanu li u komadu, sada imaju rotaciju koja se može izboriti za mjesto među 8. Inače, u cijeloj priči je zanimljivo kako su usprkos dodataku Johnsonova minimalca na cap u Miamiu uspjeli izbjeći porez. Koji sam po sebi nije problem, radilo bi se o nebitnom iznosu, ono bitno za izbjeći bilo je ponovno plaćanje poreza koje eventualne buduće troškove može povećati kroz dodatne kazne, a to je Riley odradio tipičnim la famiglia potezom - otpuštanjem ozlijeđenog Udriha uz popust koji će mu se vjerojatno refundirati kroz novi ugovor dogodine (isto tako je i Johnson već rekao da želi nastaviti karijeru u Miamiu, što objašnjava zašto je izabrao njihov minimalac umjesto neke povoljnije ponude).

13. HORNETS

Skočili su na šesto mjesto i sudeći po idealnom rasporedu iduća dva tjedna tu će se zadržati neko vrijeme, a možda i otići prema gore. Naime, sada je došao red na njih da odrade svoj mini trening kamp usred sezone, čeka ih dva tjedna skoro non-stop boravka u vlastitoj dvorani (imaju samo izlet u Miami pri kraju ovog lagodnog rasporeda), a protivnici koji im stižu daleko su od opasnih. A kao idealan uvod u ono što ih čeka poslužile su i dvije utakmice zagrijavanja sa Sunsima i Sixersima u kojima su nabijali koš-razliku. I, što je važnije, vratili Batuma u život jer pad njegovog učinka u zadnje vrijeme itekako je bio problematičan. Njegove slabije partije i način na koji su ih Hawksi razbili na otvaranju tjedna nisu davali previše razloga za optimizam, ali, kako to u NBA obično biva, raspored ti uzme, raspored ti vrati. Ovakvu šansu Clifford i društvo ne bi smjeli propustiti.

14. MAVS

Taman tjedan po mjeri da se iskupe za lošije rezultate u zadnje vrijeme. Naravno, opet je glavni faktor bio raspored, tri utakmice doma protiv Nuggetsa, Wolvesa i Magica su sve što vam treba da utvrdite playoff ambicije. S tim da su zamalo izgubili od Denvera, opet im je trebao produžetak (četvrti u sedam utakmica do te) da se spase, a pomoglo im je što je umjesto Gallinarija koji je sredio gležanj završnicu igrao Faried koji u matchupu protiv Dirka nije imao šanse. Pogotovo kada je Dallas zaigrao s Dirkom kao jedinim visokim u završnici, dok je Malone na parketu uporno držao dva visoka, od čega jednog bez šuta i bez sposobnosti da brani na perimetru poput Farieda.

Minnesotina mladost je izrešetana na sličan način, Carlisleova košarka za njih je preteška lekcija, a u najtežem dvoboju tjedna Dallas se osvetio Orlandu za nedavni poraz u gostima. Oslabljeni Magic bez Fourniera ovaj put nije imao šanse protiv puno boljeg Dirkovog izdanja, a svakako treba napomenuti i da je Parsons cijelu ovo vrijeme nastavio igrati na visokoj razini, operacija koljena je sada prošlost i već se priča o mogućem max ugovoru ovog ljeta. Također, Carlisle je očekivano našao solidnu rolu za Leea kao trećeg visokog, od Bostona odbačen kao višak Lee će svojom kvalitetom u pick & rollu dobro doći Dallasu kojem je u zadnje vrijeme učinak s klupe ovisio isključivo o šuterskom raspoloženju nekog od gomile combo-bekova koje imaju na rosteru.

15. JAZZ

Najveći gubitnici tjedna, raspored im nije lagan i za očekivati je bilo da će usprkos kvaliteti imati problema ostati ispred Houstona u borbi za osmo mjesto, ali dobrim dijelom su si i sami iskopali ovu rupu na brzinu. Izgubiti od Toronta u gostima bez Hooda veći dio utakmice je razumljivo, isto kao i pasti u završnici protiv Bostona ili San Antonia. Dok su od potonjih stradali tijekom drugog poluvremena, protiv Bostona su bili u utakmici do samog kraja, mogli su uz malo više sreće dobiti, dakle usprkos porazu imali su itekako razloga za zadovoljstvo. Ali, izgubiti od Netsa na svom parketu, to je nešto što si momčad u njihovoj situaciji ne smije dopustiti, takav poraz bi ih u situaciji u kojoj si ne mogu dopustiti pogreške mogao skupo koštati. Tu se, kao i u većini utakmica u zadnje vrijeme, pokazalo da imaju ogromnih problema s formom Favorsa i Goberta, banalno rečeno njih dvoje ne igraju toliko dobro u obrani kad su zajedno na parketu da bi mogli opravdati to što im napad u tim periodima slabije funkcionira. Opet, kada ih Snyder razdvoji, obrana se uglavnom raspada, nedostatak ozbiljnih opcija na klupi pokazuje se tako prevelikom preprekom u ostvarenju ambicija. Gobert nije isti igrač od ozljede koljena, Favors je definitivno bolji, ali ni on od problema s leđima nije na all-star razini, a to izgleda neće moći preživjeti. Šteta, playoff iskustvo bi im itekako dobro došlo.

