ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

30Apr/163

SPURS VS THUNDER

Posted by Gee_Spot

Kad sam krenuo pisati osvrt, neizbježno su mi na pamet pale serije prethodnih sezona, posebice ona iz 2012. kada su Spursi poveli s 2-0 igrajući fenomenalno u napadu (praktički, bila je to najava onoga što nas čeka iduće dvije sezone, prava atomska košarka u kojoj sa svih strana netko ulazi u sredinu, baca povratne i zabija trice) da bi OKC, jašući mladost i energiju Duranta i Westbrooka, okrenuo seriju s 4 pobjede u nizu. Iduće sezone se nisu ni sastali (na put je stala ozljeda Westbrooka pa je Memphis izbacio usamljenog Duranta kojem s kuka nije silazio Tony Allen), da bi 2014. opet ozljeda, ovaj put Ibake, olakšala život Spursima. Lani opet ništa, zbog Durantovog stopala Thunder nije ni ušao u doigravanje i tako nam eto sada tek trećeg playoff obračuna dvije najbolje franšize Zapada zadnjih pola desetljeća.

Osim da prođem kroz uspomene nisam se previše bavio ranijim matchupovima jer ovo više nisu iste momčadi. Russ doduše ni nakon svih operacija koljena nije promijenio stil igre, ali OKC više nije onako potentna i krcata testosteronom, kao što ni Spursi nisu onako stari. Plus, Popovo ulaganje u Greena i Leonarda donijelo je Spursima dva stopera na perimetru koja itekako dobro dođu protiv ovakvog protivnika, a da ne govorimo kako su Leonardova mladost i dodatak Aldridgea skinuli teret odgovornosti s Tonya, Manua i Timmya koji su se ranijih sezona napatili dok su pokušavali pratiti manijakalni gore-dolje ritam dvojice superstarova Thundera (sorry Cuban).

Tako da je ovo matchup koji će samo na papiru zvučati poznato, dok nas na parketu čekaju neki novi odnosi snaga.

Jasno, u planu Spursa sve polazi od načina na koje će pokušati pod kontrolom držati učinak udarnog dvojca. Za početak, nema sumnje kako će ostavljati što više prostora Russu (barem do reketa, neka ulazi do sredine i poteže dugih dvica koliko želi) vodeći se logikom kako svaki njegov dodatni pokušaj predstavlja jedan posjed manje za Duranta. Morat ćeš naučiti živjeti s onih par utakmica u kojima Westbrook zabije trice i šuteve s poludistance s oko 50%, ali, gledajući cijelu seriju, ovom taktikom imat ćeš napadački učinak Thundera do jedne mjere pod kontrolom. Da bi pak osjetili pune blagodati kontrole, Spursi će morati tjerati Duranta što više s perimetra i svesti ga na šutera s poludistance. Ovo bi puno teže bilo izvesti kad bi se Durant poput Currya puno više otvarao bez lopte, u takvom stilu igre ni jedan Leonard ne bi uspijevao uvijek ostati na šutu. Međutim, kako znamo da će KD uglavnom napadati ili iz driblinga (što Leonard jedva čeka) ili iz spot-upa (gdje Leonard pravovremeno može stići oduzeti šut i prisiliti ga na ulaz), to bi moglo upaliti.

Nakon što prisile dva ključna strijelca na manje učinkovitu igru, tranzicijskom obranom Spursi će oduzeti Westbrooku dobar dio poena iz kontri kojima pumpa učinkovitost i zbog kojih ga brojke prikazuju kao boljeg igrača nego što jeste, čime je manje-više kompletiran recept koji bi dvije udarne opcije Oklahome trebao držati na nekim njihovim prosječnim izdanjima. Jasno, to je lakše reći nego učiniti, ali uvjerljivo najbolja obrana lige ima sve preduvjete za ostvariti zacrtano. Dakle, sada se postavlja pitanje može li ostatak momčad nadoknaditi eventualna slabija izdanja nositelja ili barem izazvati obranu Spursa dovoljno da popuste stisak prema Durantu i Westbrooku?

Samo ako će Ibaka, Waiters i Roberson zabijati većinu onih povremenih šuteva koje im obrana Spursa ostavi jer OKC jednostavno nema stretch postava kojima bi izvukla Spurse iz reketa, Duranta na četvorci gotovo da i ne koriste, a, ako ih u nekom trenutku nužda i natjera na to, imaju preslab izbor igrača na perimetru da Spursi bez problema ne bi mogli kontrirati (tipa, bez beda sakriju Diawa ili Aldridgea na Singleru ili tko već bude igrao trojku ili jednostavno zaigraju s Manuom umjesto jednog visokog i pomaknu Kawhia na četvorku). Kanter je inače u dvije ozbiljne utakmice tijekom sezone (zadnje dvije su bile revijalne) bio ogroman problem Spursima što se skoka u napadu tiče, ako igraš zonski s dva visoka i paziš da zatvoriš ulaze Durantu i Westbrooku, onda će se događati da Enes prođe iza leđa i uhvati poneki odbijanac ili zabije zicer. Međutim, Spursi će ga znati kazniti na drugoj strani tako da on definitivno neće biti čovjek prevage.

Roberson je toliko skroman potrošač da i povremena trica koja mu upadne ne znači ništa obzirom da ih uglavnom izbjegava šutirati, a Waiters je, pa, Waiters - ako i nastavi šutirati kao protiv Mavsa, sve će anulirati nepotrebnim pokušajima da se driblingom probije do obruča. Tako da je sve na Ibaki, a u tom slučaju Spursi se ne moraju brinuti jer Donovan se cijelu sezonu nije potrudio naći mu poštenu rolu u napadu i vrtiti mu potrebnu količinu akcija. Thunder će kad zagusti sigurno zvati njegov broj, ali jednostavno nemaju u krvi raditi to dovoljno konstantno, tako da će Spursi i s ovim moći preživjeti dok god čuvaju obruč i drže udarne opcije pod kontrolom.

Što nas dovodi do, po meni, ništa manje zanimljivijeg dijela parketa na kojem se postavlja pitanje mogu li Spursi zabiti dovoljno ovim svojim napadom s malo trica i bez pouzdanog slashera (kad zagusti, Pop i dalje najviše vjeruje Manuovoj ćeli, a to koliko je simpatično toliko je i problematično)? Thunder ima prosječnu obranu kroz sezonu, što je isključivo zasluga loše klupe i malog broja kvalitetnih postava koje Donovan može koristiti. U doigravanju su rotacije srezane i OKC bi definitivno trebala igrati bolje na tom dijelu parketa, a kako Spursi nemaju pouzdanu prvu opciju, moguće je da naiđu na gomilu problema protiv startne petorke Thundera koja ima i dovoljno mišića braniti sredinu te dovoljno dužine i pokretljivosti smetati na perimetru. Obzirom na lakoću kojom OKC brani pick & roll preuzimanjem na pozicijama od 1 do 4, za očekivati je da Spursi dosta igraju kroz 1-5 kombinacije, pogotovo kada su na petici Aldridge ili West koji mogu zabiti iz pick & popa dok Adams ili Kanter čekaju u sredini.

Međutim, samo time ne možeš parirati Durantu i Westbrooku sve da cijelu seriju ne rade ništa drugo osim da uzimaju šuteve iz driblinga, tako da će Spursi trebati izvući timski učinak iz više opcija. Parker ne može nositi napad iako će mu Westbrook ostavljati dovoljno prostora, tako da će Pop morati izbalansirati njegove kvalitetne momente s povremenim trenutcima kada Leonard eksplodira kroz tranziciju i spot-up, odnosno s epizodama kada se lopta spušta Aldridgeu na post-up i skok-šut s poludistance. S tim da je jedna stvar ključna - Spursi ne moraju dobiti dvoboje startnih petorki, moraju ostati tek dovoljno blizu da klupa s Ginobiliem i Diawom može napraviti onu presudnu razliku. Te minute će biti krucijalne za napad Spursa, a sudeći po formi četiri najvažnija igrača s klupe, a tu još računam Millsa i Westa, OKC će imati gadnih problema preživjeti u ovim periodima. Donovan je u zadnje vrijeme uglavnom ostavljao Duranta s rezervama, što bi moglo upaliti i u ovoj seriji, ali s Oklahomom je pitanje prave rotacije vječno otvoreno i tko zna kako će im uzorak izmjena izgledati nakon par utakmica.

Tu je još jedan problem vezan uz trenersku filozofiju koja je ove sezone itekako zaslužna za probleme koje je Thunder pokazivao u obrani. Naime, izuzmemo li raritete poput Boeheima, svi treneri vjerni su obrani na čovjeka, ali se razlikuju po načinu na koji je prakticiraju. Nekima je primarno braniti reket, nekima loptu, a Donovan pripada u ovu drugu skupinu (Brooks je pak bio pripadnik prve i tu tranziciju nije bilo lako izvesti). Promjene koje je donio, posebice u načinu kako OKC brani pick & roll, definitivno su im pomogle da u tom aspektu obrane postanu elita, ali to je dovelo do regresa u dva druga aspekta defanzive. Prvo, kako Ibaku prečesto izvlače iz reketa, ne samo da izađe na visoki pick & roll već i da preuzme i uspori beka, pod košem su ostali bez ključnog korektora, pomagača i blokera. Adams solidno brani obruč, ali pozadinske rotacije bez Ibake nisu toliko hitre tako da često nema nikoga da zatvori Adamsova čovjeka ako se ovaj rotira zatvoriti ulaz. Drugo, tolikim fokusom na primarnu akciju, ostavljaju previše rupa na strani bez lopte. I jedno i drugo je problem protiv Spursa jer Spursi nisu jednostavna pick & roll momčad, njihov pokretni napad počiva na napadanju iz spot-upa s više opcija i u stanju su dovoljno dugo kružiti loptom dok ne nađu rupu u obrani. A Donovanovo inzistiranje na eliminaciji pick & rolla i pretjeranom rotiranju često ostavlja prilike upravo za jednostavne cutove u sredinu ili otvorene šuteve iz kornera.

Tako da ne vidim kako se mogu provući s 4 utakmice u gostima ako uzmem u obzir da će zabijati manje nego im je potrebno, odnosno da nemaju dubinu za igrati 48 minuta vrhunske obrane. Kad još dodamo da je ovo Donovanu prvi playoff i da je pitanje kako će reagirati na Popove izazove, posebice kada bude trebalo prilagođavati obranu u hodu, odnosno da je uvijek lutrija igrati završnice s ovim rosterom gdje nakon cijele sezone nitko ne zna koja je idealna postava za završiti utakmicu, mislim da neće ni putovati radi sedme u San Antonio.

SPURS IN 6

Filed under: bball 3 Comments
30Apr/162

14

Posted by Gee_Spot

Kako svi sudionici druge runde nisu poznati, najave ću pisati jednu po jednu, a očekujte ih na blogu predvečer na dan utakmice. Dakle, večeras oko 18 se bavimo Spursima i Thunderom.

RAPTORS @ PACERS, G6

Iznenađujuće otvaranje utakmice, Raptorsi s jedne strane lakoćom koriste prostor koji Pattersonu i Carrollu ostavlja obrana Pacersa fokusirana na čuvanje reketa te Lowrya i DeRozana, dok na drugoj Pacersi ne mogu ništa zabiti u reketu iako uporno pokušavaju, igrajući na silu kroz sredinu umjesto da poput protivnika uhvate ritam i jednostavno traže otvoreni šut. Stvari se popravljaju nakon standardnog prelaksa na smallball kada Indiana dobiva pomoć iz neočekivanog izvora - Solomon Hill koristi prostor koji mu ostavljaju Raptorsi i s dvije trice pokreće napad domaćina, koji istovremeno igra puno agresivniju obranu (opet treba istaknuti Hilla koji je sjajno odradio posao na raspoloženom Pattersonu pokrivajući ga po cijelom parketu i stižući napraviti pritisak čim bi primio loptu, za razliku od Turnera koji je obično tek stizao izazvati šut). I samo tako, stvari su na početku, s tim da treba primjetiti kako je Vogel ostavio Mahinmia cijelu prvu četvrtinu na parketu uz Georgea i Hilla, dakle očito je pripremio novi uzorak izmjena.

Lowryu i rezervama tako se suprostavlja Turner s klupom, uz Georgea koji i dalje nema namjeru napustiti parket (nakon 3 minute ipak mora jer je bio nevidljiv čime je odmah srušio vlastitu tezu da može igrati 48 minuta ako treba). S tim da je opet Solomon Hill bio ključan, čim je on ušao na parket umjesto Georgea vratila se energija u obranu Pacersa i usprkos tome što je Joseph zabio par trica, klupa Indiane održala je egal. Dovoljno je bilo da Turner zabije par otvorenih šuteva, odnosno da Lowry upropasti nekoliko posjeda ne uspijevajući se osloboditi Lawsonova presinga (da je neki NBA fan proveo godinu dana u nekom hramu na Tibetu bez ikakvih informacija i da uopće nije pratio sezonu 2015/2016 do ovog trenutka, vjerojatno bi pomislio "cool, Indiana je dovela Lawsona iz Denvera, sada imaju čovjeka koji će namučiti Lowrya i koji je praktički u najboljim danima bio nalik Lowryu", mi pak koji ovo gledamo bez pauze za meditaciju sada barem znamo kako će Lowryu izgledati karijere nakon sljedeće ozljede ili za par godina).

Ono što je zanimljivo u cijeloj situaciji je da Vogel radije jaše Lawsona i Stuckeya nego da vrati na parket Ellisa koji bi u ovoj roli de facto šestog igrača mogao biti od koristi (dakle, opet ništa od razdvajanja minuta Ellisu i Hillu). Također, Vogel predugo na parketu ostavlja Turnera što odmah koriste Lowry i Valanciunas da kroz niz pick & roll akcija odvedu Toronto do +8 prije nego je Indiana uvela Mahinmia, opet stisla u obrani i smanjila na podnošljivih -4. U biti, obzirom kako su igrale udarne opcije (1-11 šuta Georgea i Hilla) i obzirom na činjenicu da im je daleko najbolji igrač bio Solomon Hill (koliko je Vogel tražio raspoložene ljude najbolje vam govori podatak da je nakon dugo vremena četvrtinu zatvorio velikom postavom s Turnerom i Mahinmiem na parketu), Pacersi su mogli biti presretni što nisu u puno većoj rupi. A nisu jer su Lowry i DeRozan u ovoj seriji to što jesu, playoff ekvivalenti Ronnieu Priceu i Jamesu Andersonu (naravno, za to ogromne zasluge imaju upravo Hill i George).

U trećoj više ni ispušni ventili Raptorsa ne zabijaju, nedostatak ideja u napadu na obje strane je fascinantan, ali Indiana ima sreće što je Monta konačno naletio na jedan period u kojem igra u svom najboljem instant offense izdanju - zabija par ulaza u tranziciji, skok-šut iz driblinga s poludistance, čak i jednu spot-up tricu, dovoljno za 9 poena kojima je održao napad Pacersa živim, pretvorivši -4 u +6. Da iskoristim kliše od maloprije, Raptorsi mogu biti zadovoljni što su s ovakvom igrom udarnih igrača u ovako malom minusu, ali, sada se postavlja sljedeće pitanje - ako Ronnie i James ne mogu ništa zabiti, a sporedne opcije su počele bacati cigle, kako misle preživjeti zadnju četvrtinu?

Odgovor je nikako. Vogel sada na parketu uz Turnera i Georgea ima i Ellisa, napad Indiane odjednom izgleda kompetentno i za čas su na +11. Naravno, Monta se ugasio, njegov trenutak je kako to već biva prošao, ali nije ni bitno jer George konačno nešto zabija. Turner nastavlja stavljati duge dvice (četiri ukupno ove večeri u kojoj je još jednom bio više nego pouzdan u oba smjera) i to Toronto jednostavno ne može pratiti - Ronnie i James su, umjesto da kao lideri (ili ako hoćete glavni potrošači) preuzmu inicijativu, odigrali najgoru četvrtinu utakmice, možda i cijele serije (nisam provjeravao jer bi mi trebalo cijelu jutro koliko ih je bilo u konkurenciji), tako da Pacersi u 3 minute odlaze na +19 i utakmica je gotova (koliko su Raptorsi bili jalovi u ovom trenutku dovoljno govori podatak da je Indiana u jednom kasnijem trenutku imala i +28, svašta, nabiti takvu razliku u ovako kratkom periodu i to u utakmici u kojoj praktički 36 minuta gledaš natezanje je stvarno posebno dostignuće za oba protivnika).

Raptorsi su tako dosegli novo dno, pali su bez ispaljenog metka protiv jednog solidnog izdanja Pacersa koji su se i sami tražili tri četvrtine utakmice. Na kraju se domaćin mogao osloniti na svog najboljeg igrača (i bez konkurencije MVP-a serije, nevažno kako završi sedma utakmica), kvalitetan doprinos visokog para (Mahinmi će ovo ljeto brojati hrpe dolare kakve nikada nije mogao ni zamisliti) i par dobrih epizoda sporednih opcija. Gosti se jedino mogu osloniti na saznanje da u ovoj seriji očito od Lowrya i DeRozana ne mogu dobiti dovoljno. Sad, može li to biti dovoljno da u sedmoj pred svojom publikom još jednom naprave čudo i izvuku se na trikove poput utakmice sezone rookiea Powella ili Caseyeva nadmudrivanja Vogela (mislim, već to što je stručni štab Raptorsa bio taj koji u ovoj seriji u nekoliko navrata spašava stvar govori sve što treba znati o izvedbi igrača na parketu)? Sve je otvoreno, ali jedno je sigurno - Indiana je u proteklih 6 utakmica dokazala da je u ovom trenutku bolja momčad, definitivno ulaze i u sedmu kao favoriti i ne upucaju li se u nogu trebali bi i slaviti u Torontu i tako dovesti do nereda u Kanadi (zadnje 3 utakmice ostvarili su u prosjeku za 15 poena bolji net učinak, to nije slučajno).

HEAT @ HORNETS, G6

Period između utakmica nije bio idealan za Hornetse - pokazalo se da su koljena izdala i Hawesa i Zellera. Potonjeg su osposobili za akciju, ali nisu ovaj put dobili onu energiju koju inače donosi, posebice u obranu, tako da su praktički poput Heata spali na kraću rotaciju s jednim pouzdanim visokim (Zeller je igrao samo 18 minuta).

Ovo svakako olakšava situaciju Heatu koji najviše problema u seriji ima upravo u pariranju klupi Hornetsa. S tim da je sinoć efekt domaćinstva ostavio traga, već i startna postava Miamia upada u lagani minus jer su razigrani Kemba i Kaminsky koji donekle parira Dengu za sve poene koje trpa preko njega na suprotnoj strani, to je mathcup kojega Miami i dalje cijedi koliko može. Uz forsiranje Denga, Heat ide kroz Wadea u post-upu i to se pokazuje dovoljnim u ovom sudaru startnih postava.

Svi onako čekaju kako će reagirati klupe jer je očito da će se tu lomiti utakmica. Hornetsi dobivaju dobar učinak od Lina i Zellera u pick & rollu, ali je očito kako im nedostaje Hawes jer Clifford mora ili predugo držati Kaminskog na parketu ili posegnuti za smallballom s Williamsom koji je u ovoj seriji riskantan. Spoelstra pak odlučuje maksimalno jahati Wadea, obično Dragić ostaje kao playmaker s rezervama u ovim periodima početkom druge, ali ovaj put se Wade vraća u akciju nakon kratke pauze i uz pomoć Richardsona i Wisnlowa drži stvar pod kontrolom. Uz Wadea kao glavnog potrošača (odigrao sjajnih 18 minuta u prvom dijelu i tako maksimalno opravdao bezgranično i često neracionalno povjerenje trenera) Spoelstra je odradio još jednu bitnu promjenu, a ta se ticala obrane - uz Richardsona koji je ostao na Walkeru stavio je Winslowa na Lina (Wade je preuzeo Williamsa u spot-upu umjesto da se troši u ganjanju jednog od driblera) i tako je dobrim dijelom uštopao slash & kick akciju druge postave Hornetsa. Ovdje se itekako vidjela važnost koju je Hawes imao u seriji - s njim u rotaciji nema šanse da bi Miami mogao sebi priuštiti igrati s 4 vanjska, a da Winslow nije na Zelleru.

Heat tako bez problema ostaje u egalu i u ovom inače problematičnom periodu, dapače čak odlaze i na +8 u momentima kada Spoelstra vraća na parket Whitesidea protiv Zellera. Tu se još jednom pokazuje ono viđeno u prve dvije utakmice, da Hornetsi u onoj svojoj najčešće korištenoj petorci jednostavno nemaju dovoljno snage suprostaviti se Miamiu - Hassan dominira u sredini na oba kraja parketa, a prostora ima više nego dovoljno jer u obrani ne mora paziti na Zellera kao na Big Ala, odnosno jer u napadu igra s dovoljno prednosti u masi i centimetrima da hvata odbijance bez problema. Treba primjetiti i kako se Winslow umjesto u korneru, gdje nije prijetnja obrani, otvara uz osnovnu liniju pod košem kao cuter, čime je Spolestra odgovorio na tendencije Hornetsa da ga ignoriraju na perimetru - iako je time reket još više natrpan, Miami ovako barem otežava potencijalno udvajanje na Whitesideu jer Winslowa u ovoj situaciji ipak treba pokriti da ne ostane sam na ziceru.

Clifford konačno baca Big Ala na parket i Whiteside je usporen, ali šteta je već napravljena, kako će se pokazati kasnije Heat će ovu prednost sačuvati do kraja. Naime, startne postave nastavljaju igrati u egalu - svemu što Heat zabije kroz Denga, Hornetsi pariraju Kembinim 1 na 5 potezima i Jeffersonovim radom u sredini. Big Al je toliko neutralizirao Whitesidea u oba smjera samom svojom pojavom (ne može uhvatiti skok u napadu i zakucati preko njega, ne može napustiti 1 na 1 matchup u obrani i otići po blokadu) da Spo poseže za Haslemom. Što je izuzetno mudro jer Whitesidea će ionako biti potrebniji u šihtama protiv Zellera. Međutim, usprkos uloženom trudu, Hornetsi nikako ne stižu do egala, a već je pred vratima novi problem, još jedna šihta protiv Wadea i društva u kojem će Richardson i Winslow paziti na Walkera i Lina. S tim da Spoelstra ovdje dodaje još jednu novost, ostavlja Dragića na parketu iako je odradio cijelu treću u komadu, kako bi uz fenomenalnu obranu perimetra na drugoj strani radio još veći pritisak na obranu Hornetsa (praktički, Dragić se skriva na Leeu, a Wade na Williamsu, dakle Heat kao da izaziva domaćina da ih napada kroz ove inferiorne opcije).

I, naravno, čim se s parketa maknuo Big Al, eto i Whitesidea na Zelleru, tako da ni Cliffordu ne preostaje ništa drugo nego ekspresno vratiti Big Ala. Heat je tako pronašao način potpuno razbiti klupu Hornetsa i učiniti je nevažnom, istovremeno vrativši seriju na početak u kojem su oni ti koji kontroliraju utakmicu fizikalijama. I kao što je u prošloj Heat ogoljen do temelja, gdje se vidjelo da se u suštini ispod svih slojeva koje je Spoelstra složio ipak krije momčad koja će živjeti i umrijeti s učinkom Dwyanea Wadea u 1 na 5 akciji u gustim završnicama, tako je i ovdje Miami uz pomoć konteksta (ne zaboravimo da je uz svježe načete Hawesa i Zellera i Batum jedva upotrebljiv zbog problema sa stopalom zbog čega nije ni igrao u drugom dijelu utakmice) sveo Hornetse na identitet koji su cijelu sezonu pokušali ostaviti iza sebe. Samo, kada se čovjek nađe u nevolji, onda poseže za primarnim instinktima, a tako je i s košarkaškom momčadi - kad je voda došla do grla, Hornetsi su tražili Big Ala u postu i ostavljali Kembu da 1 na 5 izolacijama rješava stvari.

To nije dovoljno, pogotovo ne u večeri u kojoj je Heat igrao puno pametnije s puno više raspoloženih opcija. Big Al je vukao u trećoj, Kemba je poludio u četvrtoj (14 poena), ali minus se nije smanjivao - kada je Wadeu upala trica s istekom napada, nakon što je prije toga potrošio 20 sekundi na pimplanje i čekanje da netko istrči iz bloka (praktički, nikakve zamišljene akcije nije ni bilo), postalo je jasno da ovo nije večer domaćina. Kojega sada čeka nemoguća misija, sa sedam igrača otputovati u Miami i suprostaviti se domaćinu koji je odjednom svoju najveću manu, manjak opcija, pretvorio u najveći plus jer mogu kombinirati dovoljno i povoljno. Obzirom kako je izvjesno da je Batum gotov za seriju (ako i nastupi, s ovakvom formom nije od nikakve koristi), kao i da se Hawes neće vratiti, Clifford će s ovih 7 igrača koje ima na raspolaganju morati napraviti čudo i još jednom izmisliti formulu u hodu ako misli dalje. Da se radi o bilo kome drugome rekao bih da je Miami apsolutni favorit, ali Hornetsi su već toliko puta pokazali sposobnost transformacije u kratkom roku da im čisto iz poštovanja treba ostaviti otvorenu mogućnost izvlačenja i iz ove situacije.

CLIPPERS @ BLAZERS, G6

Pa, toliko o tome da će Lillard i društvo na startu riješiti pitanje pobjednika. Na kraju se jesu izvukli i pri tome nas poštedili gledanja još jedne nebitne utakmice, ali, da su se namučili - jesu. Da Clippersi nemaju namjeru odustati pokazao je Doc koji već na startu radi dvije bitne izmjene, vraća Crawforda u rolu šestog igrača i uvodi nazad Mbah A Moutea, odnosno ostavlja na miru Pierceovu relikviju i šalje na parket Greena. Mislim, možete zamisliti kakve ovo posljedice ima po obranu Clippersa koja sada ne ovisi samo o tome kako dobro Rivers i Jordan brane Lillarda na pick & rollu, već imaju i dužine i energije potrebne za pomagati, zatvarati i preuzimati uokolo.

Jasno, kako ipak ne možeš zabiti bez Crawforda, koji je očekivano prisvojio napad za sebe čim se našao na parketu, to je startna postava vrlo brzo razbijena, ali Doc je definitivno odradio bolji posao miksanjem postava i traženjem balansa između obrane i napada nego što je bio slučaj prošli put (barem dok nije u samoj završnici posegnuo za Pierceom - Doc je kao ovisnik, koliko god se trudi ne može odustati od svojih veterana). Osim pronalaženjem više minuta za Johnsona i Mbah A Moutea u obrani, Clippersima je pomogla i tendencija Aminua i Harklessa da promašuju otvorene šuteve, tako da su gosti solidnim defanzivnim planom spriječili Blazerse da se odvoje na startu usprkos odličnom ulasku Lillarda u utakmicu. Uz to, Clippersi su maksimalno usporili tempo, pravovremenom tranzicijskom obranom spriječili su Lillarda i McColluma da rešetaju nepostavljenu obranu, čime su sveli utakmicu na nadigravanje kroz postavljene obrane i pogađanje otvorenih šuteva.

Kako je Crawford odmah počeo zabijati, Clippersi su bez problema održavali egal i kroz drugu četvrtinu. Jamal je tako zabio 22 od 48 poena Clippersa u prvom poluvremenu, a posebice je bio raspoložen krajem druge četvrtine kada je pored svih dugonja na njega iz nekog razloga pazio Crabbe (koji će taj zadatak odrađivati veći dio večeri). Njegovi skok-šutevi iz driblinga, Jordanov skok u napadu i Riversovi floateri nakon pick & rolla upadali su dovoljno redovno da Clippersi pariraju čak i u nastavku utakmice kada su Aminu i Harkless konačno počeli koristiti prostor koji im je ostavljan.

U završnici Clippersi i dalje vise u blizini, Redick igra samo 27 minuta, od čega čak 8 u ovoj četvrtini, dovoljno da pariraju domaćinima koji slash & kick igrom Lillarda i McColluma nalaze načina redovno dolaziti do otvorenih šuteva, makar isključivo s perimetra. Zabijaju ih dovoljno da održe minimalnu prednost, taman da se provuku pored momčadi koja je završnicu dočekala s preostala dva člana udarne četvorke na jednoj nozi (uz Redickovu petu i Jordan je u zadnjim minutama izvrnuo gležanj zbog čega je nekoliko ključnih posjeda Doc mahnito miksao ne bi li našao dobitnu kombinaciju).

