60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

17Apr/167

1

Posted by Gee_Spot

Krenulo je i bilo je sjajno. Analiza prve četiri utakmice slijedi odmah.

PACERS @ RAPTORS, G1

Nervoza na startu prisutna je u svakom potezu, posebice u pokušajima obiju momčadi da agresivnom tranzicijom napadnu obrane dok se još nisu postavile, što je samo dovodilo do gomile grešaka. DeRozan očekivano neutraliziran (briga ga, zaradit će nevjerojatnu lovu sve i da do kraja serije odigra ovako), Lowry neočekivano napucan adrenalinom do te mjere da zuji bez ikakva konkretnog učinka. Ovakav učinak dva udarna kreatora Raptorsa omogućuje Indiani da visi u egalu, s tim da bi vjerojatno bili i u vodstvu da Valanciunas nije zagospodario u reketu, čemu je pripomogla i činjenica da je Mahinmi zbog dva brza faula završio na klupi pa su ga pazili ipak nedorasli Allen i Turner.

Taktički, zanimljivo je primjetiti da oba trenera na parket šalju kompletne druge postave. I dok nas je Vogel već navikao na ovu smallball petorku sa Solomonom kao lažnom četvorkom koja je koštala mjesta u rotaciji onog drugog Hilla, Jordana, Casey iznenađuje odlukom da napusti taktiku koja je kroz cijelu sezonu Raptorsima donosila korist. Naime, uz četiri sjajne rezerve (Biyombo, Patterson, Ross i Joseph) obično su ostajali ili Lowry ili DeRozan i te postave su ubijale. Povratkom Carrolla trebalo je naći nove minute, ali, kako DeMarre očito još nije spreman za startnu rolu, to se ne može do tih minuta doći sjedanjem Powella na dno klupe. I što radi Casey? Odmara istovremeno Lowrya i DeRozana (Scott Brooks Experience!) kako bi dobio minute za Carrolla.

Sad, ovo je imalo logike u završnici sezone kada je drugo mjesto bilo osigurano i kada je naglasak ionako na odmoru udarnih opcija. Ali, raditi ovako nešto u playoffu i to nakon što si cijelu sezonu radio razliku baš u ovim periodima? To može samo Casey, što je i glavni razlog zašto bi bilo dobro da Raptorsi opet ispadnu u prvoj rundi, tada Ujiriu ne bi preostalo ništa drugo nego potražiti novog trenera s funkcionalnim umom.

Nije se ništa katastrofalno dogodilo jer Pacersi ne mogu napraviti seriju da se postave na glavu, ali što se moglo dogoditi pokazat će se 7 minuta kasnije (suluda količina odmora za playoff utakmicu) kada su na parket izašli DeRozan i Lowry uz Pattersona, Biyomba i Josepha i kada su u 30 sekundi otišli na +8. Jasno, sad se tu postavlja pitanje kako je Vogel mogao dozvoliti ovih 30 sekundi bez da vrati na parket Georgea i Hilla, ovo su propusti koji vas mogu koštati utakmicu, samim time i seriju.

Ipak, Vogel se za nepažnju iskupio odlukom da na parketu ostavi vjerojatno najbolju napadačku postavu koju može složiti, s Turnerom kao jedinim visokim i Milesom kao lažnom četvorkom uz standardni trio na vanjskim pozicijama. Posebice je lukavo bacio Milesa u vatru jer ovaj je u ranijoj šihti s rezervama izgledao potpuno beskorisno kao i inače cijeli drugi dio sezone (čovjek im je potreban ako misle dobiti seriju i stoga ga moraš testirati u prvoj utakmici). Ali, malo po malo je hvatao ritam i s nekoliko odličnih poteza iskoristio je činjenicu da ga Patterson ne može pratiti, vrativši tako Pacerse u egal. E, ovo su sad one situacije kada bi Carroll dobro došao na parketu da Raptorsi mogu DeRozana staviti na Milesa dok bi DeMarre držao Georgea, nešto tako ćemo sigurno uskoro gledati ako Miles nastavi igrati korisnu rolu.

Također, vrijedi zabilježiti da je Casey potpuno zaboravio razigranog Valanciunasa na klupi zbog straha da ovaj ne može pratiti Turnera izvan reketa, to je još jedan plus koji su Pacersi stvorili zaigravši s ovom, za njihove pojmove, uber-napadačkom postavom.

Na početku treće gledamo standardnu makljažu u sredini dok na pola četvrtine nisu krenule izmjene, Vogel ovaj put izaziva sa smallballom uz Turnera kao centra (s tim da je umjesto Milesa na parketu S. Hill - Larry Bird proklet bio što imaš roster s ovoliko Hillova pa moram paziti da naglasim koji je koji), a Casey automatski vadi Valanciunasa da bi napravio mjesto Biyombu, a pri tome barem dobiva i priliku ubaciti Carrolla nešto ranije u vatru.

Vidljivo je da Pacersi lakše igraju s ovakvim rasporedom na parketu, raspucao se i George s par trica, ali ono što je nevjerojatno je da taj grč Raptorsa bez obzira na postave i stil nikako ne prolazi, evo tri trećine utakmice su praktički iza nas, a Lowry i DeRozan nisu pokazali ništa. I tu postaje primjetan i taj problem da Carroll ne može čuvati Georgea, njegove noge još nisu spremne za ovu razinu igre. Za činjenicu da se George razigrao u ovom periodu itekako je zaslužan i prostor kojega je imao zbog stretch postava, ali činjenica je da mu ga je puno lakše bilo koristiti, pa i kreirati, zbog slabašne obrane Carrolla.

Jedina dobra vijest za Toronto u ovom periodu je da u šihtama klupe Casey ovaj put prvo ostavlja na parketu DeRozana, zatim i Lowrya. Međutim, stvari ne izgledaju dobro za domaćina, u završnicu se ulazi u egalu, ali s momentumom debelo na strani Pacersa. Koji na parketu imaju smallball postavu sa S. Hillom što im omogućuje preuzimanje na perimetru, dok istovremeno pod košem imaju Mahinmia kao klasičnog korektora u zoni jer čovjek bez problema može braniti Biyomba i pratiti kretanja u napadu obzirom da ovaj ionako može samo zakucati (ako uspije uhvatiti loptu - šalim se, odličan je bio ove sezone jer je naučio upravo taj trik zanata, mora da mu je Dwight posudio kvalitetno ljepilo).

Dakle, obrana im funkcionira kao sat, a u napadu su našli ritam s tim dodatnim šuterom i razigranim Georgeom koji nosi titulu daleko najboljeg čovjeka na parketu. Lowry mu ne parira i to je velik problem za Toronto, jednako velik kao i Casey koji drži na parketu Biyomba protiv Mahinmia iako su ovo idealni trenutci za Valanciunasa u sredini jer Mahinmi ga ne može izvući iz reketa u napadu. Naravno, u svoj svojoj veličanstvenoj mudrosti, čim je Vogel zaigrao s Turnerom kao peticom, Casey na parket uvodi svog sporijeg centra, urnebes. Ne pomaže Raptorsima ni što sada imaju Carrolla umjesto Pattersona, već smo utvrdili da Carroll ne može čuvati Georgea i to je, uz trenera, najveći problem Toronta u ovoj završnici koju Indiana, koja sada već ima i taktičku i mentalnu dominaciju, rutinski privodi kraju.

Čak i da Casey i izbrusi sve ove probleme s rotacijom u koje je upadao tijekom večeri svojim pogrešnim procjenama, ako će Indiana dobivati ovako solidne role od Milesa i S. Hilla do kraja serije (omogućili su im čak 32 minute igranja smallballa koji očito godi njihovom napadu, 52% za tricu vjerojatno neće ponoviti i gotovo sigurno ih Ellis neće ubaciti 3 od 4, ali na 40% posto bi mogli ostati, a to im daje itekakve šanse da idu dalje), imat će Raptorsi ogromnih problema, posebice ako ne mogu računati na Carrolla u ozbiljnoj roli. DeRozan nema povoljan matchup pa me njegov očajan učinak i ne čudi, ali Lowryeva partija je ispod svake kritike, nisu Pacersi na njemu primjenili nikakvu specijalnu taktiku već je čovjek jednostavno bio totalno izvan sebe, što uostalom pokazuje i sramotan učinak sa slobodnih bacanja od 44%. Dakle, jednostavno nema šutersku formu na kakvu je navikao, tako da je možda taj lakat stvarno veći problem nego što itko priča jer u ovih par tjedana od zahvata šuterski učinak mu je, blago rečeno, nekonstantan (bacio sam pogled i stvarno je u završnici sezone šutirao 50% s linije slobodnih, to nije dobar znak za Toronto). Opet, ovakvu grozotu od partije teško je ponoviti i s jednom rukom, tako da tračak nade za Raptorse postoji ako istovremeno Indiani padnu postotci s perimetra, a Lowryu se popravi učinak, posebice s trice i slobodnih.

Uglavnom, Torotno k'o Toronto, narativi "Casey je amater", "DeRozan ne zaslužuje max" i "Lowry nije čovjek za velike utakmice" opet su aktivirani. Za ova prva dva ruku stavljam u vatru da su točni, ali ovaj treći mislim da se još ima šanse razbiti.

ROCKETS @ WARRIORS, G1

Sve što vrijedi zabilježiti je da su Rocketsi startali sa smallball postavom i da su izdržali pola prve četvrtine. Klay sjajan 1 na 1 protiv Hardena, fenomenalan posao je napravio u obrani i u takvom kontekstu Houston nije imao nikakve šanse. Mislim, do kraja prve četvrtine imali su domaćini +18 tako da ovi niti sekunde nije bila utakmica. Bez obzira što je Beverley pokušavao glumiti da je naguravanjem s Curryem. Jedino što je treba dodati je da Warriorsi vode Curryev status za sljedeću utakmicu upitnim zbog lakšeg uganuća gležnja koje ga je u drugom dijelu utakmice limitiralo na samo 3 minute (za više nije bilo potrebe). Eto mrvice nade za Rocketse da mogu izbjeći metlu.

CELTICS @ HAWKS, G1

Atlanta na startu sjajna, pokazali su odmah dvije najveće prednosti koje imaju u ovoj seriji, a to su sposobnost kombiniranja u napadu kroz više opcija čime su lakoćom nalazili načina zabijati protiv obrane Celticsa koja u želji za pritiskom na loptu prečesto ispada u pozadinskim rotacijama, odnosno kvaliteta u obrani bazirana na sjajnom kretanju Horforda i Millsapa koji su sjajnim pokrivanjem sredine natjerali Celticse na gomilu nepotrebnih pokušaja za tricu. Uglavnom, Boston je tako nakon prve četvrtine već imao ogroman izazov ispred sebe, a taj je bio pronaći obrambeni raspored koji im daje bolje izglede za usporiti Hawkse i istovremeno nekako pokušati istjerati protivnika iz zone kako bi malo otvorili reket. Jer, logično, kad bi im do kraja serije selekcija šuta uključivala isključivo trice, otišli bi na odmor nakon četiri utakmice. Bez obzira što su i Sullinger i Olynyk u stanju zabiti otvorenu situaciju s perimetra i što često igraju s 5 vani formacijom, oni jednostavno nemaju roster koji može dobiti samo šutom iz vana i ako ne nasjednete na samu formaciju i ostanete u zoni fokusirani na branjenje ulaza, Celticsi su uglavnom nemoćni zbog manjka pouzdanih snajpera.

U drugoj četvrtini Stevens nije poduzeo ništa, Boston se i dalje koprcao u istim problemima, a prednost Atlante je samo rasla. U biti, pravo je čudo da su nakon 24 minute imali samo +17 obzirom da su Celticsima upale samo 2 cigle s perimetra. Uz probleme u napadu Boston nije ništa poduzeo da riješi obranu, konstantno su dozvoljavali igračima Hawksa da rade višak u pozadini i ovo se polako pretvaralo u agoniju.

Stevens je stoga odlučio treću četvrtinu odmah započeti sa smallball postavom, odlučivši se zamijeniti potpuno nebitnog Johnsona s Turnerom kako bi dobio još jednog kreatora sposobnog povući tranziciju i napasti iz driblinga, odnosno kako bi pokušao ubrzati igru da bi se otvorio put do obruča. I čim su Hawksi nasjeli na mamac i prepustili se ritmu, Boston je iskoristio priliku i kroz nekoliko kontri smanjio na -9. S tim da treba istaknuti kako pri tome nisu primjenili svoj standardni recept podizanja agresivnosti na loptu na još veću razinu, već su se i sami povukli više u zonu, ostavljajući Atlanti prostor na perimetru umjesto u pozadini. I tu je došlo do problema u napadu Hawksa čisto zato jer su prestali igrati i počeli tražiti povoljne matchupove za Horforda i Millsapa - dosta je bilo da njih dvoje ne realiziraju nekoliko post-up izolacija i eto Celticsa opet u utakmici.

Uglavnom, sad kad su obje momčadi postale fokusirane na obranu reketa, moderni pokretni napadi i trendovske formacije prestale su imati značaj (iako od potonjeg Stevens nije odustajao, logično jer si nije mogao dozvoliti šutera manjka na parketu) i sve se pretvorilo u staromodno nadmudrivanje. Hawksi su tražili mismatch prilike za igrati kroz Millsapa, Boston je tražio priliku za brze kontre i u tom natezanju utakmica se održavala na tih nekoliko realiziranih posjeda viška Hawksa. Sve dok Celticsima konačno nije počela upadati trica - nakon što su ih ubacili samo 3 od 19 u prvih 30 minuta akcije, u periodu od 30 do 42 minute ubacili su ih 5, čime je utakmica ušla u potpuni egal, odnosno Boston je čak došao do prve prednosti na utakmici.

Srećom po Hawkse, Bostonov vrući tricaški period nije se razvukao do kraja utakmice - iako su ubacili još dvije trice na samom kraju da kozmetički poprave razliku, kroz zadnjih 5 minuta su uglavnom promašivali, dok je Atlanta našla dovoljno lucidnosti da preko Teagueovih ulaza u sredinu napravi novu prednost koju će zadržati do kraja.

Na kraju ispada kako je Boston usprkos očajnom šuterskom ulasku u utakmicu imao sasvim pristojnu večer s trice za njihove mogućnosti, 31% je tek malo slabiji učinak od 33% na koje inače mogu računati. Problem je samo što su uzeli gomilu otvorenih trica, definitivno više nego što bi Stevens želio, a da pri tome nisu boljim postotkom ubačaja nadoknadili manjak poena na obruču i u tranziciji.

Atlanti je tako obrambena taktika upalila, ali istovremeno će im život visiti o koncu dok god sami ne nađu načina pogađati s perimetra. Naime, iako su Bostonovi šuterski usponi i padovi bili priča utakmice, treba primjetiti kako je Atlanta izgradila onu ogromnu prednost na startu i izdržala u završnici bez poštene podrške s perimetra. Ubacili su samo 5 od 27 trica, što iznosi 19% i što je za cijelih 16% slabije od njihova prosječnog učinka. Jasno, dobrim dijelom za to zasluge idu Celticsima, posebice u prvom djelu utakmice. Međutim, kada su u nastavku i oni počeli ostavljati perimetar otvorenim kako bi zatvorili reket, Atlanta je doslovno ubacila samo 1 tricu usprkos gomili otvorenih šuteva. Bazemore, Hardaway i Sefolosha uopće nisu bili faktori, Horforda su Celticsi mudro ostavljali da poteže koliko hoće, a najveći krivac bio je Korver koji nije izgleda trenutno nije u stanju pogoditi ni ocean i koji usprkos tome ima ogroman kredit kod Budenholzera.

Ako misle na isti način dobiti i sljedeću, Hawksi će definitivno morati bolje realizirati otvorene šuteve s perimetra, jer Boston sada zna da će imati gomilu prilika za uzeti otvorene trice i nije isključeno da im se jednu večer zalomi 40% šuta. Atlanta to neće moći pratiti bez boljeg učinka tako da, usprkos laganoj taktičkoj prednosti Hawksa koji itekako imaju prostora za rast gledano napadački učinak, ovdje je još uvijek sve otvoreno ako Celticsi budu šuterski raspoloženi ukrasti sljedeću i s 1-1 otputovati doma, prebacujući tako pritisak na Hawkse.

MAVS @ THUNDER, G1

Ovdje je bilo još manje zanimljivo nego na utakmici u Zaljevu, OKC je već nakon 2 minute imao +9. Dallas nikakvih rješenja u napadu nije imao za obrambenu kvalitetu startne petorke Thundera, Roberson je potpuno isključio Bareu, a Ibaka je isto napravio Dirku, tako da su Mavsi bez poštene pick & roll akcije bili totalno mrtvi prema naprijed. U obrani pak njihov zonski pristup u pokušajima da zatvore reket za ulaze Westbrooka i Duranta samo je ostavio gomilu prostora na perimetru što je Oklahoma sjajno koristila da bi slično Warriorsima susret riješila već u prvom poluvremenu. Carlisle je startao s Mejriem umjesto Zaze, očito je Gruzijca mislio čuvati kako bi otjerao Kantera iz reketa kad na parket stupe druge postave, ali ni tu nije uspio napraviti nikakvu prednost jer je Durant bio na parketu već početkom druge, a i Kanter se nije bojao bitke švercera pod košem, tražeći kontakt i igrajući u kost bez straha od batina.

Naravno da Donovan nije mogao bez da obojicu aseva izvada pri kraju prve, što je Dallas iskoristio da minus nakon prvih 12 minuta smanji na podnošljivih 15 razlike. Također, opet smo gledali Foyea kao back-up playa (Payne ni u ovakvoj revijalnoj utakmici nije dobio sekunde prilike) i previše Singlera i Waitersa, znači OKC i dalje ima iste probleme koje Carlisle može iskoristiti u završnici. Problem je samo što su Durant i Westbrook toliko dobri u napadu, odnosno što je startna petorka Oklahome tako nezgodan matchup za Dallas defanzivno, da izgleda kako Carlisle neće imati prilike iskoristiti slabosti stručnog štaba Thundera jer će u svaku završnicu ući s minusom od 20 poena. Nije isključeno da uskoro gledamo Mavse u smallball izdanju s Dirkom na petici od starta utakmice kako bi s dodatnim vanjskim barem natjerali Thunder da što ranije povuku Adamsa s parketa i upuste se u run and gun, drugog izbora ne vidim jer uz sve probleme još su i obje petice Thundera potpuno dominantne u individualnim matchupovima.

Filed under: bball 7 Comments
16Apr/163

WHERE AMAZING HAPPENS 2016.

Posted by Gee_Spot

Čini li mi se to samo ili nas čeka relativno nezanimljiva prva runda? Ili će se poklopiti sve moguće varijable pa da na ne tako bliskom Istoku zavlada kaos već u ovoj prvoj selekciji? Kao i uvijek, pokazat će vrijeme, znam samo da će se dok ovo budete čitali playoff već vjerojatno zarolati. Stoga, idemo u akciju, seriju po seriju.

(1) Warriors VS. (8) Rockets

Možemo otvoriti narativ kako su Warriorsi prošli gore od Spursa i Thundera dobivši momčad s kojom su lani igrali finale Zapada. Nemojmo. Ovi Rocketsi, koje su, podsjetimo se, Warriorsi lani lakoćom eliminirali na putu do Finala, slabija su verzija od lanjske i to isključivo u jednom pogledu - pogledu kemije. Definitivno ih ne treba podcijeniti jer ovo je doslovno ista jezgra koja je lani krenula u playoff avanturu, samo što protiv ovakvog protivnika neće dobiti priliku razigrati se kao što je bio slučaj protiv Clippersa. Uglavnom, taj manjak kemije doveo je do toga da se manje trude u oba smjera i to će se osjetiti na učinku i realizaciji u oba smjera. Iako sada imaju i iskustvo i novog Moreyevog jokera u Beasleyu (sjetimo se lani Smitha koliko je bitan bio kao strijelac s klupe, netko mora odmoriti Hardena, a drugog kreatora doslovno nemaju), nisu napravili nikakav bitan iskorak u evoluciji momčadi, ostali su isti, pa ako su lani u pozitivnom okružju izgubili s 4-1, izgubit će i ove godine u puno nepovoljnijem. Finale konferencije, prva runda, svejedno, niti je ona lanjska verzija Rocketsa bila toliko dobra, niti je ova toliko loša. Ova jednostavno ima puno manje sreće (protiv Oklahome bi možda i imali šanse, dakle mogu samo žaliti za očajnim ulaskom u sezonu koji ih je ostavio bez potrebnog broja pobjeda za uhvatiti višu poziciju).

Sama formula igre Houstona ostaje ista - Harden nosi napad, trpa i pokušava pronaći otvorene šutere za tri ili visokog cutera za zicer. Golden State za ovo već ima recepturu, staviš Klaya da se muči 1 na 1 s Hardenom koji će ga vjerojatno zatrpati poenima, ali pri tome odsječeš kornere i ne dozvoliš Arizi i Beverleyu da se raspucaju. Harden je uhvatio odličnu formu nakon all-star pauze i u barem dvije utakmice će ubaciti 40, ali obzirom na to kako im curi obrana i da će im Warriorsi oduzeti najveći broj otvorenih trica, trebao bi zabijati oko 80 da bi imali realne šanse. Jednostavno, nesrazmjer onoga što Golden State igra prema naprijed (najbolji napad svih vremena) i ovoga što Rocketsi prezentiraju u obrani (poluamaterski plan, pristup i izvedba) je astronomski.

WARRIORS IN 4

(2) Spurs VS. (7) Grizzlies

Sjećate se lanjske serije Memphisa i Portlanda kada su Blazersi ušli u playoff oslabljeni, da bi tijekom serije ostajali bez igrača, Grizliji su ih gazili, dok Stotts nije skužio da bi se mogao osloniti na McColluma i Leonarda pa su čak uspjeli i dobiti jednu utakmicu? E, pa karma sada vraća Memphisu za taj poklon, sada su oni ti koji u doigravanje ulaze na jedan od najluđih načina ikada, na osnovu prednosti koju su stekli do all-star pauze dok su još mogli računati na kompletan roster. Spursi će ih gaziti, a Joerger umjesto klinaca kojima bi dobro došlo iskustvo ima Munforda i Greena. Pitanje pitanja je hoće li pokušati naći minuta za Martina da barem jedan njihov igrač na rookie ugovoru osjeti playoff atmosferu.

Popovich tako ima prilike koristiti 15 igrača, odmarati udarne opcije i isprobavati razne kombinacije jer umjesto playoffa čeka ga svojevrsni trening kamp s lutrijskom momčadi. I to posebnim oblikom lutrijske momčadi, bez potencijala, sa startnom petorkom u kojoj je Z-Bo najmlađi s 34 godine.

SPURS IN 4

(3) Thunder VS. (6) Mavs

Dallas je svoje napravio i sumnjam da je kod njih ostalo previše energije da gnjave Thunder na način na koji su prošle sezone bockali Rocketse. Matthews je u dobroj šuterskoj formi, Dirk još može bljesnuti tu i tamo, imaju dovoljno bekova koji mogu napadati s loptom, ali Thunder za sve to ima rješenja (dužina na perimetru i mogućnosti preuzimanja Dirka na pick & popu). Dallas s druge strane rješenja za Westbrooka i Duranta nema, rookie Anderson nije Aminu. Ali, bit će interesantno gledati dvoboj Pachulia-Adams.