16. WIZARDS

Nova potvrda dobre forme stigla je u vidu ovih 4-0. Koji izgledaju bolje od izvedbe na parketu, čak ni na izuzetno laganom rasporedu (dvije utakmice protiv Sixersa, jedna protiv Wolvesa, jedna protiv Cavsa bez LeBrona) Wizardsi nisu briljirali. Međutim, odradili su posao, pri tome pokušavajući dodatno izbrusiti formu za završnicu sezone. Morris je zadnje dvije utakmice počeo kao starter gurnuvši Dudleya u rolu s klupe, na neki način možda i završivši smallball period koji je postao dio identiteta veći dio sezone. Morris je solidno funkcionirao s klupe uz Nenea, ali na poluvremenu protiv Cavsa gurnuli su ga uz Gortata, što je rezultiralo dominacijom u reketu protiv načetog Lovea i Thompsona. To se pokazalo dovoljnim Wittmanu da usprkos dobrim igrama nakon all-star pauze napravi i potpuni zaokret, tako da je u spomenute dvije utakmice protiv Sixersa i Wolvesa startna petorka dobila novi izgled. Dok god ne pretjeruju s loptama na Morrisa u post-upu i izolacijama sve bi trebalo biti ok, uostalom vratio se i Anderson u rotaciju, tako da sada imaju dovoljno opcija za igrati smallball barem pola utakmice. Druga postava s Bealom, Dudleyem i Andersonom je funkcionirala odlično protiv klupe Wolvesa, možda stvarno nema potrebe šuterski toliko slabiti startnu petorku u ovom trenutku. Opet, Randy zna najbolje, zar ne, nema sumnje kako će do kraja sezone pronaći najbolji način da iskoristi ovaj potencijal kojega ima na raspolaganju (Randy, čisto za slučaj da ti ovo čitaš, napominjem kako sam sarkastičan).

17. BULLS

S četiri poraza imali su tjedan za zaborav (obranu koja curi na sve strane bez Butlera sada su opteretili i najgorim napadom u ligi), kao što smo očekivali krenuli su nizati poraze čim su se makli od United Centra. Bez Butlera protiv Atlante i Miamia nisu imali šanse, a zbog ozljede Gibsona nisu je dobili ni protiv Orlanda koji je maksimalno iskoristio činjenicu da su pod košem ostali samo na Gasolu i da im je najbolju defanzivac u petorci bio Moore (koji se i sam ozljedio u završnici utakmice, što je dodatni problem za novi tjedan). S tim da mi nije jasno zašto su umjesto Felicia koristili Bairstowa, mislim nije da bi dobili ovu utakmicu, ali Felicio je u stanju igrati košarku puno bližu Gibsonovoj razini od Bairstowa koji je u NBA ne znam preko kakve veze. Jedina utakmica doma tako je bilo protiv Blazersa, tu ni odlična partija Gasola nije pomogla jer obrana nije mogla ništa protiv Lillarda. Uglavnom, situacija nije laka, dok se Butler vrati mogli bi i ispasti iz kruga momčadi koje se bore za upasti u playoff na mala vrata.

18. GRIZZLIES

Nitko u ligi nije imao lakši raspored, ali svejedno je s ovim rosterom trebalo ostvariti 3-1. Imali su i sreće jer je Denver ostao bez Gallinaria tako da se nisu morali bojati njihove smallball postave, dapače Joerger je dobio utakmicu u samoj završnici okrenuvši se Chalmersu i Conleyu kao bekovima uz Barnesa kao smallball četvorku, dok je Malone kao i u ranije spomenutoj utakmici protiv Dallasa uporno na parketu držao dva visoka od kojih je jedan Faried (tip ne donosi ništa od pluseva koje visoki inače donose, poput mismatcha u post-upu i zaštite obruča, ali donosi sve minuse poput manjka šuterskog raspona). Lakersi im nisu dorasli, ali poraz protiv Sunsa je dokazao da s ovim rosterom protiv nikoga nisu sigurni. Srećom po njihove playoff nade i njihov pick, iskupili su se za ovaj kiks protiv Kingsa. Nakrcanim reketom nisu bili lagan matchup Cousinsu, ali ključna razlika bila je u tome što za razliku od Kingsa oni i dalje igraju nešto nalik obrani, tako da ova pobjeda i nije neki revolucionirani uspjeh. Međutim, odradili su posao kako su i planirali nakon prijelaznog roka, ovaj lakši dio rasporeda su maksimalno iskoristili i sada im ostaje dobiti još 6-7 utakmica u preostalih 22 da bi bili sigurni među 8, ne vjerujem da će i Houston i Utah uspjeti otići toliko iznad 50% da ih izbace u slučaju niza poraza.