Da su imali samo malo više sreće, odnosno da Jamal na kraju nije presušio, a stvarno se istrošio jer je, uz gomilu poena koje je zabio, odradio i netipično solidan posao u obrani, mogli su usprkos svemu seriju vratiti u Los Angeles. Što to govori o Blazersima, mislim da ne treba previše naglašavati, ali činjenica je da u zadnjoj četvrtini pored u reket naguranih Clippersa nisu imali više od 4 pokušaja u sredini od čega su realizirali samo 2, pri tome promašivši hrpu izborenih slobodnih (doduše, Plumlee je stavio 3 od 4 kad je bilo najpotrebnije). Ovako ležerne partije si definitivno neće moći dozvoliti protiv Warriorsa jer protiv onakve obrane neće biti ovako jednostavno kreirati kvalitetne prilike.

Filed under: bball 2 Comments
29Apr/165

13

Posted by Gee_Spot

HAWKS @ CELTICS, G6

Kriminalan uvod u utakmicu, opet gledamo nabacivanje ciglama s obje strane koje se prekida tek posezanjem za izmjenama. Nakon 6 minuta jalovosti Atlanta tako odjednom pokazuje nešto u napadu čim se na parketu našao Scott umjesto Horforda. Interesantno, njegov prvi šut nije trica već post-up protiv Crowdera kojega rutinski zabija, a sličnih poteza imao je i prošlu utakmicu. Dakle, ovaj često upitni čovjek s klupe uspio je kazniti smallball Celticsa na način kojem Horfordu nije uspjelo cijelu seriju, a i Millsap je, izuzmemo li fantastičnu G4, uglavnom podbacio u tom segmentu.

Dok Hawksi igraju tečnije s rezervama, Celticsi ne mogu ubaciti ništa čim se iz slike maknuo Jerebko, tako da ga Stevens ekspresno vraća na parket i čovjek odmah ubacuje tricu (zabio je 8 od 17 poena Bostona u prvoj četvrtini, odigrao solidnu 1 na 1 obranu u postu i pokazao, ako ćemo vjerovati malom uzorku, ali malom uzorku protiv dva all-star igrača na Istoku, da zaslužuje više rotacijskih minuta u ovoj ligi). Inače, obje momčadi imaju problema s playmakerima, Thomas igra s načetim zglobom, a Teague upada u isti problem na početku utakmicu tako da opet gledamo više Schroedera nego bi trebali.

Samo, ove večeri to neće biti problem jer Boston je odlučio razbiti obruč ciglama. Njihova selekcija šuta je nepodnošljiva, da ovako loša tricaška momčad uzima toliko trica previše je čak i ako ste najzagriženiji pobornik moreyballa. Međutim, što im s druge strane preostaje nego uzimati loše šuteve kada Stevens početkom druge četvrtine na parketu skoro 5 minuta drži postavu bez Turnera i Thomasa, sa Smartom i Rozierom kao bekovskim parom? Klupa Hawksa koristi ovakav poklon, odlazi na +11 i praktički gosti se više ni ne osvrću. Iako je Teague igrao samo 9 minuta od mogućih 24, imaju +8 na poluvremenu i potpunu kontrolu nad utakmicom.

Celticsi su tako prvo poluvrijeme gađali 28% iz igre uz 17% za tricu, što ih naravno nije spriječilo u tome da 38% šuteva potegnu s perimetra. Iako je Atlanta igrala tek prosječno, taj njihov prosjek za ovakvo izdanje Bostona bio je neuhvatljiv, tako da je manjak opcija izgleda konačno stigao na naplatu.

Stevens preko odmora ne stiže smisliti novi suvisli recept, ima tih 6 igrača na koje se može osloniti s tim da su Thomas i Crowder usporeni ozljedama, Smart više ne igra van pameti kao potencijalni Smart budućnosti već kao Smart na kojega smo uglavnom navikli ove sezone, a Johnson, Turner i Jerebko su ipak igrači za sporedne role (uz to Olynyk nije spreman za igrati NBA košarku, a Sullinger je u ovoj seriji neupotrebljiv, dodao bi neki zlobnik da je takav i inače). Ovaj pokušaj da zaigra s dva visoka (na parketu je Olynky umjesto Crowdera), odnosno da Jerebko bude spot-up opcija kao trojka, potez je očajnika. Jerebko ne može pratiti Bazemorea na drugoj strani, tako da je i inače problematična obrana perimetra s Thomasom i Turnerom još ranjivija. Da bi izbjegli rupe u sredini Celticsi opet posežu za zonom, a u prošloj utakmici Hawksi su pokazali da je znaju napasti.

Atlanti tako samo ostaje zaključiti utakmicu - dok je Stevens poslao na parket Smarta i Crowdera već su na +15, a kako Boston više nema ni mogućnosti ni volje za boriti se, do kraja treće su na +21. Boston im je ovdje dozvolio 74% šuta, kvragu čak je i Horford imao 5 od 5 sa svih pozicija na parketu (da, zabio je čak i na obruču), dakle serija je gotova.

Thomas u zadnjoj malo popravlja vlastitu statistiku i smanjuje minus, ali ostaje činjenica da su Celticsi pregaženi u 3 od 4 poraza u ovoj seriji. Mogu biti ponosni na način kako su ukrali dvije utakmice, tu se još jednom potvrdilo da im je stručni štab najbolji dio momčadi, ali ovo ljeto će stvarno morati poraditi na tome da dio resursa pretvore u opipljivi talent jer ovaj roster je dosegao svoj plafon i bez osvježenja mogu samo još jednom prolaziti kroz isto uz nadu da će klinci donijeti osvježenje. A stajati na mjestu bez definirane dugoročne jezgre (s hrpom veterana od kojih ni jedan nije temelj), pogotovo kada nisi legitimni izazivač koji, ako ništa drugo, s pravom cilja na finale konferencije, najgora je stvar koja vam se može dogoditi u NBA. Svjestan je toga i Ainge tako da ovo ljeto možemo očekivati vatromet.

Filed under: bball 5 Comments
28Apr/1611

12

Posted by Gee_Spot

HORNETS @ HEAT, G5

Zamjena uloga na startu, domaćini napadaju ulazima, a gosti prate šutom iz vana. Miami je taj koji bez problema dolazi do obruča jer je zona gostiju preširoka tako da Big Al ima problema i čuvati obruč i kontrolirati skok pored Hassana. Međutim, nakon što je Clifford brzinski spucao time-out da razbudi momčad, na parketu je defanziva kakve se ne bi posramio ni Larry Brown, 5 ljudi oko reketa koji se kreću kao jedan i bez problema stižu zatvoriti perimetar. Posebice energijom fascinira Kaminsky koji je ovaj put na Dengu svaki put kad treba. I da, evo konačno jednog perioda u kojem Hornetsi pokazuju za što su sposobni s perimetra, tri trice u prvih 6 minuta definitivno ih uvode u utakmicu na pravi način, a i Kemba zabija nekoliko šuteva s mudima.

Spoelstra prvi kreće s rezervama, ovaj put Winslow i Richardson donose potrebnu energiju, posebice u obranu, ali problem nastaje kada pogleda dalje niz klupu. Dok Clifford sada može računati i na Batuma kao devetog čovjeka na kojega se može osloniti (iako je u ovoj prvoj šihti njegova potreba da ima loptu u rukama isisala energiju iz onoga što su donosili Lin i Zeller), Spoelstra ne može nabrojati dalje od 7. Nova šansa Greenu nije donijela ništa, kao ni zamjena Amarea u rotaciji s McBobom, tako da Hornetsi, usprkos tome što ni Lin ni Zeller nisu igrali onako učinkovito kako su nas navikli zadnje dvije utakmice, malo po malo grade +8 do novog povratka startnih postava. Bio je ovo kaotičan period u kojem se su obje momčadi natjecale u potezanju cigli, promašenim zicerima i nesuvislim akcijama, međutim Hornetsi su iz njega isplivali kao bolji ponajviše zato jer je Hawes radio što je poželio pored McRobertsa.

Nevjerojatan je to zaokret, Hornetsi odjednom djeluju kao fizički dominantna momčad, a Heatu osim šuta za tri, koji im je do sada itekako olakšavao život, odjednom kronično nedostaje i tijela. Sve skupa naglašava problem kreacije, Johnson i Deng su sjajni spot-up igrači u ovoj fazi karijere, ali ni jedan ni drugi nisu u stanju kreirati (posebice je Johnson nevidljiv od kada ga je preuzeo Williams), Dragić je uglavnom nemoćan u ovakvom gustom reketu (pokušava si kreirati lakše prilike nabijanjem ritma, ali time osim do lakših šuteva često dolazi i do problema s kontrolom lopte), tako da sve veći teret u tom segmentu pada na Wadea. Koji, kako je pokazala treća četvrtina prošle utakmice, na periode može nositi napad kao playmaker iz posjeda u posjed, ali kako će to raditi 48 minuta ako ritam u koji je upala serija to bude zahtijevao?

Uglavnom, baš u završnici druge Wade kreće u akciju, u čemu mu pomaže i nekoliko čistih kontri (Hornetsi su izgubili netipičnih 5 lopti u četvrtini, čime su itekako doprinjeli njenoj kaotičnosti), kao i činjenica da je pod košem u obrani Whiteside (čije reakcije uglavnom omogućuju te kontre). Clifford ovdje možda radi grešku, poseže za smallballom i uvodi Lina umjesto Kaminskog, što veteranima Heata dodatno olakšava ulaze u sredinu i do poluvremena Miami je opet u egalu. Prošlu utakmicu ovo smanjivanje također nije upalilo, tako da ispada kako Hornetsi u ovoj seriji praktički ne mogu koristiti ono što im je u sezoni bilo glavno oružje, Williamsa na četvorci.

Na otvaranju treće gledamo reprizu prve - agresivnija zatvaranja i više pažnje posvećene perimetru od strane Hornetsa domaćini kažnjavaju jurišima na obruč, dok Hornetsi prate tricama (ubacuju još dvije, ukupno 12 za večer uz 50% šuta, e to je već Charlotte na kakvu smo navikli ove sezone). Ono što je jasno je da startna postava Heata može odraditi posao (kad god su imali 4 startera na parketu ostvarili su plus), dakle sada nekako treba preživjeti ovaj period s klupom.

Spoelstra reže rotaciju za Greena, na Hawesa stavlja Winslowa, a McBob je ovaj put na Zelleru. Kako god, Heat se puno bolje drži, ritam je puno sporiji i sve što Zeller, Hawes, Lin i Batum ostavljaju starterima je egal, nema prednosti koja bi mogla poslužiti u zadnjih 5 minuta.

I onda Clifford vuče interesantan potez - u clutchu bira smallball. Prvo na parketu ostavlja petorku koja je odigrala najviše minuta zajedno u regularnom dijelu (Zeller i Batum uz Leea, Kembu i Williamsa), a zatim ipak usporenog Batuma mijenja Linom. Dakle, bez obzira što ista ta petorka nije previše pokazala u prve dvije utakmice, odnosno što su posezanja za smallballom nakon toga uglavnom prolazila neslavno, Clifford daje šansu postavama koje su se dokazale na velikom uzorku, ignorirajući sve što su postigli s Kaminskim ili Big Alom u ovom kratkom prethodnom periodu.

Konačno serija nalikuje na ono što smo očekivali prije nego je počela, nadigravanje kroz duge postavljene napade dok netko ne ostane sam na otvorenom šutu i iskoristi činjenicu da ima igrača viška na perimetru. Deng zabija tricu, tek drugu u relativno tihoj večeri naspram onoga kako je igrao do sada, ali ovaj put odmah na drugoj strani svojom tricom odgovara Marvin Williams. Wade napada sredinu kao mladić, ali na drugoj strani prati ga Lin (Kemba je odlično čuvan od Richardsona koji je u završnici iz petorke istisnuo Dragića, Miamiu treba jedan vanjski koji može igrati obranu ako misle preživjeti).

Ipak, aktivnost Hornetsa u sredini i Wadeov manjak šuterskog raspona na kraju oduzimaju dva ključna posjeda Heatu - Lee sjajno igra obranu dovoljno udaljen da Wadeu spriječi ulaz, a kako su preostala 4 igrača Hornetsa na rubovima reketa spremna istrčati na šutere, napad prolazi dok Wade pimpla tražeći rupu. Kako mu to ne polazi za rukom, dva puta s istekom napada baca vrući krumpir Richardsonu na tricu u situaciji kad rookieu ne ostaje ništa drugo nego uzeti loš šut. Istu stvar (nakon što je Lee okrunio solidnu partiju još jednom tricom za Hornetse) gledamo u zadnjem posjedu na utakmici za Heat gdje Wade opet troši 15-ak sekundi u ništa, da bi onda nekako uspio doći do obruča, samo kako bi bacio još jednu povratnu Dragiću kojem Kemba uspijeva blokirati šut.

Hornetsi tako ne samo da su ukrali utakmicu, već su sveli Heat na temelje, totalno ih ogolivši i pri tome vrativši svoj identitet. Nevjerojatan je puni krug koji su napravile obje momčadi, Miami je od svoje najbolje košarke u sezoni pao na 1 na 5 košarku Wadea kakvu smo gledali na startu sezone, a Hornetsi su bijegom od onoga što ih je činilo posebnima našli načina preživjeti i onda se vratiti onome što su bili cijelu godinu. Samo što su sada još jači i definitivno kontroliraju ritam.

Sjajna serija.

BLAZERS @ CLIPPERS, G5

Kako je nakon Paula i Blake otpao za playoff, pitanje je samo bilo koliko Clippersi mogu izdržati bez dva ključna kreatora i s ozljedom usporenim Redickom. Uz Riversa umjesto Paula i Piercea umjesto Griffina, Doc se odlučuje staviti i Crawforda umjesto Aminua (ček, ček, taj baobab igra za Blazerse, dakle ovdje treba pisati "umjesto Mbah A Moutea", sorry, botanika mi nije jača strana), kako bi na parketu imao kreatora koji može spasiti posjed i kreirati nešto iz ničega, a po logici stvari Clippersi su se tijekom ove večeri trebali gomilu puta naći u takvoj situaciji. Sad, pričati o tome zašto je uopće još jednom pokušao s Pierceom umjesto da gurne u petorku Johnsona, ili zašto nije barem Riversa ostavio na klupi ako je već odlučio startati s Crawfordom kako bi razdvojio jedina dva preostala slashera, nema smisla, ova momčad je praktički preko noći doživjela sudbinu Grizzliesa i samo se čekalo kada će se Blazersi odvojiti.

Obrane su i dalje u prvom planu, s tim da je Blazersima sada ipak puno lakše jer se više ne moraju bojati eventualnog fatalnog mismatcha u postu nakon preuzimanja na pick & rollu obzirom da Clippersi cijelu večer igraju smallball (sada mogu još više koristiti Hendersona ili Harklessa kao lažne četvorke i tako dodatno razvući obranu domaćina). Rivers je očekivano solidan na loptu, barem na startu utakmice, Aminu se i dalje ignorira u korneru (ovaj put ne ubacuje ništa i ta odluka se opet pokazuje dobrom), ali bilo je jasno da Clippersi onakav defanzivni učinak neće moći izdržati bez tijela, bez visokih postava i bez 48 minuta kvalitetnog pritiska na Lillarda.

Koji je sve što im treba u drugom dijelu - nakon što ga je Rivers potpuno nadigrao u prvom poluvremenu, što je i rezultiralo s čak +8 u jednom trenutku završnice druge četvrtine, Damian konačno zabija tricu iz driblinga na startu treće i više ne staje. Do kraja ih zabija još 4, ukupno 19 poena u 20 minuta koliko je igrao u drugom poluvremenu, što je uz solidno izdanje McColluma bilo više nego dovoljno za odraditi posao. Obrana Clippersa u nastavku tako više ne postoji, primaju 63 poena, a to s ovako limitiranim napadom nije moguće pratiti.

Inače gledam tekme bez tona, kako bi se mogao potpuno koncentrirati na akciju, ali kako je žena jutros gledala nekakav film, morao sam staviti slušalice i trpiti očajne lokalne komentatore Clippersa. Jedan od njih je najbolje opisao početak drugog poluvremena kada je rekao - ako Clippersi ne zabiju u nastavku, izgubit će utakmicu. Pa, nešto su i zabili u trećoj, Jeff Green i Crawford imali su trenutke inspiracije, tako da su se čak i vratili u jednom trenutku iz minusa od 9 poena u egal, ali već na startu četvrte upadaju u novu rupu iz koje ovaj put nema povratka. Tako da se komentator ipak zeznuo, trebao je reći - ako ne obrane nešto izgubit će.

Uglavnom, sada kada su opipali snage u ovim novim uvjetima, za očekivati je da će Lillard i McCollum u idućoj startati puno agresivnije i da će utakmicu završiti puno prije zadnje četvrtine.

ROCKETS @ WARRIORS, G5

Kao što su to napravili Warriorsi koji su stvar riješili doslovno u prvoj. Iako su Rocketsi osposobili Beverleya nadajući se borbi, već nakon minutu sve je jasno - Klay i Draymond nastavljaju gdje su stali u prošloj, otvaraju s dvije trice nakon što su bez problema pobjegli čuvarima i to je samo podsjetnik da Houston s ovakvom obranom nema što tražiti u doigravanju. Klay cijelu večer bježi Arizi koji doslovno ni ne pokušava proći kroz blok (točnije ove tri četvrtine što je igrao, u zadnjoj nije bilo potrebe trošiti njega i Greena), Warriorsi vode svih 48 minuta i utakmica je gotova nakon prve četvrtine kada domaćini odlaze na +17, usprkos tome što uglavnom igraju s visokom petorkom i Livingstonom kao playom bez šuta za tri i što po logici stvari ne bi smjeli ovako jednostavno ubaciti 37 poena u 12 minuta.

Do kraja druge su na +22, a nakon što do polovine treće Klay ubacuje još tri trice, prednost je već na +34. Ne samo da sramoti Arizu, već tjera Bickerstaffa da pri ovakvom rezultatu na njega stavi Beverleya (koji također dobiva tricu kroz uši), a onda za laku noć svima stiže i jedna s 9 metara u Stephovom stilu. Warriorsi su se tako poigrali i odradili posao, a Houston je sramotnu sezonu završio onako kako ju je većim dijelom i igrao - sramotno.

Ako je Harden godinu započeo izvan forme i bez imalo ponosa, sinoć su se tako ponijeli njegovi suigrači. Zabio je Brada svoju kvotu, ali nitko za njega nije radio, a posebice su bezvoljni bili Ariza i Howard. Tako da Rocketse čeka zanimljivo ljeto, ne samo da nitko na rosteru nije nedodirljiv, već je pod upitnikom i veliki Morey koji je stalnim miksanjem rostera i ignoriranjem kemije najzaslužniji za kreaciju ovog Frankensteina od momčadi.

Filed under: bball 11 Comments
27Apr/161

11

Posted by Gee_Spot

PACERS @ RAPTORS, G5

Konačno gledamo i Pattersona na parketu od starta, Casey radi onu očekivanu promjenu u odnosu na prošlu utakmicu, ali, pokazat će se kako je njegovo vođenje tijekom svih 48 minuta i spremnost na prilagodbu odmah, a ne od utakmice do utakmice, bilo puno važnije. Gosti su usprkos promjeni kod domaćina bolji na otaranju jer Raptorsi imaju problema započeti napad, uporno pokušavaju zaigrati kroz Valanciunasa kako bi otvorili malo prostora za Lowrya i DeRozana te u tim pokušajima gube gomilu lopti, što Pacersima otvara prilike u tranziciji. Vogel je vrlo rano odlučio povući Mahinmia iz igre zbog dva penala i okrenuti se smallballu, tako da je manje centimetara u sredini odjednom Raptorsima olakšalo posao prema naprijed, ali, ne mogu do egala jer gosti su i šuterski raspoloženi, koriste prilike koje im otvara stretch raspored (i standardno nesnalaženje Toronta s branjenjem perimetra) da zaspu protivnika tricama i prvi period završe s +15.

Na otvaranju druge stručni štab Raptorsa radi finu prilagodbu, umjesto Lowrya na parket šalje DeRozana kao lidera klupe, čime nalaze načina držati ga na parketu bez Georgea u blizini. DeRozan, kao pušten s lanca, odmah zabija 6 poena za redom (8 u ovoj šihti). I nije to jedini način na koji su Raptorsi neutralizirali drugu petorku Pacersa s Mahinmiem kao liderom - lukavo su na parket uz Biyomba poslali 4 beka (Powell je dobio inače Pattersonove minute, što je znak da je Scola potpuno izvan rotacije) tako da su pokrili 4 vanjske opcije gostiju u obrani. Više nego dovoljno za rezanje minusa na samo 3 poena, nakon čega je Vogel nakon samo 3 minute bio prisiljen na parket vratiti Georgea, ali i Ellisa kao playmakera jer Lawson nije bio od koristi.

Naravno, nakon ovoga DeRozan prestaje postojati kao faktor, a sjajni George prednost opet vraća na +9. Pacersi ostaju vjerni smallballu do kraja poluvremena, Mahinmia mijenja Turner, dakle ovo je onaj već utvrđeni raspored (bez postava s dva visoka osim na startu prve i treće četvrtine). Toronto i ovdje uvodi malu prilagodbu, kako Turner ipak previše izvlači Valanciunasa iz reketa, koriste i postavu s Pattersonom i Carrollom kao parom "visokih". Uglavnom, bore se za opstanak, dok Indiana i dalje igra puno ležernije u napadu i održava tih desetak poena. Uostalom, samo podatak da je jedna Indiana ubacila 61 poena u poluvremenu, i to u playoffu, dovoljno govori s kakvim su se problemima ovdje domaćini nosili, ovakav minus im je još bio i dobar kako su ih Pacersi rešetali.

Zgusnutiji reketi početkom treće dovode do više faulova (sličan je bio i početak utakmice), ali i nervoze kod domaćina koji nikako ne može srezati prednost Pacersa. Što god pokušali, Indiana ima odgovor - ne samo da izdržavaju s visokom postavom (Turner se stvarno odlično kreće i solidno zatvara Pattersona na šutu, čak i pored gomile igrača koji su skrenuli pažnju na sebe u ovom playoffu, posebice rookiea, on se izdvaja kao poseban potencijal zbog te sposobnosti da igra obje uloge u unutarnjoj liniji na obje strane parketa, praktički je light-Towns), već opet zadaju nove glavobolje smallballom tako da treću završavaju sa sjajnih +13.

Casey ovaj put na startu četvrte, a ovo je u neku ruku i urnebesno i sve govori o tome kakvu su večer imale udarne opcije Toronta (i uopće kakav im je status u ovoj seriji), uz DeRozana na parket šalje i Lowrya s rezervama, valjda kako bi oba ubacila nešto poena dok su na drugoj strani Mahinmi i klupa. Mislim, to nema smisla jer ionako samo jedan može imati loptu u rukama, ali minus se reže na pola, to je jedino bitno. Ovaj put je Lowry taj koji dolazi do zraka, tako da Vogelu ne preostaje ništa drugo nego opet nakon samo 3 minute na parket poslati Georgea i Hilla (da se sada raspravljati o tome nije li mogao malo bolje rasporediti te minute i uz Mahinmia ostaviti barem jednog od njih, pogotovo jer Hill nije ni igrao zadnjih par minuta treće, dakle možda stvarno nije bilo razloga tako bitnog beka odmarati 3 minute viška). Toronto tako u ove dvije šihte tijekom utakmice, a svaka je trajala po tri minute, radi +18, bez ovog učinka teško bi na kraju izvukli pobjedu.

Obje momčadi su sada na parketu s 4 vanjska i jednim centrom, a Caseyu se povjerenje u Powella i Rossa, koji su odradili sjajan posao protiv rezervi, itekako isplaćuje jer ova dvojica konačno donose nešto energije u oba smjera i pred samu završnicu donose Raptorsima egal u kojem nisu praktički bili ni jednom tijekom cijele večeri. U biti, Powell na Georgeu toliko dobro funkcionira da trener Raptorsa ni ne pomišlja vratiti Pattersona na parket, koliko god on solidan defanzivac bio ipak ne može čuvati beka s loptom na perimetru. Jasno, za ovo prebacivanje iz stretcha u smallball bi inače bio zadužen Carroll (Powell je dobio kratku priliku u ovoj roli u prve dvije utakmice dok Carroll nije pronašao noge, odnosno barem dio njih), ali Casey je ovdje pokazao dobar osjećaj, vjerovao je igraču u ritmu umjesto svojim navikama i to je nešto što se ne vidi često, pogotovo ne kod njega. Smallballu odgovara smallabllom i ovaj put su domaćini ti koji koriste raširenu formaciju da dođu do otvorenih trica - Joseph i DeRozan, dva ne pretjerano pouzdana spot-up igrača, ubacuju kada je najpotrebnije i samo tako eto Toronta na +6 na manje od 3 minute do kraja.

Osim šuterski, ova postava Raptorsa uspjela je ostvariti i ono što nijedna visoka nije mogla, stvoriti pritisak na perimetar i oduzeti Pacersima otvorene šuteve, tako da su ih potpuno pregazili i ukrali utakmicu u kojoj su trikovima nadmudrili inače veći dio večeri boljeg protivnika (s Powellom kao lažnom četvorkom u raznim kombinacijama kroz razne periode ostvarili su +27).

Vogel u sljedećoj, pod uvjetom da dobije ovakve sjajne partije jezgre, zna što treba, parirati s izmjenama početkom parnih četvrtina i malo ojačati drugu petorku (na njegovom se mjestu uopće ne bih puno mislio, čim vidim da su na parketu Lowry, odnosno DeRozan, odmah šaljem Hilla, odnosno Georgea, sukladno tome ih i odmaram). U tom slučaju su izgledi da gledamo sedmu poprilični, s tim da jedan crv sumnje postoji, a njega je stvorila ova smallball postava Toronta s Powellom. Ako rookie može ono što cijelu seriju nije mogao Carroll, namučiti Georgea obranom i malo ga izbaciti iz ritma, onda bi Toronto mogao iznenaditi i u sljedećoj jer bi tako mogli parirati najvećem "tajnom" oružju Pacersa, smallballu. S tim da Indiana baš nema previše rješenja na smallball četvorci, Solomon Hill zabio je ono što je morao, ali u obrani je imao itekakvih problema pratiti niže od sebe, ipak je on tweener koji se bolje snalazi u čuvanju jednog Pattersona nego pravog beka. Miles djeluje tako tromo da uopće ne želiš pomisliti dati mu takvu ulogu, a eventualno ubacivanje još jednog combo beka između Ellisa i Hilla teško da bi napravilo išta dobrog obrani. Međutim, za nešto od toga Vogel će se morati odlučiti.

Sjajna serija.

CELTICS @ HAWKS, G5

A ova baš i nije sjajna. Nema ovdje toliko tog taktičkog nadmudrivanja kao u preostale dvije serije na Istoku, Cavsi i Pistonsi su igrali na višoj razini i naspram toj seriji izvedbe na parketu nisu nešto, tako da ovom dvoboju definitivno pripada četvrto mjesto na zamišljenoj tablici estetike i stimulacije osjeta doigravanja Istočne konferencije.

Relativno očekivano se razvijala situacija, Hawksi su konačno počeli ubacivati neke od onih šuteva koje im Boston ostavlja (s tim da je ovo "neke" kako je večer odmicala postajalo "sve) i obranili su domaći parket koji je praktički činio jedinu razliku, potvrdivši još jednom teorije da su sporedni igrači, posebice šuteri i rezerve, puno učinkovitiji u svojoj dvorani nego na strani. Pitanje je samo mogu li konačno nešto od šuterske efikasnosti pokazane u prvoj četvrtini G2 ili trećoj ove G5 prenijeti i u G6 ili ćemo opet morati nazad u Atlantu.

Korver, Bazemore i Teague gađali su na otvorenim šutevima 13-23, dakle 57%, što je uz puno bolje izdanje klupe bilo previše za Boston koji ovom prilikom nije šutirao trice iznad prosjeka kao što je bio slučaj u prethodne dvije utakmice (stali su na 24%, potvrdivši maloprije rečeno, sporedni igrači jednostavno ne putuju tako dobro kao rasni nositelji, a problem ove serije je što nositelja ima minimalno, a ispušnih ventila kao u priči, pogotovo jer Bud ima tendenciju ekstra talente pretvoriti u igrače zadatka).

Inače, Hawksi su utakmicu počeli spuštajući Horforda u niski post, pokušavajući ga razigrati, ali Al je nastavio s katastrofalnim igrama, ne može ubaciti ni polaganja, kamoli šut iz vana. Istovremeno Millsap ne može izgurati Jerebka s pozicije, tako da je sreća Hawksa što ni Boston nije ništa bolji na startu, obje momčadi kontroliraju reket i broje promašaje, a jedini razlog zašto je Boston došao do +5 nakon prvih 12 minuta je taj što je Marcus Smart nastavio pogađati tricu kao snajper (ubacio 4 od 6 ako uračunamo i zadnju četvrtinu prošle utakmice).