Dajem jednu utakmicu Dallasu čisto na račun stručnog štaba, ne vjerujem da će Carlisle propustiti iskoristiti slabosti Thundera u završavanju utakmica koje dobrim dijelom proizlaze iz toga što Billy Donovan i dalje misli da trenira Gatorse. Nije čudo da su se stvari u Oklahomi pogoršale kada su otpali Williams i Cheeks, u ovom periodu nakon all-stara Donovan je praktički bio okružen samo sa svojim bivšim pomoćnicima s Floride, dakle bez ikakvog NBA iskustva na koje se može osloniti. Povratkom Cheeksa stvari su se donekle stabilizirale, ali nije pretjerivanje reći da Dallas ima prednost u struci otprilike podjednaku kao Thunder u talentu.

THUNDER IN 5

(4) Clippers VS. (5) Blazers

Jedina serija na Zapadu koja bi mogla donijeti dozu zanimljivosti. Blazersi su se potpuno okrenuli smallballu u završnici sezone i ako će Aminu, Henderson i Harkless zabijati dovoljno trica mogli bi natjerati Clipperse da se oznoje za prolaz. Koji je neminovan čisto iz razloga što su toliko dominantni u pick & rollu u oba smjera da Portland tu u startu gubi seriju - najveći dio njihova napada bazira se na sposobnosti Lillarda i McColluma da kreiraju nakon picka, a Paul i Jordan su majstori oduzimanja prostora i opcija. S druge strane, problemi Blazersa s branjenjem pick igre su opjevani, dok su istovremeno Paul i Jordan jedan od najboljih dueta u ligi u tim kombinacijama.

Dosta toga ovisi o Griffinu. Ako je on u dovoljno dobroj formi da kroz post-up maltretiranje natjera Blazerse da promijene rotaciju i uključe više Vonleha i nedajbože Kamana u akciju, Portland ostaje bez te iskre u napadu i šanse im postaju još manje. Ako bude kilav i ne bude u stanju iskoristiti mismatch, dok će istovremeno na drugoj strani plivati u obrani protiv raširenog napada, Rivers će morati puno više koristiti Greena i Johnsona. Uglavnom, najveći problem Clippersima na početku serije bi moglo predstavljati to traženje balansa, s tim da će nam puno toga biti jasnije nakon prve utakmice kad ćemo vidjeti što je Stotts smislio, vraća li se radi Griffina odmah klasičnim postavama na startu prve i treće četvrtine ili ide poginuti s čizmama na nogama.

CLIPPERS IN 6

(1) Cavs VS. (8) Pistons

Lue možda nije uspio posložiti stvari u napadu, ali Cavsi imaju dovoljno dobru obranu za dobiti Pistonse u matchupu na toj strani parketa. Možete biti sigurni da će uzeti Jacksonu ulaz na pick & rollu i da će ga svesti na šutera iz driblinga, dok istovremeno imaju dovoljno tijela u sredini koja se mogu gurati s Drummondom 1 na 1 i suvisao sistem koji solidno zatvara stranu bez lopte i korner. Kako Detroit nema sekundarnu kreaciju osim u vidu povremenih ulaza Morrisa i Harrisa, za pretpostaviti je da će tijekom serije Lue naći načina svima smanjiti postotke šuta.

Mogu li Pistonsi defanzivnim iskorakom ispraviti barem dio ovog problema? Morris je dovoljno snažan i pokretan, a uz to voli igrati u kontaktu, da smeta LeBronu, što može rezultirati ili time da James postane pasivan ili da odigra sa 100%. On u svakom slučaju odlučuje, ali Detroit tu barem teorijski ima kakvo-takvo rješenja za usporiti ga. Jackson je velik i sposoban je ostati na Smithu kad KCP bude ganjao Irvinga, iako je pitanje koliko će imati snage za igrati obranu na potrebnoj razini obzirom na sav teret koji mora nositi u napadu. Drummond samom pojavom smeta u reketu, ali njegovo čitanje igre i rotacije još uvijek su puni kikseva koje će iskusna momčad poput Cavsa s dodavačem poput Jamesa znati koristiti. Znači, ništa od ovoga nije idealno, a idealno im itekako treba jer imaju jedan popriličan problem koji će Cavsi maksimalno koristiti. Harrisa kojega ne mogu sakriti nigdje. Ako ga ostave na Loveu, Cleveland će Kevina stavljati u post-up i bez problema mogu vrtiti napade kroz njega. Ako preuzme Jamesa, ovaj će ga slomiti kroz dribling.

Kratko i jasno, koliko god Pistonsi bili žilavi, talent Cavsa na obje strane parketa trebao bi ovo učiniti poprilično izvjesnom serijom (prednost u klupi s Dellyem neću ni spominjati, u ovoj seriji čak i Mozgov ima smisla dok su pod košem Drummond i Baynes). Naravno da je moguće da Cleveland upadne u neke mentalne rupe kojima su skloni i da sami sebi otežaju život, ali nije da ovdje pričamo o nekim velikim prilagodbama - u pitanju su redom elementi koje smo već imali prilike gledati u dvobojima ovih momčadi, koji su savladani i sve ovisi o tome može li Van Gundy smisliti neki novi izazov. Iskreno, ne vidim načina da Stan testira živce Cavsa u dugoj seriji i da ih eventualno dovede do raspada, za to će ipak trebati pričekati neku daljnju rundu. A raspad je itekako moguć jer ovi Cavsi za razliku od lanjskih vrlo dobro znaju da nagrada za svo mučenje nije naslov (u što su lani definitivno vjerovali) već gaženje od strane predstavnika Zapada u Finalu. U takvom kontekstu, na prvi znak panike mogli bi početi pucati. Samo, za to ćemo morati pričekati par tjedana.

CAVS IN 5

(2) Raptors VS. (7) Pacers

E, tek sada počinje drama. Ovih 5 serija ispred su prosječna kabelska produkcija, ove 3 preostale su HBO. Iako je ovo dvoboj drugog protiv sedmog, očekujem neizvjesnost u klasičnom dvoboju obrane protiv napada. Iako su kroz sezonu i jedni i drugi koketirali s drugom stranom (ulaganja Toronta u obrambene igrače, zamisli Pacersa o pridruživanju smallball revoluciji), prava priroda ovih rostera ipak je prevagnula. Tako da i ovaj Toronto i ova Indiana imaju puno više dodirnih točaka s Torontom i Indianom iz ranijih sezona nego s onim što su bili na početku godine.

Dakle, stvar je u principu jednostavno postaviti - može li Indiana sjajnom obranom oduzeti Raptorsima dovoljno učinkovitosti u napadu da ono što sami ubace svojim kilavim napadom bude dovoljno za prolaz dalje? Na to odgovor ne znam, ali znam da bi moglo biti gusto i tvrdo do samog kraja.

Obje momčadi baziraju defanzivu na čuvanje reketa, s tim da su Pacersi za razliku od Toronta itekako sposobni braniti po cijelom parketu. Osim što mogu oduzeti perimetar, istovremeno su najbolja tranzicijska obrana s ove strane Spursa i nema sumnje kako će bez grižnje savjesti ostavljati poludistancu DeRozanu da prangija s nje. S dovoljno vremena za pripremu, ne sumnjam kako će složiti i dovoljno dobar plan da barem uspore Lowrya u pick & rollu (ako ovaj bude radio probleme nije isključeno da ga s vremenom preuzme i George ili da u situacijama kada Lowry nije primarni kreator preuzimaju na picku Josepha ili DeRozana kako bi im ostalo dovoljno ljudi na strani bez lopte za kontrolirati playa Raptorsa).

Toronto praktički napada iz pick & rolla ili sekundarnog spot-upa nakon pick & rolla, cijela njihova igra je bazična da ne može biti bazičnija - tranzicija, šut, ulaz. Indiana teoretski to sve može pokriti, dijelom jer imaju i kvalitetne matchupove na ključnim pozicijama - Georgea na DeRozanu i Hilla na Lowryu. Pritiskom na glavne opcije, natjerat će Raptorse da budu nešto kreativniji, možda i da tijekom serije vrate Carrolla u startnu rolu (ne vjerujem da će Casey odmah posegnuti za ovim jer Raptorsi su igrali sasvim dobro i bez njega, ali u perspektivi Carroll bi veličinom mogao biti popriličan problem za Pacerse koji trenutno mogu sakriti Ellisa na Powellu ili Josephu). Joseph će definitivno vidjeti gomilu minuta kako bi Toronto mogao što više otvarati Lowrya i DeRozana u sekundarnoj akciji, a dobre partije morat će odigrati i Scola i Patterson kao stretch opcije. Pacersi nemaju idealno rješenje za braniti stretch postave s Pattersonom ili Carrollom, obično posežu za smallballom kako bi dobili brzinu potrebnu za zatvarati perimetar, što otvara dodatna rješenja Torontu u sredini (u zadnjoj utakmici Ellis je visio u korneru na Pattersonu kako bi Solomon Hill mogao pomoći u preuzimanju na perimetru, a sve kako se ne bi otvorile rupe u reketu, na nešto aktivnijem Carrollu pak takva taktika im ne bi pomogla).

Dakle, sve i da im uspore igru, oduzmu spot-up trice i natjeraju DeRozana na loše šuteve, Raptorsi i dalje imaju dovoljno vatre da zabiju potrebnu kvotu. Valanciunasa pod košem nisam ni spomenuo, ali sigurno će i on kroz skok, guranje i povremeni post-up lomiti moral Indiane koja će jednostavno morati paziti na previše sporednih opcija da bi mogla potpuno zaustaviti i Lowrya i DeRozana. Potonjeg će George dobar dio serije držati pod kontrolom, ali Lowry je prevelika opasnost da ga braniš pasivno, čovjek je u takvoj formi da će jednostavno uzeti sve što mu ostavite na pick & rollu - ako je to trica iz driblinga, ok, ako je ulaz, ok, na svaki način može prelomiti utakmicu. Tako da bi Indiana mogla riskirati i početi ga udvajati, prepuštajući DeRozanu da bude udarna opcija u 4 na 3 akciji. Obzirom kakvu sezonu ima iza sebe i kako trpa kada naiđe na povoljan matchup, takav rizik se Pacersima vjerojatno neće isplatiti jer Toronto je cijeli uspjeh izgradio na tome što ima dva skoro jednako moćna kreatora iz driblinga.

Uglavnom, koliko god obrana Indiani daje nekakvu šansu, zaključak je da će ipak morati nešto i zabiti kako bi prošli dalje. Pa da vidimo može li se dogoditi čudo. Dobra vijest za Toronto je što Indiana nema idealnih rješenja za napasti Scolu, tako da tu već imaju ogromnih problema jer ovakve matchupove moraš moći koristiti. Da znam da Pacersi mogu gađati tricu s 40% i da mogu računati na postave s Milesom kao lažnom četvorkom kao na startu sezone, dao bih im prednost u ovoj seriji, ali, kako je Miles zadnjih pola sezone hodajući mrtvac koji je imao više ozljeda nego je ubacio trica u tom periodu, ništa od toga. Solomon Hill jednostavno nije klasa na koju se možeš osloniti iz večeri u večer, što znači da je Indiana praktički osuđena na visoke postave. Koje im same po sebi otežavaju igru, a kamoli još kad dodamo Ellisov nedostatak šuterskog raspona u priču - ispada da su Pacersi zgusnuti prema naprijed gore nego u doba Hibberta i Westa, bez obzira na odličan šut s poludistance Turnera.

Dakle, gledat ćemo puno soliranja Georgea i Ellisa što nije garancija učinkovitog napada. Raptorsi imaju problema s branjenjem perimetra, ali tu se vraćamo na činjenicu da Pacersi nemaju roster kojim to mogu koristiti, umjesto da zaspu tricama Toronto igrat će svoju igru s puno ulaza u sredinu koji će zbog solidno zatvorenog reketa završavati šutevima s poludistance preke ruke. Raptorsi povratkom Carrolla također imaju i dodatne opcije, sada mogu njega staviti 20-ak minuta na Georgea kako bi se DeRozan odmorio, a Joseph će ionako svaki put kad izađe na parket preuzimati Hilla kako bi Lowry ipak odrađivao manje fizički zahtjevan zadatak oduzimanja prostora za slash & kick Ellisu.

Zaključak koji se nameće sam po sebi bio bi da obrana Toronta nije toliko slaba da je Indiana iskoristi, odnosno da je napad Raptorsa dovoljno solidan da ga Indiana potpuno ne zaguši. I stoga bi ipak dao prednost Torontu uz jednu opasku - sjetimo se Wizardsa lani. Iz čistog mira su zaigrali smallball i pomeli Toronto, tako da nije isključeno da se možda ponovi nešto slično. Naime, Carroll definitivno nema snage da odradi 30+ minuta u roli smallball četvorke, tako da su Raptorsi i dalje ranjivi na istu foru, pitanje je samo može li Vogel iz dvojca Miles-Hill izvući nešto nalik onome što je Wittman lani dobio od Piercea.

RAPTORS IN 7

(3) Heat VS. (6) Hornets

Još jedan odličan dvoboj, dvije odlično vođene momčadi, dva stručnjaka iz istog legla, vjerojatno najbolja serija prve runde. U kojoj bi mi puno lakše bilo izabrati pobjednika da Hornetsi imaju prednost domaćeg parketa, u tom slučaju smatrao bi ih izrazitim favoritima protiv Heata. Ovako, moraju dobiti jednu na strani i obraniti domaći parket u sva tri navrata, što je puno teže.

Ironija sezone Heata je što su proigrali nakon gubitka Bosha, bez obzira na odličan šut za tri Bosh nije bio toliko pokretan kao Deng, čije pomicanje na smallball četvorku je raširilo reket i omogućilo više preuzimanja u obrani. Uz solidan šut iz spot-upa, Deng je zahvalan po tome što nije trebao loptu na vrhu posta i Miamiu je ostalo više posjeda za podijeliti između Dragića i Wadea u pick & rollu. Obrambeno pak, uz sposobnost da preuzme beka na picku, Deng je pokazao da se bez problema nosi 1 na 1 s većinom modernih NBA četvorki i u postu, a posebice na perimetru. Mislim, nema šansa da bi s Boshom, bez obzira na njegovu izuzetnu pokretljivost za visokog igrača, Heat bio ovako u stanju zatvarati smallball postave kao što to mogu s Dengom. Kad su još na ovo dodali Johnsona kao opasnost iz sekundarnog spot-upa, sve je sjelo na svoje mjesto.

Uglavnom, igru imaju, a Spoelstra je izbrusio rotacije zadnjih tjedana do u detalje, tako da sada gledamo ono za čim vapimo od početka sezone, a to je da se Dragiću i Wadeu razlome šihte tako da je uvijek jedan na parketu i da si što manje smetaju. Miami je tako došao do optimalne rotacije, problem je samo što Spoelstra baš i nema previše prostora za daljnje eksperimentiranje. U Greena se ne možeš pouzdati (a nakon potpisa Wrighta očito je da ni nemaju namjeru), Amare je više svojevrsni hodajući žuti karton Whitesideu nego iskoristiv igrač, tako da im ostaje samo nadati se da mogu dobiti desetak korisnih minuta od McBoba koji bi protiv bivše momčadi mogao imati motiva povremeno odigrati i nešto u obrani.

Dakle, već u startu se postavlja pitanje može li Heat s jednim pristupom (ne da nemaju visoku postavu, već će Spoelstra radije zaigrati s 5 vanjskih nego kombinirati bilo kakvu centarsku dvojku) i 7 igrača protiv momčadi koja ima sjajnu petorku i jednu od boljih klupa u ligi nakon all-stara? Može, naravno da može upravo zbog svega spomenutog - Spoelstra zna kako podijeliti minute, a obzirom da Hornetsi igraju stretch košarku, potrebe za izlaženjem iz okvira smallball momčadi neće biti. Što pak znači da neće odlučivati stil već egzekucija.

A kako su Spoelstra i Clifford dva sina istog oca, doslovno pričamo o najsitnijim mogućim detaljima. Ni jedna ni druga momčad ne preferiraju presing, s tim da ga Heat s ovakvom vanjskom linijom praktički i ne može stvoriti osim ako su na parketu istovremeno Richardson i Winslow. S te strane očito će i jedni i drugi imati gomilu vremena da vrte akcije na postavljene obrane i traže priliku za realizaciju kroz otvaranje na strani bez lopte. Heat malo više koristi standardne akcije, Hornetsi malo više improviziraju kroz slash & kick, ali sve u svemu šuterska efikasnost bi trebala biti ključ i tu dajem malo prednost Hornetsima čisto zato što imaju više opcija koje mogu ubaciti tricu - Heat ima 4 igrača i itekako su ovisni o tome da Johnson i Richardson šutiraju debelo iznad realnih prosjeka, dok kod Hornetsa samo dva centra, Zeller i Jefferson, ne mogu ubaciti otvorenu tricu NBA prosjekom. Sukladno tome, trebalo bi se češće dogoditi da netko ostane sam u korneru ili na vrhu perimetra, odnosno da zabije otvoreni pokušaj.

Također, ni jedna ni druga momčad ne ulažu previše energije u skok u napadu, ali Hornetsi imaju više centimetara i tijela na raspolaganju te je Miami jednu lošu večer Whitesidea udaljen od toga da bude u minusu. Sumnjam da će Clifford mijenjati svoju filozofiju kako bi u onim trenutcima kada Hassana nema na parketu lovio napadačke odbijance, ali čista logika nalaže da bi Hornetsi ovdje trebali ostvariti makar minimalnu prednost u oba smjera.

Ni jedna ni druga momčad ne žive od tranzicije i itekako paze na obranu u tom dijelu igre, ali ovdje su opet Hornetsi u prednosti jer imaju više playmakera koji mogu povući napad, posebice kada Clifford pošalje na parket postave s Linom uz Walkera i Batuma. Ni Dragić ni Wade nisu igrači koji bi mogli defanzivno pratiti šihte u kojima bi se igra prebacila na run and gun. Također, taj višak kreatora s loptom omogućuje Hornetsima da budu opasniji i kroz sekundarni pick & roll.

Sve ove sitnice nekako prevažu na stranu Hornetsa, a mogao bi i pomoći i jedan problem koji leži u srži ove momčadi Heata. Ako će Hornetsi ostvariti prednost boljim šutiranjem trica i efikasnijom realizacijom iz kontri i pick & rolla, Miami će nekako morati odgovoriti, a to se neće dogoditi tako što će i sami ubrzati igru davanjem komandi Dragiću u ruke da dirigira raširenim pick & roll napadom i ubojitom tranzicijom. Ne, Heat će ostati vjeran Wadeu u 1 na 5 pokušajima, ili, što je fascinantno, radije će izabrati dati loptu Johnsonu u post-up izolacijama (Dragić kroz cijelu godinu nije stekao povjerenje kakvo je Johnson dobio kad se pojavio na prvom treningu i to je koliko razumljivo, toliko i blesavo). Ta vjera u veterane obično ima smisla jer ljudi koji imaju toliko bitaka iza sebe obično znaju povući kada je najpotrebnije. Osim u slučaju kada više ne mogu te postanu veći teret momčadi nego što su od koristi. Ako su i Wade i Johnson prošli tu granicu, a dobar dio regularne sezone sugerira da jesu, onda će svojim solo pokušajima samo dodatno pokopati nade Miamia.

Ukratko, ako sam pogriješio u procjeni trenutnih mogućnosti dva veterana, onda Miami prolazi dalje. Ako pak sve ostane u okvirima viđenog ove sezone, ako ne postoji taj čarobni playoff eliksir rezerviran samo za igrače koji su na putu za hall of fame, onda bi Hornetsi trebali dalje čisto zato jer su za potrebnu mrvicu bolja momčad.

HORNETS IN 6

(4) Hawks VS. (5) Celtics

Ovo je na papiru možda i neizvjesniji dvoboj od prethodnog. Poklopilo se i ovdje kao i u slučaju Heata i Hornetsa da su zajedno završile dvije momčadi koje idealno anuliraju jedna drugu i koje u međusobnom dvoboju nemaju toliko opcija maksimizirati svoje dobre strane koliko bi imali u nekom drugačijem stilskom okruženju. Što je možda i bolje jer gledajući završnicu sezone, posebice iz vizure Bostona, teško mi je zamisliti kako Celticsi prolaze pored zonskih principa obrana Heata ili Hornetsa. Kako god, ne očekujem previše sjajne košarke kao u seriji između treće i šeste momčadi Istoka, ali drame neće nedostajati. I u toj drami dajem laganu prednost Atlanti čisto zbog toga jer su u boljoj formi od Bostona - iako se radi o dvije top 5 obrane u kontekstu cijele sezone, činjenica je da Atlanta igra briljanto nakon all-stara, dok su Celticsi zbog problema s ozljedom Crowdera ipak pali na toj strani parketa (povratak Crowdera je pomogao, ali čovjek definitivno nije na razini na kojoj je bio prvi dio sezone).

Na drugoj strani pak i jedna i druga momčad su poprilično kilave, Atlanta je nešto bolja šuterski plus imaju Millsapa koji može napasti povoljan matchup u postu, dok su Celticsi ovisni o slash & kick igri Thomasa, uspješnosti stretch postava (ili smallball petorke s Crowderom kao četvorkom) i tranziciji. Hawksi svoj pokretni napad vole zakomplicirati nepotrebnim povratnima, ali činjenica je da imaju dovoljno prostora za operirati obzirom da često koketiraju s 5 vani formacijom. Kako Celticsi vole presing, sposobnost Hawksa da igraju kroz više opcija anulirat će tu njihovu kvalitetu na lopti i Atlantin često mlitav napad trebao bi funkcionirati dok god Stevens ne posegne za zonskim pristupom. U tom slučaju kvaliteta Horforda licem košu i činjenica da Millsap može dominirati u 1 na 1 matchupu pod košem opet su solidni oslonci, a nije za zanemariti ni veći izbor šutera kod Hawksa - Korver, Hardaway i Bazemore mogu više nego pristojno koristiti šanse koje im se otvore u oba slučaja, bilo da Celticsi otvore stranu agresivnim rotiranjem, bilo da ostave perimetar otvorenim povlačenjem u reket.

Uglavnom, iako ova nedavna utakmica u kojoj su Hawksi razbili Boston nije reprezentativna, samo po individualnim matchupovima sudeći ne vidim razloga da Hawksi ne ostvare puni bolji učinak od mizernih 102.6 poena koje su ostvarivali nakon all-star pauze na uzorku cijelog rasporeda. Stevens će dakle, ako misli dobiti ovu seriju obranom, morati smisliti nešto puno bolje od ignoriranja Millsapa ili Horforda na strani bez lopte, udvajanja Teaguea na pick & rollu ili toga da Bradley ganja Korvera uokolo. A neće mu biti lako, Thomas na parketu je defanzivni problem kojega ne možeš tek tako sakriti, ako pokušaš braniti pick & roll Hawksa s Bradleyem ili Smartom, swingmanu na kojem je Thomas bit će puno lakše pokrenuti novi napad ili zabiti otvoreni šut.