19. ROCKETS

Otkazali su Lawsonu, na taj način priznavši da je ova sezona jedno veliko skretanje s puta. Umjesto pojačanja koje ih je trebalo odvesti na razinu više u napadu, Lawson se pokazao uglavnom smetnjom, bez koje odmah bolje funkcioniraju, s Terryem u spot-upu imaju puno bolju podjelu minuta na jedinici jer Harden je sada u svakom trenutku okružen s nekim tko može zabiti otvorenu tricu. Nije ovo bio sjajan tjedan, protiv Spursa i pogotovo protiv Bucksa su pokazali da nemaju ozbiljnu obranu na koju se mogu osloniti, ali su na otvaranju tjedna protiv Blazersa isto tako pokazali da imaju talenta za igrati ozbiljnu košarku kada im se sve poklopi, odnosno kada u istom trenutku uspiju igrati učinkovito u oba smjera. Doduše, nije da se mogu osloniti makar na napad svaku večer, ali tu barem u svakoj utakmici imaju nekoliko perioda u kojima im se dogodi da upadnu u ritam u kojem sjajno izgledaju - ulazi, povratne, dodatni pasovi, otvoreni šutevi. Problem je što ni ovo ne mogu održati na istom nivou najveći dio utakmice. Opet, taj bljesak protiv Blazersa i činjenica da su Pelicansi odustali od sezone donijeli su im dvije pobjede i pristojnu prednost pred Jazzom u izgleda jedinom preostalom neriješenom dvoboju na Zapadu.

20. MAGIC

Imali su gust tjedan, ali ne i težak, tako da ih negativan score u ovih pet utakmica vjerojatno izbacuje iz playoff kombinacija. Curry ih je izrešetao, to su mogli i očekivati, zato je nejasan kilavi nastup u New Yorku. Kao mlada momčad nemaju se pravo izvlačiti na umor u drugoj večeri back-to-backa, pogotovo nakon što su protiv Warriorsa udarni igrači igrali manje minuta jer je utakmica bila riješena u trećoj četvrtini. Uglavnom, Knicksi su ih razbili u prvom poluvremenu energetski, a kasnije je kasno bilo za stizati, pogotovo kada nisi u stanju ubaciti tricu protiv momčadi koja ti ostavlja perimetar otvorenim. Nakon što se Vučević još jednom iskalio nad Sixersima, porazom u Dallasu gdje su igrali bez Fourniera koji je ozljedio zglob vjerojatno su uvidjeli da od playoffa neće biti ništa. Dobili su poklon u vidu ranjenih Bullsa, ali to je ujedno i jedina momčad u gužvi mediokriteta na Istoku koja izgleda kao da bi je mogli preskočiti do kraja, Miami, Indiana, Detroit i Wizardsi djeluju prestabilno. Pogotovo kada uzmemo u obzir da Orlando ima vjerojatno najteži preostali raspored od svih njih. Dakle, fokus je opet na draftu i ljetu.

21. KINGS

Nikako se ne mogu prisiliti igrati obranu, tako da je nakon ovih 0-3 priča za njih vjerojatno završena. Raspored im nije bio naklonjen, definitivno nisu dorasli igrati protiv Clippersa ili Thundera čak ni na svom parketu, ali da je ostalo išta ponosa u njima našli bi načina bolje odigrati protiv Memphisa, čak i bez Gaya koji je zadnje dvije utakmice propustio zbog ozljede ramena. Mislim, to je momčad koja tricu ne može ubaciti ni slučajno, dakle ovdje su Kingsi samo trebali braniti reket zonom i u napadu se osloniti na raznovrsniji talent, umjesto da se pogube u kaotičnoj utakmici u kojoj se greške gomilaju na sve strane. Uglavnom, kako je krenulo, bit će uspjeh ako konačno prođu granicu od 30 pobjeda. Nakon 7 tužnih godina u kojima im ni to nije polazilo za rukom možda bi imali razloga za nekakvo sitno zadovoljstvo da ovo nije bio roster složen da se do kraja bori za osmo mjesto. Ispasti ovoliko rano iz trke najveća je blamaža u sad skoro pa desetljeću nakon Adelmana krcatom lošim sezonama.