Nakon što još jedan "tricaš", Sullinger, ubacuje tricu na startu druge četvrtine, Boston dolazi do +9 ni krvi ni dužan, a Atlanta izgleda jednako loše kao prethodne dvije utakmice. I onda konačno sredinom četvrtine kreće show - prvo Scott i Teague ubacuju dvije otvorene trice, Millsap pokazuje znakove života okružen s 4 šutera od kojih ni jedan nije Horford i eto ih za čas u egalu. Stevens ovdje na parket baca Jerebka kao jedinog visokog i tu radi grešku jer umjesto da ostane pri obrani 1 na 1 sa zonskim razmakom zove čistu 2-3 zonu. Ok, računao je da Jerebko neće moći čuvati Millsapa, ali mogao je na njega staviti Crowdera ili Smarta obzirom da su i jedan i drugi solidno odrađivali posao na najboljem igraču Hawksa u određenim momentima serije. Ovako, da li zbog zone ili jednostavno zakona velikih brojeva, Bazemore stavlja tri trice i Hawksi na veliki odmor odlaze s +8. Doduše, dvije trice su bile iz kontre, međutim poanta je da su Hawksi u te 3 minute, koliko su Celticsi zaigrali zonu i uglavnom koristili Jerebka kao stretch centra, zabili 15 poena uz 86% šuta i okrenuli utakmicu. Uglavnom, čisto jedan primjer da ni genijalac poput Stevensa ne mora uvijek pogoditi s prilagodbama usred utakmice.

Iako u nastavku čak i Horford ubacuje šut s poludistance i horok (aleluja), žilavi Celticsi se drže na podnošljivih desetak poena minusa. A onda opet kreće postava koja je napravila razliku u prvom dijelu, čim je Scott stupio na parket umjesto Alfreda Horforda odmah je živnuo Millsap i Atlanta ovdje opet rešeta - krenuli su s +11, a 4 trice kasnije već imaju +22 (postave u kojima su Scott i Millsap bili par pod košem ostvarile su +27 u 9 minuta akcije, nevjerojatno). Jasno, obrana je odradila itekako važnu rolu, ali nisu Hawksi igrali ništa drugačije nego to rade najveći dio serije. Jednostavno, Celticsi su osjetili pritisak, umjesto da kreiraju kvalitetne šuteve bacali su cigle i forsirali, a takvom izvedbom nisu mogli parirati orkestru u kojem je svaki igrač odjednom bio u stanju ubaciti otvoreni šut.

Do kraja treće Atlanta tako ima 26 poena prednosti i u četvrtoj je prilika da oba trenera na parket pošalju igrače s dna klupe. Na redu je izlet u Boston, gdje nije pitanje što će napraviti Celticsi, već tko će promašiti manje otvorenih šuteva.

Filed under: bball 1 Comment
26Apr/1614

10

Posted by Gee_Spot

HEAT @ HORNETS, G4

Dobra vijest za domaćine je da Whiteside zbog problema s bedrom nije na 100%, što bi im moglo donijeti više minuta bez njega na parketu, a samim time i više šanse da napadnu Heat u sredini. Kako su i dalje bez Batuma, nikakvih promjena nema, gledamo isti uvod kao i u prethodnoj utakmici. I to doslovno isti obzirom da je prvi ubačaj Miamia na utakmici širom otvorena trica Denga dok se Kaminsky pokušava dogurati do perimetra izazvati šut. Potvrdilo se u prošloj utakmici da Hornetsi mogu živjeti s učinkom Heata za tri dok god kontroliraju reket - s usporenom slash & kick igrom Wadea i Dragića, odnosno s manje zicera za Whitesidea, rezultat je pod kontrolom. Doduše, uvod ni ovom prilikom nije idealan, Miami zabija taman dovoljno trica da ima +9 nakon 6 minuta igre, a u istom tom periodu Hornetsi su na 4 poena. Ukupno. Osim što nam to govori da ne mogu zabiti ni u sredini ni s perimetra, ovakav rezultat je jasan pokazatelj u kakvoj je serija fazi - fazi tvrdih obrana.

Inače, moram odmah istaknuti tu nevjerojatnu činjenicu da ovako dobra šuterska momčad četvrtu utakmicu u nizu nije u stanju odraditi posao s perimetra. Istina, prelaskom na više postave i dodatnim usporavanjem igre kako bi se prilagodili Jeffersonu ostali su bez širine, ali, bez obzira na sve, valjda jednu od ovih večeri mogu gađati bolje od 24% koliko im je prosjek do sada u seriji (interesantno, sinoćnjih 4 od 17 također iznose 24%). Mislim, kad staviš na papir da igraju bez možda najvažnijeg igrača i da ne mogu pogoditi tricu, onda je pravo čudo da su došli do 2-2.

Nego, vratimo se događanjima na parketu. Hornetsi životare oranjem u postu kroz Big Ala, a Miami održava prednost napadanjem nešto manje gustog reketa domaćina - Kaminsky upada u problema s osobnima, pa se Clifford umjesto posezanja za Hawesom odlučuje za povratak na smallball kojega nije ni bilo prošlu utakmicu, vraća Williamsa na četvorku i stavlja Lina uz Walkera i Leea (od čega će ubrzo odustati jer je Dragić prolazio kroz reket kao sin lokalnog tajkuna kroz crveno). Za Heat pravi test počinje svim ovim izmjenama, navodno je Spoelstra posebno radio na treninzma s dva rookiea koji su bili ključni igrači do sada, u prve dvije tekme na pozitivan način, u trećoj na negativan. Dakle, mogu li opet biti od koristi davanjem dubine rotaciji ili će pokopati Miami kao što je bio slučaj u prethodnom susretu?

Pa, mislim da je najbolji odgovor dao Spoelstra kada je u jednom trenutku posegnuo za vidno nespremnim Wrightom koji je do jučer zakucavao preko Linovih rođaka u kineskoj ligi. Heat odjednom nema ni d od dubine, tako da Lin i Zeller opet rade svu razliku, odnosno vraćaju Hornetse u egal. Ovaj trojka s klupe, a tu računam i Hawesa kao drugog visokog, funkcionira toliko dobro da omogućuje Cliffordu rotiranje i odmaranje svih startera - oba startna visoka su na klupi, a Lin praktički mijenja sve tri vanjske pozicije. I sve kombinacije funkcioniraju jer Heat, osim što odjednom nema dubine na bokovima, nema ni back-up visoke koji bi mogli kazniti unutarnju liniju domaćina valjda genetski obdarenu zaštitnim faktorom 50. Uglavnom, prava playoff rotacija od 8 ljudi, s dvije temeljne petorke - još jednom je iz ničega Clifford pronašao idealan sustav u hodu.

I dok Spoelstra lovi u mutnom s izmjenama (kasnije će osim Wrighta baciti na parket i Greena, odnosno Haslema, sve u pokušajima da dobije iskricu života s klupe), Clifford opet pogađa kada sa starterima ostavlja Lina, prvo umjesto Williamsa, a zatim i umjesto Leea. Naime, Heat u ovim trenutcima na parketu ima veteransku vanjsku liniju, dakle zajedno su na parketu i Dragić i Wade i Johnson, tako da Kemba i Lin mogu driblingom u sredinu kad požele. Dakle, uz činjenicu da ne mogu zabiti otvoreni šut, Winslow i Richardson su postali još veći problem u obrani jer, ako se na njih ne možeš osloniti, onda je Spoelstra prisiljen držati na parketu ovu vanjsku liniju koja ne može braniti perimetar. Hornetsi tako iz rupe od desetak poena do poluvremena imaju prednost od desetak poena, a Miami je opet u situaciji da mora tražiti rješenja.

Kojih nemaju na početku treće, tako da prednost Hornetsa sada već raste na +18. Drugim riječima, nakon onih uvodnih +9 iz prvih 6 minuta, Miami je dozvolio domaćinima da naprave +27 u idućih 20. Utakmica je ovdje valjda gotova? Nije, jer sreća za Miami je što imaju veterane na parketu koji su u stanju ne paničariti u ovakvoj situaciji - Wade kreće u slash & kick akciju kroz zid u sredini, baca povratne na perimetar koje redom spremaju Dragić, Deng i Johnson. Samo tako, Heat spušta prednost Hornetsa na 4 poena. Nevjerojatno, ali opet se izvlače tricama, što je jedan od paradoksa ove serije - oni su trebali biti ta momčad kojoj nedostaje vatre s perimetra, a ne obrnuto. Samo, ovdje se javlja novi problem, startna petorka igra odlično, ali u jednom trenutku moraš krenuti s izmjenama. Može li Heat izdržati ovakav ritam bez najboljih ljudi na parketu? Pogotovo ako će doći do većeg egzodusa prema klupi obzirom da je Spoelstra maksimalno jahao startere u nastojanjima da smanji minus.

Odgovor je - može. Zeller i Lin oživjeli su napad Hornetsa koji se zagušio forsiranjem igre kroz Jeffersona, ali Miami ovdje konačno nešto dobiva od dva rookiea. Richardson i Winslow zabijaju po tricu, a Spoelstri se manjak rotiranja u prethodnoj četvrtini ne obija o glavu jer nekim čudom izdržavaju na tih par posjeda zaostatka s Haslemom i Greenom na parketu (ne treba ni napominjati da i Gerald zabija tricu, ukupno ih je Heat ubacio 11 uz 38% šuta). Ovdje pak Hornetsima treba doza energije u napadu i dobivaju je od Walkera koji je u ovoj zadnjoj četvrtini konačno - Kemba. Ubacuje 11 poena u nizu i daje dovoljno zraka momčadi da nekako prežive traljavu završnicu (zadnje 3 minute nisu ubacili poen, sreća njihova što je Miami samo 5 jer su se okrenuli Wadeu kao spasitelju).

Ako ništa drugo, Heat ima utjehu u tome da su u drugom poluvremenu konačno pronašli nekakav ritam, posebice u obrani, odnosno da su opet pronašli nešto nalik na rotaciju. Sad im se samo ostaje nadati da će povratkom na Floridu s više raspoloženih ljudi to moći razvući na 48 minuta. Također, morat će smisliti način kako Whitesidea držati više na parketu jer drugih ozbiljnih rješenja pod košem nemaju, svako širenje rotacije izvan top 8 ipak ukazuje da stvari nisu idealne. Uspiju li održati nivo tijekom cijele utakmice i spriječe li Hornetse da naprave razliku u onim periodima kada rotiraju klupu sa starterima, trebali bi, ako ništa drugo, obraniti domaći parket. S tim da još čekamo jednu pravu šutersku partiju Charlotte koja cijelu seriju gleda Heatu u leđa što se trica tiče.

MAVS @ THUNDER, G5

Odradili su Durant i društvo posao, kao što je već postao običaj furioznim otvaranjem izgradili su prvu prednost koju su onda manje-više držali do kraja (Dallas ni u ovoj utakmici ni jednom nije bio u vodstvu). Carlisle je uveo neke promjene, uvažio je želje nekih od nas za više obrane na perimetru te je konačno gurnuo Andersona uz Matthewsa i Feltona. Međutim, problem je sada nastao pod košem, Mejri nije nastupio zbog ozljede kuka, a kako su odlučili poštedjeti i Leea dalnjeg mučenja svjesni da je serija gotova, Mavsi su doslovno pod košem igrali s tri čovjeka cijelu večer. Jasno, to je sve skupa samo naglasilo revijalni ton utakmice.

Naravno, da stvari na trenutke ipak postanu napete pobrinuo se domaćin. Oklahoma je opet zaigrala isključivo kroz izolacije za udarni dvojac (očito ih nešto ponese u ovoj domaćoj atmosferi, kao da ostanu bez kisika u mozgu, a možda je svemu kriv Cuban koji cijelu seriju nije propuštao priliku provocirati ih, možda svjestan da im lučenje hormona utječe na IQ), a Donovan je maksimalno jahao udarne opcije bez obzira na karakter susreta, mukom tražeći raspoložene postave bez najbolje četvorke na parketu, dok je na drugoj strani ludi profesor Carlisle držeći se rotacije od 8 ljudi izvlačio maksimum, posebice protiv klupe domaćina koja je tako nakon dvije dobre utakmice podbacila (što je dobrim dijelom vezano uz činjenicu da je Kanter odigrao samo 12 blijedih minuta te nije ni stigao smetlariti protiv osakaćene unutarnje linije Mavsa).

Kako god, Donovan je ovaj put barem bio dovoljno priseban da na parketu zadnjih 6 minuta umjesto Waitersa drži Robersona, ova udarna petorka ipak je sinoć imala potrebnu energiju tako da Mavsi, koji 8 minuta do kraja drže razliku na samo -3, ovdje pucaju - Oklahoma radi seriju 15-5 i serija je gotova. Domaćini sada imaju skoro tjedan dana odmora do početka škole, a Mavsi idu uživati u još jednom dugom, toplom, ljeto. Pojma nema da li je Cuban u dubini duše zadovoljan ovakvim mediokritetstvom u koje je parkirao franšizu, ali, ako su mu ciljevi stvarno bili dovesti Dirka još jednom do playoffa i posvađati se s Durantom i Westbrookom, treba mu priznati da je uspio.

CLIPPERS @ BLAZERS, G4

Taman je sjela vijest da je Curry prošao s najboljom mogućom dijagnozom bez ozbiljnog oštećenja ligamenata, kad evo novog šoka, Clippersi ostaju bez Paula do kraja playoffa, a vjerojatno i Griffina. Od momčadi kojoj je prijetio tragičan obrat, da nakon ovakve povijesne regularne sezone ne dobiju šansu obraniti naslov, Warriorsi su sada došli u situaciju da mudrim planiranjem mogu doći do finala konferencije kao da ništa nije bilo. Steph ima dovoljno vremena za oporaviti se i onda se, ovisno o tome kako serija protiv Blazersa (sorry Clippersi) bude tekla, uključiti u akciju, možda već u trećoj (ako bude potrebe žuriti), a možda i u petoj utakmici (idealno ako se stanje koljena ne zakomplicira). Definitivno će na njemu biti manji presing nego da je s druge strane veteranska momčad predvođena Paulom. Uglavnom, za Spurse (sorry Oklahoma) bi trebao biti u pogonu i u pristojnoj formi, možda ne u top izdanju, ali u definitivno dovoljno dobrom da se upuste u ravnopravnu borbu.

Blazersi će protiv ovakvih desetkovanih Clippersa odraditi posao, Lillard je sada daleko najbolji čovjek na parketu i u seriji koja sada kreće od početka i u kojoj moraju biti bolji u dvije od potencijalne tri utakmice apsolutni su favoriti. Pogotovo jer je i Redick ispod potrebne razine, vijesti o njegovim problemima s petom u dobroj mjeri objašnjavaju zašto nije mogao prošlu utakmicu ubaciti šut, odnosno zašto je McCollum odjednom izgledao kao all-defense igrač. Bez Paula te s načetima Griffinom (koji je upitan za sljedeću utakmicu, samim time i ostatak playoffa) i Redickom, nema Rivers dovoljno oružja, pogotovo jer je Paul igrao briljantno do sada u seriji, praktički je bio MVP u oba smjera.

Doduše, prije nego što je napustio igru sredinom treće, nakon što je osjetio da nešto nije u redu sa šakom (pokazat će se kasnije da je negdje slomio srednji prst desne ruke kojom isključivo zarađuje za kruh), Clippersi su pokazivali iste slabosti kao u prvoj utakmici (manjak šuterskih opcija prije svega), ali su barem bili u egalu, s izgledima da dođu do još jedne neizvjesne završnice u kojoj bi ovaj put možda odigrali bolje nego što je bio slučaj prošli put. Ovako, uračunamo li i onu tricu Aminua koju su Blazersi zabili igrajući 5 na 4 dok je Paul u nevjerici ostao na suprotnoj strani parketa svjestan da se ne događa ništa dobro držeći se za šaku, od njegova izlaska Portland je napravio 43-32.

Minus čak i nije tako strašan, ali, obzirom na to u kakvo se blato serija spustila (šesti i sedmi napad lige bili su neprepoznatljivi, ali su zato obrane dosegle vrhunsku razinu), uvjerljivost Blazersa u završnici bila je neosporna. Uostalom, kada je Rivers povukao vidno usporenog Blakea s parketa 5 minuta prije kraja, iako su Blazersi bili u još relativnoj dostižnoj prednosti, sve je bilo jasno. Pokušao je čovjek sačuvati ključnog igrača od daljnjeg raubanja, mada je obzirom na stanje njegovog bedra upitno koliko mogu od njega dobiti u još zahtijevnijoj potrošačkoj roli (ako zaigra u idućoj, očekujmo gomilu izolacija na niskom postu i gomilu akcije oko njega na visokom postu). Naime, iako je sinoć ubacio poneki šut iz vana, Griffin je gađao samo 2-8 u reketu, vidno nemoćan skakački. Kad na to dodamo još jednu groznu šutersku partiju Redicka, pa onda činjenicu da će Doc morati rasporediti 48 minuta na jedinici između sina mu Austina i Prigionia, stvari postaju kristalno jasne, Portland ima sve u svojim rukama i može jednu ludu sezonu učiniti još luđom.

A zaslužili su, sinoć su opet odigrali odličnu obranu, uložili su maksimalan napor u zatvaranje šutera (Harkless i Aminu kao kombinacija napravili su otprilike jednaku gomilu problema napadu Clippersa kao Paul i Jordan na drugoj strani napadu Blazersa) i na toj strani parketa postali su ravnopravni Clippersima koji su i sami igrali fenomenalno u defanzivi. Lillard i McCollum ovaj put nisu briljirali 1 na 5 kao u prošlom susretu, ali neočekivani junak ovaj put bio je Aminu koji je tricama držao Blazerse u utakmici. Zahvaljujući njegovom šuterskom učinku nekako su parirali Paulu koji je na drugoj strani do ozljede imao sve konce u rukama. Točnije, u desnoj ruci koja će ostatak playoff provesti u gipsu.

Šteta, baš šteta, pogotovo jer je CP3 tako dobro izgledao protiv Lillarda da mislim kako su mu i najveći osporavatelji željeli najbolje. Ovako, kako to obično biva, slučaj kroji povijest, Clipperse čeka burno ljeto, a bogami i Blazerse. Samo što će im polazne točke vjerojatno biti potpuno suprotne.

Filed under: bball 14 Comments
25Apr/160

9

Posted by Gee_Spot

SPURS @ GRIZZLIES, G4

Ušli su Spursi u utakmicu malo agresivnije nego što je bio slučaj u prošloj, pogotovo Parker koji je nakon utakmice pauze nastavio raditi pritisak na reket ulazima. Međutim, žilava obrana Memphisa opet se održala prvo poluvrijeme, kontrolirajući tempo na oko 20-ak poena po četvrtini. Pri tome su čak dobili i iskru u napadu od razigranog Stephensona koji je 1 na 5 potezima pokazivao Andersonu da nije Lance-stoper kakvim ga je Pop imenovao u završnici prošle utakmice.

I tako smo opet gledali natezanje dok Spursi konačno nisu odradili poštenu treću četvrtinu u svom stilu. Kawhi ubacuje u šestu brzinu u oba smjera (bez ovih njegovih lebronovskih eksplozija u trećoj Spursi doslovno ne bi mogli složiti klip s najatraktivnijim akcijama za dobar dio utakmica u završnici ove sezone), reket je zaključan i skok je pod kontrolom, tempo se diže i sve češće se igra kroz tranziciju što Grizliji ne mogu pratiti. Spursi odlaze na +16 uz 37 ubačenih poena u 12 minuta, što je stvarno impresivno kad dodaš da im je to uspjelo sa samo 2 pogođene trice.

Naravno, zadnja četvrtina je revijalnog karaktera. Jednostavno, sposobnost Parkera, Leonarda i Aldridgea da budu podjednako opasni s loptom u rukama bila je previše za domaćina koji se relativno dostojanstveno oprašta od doigravanja, doma su odradili nekoliko četvrtina u kojima su baš tražili od protivnika da odigra ozbiljno, što je za ovu seriju iznad očekivanja (Joerger je u prošloj natjerao Popa da se prilagođava, to je apsolutni vrhunac playoffa za Memphis). Bavit ćemo se tokom ljeta stanjem franšiza tako da ne bih sada previše o Grizlijima, najvažnije da smo se konačno riješili jednog daveža od serije.

WARRIORS @ ROCKETS, G4

Nakon regularne sezone iz snova čeka li Warriorse playoff iz noćnih mora? Curry je startao, gležanj je izgledao ok, izvedba baš i ne, a onda je na kraju prvog dijela stradalo koljeno. Istegnuće je bilo očito, a sada ovisno o njegovoj težini ovisi i sudbina Warriorsa. Čak i da se ozljeda pokaže minornom (bez ozbiljnije stradalih ligamenata), Curry bi mogao propustiti uvodni dio druge runde tako da im je definitivno u interesu da se serija između Clippersa i Blazersa razvuče. S tim da znamo kako to ide s koljenom - svako požurivanje, a pogotovo kad se baviš sportom na ovoj razini, povećava rizik od nove ozljede. Uz to, šanse da Steph s ovakve dvije ozljede dohvati razinu igre iz regularnog dijela sezone do kraja doigravanja minimalne su, a o formi u prvim nastupima nakon eventualne duže pauze da ne govorim, pa vidjelo smo sinoć što nekoliko dana odmora od košarke čini za gubitak ritma čak i najboljem igraču na svijetu (zamislite sad kakav bi bio s nekoliko tjedana bez treninga). Uglavnom, Warriorsi mogu biti sretni ako će ga protiv Clippersa imati na 50%, a onda eventualno protiv Spursa na 80%. Dakle, odjednom se otvaraju vrata i ostalim izazivačima. Ako je pak istegnuće rezultiralo težim oštećenjem ligamenata ili u najgorem slučaju bude zahtijevalo operaciju, vrata neće ni biti, ulaz će biti potpuno slobodan svim zainteresiranima (nebitno koji ligament se pokaže oštećenim, nakon eventualne operacije se jednostavno ne možeš vratiti u rutinu u ovako malo vremena).

Što se same utakmice tiče, ništa posebno nije bilo za prijaviti. Curry se praktički zagrijavao 24 minute, dok su ga suigrači pokrivali solidnim šutom za tri i dobrom obranom. Rocketsi jašu Hardena koji živi na liniji i koriste očajnu partiju klupe gostiju da ostanu u egalu. A onda se krajem druge četvrtine događa cijeli niz stvari koji će odrediti daljnji tijek utakmice - Kerr stavlja Barnesa na Motiejunasa kako bi se ovaj naguravao s njim u postu i kako bi Green imao manje posla u obrani, Beverley zbog ozljede napušta parket (on je vjerojatno isto gotov za ovu seriju), a onda je tu i spomenuto Stephovo rastezanje. Warriorsi tako u nastavak ulaze maksimalno motivirani da odrade posao, Rocketsi bez ključnog defanzivnog igrača ostaju bez obrane na loptu, a Green odjednom ima više slobode i energije za igrati svoju igru.

Pa tako Draymond, koji se u ovom trenutku definitivno osjeća liderom, ne može promašiti s perimetra, priključuje mu se i Klay, a cijelo to vrijeme Rocketsi ostavljaju dojam momčadi koja igra s pola snage, njihovi pokušaji u obrani da dođu do lopte ili zatvore šutere, pogotovo kada im Klay pobjegne kroz blok, su patetični. Njih dvoje ubacuju 7 trica, Barnes dodaje još jednu i u ovih 12 minuta treće razigrani gosti iz egala odlaze na +21 i utakmica je gotova. Uz gubitak Beverleya najveći problem za domaćine je bio novi mlitavi nastup Arize, tako da su Rocketsi nakon jedne pristojne defanzivne partije opet podbacili. Dwight i Motiejunas su jedini nešto pokušavali braniti u reketu, ali kada je Green počeo zabijati trice i izvlačiti Donatasa iz reketa, razbijen je i taj jedan podnošljivi aspekt obrane Houstona.

Iako im se otvara šansa obzirom da će Steph gotovo sigurno propustiti ostatak serije, bez Beverleya i s ovakvim pristupom obrani kakvoga (ne) pokazuju iz večeri u večer, vjerojatno će na odmor nakon sljedeće.

Ako će Warriorsi ovu seriju i izgurati bez najboljeg igrača, već u sljedećoj bit će velikih problema. Rivers, Popovich i LeBron su svjesni da im je ovo sad ili nikad i bruse očnjake. Rekao bih isto za Oklahomu, ali oni su sretni kad Donovan uspije pronaći put od parkinga do svlačionice bez da se izgubi, tako da ih ne bi stavljao u isti koš u ovom trenutku.

HAWKS @ CELTICS, G4

Najvažnija promjena u ovoj utakmici je u tome što Hawksi konačno odlučuju jahati Millsapa kroz izolacije, što rezultira njegovom fenomenalnom partijom. Zabijao je čovjek iz svih pozicija, u sredini, s perimetra, iz driblinga, koristeći brzinu protiv Johnsona i snagu protiv Crowdera. Celticsi nisu imali rješenja za njega tako da mogu samo biti zahvalni što je ostatak momčadi Hawksa u prvom dijelu bio totalno izvan ritma. Najvećim dijelom zbog manjka produkcije s pozicije playa gdje je Teague, koji igra solidnu seriju do sinoć, vrlo brzo upao u probleme s osobnima, što je otvorilo vrata Schroederu koji pak definitivno nije zreo za odraditi ovakvu rolu u ovakvoj utakmici. Manjak stabilnosti na jedinici doveo je do nekoliko nepotrebno izgubljenih lopti i nekoliko loših šuteva viška, tako da su Hawksi propustili iskoristiti Millsapov učinak za izgraditi nekakvu prednost.

Boston se tako drži u egalu, napad solidno funkcionira zahvaljujući rješenjima koja su pronašli u prošloj utakmici, a u rotaciji se pojavio i Olynyk, što Stevensu daje mogućnost da dodatno kombinira. Obje obrane igraju na isti način, oprezno u reketu i tranziciji, čuvajući se od ulaza i ispadanja u sredini, uz relativno otvoren perimetar. Crowder nešto i pogađa ovaj put, ali daleko od toga da Boston postaje prijetnja iz vana. Kako i Hawksi ovdje također žive isključivo od Millsapova učinka za tricu, ovakva se taktika pokazuje ispravnom.

U trećoj Atlanta konačno ima najbolju petorku na parketu na duži rok i to vrlo brzo rezultira s čak 16 poena prednosti dok Boston traži rješenja u napadu. Upada im nešto trica zahvaljujući Jerebku i Thomasu tako da se vraćaju u utakmicu, s tim da je ključni krivac za način na koji su gosti ovako ekspresno prokockali prednost klupa predvođena Scottom i Schroederom od koje nisu dobili ništa. Celticsi mudro udvajaju Millsapa i tjeraju Schroedera i Bazemorea da kreiraju što nikako nije dobro. S tim da su i s boljim opcijama na parketu Hawksi imali ogromnih problema jer opet nisu bili u stanju zabiti - Horford je podbacio i kroz ovaj minimum koji odrađuje kao strijelac iz vana, a ni Bazemore ni Korver nisu bili bolji.

Boston je tako u naletu, lete po parketu, a Hawksi u grču traže od Millsapa da spasi stvar. Bud bježi od klupe, drži udarnu petorku na parketu bez predaha, ali uzorak je već očit - ako Millsapa udvoje, osim Teaguea nema čovjeka na parketu koji može napasti reket ili zabiti otvoreni šut (4-18 imali su Horford, Bazemore i Korver u takvim situacijama). Thomas i Jerebko i dalje rade ogroman pritisak na obranu Atlante, priključuje se i Smart s dvije pravovremene trice i gomilom energije te u ovom natezanju koš za koš između dva potpuno izjednačena protivnika odlazak u produžetak nije nikakvo iznenađenje.

A još je manje da Atlanta u dodatnih 5 minuta gađa 1-11 prepuštajući Celticsima utakmicu.

Tako da se nema što reći, Boston je ovom utakmicom samo potvrdio da su se uspjeli regrupirati i da imaju solidne osnove u oba smjera, tako da ih se neće moći dobiti s ovakvom igrom u napadu. Atlanta je konačno razbudila jednog visokog i dobiti nešto poena na obruču, ali su pri tome opet ostali bez učinka vanjske linije i dok se ovo dvoje ne poklopi neće moći zaključiti seriju. Za očekivati je da će s puno više Teaguea na parketu, ponekom dodatnom tricom i boljim Horfordom s poludistance, napad u sljedećoj zaigrati na višoj razini i da će obraniti domaći parket. Jer, ako će opet upasti u bilo kakve probleme glede rotacije ili izvedbe, Boston se pokazao više nego sposobnim iskoristiti to.