Što nas dovodi do druge strane parketa na kojoj Atlanta ima nešto lakši zadatak. Millsap i Horford su toliko dobri u pomaganju i izlaženju na pick & roll da Thomasu neće ostati previše prostora za kreaciju, što znači da će Boston morati dosta raditi kroz sekundarnu akciju. Samo, problem je što, iako imaju solidnu akciju na strani bez lopte jer imaju dovoljno kreatora, Celticsi nemaju rasne šutere koji će kazniti rotacije Hawksa prema lopti. Da bi pokrenuli novi napad, Celticsi obično napadaju sredinu iz spot-upa, otvaraju se kroz blokove i cutovima ulaze iza obrane, što su sve elementi igre koje Atlanta s ovoliko pokretnih plus defanzivaca može zatvoriti (kad ubace na parket Sefoloshu umjesto Korvera doslovno imaju 4 iznadprosječna defanzivca na parketu). Dakle, klasično gomilanje igrača na lopti sa zonom na strani bez lopte ovdje može biti dovoljno Hawksima, a u slučaju da se Boston razigra u sredini, zonski pristup također može upaliti - Bud može staviti Bazemorea na Thomasa kako bi usporio slash & kick igru kroz izolacije ili konzervativnije branjen pick & roll, a sve ostalo zatvoriti iz sredine prema vani. Tako da rješenje u tim situacijama za Celticse ostaje Crowderova ili Bradleyeva trica preko ruke, odnosno Sullingerovi i Olynykovi projektili.

Uglavnom, Boston kroz postavljene napade nema previše šansi dobiti seriju, dakle trebat će izvući maksimum iz tranzicije i sekundarnih faktora poput skoka i ukradenih lopti. Samo što, nikakvo čudo obzirom da su ovo Spursi 2.0, Hawksi imaju briljantnu obranu tranzicije, tako da će Celticsi morati riskirati više nego bi htjeli s presingom na loptu (koji pak otvara rupe u pozadini) ako žele do laganih poena. Skakački svakako imaju laganu prednost obzirom da Atlanta osim Humphriesa nema energičnog visokog na klupi, ali teško će biti 48 minuta držati na parketu kvalitetne skakačke postave ako žele imati tečnost u napadu, morat će Stevens dosta koristiti i Crowdera na četvorci i Jerebka, a to onda smanjuje mogućnost da ostvare prednost u skoku.

Kad sve ovo odvažem, uz napomenu da sam pogledao na brzinu sve međusobne dvoboje ove sezone i da sam nakon toga ostao pod dubokim dojmom da su Hawksi jednostavno bolji, pa kad dodam tu tezu da je Atlanta u uzlaznoj formi ovaj završni dio sezone te da trenutno imaju više raspoloženih igrača, ne ostaje mi drugo nego dati im prolaz. Ne vjerujem da će Boston ovo razvući u 7, ali isto tako ne vjerujem da Hawksi mogu završiti posao u 5. Stoga je 6 kompromis, bez obzira što će se ta utakmica igrati u Bostonu. Poanta nije pogoditi točan broj utakmica već naglasiti da bi, u slučaju da za neki upitnik treba izabrati tri scorea koja smatram najrealnijima, naveo sljedeće: Atlanta u 7, Atlanta u 5 i Atlanta u 6. Da, toliko "vjerujem" u Boston. U biti, jedini razlog zbog kojega bi dao šansu Celticsima je vjera u stručni štab, ali nije da na drugoj strani stoji Randy Wittman - Bud je lani djelovao dosta nervozno u playoffu, posebice kada je trebalo razbijati ustaljene rotacije, međutim način na koji ovu sezonu vodi momčad, način na koji su tempirali formu i način na koji se prilagođavaju od utakmice do utakmice govori mi da Celticsi u tom aspektu dvoboja neće imati nikakvu opipljivu prednost.

HAWKS IN 6

Filed under: bball 3 Comments
15Apr/169

THE RIGHT STUFF 2016.

Posted by Gee_Spot

Ajmo odmah na posao, treba proći hrpu kategorija i baciti se na najave koje su ipak puno interesantnije (barem meni za pisati). Dobra je stvar što se dosta toga neće morati objašnjavati jer je samo po sebi razumljivo, tipa to da je Kobe Bryant MVP ispred Currya. Čekajte, nije? Jebiga, obzirom koliko se zadnjih dana govorilo o njemu, a koliko o Warriorsima, pomislio sam da je, može se svakome dogoditi takva pogreška.

Za all-nba balotu postaje sve teže slagati momčadi po nekom ustaljenom rasporedu. Tipa, ove godine ne da je nemoguće napraviti pošten posao ako bi se držali formule 2 beka, 2 krila, 1 centar, već je to teško i po onoj bek, dva bočna, dva visoka. Na kraju mi je da skratim muke ostalo samo jedno - složiti listu 15 najboljih igrača i onda ih rasporediti u tri petorke, a da one pri tome imaju smisla (odnosno da imam barem jednu četvorku odnosno visokog po postavi). Westbrook mi je tako završio u drugoj petorci iako bih ga možda u glasanju za MVP-a stavio ispred Greena i Paula. Možda i ne bih, nije bitno (ionako nisam razmišljao dalje od broja jedan za MVP-a), važno da ste shvatili poantu - nekakav momčadsko-stilski okvir ipak je bitan, ne možemo nagurati tek 5 najboljih individua bez obzira na poziciju.

ALL-NBA 1

Paul, Curry, Leonard, James, Green.

Samo Curry, Kawhi i LBJ su na svakoj baloti za prvu momčad koju sam pokušao sastaviti, a dvojbe su uglavnom bile između dvojca Thundera i dvojca koji je na kraju upao u petorku. Iako Russ može u zubima nositi Paula kad to poželi, način na koji je CP3 odradio još jednu sezonu u kontekstu bez Griffina omogućuje mi da ga mirne savjesti i ove godine stavim u prvi all-team. Da sam stavio Duranta, moram izbaciti i tog jednog visokog, a kako Green ima puno pravo biti u naj postavi, to mi nema previše smisla. Izbaciti Duranta, a ostaviti Russa, ili obrnuto, malo mi je blesavo (iako mi je manje blesavo izbaciti Westbrooka). Kombinirajući tako došao sam do ovog kompromisa i mislim da je ova petorka idealan izbor.

ALL-NBA 2

Lowry, Westbrook, Harden, Durant, Millsap.

Uz dvojac Oklahome koji je ovdje po defaultu, također po defaultu upadaju i Lowry, Millsap i Harden. Ovih top 10 je u principu bilo jednostavno izabrati, trebalo ih je samo podijeliti u dvije donekle logične petorke. Slagati ih od 2 do 10 već bi bio izazov.

ALL-NBA 3

Lillard, Thompson, Butler, George, Aldridge.

Ovdje je bilo nešto interesantnije jer širi popis je bio popriličan. Kako su Davis i Cousins pali ispod Townsa, a sam Towns je rookie na rosteru momčadi koja nije došla do 30 pobjeda, nisam imao problema dati prednost Aldridgeu koji možda nema napumpanu individualnu statistiku, ali koji je odradio ogroman posao za Spurse, pogotovo u drugom dijelu sezone. Ozljede su umanjile konkurenciju jer su makle iz slike Bosha, Griffina i Favorsa, tako da je LMA legitiman izbor. Srećom, ne držim se potrebe da imam centra, tako da Jordan i Whiteside ni u jednom trenutku nisu bili u kombinaciji.

Sličnom logikom sam se vodio i kod izbora Thompsona, nekako je normalno da Warriorsi imaju trećeg čovjeka u konkurenciji DeRozana i ... Haywarda? Klay je 100% unutra. Lillard je dobio prednost pred svim ostalim playmakerima, imao je bolju sezonu od Walkera i Jacksona (koji su za razliku od Walla ugurali svoje momčadi među 8). George je još jedan logičan izbor, imao je uspona i padova kroz sezonu, ali držao se na relativno solidnom nivou u prosjeku i, opet, tko mu je konkurencija? Mogao sam staviti još jednog playa ili još jednog visokog, ali neka bude George. Tako da praktički jedina dvojba na kraju je ostao Butler. Jimmy je imao dva minusa, odigrao je manje od 70 utakmica i momčad mu nije ušla u playoff, ali jedno je presudilo - da je odigrao 4-5 utakmica više, Bullsi bi gotovo sigurno bili među 8, dakle toliko je bitan bio u oba smjera da realno nema konkurenciju, točnije čini mi se bolji izbor od Townsa i Walkera koji usprkos sjajnim sezonama nisu ni u jednom trenutku kroz sezonu bili na tom franšiznom nivou kao što je Jimmy bio u periodu do ozljede.

MVP

Ćuri.

Zar treba nešto dodati? Čovjek je srušio toliko rekorda i postavio toliko novih letvica da uopće nemam želje to sve skupa registrirati, neka tih podataka u nekakvim godišnjacima, meni je dovoljno znati da je po svim relevantnim statsima imao jednu od, ako ne i najveću, individualnu sezonu ikada. Uostalom, ono što je puno važnije od brojki je način na koji je nosio momčad i kojem je mogao svjedočiti svatko tko ima funkcionalan par očiju s nešto želea između. Ja sam hard core NBA fan i volim svih 30 franšiza jednako tako da sam pogledao možda samo pola utakmica Warriorsa, neke cijele, neke na preskoke. Međutim, znam masu ljudi koji su ih pogledali skoro sve i već sam taj podatak govori sve što treba znati o sezoni kakvu je igrao Steph.

ALL-DEFENSE 1

Green, Leonard, George, Green, Jordan.

ALL-DEFENSE 2

Paul, Crowder, Winslow, Millsap, Whiteside.

ALL-DEFENSE 3

Bradley, Batum, Durant, Horford, Mahinmi.

Oko dva swingmana Spursa u top 5 nije bilo dvojbi, Danny mi je tu praktički nakon Leonarda i Draymonda najsigurniji. Između top centra je bilo dvojbe, na kraju sam se ipak odlučio za Jordana koji je odradio još jednu odličnu sezonu i u sredini i na perimetru, zbog čega je dobio prednost pred ostalima. S tim da Goberta nisam uzeo u obzir jer sam imao tri jasna favorita, a njegove ozljede ionako su itekako bitan razlog zašto Jazz nije ušao u playoff. Bogut u konkurenciji, ali kako je ipak s manjom rolom od izabranih ni u jednom trenutku mu se nisam mislio dati prednost, naravno isto vrijedi i za Duncana, tako da je praktički jedina dvojba za treću petorku bila Mahinmi ili Drummond.

Visoki dvojac Atlante svojom pokretljivošću upada među 15, tako da je u principu izabrati visoke bilo relativno jednostavno. S bočnima je išlo malo teže, iako oko Georgea nisam imao dvojbe, tu eventualno jedina konkurencija može biti Butler koji defanzivno ni ove sezone nije imao konstantu. Stoga sam radije nagradio Duranta za sav trud koji ulaže na toj strani parketa uz sve ostalo što odrađuje i Winslowa koji je odigrao nevjerojatnu sezonu kao rookie, krpajući sve potrebe Heata. Od bočnih Crowder je legitiman, od Batuma možda ima boljih 1 na 1, ali njegov doprinos obrani Hornetsa bio je ogroman. Moram spomenuti i da sam razmišljao o dvojcu Sixersa Grant-Covington, ali za njih ima vremena, njihove bljeskova ne prati ni konstanta ni uspjeh momčadi.

Što se bekova tiče, između terijera Celticsa odlučio sam se za Bradleya zbog minutaže koju je odradio, a Paul je bio standardno solidan i, najvažnije, uglavnom angažiran tijekom cijele sezone, bez većih perioda letargije. Uglavnom, želja mi je bila da složim momčadi koje će moći igrati presing na loptu i preuzimati svuda po parketu, a istovremeno imati i dužinu i visinu za čuvati zonski i kontrolirati reket. Misija uspjela.

DPOY

Leonard.

Dvojba je jedino bila Kawhi ili Green. Kako sam lani dao nagradu Greenu jer je Leonard odigrao manje utakmica, ove je dajem Kawhiu. Svejedno, nitko treći nije ni blizu.

ALL-ROOKIE

Booker, Winslow, Porzingis, Jokić, Towns.

Opet mi je namjera bila bar donekle složiti petorku koja može istrčati na parket. Navučeno, Booker nije pravi play, Winslow nije šuter, pa i ova tri visoka su malo previsoka, ali mislim da je balans između zasluga i nekih stilskih potreba zadovoljen. Booker je bek, Winslow je bočni, Porzingis može igrati iz spot-upa i šutirati iz driblinga tako da bi njega izvukli na perimetar, a Jokara i KAT ordiniraju na visokom postu. Najvažnije da oko četiri imena nema nikakvih dvojbi ni da sam slagao individualnih top 5, eventualno bi se dalo pričati o Turneru ili Russellu umjesto Winslowa (iako bi Russell fino zaokružio petorku, nisam mu mogao dati prednost pored momka koji je izborio playoff sa svojom momčadi jer mu je ipak najveći uspjeh u sezoni taj što je uništio karijeru Nicka Younga). Ključno je da su tri visoka nedodirljiva u top 3 kako god okrenuli priču.

ROY

KAT.

Neki nalete na rookie zid pa se razbiju, a neki kao Towns razbiju zid i zaigraju još bolje nakon što su osjetili kako liga diše. Početak hall of fame karijere.

ALL-MIP

Curry, McCollum, Barton, Marvin Williams, Mahinmi.

Nije bilo lako složiti smislenu petorku jer je puno više vanjskih ostvarilo skokove iz jednog razreda u drugi, ali na kraju sam zadovoljan rezultatom. Dvojac veterana Williams-Mahinmi mi je posebno drag jer su iz iskoristivih igrača s klupe postali nezamjenjiv dio sistema igre startne petorke. Što se ostala tri mjesta tiče, bilo je gomilu opcija u izboru, s tim da sam prednost dao veteranima poput Currya koji su iz jedne sfere (konkretno, franšiznog igrača) prešli u drugu (all-time igrača) pred klincima (s tim da sam potpuno ignorirao igrače koji su u drugoj godini eksplodirali, dok ove na prijelazu iz druge u treću i nisam jer tu je skok ipak manje predvidljiv nego nakon rookie sezone, uostalom ako nećeš napredovati kada si mlad, kada ćeš, cijela poanta ove nagrade je prepoznati i takve talente). Naravno, poslužio sam se i IOR bodovima kako bi pratio skok, tako da je Curryev 30+ bodova iskorak definitivno u 5, kao uostalom i McCollumovih 40+. Njima dajem prednost pred Jacksonom koji je već lani u onih pola sezone s Detroitom najavio potencijalnu eksploziju, kao i pred Walkerom koji je također od treće opcije postao druga (obojica su u 25+ rangu). Crowder je u 20+, ali stvar ipak zaokružujemo s Bartonom koji je od ničega postao nešto na NBA karti. Što, to još točno ne znamo, ali 25+ iskorak svakako donosi, tako da dobiva malu prednost pred Jaem. Spomenimo još da je i Draymond s novim 20+ iskorakom i ove godine bio u konkurenciji kao i lani.

MIP

CJ.

Ako se poput mene držite teze da treba zanemariti samo igrače druge godine kod kojih je veliki skok očekivan, onda je McCollum logičan izbor. Istina, nije ranije ni imao prilike i kontekst mu je bio bitno drugačiji, ali jedno je iznenaditi i nametnuti se kao starter u ligi u kojoj si do jučer grijao klupu, a nešto sasvim drugu iskočiti iz potencijala u graničnog all-star kandidata.

ALL-LVP

Lawson, Rose, Bryant, Markieff Morris, Asik.

Mislim da ništa posebno ne treba objašnjavati, svaki je na svoj način momčad činio gorom boravkom na parketu. Rose i Bryant su imali i opravdanih razloga i pozitivnih trenutaka, ali volumen posjeda koji su trošili i minute koje su proveli na parketu kao prve opcije ne dopuštaju nam da ih ignoriramo. Asik je jednostavno beskoristan u ovom što Pelicansi pokušavaju igrati, a preostala dvojica su uz to što su momčad činili gorom kad god bi istrčali na parket ujedno i ubojice kemije.

LVP

Markieff.

Vidite da sam fer. Ni trenutka nisam razmišljao o Kobeu u ovoj roli jer Kobe je bio itekako koristan Lakersima, odvlačio je pažnju s toga koliko su očajna franšiza. Tako da je dvojba bila između Lawsona i Markieffa, a prednost dobiva čovjek koji je upropastio sezonu ne samo Phoenixu, već je imao prste i u završnom padu Wizardsa. E, to se zove LVP učinak.

ALL-MRP

Bryant, Korver, Pierce, Davis, Mozgov.

Igrači s najvećom regresijom u odnosu na projicirani IOR učinak. Trudio sam se zaobići igrače koji su se vraćali nakon teških ozljeda, odnosno one bez dovoljno minuta, tako da je lista bazirana na solidnom uzorku. Nemamo previše playmakera na raspolaganju pa ćemo staviti Kobea s 30- u rolu beka. Na boku je konkurencija nešto veća, Johnson se izvukao izdanjem u Miamiu, tako da su dva bočna Korver s 30- i Pierce s 50-. PP bi u svakom slučaju na ljeto trebao u mirovinu, tako da ni on ni Kobe nisu toliko problematični, obzirom na ozljede i godine ovakva regresija je barem donekle očekivana (u biti trebao bi se ograničiti na igrače u naponu snage koji su iznevjerili očekivanja). S druge strane, njihov pad iz iskoristivih NBA tijela u zeleni soylent je tako drastičan da ga vrijedi spomenuti. Uz Mozgova, koji je s 25- logičan izbor, našao sam mjesto za Davisa i njegovih 50-. Koliko god dobar dio toga može objasniti kontekst krcat ozljedama i lošim rosterom, toliko je bilo primjetno da ovaj AD nije ni približno lepršav i moćan kao onaj lanjski i to treba istaknuti jer smo umjesto franšiznog igrača gledali solidnog all-stara. Slično se može reći i za Cousinsa koji je s 30- također bio u konkurenciji i kojega sam ipak poštedio jer je imao dovoljno trenutaka u kojima je pokazivao da može dominirati, samo što ih je prečesto miksao s trenutcima u kojima ga je jednostavno bolila neka stvar za događanja na parketu.

MRP

PP.

Sayonara legendo. Bilo je sjajno gledati te još jednom u old school PP izdanju nedavno protiv Oklahome, ali isto tako nije čudno da si pod povećanim opterećenjem brzo uganuo gležanj. Ono legendarno veliko dupe više jednostavno ne može izdržati NBA ritam.

BOY

Spurs.

Mills, Ginobili, Diaw i West, uz povremena gostovanja Andersona i Simmonsa, ugradili su itekako puno u pobjede Spursa - često ističemo kako Warriorsi ne raubaju igrače, ali ne zaboravite da Leonard igra 33 minute u prosjeku, a LMA samo 31. Sve zahvaljujući dubokom rosteru kojem je ove sezone jedina legitimna konkurencija odlična klupa Toronta - Joseph, Ross, Patterson i Biyombo zaslužuju barem spomen ovim putem.

SMOY

Iggy.

Itekako bitan kotačić u stroju Warriorsa, nezamjenjiv član odreda smrti i ključni stabilizator za trenutke kada na parketu nema Currya. Nitko mu nije ni blizu, Spursi i Toronto ipak su više oslonjeni na hokejaški pristup i umjesto jednog bitnog čovjeka imaju cijeli odred, Big Al i Josh Richardson odigrali su premalo minuta u ovoj roli, a Kanter i Schroeder znaju dati iskru, ali nisu esencijalni za konačni uspjeh kao Iguodala.

COY

Clifford.

Kerr je imao naštimani stroj kojega je mogao slobodno ostaviti pola sezone u rukama pomoćnika, Pop ima ergelu talenta, vrhunskih stručnjaka i savršenu organizaciju uz sebe (za što je najviše sam zaslužan i zato uvijek i kažemo da mu ova nagrada pripada po defaultu dok god ne ode u mirovinu), tako da dva očita kandidata nisam ni uzimao u obzir jer bilo je toliko dobro odrađenog posla da definitivno možemo reći kako je liga u nikad boljem stanju što se taktičara tiče. Još kad se riješimo očitih promašaja poput Scotta, Mitchella i Wittmana, pa kad iskoči nekoliko novih sjajnih pomoćnika... Uglavnom, Stotts je očit kandidat zbog neočekivanog uspjeha Blazersa, ali Stotts je i do sada izvlačio puno toga iz svog pokretnog napada tako da, koliko god impresivno posložio stvari prema naprijed, upada u oči problem obrane. Spoelstra, Vogel i Carlisle su imali odličnih trenutaka, ali po meni nitko nije napravio konstantno fascinantan posao kao Clifford. Osim nevjerojatno pravocrtne sezone koju je izgurao s ovim rosterom, nalazio je načina izvući maksimum iz svih igrača. Pri tome je uspio u nemogućem, staviti Hornetse u istu rečenicu s Warriorsima, Spursima, Cavsima i Clippersima - to je jedinih 5 momčadi u ligi koje su top 10 u oba smjera. I to na kakav način - preokrenuvši kroz jedan trening kamp u potpunosti stil igre u napadu u moderni rašireni sistem s puno šuta i slash & kick igre. Pri tome nekako zadržavši dobar dio obrambene kvalitete i uopće identiteta građenog ranijih sezona. I to uz rotaciju visokih u kojoj su najviše minuta odigrali Zeller, Williams, Kaminsky, a tek onda Jefferson. I da, oživio je opet i Hawesa. Strašan posao, da tražim trenera odmah bi počeo ispitivati dostupnost njegovih asistenata.

OACOY

Luke Walton.

Ne samo da je zamijenio Gentrya, već je održao brod na kursu u periodu bez Kerra, pri tome lagano mijenjajući i igru Warriorsa, davši veću slobodu Curryu i Greenu s loptom (znamo kako je to završilo). Gotovo da je nestala sva ona hand-off akcija koju je Gentry kao stari pobornik Princetona instalirao i umjesto nje dobili smo dodatnu dozu pick & rolla sa svom onom gomilom akcije bez lopte u non-stop pokretnom napadu, što je sigurno pridonijelo još slobodnijoj selekciji šuta i još većoj lepršavosti prema naprijed. Ako su i povećali mogućnost češćeg gubljenja lopte zbog gomile pasova koje bacaju preko obrane, sve su kompenzirali nevjerojatnom šuterskom efektivnošću koja je dovela do toga da su jednostavnijim akcijama došli do čak 4 poena viška u odnosu na prošlu sezonu.

Inače, nije zgorega spomenuti da Warriorsi već odgajaju i nasljednika Rona Adamsa u Jarronu Collinsu (ne-gay blizanac), a imaju i jednog od boljih razvojnih trenera u Bruceu Fraseru. Ovako nastaju dinastije.

DACOY

Taylor Jenkins.

Skočili su Hawksi do drugog mjesta po obrambenom učinku zahvaljujući fenomenalnoj igri u drugom dijelu sezone i činjenici da imaju gomilu bočnih igrača koji znaju igrati obranu na perimetru - Bazemore i Sefolosha su skoro elita, Hardaway je iznenađujuće dobar, a ni Korver ne popušta u 1 na 1 jedan dvobojima i, ako već nije oličenje atleticizma, barem ne ispada iz sistema i pozicijski je više nego koristan igrač - plus dva izuzetno pokretna visoka koja bez problema mogu izaći na pick & roll bez da u pozadini nastane rupetina. Ono po čemu su pak posebno impresionirali bila je lakoća kojom su miksali pristupe ovisno o protivniku, jednako solidno igrajući i kada su pritiskali loptu gomilanjem tijela na perimetru i kada su branili zonu oku reketa gurajući tijela u sredinu. Jenkins, još jedan stručnjak iz ergele Spursa, u tome ima itekakve zasluge i trenutno ga smatram drugim na listi kandidatom za glavnom trenera iz Popove štale nakon Boylena iz Chicaga (Messina je ipak prevelik stručnjak da bi ga samo tako vezali uz San Antonio).