22. PELICANS

Iskoristili su trenutne probleme Oklahome da im ukradu utakmicu u završnici, tko bi rekao da će promjena trenera dovesti do toga da počinjemo sumnjati ne samo u IQ, već i u muda Kevina Duranta. Sada je eto još jasnije da Thunder treba njegove nadljudske partije da izvuče čak i ovakvu u principu nebitnu utakmicu. Za razliku od Oklahome, Pelicansi nisu trebali da Davis odigra na hall of fame razini, trebalo im je tek dovoljno lucidnih šutera i slashera da ritmom razbiju očajnu obranu gostiju. Naravno, kako su ovo ipak Pelicansi, bez Davisa koji je dobio poštedu zbog neispravnog palca izgubili su od Wolvesa u završnici u kojoj su bili konkurentni samo zato što se Gordon vratio s bolovanja i odmah počeo šibati trice u potrazi za novim ugovorom. Inače, taj Davisov palac vjerojatno je i razlog zašto od eksplozije protiv Pistonsa AD ne igra bajno, ne samo kao realizator već i kao potrošač (ili je ta nova raspodjela lopti dio plana tankiranja). S njim u ovakvom sporednom izdanju nisu mogli ni protiv Rocketsa, iako su ovi po običaju dali sve od sebe da izgube utakmicu.

23. BUCKS

Ako su imali nekakve nade da se mogu umiješati u borbu za osmo mjesto, nakon tjedna u kojem su dobili po nosu od tri direktna protivnika one više ne postoje. Praktički, dobili su samo Rocketse koji ti praktički sami naprave pola posla (dozvolili su Bucksima, 24. od 30. napada u ligi, da im ubace 59% šuteva iz igre), dok protiv Detroita, Bostona i Indiane nisu bili ni približno tako uspješni. Koš-razlika možda ne odaje takav dojam, ali sva tri protivnika mogla su do poena kad su htjeli, uopće nije bilo napeto, već su Bucksi iskoristili opuštanja u samoj završnici da friziraju rezultat. Usput su odlučili odmoriti Carter-Williamsa zbog bolnog koljena, nedostajao im je njegov impuls s klupe protiv Indiane, a moglo bi tako biti još neko vrijeme obzirom da nemaju razloga požurivati ga nazad.

24. KNICKS

Otužna atmosfera zavladala je u New Yorku, sada kada su i najveći optimisti postali svjesni da je playoff samo san, čak ni agresivni mediji nisu u stanju smisliti narativ kojim bi punili prostor. Knicksima vjerojatno ni pravi jednorog na parketu ne bi pomogao pored ovakve vanjske linije gdje uz mrtvog Calderona (koji je sam po sebi mitološko biće, nepokretan, a trči) i potrošenog Afflala više nema ni ono malo energije što su znali donijeti Galloway i Grant koji pod Rambisom nemaju ni mrvicu one slobode s loptom koju im je dopuštao Fisher. Blazersi i Heat su ih pregazili u Madisonu bez problema, a do jedine pobjede su došli koristeći lošu večer Orlanda koji je taj dan doletio s Floride na utakmicu.

25. NUGGETS

Potez koji im je trebao dogodio se ozljedom Gallinaria, sada su i oni postali topovsko meso, a uprava je briljantnim potezom našla način kako ovo maksimizirati, angažiravši od Sixersa otpuštenog Sampsona koji je uskočio u Gallovu rolu startne trojke. Ima doduše Malone dovoljno tijela da posloži i bolju rotaciju, ali za sada su Gallove minute dali uglavnom Sampsonu i Fariedu, što je rezultiralo porazima od Dallasa i Grizzliesa. Lakerse su dobili dijelom zato što ne mogu biti toliko loši sve i da hoće, a dijelom i jer se Malone konačno sjetio ostaviti na parketu Jokića umjesto Farieda. Kako to obično biva sve se odigralo slučajno, Malone je zbog Fariedovih osobnih morao mijenjati rotaciju, a onda je valjda uvidio da momčad bolje funkcionira s čovjekom koji zna igrati bolju i raznovrsniju košarku. Go figure.