CAVS @ PISTONS, G4

Ima metli i ima metli. Pri tome naravno ne mislim na razliku između kućnih i dvorišnih ili plastičnih i drvenih već na ove playoff tipa. Evo, iako su kao i Grizliji ispali bez utješne nagrade u vidu pobjede, Klipovi su ostavili puno bolji dojam. Na stranu sada objektivni razlozi zbog kojih se Memphis iz jedne ozbiljne momčadi pretvorio u NBDL motel, u toj seriji ni trenutka nije bilo neizvjesnosti. Pa iako je razlika u klasi postojala i ovdje, odnosno iako je Detroit imao jednu neriješivu manu zvanu obrana na Irvingu i Loveu, ne može se poreći da su izvukli maksimum iz sebe, a možda čak i protivnika. Ako izuzmemo drugu utakmicu gdje su dosta rano ispali iz ritma, prvu i treću su najvećim dijelom bili u egalu, a u četvrtoj su taj period ravnopravnosti produžili do sirene. Ukratko, imaju itekako razloga za zadovoljstvo pruženim bez obzira na rezultat. Mudri ljudi znaju da je bitna izvedba, a ona je za ovako neiskusnu momčad bila na visokoj razini. Ovaj roster treba brusiti i pri tome se nadati da i Drummond i Jackson mogu napraviti novi iskorak (bez toga je sve uzalud, granični all-star igrači ne ostvaruju velike rezultate), međutim to je sad već pitanje budućnosti. Za ovu sezonu cilj je definitivno ispunjen (i premašen - partije Johnsona u playoffu su bonus).

Tekma? Već po običaju Detroit puno bolje otvara, Jackson ima prostora (Cavsi ga imaju običaj stisnuti tek u drugom dijelu utakmice), Dre radi u postu, sporedne opcije zabijaju otvorene šuteve. Cavsi rudare kroz post preko visokih dok domaćin fokus obrane stavlja na Irvinga kojega konačno konstantno udvajaju na picku. Naravno, to otvara prostor za akciju na strani bez lopte gdje gosti brzim pasovima lako pronalaze otvorenog čovjeka, uglavnom Smitha, a i za više LeBrona u slash & kick akciji. Braniti Irvinga je problem, ali ništa manji izazov je usporiti LeBrona u 3-5 pick & rollu okruženog s još boljim šuterskim opcijama, pogotovo kada je na parketu Baynes umjesto Drummonda kojega Van Gundy sjeda na klupu radi osobnih. Inače, Cavsi su definitivno bili odlučni završiti seriju i dokopati se dodatnog odmora jer Lue uopće nije taktizirao s izmjenama, nakon prošle utakmice u kojoj se pokazalo da je najbolja petorka ipak ova startna, sinoć ih je jahao što je duže bilo moguće (čak 27 minuta, za simboličnih +2 dok su bili na parketu). Usput, James je bio raspoložen u oba smjera, manje da ne ponovi lošu partiju poput prošle, više da osigura spomenuti odmor.

Na startu druge gledamo jedinu ozbiljnu promjenu stila igre kod Clevelanda, na parketu su rezerve s LeBronom na četvorci i Fryeom na petici, igraju solidno, ali Stan je u prošloj utakmici razbio šifru niske postave ostavljajući Drummonda u zoni s jednim okom na Shumpertu. Detroit se drži, a Lue u ovom periodu potpuno ignorira kombinaciju Jamesa i Lovea pod košem (dobili tek par posjeda na kraju večeri kada Lue nije znao kako spasiti glavu od razularenog smallballa Detroita). Dakle, ništa se ne događa u ovom periodu, obje momčadi ostaju u egalu koji se produžuje i povratkom startera na parket.

Ipak, početkom treće Cavsi konačno rade seriju, James i Irving su u stvarno dobrom izdanju (već zbog načina kako su igrali ovo je bila utakmica večeri) i to je moralo rezultirati odvajanjem - nakon 4 minute akcije imaju +11. Stan ovdje spašava stvar s dva poteza, uvodi Johnsona umjesto Morrisa (doduše, ovdje mu u odluci pomaže činjenica da je Marcus dobio četvrtu osobnu), što se pokazuje dobrim potezom jer Morris igra puno slabiju obranu na Jamesu ove večeri od rookiea (LeBron gomilu posjeda igra kao primarni play, a tu umjesto Morrisove dužine i snage do izražaja dolazi njegova relativna sporost u obrani na loptu naspram Johnsonu). Uz to, Pistonsi kreću s preuzimanjima na svakom picku, tako da ova dva defanzivna poteza zbunjuju napad Cavsa taman toliko da ostanu bez prednosti.

Zadnjih 12 minuta tako opet imamo egal, ali već je očito da Cavsi mogu lakše do prednosti u svim kombinacijama. Lue na parketu drži spomenutu rezervnu postavu sa svježim LeBronom, Detroit se opet nekako drži s Drummondom na Shumpertu. Novu mini-seriju Cavsi rade povratkom udarne petorke na parket i Stan ovdje mora povući novi potez, ovaj put radikalan, ako misli zaustaviti pad. Iako Cavsi ne prezaju od fauliranja Drummonda, ovaj put nisu problem njegova bacanja koliko njegova obrana, odnosno činjenica da s njim na parketu Pistonsi očito ne mogu zaigrati agresivnije na loptu. Stoga SVG za zadnjih 6 minuta na parket šalje postavu bez centra, s Morrisom na Thompsonu i Harrisom na Loveu, dok je na Jamesu, a tko drugi nego rookie.

Obrambeni iskorak s ovom postavom je vidljiv, Cavsi gube nekoliko posjeda zbog agresivnije obrane na perimetru, ali još uočljiviji je na napadačkom učinku - Cavsi imaju problema s mismatchom u kojem se našao Thompson, Harris odjednom ima prostora kao nikada do sada u seriji i igra svoje najbolje minute. Pokušavaju Cavsi izbjeći ovakve 1 na 1 situacije preuzimanjem, ali to samo otvara probleme u drugim matchupovima (ne zaboravimo da Love također pokušava braniti na perimetru) i Pistonsi ih rutinski baš sve realiziraju u svoju korist. Dok se prednost Cavsa topi Lue u panici iskušava razne kombinacije, između ostalog vadi Lovea radi Dellya kako bi imao dodatnog braniča na lopti ako zatreba, ali da je utakmica trajala još par minuta vjerojatno mu ništa ne bi pomoglo (šteta što se Stan ranije nije na ovaj način sjetio izazvati udarnu petorku Cavsa, ovu postavu je ranije u seriji uglavnom koristio protiv Lovea i LeBrona kao visokog para i kad je taj problem apsoloviran stavio ju je sa strane, na žalost Detroita). Ovako, izvukli su se na čisti hero ball, Irving jednu nerezonsku tricu zabija (druga mu jedva dolazi do obruča), Jackson svoju promašuje i Detroit ide na nešto duži odmor. Uz saznanje da je ovo vjerojatno tek početak dugog niza godina u doigravanju.

Filed under: bball No Comments
24Apr/166

8

Posted by Gee_Spot

RAPTORS @ PACERS, G4

Imamo Turnera konačno u startnoj petorci, a to je uz metamorfozu DeRozana u DeGrozana dovoljno da Indiana u uvodu leti po parketu. Nakon jedne utakmice u kojoj su mu upadali šutevi preko ruke s poludistance, DeMar je opet prestao biti faktor, tako da su Pacersi sada mogli računati na prednost u dva matchupa, Georgeovom i Turnerovom. Međutim, tu nisu stali s promjenama - George Hill i Mahinmi također igraju puno agresivnije u oba smjera, što daje kvalitetu više Pacersima. Osim što igra puno bliže Lowryu, Hill ne oklijeva šutirati kada dođe do lopte i to rezultira sjajnom večeri u kojoj je s 22 poena dao Pacersima potrebnu drugu opciju u napadu (također, puno se više kreće s i bez lopte čime dodatno troši Lowryevu energiju). Jasno, ne bi to bio Hill da mu to nije uspjelo sa samo 11 šuteva, što je samo dijelom njegova krivica.

Naime, iako je prvenstveno 3&D opcija na poziciji, Hill je lani bez Georgea imao perioda u kojima je kao prva opcija nosio momčad i znao je to raditi sjajno, dakle nije bez combo talenta i sposobnosti da igra slash & kick stilom. Međutim, da bi Ellis imao ikakvog smisla na ovom rosteru, a jedva da ga ima čak i u ovakvoj večeri gdje sve djeluje maksimalno uštimano (čak je i on zabio sve što je potegao na obruč u ovom inspiriranom uvodu, što su mu bili i jedini poeni večeri), Hill mora stajati u pozadini kako nije ni u danima dok su u klubu bili West i Lance. Samo, možda ne bi bilo zgorega povećati mu rolu razdvajanjem od Ellisa jer u 30 minuta po večeri koje odrade zajedno, uglavnom u udarnim postavama, ostvarili su +1. U samo 8 minuta koliko je Hill proveo u igri bez Ellisa imaju +11. Možda nije reprezentativno, ali je, gledajući cijeli kontekst, razlog da se konačno razmisli o barem malo više razdvojenih šihti kada je Ellis već nedodirljiv kao starter (što se u ovoj situaciji u kojoj Indiana nema poštenog back-up beka može tolerirati).

Uglavnom, kako je i Mahinmi stalno u potrazi za kontaktom pod koševima i kako je odluči parirati Valanciunasu u aktivnosti i poenima na obruču, Indiana ostvaruje +14 u prvih 10 minuta, odnosno do ulaska klupa. Okrenuvši i ova dva matchupa u svoju korist ili barem anuliravši prednost koju je Toronto do sada imao, posebice na poziciji petice, Pacersi su stekli potpunu kontrolu nad utakmicom. Lowry je nakon dobre šuterske utakmice opet pokazao da nije u idealnom stanju, a Valanciunas je imao toliko posla s Mahinmiem da je prestao postojati osim kao dio toga matchupa (solidno je trpao na obruču, ali samo 1 skok u prvoj šihti, na to nas definitivno nije navikao).

Uz odličnu pripremu momčadi i uvođenje Turnera u startnu petorku, najvažniju prilagodbu Vogel je napravio s najvećim problemom Indiane do sada, a to su izmjene. Dakle, odustao je od hokejaškog pristupa i u prvoj šihti klupe Raptorsa s DeRozanom sada na parketu ima gotovo cijelu startnu petorku uz tek zamjenu Mahinmia sa Solomonom Hillom. Turner tako ne mora paziti na Pattersona već odrađuje posao kao centar. U drugoj šihti kada na parket ulazi Lowry, što se pokazalo itekako opasnim periodom po Indianu, na parket vraća Mahinmia kao lidera okruženog rezervama. Zvuči totalno bezveze kao ideja, ali, obzirom da je na parketu Biyombo, Mahinmi posve slobodno može držati cijeli reket i sredinu obrane pod kontrolom dok ostatak momčadi striktno pokriva šutere, što se pokazuje sasvim dovoljno ne samo da Indiana sačuva stečenu prednost, već i da je poveća na +18. Sad, sumnjam da ovakav pristup može upaliti i u sljedećim utakmicama i da će Lawson, Stuckey, Hill i Miles ovako zabijati, međutim ovdje su definitivno nadigrali najbolju klupu Istoka, pri tome omogućivši Georgeu, Hillu i Turneru odmor kakav još u seriji nisu imali.

Pacersima sada još samo ostaje zadati zadnji udarac, što se i događa povratkom svježih startera na parket. Vogel i ovdje vuče prave poteze, ostaje vjeran smallballu s Milesom kao četvorkom do kraja, a uz to povećava pritisak na obranu Toronta zamjenom Mahinmia s Turnerom. Ovo je ona opasna napadačka petorka Pacersa koja je dobila prvu utakmicu tako da se prednost Indiana u jednom trenutku penje preko 20 (primjetno je da se Vogel više ne boji ostaviti Turnera protiv Valanciunasa i to je pozitivno, iako rookie nije mogao zabiti ništa, njegova energija u obrani i skoku bila je veteranska).

Casey ne poduzima ništa na poluvremenu, baca pola treće četvrtine na klasiku sa Scolom, tako da, usprkos činjenici da George Hill već duže vremena nosi napad ulazima jer nitko drugi ne može ubaciti ništa, Toronto ne uspijeva značajnije spustiti prednost domaćina. Iako klupa Raptorsa ovaj put igra bolje, jednostavno nemaju rješenja kojima mogu preokrenuti ritam, osim ako odluku Caseya da što manje koristi DeRozana ne smatramo plusom za goste. Zamisao s Mahinmiem kao liderom druge postave opet pali, na početku četvrte centar Indiane ne samo da kontrolira obranu, već je sada u takvoj fazi da napada iz post-upa driblingom i kuca preko Biyomba, što je signal da Toronto može pakirati kofere.

Potezima koje je večeras povukao Vogel, serija je manje-više došla do svog taktičkog vrhunca, teško da i jedan i drugi trener imaju previše prostora za manevar osim dodatnim glancanjem rotacija igrača. Casey doduše ima jednog jokera u rukavu, može sjesti Scolu na klupu pa ga ili potpuno ignorirati ili možda staviti na Mahinmia kao centra u ovoj drugoj postavi - sumnjam da će Mahinmi ponoviti ovakvu partiju u napadu, a Scola bi ga zaokupio puno više obrambeno nego što to može jedan Biyombo. Nekakav cilj bi svakako bio izvuči nešto iz tih Scolinih minuta, pa makar ih samo rasporedio na Pattersona i Carrolla dok Scola broji ručnike.

Uglavnom, sada je teret isključivo na igračima. Raptorsi si ne mogu dozvoliti da ih se ovako istjera iz reketa i da, osim solidne spot-up role Carrolla koji je maksimalno koristio činjenicu da ga "čuva" Ellis, to barem ne kazne šutom s perimetra. Indiana je zagospodarila u reketu s 48 minuta raspoloženih Mahinmia i Turnera na petici, dobili su nekakvu tečnost u napadu izrezavši mrtve minute s Allenom na četvorci, sada je red na Raptorse da im vrate. Uz to, Lowry ne može dozvoliti Hillu da odigra duplo bolju partiju od njega, kao što ni klupa ne bi trebala odigrati ovako mlako. Dakle, prostora za napredak Toronta ima, kvragu možda i DeRozan opet nešto ubaci igrom slučaja. Imaju servis, pa da vidimo što će s njim, zabiti asa ili zakucati loptu dva puta u mrežu.

HEAT @ HORNETS, G3

Našao se Clifford u nezavidnom položaju, trebalo je nekako osmisliti cijelu rotaciju za 48 minuta protiv Heata sada kada na raspolaganju nema Batuma, a, obzirom na dužinu Miamia, posegnuti za Linom ili Lambom kao starterima nije imalo previše smisla, posebice ako su konačno mislili nešto obraniti. Stoga je očekivano micanje Williamsa na trojku, ali ono što je iznenadilo bile su promjene pod košem. Na upražnjeno mjesto četvorke ubacio je tako Kaminskog, koji je dobio nezavidan zadatak paziti na Denga, dok je pod košem Zellera zamijenio Jeffersonom.

Ovo nikako nije izgledalo dobro, posebice kada je već u prvom napadu na utakmici Deng pobjegao Kaminskom, namjestio se u korneru, pročitao novine i popio kavu, pa onda stavio suzu za prvu tricu Miamia. Kada je to napravio i drugi put, pa zatim i treći, pa onda i četvrti, dok je jadni Kaminsky trčao zatvarati ga kao da umjesto cipela na stopalima ima dva ogromna betonska bloka, gledatelj se mogao pitati nije li Clifford malo pretjerao s ovom taktikom. Međutim, kako se to kaže, bilo je metode u ovom ludilu, a ona se ticala pokušaja kontrole rizika - Hornetsi su odlučili kontrolirati ostale matchupove gomilanjem tijela u reket i živjeti s onim što Deng napravi. Big Al je tako radio u postu preko Whitesidea, onemogućivši mu da se potpuno posveti čuvanju reketa kao što je mogao dok je na parketu Zeller. Čak je i Williams protiv Johnsona odjednom došao do prostora, tako da usprkos svim problemima s Dengom, Hornetsi na drugoj strani drže kakav-takav priključak.

Uostalom, sa startnom petorkom Heata nisu imali toliko problema u seriji, pravi problemi počinju tek sada kada na parket ulaze Winslow i Richardson. Tu se Clifford nada da energija Lina i Zellera može parirati eksplozivnosti s kojom Heat igra kada su na parketu klinci i koja je do sada radila ogromnu razliku protiv trome klupe Hornetsa. Lin i Kemba dobivaju zadatak ne samo napadati ovu dvojicu rookiea, već ih gnjaviti i u obrani pritiskom na loptu, čime Heat praktički ostaje bez driblinga i ulaza. Tome pridonosi i Spoelstra koji iz nekog razloga istovremeno ima na klupi i Dragića i Wadea, u te tri minute dok je Heat bez playa na parketu Hornetsi se vraćaju u egal. Što je popriličan uspjeh kad uzmemo u obzira da je Miami odradio još jednu skoro pa savršenu šutersku četvrtinu koja se samo naslanja na ono što su prezentirali prve dvije utakmice.

Međutim, očito je opuštanje kod Heata, ako se jednom Spoelstri može dogoditi ovakav propust, možete misliti kakva je koncentracija kod igrača. Klupa Hornetsa odrađuje posao, a Hawes ulazi kao zamjena Kaminskom tako da su domaćini na neki način i dalje igrali 48 minuta stretch košarke, samo u puno većim postavama nego je bio slučaj do sada. Clifford je raspodjelu Batumovih minuta zamislio tako da Williams isključivo igra trojku, a u onih desetak minuta tijekom kojih je na klupi žrtvovao je Leea na većem swingmanu. Pokazalo se to dobrim potezima jer su Hornetsi ovim dobili nešto na centimetrima, kontrolirali su reket, ali su imali i dužine za lakše braniti napade s perimetra.

Ni povratkom startera Miami ne ubrzava ritam, uljuljani su u sporu igru od reketa do reketa i u ovih zadnjih 6 minuta druge četvrtine konačno gledamo Charlotte kao ravnopravnog protivnika. Istaknimo i kako Clifford ovdje Big Ala koristi relativno kratko, pri kraju opet uvodi Zellera na parket radi energije u obrani, posebice kod branjenja pick & rolla.

Na startu treće najvažnije je izdržati matchup Kaminskog protiv Denga, s tim da je Heat ovdje već toliko letargičan da jedva kreiraju šanse na strani bez lopte. Deng zabija svoju otvorenu tricu, ali ostali su uglavnom promatrači, posebice Johnson i Wade. Izuzmemo li raspoloženog Dragića koji je nekoliko puta sam povukao tranziciju i pokušavao nametanjem bržeg ritma nešto napraviti, kroz postavljene napade Miami se sveo na spuštanje lopte Hassanu u post, što sve govori o tome koliko su u ovom periodu imali problema. Hornetsi su tako preživjeli kritični dio utakmice, usput su sačuvali i onu malu prednost izgrađenu u prve 24 minute, a onda slijedi ključni period.

Na parketu su Zeller i Lin koji energiju dižu na nove visine u oba smjera, Hornetsi igraju još čvršću obranu oko reketa jer si mogu dopustiti ignorirati Winslowa na perimetru, a onda uz sve to kreće i Frank The Tank show. Ako već nije bio od nikakve koristi kao stretch igrač i tricaš, Kaminski sada kreće u niz post-up akcija kojima razbija obranu Heata. Gledamo reprizu Wisconsin-Duke finala dok Kaminsky nadjačava Winslowa u reketu i to je ujedno i simbolični podsjetnik na glavnu promjenu u ovoj utakmici u odnosu na prethodne - Hornetsi više nisu manja i slabija momčad, povećavši se na pozicijama tri i četiri puno lakše mogu parirati atleticizmu Miamia.

Heat ionako nije klasična smallball momčad jer su iznadprosječno veliki na svim ostalim pozicijama osim četvorke i to je nešto su Hornetsi uspjeli držati pod kontrolom ovom novom rotacijom koja može držati stretch formaciju, ali i parirati u individualnim matchupovima. Uglavnom, Hornetsi ovdje pogonjeni spomenutom trojicom odlaze preko 20 poena prednosti, što manje-više znači da nas u zadnjoj četvrtini čeka još jedna dosadna završnica kakvih smo se nagledali u ovom doigravanju.

Dobra vijest za Hornetse je da još uvijek imaju prostora za rast, usprkos uvjerljivoj pobjedi još jednom su ostali dužni s perimetra. Rotacije i obranu su osvježili dovoljno, međutim još čekamo da im se zalomi poštena šuterska večer. Što se Batuma tiče, ozljede poput njegove obično trebaju par tjedana odmora, ali nije isključeno da ga Hornetsi osposobe za četvrtu utakmicu jer čovjek je ionako navikao igrati s raznim ozljedama, posebice stopala. Ako i nastupi, nema šanse da Clifford odstupi od nove rotacije s Williamsom na trojci i dva centarska para, tako da ćemo ga vjerojatno gledati u roli dvojke, dok će Lee dodatno pojačati klupu (ili će na nju Batum obzirom da je Lee odradio solidan posao na Wadeu). Sad, ovo klupa treba shvatiti uvjetno, Zellera i Lina je Clifford obično okružio starterima, ali bitno je da je pronašao nekoliko postava na koje se može osloniti. S Batumom ili bez njega, ako još jednom obrane domaći parket, Hornetsi mogu reći da su se vratili.

Samo, prvo pričekajmo da vidimo kako će Spoelstra razbuditi momčad za sljedeću utakmicu, može li nekako posložiti rotacije da Winslow i Richardson opet postanu plus igrači umjesto problemi. Ono što je sigurno je da nećemo opet gledati periode bez Dragića ili Wadea na parketu. Također, bit će zanimljivo vidjeti kako misli preživjeti u onim trenutcima dok na parketu nema Hassana, sinoć je čak pokušao par minuta početkom četvrte igrati s Dengom i Winslowom protiv Zellera i Hawesa, dakle bez Amarea, što su Hornetsi iskoristili da odu na najveću prednost večeri i zadnjih deset minuta utakmice učine viškom. Nije ovo bila idealna večer stručnog štaba Miamia, iako, ruku na srce, treba priznati da im nisu previše pomogli ni igrači. Tako da i jedne i druge treba očekivati pune energičnije i željnje iskupljenja u sljedećoj utakmici.

THUNDER @ MAVS, G4

OKC sada već zna proceduru, osim atleticizmom treba napasti obranu Dallasa i kretanjem lopte i igrača koje neki košarkaški insideri nazivaju i akcijama. Tako da problema s trpanjem nema, Dallas apsolutno nema nikakvih rješenja u defanzivi sada kada umjesto 2 na 5 hakla prezentiranog u G2 gosti igraju košarku, makar u dosta banalnom obliku. Nema veze, to je očito dovoljno, s tim da se kao i u prethodnoj utakmici opet naziru problemi Thundera u obrani. Iako su ostali bez Williamsa koji je pokušao zaigrati da bi nakon minute na parketu ustupio mjesto u petorci Barei, Mavsi također nisu imali problema zabijati preko Dirka koji prva tri šuta ubacuje nakon dugih akcija, redom različitih, u kojima je cilj bio osloboditi ga na šutu. Problem je samo što za pratiti ovakav OKC to nije dovoljno, pogotovo u situaciji u kojoj su Waiters i Kanter opet više nego raspoloženi trpati protiv klupe Dallasa (koja je sinoć u prvoj šihti bila posebice slaba jer se Carlisle preračunao gurnuvši Leea u akciju kao back-up centra umjesto Mejria).

Nakon 12 minuta OKC tako već ima +15 i sve do kraja je tek odrađivanje posla, Dallas ni u jednom trenutku nije zaprijetio eventualnim povratkom u egal. Što je i razumljivo obzirom da nisu u stanju spojiti par minuta poštene obrane. Odigrali su solidno završnicu druge četvrtine dok su na parketu zajedno bili Felton, Anderson, Matthews i Mejri, ali ovoj četvorci kroz cijelu večer Carlisle daje samo 4 minute zajedno, uvijek radije birajući igrati s dva combo beka kako bi mogao raditi što veći pritisak na obranu Thundera, posebice kiksevima sklonog Westbrooka. Samo, koliko god napad bio podmazaniji s još jednom prijetnjom u pick & roll, odnosno slash & kick igri, toliko obrana nije mogla funkcionirati s ovako minijaturnim bekovskim kombinacijama (možete misliti da bi Waiters ovako lakoćom dolazio u reket i bio učinkovit kad bi na njemu cijelo vrijeme bio Anderson).

Carlisle je valjda vjerovao da mu takve postave ne daju šansu u napadu, što je vjerojatno istina, tako da u principu ništa se ne mijenja u suštini ovog matchupa, jednostavno biraš kojim ćeš stilom umrijeti, a esteta u kojega je Carlisle izrastao kao trener (i koji nema veze s onim čovjekom koji je na početku karijere bio pobornik rudarenja u reketu tipičnog za košarku koja se igrala prije 20-ak godina) radije bira tražiti cijelu večer načine da oslobodi Dirka na otvorenom šutu i kreira prostor Feltonu za ulaze nego da utakmicu spusti u blato. Felton dakle još jednom igra sjajno u oba smjera, Dirk zahvalno trpa sve prilike koje mu se otvore igrajući najbolju partiju serije, tako da Mavsi drže minus na podnošljivih desetak poena. To je ujedno i neki realni domet Dallasa u ovoj seriji kojega nisu uspjeli nadmašiti niti u zadnjih 5 minuta utakmice. Nije Thunder ovdje pronašao nikakvu specijalnu recepturu za svoje probleme u završnici, jednostavno su na parketu ostavili 5 najboljih napadača i tu domaćin nije znao što bi prije zatvorio, svaka dodatna pažnja posvećena ulazima Westbrooka ili Duranta otvarala je prostor Kanteru pod košem, odnosno Ibaki i Waitersu u spot-upu.

CLIPPERS @ BLAZERS, G3

Sva razlika u uvodnih 12 minuta utakmice može se svesti na promjenu parketa po kojem se trči. Clippersima ne upadaju pokušaji koji su u Los Angelesu obično završavali u košu, posebice Redickovi, što itekako olakšava igrati obrani Blazersa - Mbah A Moute je bezopasan na perimetru, Jordan i Blake prečesto smetaju jedan drugome u sredini, tako da je reket Blazersa zgusnut i pod kontrolom (još jedan podsjetnik kakav je JJ x-faktor za startnu petorku Clippersa). Uz nešto bolji obrambeni učinak, glavna promjena kod domaćina je Lillard, koji konačno podsjeća na sebe iz drugog dijela sezone. Sam nosi napad Blazersa, konačno ubacuje trice iz driblinga, a uz njegovu inspiraciju za to je zaslužna i odluka da ga što manje stavljaju u 1-5 pick & roll gdje je Jordan ipak prevelika prepreka. Griffin nema tu kvalitetu na izlascima prema perimetru, a osim 1-4 kombinacija igraju Blazersi i kroz izolacije ili ga otvaraju kroz blokove, sve samo da je što dalje od Jordana.

Utakmica je u egalu, slično kao i do sada u seriji, s tim da je osjećaj drugačiji. Onako kako smo u prve dvije imali dojam da, usprkos manjku prednosti na semaforu, Clippersi imaju sve pod kontrolom, ovdje tako nešto vezujemo uz Blazerse koji igraju s manje grča u oba smjera i koji su, da su sporedne opcije bile malo manje drvene, mogli ostvariti i značajniju prednost. Clippersi do zraka dolaze tek izlaskom Griffina, kada Paul i Jordan konačno imaju prostora za raditi ono što znaju najbolje.

Početkom druge Doc na parket šalje svoj eksperiment, ovaj put s povratnikom Pierceom umjesto Johnsona, koji ovom prilikom podbacuje. Prošlu utakmicu su rezerve donijele pobjedu, ovom prilikom su pak momčad ubacile u rupu od desetak poena - Rivers ovdje ne pokazuje ni zrno lucidnosti iz prošle utakmice, muku muči s driblingom kao NBDL bek, tako da se napad često svodi na Pierceove pokušaje iz post-upa. Samo, Pierce je okamanjen, a ovakvo mizerno izdanje klupe Clippersa koristi McCollum da na način sličan onome kako je Lillard zabijao u prvoj četvrtini izgradi prednost od desetak poena. Uopće, dva udarna strijelca Blazersa ubacuju 33 od 49 poena momčadi u prvom poluvremenu i njihovo raspoložene je ključna promjena u odnosu na dosadašnji tijek serije. Starteri Clippersa bi sada trebali stizati ovaj minus, ali kako se utakmica odvija u istom ritmu kao na startu, mogu biti zadovoljni što nisu upali i u veću rupu.