MOY

RC.

Pokazat će se kako su dobar posao odradili Olshey, Cho, Van Gundy, tijekom sezone će pak isplivati i Riley, ali Buford/Pop osovina ipak odnosi pobjedu s cijelim onim poslom odrađenim ovog ljeta kako bi ugurali Aldridgea na roster.

BSOY

Boban.

Možda ne privlači pažnju na sebe dok navija na klupi, ali definitivno privlači pažnju klupe kad god izađe na parket - potezi nijednog drugog člana Spursa nisu praćeni s toliko odobravanja kao njegovi. Ono po čemu je pak idealan kandidat za Brian Scalabrine nagradu koju dodjeljujem grijačima klupe koji znaju igrati je činjenica da može sjediti 15 utakmica i onda odigrati vrhunski svaki put kad dobije priliku jer je košarkaš, a ne samo maskota.

MBOY

Mirza.

Sunsi su teža katastrofa, ali čovjek je svoje odradio u roli visokog šuterskog specijalista - 181 ubačena trica uz 39% šuta, s tim da je mu je od ukupnog broja šuteva čak 59% pokušaja bilo s perimetra.

ALL-GLUE

Livingston, Redick, Dudley, West, Adams.

U igri su još bili Delly, Zaza, kvragu sad se ne mogu ni sjetiti tko još, nije ni bitno. E da, braća Plumlee i Aldrich. Likovi koji su puno važniji kao vezivno tkivo na parketu nego na papiru i koji uvijek nekako nađu načina ostaviti traga na utakmici i sudjelovati u prijelomnim trenutcima.

Filed under: bball 9 Comments
14Apr/1619

ONE!!!

Posted by Gee_Spot

Uz obaranje rekorda od strane Warriorse, najvažniji događaj večeri bio je poraz Atlante kojim je Miami zadržao treću poziciju i pravo da ne igra s Cavsima prije eventualnog finala. Brzinski preletimo kroz sve utakmice uz finalne rankingse (bazirane na statistici cijele sezone prilagođenoj rasporedu, s posebnim naglaskom na učinak nakon all-star pauze).

1. WARRIORS

Razbili su Memphis već do poluvremena, tako da su stigli upijati atmosferu i uživati u tome što su ostvarili nezamislivo. A sada kreće kaznena ekspedicija.

2. SPURS

Od udarnih igrača igrao je samo Green, plus su na parket bacili Diawa da malo osjeti akciju prije playoffa i otrese ozljedu prepona (napomena - ubuduće ne koristiti riječi "otrese" i "prepona" u istoj rečenici). Čak i s takvom rotacijom nadigrali su Dallas koji je nastupio kompletan koliko je to u ovom trenutku moguće. Valjda su se Mavsi nadali da eventualnim porazom Blazersa mogu i do petog mjesta, ali Spursi im nisu dali to zadovoljstvo da uopće teoretiziraju, odličnim prilagodbama kroz večer zaslužili su pobjedu. Pop je praktički igrao čistu 2-3 zonu kad god su Bonner i Marjanović bili na parketu (jedino logično za sakriti ih u obrani) i ta udarna postava bila je odlična, čak su stizali rupe u koje je upadala klupa. Mavsi zbunjeni jer bez slash & kick igre nisu mogli do ritma u napadu, istovremeno su imali ogromnih problema s post-up kvalitetom Spursa (koji su na trenutke započinjali napad s Millerom u post-upu praktički na centru, kao da je 1995.). Kad su na red došle smallball postave, Pop je na Dirku držao Simmonsa koji je u završnici bio sjajan u oba smjera i sve u svemu odlično su odradili posao. Tipa, gledaš neku postavu koja valjda prvi put ove sezone igra zajedno i oni vrte iste akcije koje Spursi koriste inače, poput dvostrukog istrčavanja iz bloka na vrhu reketa s višestrukim cutovima, a to ovakvo vidno umorno izdanje Dallasa usprkos prednosti u individualnoj kvaliteti nije bilo spremno pratiti.

3. CAVS

Izgubili su od Detroita u utakmici u kojoj su obje momčadi odmarale sve udarne igrače (doduše, Cavsi su startali s Thompsonom čisto da ne prekine niz odigranih utakmica pa su ga nakon par sekundi povukli s parketa, smiješan potez svih uključenih). Nakon 6 minuta Lue je povukao i Dellavedovu, prepustivši momčad u ruke McRaeu koji je vodio ovaj NBDL party (jučer potpisani Dahntay Jones odigrao je 42 minute).

4. THUNDER

Uz Knickse bili su jedina momčad pošteđena igranja zadnjeg dana. Tako da su odmaranjem jezgre protiv Spursa kupili dodatna dva dana odmora, ako to išta znači.

5. CLIPPERS

Odmarali su veliku četvorku u Phoenixu, ali i Crawforda, tako da im je ovaj put nedostajala ona iskra u napadu koja je namučila Thunder i Jazz.

6. RAPTORS

Uz udarni dvojac odmorili su i Valanciunasa i Scolu, čak i Carrolla, tako da je ovo bila večer za Cabocla i Nogueiru. Uglavnim, i s Wrightom i Powellom u glavnim rolama umjesto Lowrya i DeRozana, imali su previše oružja za drugu najbolju NBDL momčad u NBA ligi.

7. HAWKS

Nisu imali energije za pratiti 48 minuta smallballa Wizardsa, tako da će se morati pomiriti s četvrtom pozicijom. Još jednom se pokazao njihov glavni problem, protiv zonskog branjenja reketa nemaju rješenja, čak i u ovoj večeri u kojoj su više nego dobro zabijali otvorene šuteve koje su im Wizardsi ostavljali, nemoć da realiziraju u reketu i dobiju bitku u skoku ih je koštala utakmice. A pazite, igrali su protiv momčadi koja je na četvorci rotirala Dudleya i Andersona i kojoj je jedini back-up visoki bio Hickson.

8. HEAT

Imali su Boston na konopcima, na kraju im se opuštanje u drugom dijelu utakmice moglo osvetiti, ali, poraz Hawksa ipak ih je ostavio na trećem mjestu. S tim da im je na kraju možda i žao što neće igrati prvu rundu s Bostonom jer tu bi definitivno bili favoriti, bez obzira što ne bi imali prednost domaćeg parketa - poslužili su se sličnim receptom kao i Hornetsi par dana ranije, kontrolirali su tempo i zonskim branjenjem izazivali Celticse da ih pokušaju dobiti šutom iz vana, u napadu igrajući nesebično, non-stop prebacujući stranu i napadajući iz spot-upa protivnika koji je agresivnim rotiranjem ostavljao gomilu prostora. U nastavku su zaboravili na ovo drugo, previše su se okrenuli solo pokušajima i Boston je nekako stigao prednost i uzeo utakmicu u kojoj Heat u završnici vidno nije imao snage igrajući drugu večer back-to-backa (ovaj put s nešto širom rotacijom, vratio se Winslow pa je Spoelsta imao 7 ljudi na koje se mogao osloniti).

Uglavnom, nagrada za odlično odigran drugi dio sezone im je tako potencijalno izbjegavanje Cavsa, ali i nezgodan protivnik u prvoj rundi u vidu Hornetsa koji su u takvoj formi da Heatu neće biti lako pružiti otpor u gostima, što pak stavlja ogroman pritisak na njih da odrade posao doma, a znamo da u Miamiu znaju kiksati.

9. HORNETS

Trebala im je jedna četvrtina s udarnom postavom da potvrde dobru formu, poslije gotovo da više nisu ni posezali za Williamsom i Walkerom. Umjesto Batuma kojega muči gležanj nastupio je Lin i to se pokazalo više nego dovoljnim, ova formula s više playmakera i stretch postavom funkcionira sjajno cijelu godinu i jedva je čekam vidjeti u playoff kontekstu.

10. CELTICS

Nakon što su ih Hornetsi razbili, isto im je napravio i Heat, barem u prvom dijelu utakmice. U nastavku su zaigrali agresivnije i tako su došli do prostora u tranziciji što im je oživjelo napad, ali u obje utakmice imali su trenutaka u kojima se činilo da nemaju što raditi u playoffu, jednostavno ta njihova navala nema rješenja čim protivnik uspori igru i natrpa prostor oko reketa tijelima. Sreća njihova što idu na Atlantu koja je stilski dosta slična momčad, oslonjena prvenstveno na branjenje perimetra, sklona nadigravanju i tu bi mogli imati prostora za zabiti. Jasno, na drugoj strani će trebati nešto i obraniti jer Hawksi znaju kako napasti obrane sklone rotiranju, iako ni sami nemaju previše rješenja prema naprijed.

11. PACERS

Kako je sedmo mjesto već bilo osigurano, odmarali su jezgru u Milwaukeeu i svejedno stigli do pobjede jer su Bucksi u zadnjoj utakmici odlučili ne nastupiti.

12. JAZZ

Imaju desetu najbolju koš-razliku tijekom sezone, kad je prilagodimo rasporedu stvari izgledaju još i bolje. Nakon all-stara su bez dvojbi bili top 5-6 momčad Zapada, ali jednostavno nisu imali ni sreće s ozljedama, ni iskustva na parketu da prebrode takav kontekst, a i raspored im je u završnici bio puno teži nego u onom periodu kad su igrali bez Favorsa. Svejedno, primjedbi na njihovo ispadanje nema, stvari su se jednostavno tako poklopile i doigravanje će i bez njih imati dovoljno draži.

Eto, ni sezonu nisu završili pobjedom iako su do zadnje dvije minute imali desetak poena prednosti i sve pod kontrolom. Došli su u Los Angeles bez Goberta i Favorsa, a na startu utakmice su već znali da je Houston odradio posao i da nemaju šanse, tako da se nisu previše ni trudili, Hood gotovo da nije ni igrao zadnju četvrtinu, a i Hayward je više bio promatrač nego gledatelj. Posebice ih nije bilo briga u zadnje dvije minute kada su se pridružili publici u navijanju da Kobe zabije svoje šuteve i da se tako u stilu oprosti od navijača. I oprostio se u stilu, kako ne, ispaliti 50 lopti, od čega 21 tricu, može samo Crna Rupa. U jednu večer je tako pokazao i najbolje i najgore od svoje igre, a ironija je u tome da se često radi o jednom te istom, ako kužite što hoću reći.

13. PISTONS

Od pobjede nad budućim playoffom protivnikom koja će se pokazati nebitnom možda je važnije istaknuti odličnu šutersku partiju Meeksa. Iako su Pistonsi zabijali trice sa svih strana, bez povratnika ovu utakmicu ne bi dobili. Jasno, jedno je zabijati na ovakvom treningu, a nešto sasvim drugo u playoffu, tako da je teško vjerovati kako Meeks ima noge za postati standardni dio rotacije u seriji protiv Cavsa. Ali, već to što postoji šansa da može odigrati rolu specijalca u nekoliko bitnih posjeda, tipa na krajevima četvrtina nakon time-outa, mrvicu podiže raspon mogućnosti Pistonsa.

14. BLAZERS

Iako je Roberts održavao razliku u završnici skok-šutevima iz driblinga, odigrali su dovoljno ozbiljnu utakmicu da ne dozvole rezultatsko iznenađenje. Mada je bilo svejedno obzirom na poraz Dallasa koji se dogodio ranije.

15. MAVS

Spomenuli smo kako su ih Spursi nadigrali, ubacili su Matthews i društvo opet neke nemoguće šuteve s perimetra kako bi završnicu učinili napetom, ali nedostajala im je slash & kick igra, što zbog manjka u rotaciji ozljeđenog bekovskog dvojca Harris-Barea, što zbog ozbiljnog pristupa obrane gostiju.

16. ROCKETS

Potvrdili su playoff mjesto u prvoj četvrtini, Kingsi nisu ni došli igrati košarku odlučivši se čak za roster bez Gaya i Collisona. Tako da je večer bila totalni uspjeh, em su upali među osam, em nisu morali isrpiti Hardena i Howarda na putu da to ostvare.

17. WIZARDS

I bez tri najbolja igrača sredili su Hawkse sjajnom trećom četvrtinom. Opet je odličan bio Dudley, kao i toliko puta do sada i moram reći kako je šteta da takav veteran već drugu sezonu propušta doigravanje za dlaku. Uopće, sve bolje su igrali u smallball postavi kako je sezona odmicala i ispada kako su prebacivanjem na bigball i dovođenjem Morrisa donekle sami sebi spotakli nogu. Uostalom, spotiču si je svih ovih godina dok trpe Randya Wittmana.

18. BULLS

Naravno da Butler nije odmarao ni protiv Sixersa, tako da su, usprkos rupi u koju su upali na početku, našli dovoljno municije kroz trice Mirotića i Holidaya da izvuku pobjedu i završe sezonu kao jedina momčad s pozitivnim scoreom koja će u lutriju.

19. MAGIC

Vratili su za zadnju utakmicu sve igrače osim Oladipa, ali za raspoložene Hornetse njihova obrana nije bila spremna. Hez je opet dobio gomilu minuta, ali sve u svemu Magic nema previše razloga za zadovoljstvo ovom sezonom. Imali su trenutaka u kojima bi se stvari posložile i gdje su stvarno izgledali solidno, posebice kada bi Oladipo i Vučević bili raspoloženi u napadu, ali defanzivno čak ni Skiles sa cijelim tim super timom pomoćnika nije uspio izvući ekstra kvalitetu. Tako da nas čeka zanimljivo krpanje rostera na ljeto, pogotovo jer nije jasno tko je glavni u tom pogledu, trener ili GM.

20. WOLVES

U stilu su se oprostili od navijača koji su još jednom imali prilike gledati potencijal startne petorke predvođene Townsom, uz nove dobre partije Bjelice i Muhammada s klupe. Nema veze što su to odradili preko leđa najbolje NBDL momčadi u NBA, time pozitivan osjećaj nije umanjen.

21. BUCKS

Nagradu za tankiranje večeri dobivaju Bucksi koji su, iako su nominalno poslali na parket najbolje raspoložive igrače, apsolutnom kurcoboljom uspjeli spasiti hrpu lutrijskih kombinacija - primjera radi, da su dobili Indianu i na taj način se dostojno oprostili od navijača, završili bi vjerojatno s desetim pickom koji donosi 11 kombinacija. Ovim porazom pak dijele osmo mjesto sa Sacramentom i Denverom, što im donosi 18 ili 19 kombinacija (ovisno o tome tko dobije onu dodatnu koja ostane kad 56 podijeliš sa tri), plus priliku da, ako već ne dobiju top 3 poziciju kroz lutriju, bacanjem kovanice skoče možda do osmog picka. NBA je zakon. A još veći zakon je što su vlasnici koji su inzistirali na dovođenju Kidda izgleda spremni okrenuti leđa svom treneru/de facto GM-u i potražiti nova rješenja. Obzirom da je danas više nego jasno kako je Kidd samo figura i da sav prljavi posao vezan uz parket ionako odrađuje dvojac Prunty-Sweeney, nitko im ne može zamjeriti na takvoj promjeni mišljenja.

22. KINGS

Kada ti plan utakmice uključuje Andersona u petorci i Dukana kao šestog igrača sve je jasno, Kingsima je ovdje na prvom mjesto bilo tankiranje kako bi povećali izglede da spase pick - ne mogu pasti ispod desetog mjesta osim ako ih kroz lutriju ne preskoči netko od četvorke koja ima više pobjeda, za što su šanse stvarno minimalne. Također, u iznenađujućem obratu koji parira završnici "Privedite osumnjičene", iscurilo je kako dogodine ne računaju na Karla kao trenera.

23. KNICKS

Nisu igrali i hvala im na tome.

24. GRIZZLIES

Blago Spursima. Warriorsi se cijelu godinu natežu s rekordom i onda za nagradu dobiju Hardena, a Pop će moći odmarati jezgru protiv Farmara i Munforda.

25. NUGGETS

Iskoristili su priliku za dati novu hrpu minuta mladom kvartetu Muiday-Harris-Jokić-Nurkić oko kojega bi se dogodine trebalo sve vrtiti. Uz to su mirni što se drafta tiče jer imaju pick Knicksa i ne moraju se bojati da će završiti deseti. U biti, u lutriji imaju i svoje i kombinacije Knicksa na koje imaju pravo, što ih stavlja u istu situaciju kao i Pelicanse koji su više krvarili za svoju nagradu.

26. PELICANS

Večer za zaborav, kao i sezona. Simbolično da ih na kraju izrešeta Towns koji je u jednu sezonu preskočio Davisa kao najpoželjniji talent lige.

27. SUNS

Teletović opet solidan, mogu mu zahvaliti što će imati manje kombinacija u lutriji od Netsa/Celticsa.

28. NETS

Bogdanović je fino odradio zadnju utakmicu, ali nisu Netsi imali rotaciju pod košem za igrati 48 minuta košarke tako da je novi poraz protiv Raptorsa bio neminovan. Inače, šuška se da je krenula potraga za novim trenerom i nešto mi govori da će to biti Messina. Što zbog veze između njega i Marksa (kroz Spurse), odnosno njega i Prokhorova (kroz CSKA), što zbog toga jer nudi instant vodstvo i smjer ako misle nastaviti slagati konkurentnu momčad oko Lopeza.

29. SIXERS

Izazvali su Bullse u run and gunu, ali ni 17 trica im nije bilo dovoljno da izvuku novu pobjedu.

30. LAKERS

Kobe se oprostio pobjedom i partijom za anale u svakom pogledu - što zbog 60 poena, što zbog činjenice da ni u ovakvom trenutku nije mogao pokazati zrno veteranske mudrosti, već je sve podredio svom egu, ni u jednom trenutku ne kužeći koliko je smiješan dok ispaljuje 50 lopti ganjajući što točno, to ne zna nitko (dobiti još dan na naslovnim stranicama?). Mislim, jedan Ronaldo je za njega Majka Terezija, a najluđe od svega je da ovakvog čovjeka, s kojim nitko normalan ne želi dijeliti parket, mase slave kao da je oličenje jedne prekrasne igre, što mi samo govori da im igra nije ni bitna, već samo kult ličnosti. Možda je i mogao biti simbol košarke, odnosno barem jednog njenog aspekta, dok je bio Crna Mamba, ali, ovih zadnjih godina od kada se pretvorio u Crnu Rupu, simbol je svega najgoreg što McNBA zna postati. I znate što je najluđe od svega? Ako Lakersi ne dobiju top 3 pick u lutriji, još će žaliti za njim jer je bio toliko velik da je njegova sjena bila u stanju maskirati njihovu apsolutnu izgubljenost na svim razinama od kada su ostali bez tate Bussa.

Filed under: bball 19 Comments
13Apr/165

RANKING THE ES-ĐIZ

Posted by Gee_Spot

Danas je rupa u rasporedu pa da na brzinu posložimo po IOR učinku najbolje dvojke za svaku franšizu od 1 do 30. Pravila smo već utvrdili, mjesta ima samo za jednog predstavnika po momčadi, a prednost dobiva onaj tko je najviše minuta odradio kao off the ball bek.

1. JAMES HARDEN 124

Dobro, ovdje smo već u startu upali u problem jer Harden je praktički playmaker Rocketsa, ali kako u obrani igra (ili se barem pretvara da igra) isključivo na bočnim igračima pretvarajmo se da ova lista ima smisla. Što dodati, tip je opet dokazao da je sam sposoban nositi napad, Rocketsi usprkos svim problemima imaju top 10 navalu u kojoj on troši abnormalnu količinu posjeda. Nakon all-star pauze zaigrao je nešto nalik obrani, ali i dalje je bolno nekonstantan i jednostavno nesposoban funkcionirati u sistemu. Dok Rocketsi ne nađu trenera koji će biti skloniji zonskom pristupu u obrani neće ostvariti rezultat, tako da ovo ljeto možemo očekivati novo preslagivanje i stručnog štaba i rostera. Jedino što se neće dirati je Brada. Osim ako je Harden iz nekog razloga ne odluči skratiti.

2. JIMMY BUTLER 97

Ozljede su ga opet usporile i to je već treća sezona u kojoj netko koga volimo smatrati čovjekom od čelika, koji redovno igra preko 36 minuta po utakmici, igra manje od 70 utakmica. Možda će Bullsi jednog dana shvatiti poruku, a do tada bi bilo dovoljno da shvate kako u Butleru imaju elitnog swingmana koji je jednako dobar na oba kraja parketa i samim time nezamjenjiv, pogotovo obzirom na ugovor koji je potpisao i koji će iduće dvije sezone izgledati kao poklon.

3. KLAY THOMPSON 78

Ako je Harden više playmaker, a Butler više all-round swingman, onda Klaya možemo slobodno proglasiti najboljim čistim šuterom u ligi. Njegova spot-up i off the ball igra je ogroman razlog zašto su Warriorsi na putu da sruše rekord Bullsa, bez obzira što je učinkom pao u odnosu na prošlu sezonu. Jednostavno, Warriorsi su danas puno više pick & roll momčad posložena oko Greena i puno manje se traži od njega kao kreatora, a i defanzivno nije na istoj razini kao lani, tako da je praktički samo povećao šuterski učinak pretvorivši se još više u specijalista (skoro 50% pokušaja su mu trice, što je za skoro 10% više nego u ranijim sezonama). Što mu se definitivno ne treba uzeti za zlo obzirom da je to samo još jedan način na koji se podredio potrebama momčadi.

4. DWYANE WADE 75

Stara kanta je imala dovoljno finih trenutaka ove sezone da zaboravimo sve one nepotrebne skok-šuteve preko ruke koje su koštale momčad. U biti vjerojatno ih je imao podjednako, što nije loše samo po sebi, ali u kontekstu momčadi koja je imala dovoljno potencijala na raspolaganju njegovo forsiranje u završnicama stvarno nije bilo potrebno. Kako god, još uvijek je dovoljno solidan strijelac i kreator iz driblinga, problem je samo što više nije dovoljno dobar all-round da opravda nedostatak elitnih kvaliteta u tom jedinom segmentu igre koji obavlja iznad prosjeka. Drugim riječima, više nije prva opcija, ali još uvijek može biti elitna sporedna, posebice u roli s klupe koja se nekako nameće sama po sebi obzirom da nema šut s perimetra kojim bi se uklopio uz nekog drugog playmakera u modernom NBA rasporedu.

5. KHRIS MIDDLETON 71

Dobar je Middleton, još nije isključeno da može biti rasna druga banana jer je lani igrao puno bolju obranu (popravio se doduše i ove sezone nakon all-stara), dok se ove sezone koncentrirao na napadačku stranu igre gdje je uz standardno sjajan šut iz spot-upa povećao potrošnju kroz kreaciju s loptom. Neka se iduće sezone sve ovo konačno poklopi i eto nam novog elitnog swingmana.