26. WOLVES

Riješili su se veteranskih utega u vidu Millera i Martina (pri tome su od ovog potonjeg dobili i popriličnu financijsku poštedu jer ga iduće sezone zasigurno neće morati plaćati u iznosu na kojega je Martin imao pravo), Mitchell je potpuno gurnuo Princea u drugi plan, što znači da su konačno počeli gledati u budućnost. Towns i LaVine sjajni protiv Pelicansa, a posebice veseli saznanje da LaVine u off the ball ulozi funkcionira odlično, dakle sve one priče o tome da je previše sebičan padaju u vodu. Zamislite sad samo koliko bi još bolji bio da je još ranije počeo igrati u ovoj roli umjesto da što su ga uporno gurali u kalup revolveraša s klupe. Uz dobre večeri kao protiv Pelicansa bit će i onih loših kao protiv Dallasa gdje su klinci pokazali da baš i ne igraju obranu (posebice imaju problema u zadnjoj liniji, od kada nema Garnetta da dirigira rotacijama, Dieng i Towns više smetaju jedan drugome nego što si pomažu). Ili protiv Wizardsa gdje protiv Gortata, Morrisa i Nenea od Townsa nisu mogli dobiti potrebnu partiju. Plus, sada nemaju ni previše mogućnosti za složiti rotaciju, tako da će krvariti i kada klupa bude na parketu, ali bez obzira na sve imaju dovoljno talenta da do kraja sezone dođu do 26 pobjeda, čime bi za 10 utakmica nadmašili lanjski rezultat.

27. NETS

Krenuli su u tjedan bez Johnsona i očekivano nisu izgubili puno, protiv Sunsa je njegove lopte dobio Bogdanović i odlično se snašao i kao spot-up šuter i kao sekundarni kreator. Njihov fokus se ne gubi, iskoristit će svaki poklon na rasporedu, što su potvrdili i protiv Jazza gdje su borbenošću iskoristili krizu identiteta u kojoj se trenutačno našao domaćin.

Pružili su otpor i Clippersima koji su ih lomili do zadnje četvrtine, tako da je svojevrsno iznenađenje bio poraz od Lakersa. Ali, kad staviš stvar u kontekst, a taj je da su Lakersi imali 4 dana priprema za ovu utakmicu dok su Netsi igrali drugu večer back-to-backa (mada bez putovanja jer su ostali u Los Angelesu), postaje malo jasnije zašto su ih Lakersi izrešetali (uz to, Russell je konačno odigrao utakmicu dostojnu drugog picka ovakve draft klase).

28. SIXERS

Efekt Smitha se izgleda potrošio, a tome doprinose i sami forsiranjem para Okafor-Noel koji im dobrim dijelom oduzima sve ono što dobro što podnošljiv play donosi. Nebitno, izgubili su dvije utakmice od Wizardsa (s tim da su u ovoj drugoj, u kojoj su Wizardsi zaigrali s klasičnom postavom baš kada se protivnik vratio na smallball, igrali odlično do završnice bez Okafora koji je zbog udarca u potkoljenicu dobio poštedu, što je odmah otvorilo prostor za run and gun), a Orlando i Charlotte su ih pregazili.

29. SUNS

U porazu od Netsa su izgledali tako katastrofalno da su se odlučili oprostiti i od Humphriesa, odlučivši se radije ostatak sezone jahati Lena. I to se pokazalo dobrim potezom, Lenova masa i skakačke kvalitete pomogle su im da dođu do prve pobjede u više od mjesec dana, ubili su Grizlije u reketu s vlastitim grit & grind dvojcem Chandler-Len. Jasno, ovakva postava ne pali baš protiv svakoga, što se jasno vidjelo i na gostovanju kod Hornetsa koji su ih izrešetali. Mislim, ne treba očekivati od Watsona više od toga da razvija Bookera i Lena, ali za ovu prigodu je mogao, ako ne startati s dodatnim bekom uz Tuckera kao smallball četvorkom koja bi pokrivala Williamsa, barem malo više miksati postave umjesto da Lena i Chandlera drži isključivo zajedno na parketu (imaš dvije solidne petice na rosteru, a onda trećinu utakmice igraš bez centra u sredini jer su ti druga dva visoka Len i Teletović, to mi nikako nije jasno).

30. LAKERS

Osim briljantne partije Russella protiv Netsa koja je rezultirala pobjedom nakon 8 poraza u nizu (pomoglo je i što uokolo nije bilo Bryanta zbog ramena, odnosno Williams je igrao samo 9 minuta zbog ozljede), nema se što za prijaviti. Ništa pozitivnoga, to jest. Memphis im je uvalio 13 trica što je podvig, a ni Denver nije imao previše problema kontrolirati tijek utakmice protiv obrane koja im je dozvoljavala šetnju do obruča i gomilu otvorenih šuteva s perimetra.

Filed under: bball 14 Comments