U trećoj četvrtini Clipperse čeka težak posao, treba doći u egal protiv napaljenog i atletski itekako sposobnog protivnika, što im nekako polazi za rukom. Paul je briljantan u ovom periodu, sam nosi momčad koja i dalje ne dobiva ništa od Redicka, a ni Blake ne može ubaciti šut s poludistance da se postavi na glavu. Na drugoj strani Lillard i dalje koristi svaku priliku zabiti, a, ako bi ga Clippersi udvojili, domaćini su jednostavno radili ono što im je funkcioniralo cijele godine, koristili su Plumleea kao sekundarnog playmakera koji je s vrha posta pronalazio otvorene suigrače. Opet se može reći kako su Blazersi promašili previše izglednih prilika oko obruča (Aminu je posebice nevjerojatan, ne može ubaciti ni odbijanac nakon skoka u napadu), ali isto tako treba priznati Clippersima da su odigrali sjajnu obranu kakvu igraju veći dio serije. Da nisu Blazersi posegnuli za hack-a-Jordanom što je Riversa natjeralo da na parket pošalje Aldricha, možda bi gosti do kraja perioda potpuno anulirali prednost domaćina.

Opet, obzirom na sve, a posebice na to kako šutiraju Redick i Griffin, nalaze se u sjajnoj situaciji. Problem je samo što smo stigli do onog trenutka kada Doc na parket šalje fantastičnu B petorku i kada Clippersima prijeti padanje u novu rupu taman što se se popeli iz jedne. Samo, nije ni Doc blesav, iako i dalje ostaje vjeran doslovnoj koncepciji druge petorke, ostavlja mrtvog Piercea na klupi i na parket šalje Johnsona. U napadu možda vlada ista bezidejnost kao i početkom druge četvrtine, ali ova postava barem igra bolju obranu, što znači da startere dočekuje ista razlika kakvu su ostavili prije odlaska na odmor (-3). Doc umjesto Mbah A Moutea na parketu ostavlja Crawforda i sada gledamo revolveraški obračun Paula i Crawforda protiv Lillarda i McColluma, što znači totalnu neizvjestan ulazak u završnicu.

U zadnje dvije minute tako je sve otvoreno, a Clippersi su ti koji prvi rade neforsirane pogreške. Redick po običaju promašuje relativno otvoren šut, Griffin gubi loptu prilikom ulaza u reket jer je pretjerao s driblingom i poklanja kontru Blazersima, što uz Jordanovo šutiranje penala koje im uvijek visi nad glavom u ovako gustim završnicama, a sinoć je gađao 1-6 u clutchu, znači da gosti jednostavno nemaju dovoljno baruta ukrasti utakmicu. Blazersi odrađuju posao, svjesni da mogu igrati s Clippersima. Prošlu utakmicu su se pronašli obrambeno, sada znaju da mogu nešto i zabiti (barem kada su im bekovi ovako raspoloženi), dakle imaju šanse seriju učiniti još neizvjesnijom.

A pogotovo ako će Blake i JJ prezentirati ovakve partije - zajedno su imali šut iz igre 7 od 26, što je za drugu i treću opciju nedopustivo, pogotovo u kontekstu kojem imaju puno lakši matchup od jednog Paula. Mislim, jesu Blazersi natrpali reket i McCollum je odigrao za klasu bolju obranu nego u prve dvije utakmice konstantno viseći na Redicku, ali 27% iz igre? Svašta. Uz njihove bolje partije ono što je neki minimum koji Clippersi moraju dobiti u sljedećoj tiče se Riversa koji mora zaboraviti na dane ponosa i slave koje je dijelio s Pierceom. Wes Johnson je barem živahno ljudsko biće, ta B petorka s njim očito solidno funkcionira (kombinacija njega i Greena kao krila daje Clippersima zanimljive mogućnosti u obrani, kakve npr. Blazersi imaju s Harklessom i Aminuom koji mogu preuzimati svaki pick) i držati Piercea na parketu pored boljeg igrača jednostavno je pucanje u nogu vlastitoj momčadi.

Filed under: bball 6 Comments
23Apr/165

7

Posted by Gee_Spot

CAVS @ PISTONS, G3

Bez obzira što Pistonsi nisu potpuno konkurentni u ovoj seriji, lijepo je vidjeti da se playoff košarka vratila u Detroit nakon 6 godina suše. Iako bi po svemu sudeći ovo iskustvo moglo kratko trajati jer domaćin ni sinoć nije našao odgovor na Irvinga i Lovea usprkos maksimalnom naporu kojega su uložili u oba smjera. Prvi sinoćnji 1-5 pick & roll pokušaj Cavsa su branili kako je trebalo, s Drummondom na perimetru, ali očito se nije radilo o nikakvom planu obzirom da je na sljedećim posjedima Dre ostajao ili u reketu ili negdje na pola puta, kao da se premišlja što napraviti. Cavsi su lukavo postavljene napade počinjali s 1-4 niskom formacijom, natrpavši 4 čovjeka uz osnovnu liniju, ostavljajući tako Irvingu gomilu prostora da napada kroz izolaciju ili naknadno kroz pick, tako da su mu maksimalno olakšali 1 na 1, odnosno 2 na 1 akciju.

Love je istovremeno odrađivao svoje u postu protiv oba tweenera Pistonsa, tako da je upitna bila korist od onih situacija u kojima bi ga branio Morris jer time samo slabiš obranu na Jamesu - Marcus je ispodprosječan defanzivac u postu, iznadprosječan na perimetru, tako da možda u ovom matchupu jednostavno treba izabrati živjeti s problemom Harrisa na Loveu. Možda ga pokušati malo okrenuti u svoju korist stavljanjem Harrisa (ili Morrisa kad ga preuzme Kevin) u izolacije ili pick & roll. Iako je Harris prema kraju utakmice konačno živnuo kao sekundarni kreator, premalo akcije se vrti preko njega da bi mogao testirati Loveovu obranu na perimetru, dakle vjerojatno se radi o tome da mu Van Gundy ne vjeruje previše jer nešto sličnu mu je sigurno palo na pamet.

Uz solidnu situaciju u napadu, Cavsi opet igraju dobru obranu, lucidno se rotiraju i zatvaraju, preuzimanja su tečna i logična, dakle ništa nalik onom kaosu iz prve utakmice. Detroit usprkos svemu uspijeva držati egal, čak i lagano vodstvo, tijekom cijelog prvog poluvremena. Jackson je razigran, Drummond opet iznadprosječno efikasan u post-upu, Morris i KCP odrađuju svoje kao sekundarne prijetnje, a čak i klupa donekle drži priključak sa stretch/smallball postavama Cavsa jer je Johnson opet maksimalno nabrijan. Stan ga za nagradu koristi kao dodatnog swingmana u postavi s Harrisom i Morrisom kao parom visokih u završnici poluvremena protiv udarne smallball postave Cavsa gdje ima povoljan matchup - kako Cavsi umjesto centra koriste Dellya, Johnson ide na Irvinga, što mu otvara dovoljno prilika za lagane poene. I rookie ih bez problema koristi.

Izgleda da je Van Gundy dobrim dijelom riješio problem smallballa s ovom postavom jer Lue u završnici na parket vraća centra kako bi Cavsi ipak zaigrali u visokoj formaciji gdje su oni ti koji kreiraju mismatcheve. Koliko god to bila dobra vijest, činjenica da onaj najveći problem ostaje, a taj je da velika trojka može zabijati bez problema u sudaru osnovnih petorki. S tim da je Cavsima u nastavku ogroman problem bila loša LeBronova selekcija šuta, previše je forsirao iz vana praktički ne napadajući reket ni kada je mogao (valjda je zbog onih nekoliko sudara s Drummondom u prvom dijelu večeri odlučio da je bolje odmoriti kosti ostatak utakmice), a malo je reći da mu je šut u nastavku utakmice bio drven (4-15 na otvorenim šutevima).

Usprkos njegovom blago rečeno mizernom izdanju, Cavsi su treću četvrtinu dobili s 5 poena, a zanimljivost ovog perioda je u tome što ni jedan ni drugi trener nisu mijenjali najbolje postave do zadnje minute kada Lue vadi Jamesa, a Stan uvodi klupu. Idućih nekoliko minuta Cavsi koriste činjenicu da je za Detroit na parketu od startera samo KCP kako bi došli do +9, što je sinoć bila ekstremno visoka prednost. Ne gledamo previše postava s Fryeom ili Loveom na petici, Lue vrlo brzo na parketu ima Thompsona, tako da Cavsi opet igraju na rutinu.

Čak 28 minuta su odigrali sa startnom petorkom koja je tako dobila dobar dio minuta od šihti koje su otpadale na kombinaciju Love-James pod košem i u tih 28 minuta nadmašili su uglavnom najbolju petorku Pistonsa s 13 razlike. To je ključni detalj utakmice koju su Pistonsi najveći dijelom odigrali stvarno dobro. Međutim, kad su Cavsi u drugom dijelu opet zaigrali agresivnije na pick & roll kako bi zaustavili Jacksona, sekundarne opcije nisu briljirale ni kreatorski ni šuterski, tako da uz probleme koja obrana Cavsa ima s Irvingom i Loveom, sada već možemo govoriti i o tome kako ni napad nema previše opcija kad protivnik defanzivu digne na razinu više. Praktički, sinoć su opet dobili dobre minute od cijele jezgre, Stan je riješio problem smallballa, LeBron je odigrao ispod razine i opet su djelovali kao slabiji protivnik.

Kad se taj osjećaj provlači kroz susret koji je praktički najvećim dijelom rezultatski u egalu, ništa drugo ne treba dodati. Detroit ima još napadačkog potencijala u ovoj seriji, Cavsi ih mogu svesti na manje učinkovita rješenja, ali nisu bez mogućnosti. Međutim, obrambeno su stvari tako postavljene da zbog slabosti na tom kraju parketa solidan napad neće biti dovoljan. Kada su Love i Irving ovako efikasni, a za očekivati je da će i LeBron odigrati puno bolje sljedeću partiju, pa kada uz to još imaš solidnu pratnju sporednih opcija koje su sinoć dodale 7 trica i 8 skokova u napadu (čak se i Shumpert pridodao Smithu i Dellyu tako da Cavsi svoj posao s perimetra odrađuju na visokoj razini, dok su skokovi isključivo doprinos pouzdanog Thompsona), Cavsi su nedodirljivi.

Iako, uspiju li nekako poklopiti bolju šutersku večer makar približnu onome što su pokazali u prvoj utakmici s ovom borbenošću i kvalitetnom izvedbom iz treće utakmice, mogli bi izboriti petu čak i protiv boljeg izdanja Cavsa od ovoga sinoć. Drugim riječima, ako i budu pometeni, Pistonsi se nemaju čega sramiti, za ovako mladu i još uvijek limitiranu momčad pokazali su puno.

HAWKS @ CELTICS

Stevens i društvo smislili su plan za spasiti što se spasiti da i pokazat će se da su opet pogodili. Umjesto Smarta, koji je ipak limitiran i kao šuter i kao kreator, u petorku je gurnuo Turnera koji je limitran samo kao šuter. Gurnuvši loptu Turneru u ruke, više su se fokusirali na otvaranje Thomasa bez lopte, kako bi mu dali prostora da napada iz spot-upa i sekundarnih prilika. Osim toga, gurnuvši Thomasa u velikom broju posjeda u rolu dvojke, osim što su olakšali život najboljem strijelcu, Celticsi su se mogli vratiti dobrom dijelu akcija koje su vrtili za Bradleya i koje sa Smartom ili Turnerom jednostavno nisu mogli igrati jer su beskorisni kao catch & shoot opcije.

Uz ovu promjenu Stevens je na parket ubacio i Jerebka kako bi dobio potrebnu stretch kvalitetu. Značilo je ovo da Sullinger potpuno ispada iz rotacije osim u roli back-up petice (ispao je i Zeller koji u prošloj utakmici nije služio ničemu), ali Boston ionako ovu seriju neće dobiti na skok i čvrstinu u reketu ako pri tome ubacuje 75 poena na drugoj strani, dakle nije se imalo što izgubiti s Jerebkom. Ova puno potentnija napadačka postava tako je omogućila Celticsima da zaspu Hawkse odmah na startu. Atlanta je definitivno ostala iznenađena ovakvim prilagodbama, što je bilo vidljivo i u obrani koja nije na vrijeme zonu primakla prema perimetru gdje je Boston sada ipak imao puno više opcija.

Plan Celticsa tu nije stao. Smart je dobio rolu šestog čovjeka i tu je energijom mogao ostaviti traga obzirom da je igrao sve moguće uloge, od combo kreatora do bočnog stopera mijenjajući sve tri vanjske pozicije, a Stevens je u vatru gurnuo i klince Roziera i Huntera kako bi dobio tog potrebnog vanjskog u rotaciji koja je sada igrala isključivo stretch/smallball košarku - čak 6 minuta su Celticsi igrali s Jerebkom na petici, a svih 48 ili s Jerebkom ili Crowderom kao četvorkama zaduženima za spot-up prijetnju na perimetru (Jay po običaju nije mogao ubaciti ni u ocean, ali sinoć im je formacija bila dovoljna sama po sebi, učinak nije bio toliko važan). Najčešće korišteni visoki par u sezoni koji je po utakmici u prosjeku igrao po 15 minuta Stevens tako nije koristio niti sekunde u G3.

Istovremeno su Celticsi i sami ostajali više u zoni u 1 na 1 matchupovima kako bi čuvali reket od ulaza, ostavljajući Atlanti gomilu prilika na perimetru koje ovi nisu koristili. Očito su Hawksi očekivali drugačiji tip nadigravanja i tu opet dolazimo do sjajnih promjena Celticsa koje su proizvele ovakav efekt, Atlanta u prvom poluvremenu jednostavno nije bila spremna odgovoriti na višu razinu agresivnosti u oba smjera.

Sama utakmica dosta je sličila na prošlu, s tim da je Boston ovaj put bio taj koji je na startu krenuo kao iz topa ispaljen, dok su Hawksi pokušavali hvatati korak. Nakon početnog šoka koji je sredinom prve četvrtine Celticsima donio +13 (trojac Thomas-Turner-Jerebko u zajedničkih 20 minuta tijekom večeri ostvario je +14), Atlanta se stabilizirala i smanjila na -6, pokazavši da kontekst ipak nije isti, za razliku od Bostona oni nisu ostali bez dva itekako važna člana rotacije i očito imaju dovoljno oružja. Međutim, čim su na klupu sjeli Millsap, Teague i Bazemore, došlo je do novog odvajanja Celticsa koji odlaze čak na +19 početkom druge (Muscala i Hardaway toliko su loše odradili svoje šihte protiv smallballa Celticsa da ih je Bud do kraja utakmice izbacio iz rotacije, maksimalno je suživši kako bi mogao parirati Bostonu), stavarajući razliku koja će im dobro doći do kraja večeri.

Naime, starteri Hawksa već igraju puno bolje u oba smjera i dolaze do desetak poena minusa, a ključna promjena u drugom dijelu su puno zgusnutije rotacije koje koristi Budenholzer. Uz više minuta za najbolje igrače kojima anuliraju učinak klupe Bostona, Hawksi igraju i puno bolje u obrani gdje sada puno agresivnije pokrivaju razmak iz zone oko reketa prema čovjeku. Efekt šoka je prošao i nevjerojatno brzo Atlanta stiže u egal, posebice jer Millsap i dalje ne može zabiti ništa - odrađuje posao kao mamac i razigravač, njegovim spuštanjem u reket počinje većina napada Hawksa koji zatim kruženjem lopte nalaze idealnu priliku za šut, ali nikako da namjesti ruku (čak i u reketu ispadaju mu pokušaji koji graniče sa zicerima).

Tako da se pred zadnju četvrtinu čini kako će Bostonu ipak trebati čudo da se provuče, a na neki način ga i dobivaju. Smart je taj koji ovaj put daje ključni poticaj, uz fanatičnu energiju u obrani ubacuje dvije trice koje uništavaju moral Atlante. Uz to, kako Millsap, a sada i Horford, i dalje promašuju zicere na obruču kao da je pod košem u najmanju ruku Whiteside, Hawksi u završnici jednostavno nemaju dovoljno. Stevens sredinom četvrtine na parket baca spomenutu postavu s Jerebkom na petici koja s 5 vani formacijom izluđuje obranu Atlante, kako svi igraju na čovjeka uz razmak, u pozadini ostaje previše prostora što Thomas i Turner koriste za zabijati iz ulaza. Istovremeno, Boston ostavlja još veću rupu u reketu jer Jerebko definitivno nije Horford, ali što to Atlanti vrijedi kada su im visokima lopte sinoć uglavnom curile iz obruča (možda previše vježbaju trice pa su zaboravili zabiti polaganje). Točku na i pak stavlja Thomas tricom kroz uši Teagueu, potvrdivši da je ovo ipak večer Celticsa.

Koji su još jednom izvukli maksimum čak i iz ovog oslabljenog rostera. Stevens je sve sjajno zamislio, a igrači su plan proveli u djelo bez greške, nalazeći načina doći do poena kad god je trebalo. Uspijeti tako nešto protiv kvalitetne obrane kakvu igraju Hawksi apsolutno je podvig.

Jasno, u idućoj utakmici neće moći računati na ovako loše otvaranje Hawksa koji sada otprilike znaju što im je raditi. Obzirom da Boston ni s Jerebkom nije opasna šuterska momčad, možda bi mogli razmisliti o tome da na pick & rollu napuste branjenje prostora i zaigraju malo agresivnije na loptu, izazivajući Celticse da ih pokušaju dobiti kroz Crowdera i Jerebka na strani bez lopte. A možda im neće ni trebati nikakve posebne prilagodbe u obrani ako će od starta igrati na visokoj razini kao što je bio slučaj u drugom dijelu utakmice, već će dosta biti da tricu gađaju malo bolje od 25%. I da Millsap nakon dvije grozne realizatorske partije konačno nešto zabije u sredini.

SPURS @ GRIZZLIES, G3

Poslušao je Joerger svoje veterane i ovaj put im je dao punu minutažu da se potuku sa Spursima, praktički je rotaciju sveo na 6 igrača, jašući maksimalno Barnesa, Allena i Z-Boa, ali je pri tome dodao i jedan svoj taktički detalj - sjeo je na klupu Birdmana i odlučio se San Antonio izazvati grit & grind verzijom smallballa u kojoj su zadatak čuvati Aldridgea dobili Barnes i Allen (koji su se ujedno izmjenjivali na svakom bloku kojega bi LMA postavio Kawhiu i obrnuto). Naravno, Memphis ne bi bio Memphis da u ovakvom izdanju nije odigrao najgori šuterski uvod u seriji, odmah na startu upadajući u rupu. Samo, kako Spursi nisu bili pretjerano raspoloženi za rat pod obručima, ova manja verzija Memphisa uspjela se vratiti u egal odnoseći pobjedu tamo gdje nije mogla u prve dvije utakmice - dominacijom u reketu.

Kao što su Spursi u protekle dvije utakmice kontrolirali skok i postotke šuta protivnika u reketu, tako je Memphis pred svojom publikom vratio uslugu - konačno su ostvarili prednost u skoku, usput limitirajući Spurse na samo 52% realizacije na obruču. Posebice je loš bio Parker čiji ulazi su u prve dvije utakmice predstavljali neriješiv problem za Grizlije (Parker je bio toliko loš kao prva opcija kroz pick & roll da ga je Pop u nastavku utakmice oslobađao kroz blokove i koristio kao beka-šutera, bez većeg uspjeha). Kad tome dodamo mizeran učinak Duncana kojega je Randolphu bilo puno lakše držati 1 na 1 nego Aldridgea (jednako su spori i Timmy ne može ubaciti šut preko njega kao da ne postoji), kao i činjenicu da je i LMA imao puno teži posao doći do poena protiv agresivnih zujalica poput Allena i Barnesa (prvo bi se namučili spustiti mu loptu u post jer su stalno frontali i lamatali rukama, što je ogromna razlika od dvoboja protiv Randolpha protiv kojega samo ispališ skok-šut iz okreta kao na treningu), jasno je zašto su Spursi imali problema održati prednost koju su izgradili na startu.

Nakon što je početkom drugog poluvremena uvidio da problemi s ovom postavom Memphisa i njihovom agresivnom zonom oko reketa neće nestati sami od sebe, Pop je konačno povukao Duncana s parketa i u igru ubacio Ginobilia. Sad su se stvari normalizirale, Spursi su konačno dobili nešto širine u napadu i nestali su spomenuti mismatchevi, ali Grizliji su i dalje kontrolirali reket, što se pokazalo dovoljnim da ostanu u egalu.

U zadnjoj četvrtini kvaliteta Spursa konačno dolazi do izražaja. Prvo klupa predvođena Leonardom radi nekakvu razliku, pa makar samo +6 u onih 5 minuta dok su na parketu rezerve Memphisa. Pop je i ovdje odradio sitnu prilagodbu, umjesto Manua na parketu je isključivo Anderson kako bi dužinom smetao Stephensonu, tako da Kawhi praktički igra rolu beka-šutera dok West i Diaw drže pod kontrolom energični dvojac pod košem Green-Andersen (Joerger je razbivši startnu postavu ujedno dobio i kvalitetu pod košem na klupi i ova postava je odradila kratku, ali kvalitetnu šihtu u prvom poluvremenu dok im Spursi nisu suprostavili jednako veliku petorku). Taktički tako Spursi riješavaju sve izazove, ali uglavnom uzalud jer pod košem ne mogu ništa. Memphis grit & grindom drži priključak do zadnje tri minute kada Spursi ipak šuterskom kvalitetom Greena i Leonarda rješavaju stvar.

Na pravovremeno ubačene trice gostiju konačno i Grizliji ostaju bez odgovora - dok na drugoj strani San Antonio ima 5 igrača koji mogu zabiti (umjesto neraspoloženog Parkera playmaker je Manu, a umjesto Duncana na parketu je Diaw), Memphis igra s Allenom kojega po već ustaljenom običaju protivnik potpuno ignorira (LMA i Diaw su u reketu na Randolphu dok Tony na perimetru privlači manje pažnje od Opelovog novog modela na cesti). U utakmici u kojoj je tako uglavnom parirao Joergeru, Pop vuče zadnji potez na kojega protivnik nema odgovor. S tim da nema previše razloga za zadovoljstvo usprkos pobjedi, Leonard je odradio 42 minute u punom pogonu i bez obzira na to Spursi su se mučili. Za momčad s unutarnjom linijom kakvu imaju oni, pa i s ovako dubokom klupom, dozvoliti da protivnik energetski i skakački ovako dominira ravno je porazu i možete se kladiti da će idućih dana Pop to itekako dati do znanja svima u svlačionici.

Filed under: bball 5 Comments
22Apr/160

6

Posted by Gee_Spot

Prije osvrta na utakmice, malo o Thibsu i Brooksu.

Teško je zamisliti da franšiza poput Wolvesa ugrabi najveće trenersko ime na tržištu, ali čudo kako jedan franšizni talent poput Townsa mijenja kontekst. Odjednom je i Thibs željan rada s klincima, odjednom su Wolvesi u stanju povući najbolji mogući potez. Sad, obzirom na mladost njihove jezgre, da su idućih 2-3 godine odrastali pod nekim poput Brooksa ne bi bio kraj svijeta, dapače to bi bio neki klasični scenarij razvoja kojega je prolazilo dosta velikih momčadi. Međutim, obostrani interes doveo je Wolvese u situaciju da mogu odmah zakapariti Thibsa i tu potrebe za nekim velikim razmišljanjima nije bilo.

Dakle, sa strane Wolvesa sve je kristalno jasno, uz talent koji su okupili, brušenje rubova rostera kroz tržnicu i Thibsovo vodstvo, ovo bi dogodine trebala biti playoff momčad - ne mogu zamisliti da idu ispod 50-50 učinka, a u tome slučaju si, kao što je i ova sezona pokazala, par sretnih okolnosti udaljen od postsezone. Onaj jedini razlog za brigu koji se nametao, da bi Thibsova nestrpljivost i glad za rezultatom eventualno mogli biti problem u razvoju talenta, po meni je pao u vodu onog trena kada je Tom prihvatio posao praktički ni ne pokušavajući ispitati ostale mogućnosti. To je znak da je itekako svjestan gdje dolazi i kakav proces ga čeka (kao i što je svjestan potencijalne nagrade), odnosno da će ovo biti nešto drugačije iskustvo od onoga kojega mu je pripremio Del Negro u Chicagu.

Uostalom, da je čovjek tu na dugi rok i da mu neće pasti na pamet nakon pola godine vapiti za veteranima, odnosno da je svjestan da na startu nema rezultatskog imperativa već da je najvažnije graditi kulturu buduće pobjedničke jezgre, govori i činjenica da je dobio i rolu de facto GM-a. Možda je i to presudilo kod izbora Minnesote? Nije ni bitno jer trener takvog kalibra i zaslužuje takvu ponudu (siguran sam da bi se našla još poneka franšiza spremna ponuditi mu slično tako da teza kako su Wolvesi u želji da ga ugrabe pristali na nešto na što ne bi nitko drugi ne drži vodu). Ono što je bitno je da su time i klub i trener udarili temelje jednom ciklusu koji bi trebao izdržati barem tih 5 godina koliko traje prvotni ugovor (spomenimo još kako je za birokratsku stranu posla GM-a koja uključuje brigu oko capa i kontakte s agentima Thibs angažirao Scotta Laydena, GM-a Knicksa dok je on bio pomoćnik u New Yorku).

I dok je ovo sjajan potez za sve uključene, na suprotnoj strani spektra imamo angažman Brooksa u Wizardsima. Iako sam maloprije rekao da bi u nekom drugom scenariju Brooks bio solidan izbor za Wolvese, isto ne vrijedi za Wizardse. Kontekst je sve u NBA, pa tako momčad poput Washingtona, s jezgrom u naponu snage, definitivno nema razloga još jednom birati trenera s kojim će stajati u mjestu i kojem je forte čuvanje leđa svlačionici. Mislim, Wall ne treba nekoga tko će preuzeti odgovornost za loše dane na sebe, već čovjeka koji će mu pomoći da napravi iskorak kao košarkaš, ako ima prostora za tako nešto. Drugim riječima, pravi trener za ovakvu momčad koja treba iz sredine krenuti ka vrhu je netko poput Thibsa, a ne Brooks. Jasno, Brooks ima rezultate s Thunderom koji, kada ih izgovaraš u vakumu, zvuče sjajno, ali, tu opet dolazimo do konteksta koji kaže kako je Brooks, svim pobjedama usprkos, bio očito limitiran stručnjak. Ili, ako vam je draže, potpuno prosječan. Uglavnom, gledano kroz prizmu životopisa, Brooksa svakako možete prodati prosječnim fanovima, a onda vam se ostaje nadati da će oni malo zahtjevniji popušiti mogućnost da Brooksov angažman povećave šanse da se dođe do Duranta.

Kako god, Wizardsi su odradili totalno beskrvan i srednjestrujaški posao, tako tipičan za sve što se događa od kada franšizom upravljaju Leonsis i Grunfeld. Možda će netko reći kako nije ni lako napraviti išta bolje od ganjanja prosjeka, posebice kada je Thibs već maknut s tržnice, ali pitanje je koliko su Wizardsi uopće bili spremni ponuditi. Zašto ne bi mijenjali i GM-a, odnosno zašto ne bi vrhunskom stručnjaku u paketu nudili potpunu kontrolu nad momčadi kao što su to napravili Wolvesi? Mislite da bi Jeff Van Gundy odbio dolare i uloge kakve mu je dobio brat? U svakom slučaju moglo se puno više nego oženiti prvu sljedeću dostupnu djevojku nakon što ti je odabranica srca pobjegla u krajeve koji su inspirirali braću Coen da osmisle "Fargo".

RAPTORS @ PACERS, G3

Indianina napadačka jalovost došla je na naplatu u prvoj utakmici pred svojom publikom, drugi put za redom se pokazalo kako Pacersi nemaju drugu opciju sposobnu preuzeti odgovornost u napadu kada George ne igra na vrhunskoj razini. A sinoć nije, usprkos neospornom trudu promašio je previše relativno pristojnih situacija koje jednostavno mora zabiti ako misli Pacerse učiniti konkurentnima. Da ovo neće biti njegova večer pokazalo je i nekoliko teških šuteva koji su upali DeRozanu i koji su, uz Lowryevu dobru šutersku večer (konačno je zabio otvorene trice na način približan onome kako nas je navikao kroz sezonu), jasno dali do znanja da je momentum na strani Toronta.