6. VICTOR OLADIPO 70

A na putu prema eliti je i Oladipo. Najvažniji dodatak njegovoj igri ove sezone sjajni je učinak s poludistance, bez tog pull-up šuta iz driblinga s vrha reketa u arsenalu nijedan swingman ili bek ne može pravdati visoku potrošnju. Kako se uz to i ove sezone malo popravio kao tricaš, očito da neke velike brige oko njega nema, tim više jer je all-round majstor koji trpa sve statističke kategorije. Uglavnom, ono što njemu i Orlandu za iskorak treba je pošteni playmaker sposoban držati ritam, ali i odraditi 3&D rolu kad se akcije vrti preko drugih opcija - nema šanse da Oladipo i Vučević s nekim poput Conleya ne bi igrali playoff na ovakvom Istoku. Jedino što Oladipovo cementiranje pozicije dvojke čini još zanimljivijom budućnost Magica, nameće se pitanje ima li smisla potrošiti banku na Fourniera, odnosno može li Hezonja dugoročno naći smisao kao trojka?

7. CJ MCCOLLUM 69

Za razliku od ove dvojice vršnjaka ispred, McCollum je previše combo i stilom igre i fizikalijama da bi ikada postao elitni bočni koji igra u oba smjera, ali nije slučajno već u svojoj prvoj pravoj sezoni završio ispred većine ovih ostalih sekundarnih kreatora/spot-up šutera. Stvar je dobrim dijelom u sjajnoj Stottsovoj zamisli po kojoj igra sve minute na jedinici iza Lillarda, čime dobiva dodatnu priliku pumpati brojke u roli koja mu odgovara, ali i u tome da je čovjek jednostavno odličan kreator iz driblinga koji ima sva obilježja triple-threat igrača. Nekakvo mi je realnije očekivanja za njega da jednog dana dobije vlastitu momčad u kojoj će ili biti prvi potrošač ili prvi playmaker jer njegova i Lillardova igra su previše slične da bi se Blazersi mogli razvijati u ostalim segmentima igre i na ostalim pozicijama, a da jedan od njih ne pati.

8. JJ REDICK 65

Iskreno, vjerovao sam da ga čeka jedna sezona obilježena ozljedama koja će nagovjestiti lagani pad, ali dobri stari Redick je očito u stanju produžiti zlatne godine. Standardan i sjajan kao uvijek, idealan partner za elitnog playa (ili trojku). Dok god izbjegava ozbiljnije probleme s nogama i dok su leđa u komadu, nema razloga da ne odradi barem trenutni ugovor do kraja na sličnoj razini.

9. RODNEY HOOD 58

Ako je nakon dvije sezone, često obilježene problemom sa stopalom, stigao do ove razine, onda nema sumnje kako će dogodine biti minimalno u rangu Middletona. Može li i više? Odgovor na to ćemo pričekati, ali definitivno je dobra vijest da nakon godina suše NBA ima nekoliko legitimnih budućih multifunkionalnih all-star igrača na poziciji dvojke.

10. KENTAVIOUS CALDWELL-POPE 52

10. BRADLEY BEAL 52

Ovdje imamo jednog 3&D igrača koji bi već danas bio na tragu bivanja rasnim ljepilom na parketu da može ubaciti tricu boljim postotcima (KCP) i jednog rasnog kreatora koji nikako da ostane u komadu (Beal). Interesanto, i njih dvojica spadaju u generaciju s Middletonom, McCollumom, Hoodom i Oladipom, s tim da je Beal najmlađi usprkos ekstra NBA iskustvu (Hood je pola godine stariji), tako da i njih tek čeka procvat koji će se odraziti i na kvalitetu lige. KCP je ove godine radio na ulazu iz spot-upa, sljedeće bi trebao dodati i bolji dribling općenito, tako da se kod njega još može dosta brusiti po rubovima, ali temelji njegove igre su obrana i kretanje bez lopte i ključno je da usavrši ta dva aspekta igre. Beal pak prvenstveno treba ostati u komadu, nije čudo prirode sastavljeno od žila i mišića kao Oladipo pa da nadoknadi manjak centimetara atleticizmom, tako da mu itekako trebaju funkcionalne noge kako bi se otvarao kroz pickove ili iz blokova. Super je djelovao ove godine u onim periodima kada ga je Wittman stavljao u rolu lidera druge postave, dakle u rolu sličnu onome što odrađuje McCollum i možda bi ubuduće više okretanje ka toj combo roli i kreaciji s loptom bilo poželjnije nego pokušaji da igra u oba smjera kao kompletni bočni. Jednostavno, nema osnove za biti plus obrambeni igrač i toga će momčad koja mu se sprema dati novi ugovor morati biti svjesna.

12. MONTA ELLIS 50

Ajde, ovo nije očajan učinak za startnog igrača, iako bi za Pacerse vjerojatno bilo bolje da se Miles usred sezone nije raspao pa da su nekako uspjeli složiti vanjsku liniju u kojoj bi on 3&D igrom nadopunjavao Hilla i Georgea, odnosno kada bi radio sve ono što Ellis ne može. Ovako, Pacersi imaju tog jednog potrošača kojem je jedina vrlina napadanje s loptom, pa da ga nekako istrpiš, moraš uzimati lopte Hillu i Georgeu. Rezultat svega ovoga je da su Pacersi opet završili među 5 najgorih napada lige, tako da se nadam da će dogodine konačno shvatiti da je vrijeme je Monta postane njihova Jamal.

13. AVERY BRADLEY 49

Iako je u ligi već 6 godina, Bradley je tek napunio 25, tako da ovo kasno sazrijevanje nije čudno. Strpljivost se Bostonu isplatila, od upitnog combo talenta stvorili su solidnog 3&D bočnog koji, kada je zdrav, tricu standardno zabija s pristojnih 36% i uz to se pretvorio u solidnog igrača bez lopte koji neumorno traži otvorene šuteve.

14. ERIC GORDON 46

Očito je da smo sada već u sferi solidnih specijalista, ako hoćete 3&D igrača, s tim da je Gordona teško okarakterizirati ovim D. Čovjek je jednostavno strijelac, može zabiti i napasti iz spot-upa i radi to solidno kada je u komadu. Tako da mu ne gine novi ugovor - iako je liga kao što vidimo krcata mladim talentom kao rijetko kada, pola momčadi će ipak tražiti nekakvo prijelazno rješenje, a tu na scenu stupa Gordon koji je još uvijek relativno mlad i koji je u zadnjih par sezona pokazao da je koljeno relativno pod kontrolom. Glupe ozljede se lijepe za njega kao muhe na drek, to se ne može zanemariti, ali nema sumnje kako je netko spremio masni ček. Samo da ne očekuje više od sporedne opcije u napadu.

15. JR SMITH 45

Za njega vrijedi isto što i za Gordona, barem što se uloge na parketu tiče. Bit će zanimljivo pratiti koliko za to što je u stanju pružiti može dobiti ovoga ljeta kad prošloga nije uspio izvući više od svote u rangu midlevela.

16. DANNY GREEN 44

Danny obično pripada u razred više, tamo uz KCP-a, ali kombinacija slabe potrošnje, manjka kreacije i slabih šuterskih postotaka ove godine ga praktički čini negativnim napadačem, tako da je većina vrijednosti koje donosi obrambena.

17. JORDAN CLARKSON 43

Jedna od rijetkih svjetlih točaka Lakersa, Clarkson je odradio drugu dobru sezonu za redom potvrdivši se kao NBA klasa. Idelan za combo rolu, kao startna dvojka malo se našao izvan zone ugode (učinkovitiji je s loptom u rukama nego bez nje, iako je podignuvši šut za tri na 35% odradio solidno i novu ulogu), ali obzirom na cirkus kojim je bio okružen nema mu se što zamjeriti. Još jedan od onih koji će ovo ljeto podebljati bankovni račun, a Lakersi nemaju puna prava i morat će posegnuti debelo u cap ako ga žele zadržati.

18. GARY HARRIS 41

Solidan rast u drugoj godini, vidjelo se odmah da ima NBA atleticizam, a ove sezone pronašao je i šut. Tranzicija, otvoreni ulaz i poneka trica uz dobru obranu na loptu jednako je budući solidan starter na poziciji.

19. COURTNEY LEE 37

Da igra još 100 godina, Lee bi uvijek bio isti (maknemo li na stranu lanjskih pola sezone s Memphisom kada je šutirao tricu van pameti, uvijek je tako konstantno prosječan da boli). Blago rečeno light 3&D opcija za zakrpati petorku, baš onako kako su to napravili Hornetsi.

19. ZACH LAVINE 37

Igra odlično od kada je uz Rubia, dakle pokazuje da će biti nešto više od combo strijelca. Što je brzo postajalo jasno svima osim Mitchellu, koji se pak pravda logikom da je forsiranje LaVinea kao back-up playa pomoglo njegovom razvoju kao igrača. Ok, u teoriji to stoji, ali što je Flip radio cijelu prošlu sezonu nego upravo to? Pokojni Saunders radio je svakakve gluposti u karijeri, ali vjera u LaVinea mogla bi se pokazati jednim od bisera koje je ostavio iza sebe. Nija mala stvar bila riskirati s tako sirovim potencijalom u lutriji, ali obzirom kako je napredovao kroz sezonu i kako je odradio ovaj post all-star dio sezone, rizik će biti itekako opravdan.

19. WES MATTHEWS 37

Znate koji je čovjek odigrao najviše minuta za Dallas ove sezone? Da, Wes, koji je niti 8 mjeseci nakon jedne od najtežih operacija koju košarkaš može imati istrčao na parket, odigrao 77 od mogućih 82 utakmice i, iako često nije bio ni pola igrača na kojega smo navikli, uvijek nalazio načina pomoći momčadi.

22. TONY ALLEN 34

Starina definitivno više ne može odrađivati startnu rolu jer ne igra obranu toliko dobro da može maskirati barem dio problema koje donosi u napad, ali, kao energetska bomba s klupe i u kratkim dozama, još uvijek je bolji od dvije trećine mlađih swingmana.

23. KYLE KORVER 33

Primjetili su neki da mu se nakon all-stara popravio postotak šuta za tri, ali istovremeno je počeo trošiti još manje napada, što znači da mu je ionako mikroskopska potrošnja dodatno opala. Elitni specijalac kojem je ovo vjerojatno zadnja sezona da se šverca kao NBA starter, zadrže li Bazemorea, Hawksi će vjerojatno dogodine većinu minuta na dvojci dati njemu umjesto da ga troše kao trojku (gdje nije ni približno dobar kao stoper, o čemu ćemo više kada dođu trojke na red).

24. TERRENCE ROSS 32

Nakon što lani nije prošao pokušaj da ga koriste kao startera, Raptorsi su Rossa vratili u, pokazat će se, idealnu roku, specijalista s klupe, u kojoj je bio jedan od važnijih dijelova najbolje druge postave na Istoku. Samo, kako je zbog ozljede Carrolla došlo do rupe na trojci, odnosno kako je Joseph doveden da igra rolu drugog beka zaduženog za odmaranje Lowrya u nekim postavama i dok je ovaj na parketu, što u obrambenim, što u razigravačkim zadaćama, DeRozan je iz projicirane role dvojke gurnut na trojku što vam je i odgovor na pitanje zašto ga nema među top igračima na poziciji. Ne znam jednostavno kako dvojkom nazvati čovjeka koji je većinu minuta provedenih na parketu, uz iznimku onih rijetkih trenutaka kada je Casey ukazao povjerenje Johnsonu, proveo čuvajući npr. Duranta ili Jamesa jer Ross, Joseph, pa i Powell, to ne mogu ni pod razno.

25. ARRON AFFLALO 29

Imao je solidnih šuterskih partija u prvom djelu sezone i još uvijek u kraćim periodima može nositi napad kreirajući za sebe dok se oslanja na solidan skok-šut iz driblinga ili iz okreta kad primi loptu u post-upu. Ali, kada obranu igraš jednako loše kao Calderon i pri tome nisi konstantan u napadu, jasno je da igrati startnu rolu nije najsretnije rješenje.

26. DEVIN BOOKER 26

Iako ovakav učinak ne izgleda sjajno, za najmlađeg igrača u ligi više je nego solidan. Obzirom da je Booker u ligu stigao kao isključivo jednodimenzionalan šuter, kvalitete koje je pokazao kao kreator u drugom dijelu sezone izuzetan su iskorak za nekoga tko je tri mjeseca mlađi od vjerojatnog budućeg prvog picka Simmonsa (da je rođen 2 mjeseca kasnije, Booker bi na draft mogao tek ove sezone).

27. DION WAITERS 17

Jedan od razloga zašto OKC neće osvojiti naslov. Možeš imati dva top 5 igrača u cijeloj ligi u petorci, ali ako ti je na jednoj od pozicija ovakva rupa, nisi ostvario nikakvu prednost.

28. HOLLIS THOMPSON 12

Nije mi se uopće dalo chekirati da li je slučajno Canaan odigrao više minuta od njega na dvojci, jednako su nebitni.

29. WAYNE ELLINGTON 9

Njetzi nisu bili blizu 30 pobjeda s razlogom.

29. MARCO BELINELLI 9

Jedan od najvećih zajeba Karla i Divca ove sezone. Ajde, potonjem se još može i oprostiti što ga je potpisao, ali trener mu definitivno nije trebao davati toliko prilike kada je bilo jasno da momčad s njim na parketu redovito tone. Otužna sezona u kojoj je dokazao da više nije kreator na NBA razini, a pri tome je potonuo i kao šuter, do za takvog igrača sramotnih 31% s perimetra. U logičnijoj roli taj postotak bi se dogodine trebao popraviti.

Filed under: bball 5 Comments
13Apr/160

TWO…

Posted by Gee_Spot

Zatišje pred sutrašnju buru utakmica, treba tek spomenuti kako su Pacersi rutinskom pobjedom nad Knicksima (za koje ovaj put uz već duže odsutne Zingisa i Calderona nije igrao ni Carmelo) uz istovremeni poraz Pistonsa doma od Heata, osigurali sedmo mjesto doigravanja. Sutra u Milwaukee mogu poslati i B-roster, Pistonsima ne pomaže ni eventualna pobjeda nad Clevelandom jer u slučaju istog broja pobjeda Indiana ionako ima prednost u boljem međusobnom scoreu.

Heat je pak u punom pogonu zaigrao u Detroitu, očito žele to treće mjesto i sutra u Bostonu će sami odlučivati o svemu. Kako je protiv Pistonsa koristio playoff rotaciju od 6 ljudi, Spoelstra će teško protiv Celticsa sutra izvući maksimum iz momčadi, posebice jer se ovi moraju vaditi pred svojom publikom za ono što (ni)su prikazali protiv Hornetsa. Obzirom na odmor i dubinu rotacije, Stevens i društvo bi trebali dobiti utakmicu, dakle Heat će ovisiti isključivo o rezultatu Hawksa protiv Wizardsa. Ako pak Atlanta odluči zaigrati u punom sastavu i iskoristiti kontekst u kojem će Wizardsi uz Walla vjerojatno odmarati Beala i još ponekoga, treće mjesto je njihovo. A znamo da se itekako isplati potruditi za tu poziciju jer ti omogućuješ da živiš dan dulje. A svi vole život. Osim samoubojica.

Dobije li pak Atlanta, a Heat izgubi, za Miami se sve mijenja - ne osvajaju diviziju tako da ih automatski preskače Boston i padaju na peto mjesto, dakle sudar s Cavsima u drugoj rundi je neminovan (ako bi uopće prošli dalje). A možda i nije ako se pita Detroit koji je očito pomiren s osmom pozicijom i vjeruje da može zagorčati život LeBronu. Sinoć Van Gundy nije koristio Jacksona kojega su odlučili poštediti završnice zbog lakše ozljede, a Pistonsi bez Reggiea su kao James Harden bez brade. Odlično su se i držali obzirom da su igrali s Blakeom 32 minute na playu, međutim Heat je rutinski priveo stvar kraju kada je trebalo, nekoliko trica Johnsona u samoj završnici i za tren eto ih u prednosti koju je više nemoguće stići.

Raptorsi su odradili dobar trening protiv Sixersa, bila je ovo prilika za uigrati Carrolla tako da nisu nikome dali dan odmora. Odmarat će se ionako sutra protiv Netsa kada će vjerojatno istrčati bez udarnog bekovskog dvojca. Clippersi su također iskoristili priliku za uigravanje, zaigrali su u punom sastavu, tako da za Memphis nije bilo prilike, po svemu sudeći njihovo je sedmo mjesto. Tako da će Spursi ipak imati lagan zadatak u prvom krugu, bez obzira što napravili sutra protiv Dallasa jer nema šanse da Memphis iznenadi Golden State.

A ni Spursi se ne bi trebali previše truditi sutra protiv Mavsa obzirom da imaju idealnog protivnika već namještenog. U biti, čak si i Carlisle može priuštiti odmor nekih igrača, a nije da ih nema gomilu kojoj bi dobro došao, jer izgubili ili dobili, stvari će vjerojatno ostati iste. Uostalom, Pop je morao nagaziti Duncana, Leonarda i Parkera maksimalno u završnici protiv Oklahome koja je zaigrala bez tri udarna igrača (i koje je u tom periodu vukao Waiters koji do tada nije mogao ubaciti ništa, kreativnu slobodnu je proslavio s 22% šuta iz igre), tako da su šanse da ijednog od njih gledamo sutra minimalne. Kod Spursa je jedino Aldridge, izrauban u ova zadnja dva sudara s Warriorsima, odradio manju minutažu od standardne, ostali su morali ozbiljno raditi (i to produženu smjenu) kako bi se oprostili od navijača s pobjedom.

Kako se u predzadnjem danu nije imalo što vidjeti, a kako sam uspješno odradio playoff pripreme cilj kojih je bio naviknuti se na dnevni raspored koji uključuje 4 sata sna i pisanje kilometarskih postova, danas tokom dana možete očekivati i bonus post na temu dvojki koje ćemo, kao i nedavno jedinice, rangirati od 1 do 30. Ostale pozicije morat će vjerojatno pričekati kraj sezone jer nakon sutrašnjih zadnjih rankingsa imamo najave doigravanja plus dodjelu nagradi, a sljedeći podcast je u planu tijekom prvog tjedna akcije. Love is in the air (ove sezone, nažalost, ne toliko zbog skokova u napadu koliko zbog nasjedanja na finte protivničkih centara).

Filed under: bball No Comments
12Apr/160

THREE…

Posted by Gee_Spot

Zanimljiva noć, Rocketsi su uspjeli preživjeti zahvaljujući porazu Jazza i sada samo moraju dobiti Sacramento pred svojom publikom. Utah praktički ispada iz svih realnih kombinacija, pobjeda u zadnjoj utakmici protiv Lakersa im ne znači ništa ako Houston odradi svoj posao. Dallas ima ogromne šanse doći do šeste pozicije, čak i ako izgube zadnju utakmicu od Spursa u prednosti su pred Memphisom osim ako ovi sutra ne iznenade Clipperse.

Stvari su "jasnije" i na Istoku. Nakon svježeg poraza, Boston sad mora dobiti Heat u zadnjoj utakmici da bi ostao ispred Hornetsa, s tim da su Hornetsi i dalje u istom problemu - bez obzira što će vjerojatno dobiti Orlando doma, Miami ima ogromne šanse završiti ispred njih. Samo što si sada Heatovci ne mogu dozvoliti dva poraza, već moraju dobiti ili Detroit ili Boston ako ne misle završiti kao šesti. Također, ako Atlanta izgubi od Washingtona i ako se stvori krug 3 ili 4 momčadi s istim scoreom, Miami ima šansu s tom jednom pobjedom isplivati do trećeg mjesta kao najbolji u diviziji (u tom slučaju Hawksi idu na četvrtu poziciju, Boston je peti, a Hornetsi šesti).

Bacimo pogled na utakmice da shvatimo jasnije što se to noćas zbivalo.

EAST

Cavsi ovaj put nisu dozvolili Hawksima povratak u nastavku utakmice, nisu se opuštali i odradili su posao. Zato su opušteni ušli u utakmicu, posebice LeBron koji uopće nije pazio na Bazemorea (a i zašto bi kad jadnik trči uokolo u Under Armour tenisicama), što je Atlanta iskoristila za napraviti desetak poena prednosti odmah na startu. Međutim, čim su zaigrali malo agresivnije, a posebice kad su stali u postavu s Jamesom na četvorci, Cavsi su bez problema preuzeli kontrolu nad utakmicom. Koristili su postavu s Jamesom kao kvazi-smallball četvorkom samo 7 minuta u par navrata, dovoljno da izgrade +14, to sve govori - s tim bekom viška, a to je najčešće bio Delly, bili su previše za Atlantu koja nema takvu kvalitetu da brani i Dellya i Irvinga plus još Smitha u korneru.

Osim napadački, Cavsi su apsolvirali Atlantu i defanzivno, ostali su vjerni taktici ignoriranja Millsapa na perimetru tako da ga uglavnom čuva igrač koji igra peticu i koji zonski brani reket, dok je četvorka zadužena za Horforda. Sve u svemu, ako se ove dvije momčadi susretnu u finalu Istoka, ne bi trebalo biti previše drame.

Drama za Cavse se pak trenutno sastoji ponajviše u tome kako misle podijeliti minute. Sada već imamo dvije sezone uzorka, plus lanjski playoff, koji jasno ukazuju da James mora igrati što više minuta na četvorci. Jebiga, to ostavlja manje minuta za rotaciju preostalih visokih, ali to je manji problem nego upadati u minus zato što Love nije kompatibilan s nijednim centrom kojega imaju. LeBron zadnjih mjesec dana gađa tricu s 40% i to praktički znači da će osvojiti Istok bez obzira koje postave koristili, ali više stretcha i smallballa definitivno im podiže učinkovitost. Uostalom, Mozgov je već ispao iz rotacije, nakon slabe partije u prošloj utakmici protiv Atlante ovdje ga Lue nije ni koristio, a praktički mu ni ne treba osim možda u određenim situacijama protiv Drummonda i Whitesidea. Uglavnom, i dalje ostaje fascinantno to što Cavsi još nemaju jasan identitet, a išli bi po naslov.

Hornetsi su protiv Celticsa istrčali bez Zellera (izgleda da je dobio batine gurajući se u reketu s Gortatom i Neneom, nije isključeno da će morati pauzirati i protiv Orlanda osim ako nije u pitanju tek preventivni dan odmora), što je otvorilo vrata Big Alu u startnoj petorci. Međutim, nisu Hornetsi odjednom zaigrali kroz post kako bi iz ritma izbacili obranu Bostonu, već su jednostavno nadigrali domaćina u njegovoj igri, napadajući preko vanjskih igrača. Uz to su se iskupili za izdanje u Washingtonu igrajući fenomenalnu obranu tako da su utakmicu riješili već početkom treće četvrtine kada su imali +28. Jednostavno, odradili su posao u svom stilu, igrajući sjajnu tranzicijsku obranu čime su Boston ostavili bez laganih poena, kontrolirajući skok i, najvažnije, igrajući zonski. Time su osudili Celticse da ih pokušaju dobiti šutom, što ipak nije njihova jača strana.

Uz školski odigranu obranu za ovakvog protivnika, dobili su Hornetsi i finu dozu kvalitete u napadu, posebice kada bi Clifford umjesto Leea stavio Lina. Dodatni kreator pomogao je razbiti presing Celticsa koji sada odjednom više nisu stizali zatvoriti sve opcije, tako da su Hornetsi uvijek nalazili načina za napasti kroz slash & kick, ako ne preko Kembe, onda preko Lina ili Batuma, čime su napad držali konstatno podmazanim za razliku od domaćina koji se totalno pogubio u ovom nadigravanju, bez mogućnosti da koriste agresivnost i brzinu.