Uz sav teret koji nosi u oba smjera Georgeu je Vogel natovario još jedan, onaj lidera druge postave. Kako bi parirao klupi Raptorsa morao je odustati od (ionako bezvezne) ideje da jaše kompletno različitu B postavu na kraju prve i treće četvrtine, čime je Georgea praktički osudio na igranje u komadu u tim periodima. Praktički, uz ulogu prvog strijelca i prvog stopera, George je potpuno preuzeo i rolu prvog kreatora i maltene šestog igrača, a tako protiv ovako dubokog rostera kakvog imaju Raptorsi, koji se s vremenom zagrijava i kojem raste samopouzdanje, neće ići.

Uglavnom, po već viđenom scenariju koji uključuje čvrste obrane reketa na obje strane i gomilu loših šuteva, Raptorsi su puno bolje otvorili utakmicu, pokazavši da imaju dovoljno rješenja u napadu i da mogu zabiti potreban minimum da se kotrljaju. Prvu četvrtinu završavaju s +7, a onda koriste činjenicu da tijekom prve 4 minute sljedeće na parketu nema Georgea i odlaze na +12. Ovaj problem Vogel nije riješio, početci druge i četvrte četvrtine u kojima je Lowry na parketu s rezervama drugu utakmicu za redom uništavaju Indianu i tu će morati smisliti nešto mudrije od toga da npr. drži Georgea na parketu 48 minuta. Pogotovo jer je, nejasno zašto, spomenute minute odradio s 5 rezervi, parirajući paru Lowry-Joseph s Lawsonom i Stuckeyem. Ako je već George trebao odmor, a je, gdje je u ovim momentima George Hill?

Možda je i nepravedno prozivati stručni štab Pacersa obzirom na gomilu igrača koji jednostavno nisu ni previše dobri, a ni previše raspoloženi. Najveći problem je leš CJ Milesa, da on igra na razini kakvoj zna, bila bi ovo druga momčad. Ovako, sinoć je također pokazao da je totalno van forme i izuzev onog kratkog bljeska u G1, Pacersi na njega teško mogu računati. A morat će jer neke promjene za sljedeću utakmicu su nužne. Tipa, Allen uopće nije potreban u rotaciji, stoga za iduću utakmicu jednostavno moraju pokušati napasti Scolu i iskoristiti trenutno najveću vidljivu manu Raptorsa, a to je ovih 15-ak minuta dok je Luis na parketu kao četvorka. Ni Miles ni Solomon Hill ne ulijevaju povjerenje, ali možda će i vraćanje Turnera dati potreban poticaj startnoj postavi, barem u tim šihtama dok Casey tvrdoglavo koristi Scolu. Uostalom, rookie je i sinoć bio jedina svjetla točka u napadu, on svoju kvotu šuteva s poludistance očito može ubaciti zatvorenih očiju i to je nešto što Pacersi moraju puno više koristiti.

Gdje smo ono stali s tekmom? Dakle, Toronto koristi slabost klupe domaćina i gradi dvoznamenkastu prednost, koja i dalje lagano raste kako se na parket vraćaju starteri na obje strane, a definitivan udarac Raptorsi zadaju u završnici kada je na parketu ipak najbolja postava s Pattersonom kao stretch četvorkom (Caseyu i stručnom štabu veliki plus za način kako su posložili rotacije u ovoj drugoj čevrtini, Lowry je bio cijelo vrijeme na parketu, Scole nigdje, uz pristojnu dozu Valanciunasa koji je apsolutno zaslužio povjerenje). Lowry uz to ima trenutak inspiracije, trica preko ruke iz driblinga plus ulaz, oba poteza lome kičmu obrani, Toronto je na +21, a Indiana je gotova za večeras.

Na startu treće četvrtine u petorci domaćina je Turner umjesto Allena što vjerojatno znači da je potonjem došao kraj osim možda povremeno kao back-up centru. Naravno da Indiana igra nešto bolje u napadu, ali ne skidaju prednost Raptorsa dovoljno da bi mogli preživjeti - spustili su se na minus 12 uz maksimalno jahanje Georgea, Georgea Hilla i Turnera (sva trojica su cijelu treću bila na parketu), a to je značilo da u sljedećim šihtama Toronto lomi utakmicu. I usprkos tome što Vogel i dalje ne vadi Georgea i Turnera, klupa s Lowryem vraća prednost na +20.

Dobra stvar za Pacerse je što očito kuže da na parketu moraju imati najbolje igrače, ali problem je što ti najbolji igrači ne mogu igrati 48 minuta na istoj razini, naime zbog toga je i toliko važno, posebice u playoffu, kako trener rotira i kakve petorke šalje na parket. Sada znamo da će Turner očito startati u idućoj i da će dobiti gomilu minuta, možda i najviše uz Georgea, jer će osim kao udarna četvorka uz Mahinmia odraditi i većinu minuta rezerviranih za back-up peticu. Međutim, ne probudi li se barem jedan bek i ne oživi li Miles, teško da će imati dovoljno za konkurirati do kraja serije.

THUNDER @ MAVS, G3

Da ovo neće biti idealna večer za Dallas pokazuje odmah cigla iz kornera Robersona koja nekim čudnim zakonima fizike (ili protivno njima) ipak upada u obruč. Bila je to naznaka da su u Oklahomi ipak shvatili glavnu lekciju prošle utakmice, a ta je da se košarka ne može igrati s dvije opcije, pa makar one bile 1A i 1B. Stoga gledamo gomilu akcija za Ibaku kojima je cilj razvući obranu Mavsa kako bi osim na loptu morali pažnju obratiti i na sekundarne opcije. Bolji plan ili barem svijest da nije dovoljno istrčati na parket kako bi upisao pobjedu, uz očekivano puno bolje realizatorske večeri Westbrooka i Duranta, bili su dovoljni da OKC odradi posao. Neočkivana šuterska eksplozija Waitersa (koji je odlično koristio prostor koji mu je ostavljala obrana Dallasa ne samo da zabija otvorene šuteve ili napada iz spot-upa, već i da se ubacuje iza leđa obrane cutovima - sad vjerujem Vakuli kad najavljuje snijeg jer ovakvu razinu košarkaškog IQ-a od Diona nismo viđali često) i Kanterova puno bolja energetska partija pak učinili su od utakmice šetnju jer Dallas ove večeri nije mogao parirati ni klupom, tako da usprkos solidnom šuterskom učinku startera ni u jednom trenutku nisu bili prijetnja.

Treba pohvaliti OKC za način kako su zaigrali u napadu, tu su osim standardnih Westbrookovih slash & kick akcija vrtili i nešto na strani bez lopte te su napadali obranu Dallasa i cutovima te otvaranjima iz bloka. Puno su se bolje kretali i lopta i igrači što je, protiv zonskom branjenju sklonoj obrani poput ove Dallasa, imperativ (rezultat čega je bilo za njih netipičnih 28 asista). Ali. Isto tako treba istaknuti i klasične probleme u obrani, ponajviše činjenicu da je Westbrook opet ostavljao previše prostora Feltonu. Koji je još jednom dobro partijom u oba smjera istaknuo svoju kandidaturu za povratak pod svjetla pozornice. Definitivno će dobiti puno veći ugovor na osnovu playoff nastupa nego što bi bio slučaj da Mavsi nisu ušli među 8, a možda mu netko dovoljno optimističan ponudi i lovu startera ili šestog igrača. Kako god, nakon ljeta će love za donute biti na bacanje (dozvolite malu digresiju, poznato je da ljudi i psi počnu sličiti jedni na druge ako se previše druže, međutim Felton je dokaz jedne druge teorije, da ljudi mogu poprimiti i izgled najdraže hrane).

WARRIORS @ ROCKETS, G3

Imamo li razloga za brigu oko Stepha? Kerr kaže da nema, da jednostavno nije bilo fer baciti ga u vatru bez poštenog treninga nakon relativno duge pauze od košarkaških aktivnosti, međutim poznavajući kako svlačionica Warriorsa funkcionira, nema šanse da Steph ne bi nastupio da je bio siguran u gležanj. Sad se, naravno, otvara prostor za razne špekulacije oko prirode ozljede, a obzirom da pojma nemamo što se stvarno događa, najbolje je pričekati sljedeću utakmicu. Ako Steph ne nastupi ni u G4, onda se već može nagađati i o eventualnim strukturalnim problemima, ne samo pretjeranoj brizi oko uganutog gležnja, a to pak vraća zrnce neizvjesnosti u ovo doigravanje - Pop i LeBron su trenutno sigurno zaokupljeniji iščekivanjima vijesti iz Oaklanda nego protivnicima u prvoj rundi.

Kako god, ovakav razvoj situacije dao je još jednu šansu Rocketsima da izbjegnu metlu. I iako su je u svom stilu zamalo prokockali (sjajna komunikacija Arize i Beasleya kod izvođenja lopte, pogotovo ako pitate protivnika), loša obrana Warriorsa u zadnjem Hardenovom 1 na 5 ulazu ipak im je produžila život(arenje). To da veterani prvaka nisu bili u stanju bolje reagirati na zadnji napad (iako bi se valjda i Karamarko i Petrov složili oko toga da će Harden napasti iz driblinga sredinu reketa) totalni je brain fart koji će ih sada koštati još jedne dodatne utakmice doigravanja. Koja će, ovisno o tome hoće li nastupiti Steph, bili ili razgibavanje ili natezanje.

U ovoj, što se košarke tiče, nismo imali previše toga za vidjeti. Startna petorka Warriorsa ovaj put nije bila onako solidna kao u prošloj utakmici, točnije bili su bliži onome što se može očekivati od postave s toliko upitnih napadačkih opcija. Rocketsi su Howarda koristili praktički kao libera, ignorirali su i Boguta i Ezelia dalje od reketa, otežavši tako slash & kick igru koja je ionako bila puno kilavija zbog manjka tog dodatnog šutera, inače igrom slučaja najboljeg tricaša svih vremena. Uz to što je solidno patrolirao u sredini, Dwight je ovaj put dobio i bitku pod obručima protiv Boguta koji je cijelu večer muku mučio s osobnima (to je nešto s čime sigurno ne bi imao problema da se utakmica igrala u Zaljevu). Uz puno boljeg Howarda, najveći plus bila je igra Arize koji se zalijepio uz Thompsona odradivši puno bolji posao nego do sada. Doduše, s loptom u rukama Klay mu je redovito mogao pobjeći, ali Kerr ovaj put tu opciju njega kao playa nije toliko koristio kao u prošloj utakmici i puno je više lopta bila u rukama Livingstona. To je možda bila greška - iako je odigrao standardno solidno, Livingstona je puno lakše braniti jer mu treba oduzeti samo ulaz, a Ariza je puno slabiji na loptu nego u kontaktu, posebice kada brani bržeg od sebe, tako da mu se moglo otežati život tjerajući ga da brani pick & roll.

Uglavnom, uz bolju obranu koja se poklopila s puno više minuta za Motiejunasa, odnosno uz potpuni prestanak korištanje groznih smallball postava (Breweru je odrezano i ono malo minuta što je dobio prošlu utakmicu jer sinoć su Rocketsi samo jednu minutu igrali bez dva visoka, ako ćemo Beasleya smatrati četvorkom - osobno ga smatram nulom), Rocketsi su bez problema pumpali razliku protiv klasičnih postava Warriorsa. Kako je uz Bogutove probleme s ostankom na parketu podbacio i Ezeli, koji je još jednom potvrdio da je daleko od potrebne spreme da odradi posao u reketu, Kerr je čak posegnuo i za McAadoom u ozbiljnoj šihti tijekom koje je trebalo zaustaviti krvarenje.

Houston je tako imao sve u svojim rukama, skužili su da obranom mogu dobiti ovu odjednom limitiranu verziju Warriorsa i to je dobro funkcioniralo do kraja druge četvrtine kada je Kerr ipak naišao na raspoloženu smallball postavu, sa Speightom na centru i Barnesom na četvorci, uz Clarka kao dodatnog šutera. Kako usprkos dobrim igrama Howarda i Motiejunasa, koje potvrđuju da formula dva prava visoka itekako pali protiv ovih Warriorsa, Bickerstaff ignorira Capelu u korist Beasleya, Warriorsi uspijevaju smanjiti minus. Slabija obrana Houstona i razigrani Speights koji izgleda postaje majstor za trice iz kuta zaslužni su za samo -7 na poluvremenu, što je, obzirom kako su Warriorsi igrali veći dio prvog poluvremena, vrhunski uspjeh.

U nastavku opet gledamo istu priču, Warriorsi se muče probiti zid pod košem Houstona, tako da Kerr bez puno čekanja opet poseže za Speightsom na petici. Tu stvari izgledaju već puno bolje, gosti se razigravaju, a onda u zadnjoj četvrtini odmah zadaju novi udarac. Umjesto da čekaju zadnjih 5 minuta da krenu sa smallballom, Warriorsi odmah četvrtinu otvaraju s McAdoom kao jedinim visokim okruženim s 4 šutera i malo po malo dolaze u egal. Rocketsi su možda skužili kako srediti klasične visoke petorke protivnika, ali muče se pratiti ove niske jer jednostavno nemaju raspoloženog stretch visokog (ni Beasley ni Smith nisu ozbiljna rješenja već zakrpe), a ni smallball četvorku. Opet, čim su na parketu Speights i Green, Houston je u stanju stisnuti defanzivno i zabiti dovoljno da pred samu završnici opet ode na +8. Kerr ovdje nema što čekati, uz povratak smallballu kreće i s hack-a-Dwightom i samo tako gosti su opet u egalu.

Bickerstaff povlači Howarda koji promašuje dva slobodna, dok Kerr malo mijenja postavu smrti - osim što Clark nije Curry (zabio je par bitnih ulaza, ali ne i one ključne pokušaje za tricu koje mu je ostavljala obrana Rocketsa), umjesto Barnesa lažna četvorka je Livingston. Iako je i ova postava daleko od idealne, uspijevaju zabiti dovoljno da si daju šansu ukrasti utakmicu. Ipak, Harden šalje Iggya po ćevape dok nitko ne dolazi na pomoć i Houston izvlači ipak zasluženu pobjedu. Warriorsi su se previše mučili u napadu, praktički šansu im je dala energija Speightsa i Clarka, da bi mogli žaliti za propuštenim, prije će biti da mogu biti zahvalni Rocketsima što su im (prije svega jahanjem Beasleya u ovako velikoj roli) dali šansu.

Filed under: bball No Comments
21Apr/161

5

Posted by Gee_Spot

HORNETS @ HEAT, G2

Najznačajnija prilagodba Hornetsa za utakmicu broj dva je ona u pristupu, igraju puno agresivnije u oba smjera i to prvih 20 minuta čini svu razliku, bez problema ostaju u egalu s Heatom. U napadu uzimaju što im obrana pruža, dakle bez puno filozofiranja. Ako im je na picku Heat ostavljao poludistancu, Walker i Batum su uzimali taj šut ili su išli po kontakt u reket. Ako nitko nije branio Zellera, ovaj nije usporavao napad tražeći alternativu već je napadao. U obrani igraju striktno na čovjeka, bez straha od mismatcha koji je u prošloj utakmici kreirao sve one šanse na strani bez lopte koje je Miami, posebice Deng, sjajno koristio. To ostavlja puno više prostora Whitesideu da dominira u svom matchupu, ali i manje prostora ostalima, što rezultira s nekoliko loših šuteva Wadea i nekoliko nepotrebno izgubljenih lopti (ni jedno ni drugo nije bilo prisutno u utakmici broj 1).

Čak se i klupa drži sličnog recepta usprkos tome što su s Jeffersonom na parketu puno mlitaviji i praktički ovdje je problem za Hornetsa samo jedan, ali itekako ogroman - usprkos odličnom izdanju u oba smjera, ni u jednom trenutku nisu bili u stanju odvojiti se, odnosno Heat je bez većih problema držao egal jer su opet šuterski bili sjajni (ubacili su doslovno sve što je iole nalikovalo na otvoreni šut). I tako je bilo sve do zadnje 4 minute prvog poluvremena kada Heat radi seriju koja će se pokazati ključnim momentom večeri. Ovdje domaćin ubacuje 4 od svojih 9 trica i na trenutak podsjeća na onaj stroj iz prošle utakmice. Winslow sjajan u oba smjera, zabija čak i suzu iz kornera (stavio je i sve otvorene duge dvice tako da je na neki način on sinoć odradio Dengov posao iz prve utakmice), Dragić rastrčan i raspucan, stavlja sve što potegne iz driblinga - praktički, da Walker nije bio raspoložen 1 na 5 igrom donekle pratiti ovako efikasno izdanje Miamia, mogli su ovi napraviti i više od +10.

Uglavnom, svom trudu usprkos, a ubacili su zavidnih 60 poena, Hornetsi su u dvoznamenkastom manjku na poluvremenu jer su primili suludih 72. Još luđe, do ovih 60 stigli su usprkos tome što su opet podbacili s trice, ubacili su samo jednu u prve dvije četvrtine, pokazat će se i jedinu na utakmici. Jednostavno, koliko god se trudili, naletjeli su na protivnika koja je u takvoj formi (i koji je u neku ruku kao njihova nabildana i nabrijana verzija, koja usprkos tom većem broju okretaja na kojem radi ne gubi ništa od košarkaške inteligencije i lepršavosti) da mu jednostavno ne možeš parirati jer ima previše raspoloženih opcija sposobnih kazniti svako malo kašnjenje u obrani (na kraju večeri Miami je na kontu imao 61% realizacije na otvorenim šutevima, od čega su Richardson, Deng i Winslow gađali 12-18).

Ako ništa drugo, dobra vijest za goste je bila da jednako strpljivom igrom prema naprijed i sami mogu trpati dovoljno, čak i usprkos tome što tricu ne mogu zabiti da se postave na glavu. Tu je naravno itekakav faktor obrana Heata koja drži perimetar, ne dozvoljavaju ispadanja i otvorene šuteve, tako da su se Hornetsi morali zadovoljiti poludistancom i reketom. I to očito nije bilo dovoljno.

U nastavku gledamo istu košarku, Hornetsi napadaju, ali minus se ne topi jer na drugoj strani je jednostavno previše raspoloženih opcija. Pogotovo gosti nemaju šanse čim Spoelstra makne startnu postavu s parketa, onog trenutka kada su igri Richardson ili Winslow domaćin kao da dobiva dodatnu brzinu u oba smjera i praktički nestaje svih onih sitnih problema s kontrolom lopte i otvaranjem bez lopte u napadu koji su prisutni kada su na parketu zajedno Dragić, Wade i Johnson. Hornetsi ovakav luksuz nemaju, Clifford ima puno manji izbor bočnih igrača i mora puno više trošiti svoje udarne opcije, tako da sredinom treće ta nadmoć u atleticizmu i fizikalijama Miamia rezultira novim odvajanjem i prednost je sada već na +18.

Ovakav minus je bez mogućnosti da ubaciš tricu teško stići, pogotovo jer ovdje Hornetsi totalno gube dodir s identitetom i onim što su igrali cijelu sezonu, pretvarajući se opet u onu momčad koja se vrti oko Jeffersonovih pokušaja u post-upu. Iako je Big Al solidno trpao, apsolutno ničim nije utjecao na rezultat, dapače. Miamiu je odgovarala ova usporena igra jer im je puno lakše bilo održavati plus, a i doći na drugoj strani do poena jer Jefferson nije faktor u obrani.

Početkom četvrte završava za Charlotte i ova večer, a vjerojatno i serija. Batum u svom stilu iskreće gležanj, odlazi u svlačionicu (poznavajući njegove staklene udove, ako i nastupi iduću utakmicu neće biti ni približno spreman za igru) i Clifford ostaje s čovjekom manje za baciti na razigrane swingmane Heata.

Charlotte u ovakvom ranjenom izdanju teško može obraniti domaći parket, pogotovo ako ne pronađu recepturu za kreirati poneki otvoreni šut s perimetra, što će bez Batuma kao sekundarnog kreatora sada biti još teže. Pokazali su da se mogu nositi s Miamiem do jedne mjere, ali pokazali su da su i talentom limitirana momčad i da ne mogu napraviti taj dodatni iskorak. S druge strane Heat je pak potvrdio da sjajne igre u završnici sezone nisu bile slučajne, odnosno da povijesno efikasan nastup u prvoj utakmici nije nikakvo zastranjenje. Oni su trenutno u takvoj zoni da, izbjegnu li šokove sistema u vidu ozljeda, mogu prošetati do finala konferencije jer ovako raspoložen odred igrača nema nitko na Istoku osim Spoelstre. A onda nisu bez šanse čak ni protiv Cavsa jer ovakvim šuterskim izdanjem itekako mogu napasti obranu koja ipak nije ništa više od solidne.

PISTONS @ CAVS, G2

Puno manje zanimljiva utakmica ovaj put, Pistonsi očekivano nisu mogli ponoviti onakvu šutersku večer kao u prvoj utakmici, tako da su Cavsi imali puno lakši zadatak kontrolirati ritam. Praktički, osim u prvoj četvrtini gdje su uz pomoć trica opet pronašli način izrešetati Cavse i ostaviti dojam ravnopravne momčadi, Van Gundyevi klinci ostatak večeri nisu mogli ubaciti ništa s perimetra. S tim da je ovo bila večer u kojoj je puno veći problem (opet) bio taj što ništa nisu mogli ni obraniti. Naime, uz standardni problem s Loveom, na kojega je Stan ovaj put stavio boljeg defanzivca od dva tweenera kako bi mu barem malo otežao igru kroz post-up, Pistonsi su se trebali nositi i s rapucanim Cavsima koji su puno više koristili stretch i smallball postave nego je to bio slučaj u prvoj utakmici.

Uz Irvinga, koji je opet odradio šuterski sjajnu partiju i za kojega Cavsi nemaju rješenja u pick & rollu jer je izuzetan šuter iz driblinga (možda bi ubuduće bolje bilo udvajati ga nego mu ostavljati prostor igranjem s visokim u zoni, možeš se nadati da će slabije snalaziti kao asistent nego strijelac i da će nepotrebnim driblanjem u pokušaju da se izvuče iz gužve usporiti napad), morali su paziti i na Smitha koji je imao jednu od onih svojih večeri (7 trica), ali i na Lovea i na Jamesa koji su zabili svoje otvorene pokušaje s perimetra (Cavsi su se definitivno revanširali za rešetanje u prošloj utakmici, 20 trica uz 53% šuta bili bi previše i za bolje momčadi od Detroita). Također, Lue je uključio Fryea u rotaciju tako da je već na početku druge četvrtine na parketu imao stretch peticu, a onda je još najveći dio ovog perioda odigrao s Loveom u istoj roli (ni Thompson ni Mozgov koji su dijelili minute kao centri tijekom prvih 12 minuta ovdje uopće nisu stupali na parket, dakle namjera da James i Love kao par visokih završavaju utakmice sada će se primjenjivati i na poluvremenu).

Iako će neočekivano učinkovita Drummondova izvedba kroz post-up držati Pistonse u egalu, stilski je bilo očito da ovakvu utakmicu na puno poena Pistonsi neće moći pratiti. Uz Drea u reketu solidno je odigrao i Jackson, a učinak ove dvojice samo je naglasio još jednu bitnu promjenu kod Cavsa, a ta je da su odlučili igrati puno pametniju obranu. Umjesto da gomilaju igrače na lopti i onda se muče pokriti sporedne opcije, ovaj put su dali puno više prostora pick & rollu Pistonsa i puno manje su ostavljali otvorenom stranu bez lopte. Naravno, ne bi Lue bio Thibodeauov učenik da udvajanja na picku nisu ostala dio repertoara (posebice su ih pojačali u drugom dijelu utakmice jer je Jackson zaprijetio da će se razigrati u drugoj četvrtini), ali čak su i u takvim situacijama puno bolje branili. Umjesto da bezglavo jurcaju sa svih strana kako bi netko pomogao zatvoriti sredinu, rotacije su bile logične i pravovremene, a često i minimalne, taman dok visoki ne stigne nazad preuzeti čovjeka. Uglavnom, iako su ovim olakšali posao posebice Drummondu, Cavsi su mudro zaključili da je bolje njemu dati poneki zicer nego ostavljati perimetar otvorenim kako bi se raspucali šuteri.

Krajnji rezultat sve govori - Morris, Harris i KCP su šutirali 10 od 33 uz 3 trice, što je popriličan pad u odnosu na 17 od 35 uz 8 trica iz prošle utakmice. Puno bolje izdanje Cavsa u oba smjera osjetilo se i u sudaru klupa gdje Detroit ovaj put nije uspio parirati. Utakmicu su upravo izgubili u periodu krajem treće kada je Van Gundy krenuo s izmjenama - dok je Stan vratio najbolje igrače na parket, minus se već popeo na 19. Tu stizanje više nije dolazilo u obzir s ovakvim napadom i protiv ovakvih rutinera. Cavsi opet u završnici na parketu imaju kombinaciju Lovea i Jamesa pod košem i to je ogroman problem Detroitu jer Dre ne može pratiti Lovea na perimetar, odnosno ako ide na perimetar nema nikakve svrhe kao čuvar reketa (pokušao ga je Stan sakriti na Shumpertu kao najslabijem šuteru, ali taj Tony Allen pristup teško da je odgovor, Lue ima previše šuterskih rješenja na boku čak i ako Shumpert ne bude znao što s prostorom). Također, ako mu i spuste loptu u post, Cavsi ga jednostavno mogu faulirati (4 od 16 slobodna, kako imati efikasan napad s ovakvim učinkom).

Ako ništa drugo, Stan zadnjih 5 minuta igra s 5 vanjskih, Morris i Harris par visokih, što je možda rješenje za smallball Cavsa koje bi u idućoj utakmici mogli gledati i prije nego je ishod utakmice već odlučen. S tim da postave Clevelanda same po sebi nisu ključni problem, onaj puno važniji je što su Cavsi pokazali da imaju dublju rotaciju i da mogu iskoristiti probleme Detroita s klupom, odnosno taj da Detroit ima problema sa završnicama jer nemaju dovoljno efikasna rješenja na raspolaganju. Reggie i Dre su ipak još uvijek u školi košarke, a ovo će im biti itekako potrebna lekcija da shvate koliko još moraju raditi na svojoj igri. Podatak da su u drugom poluvremenu Jackson i Drummond zabili 7 poena, samo 1 u zadnjoj četvrtini, sve govori. A to da, držeći njih dvoje pod kontrolom, Cavsi istovremeno nikome drugome nisu dozvolili da se raspuca, govori da sada znaju što treba raditi u obrani, tako da je pitanje hoće li se serija vratiti u Cleveland.

BLAZERS @ CLIPPERS, G2

Blazersi nisu bili raspoloženi za velike promjene, ali su malo izmješali karte pa je Stotts stavio Harklessa na Paula. U teoriji bi ovaj dužinom trebao smetati playu Clippersa da radi što hoće, ali u praksi Clippersi su preiskusni da im ovo predstavlja problem. Paul tako ne forsira pick & roll iako koristi priliku napasti u izolaciji ili osloboditi se kroz dvostruki blok, a posebice je interesantno kako su na neki način on i Jordan zamijenili uloge, umjesto da baca lobove centru, CP3 prima loptu kroz hand-off nakon čega uglavnom ide na ulaz. Istovremeno razigrava preostale dvije opcije koje imaju mismatch - Griffina koji može napasti Aminua u postu i Redicka koji bez lopte može pobjeći McCollumu kad poželi. Napad tako radi kao sat, a, najgore od svega za Blazerse, još veći problemi čekaju ih kad naiđu na obranu protivnika.

Obzirom da mogu Redicka sakriti na Harklessu i da Griffin ignorira Aminua u kutu kako bi čuvao sredinu, čime automatski omogućuje Jordanu da puno agresivnije izlazi na Lillarda prilikom pick & rolla, Clippersi predstavljaju nemogući zadatak za riješiti startnoj postavi Blazersa. Prošlu utakmicu su valjda još opipavali snage pa Paul nije odmah vukao, odvojili su se tek u zadnjoj trećini utakmice, međutim sada je i njemu jasno da upravo u ovim momentima mogu napumpati razliku, stoga sukladno tome i igra puno agresivnije u pokušajima da ostvare što veći plus.