Igrale su se i tri potpuno nebitne utakmice. Wizardsi su bez Walla, Beala, Nenea te s limitiranom minutažom Gortata i Portera, dobili Netse za koje vrijedi zabilježiti jedino solidan nastup Hollis-Jeffersona.

U jedinoj međukonferencijskoj utakmici uopće u zadnjem tjednu, Bullsi su morali put New Orleansa (svaka čast onom tko je krojio raspored, nevjerojatno da ovo nisu mogli ugurati negdje ranije) gdje su protiv tamošnje (prosječne) Euroligaške momčadi izvukli pobjedu taman da sezonu ne završe negativnim scoreom. Butler je dobio samo 29 minuta, od toga većinu kao jedini bek jer nije bilo Rosea i Moorea, a Brooks je ostao u svojoj roli s klupe. Poštedili su i Gasola, s tim da ni Butler nije bio na parketu u završnici, pustio je Hoiberg klupu da se obračuna s Timom Frazierom. Usput recimo i kako je konačno postalo jasno zašto su Pelicansi angažirali Perkinsa - njega je kao veterana dopala čast pozdraviti ono malo publike što se okupilo u dvorani i zahvaliti im se što su ih trpili ove sezone.

Orlando i bez Vučevića koji se pridružio Gordonu i Oladipu na tribinama nije imao većih problema protiv Bucksa koje je izrešetao njihov odbačeni bivši igrač Ilyasova. Uz dobru partiju Hezonje koji je ovaj put iskoristio priliku za odraditi nešto i kao kreator, najuočljivija je bila potreba Milwaukeea za bekovima. Igrači profila Mayo i Bayless više neće biti dovoljni, a ako MCW nije rješenje, nije to sigurno ni Ennis. Uglavnom, ozbiljan play i ozbiljan bek-šuter su nužni ako misle dogodine konačno napraviti pomak jer gledati ovaj napad zadnje dvije sezone možda jeste na trenutke uzbudljivo, ali je puno češće pravo mučenje. Za to bi netko trebao odgovarati, ovaj kreativni kaos koji je zamislio Kidd očito ne prolazi i trebat će im neka struktura ubuduće ako misle rasti kao momčad. A ne da se ponovi završnica poput sinoćnje u kojoj ih "bedem" Orlanda sačinjen od Heza, Ilyasova i Smitha u clutchu doslovno uništi obranom. Znam, znam, nisu igrali punom snagom, ali gdje ti je ponos kao sportašu, a to se odnosi prije svega na Parkera koji je ubio svoju momčad katastrofalnim potezima, iako ni Giannis nije bezgrešan, ako dozvoliš da ti tri bijelca, i to još rookie, Turčin i nepokretni kvazi-centar, lijepe banane i kradu lopte svaki put kad kreneš u dribling.

WEST

Sezonu Jazza su obilježile ozljede, nije drukčije moglo biti ni u ovoj završnici. Snyder je odlučio Favorsa ostaviti na klupi u manjoj roli, da bi na kraju čovjek na jednoj nozi odigrao najviše minuta od svih visokih jer je Gobert gadno izvrnuo gležanj sredinom prvog poluvremena. Ostao je tako Jazz potpuno bez nominalne prednosti u sredini, što je otvorilo priliku Dallasu da rutinski odradi utakmicu. Odmah je bilo jasno da će Lyles imati ogromnih problema s Dirkom, Dallas je maksimalno jahao taj matchup kroz pick & pop, ali i povratnima nakon 1-5 pick & rolla. Iako su i jedan i drugi daleko od idealne forme, zaigrali su kao startni bekovski par Williams i Barea, što je stvorilo popriličan pritisak na obranu Jazza koja je morala pokrivati ogroman prostor i pri tome još paziti na Matthewsa u spot-upu na strani bez lopte.

Spori kontrolirani napadi odgovarali su im u potpunosti, posebice jer Jazz također nije imao druge opcije nego napadati s perimetra obzirom da na visoke nisu mogli računati. Samo, tu ipak nisu toliko dobri u realizaciji jer jednostavno nemaju prostor ni rutinu koju posjeduju Mavsi, osim jednog bljeska Inglesa kada je krajem prve četvrtine dao širinu napadu kvalitetnim ubačajima iz spot-upa, sve se svodilo na solo pokušaje Haywarda i Hooda kroz najveću moguću gužvu. S tim da je Hayward i ovako na silu odradio solidnu utakmicu, dok je Hood bio potpuno nevidljiv iako ga je dobar dio večeri čuvao Williams. Najgore od svega, ni oni ni Hayward nisu mogli spremiti čak ni one otvorene povratne koje bi im se tu i tamo ukazale, što je bio jasan pokazatelj da je nervoza napravila svoje.

U svakom slučaju treba čestitati Dallasu što je iskoristio još jednu priliku, maksimizirali su svoje mogućnosti u oba smjera i odradili su posao rutinski, praktički ni u jednom trenutku nisu gubili kontrolu ritma utakmice.

Kako su se Rocketsi poigrali s Wolvesima koji nisu imali rješenja za odlično izdanje Hardena okrunjeno kvalitetnom tricaškom večeri cijele momčadi, došlo je do nove rošade na dnu playoff poretka. Rocketsi ovakav poklon neće propustiti dva puta, već su ispustili iz ruku priliku da kontroliraju sudbinu porazom od Sunsa, reprize neće biti. S danom odmora, pred svojom publikom, uz ovakvu odgovornost nad glavama, trebali bi Kingse za koje je sezona završila prije par dana izrešetati na isti način na koji su to napravili Lakersima i Wolvesima. Utah pak u Los Angeles na oproštajnu Bryantovu utakmicu vjerojatno putuje bez Goberta, možda i Favorsa, tako da nije isključeno kako će opet izgubiti, što Rocketsima šanse diže valjda do 99.9%.

Kad smo već kod Lakersa, spomenimo i kako su omogućili lakši trening Oklahomi, Durant je zabio 34 poena iz 23 posjeda, Ibaka pak 2 iz 11. Najvažnije, nitko nije igrao više od Westbrookovih 28 minuta.

U najmanje bitnoj utakmici večeri Kingsi su s razigranim dvojcem Gay-Curry bez većih problema sredili Sunse koji čak ni u ovakvoj utakmici nisu bili u stanju pružiti otpor. Srećom, Karl će uskoro u penziju, a Watson, nadamo se, što dalje od NBA. Mirza je u takvoj šuterskoj formi da je opet sam smanjio razliku u završnici i skoro stvorio dramu, ali minus koji je trebalo izbrisati je bio prevelik i za njega.

Filed under: bball No Comments
11Apr/166

FOUR…

Posted by Gee_Spot

Warriorsi su opet ispljuskali San Antonio, Pacersi su valjda konačno uspjeli poslati signal Bullsima da je vrijeme za odmoriti Butlera, Hornetsi su vjerojatno ostali bez domaćeg parketa u prvoj rundi, a Utah i dalje ima sve u svojim rukama.

EAST

Jedna od onih večeri u kojima svi šutevi upadaju, to je bio recept kojim su Wizardsi razbili Hornetse. Čak i bez Walla pokazali su da nikakve razlike u talentu između ove dvije momčadi nema, odnosno da je najveći razlog zbog kojeg su gosti u playoffu taj što su kroz sezonu bili puno manje skloni oscilacijama. Ovdje su od početka imali problema pratiti raspoložene Wizardse, pokušavali su nekoliko puta uhvatiti priključak, ali s ovako slabom obranom nije išlo. Doduše, nisu ni u napadu bili previše raspoloženi, jednostavno nisu imali rješenja ni za visoke postave Wizardsa koje su dominirale u reketu, pa ni za stretch petorku s Dudleyem koji je opet odigrao dobru utakmicu. Uglavnom, kako je Hornetsima uspjelo imati top 10 obranu s ovom kolekcijom visokih ostalo je otvoreno pitanje (nije, zaslužna je Cliffordova taktika tako da oko trenera godine dvojbi nemam, uz to je čovjek preko noći uigrao novi sistem i u napadu). Zeller se sinoć nije vidio pored Gortata, a Kaminsky je, usprkos svim šutevima koje je zabio, u obrani uglavnom služio kao meta. Sreća je samo što idu na Hawkse koji nemaju klasične post-up mrcine već igraju s perimetra, tako da tu Clifford definitivno može nešto smisliti, ako ništa drugo da zagorča život Budu.

Ovim porazom Hornetsi su ostali bez realnih šansi popeti se u gornji dom, a obzirom da večeras igraju s Bostonom, teško da mogu preskočiti i Heat koji je već sada u ogromnoj prednosti. Dobiju li Hornetsi samo jednu od dvije zadnje utakmice, Miami može slobodno i izgubiti svoje dvije jer u slučaju istog scorea imaju veći broj pobjeda u diviziji. Tako da ispada kako su i matchupovi na Istoku već skrojeni. Boston i Miami predstavljaju zanimljiv par ovako na prvu, iako su Celticsi poprilično lagano dobili obje utakmice u regularnom djelu na račun ritma i širine. Bit će zanimljivo vidjeti u zadnjoj utakmici koju igraju između sebe može li ih Heat konačno pratiti ili ćemo odmah nakon 3-0 u sezoni gledati sličan film i nekoliko dana kasnije u doigravanju.

Kad smo već kod Heata, očekivano su se revanširali Magicu koji je u Miami stigao bez Oladipa i Gordona tako da je uz Ilyasovu ovaj put start upisao i Hezonja. I na drugoj strani bilo je promjena, kako bi izbjegao da Vučević, koji je prošlu utakmicu kao starter odmah zatrpao Miami koševima, opet radi razliku, Spo je na parket od starta konačno opet poslao Whitesidea. Uglavnom, s Vučevim pod kontrolom od početka i očekivano slabijim učinkom Fourniera koji bez Oladipa u blizini nije imao toliko prostora za kreaciju (pokušavao je Hezonja tu i tamo nešto iz driblinga, ali bez učinka, njegova igra trenutno je isključivo spot-up šutiranje), Miami je lagano tijekom večeri samo pumpao razliku. Uostalom, ni u prošloj utakmici im problem nije bio zabijati protiv slabašne obrane Orlanda, već to što ništa nisu mogli braniti.

S danom odmora i Whitesideom na parketu bili su sjajni baš u obrani i Spoelstra je izgleda postao svjestan da više vremena za dokazivanje principa nema, Miami će u playoffu živjeti ili umrijeti s najboljom petorkom, a to znači da nema potrebe Whitesidea dalje držati na klupi u itekako važnim minutama na početku prve i treće četvrtine. Klupa Heata tako je oslabljena, sinoć nisu mogli računati ni na Winslowa koji je nakon 14 minuta uganuo gležanj, pa se sve svelo na Richardsona i eventualni bljesak Greena i McBoba. Nije puno, ali nije ni razlog za paniku dok god udarna petorka funkcionira u ovom stretch sistemu u kojem uvijek ima prostora za pick & roll i slash & kick.

Indiana je sredila Netse koji uz već standardno odmaranje Lopeza i Younga nisu koristili ni Hollis-Jeffersona, tako da je ovo bila još jedna prilika za suočiti se sa činjenicom da Netsi trenutno na rosteru nemaju NBA startera. Uglavnom, kako su Pacersi sada i matematički unutra, Chicago više nema razloga maltretirati ozljeđene igrače. Stoga očekujte da Butler protiv Pelicansa igra samo 38 minuta.

U ovim nebitnim utakmicama Toronto se otkrtljao preko Knicksa, usput još jednom testiravši Carrolla. Bucksi su se jedva provukli protiv Sixersa, trebala im je vrhunska partija Middletona koji se vratio nakon ozljede taman da izrešeta najgoru momčad lige. Giannis blijed pored dužine Covingtona i Granta, Parker nevidljiv do produžetka kada je konačno nešto zabio. On je također muku mučio kreirati protiv Granta koji mu je ostavljao gomilu prostora na perimetru kako bi se mogao posvetiti pomaganju u sredini, što se potonjem na kraju obilo o glavu kad je Parker zabio tricu kojom je, pokazat će se, riješio utakmicu (bila mu je to tek deveta trica ove sezone). Noel standardno koristan u obrambenim rotacijama i zaštiti obruča, uglavnom s ove tri dugonje na parketu Sixersi su igrali odlično u obrani protiv napada kojem je, bez prvog (ili ako hoćete zbog Middletona reći prvog B) potrošača i strijelca Monroea (dobio dan odmora) nedostajalo ideja prema naprijed.

WEST

Tko je mogao očekivati da ćemo u rasponu od nekoliko dana dobiti dvije dobre tekme ovako kasno u sezoni od dvije momčadi koje su odavno osigurale startne pozicije. Rekordi su u principu nebitni, ali očito služe kao dobar motiv jer nisu samo Warriorsi lovili povijest, već i Spursi koji su pobjedom u ovoj utakmici mogli sezonu završiti bez poraza na domaćem parketu. Sada se pak više ne moraju bojati za tako nešto jer Golden State je još jednom dokazao da njihov napad itekako može zagorčati život obrani San Antonia, dok u obrnutom smjeru nema takve drame, napad Spursa jedva da izaziva obranu Warriorsa.

Taktički, jedina promjena na startu bila je kod gostiju koji su od početka zaigrali s Thompsonom na Greenu, birajući radije ostaviti Parkeru šuteve s poludistance otvorenima nego Greenu trice. Obzirom da Bogut ionako igra zonu, reket je pod kontrolom, Parker tricu ubaciti ne može bez ili s čovjekom na ruci, pa Curry u ovom matchupu čak ima i manje odgovornosti nego kad mora istrčavati zatvarati Greena na perimetru.

Spursi bez Duncana, što je ionako nebitno, ali još jednom i bez Diawa, koji je zbog bolnih prepona dobio produženi odmor. Ispalo je dobro da nije potpuno spreman jer Spursi sada barem imaju opravdanje, eh da je Boris barem bio u rotaciji... A mogu se žaliti i na LaMarcusov prst jer promašili su gomilu dobrih prilika na startu utakmice, posebice s poludistance (koja im je tijekom sezone bila najveći oslonac, ovo će morati zabijati u doigravanju ako naiđu na Golden State jer inače serija neće dugo trajati), samim time ostali su bez zalihe koja bi tokom večeri dobro došla. Ovako su Warriorsi preživjeli loš ulazak u utakmicu, umjesto u minusu bili su u egalu kojega će održavati do kraja.

Kada su se po običaju odvojili u zadnjih 6-7 minuta, ali, zanimljivo, ovaj put bez potrebe za smallball postavom. Poslao ju je Kerr zadnje 3 minute na parket, samo da se osigura, ali utakmica je već bila riješena. Jednostavno im nije trebala, ova klasična postava bez problema drži Spurse pod kontrolom i u biti je Pop trebao biti taj koji će nešto pokušati da malo razbije ritam. Nije, završnicu je iskoristio da vidi može li računati na Marjanovića i Martina u ozbiljnom kontekstu i odgovor je - ne može. Posebice ne na Martina, njegov angažman definitivno Spursima nije bio potreban i za vrijeme njegova boravka na parketu Warriorsi su i napravili prvu ozbiljniju prednost ove večeri. Sad, da se Pop držao udarnih opcija možda ne bi upali u toliki minus, ali onda bi Kerr ranije na parket poslao odred smrti, tako da nije ni važno, stvar se ne mijenja. Spursi jednostavno nemaju rotaciju s kojom mogu na Warriorse. A rješenje nije ni postava s 5 vanjskih koja je u zadnjoj minuti presingom smanjila minus, Curry i društvo tu su već odavno u mislima bili na sljedećoj utakmici.

Warriorsi su tako drugu večer za redom došli do pobjede oslanjajući se najvećim dijelom na naguravanje u reketu. S tim da su ovaj put dobili i briljantnu partiju Currya nakon koje će Pop opet morati razmisliti o tome da barem dio utakmice drži Leonarda ili Greena striktno na njemu (a znamo što to radi obrani Spursa). Steph je imao toliko svježine u nogama u zadnjoj četvrtini da je tu bilo pitanje tko je igrao treću utakmicu u četiri dana, on ili protivnici. Barnes odličan na Leonardu, uopće igra puno bolje ovu završnicu sezone nego što je bio slučaj u onom periodu nakon all-stara iako je i ovdje bilo primjetno kako puno bolje kažnjava mismatch kojim ga Spursi brane kada se igra u Oaklandu. Iggy i Ezeli su još malo drveni na ovim drugim večerima back-to-backa, posebice Ezeli koji obzirom da se doslovno vratio jučer nije ni trebao nastupiti ovdje, ali dok se playoff zahukta i oni bi trebali biti u pristojnoj formi, pogotovo jer će imati vremena između utakmica odmoriti se.

Hoćemo podijeliti prstenje odmah? Meni je svejedno, ja ću ionako gledati svaku tekmu playoffa radi igre, ali neizvjesnosti već odavno nema. Duncan će vrlo vjerojatno seriju s Warriorsima provesti na klupi, a da ista sudbina zadesi i Parkera nitko ne bi primjetio razliku (osim ako konačno ne počne koristiti prostor koji mu ostavljaju, što bi definitivno mogao ako bi se uspio vratiti u izdanje iz 2013.).

Posao su odradili i Jazzeri. Pobjedom u Denveru ne samo da su ostavili pod kontrolom vlastitu playoff sudbinu, već imaju šansu preskočiti i Dallas ako ovi kiksaju u zadnjem nastupu. Jasno, sad im još ostaje dobiti ih doma prekosutra. Uglavnom, Nurkić nije mogao drugu večer za redom nositi napad Denvera, tako da Utah nije imala većih problema kontrolirati utakmicu čak i bez Favorsa. Koji je dobio poštedu jer ga to koljeno očito muči već neko vrijeme, nema šanse da bi s njim u formi izgubili onu utakmicu od Clippersa na onakav način. U principu, tu je pogriješio trener što ga nije izvadio iz igre umjesto da je dopustio da Aldrich dominira nad njim. Ovako, mogu se nadati da će dan odmora dovoljno osvježiti Favorsa da protiv Mavsa bude u nešto boljem izdanju.

Odlična šuterska partija Lylesa i standardno solidan Booker tako su bili dovoljni, šteta samo što Nurkić nema kondicije nakon ovakve kilave sezone obilježene ozljedama da dvije večeri za redom odradi na istoj razini. Jokić je itekako sposoban igrati s njim, plus Nurkić je protiv Spursa lakoćom zabijao s poludistance tako da je ostajalo prostora za Jokića da igra i leđima, dakle nema razloga da ovo dogodine ne bude startni dvojac Nuggetsa i svojevrsni pandan Jazzu. Dapače, Utah može samo sanjati da njihova dva visoka imaju ovakav domet na šutu i da ih mogu koristiti kao stretch prijetnje.

Clippersi su ugodno odmorenom jezgrom odradili posao protiv Mavsa kod kojih se u petorku vratio Deron. Odnosno, vratili su ga u rotaciju nespremnog jer očito nisu uspjeli osposobiti Bareu koji je istegao prepone u puno važnijem dvoboju s Memphisom. Uglavnom, ako izgube sljedeću u Salt Lake Cityu, što je itekako realno očekivanje obzirom da igraju večeras, ostaje im osigurati mjesto među 8 pobjedom nad Spursima, što smo donekle i smatrali realnim raspletom. Ali. Spursi su ovim sinoćnjim porazom ostali dužni navijačima i sebi, vrlo lako bi se moglo dogoditi zadnju utakmicu sezone odigraju u punom pogonu kako bi s pobjedom ušli u doigravanje. Plus, onda nitko ne bi mogao Popa optužiti da kroji tablicu odmaranjem igrača. Samo, ako ne progledaju kroz prste Dallasu, Spursi otvaraju mogućnost prvoj rundi protiv Jazza, a mislim da bi to svakako željeli izbjeći. Tako da je još uvijek sve otvoreno, barem dok Rocketsi odrađuju posao, kao što su napravili sinoć s Lakersima. Odigrao je Bryant jednu od boljih partija ove sezone, ali Harden je bio još bolji u izdanju koje je manje-više standardno, tako da neke drame nije bilo. A kako će je i biti kad za Lakerse jedan Houston predstavlja nedostižan defanzivni ideal.

Filed under: bball 6 Comments
10Apr/160

FIVE…

Posted by Gee_Spot

Warriorsi i dalje imaju šansu srušiti rekord, Atlanta je skoro zakaparila treće mjesto, a Bullsi su našli načina održati teoriju živom samo kako bi nastavili mučiti svoje veterane i naše oči. Brzinski pogled na sinoćnju akciju u obje konferencije.

EAST

Atlanti nakon apsolviranja Bostona sad samo treba jedna pobjeda u zadnje dvije utakmice te jedan poraz Heata u njihove preostale tri da osiguraju treću poziciju. Dominacija nad Celticsima je tako opet potvrđena, imaju 3-1 u sezoni uz uvjerljivu koš-razliku tako da ih Boston ne može preskočiti ako u preostale dvije dobiju ili Cavse ili Wizardse u gostima. U tom slučaju im ne mogu ništa ni Hornetsi, dakle jedino se treba bojati Heata. Koji pak ima utakmicu više uguranu u raspored i koji teško može doći do potrebnih 3-0 da održi nadu u potencijalno domaćinstvo u prvom krugu.

Sama utakmica je, izuzmemo li fanatičnu tranzicijsku igru i run and gun pristup prvih 24 minute, pokazala da je ovo jednostavno matchup koji stilski odgovara Hawksima. Boston voli igrati agresivno na perimetru, čime otvara gomilu prostora Hawksima da brzim kretanjem lopte otvaraju prilike na strani bez lopte, što su ovi maksimalno koristili, šutirajući pri tome izvan pameti. Istovremeno Boston nema ni rješenja za Millsapa, visoki su im prespori, a smallball postavama ga ne mogu držati izvan reketa (pokušao je doduše Stevens sad već klasičnom taktikom da smallball četvorka čuva Horforda koji se ionako uglavnom izvlači na perimetar, ali time nije riješio prvi problem, jedan Johnson ili Sullinger jednostavno ne mogu braniti raspoloženog Millsapa), tako da je Atlanta trpala bez problema.

Prvi dio utakmice prošao je u suludom ritmu u kojem su se Hawksi solidno snalazili, ali sredinom susreta Boston se ipak uspio odvojiti, tako da je u završnici ipak trebalo usporiti i svesti ritam više na nadigravanje kroz postavljene napade. Čim su ostali bez tranzicije, Celticsi su počeli gledati u leđa Hawksima koji su tako od -12 otišli do +11 u rasponu od nekih 15-ak minuta. Uz puno kvalitetniju izvedbu u napadu u ovom playoff tempu, Hawksi su zaigrali i puno čvršću obranu, povukli su se u reket ostavljajući Celticsima skok-šut, ali ne i prostora za slash & kick igru, tako da su ih potpuno razbili.