+7 možda i nije bila neka zaliha koju su ostavili klupi, ali, protivnoj svakoj logici, ova klupa ne samo da može zadržati prednost već je i povećava, što znači da su Blazersi u ogromnim problemima. U prošloj utakmici Davis i Henderson su im unijeli nešto života u rotaciju, ali ovaj put pored Crawforda, Aldricha i društva nisu mogli ništa. Riversova tvrdoglava vjera u drugu postavu tako donosi povrat, a posebice treba istaknuti odličnu rolu sina Austina. Iako je u napadu klasičan revolveraš, klupa s njim na jedinici ima jednu kvalitetu koju nemaju s Prigioniem, a ta je presing na loptu. Odličan posao je napravio i na Lillardu i na McCollumu (koji se standardno izmjenjuju kao lideri klupe) tako da se njihovo prisustvo na parketu nije ni osjetilo u ovim šihtama. Uz to Stotts je odlukom da umjesto Vonleha koristi Kamana samo dodatno usporio momčad i oslabio obranu, tako da je klupa Clippersa mogla do obruča kad god poželi.

Domaćin sada ima desetak poena zalihe i povratkom startera za očekivati je da ta prednost i naraste, ali Blazersi su žilavi, a imaju i malo sreće - ona spomenuta agresivnost Paula dovodi do treće osobne i Doc ovo kao da jedva čeka kako bi Austinu našao dodatne 3 minute. Umjesto zasluženih desetak poena prednosti Clippersi tako u nastavak ulaze samo s +4. Međutim, dojam je isti kao i u prošloj utakmici, sve imaju pod kontrolom i samo se čeka odvajanje. U trećoj četvrtini CP3 ima puno više problema razigrati sebe i momčad, nema one paljbe s perimetra Redicka i nikako da održe razliku - kad su i otišli na +10, Harkless zabija dvije trice i vraća Blazerse u minimalni zaostatak.

Tako da opet stvar riješava klupa - Doc jaše Austina i društvo i prednost početkom četvrte samo raste. Stotts vraća Lillarda i Harklessa, jadni McCollum praktički ne dobiva ni sekunde predaha, ali ovaj put sve je uzalud jer opasnost prijeti sa svih strana. Aldrich pod košem, Rivers ulazima, Johnsona i Crawford šutem, a Green svime pomalo - svi se upisuju u strijelce i ostavljaju Paulu i ostalim starterima sjajnih +16. Praktički, sve što udarnoj postavi sada ostaje je mirno privesti utakmicu kraju. Interesantno, točno to i rade, održavaju razliku jer ovih dodatnih 5 poena plusa opet su napravili igrači s klupe u zadnjoj minuti kada ih je Doc poslao na parket i kada je već odavno sve bilo jasno.

Clippersi su uglavnom u sjajnoj situaciji, sve i da klupa izgubi bitku u Portlandu, što se ne mora nužno dogoditi jer ne zaboravimo da ih je Doc isključivo jahao na gostovanjima tako da su jedna od rijekih klupa u ligi koja umjesto doma najbolje partije pruža vani, starteri su pokazali da itekako imaju sve pod kontrolom u oba smjera. Blazersi su odigrali puno bolje u obrani i našli su načina kako Harklessa učiniti korisnim, dakle određeni napredak u odnosu na utakmicu broj jedan su pokazali, sada još samo moraju naći načina parirati Clippersima na drugoj strani parketa jer obje petorke koje Rivers koristi našle su formulu kako ih potpuno otjerati s perimetra, usporiti im pick & roll i spriječiti lagane poene u reketu, pretvorivši top 6 napad regularnog dijela sezone u bezličnu masu. Za početak definitivno treba naći načina kako više oslobađati Lillarda i McColluma u sekundarnoj akciji, posebice bez lopte, jer kao dribleri teško će se razigrati pored Paula i Jordana, odnosno Riversa i Aldricha.

Filed under: bball 1 Comment
20Apr/163

WE TALKING ‘BOUT PLAYOFFS?

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee u osvrtu na prvih nekoliko dana doigravanja. Ima nešto malo o pivama, ali ne previše, razgovori počinju sve kasnije i sve su kraći jer treba zidati. Da ne budeš sutradan k'o Jay Crowder.

Filed under: bball 3 Comments
20Apr/163

4

Posted by Gee_Spot

Kažu izvori: Mark Jackson, Vinny Del Negro, Sam Mitchell i Mike Woodson odradit će intervjue s Kingsima za upražnjeno trenersko mjesto. Ima li manje iznenađujuće vijesti od ove? Mediokriteti mediokriteta, trenerski ekvivalent šutu od 33% za tricu ili 75% s linije slobodnih. Tjestenina s tunjevinom i umakom od rajčice iz konzerve za ručak kad nemaš baš nikakvu inspiraciju. U Sacramentu je očito nemaju. Vivek od najavljivanih revolucionarnih zahvata i promjene paradigme bježi u krilo sigurnosti koju nudi dosada i stajanje na mjestu. Bilo bi nevjerojatno da nije potpuno logično. Navodno se kao potencijalni kandidat spominje i Mike Brown. Što reći, Kingsi očito imaju samo jedan cilj, a to je ući među osam, bez ikakvog obzira prema budućnosti. Svi ovi plaćenici mogu ih tamo odvesti, vjerojatno mogu i ostvariti puno pozitivniji odnos s Cousinom nego je to mogao Karl. Koji je biran zbog taktičke potkovanosti (Vivek je tada imao vizije takvog tipa), ne da bi ugađao DeMarcusu, dok ovi sada potezi očito služe samo kako bi se pokrpali odnosi s franšiznim igračem (koji bi, ako ima imalo soli u glavi, trebao ovo ljeto konačno tražiti trade). A kako Kingsi očito nemaju želju pustiti ga bez obzira što se taj odnos toliko puta pokazao zatrovanim, onda neka im bude. Barem znamo da na jednu od 30 franšiza ne moramo trošiti puno energije dok razmišljamo kakva im je budućnost. Plafon - prva runda playoffa. Podrum - zatvoreni su u njemu duže nego Natasha Kampusch.

Kad smo već kod trenera, spomenimo i kako je jedno potencijalno slobodno mjesto postalo nedostupno jer su Sunsi odlučili zadržati Watsona. Obzirom da je čovjek očito pronašao solidan zajednički jezik s preostalim veteranima i, puno važnije, s Bookerom i Lenom, odnosno da Sunse čeka itekako bitan draft o kojem će itekako ovisiti budućnost, ovo je klasični potez kojim se kupuje vrijeme. Watson je najveći dio igračke karijere proveo kao produžena ruka trenera u svlačionici, svojevrsna teta u vrtiću ubačena među klince, očito će mu slična tome biti i nova rola. Dadiljanje.

CELTICS @ HAWKS, G2

Loša vijest za Bostona, ali i za nas neutralne promatrače koji smo vjerojatno ostali bez interesantne serije - Bradleyeva ozljeda zadnje lože nije tek obično istegnuće mišića već izgleda nešto ozbiljnije, što bi značilo da Celticsi ostaju bez itekako bitnog igrača za ostatak doigravanja. Kako se Crowder tek vraća u formu i kako je Olynyk usporen problemima s ramenom, zbog čega je i on propustio ovu utakmicu, očito je kako Boston više neće moći računati na dubinu rotacije kao oružje. I ne samo to, puno veći problem je što bez Bradleya i Olynyka (koji će ako i zaigra iduću utakmicu vjerojatnije biti limitiran učinkom slično kao i u prvoj utakmici nego što će ponijeti veću odgovornost za rezultat) ovo više nije ista momčad u napadu - Stevens može slobodno baciti u smeće dobar dio uvježbanih akcija jer, bez Bradleyeva off the ball kretanja i bez najboljeg visokog šutera, ovaj roster ih više nije u stanju uopće odigrati.

Celticsi tako postaju još lakši za braniti, a to nikako nije dobra vijest kada je na drugoj strani jedna od najboljih i najraznovrsnijih obrana u ligi. Stevens je u petorku ubacio Smarta, što će pomoći da obrana ostane na razini, ali šuterski i sistemski Smart ne može odraditi ni pola Bradleyeva posla. Kad još dodaš da je umjesto Olynyka u rotaciju upao Zeller, igrač bez šuterskog raspona koji isključivo finišira na obruču, jasno je da će Boston imati još većih problema zabijati kroz odjednom puno gušći reket.

Da Bostonu nije suđeno potvrdio je i vrući šuterski ulazak Atlante u utakmicu koja je ekspresno s tri trice izgradila prednost od desetak poena. Kombinacija slabijeg napada Bostona i boljeg šuterskog izdanja Hawksa nikako nije obećavala neizvjesnu utakmicu, tako da je Stevens odmah reagirao prebacivanjem na smallball - iz igre vadi Johnsona i uvodi Turnera. Jasno, ovakav pristup može pomoći u napadu gdje Boston sada na parketu ima dodatnog kreatora i čovjeka manje koji začepljuje sredinu, ali istovremeno pod košem gube mogućnost korištenja slabosti Atlante u skoku i uopće bilo kakvog pariranja Millsapu i Horfordu. Kad igraš s niskom postavom, moraš se puno rotirati da bi ostvario nekakav obrambeni pritisak jer nemaš mogućnosti igrati 1 na 1 u svim matchupovima, a sistem Atlante je upravo stvoren za to da kretanjem lopte i igrača koristi rupe koje nastaju kada se obrana premješta i ostavlja nebranjen prostor.

Tako da je utakmica gotova praktički nakon 6 minuta, Hawksi tu već imaju +18, a Celticsi su na pola puta da zabiju 6 poena u četvrtini (naime, u ovom uvodnom periodu zabili su 3). Loš ulazak u utakmicu je bio očekivan, ali ovo je bila totalna katastrofa (ono najluđe je što je Boston stvarno završio četvrtinu sa 7 poena i ovdje mi više nije bilo do šale, tipa izračunao sam da će ovim tempom do kraja utakmice zabiti 30-ak i došlo mi je muka).

Uglavnom, nakon ovakve prve četvrtine Hawksima je ostalo samo odraditi posao, što su i napravili. Millsap je u napadu uzeo slobodnu večer, nije ni pokušavao ulaziti u dvoboj s Crowderom, glavninu posla su odradili šutom s perimetra (Korver na trenutak oživio i stavio 5 trica, Horford dodao još tri) te ulazima Teaguea i Bazemorea. U obrani su pak zaključali reket i prepustili gostima da se nabacuju ciglama iz vana. Celticsi u idućim utakmicama možda i mogu zabijati malo boljim postotcima, ali Atlanta ima toliko prostora za manevar u oba smjera (uz lošu partiju Millsapa opet su završili ispod 40% realizacije iz igre) tako da izgleda kako se i ova serija pretvorila u nešto nalik onome što gledamo na Zapadu. Naime, Bostonu će isto kao i Memphisu biti izazov zabiti više od 80.

Ako Heat još jednom potvrdi da imaju Hornetse u šaci, onda, kako stvari stoje, imamo prilike gledati jednu od najgorih prvih rundi u povijesti.

GRIZZLIES @ SPURS, G2

A kad smo već kod Memphisa, oni su sinoć otišli ispod gabarita koje su sami nametnuli u prvoj utakmici. Spursi su im opet oduzeli reket, izazivajući ih da pokušaju dobiti šutom iz vana, što nije išlo. S tim da se ovaj put nisu držali do poluvremena već su počeli pucati već krajem prve četvrtine kada je klupa Spursa, točnije razigrani Ginobili, napravila razliku. Do povratka na parket startera imaju već ugodnih 15-ak poena prednosti pa si Pop može dozvoliti da odmara Greena i umjesto njega na parketu drži Martina (nitko nije igrao više od 27 minuta, ova serija će Spursima doći kao boravak u toplicama).

Kod gostiju ovaj put ni Carter nije raspoložen, dakle stali su na 35 poena u prve 24 minute, do kraja su zabili još 33. Da Pop na parket stavi 5 stolica u 2-3 rasporedu vjerojatno bi teško otišli iznad 45 po poluvremenu (sorry, ali nastavak nisam ni gledao osim uvodnih 6 minuta treće, doslovno su i jedna i druga momčad pomireni s revijalnim tonom serije da čak nema straha od toga da netko Barnesu digne živce, osim naravno Joergera koji mu dozira minutažu).

Filed under: bball 3 Comments
19Apr/164

3

Posted by Gee_Spot

PACERS @ RAPTORS, G2

Casey je posegnuo za očekivanom izmjenom, umjesto Powella na parketu je Carroll. Iako smo prošlu utakmicu u onim minutama koje je proveo na Georgeu ustvrdili da je Carroll daleko od potrebne forme za odraditi ovaj zadatak, ovo je logičan potez, ako zbog ničega drugoga onda zbog toga jer olakšava život DeRozanu koji se ne mora toliko trošiti u obrani u bezuspješnim pokušajima da brani najboljeg čovjeka Indiane. Dapače, može i pomoći tako što će držati Ellisa pod kontrolom.

Samo, Carroll već nakon 3 minute zarađuje drugu osobnu i Toronto je opet u poznatoj postavi, s tim da ovaj put Casey ostaje pri tome da Georgea uglavnom ne čuva DeRozan. Powell je dobio taj zadatak, a na nekoliko posjeda uzeo ga je čak i Lowry - poanta je bila posvetiti se podjednako svim vanjskim igračima Pacersa jer Indiana nema klasičnog dominantnog playmakera, a ako se jedan i razigra, ostali su pod kontrolom. Tako da je prva četvrtina dobrim dijelom nalikovala na start prošle utakmice. Valanciunas opet sjajan, dominira skokom i uopće energijom, a najveću razliku čini realizacija na obruču. Dok Pacersima ispada nekoliko zicera pored izuzetno agresivnih Raptorsa koji su svjesni da si ne mogu dozvoliti 0-2 rupu, na drugoj strani domaćin trpa upravo najviše preko Jo-Vala. Lowry je u puno boljem izdanju, ne može staviti šut, ali zato baca lobove Valanciunasu, cijelo vrijeme probijajući obranu preko osnovne linije.

U završnici prve četvrtine usprkos desetak poena minusa Vogel opet poseže za kompletnom drugom postavom, dok je Casey i ovdje pokazao da je naučio nešto iz prošle utakmice, ostavlja na parketu s rezervama prvo DeRozana, zatim i Lowrya. I to logično donosi rezultat kao što je bio slučaj cijelu sezonu, nakon par trica Rossa i Pattersona razlika je sada na već solidnih +15. Raptorsi razigrani u oba smjera, kontroliraju reket, a Pacersi ne mogu ubaciti ništa iz vana - idealan recept za iskupljenje. Samo, umjesto da izgrade još veću prednost, domaćini dozvoljavaju smirenje tenzija.

Povratkom startera na parket i padom fanatične energije domaćina Indiana je za čas na -5, dovoljno je bilo da Lowry i DeRozan promaše par ulaza i da Pacersima konačno upadne nekoliko skok-šuteva. Bez obzira na lagani pad razine igre, za Toronto je dobra vijest da im barem trener ne puca u noge - nakon kratke šihte Biyomba na parketu je opet Valanciunas (prošlu utakmicu gotovo da nije igrao u drugoj četvrtini). Ovo je bitno ne samo zato što je Valanciunas faktor u napadu, već i zato što se zbog njegovog prisustva Vogel očito boji dati šansu Turneru na petici, tako da Pacersi uopće ne posežu za onom sjajnom napadačkom postavom iz prošle utakmice. Vogel također većinu minuta kao smallball četvorci daje Hillu, Milesa sa starterima koristi tek u zadnjih par minuta poluvremena, tako da je Indiana dobrim dijelom ostala bez one infuzije energije koju je imala prošlu utakmicu.

Da Raptorsi ipak ne odu na odmor s tih desetak poena prednosti koje su uglavnom uspijevali održati pobrinuo se Ellis - na stranu trica preko ruke na kraju četvrtine koja je upala slučajno, čovjek je prije toga imao dva odlična poteza, ulaz i skok-šut iz drilinga, oba pored DeRozana koji nije ni pokušao odigrati obranu.

U nastavku gledamo sličnu utakmicu baziranu na čuvanju reketa i povremenom ubačnom skok-šutu. Toronto ne uspijeva povećati prednost iako su i Lowry i DeRozan konačno ubacili poneki šut, a razlog je taj što George igra sve bolje i doslovno sam drži Indianu u minimalnom zaostatku. I ne samo da jedini zabija, već ga Vogel ovaj put ostavlja i s rezervama kako bi parirao DeRozanu kao lider druge petorke. Čovjek je tako odigrao cijelu četvrtinu u komadu i obzirom na posao koji je radio u oba smjera maksimalno se istrošio, ali rezultat svega je bio da su Raptorsi preko bolje klupe opet otišli na desetak poena prednosti.

I ovo je problem jer Toronto svoju ubitačnu postavu, s Lowryem uz rezerve, čuva za start četvrte četvrtine. Kako Georgea nema na parketu, netko drugi kod Indiane bi trebao povući kako bi parirali domaćinu. Pacersi pak takvog čovjeka sinoć nisu imali, Toronto opet odlazi na petnaestak poena prednosti i pred zadnjih 7 minuta stvar se čini gotova. Da spasi stvar pokušava sada Vogel s najboljom napadačkom postavom, ali osim Georgea i dalje nitko kod Indiane ne može zabiti. Uz to Vogel odmah povlači s parketa Turnera čim Valanciunas zabija prvi zicer preko njega, a koliko je u ovom trenutku bez rješenja, najbolje govori podatak da na parket šalje Allena.

Raptorsi tako mirno privode utakmicu kraju, odradili su puno bolji posao i, najvažnije, nisu sami sebi spoticali noge. Casey je popravio sve ključne propuste u rotaciji viđene u prošloj utakmici, tako da je prevagnula kvaliteta rostera. Iako je George opet dobio matchup protiv DeRozana na dominantan način, sve ostalo Toronto je okrenuo sebi u korist. Lowry kao što smo rekli ne može nikako pronaći šut, ali je odradio sjajnu utakmicu kao slash & kick playmaker i defanzivac, klupa je bila odlična, Valanciunas sjajan. Odluka da se fokusiraju na 1 na 1 obranu i ignoriraju probleme koje im zadaje povremeni mismatch, što George za sada jeste, pokazuje se dobrim potezom - ako mu se uskoro ne pridruži netko kao druga i treća opcija, uzalud će biti Indiani što ima vjerojatnog MVP-a serije.

MAVS @ THUNDER, G2

Dallas se u utakmici broj dva fokusirao isključivo na jedan cilj - ne upasti u rupu na startu prve i treće četvrtine kada je na parketu najbolja petorka Thundera. U svim ostalim kombinacijama Mavsi mogu koristiti slabosti Oklahome i donekle pratiti nadmoćnog protivnika, ali sve im je uzalud ako upadnu u rupe u ova dva perioda. Stoga su, uz one standardne prilagodbe poput preuzimanja (ne samo na picku već i zonski), igranja obrane 5 na 4 ignoriranjem Robertsona čiji čovjek dodatno pomaže preuzimati u reketu i povlačenja u reket na strani bez lopte kako bi spriječili ulaze te izazvali Oklahomu da ih dobije šutom iz vana sekundarnih opcija (što je uvijek dobar plan protiv momčadi koja isključivo napada kroz prvu ili drugu opciju i koja gotovo nikada nema sekundarnu akciju u kojoj bi se npr. Durant otvarao na jednoj strani dok Westbrook napada na drugoj, već dok jedan napada drugi obično čeka u spot-upu što je puno lakše zatvoriti), pokušali što više usporiti ritam utakmice.

Uz to što su i sami maksimalno razvlačili vlastite napade kako bi sveli utakmicu na što manji broj posjeda (kako bi Oklahomi ostavili što manje prilika za eventualno nabijanje razlike), tranzicijskom obranom su natjerali OKC da igra isključivo na postavljenu igru, što za takvu momčad nikako nije dobro (a obranu su počinjali već na protivničkoj polovici ne dozvoljavajući Westbrooku da nesmetano uhvati zalet i sjuri se u reket - zvuči banalno, ali ogromna je stvar ako uspiješ usporiti Westbrooka i natjerati ga da napad započinje kasom umjesto galopom, u čemu je posebno dobru rolu odradio Felton). Ukratko, Mavsi su igrali obranu tako da na minimum svedu atleticizam, a da maksimalno naglase košarkaške vještine.

I iako im je to pošlo za rukom iznad očekivanja (postavlja se pitanje zašto više momčadi u ligi nije u stanju ovako braniti petorku koja praktički sadrži dva igrača bez raspona na šutu plus Westbrooka koji tricu pogađa s jedva 30% i koja je usprkos tome jedna od samo dvije petorke u NBA koja je odigrala više od 500 minuta zajedno i za to vrijeme ubacila preko sjajnih 113 poena na 100 posjeda u prosjeku - ako se itko pita, druga je mlada postava Wolvesa), sva taktika, svi planovi i sav trud uložen u realizaciju bili bi uzaludni da Deron na trenutak nije izgledao kao da opet igra za Bešiktaš. Veteran je ubacivao trice kao na traci i time je dao potrebnu podršku obrani, u svakom slučaju dovoljno da se Oklahoma ne odvoji (najluđe od svega nije trebao ni igrati zbog problema s leđima, ali dao si je šansu i isplatilo se).

Nakon što su nekako preživjeli uvod, Mavsi su ostali u egalu do početka treće, zahvaljujući prije svega dobrim reakcijama klupe. Carlisle je na njoj ovaj put ostavio Mejria kojega je u startnoj roli zamijenio Pachulia i pokazalo se to dobrim potezom jer je Kanter imao puno više problema s njegovom dužinom nego Zazinom agresivnošću, a vrijedi i obrnuto, Adams nije mogao tek tako gurati uokolo Zazu kao drugog centra Dallasa (druga promjena u startnoj petorci Dallasa bila je uvjetovana ozljedom, Barea nije mogao zaigrati pa je startao Felton i to se pokazalo sretnim potezom jer je krupniji Felton puno više smetao Westbrooku). Mejri je, uz energičnog Andersona i razgiranog Harrisa, dao obrani Dallasa još jednu dozu kvalitete, blokersku, potrebnu da se izdrži u ovom kontekstu u kojem doslovno moraš odigrati bez greške da bi imao šanse ukrasti utakmicu.

Međutim, ni tu Oklahoma ne uspijeva prelomiti utakmicu. U jednom trenutku imaju +8, ali ritam i dalje kontroliraju Mavsi tako da je sve očitija nervoza kod igrača Thundera. Posebice je neprepoznatljiv Durant koji nepotrebno požuruje akciju i uzima gomilu loših šuteva kao da je DeRozan (i to DeRozan u najgorem mogućem izdanju). Ovakva njegova igra, uz standardno soliranje Westbrooka, ne pomaže Oklahomi koja više nije u stanju zadržati ni ovu malu prednost. S tim da treba dodati kako Duranta ne čuva George kao DeRozana u seriji na Istoku, već uglavnom Matthews ili Anderson, a nakon preuzimanja je znao ostati i na Harrisu. Bez obzira na čuvara i činjenicu da može lakoćom šutnuti preko koga god poželi, Durant ne može zabiti ništa (večer je završio s katastrofalnih 7-33 i doslovno nije zabio nijedan skok-šut s poludistance, a Mavsi su mu upravo takve najradije ostavljali). Koliko god bi sada pričali o obavljenom poslu Oklahome da je KD zabio nekoliko šuteva koji su mu iscurili iz obruča, toliko je ovakva prezentacija košarke samo još jednom potvrdila da Thunder ni godinu dana nakon Brooksa nema ništa nalik sistemu u napadu.

Carlisle, koji cijelu večer neumorno zove akcije (osim u samoj završnici kada su se prepustili Feltonu u pick & rollu) ne bi li na sve moguće načine izmorio obranu Thundera koja od posjeda do posjeda na zna što joj se sprema (usporedite to s onim što oni vrte na drugoj strani gdje Dallas u 90% slučajeva zna što će protivnik odigrati), jedva je dočekao ovakav moment jer utakmica je došla do clutch perioda, a njegova momčad skok-šutom Feltona (kojega Oklahoma ni ne pokušava braniti, prvenstveno zbog još jedne lijene reakcije Westbrooka na pick & rollu) dolazi na jedan poen zaostatka (najluđe od svega, Felton u sljedećoj akciji radi istu stvar, samo što ovaj put zabija preko Adamsa koji ga je kao preuzeo, ali ga je odlučio čuvati udaljen 3 metra, a i u završnici je imao ulaz kad god je poželio pored Westbrooka tako da je na najbolji mogući način zamijenio Williamsa koji zbog bolova ipak nije mogao igrati zadnju četvrtinu).

Jer zna Rick da sada počinje show. Mislim, nema čovjeka u dvorani ili pred ekranom koji relativno pažljivo prati NBA, a da nije upoznat s problemima Oklahome u završnicama utakmice ove sezone. Jedna čvrsta momčad, koja stvarno u Ibaki, Adamsu i Durantu ima kvalitetne obrambene igrače, u zadnjih 5 minuta utakmice kao da prestaje igrati obranu. Isto tako, jedan moćan napad sastavljen od vanserijskog strijelca kao što je Durant i atlete kao što je Westbrook, obično pokaže svoje najgore lice (na kojem se očitava bezidejnost) u situaciji kada protivnik na parketu ima najbolju postavu (a oni je iz nekog razloga nemaju jer Donovan će radije dati šansu u završnici Singleru ili Foyeu ili gospođi u prvom redu nego zaigrati s Robertsonom).

Čisto reda radi spomenimo neke završne posjede Oklahome. Westbrook ulazi nakon picka u srce obrane na igrača, neuspješno polaganje koje srećom kupi Adams. Durant pokušava driblati na perimetru 1 na 1, lopta mu se odbija od nogu i završava kod igrača Dallasa. Westbrook opet ulazi u sredinu i baca loptu na tribine jer je u žurbi zaboravio uhvatiti. Durant igra 1 na 1 u post-upu, s poludistance poteže još jednu ciglu. Westbrook poteže otvorenu tricu, ajde barem je bio catch & shoot, ali naravno da je u pitanju opet cigla. Durant pokušava driblati kroz dvojicu i opet se pogađa u nogu (srećom, sudci je vraćaju Oklahomi). Otvoreni skok-šut Duranta nakon istrčavanja iz bloka (prava akcija i istovremeno pokazatelj da obrana Dallasa ovakav tip igre ne može pratiti) - cigla. Polaganje Duranta u kontri za pobjedu - mekano i mlako kakvo ni na haklu ne prolazi. Mislim, ne samo da su igrali standardno loše u zadnjih 5 minuta, već je Durant istovremeno odigrao možda najlošiju partiju od kada je Oklahoma playoff momčad.

Btw, Donovan neodoljivo podsjeća na Del Negra dok šeta uz aut-liniju sa smotanim A4 papirom pod rukom. Tko zna što čovjek crta po njemu, cvijeće ili možda kurčiće.

Kako god, loše individualne partije njihovih zvijezda i manjak smisla u cijeloj organizaciji problemi su s kojima se mora nositi Oklahoma. To se Dallasa ne tiče jer oni su sinoć napravili ono što Thunder nije - dali su svoj maksimum, ponudili su hrpu junaka iz pozadine (ali stvarno hrpu, bila je to timska pobjeda u najboljem smislu gdje je sedam ljudi odradilo sjajne role i gdje ni jedna uloga nije bila manje važna) i izbjegli su metlu (i situaciju u kojoj bi Felton zbog promašenih bacanja na samom kraju od junaka postao tragičar). Možda Mavsi i mogu šuterski bolje, ali isto tako bolje može i Durant tako da ne treba tražiti scenarije po kojima Dallas može učinkovitijom napadačkom izvedbom ukrasti još jednu tekmu. Postoji onaj puno realniji scenarij - da im OKC novu pobjedu uruči kao poklon.

ROCKETS @ WARRIORS, G2

Warriorsi su ipak odlučili odmoriti Currya ovu utakmicu, gležnju treba nekoliko dana da se oporavi i u ovakvom kontekstu nije imalo smisla žuriti. S Livingstonom u startoj postavi Golden State je ostao bez dubine na klupi, ali startna petorka i dalje je bila u stanju zabiti više nego dovoljno protiv mizerne obrane Houstona. Kad gledaš na papiru, ova petorka sadrži tek jednog iznadprosječnog strijelca, nekoliko solidnih opcija i jednu šutersku rupu u liku Boguta, bez pravog kreatora koji može nositi većinu napada. Usprkos tome, zahvaljujući uigranosti, našli su načina kako u 13 minuta, uglavnom protiv udarne postave Rocketsa koja je sinoć bila solidna defanzivno, napraviti +10 uz više nego solidnih 108 poena na 100 posjeda.