U jedinoj preostaloj utakmici na Istočnoj obali Cavsi su izgubili utakmicu u kojoj im je starna petorka odigrala na razini i gdje se nakon uvoda u prvu, a zatim i treću četvrtinu, činilo da Cavsi ovdje neće imati problema. Međutim, rezerve Bullsa su odigrale odlično, energija Portisa i Felicia u reketu uz rastrčani doprinos Brooksa i McDermotta vraćali su ih u igru svaki put. I ne samo to, na startu zadnje četvrtine dok se James odmarao stigli su izgraditi čak i finu prednost koju Cavsi više nisu uspjeli stići ni u punom sastavu. A nisu jer Hoiberg je ovaj put bio dovoljno mudar ne vraćati više u igru Gasolov leš, držeći se radije raspoloženih mladih snaga pod košem. Ako već ne mogu spasiti ovu sezonu, a to si očito nikada neće priznati (doduše, morat će sutra jer Indiani treba samo pobjeda nad Netsima da bude sigurna među 8), barem su još jednom imali prilike vidjeti da imaju solidan potencijal u sredini i da im energije pod košem neće nedostajati ni u sljedećoj fazi.

WEST

Spominjao je Kerr kako će u završnici sezone pokušati dati što veće odgovornosti klupi, međutim već sinoć u Memphisu je bilo jasno da to neće ići - ako misle do 73, morat će maksimalno jahati startere. Cijedili su opet udarni trojac, s tim da Splash burazi nisu bili pretjerano raspoloženi s perimetra, tako da su se na kraju morali provući grit & grind potezima i borbenošću u reketu. Green ih je vukao u oba smjera, posebice na kraju kada su po tko zna koji put smallball postavom stizali minus, tako da je i pošteno što je upravo njegov (blago rečeno) sumnjivi ubačaj nakon skoka u napadu odlučio utakmicu. Dobili su još jednu na čistu volju, ali teško je reći koliko će imati energije sutra u San Antoniu, Spursi se odmaraju već dva dana i ako se odluče ići na pobjedu ne vidim načina odakle Draymond može izvući još jednu ovakvu partiju.

Ostale utakmice nisu imale težine, ali barem dvije su bile relativno zabavne. Posebice ova u Minnesoti gdje su Wolvesi još jednom potvrdili potencijal skinuvši Blazerse u Portlandu, a uz već standardno dobre partije petorke posebice veseli dobra forma Bjelice. S njim uz Townsa ova momčad dobiva jednu kvalitetu više, Dieng je solidan, ali nije idealno rješenje u napadu, a kada imaš opciju poput Bjelice, onda sve ide na još jednu višu razinu. Towns i društvo su bez problema pratili Blazerse poen za poen, Portland po običaju nije mogao braniti ništa u zadnjoj liniji i Towns je doslovno radio što je htio u sredini, što je Wolvesima omogućilo finu zalihu pred zadnjih par minuta. Ali, onda su Mitchell i Lillard zajedničkim snagama smislili način kako proizvesti dramu. Lillard je zabio nekoliko teških šuteva u svom stilu, a Mitchell je umjesto prve ili druge raspoložene opcije (dakle, umjesto Bjelice i Dienga) u završnici koristio Princea kao smallball četvorku (iako čovjek nema stretch kvalitetu i samim time je sve samo ne smallball igrač). Srećom, Towns je rutinski zabio šut za pobjedu i Minnesota nije ostala bez zaslužene pobjede.

Kingsi su se uspjeli oprostiti pobjedom od svojih navijača, a Oklahoma je izgubila još jednu završnicu, apsolutno nikakvog rješenja nisu imali kad je bilo najpotrebnije. Istina, ovo je tipična utakmica u kojoj nitko ne igra obranu ako ne mora, odnosno do zadnjih 5 minuta, a Kingsi čak ni tada. Onda obično rutineri poput Duranta i Westbrooka uzmu stvar u ruke i riješe stvar, pogotovo protiv ovakvog protivnika kod kojega glavnu riječ vode Collison i Gay. I brat Curry koji izgleda kao da je došao na hakl nakon obilnog ručka ili s treninga u Trnskom (igrao je ovaj put i DMC, ali nije baš ostavljao dojam da mu je previše stalo). Samo, kada Durantu i Westbrooku lopte ispadaju na sve strane i kada ne mogu izmisliti ništa pametnije od loših ishitrenih ulaza i šuteva, a na drugoj strani Collison stavlja sve što potegne, poraz je neminovan. I trebao je biti puno izraženiji da gostima nije upalo nekoliko očajničkih trica u završnici.

U najmanje bitnoj utakmici večeri Sunsi su još jednom odličnom partijom Teletovića sredili neprepoznatljive Pelicanse. Kada je dolazio u New Orleans, sumnjam da je Gentry mogao i sanjati da će u završnici sezone jahati Tima Fraziera i Toneya Douglasa kao bizarnu verziju Splash brothersa. Trash bros.

Filed under: bball No Comments
9Apr/160

SIX…

Posted by Gee_Spot

Dosta utakmica, nama su naravno najzanimljivije ove koje se direktno tiču playoff pozicija. Da vidimo kako se stvari razvijaju u obje konferencije.

EAST

Nakon što su jučer Miami i Atlanta pobjedama odradili posao, danas su istu stvar napravili Hornetsi i Celticsi (bez ikakvih problema protiv NBDL selekcije Netsa, odnosno Bucksa bez Middletona) tako da je na Istoku situacija ostala ista. Po planu je bio i poraz Heata u Orlandu. Druga večer back-to-backa protiv momčadi koja je u formi, očito je voljna igrati do kraja punom snagom i ima dovoljno napadačkog talenta, u startu je bila problem na kalendaru.

Odigrao je Heat dobro prema naprijed, posebice u prvom dijelu kada su preko klupe ekspresno napravili razliku (Spoelstra je u rotaciju dodao i Greena u puno većoj roli nego inače kako bi dobio nešto svježine), ali bio je to ujedno i jedini njihov bljesak. Magic je jednostavno imao previše oružja sposobnih napasti sredinu s perimetra tako da je obrana Miamia s vremenom prestala postojati. Uz standardno moćan učinak Vučevića koji je nakon povratka od ozljede nezaustavljiv, ovaj put je glavnu rolu u slash & kick igri igrao Fournier (Oladipo je dobio udarac u glavu i igrao je samo 28 minuta), a solidan je bio i Hez. Pokušavao ga je Heat napadati kroz post-up, ali Skiles ga je ovaj put držao na parketu cijelu završnicu, odlučivši se jahati smallball postavu (Gordon nije igrao zbog potresa mozga, tako da je imao samo Ilyasovu na raspolaganju od četvorki). Koja je ionako idealno pasala protiv rotacije koju koristi Heat.

Tako da Orlando nije imao nikakvog problema pratiti Heat koševima. Pokušao je Spoelsta sakriti Johnsona defanzivno na Paytonu, ali, jebiga, nije se imalo gdje isto napraviti s Wadeom koji je obranu uglavnom igrao pogledom. Kako je i Whiteside bio jednako kilav, i to u oba smjera, Spo je zadnjih nekoliko minuta pokušao s Haslemom kako bi dobio nešto žestine u obrani, ali, ništa od toga, veterani Heata ostali su u revijskom tonu, čuvajući energiju isključivo za napad gdje su solo akcijama upravo Wade i Johnson držali priključak.

Uglavnom, kad god je trebalo Fournier je našao prostora za nesmetani ulaz (Miami je stvarno izgledao kao ekipa na haklu koja je odlučila ostati jednu partiju viška na terenu da bi ubrzo shvatili da su se trebali skupiti doma dok su još mogli potrčati), dok su na drugoj strani igrači Magica barem trčali uokolo pokušavajući smetati. Ispadali su u obrani toliko često i tako su loše komunicirali da je Skiles vjerojatno grizao usne i čupao kosu (he he) cijelu večer, ali trud je bio neosporan i na kraju je i nagrađen.

Od manje bitnih utakmica recimo i kako su Raptorsi bez Lowrya i DeRozana, koji su dobili dan odmora na drugoj večeri back-to-backa, bez većih problema sredili Pacerse koji igraju stvarno kilavo u zadnje vrijeme. Kako su istovremeno Pistonsi razbili Wizardse bez Walla (još jedna potvrda odlične forme Jacksona), Reggie i društvo sada su na sedmom mjestu i vjerojatno će tu i ostati do kraja. U globalu to ne mijenja previše što se tiče playoffa - koliko god se čini da su Cavsi dobili povoljniji matchup, odnosno koliko god Indiana bolje putuje od Pistonsa što bi trebalo odgovarati Raptorsima koji doma nisu uvjerljiviji nego na strani te će im lošija gostujuća momčad dobro doći, ne treba zanemariti podatak da je forma Detroita u uzlaznoj putanji, a Indiane u padu.

WEST

Na Zapadu je Dallas odradio posao protiv Memphisa i tako se približio šestoj poziciji koja ga vodi na Oklahomu (Carlisle definitivno trlja ruke svjestan da može iznenaditi Donovana par puta, jasno ako izdrže u egalu do završnice). Obzirom na poraz Jazza od Clippersa, Mavsi bi ovu priliku morali iskoristiti bez obzira na ishod međusobnog dvoboja u Salt Lake Cityu. Naime, bez obzira na očekivanu pobjedu u toj utakmici, Utah je, u večeri kada se na parket vratio Burks, upala u dodatni minus neplaniranim porazom od B-selekcije Clippersa koji su opet na gostovanje poslali roster bez ijednog člana udarne četvorke. I kao i nedavno protiv Oklahome, 48 minuta opuštenog smallballa s gomilom ispaljenih trica održao ih je u utakmici do završnice, s tim da su ovaj put uspjeli ukrasti i pobjedu. Doduše, manje uspješno su rešetali s perimetra nego u Oklahoma Cityu i imali su beka manje u rotacije (nije bilo Riversa pa je dobar dio večeri, odnosno dok nije izvrnuo zglob, Pierce glumio playmakera dok se Prigioni odmarao, ovoliko posjeda kao primarni kreator PP nije potrošio u cijeloj sezoni), ali sve su nadoknadili odličnom obranom. Igrali su praktički zonu, uz to maksimalno konzervativno na pick & rollu, izazivajući Jazz da ih dobije šutom iz vana.

Snyder cijelu večer nije uspio naći petorku koja može funkcionirati protiv smallballa, dok na kraju nije uvidio da nema smisla ići glavom kroz zid i dok nije umjesto jednog visokog stavio Inglesa u igru, a Haywarda gurnuo u rolu smallball četvorke. U završnici su tako ne samo stigli prednost Clippersa već su izgradili i pristojnu zalihu pred zadnjih par minuta koju su prokockali na nezamisliv način. Aldrich je zagospodario u oba reketa, Green je preuzeo ulogu lidera od Piercea i eto Clippersa u produžetku (a sad pročitajte ovu rečenicu još jednom da se uvjerite da niste disleksični). Imali su Jazzeri nekoliko prilika i na kraju utakmice i u produžetku, ali Clippersi se nisu predavali i onda je, potpuno predvidljivo, Crawford u svom stilu stavio tricu za pobjedu.

Prezabavna utakmica (ako niste navijač Jazza, naravno) u kojoj su Prigioni, Crawford, Green i Pierce odigrali na iskustvo kada je bilo najpotrebnije, koristeći sve trikove koje su naučili u karijeri. Aldrich je samo potvrdio da ga čeka puno bahatiji ugovor na ljeto, a Rivers ima još prilike uigravati ovu interesantnu drugu postavu za par kratkih šihti po večeri u playoffu.

Uglavnom, Utah sada mora pobijediti u preostale tri utakmice do kraja kako bi preskočila Memphis (koji pak sve svoje mora izgubiti). Novi kiks si ne smiju dozvoliti jer Rocketsi još uvijek imaju šanse preskočiti ih ako ostanu na 41-41 zbog više konferencijskih pobjeda. Problem je što će se morati vaditi u Denveru, olakotna okolnost pak što će i Nuggetsima ovo biti druga večer back-to-backa, tako da nije da ih čeka nemoguća misija.

Kad smo već kod Denvera, Spursi su očekivano nastupili u Mile High Cityu bez pola momčadi (doduše, igrao je Duncan kojem je trebalo malo razgibavanja nakon što su Warriorsi još jednom dokazali da je nemoćan u njihovom matchupu), što su Nuggetsi iskoristili da konačno dođu do pobjede nakon tri poraza na domaćem parketu. Usput su stigli i testirati dvojac Nurkić-Jokić u prvom zajedničkom startu sezone.

U ovim potpuno nebitnim utamicama, Pelicansi su bili manje loši od Lakersa koji tako nastavljaju povećavati lutrijske šanse, a Knicksi su uspjeli dobiti Sixerse.

Filed under: bball No Comments
8Apr/161

SEVEN…

Posted by Gee_Spot

Eto, zahvalio bih se ovim putem Rocketsima što su se porazom od Sunsa praktički eliminirali iz trke za playoff, olakšavši nam tako život jer sada barem više ne moramo razbijati glavu oko toga tko ima prednost nad kime ako bi se stvorio nekakav krug. Ako Jazz i Dallas odrade onaj minimum koji se od njih očekuje, sve što ostaje za dešifrirati je podjela mjesta od šeste do osme pozicije.

Da ovo ne bude jedini šok večeri pobrinuli su se Spursi koji su u Oakland stigli u punom sastavu. Valjda je Pop mislio kako je ovo idealna prilika za dobiti jednu u gostima kod prvaka kako bi im dodatno poljuljao psihu - Spursi su imali hrpu vremena za odmarati se dok se Warriorsima rušio san o novom rekordu, dakle očito su im protivnici u ovom trenutku umorniji i fizički i psihički. I tako smo dobili poštenu utakmicu s kojom je najbolje otvoriti osvrt.

SPURS @ WARRIORS

Nikakvih velikih odmaka od očekivanja na startu, Timmy je bio pod košem umjesto Diawa (koji je jedini iz udarne rotacije dobio poštedu), sve ostalo još predvidljivije. Leonard na Greenu kako bi zaustavio 1-4 pick & roll, Green na Klayu, a nezgodan zadatak izlaženja na perimeter dobio je LMA koji je pratio Barnesa. Na drugoj strani Curry na Greenu, Klay na Parkeru. Ionako je najbitnije da su obje momčadi vjerne principima matchup zone, uglavnom se preuzima na svakom bloku i brani se prostor. Prvu reakciju imaju Warriorsi, Draymond je nervozan, zbog tehničke ga Kerr stavlja na klupi i već nakon 4 minute unutra je Iggy, a Warriorsi su u smallball načinu rada, samo s Bogutom u sredini. Iggy je sad na Leonardu što ne može škoditi, očekujem da u eventualnoj playoff seriji Iggy čak i zamijeni Barnesa u startnoj petorci kako bi stalno mogao visiti na Kawhiu.

Uglavnom, Spursi su vidno zbunjeni u napadu jer sada imaju taj očiti mismatch u kojem je na Aldridgeu redovito niži igrač te zaustavljaju napad kako bi LaMarcusa namještali u post-upu. Istovremeno, nemaju slash & kick igru jer dva glavna kreatora, Parker i Leonard, ne mogu sa sebe otresti Klaya i Iggya. Gledam ovo i mislim se, zar je moguće da je niti 5 minuta nakon prvog podbacivanja lopte Kerr već matirao Popovicha? I to bez Draymonda? Nije, Spursi rade u sredini i na silu trpaju poene, ali, ako su Warriorsi sposobni bez drugog najboljeg čovjeka držati ritam i stvarati probleme protiv najbolje petorke protivnika, to je velika stvar za buduće utakmice.

Kada su krenule rotacije, Warriorsi su se počeli odvajati jer Kerr je uz onaj standardni luksuz, da uvijek na parketu ima ili Stepha ili Klaya, sada imao na raspolaganju i odmornog Greena. San Antonio je pak bez Diawa imao čovjeka manjak u rotaciji, na parketu smo tako gledali previše Andersona, a uz to Aldridge je navodno bio dobio udarac po prstu pa su već počeli s pripremama izlika u stilu "LMA nije bio u punom pogonu, a ovo nije toliko važna utakmica da ga forsiramo ako ne moramo". Uglavnom, potpuno fokusirani Warriorsi prijete ovo pretvoriti u kamilicu, ali Spursi, točnije Danny Green, tricama razliku održavaju podnošljivom.

Međutim, ni u nastavku San Antonio nije uspijevao smanjiti tih 10 do 15 poena koje su Warriorsi održavali. Praktički, gledaš da vidiš hoće li Pop pokušati nešto novo, ali ništa novo nije se događalo. Spursi s Duncanom ne mogu napraviti previše, to je danas bolno očito, praktički Timmy i Bogut isključuju jedan drugoga, u obrani se međusobno ignoriraju i igraju zonski, a ova preostala četvorka riješava stvar. I Warriorsi definitivno imaju bolju četvorku prema naprijed plus nemaju slabu obrambenu kariku kao što je na drugoj strani Parker. Tipa, čak i u ovoj postavi bez Iggya, Barnes je odrađivao solidan posao na Leonardu, dok su Spursi na drugoj strani imali ogromne probleme oko podjele posla. A Warriorsi su im ih dodatno zagorčali nabijanjem ritma - brzim otvaranjem Curry je zbunjivao tranzicijsku obranu Spursa, nije im dozvoljavao da podjele role kako žele, tako je često negdje nastajao dodatni mismatch.

Sad, Spursi su igrali toliko netipično traljavo u tranzicijskoj obrani, a i uopće, da sam siguran kako će ih Popovich satrati idućih dana pokazujući im gdje su sve griješili (tipa, na nekoliko 1-4 pick & roll akcija Warriorsa sa strane nisu preuzimali, valjda je dogovor bio ako igrač ide po osnovoj liniji da se ostaje na čovjeku i da zonu ispred čuva centar, međutim jednostavno nema smisla ostavljati Stephu toliki prostor pa makar se radilo o poludistanci, netko mu stalno mora puhati za vrat). Već sredinom treće gotovo da se nitko nije ni trudio kod gostiju, Warriorsi su se totalno razigrali i kad se otišlo preko 20 sve je bilo jasno. Zadnjih 18 minuta tako su bili šetnja za domaćina koji još uvijek gaji nadu da može srušiti rekord.

Spursi će gotovo sigurno sutra u Denveru odmarati cijelu momčad i sada je pitanje što Popovich planira. Hoće li s tri dana priprema i odmora u nedjelju istrčati u punom sastavu kako bi vratio momentum i, ni to ne treba zanemariti, obranio domaći parket? Ili će izbjeći direktno sučeljavanje i rizik kojega bi još jedan ovako uvjerljivi poraz donio glede samopouzdanja? Svaka čast na pokušaju da iznenade Golden State na njihovom parketu i iskoriste možebitni trenutak slabosti, ali ako već nakon 5 minuta imaš dojam da je protivnik bolji, nije da si baš previše postigao. Dakle, nakon svega, stvar je i dalje takva da ju je najbolje opisao sam Popovich kada je rekao da nikada o nikome u životu nije razmišljao kao o Warriorsima i da još nije našao rješenje. Vjerujemo ti Gregg.

SUNS @ ROCKETS

Kad sam računao da Rocketsi imaju četiri zicera do kraja priznat ću da nisam vodio računa o tome da jednog igraju na drugu večer back-to-backa nakon onog fizičko-emocionalnog pražnjenja protiv Dallasa. Kad dodaš taj umor u jednadžbu s činjenicom da su Rocketsi jedna velika katastrofa od momčadi, onda nije nikakvo čudo da se ovakvi šokovi događaju. Opet, svemu usprkos, ovo su ipak jebeni Sunsi i ovo su Harden i društvo morali dobiti pred svojom publikom.

I iako su iz nekog razloga opet vratili Motiejunasa na parket (valjda da pariraju centarskom dvojcu Sunsa iako je upitno koliko Motiejunas u ovom trenutku može pomoći sve da igraju protiv dva telefonska stupa), Rocketsi su pristojno otvorili, ubacivali su dovoljno da već do kraja prve četvrtine izgrade solidnu prednost. Međutim, kada ostavljaš perimetar otvorenim cijelu večer, prednost je nemoguće zadržati i to su Sunsi vrlo brzo dokazali, posebice kad su na parketu imali dodatnog šutera. Kruženjem lopte došli su do čak 31 asista i 39% za tricu, što je za momčad poput njihove fantastičan uspjeh. Za kojega mogu prije svega zahvaliti obrani Rocketsa koja nije imala pare za oduprijeti se (posebice je mrtav bio Dwight, on se protiv Dallasa stvarno trošio da nekako zakrpa obranu i ovdje nije mogao ponoviti isto, a Capela je bio previše ukočen da nadoknadi manjak Howardove dobre partije).

Početkom treće Houston opet gradi prednost jer su na parketu Chandler i Len, ali čim su ubacili Teletovića, Sunsi opet dobivaju potrebnu dodatnu šutersku opciju koja može kazniti "obranu" Rocketsa i za čas su u egalu, kojega održavaju do same završnice kada konačno kradu utakmicu. Bilo je jasno da je Houston na parama, nisu bili u stanju ni hvatati skok u obrani ni prenijeti loptu, tako da su Sunsi rutinski priveli stvar kraju. A nije da nemaju rutinera, s Chandlerom, Teletovićem, Priceom i Tuckerom na parketu imaju dovoljno iskusnih profesionalaca na raspolaganju, problem je samo što ti profesionalci u zadnje vrijeme rijetko imaju prilike igrati ozbiljne završnice jer su vođeni kao hrpa amatera. Mislim, čudi me da je Watson na kraju zbrojio 2 i 2 i ostavio na parketu stretch postavu, obzirom da je u utakmici protiv protivnika koji isključivo igra smallball našao načina odvojiti 17 minuta za petorku s Lenom i Chandlerom. Tijekom kojih su ostvarili -14. U utakmici u kojoj su dobili s +9. Pa vi sad računajte koliko su razliku napravili tijekom onih 31 minutu dok je na parketu bio dodatni visoki šuter. Čekaj, ne treba računati, Teletovićeva minutaža i Teletovićev +/- sve jasno govore.

OSTALO

Atlanta je ugostila Raptorse i konačno došla do jedne pobjede ove sezone u međusobnim dvobojima. Toronto tako sada ima 3-1, a iako je Atlanta solidno izgledala u svim ovim utakmicama, Raptorsi bi obično našli načina istjerati ih iz reketa i pri tome izigrati njihovu obranu jašući dva elitna kreatora. Uglavnom, iako Raptorsi na svojoj strani imaju score, ovo bi mogao biti izuzetno zabavan dvoboj u polufinalu jer se radi o eventualnom sudaru najboljeg pick & roll napada lige (Warriorsi su učinkovitiji, ali troše duplo manje posjeda na pick & roll koji je Torontu osnova igre) s jednom od boljih obrana pick & rolla u ligi. Do sinoć su Raptorsi uglavnom potvrđivali kako su za nijasnu bolji u tome što rade od Hawksa, ali, logika nalaže da je i Atlanta morala dobiti jednu. Ono što Raptorse može veseliti je da su, usprkos limitiranom učinku Lowrya i DeRozana (koji nije mogao ubaciti ništa iz vana, što je olakšalo Atlanti branjenje strane bez lopte ako bi napad išao kroz Lowrya) te usprkos odličnoj šuterskoj večeri Hawksa koji teško mogu redovno ponavljati ovakve iznadprosječne partije s perimetra, cijelu večer našli načina ostajali u blizini. Stoga im ovaj poraz definitivno nije poljuljao stav da imaju formulu za dobiti Atlantu. Uz to, dodatni razlog za zadovoljstvo je i povratak Carrolla u rotaciju koji je izgledao sasvim solidno u obje role, i onoj trojke i onoj smallball četvorke. Ako je spreman kako se čini, onda Toronto stvarno ima razloga za optimizam pred početak playoffa.