Uopće, Houston kao da nije bio spreman iskoristiti ovakav poklon - umjesto agresivnosti kojom bi iskoristili manjak prvog strijelca, ali i prvog razigravača Warriorsa, gledali su Thompsona kako igra playmakera, Livingstona kako napada iz post-upa i Boguta kako dominira nad Howardom u sredini u oba reketa. Kerr je dobro pripremio momčad, jedina zamjerka bi mu se mogla uputiti što nije ranije uvodio Iggya da preuzme Hardena kako bi malo odmorio Thompsona koji je odradio ogroman posao kao strijelac, ali i kao kreator i defanzivac. Kao i obično, Klay je napravio što se tražilo bez puno pompe.

Što se Rocketsa tiče, spomenimo kako su odustali od smallballa na početku i kako su krenuli s Motiejunasom kao drugim visokim. Ove postave su bile sasvim solidne obrambeno, ali, čim bi se okrenuli Smithu na četvorci i posebice smallballu, Rocketsi bi curili na sve strane. Donatas praktički nije ni igrao osim na početcima prve i treće četvrtine, iako se mučio braniti na perimetru barem je bio korisno tijelo u sredini obrane. Sad, s jedne strane je istina da Houston s njim na parketu nije imao širinu za igrati svoju slash & kick košarku koja na trenutke stvarno zna izgledati dobro (tipa, kada odrade tri dodavanja i zabiju tricu), ali s druge strane nije da su previše dobili i od drugih kombinacija.

Ako se još i može razumjeti da je čovjek izvan forme i da trenutno ne igra košarku na baš sjajnoj razini, nije jasno da Bickerstaff nije mogao umiksati više ovih defanzivnih postava u rotaciju. Kao navodni obrambeni koordinator valjda bi trebao težiti tome da nađe neki balans između obrane i napada, stoga zašto ne pokušati naći više šihti za visoke kombinacije? Gdje je nestao onaj par Howard-Capela koji im je praktički spasio sezonu - da oni nisu stabilizirali stvari pod košem tamo pred kraj prošle godine, Rocketsi danas vjerojatno ne bi imali dovoljno pobjeda za nastupiti u playoffu.

Umjesto takvih rješenja, sve što smo dobili bilo je više minuta za Smitha. Nakon što u prvoj utakmici nije dobio značajnu minutažu, ovdje je Josh zaigrao važnu rolu, a od svih Bickerstaffovih ideja ona da on igra presing po cijelom parketu na Iggyu dok Harden čuva Greena bila je apsolutno najurnebesnija.

Uglavnom, Warriorsi nisu mogli imati toliko malo raspoloženih igrača koliko su Rocketsi mogli smisliti ludih postava, tako da su Warriorsi cijelu večer održavali laganu prednost. Kad su je sredinom zadnje četvrtine napumpali na +13 iskoristivši još jedno posezanje gostiju za smallballom bilo je gotovo. Umjesto Howarda koji skuplja 6 penala na parket ulazi Beasley kao centar u najbizarnijoj verziji postave smrti Warriora ikada smišljenoj i stvar je gotova. Obzirom da se očekuje Stephov povratak u sljedećoj, izgleda kako je Houston za razliku od Dallasa propustio svoju najbolju priliku za izbjeći metlu.

Filed under: bball 4 Comments
18Apr/167

2

Posted by Gee_Spot

Prije osvrta na tekme, par rečenica o novom treneru Netsa. Iskreno, očekivao sam Messinu u Brooklynu, ali Marks ni u ovom slučaju nije išao previše u širinu, odlučivši se za još jednog dokazanog asistenta koji možda nema direktne veze sa Spursima, međutim definitivno ima blagoslov omiljenog sina dinastije iz San Antonia, Budenholzera. Iako ga je otkrio D'Antoni i dao mu šansu dok je bio u Knicksima, Bud je bio taj koji je po dolasku u Atlantu inzistirao na njegovom dovođenju pa je Atkinson uz Snydera (danas trener Jazza, jelte, tada zadužen za razvoj igrača) i Jenksina (moj izbor za defanzivnog asistenta godine i također vjerojatno budući glavni trener negdje u NBA) trebao zaokružiti, a iz današnje perspektive je i očito da je tako bilo, fantastičan skup košarkaških mozgova. Iako je Bud nominalno autor napadačkog sistema Hawksa, a i ranije Spursa gdje je implementirao ključne D'Antonieve ideje u Popov sistem, nije tajna da je želio Atkinsona upravo kako bi iz prve ruke imao pristup D'Antonievim zamislima.

Uglavnom, Marks ovim radi pravi potez, dovodi dokazanog znalca i radnika čime pokušava stabilizirati franšizu na toj poziciji. Sad, obzirom da je za očekivati kako će Atkinson pokušati ugraditi sličan pokretni napad baziran na pick & rollu, postaje očito da će Netsi na tržnici prvenstveno ciljati rasnog playmakera. Također, bit će interesantno vidjeti kako misle uklopiti teretnog centra kao što je Lopez u napad koji će po svemu sudeći ipak biti sklon trčanju i što bržoj tranziciji.

Inače, kad smo već kod trenera, za sada znamo da su ekspresno otvorena mjesta u Minnesoti, Sacramentu i Washingtonu, potpuno zasluženo svi su dobili otkaz (Mitchell i Wittman jer su dokazano ispodprosječni treneri, Karl jer je dokazano za penziju). Ali, vrlo brzo trebalo bi ih se otvoriti još nekoliko - Watson nije pokazao ništa u Phoenixu kao ni Bickerstaff u Houstonu, dakle nema razloga dati im još jednu šansu, Scott je katastrofalan i ovo što on radi zadnje dvije godine čak je gore od svega što su zajedno izvodili Mitchell i Wittman (doduše, Lakersi su takva katastrofa od organizacije da je moguće i da ga ostave), Rambis nije vrijedan ovakvog posla (iako ima podršku Jacksona tako da bi i on mogao preživjeti), a i Casey bi trebao biti bivši ako Raptorsi opet ispadnu u prvoj rundi. Šuška se da su gazde nezadovoljne Kiddom (njima je bar jednostavno, imaju dva kvalitetna asistenta od kojih posebice defanzivni koordinator Sweeney zaslužuje promociju) tako da bi moglo biti gomilu promjena, a kako ima i gomilu kandidata i kako je sve očitije da nema potrebe trpiti prosjek i, još važnije, reciklirati dokazane mediokritete, od ovih desetak novih mjesta barem pola bi ih trebali preuzeti ljudi kao Atkinson među kojima se možda krije novi Clifford ili Thibodeau.

PISTONS @ CAVS, G1

Maksimalno nabrijani Pistonsi u prvom poluvremenu utakmice - čak ni kada su krenule rotacije i kada je Van Gundy neočekivano duboko posezao za klupom, nisu stajali zabijati trice. Dojam je da nisu promašili ni jednu makar relativno otvorenu, što uostalom dokazuje i podatak da su u prve 24 minute s perimetra gađali suludih 10 od 16 (63%). Uglavnom, uvalili su u ovom periodu 58 poena Cavsima da nisu ni trepnuli, a ono fascinantno je s kakvim mudima su zaigrali igrači koji po prvi put nastupaju u playoffu poput Morrisa, KCP-a, ali i rookiea Johnsona (trica preko LeBrona iz driblinga, svašta) i Bullocka (očito mu Stan nije davao minutažu u završnici sezone samo reda radi).

Da je Stan maksimalno pripremio momčad za ovu večer pokazala je i taktika u obrani gdje su Pistonsi pokušavali sakriti mismatcheve, posebice onaj očiti na poziciji četvorke, preuzimanjem na svakom bloku osim u pick & roll akciji koja je uključivala petice gdje su radije birali Drummonda ostaviti u zoni i ignorirati Thompsona. Međutim, ni ovako suvisao plan im nije previše pomogao, Love je bio neumoran u napadanju kroz post-up, svejedno da li preko Harrisa ili Morrisa, a dobre role odigrali su i James (posebice odličan u tranziciji) i Irving (šuterski raspoložen). Zanimljivo da Van Gundy zbog taktike preuzimanja nije inicijalno stavljao Caldwell-Popea na Irvinga, što je možda bila jedina greška jer Jackson je prečesto zaboravljao igrati obranu na potrebnoj razini, jednostavno je ostavljao Irvingu previše prostora.

Kako god, usprkos šuterskom učinku iz snova, Detroit je do poluvremena zbog nemogućnosti da brani Lovea imao samo 5 poena prednosti. Uz odrađivanje posla u napadu, Cavsi su zagospodarili i skakački, opet koristeći činjenicu da Detroit nema rješenja na njihovu klasičnu petorku s ovom ipak previše smallball postavom bez prave četvorke. Uz neumornog Thompsona svoj posao odradio je i Love pa su dodatni pokušaji u napadu držali Cleveland u egalu. Defanzivno su pak i Cavsi zaigrali sličnu taktiku, preuzimanja na svakom bloku, s tim da su na pick & rollu uglavnom udvajali Jacksona, dobrim dijelom spriječivši da ih Detroit napada slash & kick igrom, ali pri tome ostavljajući rupe na strani bez lopte.

Ono što Cleveland nije imao bile su pravovremene rotacije u pozadini, stretch formacija Pistonsa s 4 vanjska previše je razvlačila obranu u kojoj po običaju nije bilo previše raspoloženih pojedinaca, a pogotovo kada bi visoki izašao previsoko na pick & roll. Kad god su Pistonsi imali strpljenja zavrtiti duži napad, mogli su doći do otvorenog šuta. Ne samo da su domaćini plivali u onim standardnim rotacijama, već su često zbog mismatcha koji bi nastao preuzimanjem sami sebe uvaljivali u probleme pokušavajući u hodu mijenjati uloge. Najgore od svega, Cavsi nisu bili u stanju napraviti prednost ni preko klupe, neupotrebljivi Mozgov i ozljeđeni Shumpert nisu bili od koristi (mislim, kad je Jefferson najbolji igrač s klupe uz Dellya što više reći), tako da je Detroit i ove periode odrađivao bez problema - ne samo da su održavali egal, već su upravo tijekom njih napravili i razliku.

U nastavku Van Gundy shvaća da mora KCP-a staviti na Irvinga odmah, bez obzira na kasnije rošade kod preuzimanja, ali osim te promjene gledamo opet manje-više istu priču. Pistonsi zabijaju dovoljno otvorenih trica, Cavsi rade u reketu i drže egal. Stvari se miču s mrtve točke u zadnjoj četvrtini kada Lue, nakon što je klupa još jednom upala u minus (Johnson i Bullock su opet zabili svoje trice), na parket za samu završnicu šalje postavu s Loveom na petici i Jamesom na četvorci. Iako su dominirali u reketu s visokom postavom, prebacivši se na ovu, nazovimo je tako iako znamo da je James najbolji kao četvorka, smallball postavu, Cavsi su dobili nešto pokretljivosti u obrani (s dva troma visoka i često bez agresivnog vanjskog nije lako zatvarati sve opcije protivnika na perimetru, pogotovo ako ne istrčavaš iz zone već se stalno rotiraš i preuzimaš), ali i više opcija u napadu.

Love je ostao problem i na perimetru kao što je bio u sredini, tako da je otvorio prostor u reketu za ulaze Jamesa i Irvinga, a kako su im Pistonsi ostavljali previše mismatcheva, Cavsi su u napadu posao nastavili odrađivati rutinski. Love je bio sjajan cijelu večer prema naprijed u obje role, a u ovoj centra je poseban problem - kao stretch petica pomaže da napad bude učinkovitiji po defaultu jer je reket otvoreniji obzirom da u sredini nema Thompsona, ali ni defanzivnog centra koji ga mora pratiti na perimetar, dakle nije potrebno da onoliko radi u postu već je dosta da drži formaciju, a istovremeno je i u obrani manji problem obzirom da je puno lakše gurati se s Baynesom, pa i Drummondom, nego trčati uokolo zatvarati Harrisa ili Morrisa na šutu.

Žilavi Detroit na kraju je tako puknuo, posebice Jackson koji je usprkos relativnom doziranju minuta (po običaju igrao najmanje od startera, 34 minute) u završnici napravio nekoliko nepotrebnih grešaka, upucavši vlastitu momčad fokusirajući se više na ono što ne može, nego na ono što funkcionira. Što se taktike tiče, Stan je možda trebao zaigrati bez petice u ovom periodu jer Baynes je na parketu bio čovjek manje (imao je dovoljno raspoloženih bekova da se isplatilo riskirati, šuterski bi vjerojatno nadoknadio probleme u reketu koji su i ovako bili izraženi plus bi lakše branio Lovea na perimetru), a i sama činjenica da je na kraju više vjerovao njemu nego Drummondu sve govori o glavnim problemima Pistonsa, a taj je da se, kada je najpotrebnije, još uvijek ne mogu osloniti na dva udarna mlada igrača.

Uglavnom, Cavsi su usprkos lošoj defanzivnoj partiji izvukli pobjedu na rutinu i može ih tješiti da na toj strani parketa vjerojatno ne mogu igrati gore, odnosno da će Lue za iduću utakmicu ipak pripremiti nešto suvisliji plan (ovako lošu obranu više ne smiju ponoviti, agresivno igranje na pickove očito ne mogu pratiti s ovako sporom startnom postavom, tako da ne bi bilo zgorega da zaigraju isključivo konzervativno, s puno više zone kod branjenja picka). U napadu nemaju razloga za brigu, čak i bez neke specijalne partije Jamesa koji je šuterski opet bio užasan (imao je doslovno jedan ubačaj izvan reketa), očito da mogu dovoljno zabiti i kroz visoku postavu i kroz uvjetno rečeno nisku. Oni su očito zacrtali svoju playoff rotaciju, znači uz startnu visoku petorku imaju namjeru završavati s ovom niskom i to su u ovom trenutku možda i optimalna rješenja za raspodjelu minuta.

Pistonsi pak mogu žaliti što ovakvu šutersku večer nisu okrunili pobjedom, sve i da im obrana Cavsa nastavi ostavljati ovoliko prostora na strani bez lopte, da će gađati u cijeloj seriji 52% za tricu jednostavno je nerealno očekivati.

HORNETS @ HEAT, G1

Očekivao sam neizvjesnu seriju već od prve utakmice, ali Miami je odradio posao vrhunski, pokazavši tko je gazda od starta. Njihova rutina na jednoj strani, na drugoj vidno nervozni Hornetsi koji su odmah u startu zaigrali u grču. Ima tu dovoljno ljudi koji su osjetili playoff atmosferu tako da nije razlog za loš ulazak u utakmicu nikakva panika nastala zbog tenzija, već jednostavno nesnalaženje na obranu Heata koja je odmah u startu postavila prvi izazov Cliffordu. S fenomenalnim Dengom koji je bez problema odsjekao Williamsa, Hornetsi su ostali bez svog ključnog ispušnog ventila, a istovremeno nisu imali otvorenu sredinu jer je Whiteside kampirao pod košem uopće ne izlazeći na pick & roll sa Zellerom.

Dok su se Hornetsi tražili, Heat je pak na drugoj strani odrađivao posao bez većih problema - napadali su kroz pick & roll i koristili ono što bi im obrana Hornetsa dala. Ako bi preuzeli na picku, napadali su kroz mismatch, ako bi netko išao na pomoć, našli bi otvorenog šutera. Uvidjevši da ne može igrati s dva čovjeka manje u napadu, Clifford relativno brzo u igru baca Jeffersona i tu se stvari samo dodatno kompliciraju za Hornetse. Naime, Jefferson nema Zellerovu pokretljivost i ovo je Whiteside odmah iskoristio da dodatno dominira u reketu. Najgore od svega, s Big Alom pod košem Hornetsi su izgubili onu tečnost u napadu jer Jefferson funkcionira isključivo u post-upu, tako da im je samo dodatno zakrčio reket za slash & kick igru.

Tu Spoelstra vuče još jedan sjajan potez, svjestan da Hornetsi traže rješenja na parket baca Winslowa i Richardsona umjesto Dragića i Johnsona kako bi Wadea kao playa okružio s 4 atlete i tako dodatno naglasio kakvu prednost Heat ima u fizikalijama. Doslovno na svakoj poziciji sada su mogli kreirati mismatch jer ni jedan igrač Hornetsa nije imao prednost ni u centimetrima ni u mišićima nad protivnikom, a istovremeno su u obrani imali svoju najbolju petorku. U ovih zadnjih 4 minute četvrtine Heat tako od finih +8 skače na astronomskih +19 i utakmica je praktički gotova.

Spoelstra je potpuno nadigrao Clifforda koji u ovom periodu na parket ubacuje klupu, točnije Lina i Kaminskog, tako da nedostatak atleticizma Hornetsa postaje još izraženiji - osim što se i dalje muče zabiti iako su sada već na parketu Dragić i Amare umjesto Wadea i Whitesidea, u obrani jednostavno ne stižu zatvoriti reket bez pomoći, a to Heat koristi da otvorenim šutevima s perimetra samo pumpa prednost (za momčad koja zabija tako malo trica kao oni, 4 od 5 u prvoj četvrtini su apsolutni bonus, a od toga ih je 3 stavio Deng koji je apsolutni junak utakmice zbog svega što je odradio u oba smjera).

Obranom i fizičkom nadmoći u reketu Heat bez problema kontrolira ovaj plus tijekom druge četvrtine (Heat je u prve 24 minute imao 23 skoka naspram 9 Hornetsa, od čega čak 7 napadačkih, a gosti su, ne zaboravimo, najbolja defanzivna skakačka momčad lige koja cijelu obranu bazira na tome što ne dozvoljava druge pokušaje). Dapače, u trećoj gledamo opet isto - Hornetse koji igraju s dva čovjeka manje u napadu i muče se kreirati dok na drugoj strani nemaju rješenja za razigrani Heat koji, kad ne ubacuje otvorene šuteve, kupi skokove u napadu.

Heat sad već odlazi preko 20 poena prednosti i samo je pitanje trenutka kada će i Clifford baciti ručnik jer u ovoj utakmici je, a toga je upravo on najviše svjestan, matiran. Za Whitesidea pod košem nemaju rješenja, to je nešto čega su bili svjesni na početku serije i najgore bi sada bilo vratiti se Jeffersonu kako bi pokušali kroz post-up natjerati Whitesidea da više igra obranu 1 na 1 umjesto da dominira kao zonski playmaker što mu je omogućeno kada je Zeller na parketu. S tim moraju živjeti i vjerojatno i mogu, ali za njih nema nade ako će Deng na ovakvoj razini dobivati matchup protiv Williamsa. Marvin se doslovno nije vidio, Deng ga je potpuno odsjekao u napadu, a onda je još na drugoj strani zabio sve što je mogao jer Williams nije toliko dobar kao on kada treba zatvarati stretch četvorke. Uglavnom, Deng vjerojatno neće ubaciti sljedeću utakmicu suludi 31 poena iz 13 pokušaja, ali, ako se pokaže da je Heat i ovaj matchup na četvorci okrenuo u svoju korist, to je ogromna, ogromna stvar.

Uz to što mora smisliti kako iskoristiti Williamsa i kontrolirati skok, Clifford mora razmisliti i o novom uzorku izmjena jer Spoelstra ga je totalno nadigrao sjajnim miksanjem. Uz to što je idealno razdvojio Dragića i Wadea, pazio je i da Johnsona nema na parketu uz njih dvojicu osim u startnoj postavi gdje Hassan stigne ispraviti sve propuste na perimetru - fenomenalno je koristio Winslowa i Richardsona kako bi pokrpao sve rupe koje bi eventualno mogle nastati u obrani kad u sredini nema Whitesidea. Klupa Hornetsa je previše jednodimenzionalna, jednostavno na njoj nema poštenih defanzivaca i protiv ovakve rotacije Heata nisu u stanju napraviti ništa kako bi napravili razliku.

I Williams i Clifford mogu bolje, to su definitivno dokazali tijekom sezone, ali nakon ovakve partije Heata opravdano se pitati može li to bolje biti dovoljno jer Miami trenutno izvlači maksimum iz rostera kojega ima na raspolaganju. Mislim, ako Hornetsi neće parirati u skoku i barem dobiti bitku s perimetra (a sinoć su ubacili samo 6 trica naspram 9 Heata), onda stvarno nemaju što tražiti u ovoj seriji. A nije da nema rješenja - treba više 2 na 2 akcije između Batuma i Walkera kad već ne mogu koristiti Zellera kao screenera (pogotovo kada su na parketu starteri i kada Dragić i Johnson ne mogu ovako nešto dovoljno dobro braniti), Williamsa treba otvarati kroz blokove umjesto da samo visi statično na perimetru kako bi mu kreirao više prostora za šut, a ne bi bilo zgorega pokušati s Linom kao starterom umjesto Leea. Startna postava Heata ostavlja dosta prostora za ulaze, što više kreatora iz driblinga imaš, imaš i više šanse pokrenuti napad. Uz to što bi pomogao kao dodatni kreator, Lin bi možda natjerao Miami da odustane od traženje idealnih situacija i napada mismatch kroz izolacije za Wadea ili Johnsona, ovisno o tome na koga bi Clifford stavio Lina, a istovremeno bi klupa u Leeu imala barem jednog defanzivca kojega može poslati na parket protiv druge postave Heata.

S tim da, opet naglašavam, ako će Deng i Whiteside i dalje ovako dobivati individualne matchupove, serija je gotova.

GRIZZLIES @ SPURS, G1

Usprkos nekim najavama da bi Aldridge mogao odmarati zbog bolnog prsta, Spursi na parketu od starta imaju udarnu postavu. Samo, za razliku od Warriorsa i Thundera koji su ekspresno otpuhali protivnike, San Antonio ide laganim ritmom u nadigravanje s veteranima Memphisa. Gledamo košarku iz jednog drugog doba, prikladniju nekoj rekreacijskoj ligi veterana nego onome što smo do sada gledali u playoffu. Kako domaćini nemaju tranziciju ni tricašku moć da brzinski naprave razliku nekakvom serijom, Memphis gegajući se niz parket drži priključak praktički skoro cijelo prvo poluvrijeme. Ipak, činjenica da im je Carter ključni kreator i da promašuju gomilu šuteva iz reketa kad-tad im se morala obiti u glavu, pa tako Spursi ipak u zadnje dvije minute pred odlazak na odmor uspijevaju izgraditi +11. S tim da, osim nekoliko dobrih reakcija Leonarda u obrani koje su dovele do laganih poena u kontri, povremenih Parkerovih ulaza na obruč i par skokova Aldridgea u napadu, nisu pokazali ništa protiv momčadi koja se itekako uznojila da zabije 37 vražjih poena u 24 minute.

Srećom, Spursi po običaju istrčavaju agresivniji u trećoj četvrtini u oba smjera i prednost za čas raste na +20, do kraja četvrtine i do +30 i to je kraj. Znači, formula je ubaciti u višu u trećoj, ok, dovoljno protiv Memphisa kojem je plafon u ovoj seriji 40 koševa po poluvremenu. Opet Spursi nisu previše ubacili s perimetra, ali i ove tri trice u ovom periodu bile su više od samo dvije koliko su ubacili u prvom poluvremenu, a ono gdje su ubili Memphis bio je reket. Aldridgeova aktivnost pod obručima uz standardnu dozu šuta s poludistance, plus Parkerovi ulazi u sredinu reketa, bili su jednostavno previše da Memphis nastavi držati priključak.

BLAZERS @ CLIPPERS, G1

Da playoff na Zapadu nastavi biti nezanimljiv pobrinuli su se i Clippersi. Iako je njihov protivnik relativno kompetentan te im je stoga trebalo puno više vremena da se ozbiljno odvoje, tipa do početka zadnje četvrtine, od starta utakmice je bilo vidljivo da je ovaj matchup okrenut u korist domaćina. Uz očekivanu kvalitetu više u pick & rollu koju su imali u oba smjera (Paul je posebice sjajno pazio na Lillarda, a ovaj je po običaju ostavljao Paulu prostora koliko želi), Griffin je odradio svoje u izolacijama protiv Aminua, a uz to je i Mbah A Moute fino odsjekao McColluma kao sekundarnog kreatora. Kako Harkless nije šuter ni dribler koji može koristiti činjenicu da je na njemu Redick, odnosno kako Blazersi nisu mogli računati na prednost u skoku pored Griffina i Jordana, startna postava im je djelovala poprilično nemoćno. Čak i kada je Stotts ekspresno izvadio Harklessa da pokuša dobiti potrebni šuterski efekt od Crabbea, Blazersi nisu mogli zabiti koliko mogu primiti, pogotovo sada kada je Redick imao još lakši posao otvarati se u catch & shoot situacijama.

Davis i Henderson donijeli su nešto energije s klupe, ali Blazersi ni protiv sporednih postava Clippersa nisu uspjeli napraviti razliku iako im je Rivers dao šansu koristeći drugu petorku bez ijednog člana jezgre u 4 minute dugoj šihti na početku druge četvrtine. Doduše, vratili su se u egal, ali čim su se na parketu našle udarne petorke, domaćini su napravili prednost.

Na startu treće isti problemi za Blazerse, jednostavno ne mogu dobiti matchup na pozicijama jedan i pet, a očito ni na četiri, tako da prednost Clippersa sada već raste na opipljivih +17 dok Stotts konačno nešto ne odlučuje napraviti. Uvodi Davisa i Hendersona umjesto Harklessa i Plumleea, ali, iako su definitivno unijeli dašak svježine, ranija energija koju su pokazali protiv klupe Clippersa u sudaru sa starterima više nije toliko presudna.

Zanimljivo da Stotts nije posezao za postavom s dva visoka - obzirom da je Aminu daleko od pouzdanog šutera i da im ova smallball postava baš i ne donosi potrebnu stretch kvalitetu da istjeraju Griffina iz reketa, možda su mogli barem pokušati parirati snagom u sredini. Jasno, čovjek koji cijelu sezonu izbjegava koristiti zajedno Davisa i Plumleea jer zna koliko bi to uštopalo napad definitivno nema previše želje za takvim potezom, ali ovo je playoff, nemaš što izgubiti jer ti se i ovako i onako piše brzo ispadanje ako ne pokušaš ništa.

Uglavnom, Clippersi održavaju prednost bez problema dok je na parketu jezgra (dosta je dodati da su tijekom 26 minuta koliko su igrali s 4 najbolja igrača zajedno imali +17 iako su tricu šutirali samo 17% u tim periodima što se teško opet može ponoviti bez obzira što im manjka šuterske širine, posebice kada su u kombinaciji s Mbah A Mouteom), a ovaj put im čak uspijeva ne ispustiti je tijekom nove šihte druge petorke. Riversu se tako slijepo povjerenje u klupu ovom prilikom vraća (njegova logika je jasna, što više minuta zajedno držati najbolju postavu kako bi napravili što veći plus, a onda se ostaje nadati da ga hokejaška izmjena petorke neće prokockati), ali dobrim dijelom jer su Henderson i Davis već dosta potrošeni zbog nešto ranijeg ulaska u utakmicu. Naravno, povratkom startera na parket, prestaje svaka nada za Blazerse.

Clippersi su tako dobili matchup u oba smjera, ali Blazersi nisu bez rješenja. Za početak možda ne bi bilo zgorega potpuno izbaciti Harklessa iz rotacije i krenuti s dva visoka (Vonleh opet starta kao i veći dio sezone jer Davis je potreban radi energije s klupe) kako bi istovremeno otežao život Griffinu, ali i kako bi Aminua mogao staviti na Redicka, možda i iskoristiti činjenicu da je Mbah A Moute igrač manje u napadu (njegov čovjek definitivno bi trebao puno više pomagati zonski, tipa mogu McColluma ostaviti na Redicku, a Aminua koristiti kao pomoć prilikom udvajanja Griffina ili Jordana ili, zašto ne Paula kad je očito da Lillard taj posao ne može odraditi). Probleme u pick & rollu ne mogu riješiti, mogu ih ublažiti, a, uz malo sreće, Lillard 1 na 1 protiv Paula i McCollum 1 na 1 protiv druge petorke mogu zabiti puno više teških šuteve nego je to bio slučaj sinoć te tako mrvicu okrenuti brojke u svoju stranu. Ako pak žele ostati vjerni smallballu, onda nek jednostavno starta Henderson (ili Crabbe) umjesto Harklessa (ionako Aminu jedini brani Griffina, dakle nema smisla držati čovjeka bez šuta na boku ako ne pomaže u branjenju ovog ključnog mismatcha), plus uvijek mogu pokušati staviti Plumleea na Blakea i Aminua na Jordana kako bi možda natjerali Clipperse da više posjeda troše kroz manje pouzdanog realizatora. Uglavnom, definitivno imaju prostora za rast i u obrani i u napadu, ne dovoljno da uzmu seriju, ali svakako je mogu učiniti interesantnijom nego što je slučaj bio u ovoj prvoj utakmici.

Filed under: bball 7 Comments