Tvrdoglavi Bullsi i dalje ne šalju Butlera i Gasola na odmor, tako da su im priuštili još jedno mučenje. Miami je odigrao koliko im je trebalo, a iako je Chicago dao sve od sebe da utakmicu odvuče u blato jer samo u takvim uvjetima u kojima se igra na što manje posjeda imaju šanse, jednostavno nemaju dovoljno tijela da se nose u završnici kada protivnik na parketu ima najbolje opcije. Butler i Gasol su u takvoj formi da ne mogu igrati u dva smjera, najbolji visoki defanzivac kojega imaju na rosteru je Felicio i u takvom kontekstu nisu u stanju igrati obranu na potrebnoj razini da smetaju Heatu. Posebice kada ovi dobiju standarni učinak od klupe. Uglavnom, Heat je očekivano došao do pobjede iako na teži način nego su se nadali jer Bullsi očito imaju namjeru ubiti igrače (valjda je sada i Butlerov ego svjestan da ovo ne mogu popraviti), tako da je sada pitanje hoće li dodatni napor koji su morali uložiti koštati Miami sutra na gostovanju u Orlandu?

U najmanje bitnoj utakmici dana Wolvesi su odradili posao protiv Kingsa koji su nastupili bez Ronda i Cousinsa (toliko o tome da će ga odmarati samo na gostovanjima). Ništa tako od centarkog dvoboja budućnosti, ali imali smo prilike gledati Townsa i LaVinea u akciji što je uvijek dobro za oči, a i Bjelica je odigrao još jednu odličnu partiju. Iako je veselo bilo i na drugoj strani, pokušaji Kingsa da igraju obranu su urnebesni - kada Rudy Gay viče na suigrače jer su se zaboravili rotirati, onda vam je sve jasno.

Filed under: bball 1 Comment
7Apr/163

POWER RANKINGS, 1. WEEK TO GO

Posted by Gee_Spot

Ajde, ispalo je relativno zanimljivo ovo preslagivanje na kraju. Na Istoku je zamrla borba za osmo mjesto, ali pozicioniranje od 3. do 6. je itekako interesantno zbog potencijalnih matchupova. Na Zapadu su porazom Rocketsa u direktnom sudaru s Dallasom stvari također vjerojatno riješene (jesu malo sutra, ali bilo bi fer da Houston kiksa i poštedi nas muke da gledamo Beasleya u playoffu), ali također nije svejedno tko će biti sedmi ili osmi, barem ne iz perspektive prvog i drugog.

Ako netko ne kuži zašto držim fige Warriorsima da dobiju Dallas ili Houston u prvoj rundi, onda stvarno svijet ide kvragu. Mislim, ljudi se trude iz večeri u večer srušiti rekord za koji smo mislili da će stajati još desetljećima, dok s druge strane Spursi uništavaju prilike za pogledati dobru košarku jer na direktne konkurente šalju rostere bez pola startera. I onda bih kao trebao željeti da za takve postupke dobiju nagradu u vidu lakšeg protivnika. Ma molim vas. Ne moraju Warriorsi srušiti rekord (tu ispod pokušat ću objasniti i zašto mislim da ne bi trebali), ali neka se lijepo odmore u prvoj rundi jer su to zaslužili po svim čovjeku znanim zakonima. Iz istog razloga stisnut ću šaku i uzviknuti "YESSS!" ako lutrija Sixerse odbaci na četvrto mjesto - postoje puno organskiji načini za tankirati od čiste, nepatvorene namjere.

Uglavnom, kako je rasplet relativno interesantan, zadnji tjedan ću odbrojavati svakodnevnim osvrtom na viđeno te noći, uostalom u ovoj fazi sezone rankingsi imaju puno manje smisla od matchupova i stoga ćemo se idućih sedam dana baviti ponajviše raspodjelom startnih pozicija u playoffu.

1. WARRIORS

I koliko god navijam za Warriorse da kao nagradu za zalaganje dobiju lakšeg protivnika u prvom krugu, toliko nemam ništa protiv da ne ostvare novi rekord po broju pobjeda u sezoni. Istina, ne nalaziš se često u situaciji da gledaš ovakvu momčad sposobnu doći do 73-9, ali, gledajući širi kontekst, pitanje je da li su Warriorsi stvarno zaslužili preskočiti onakvu momčad kakva su bili Bullsi? Kada je Pippen neki dan izjavio kako bi njegova momčad pomela Warriorse, okarakterizirali smo to kao gorčinu ex-zvijezde, ali, ako malo razmislite, možda je Scottie na tragu nečega. Navest ću dva razloga zbog kojih Warriorsi ipak gledaju u leđa Bullsima. Prvi je taj što su Bullsi tada ostvarili 12.2 koš-razliku, dakle za cijelih 1.4 poena bolji su od trenutnog učinka Golden Statea. Matematički, ta koš-razlika Bullsa trebala je donijeti samo dvije pobjede manje, dakle Bullsi nisu bili preveliki miljenici sreće kao Warriorsi koji su svoju koš-razliku već sada nadmašili za četiri pobjede (matematički, njihova koš-razlika u vakumu bi trebala donijeti 65 pobjeda u sezoni). Uglavnom, Warriorsi nisu najveća momčad svih vremena, ali su definitivno najveća tricaška momčad svih vremena.

Zadržimo se još malo ovdje. Zašto je tolika varijacija između statistike i rezultata? Zato jer trica donosi puno više varijabli time što momčad koja ovako uspješno pogađa s perimetra podiže efektivni šut u nebo, što se vidi i iz činjenice da je Warriorsima efektivni šut 56%, a Bullsima je bio 52%. Po meni, to samo dodatno pokazuje koliki je podvig ono što je Bullsima pošlo za rukom - da se tada pucala trica kao danas, koliko su još mogli pobjeda dodati na konto? Chicago je te sezone tricu pucao preko 40%, bili su jedna od efikasnijih momčadi u ligi, a uz Kerra koji je realizirao s preko 50%, imali ste još Jordana i Kukoča koji su gađali preko 40% i Pippena koji se zaustavio na više nego dobrih 37%.

I tu dolazimo do drugog razloga. Razlika kvalitete lige tada i sada bila je ogromna. Bullsi su svoj rekord postavili pored tri legitimna izazivača (Orlando, San Antonio i Seattle) i još hrpe tvrdih veteranskih jezgri (Jazz, Lakers, Knicks, Pacers, Rockets), dok Warriorsi imaju na rasporedu tek tri protivnika od kojih dva imaju probleme s identitetom. I ta slabija konkurencija itekako objašnjava zašto su Spursi u sjeni najveće tricaške momčadi svih vremena uspjeli napraviti ovo što jesu - ostati u mogućnosti ostvariti sezonu bez poraza na domaćem parketu (zamalo ih je tu zeznuo Jazz) i pri tome ostvariti bolju koš-razliku od Warriorsa (koji će osvojiti prvu poziciju).

Čekaj, kako s boljom koš-razlikom (inače, kad se već bavimo ovom temom, recimo i kako oni za Bullsima zaostaju samo 0.7 poena u prosjeku) mogu ovoliko zaostajati rezultatski? E, tu opet dolazimo do priče o efektivnom šutu i nevjerojatnih mogućnosti koje vam otvara trica, točnije sposobnost da je ubacujete bolje od ijedne igrice. Samo zahvaljujući tome, GSW je s jednim hall of fame igračem i dva solidna all-stara uspio ostvariti nešto što je prije njih mogla još samo petorka koju su činili Jordan, Pippen, Kukoč, Rodman i Harper. A kada vidiš ova imena ovako na papiru, još si nekako sigurniji da je Scottie bio na pravom putu kada je rekao to što je rekao.

Što se raznih rekorda tiče, jedan sigurno neće ostvariti, onaj o idealnoj sezoni na domaćem parketu.

Nakon što su se toliko puta provukli kroz najuže anuse poznate fiziologiji (na pamet prvo pada utakmica protiv Oklahome, a itekako je svježe i nedavno gostovanje u Salt Lake Cityu, pa i u Minneapolisu gdje su se prije dva tjedna također jedva odvojili u samoj završnici), protiv Bostona i Minnesote nije išlo. Stisli su Celticsi, ovaj put dovoljno da se Curry i društvo ne provuku. Naglasila je ova utakmica još više koliko je u biti ovo što su napravili suludo jer gotovo svake večeri dočekuju ih potpuno nabrijani protivnici. S tim da Boston nije dobio obranom već izuzetnom šuterskom partijom u zadnjoj četvrtini kada su dubinom i strech postavama predstavljali ogroman problem Warriorsima. Prvo, u stanju su zbog dublje rotacije držati visoki ritam bez problema, tamo gdje se većina protivnika pogubi kada Golden State ubaci u nitro, oni su samo nastavili igrati. Drugo, otežali su maksimalno život obrani Golden Statea jer je Stevens koristio sjajne postave koje nije bilo lako braniti obzirom da su igrali s 5 igrača na perimetru, dakle u neku ruku su bili više stretch od kraljeva stretcha. A ako mogu dodati i treće, pogodili su hrpu teških šuteva, što je na kraju krajeva također jedan od preduvjeta da dobiješ Golden State.

Wolvesi su pak još jednom pokazali da imaju talenta za trčati sa svima u napadu i da ih se ne može tek tako dobiti u neobaveznoj utakmici bez obrana (odnosno, bez obrane kod domaćina, Wolvesi su se ipak trudili). Vratio se Iggy u ovoj utakmici u rotaciju, ali nije pomoglo, mlađa momčad ovaj put je bila ta koja je u završnici podigla ritam, a Golden State ga nije mogao pratiti. Pokazavši još jednom da im treba odmor, definitivno bi bilo suludo da na drugoj večeri back-to-backa u San Antoniju nastupe sa svim starterima u nekom pokušaju da love rekord.

Dakle, čisto po zakonitostima brojeva do ovakvih poraza je moralo doći jer ne možeš dobiti baš svaku gustu završnicu tricom s 9 metara, ali, nevezano uz logiku, način na koji Warriorsi trenutno igraju podsjetio nas je da su ranjivi. Ne toliko jer netko ima recept za zaustaviti ih, već zato što i njihova naizgled idealno posložena konstrukcija ima temelje koji se mogu zaljuljati ako naleti oluja. Kerr dozira smallball košarku jer treba sačuvati Greena koliko je moguće u ovom kontekstu, tako da itekako ovise o učinku konzervativnijih postava, a tu je liga već polako skužila kako se njihovog centra može ignorirati u obrani, bez obzira bio on Bogut ili nedajbože Varejao. Uz to, bez Iggya nemaju sekundarnog kreatora koji može nositi momčad bez Stepha na parketu, odnosno kada Stepha udvoje.

Ok, ovo zadnje će biti uklonjeno kada se Iggy vrati u punu formu, ali taj problem balansa između učinka visoke i niske petorke ostaje. Momčad koja bude u stanju ostvariti prednost dok je na parketu Bogut, možda i može preživjeti postavu s Greenom na petici. Jasno, u tom slučaju Kerr uvijek može povećavati minutažu svojoj uber-petorci, kao što je uostalom napravio i u Finalu kada ih koristio od starta, ali da bi to funkcioniralo, morat će svi biti blizu 100% fizičke spreme. Da se razumijemo, u tom slučaju Warriorsi su neriješiv problem svima, čak i Spursima, ali, svakim postotkom kojim odu ispod idealnog izdanja, smanjuje im se margina pogreške.

2. SPURS

Idealan tjedan, samo dvije utakmice na rasporedu što je omogućilo Popovichu da dodatno odmori momčad, pa možda i ne odluči na gostovanje u Oakland voditi samo rezerve (ne bi se kladio, prije će čuvati dio momčadi za drugu večer back-to-backa u Denveru, s tim da bi zato protiv Warriorsa u San Antoniu trebali nastupi svi). Tjedan pred njima je naporan, ali nije da ih to previše brine, sve je ionako odavno jasno. Kao i što je jasno da će imati mogućnosti krojiti raspored na dnu jer će vjerojatno zadnju utakmicu sezone protiv Dallasa igrati s B momčadi, dakle ako Dallasu bude trebala pobjeda za skočiti na sedmo mjesto, Spursi će im je rado prepustiti kako bi izbjegli Jazz.

S kojim su se itekako namučili u utakmici koja bi tako mogla biti najava playoff serije. Standardno odvajanje Spursa u trećoj četvrtini ovaj put nije poslužilo jer je Ingles s tri trice u dvije minute utakmicu vratio u egal, dok ju je u Hood u završnici pokušao ukrasti i, da mu je upao zadnji šut, u tome bi i uspio. Sad, istina je da Pop nije koristio idealnu rotaciju i da je iz nekog razloga u završnici bilo previše Andersona na parketu (iako je odigrao solidno kao smallball četvorka teško da će imati ovakvu rolu u doigravanju, a i teško da bi Pop propustio staviti Leonarda na Hooda čim je ovaj krenuo s ulazima razbijati obranu Spursa), ali isto tako možemo reći da je Jazz od još uvijek ozljedom usporenog Favorsa dobio utakmicu debelo ispod njegove razine. U svakom slučaju, bio bi ovo fascinantan dvoboj jer bi Spursi, iako su dominirali u sezoni dobrim dijelom jer igraju s dva visoka, u ovoj seriji očito češće posezali za smallballom kako bi iz takta izbacili Jazzere.

Zato se barem nisu mučili protiv Toronta nekoliko dana ranije, stigli su Raptorsi na izlet bez Lowrya i DeRozana tako da su priliku da se raspucaju i odrade šuterski trening iskoristili Leonard i Aldridge.

3. CAVS

Imali su problema s Hawksima u završnici utakmice, kad je ovima počeo upadati skok-šut tražio je Lue rješenja na sve strane. Iako je bio dobar u startu, Mozgov jednostavno ne može pratiti Horforda po perimetru na duži rok, a kombinacija Lovea i Thompsona imala je ogromnih problema čuvati dvojac Scott-Horford, kamoli Millsapa i Horforda. U završnici je Lue pokušao s LeBronom na Horfordu dok je Thompson igrao rolu centra u zoni, uglavnom ostavljajući Millsapa na trici. Sad, to donekle ima smisla jer je Millsap s 31% slabiji šuter od Horforda koji je u jednu sezonu postao rasni stretch igrač (35% uz čak 3 pokušaja po tekmi), uz napomenu kako je Millsap katastrofalan šuter iz kornera gdje su ga Cavsi s pravom potpuno ignorirali. Ali, ovo jasno pokazuje kako je Atlanta nezgodan matchup Cavsima, što je uostalom bio i razlog zašto su mnogi od nas koji se bavimo ovim pizdarijama i prognozirali da će oni biti predstavnici Istoka u Finalu prošle godine.

Samo, dogodilo se tada da je Atlanta bila ta koja je doživjela pad u formi i gomilu ozljeda dok su se Cavsi okupili oko borbene playoff divizije. Ove godine stvar je drugačija, Hawksi su odlučili tempirati formu za nakon all-stara ne obazirući se na rezultat u regularnoj sezoni, koristeći je uglavnom za uigravati nove opcije poput spomenute Horfordove stretch kvalitete. A kako Cavsi osciliraju u formi, može li se dogoditi da ove godine, kada to nitko nije očekivao, gledamo ono što smo (barem neki) očekivali još lani? Pad Clevelanda od Atlante? Ništa od toga, Cavsi i dalje imaju previše talenta i u ovoj utakmici su radili previše glupih grešaka, posebice LeBron, očito se opustivši u drugom dijelu nakon što su u prvom dominirali, vjerojatno ostavši malo i bez zraka obzirom da su igrali drugu večer back-to-backa.

A dominirali su i u ostalim utakmicama potvrdivši da su spremni za playoff. Netse i Buckse su apsolvirali bez problema, s tim da je najdojmljiviji nastup bio protiv Hornetsa koje su također sredili po kratkom postupku. Logično, u ovako gustom tjednu s 5 utakmica uguranih u 7 dana, protiv Indiane su odlučili odmoriti Jamesa koji je odradio fenomenalan tjedan (izuzev drugog djela protiv Atlante bio je u očitom playoff modu), a usput su opet morali izvući Lovea iz utakmice zbog problema s leđima, tako da je jedan poraz bio neminovan. Nebitno, igrom u ove 4 pobjede samo su još jednom potvrdili da im na Istoku nitko nije ni blizu kada su fokusirani. A da su nakon dugo vremena fokusirani pokazuje i podatak da je Lue konačno ostao oslonjen na jednu rotaciju, koristeći čak istu startnu postavu u ovom periodu, izuzev protiv Hornetsa kada Irving nije nastupio zbog gležnja (čime je pobjeda nad potencijalnim protivnikom u drugoj rundi playoff još dojmljivija). Kako će završavati, to je još otvoreno, ali barem znaju kako će početi.

4. THUNDER

Trebala im je puna minutaža Duranta i Westbrooka da iščupaju pobjedu protiv Clippersa koji su, osim bez Griffina, u Oklahoma Cityu zaigrali i bez Paula, Jordana i Redicka. Glupa situacija koja ne zahtijeva poseban komentar, ali blesavo je da se protiv ovakve momčadi ne možeš odvojiti i odmoriti udarnike barem u zadnjoj četvrtini. A kad smo već kod zadnje četvrtine, nekoliko dana kasnije protiv Rocketsa pokazali su opet ono lice koje smo vidjeli toliko puta, potpunu nesposobnost da odigraju obranu u zadnjih 5 minuta. Donovan se ovaj put vratio klasici i protiv Hardena je koristio Waitersa, što je Brada pak iskoristio da trpa i donese pobjedu Houstonu. Razlika u energiji bila je očita i u obrani gdje su Rocketsi letjeli na sve strane, dok je Oklahoma uzimala loše šuteve kroz, vidno ne pretjerano inspirirane, Duranta i Westbrooka.

Denver su sredili u dvije četvrtine, što se pokazalo dobrim jer su mogli odmoriti jezgru za drugu večer back-to-backa protiv Blazersa (živina Westbrook je usprkos samo 27 minuta na parketu ostvario triple-double). Samo, ni njima više nije stalo do nebitnih brojki, radije su dodatno odmorili Ibaku, Duranta i Westbrooka i tako omogućili Blazersima da i matematički osiguraju playoff.

5. CLIPPERS

Uz maloprije spomenuti poraz od Oklahome gdje su igrali s B momčadi, zabilježili su tri lagane pobjede, od kojih posebice treba spomenuti onu protiv Wizardsa gdje im se konačno pridružio Blake. S njim u petorci sredili su nakon toga dva puta u dva dana i Lakerse, idealan raspored za lagano uigravanje prije nego im zaprijete Blazersi koji su sve bliži definitivnom preuzimanju petog mjesta.

6. RAPTORS

Nakon što su odradili posao protiv žilavog Memphisa, na drugoj večeri back-to-back u San Antoniu odlučili su odmarati udarni dvojac, što se pak pokazalo mudrim jer su protiv Hornetsa i DeRozan i Lowry bili u top izdanju. Dobar znak pred prvu rundu koju će valjda konačno preskočiti.

7. HAWKS

Odličan tjedan za odmoriti se pred tri potencijalno teške utakmice u završnici sezone, osim zicera protiv Sunsa imali su tek još spomenuti derbi protiv Cavsa. Tu su u prvom dijelu dobili po nosu dok su se držali standardnih Budenholzerovih rotacija, ali u nastavku su se prilagodili playoff atmosferi te su se povećanjem minutaže starterima vratili u utakmicu. Kao što je već ranije rečeno, Cavsi nisu izgledali bajno i dodatni pritisak ih je tjerao na hrpu grešaka, ali i bez toga su našli put do pobjede. Atlantine slabosti, skok i zadnja linija, prelako se mogu iskoristiti, dakle napadački bi morali igrati puno efikasnije da bi imali šanse u ovakvim utakmicama. Samo, kako igrati efikasnije prema naprijed kada ti je cijeli sustav baziran na tome da Horford širi obranu kako bi Millsap imao prostora za napadanje. Sve i da Horford ubacuje hrpu trica (a ovdje ih je gađao 0-6), osim Millsapa nema tog kreatora na vanjskim pozicijama koji može nositi napad konstantnim ulazima u sredinu. Koje je Cleveland solidno neutralizirao ostavljanjem centra u zoni i izazivanjem visokih igrača Atlante da riješe utakmicu šutem. Neće ići.

8. CELTICS

Protiv Blazersa se u rotaciju vratio Crowder i odmah su izgledali bolje, čovjek je očito spreman i nije mu trebalo nikakvo zaigravanje, odmah je preuzeo svoju standardnu rolu. Nametali su Celticsi ritam veći dio večeri, ali pukli su u završnici. Iako obično njihova smallball postava tada zaključi posao, Blazersi za takvu igru trenutno imaju gomilu rješenja i uspjeli su se vratiti u utakmicu odličnom šuterskom serijom Hendersona i Crabbea. U samoj završnici Boston je imao šanse, promašili su ih baš sve, tako da je Portland preko slobodnih napumpao rezultat koji ni približno ne dočarava koliko je utakmica bila gusta.

Celticsi se nisu obeshrabrili, pružili su odličnu partiju i sutradan protiv Warriorsa. Iako je povratnik Crowder sasvim razumljivo ovdje dobio dan odmora, ostatak momčadi uopće nije pokazao zamor od bitke večer ranije te su ovdje oni bili ti koji su nadtrčali protivnike. Ne samo to, ako u Portlandu nisu mogli zabiti ništa kada je trebalo, ovdje su zabijali i ono što nisu planirali.

Kraj turneje odradili su protiv Lakersa, odlična prilika da se uz pobjedu odmori i udarne igrače. Već protiv Pelicansa bili su u udarnoj postavi i dodali su kontu još jednu pobjedu, itekako bitnu ako misle izboriti prednost domaćeg parketa u playoffu. A imat će šansu jer sezonu završavaju nizom utakmica upravo protiv direktne konkurencije (gostuju u Atlanti, dočekuju Hornetse i Heat - da je netko slagao raspored s namjerom da ove utakmice imaju smisla, nije mogao napraviti bolji posao od čistog slučaja).

9. BLAZERS

Za čistu peticu su odradili ubojit raspored, prelazak na smallball kao startnu opciju dao im je potrebnu oštricu, a, naravno imali su i dosta sreće. Tipa, ugostili su umorni Heat na drugoj večeri back-to-backa i Oklahomu bez udarnih igrača, ali dobili su Boston doma i Kingse u gostima. Protiv Warriorsa nisu imali šanse iako su u toj utakmici dodatni srezali rotaciju, Vonleha koji je zamijenio uloge s Harklessom ovdje uopće nisu koristili, jašući isključivo smallball postave. Uglavnom, od kada su izveli tu rošadu imaju 7-2 i jedan od boljih napada u ligi. Problem ostaje samo što za njihovu obranu nema spasa. Nevažno, neka dobiju barem jednu od preostale dvije relativno lagane utakmice doma i peto mjesto im ne može uzeti nitko.

10. JAZZ

Iako su ostvarili samo 2-1, uz Cavse pružili su najveću razinu igre, potvrdivši tako da u završnici ne bi trebalo biti drame i da im je mjesto među 8 osigurano. Na stranu što su imali Wolvese i Sunse na tapetu, poanta je da su odradili posao više nego dojmljivo (posebice jer je Favors propustio prvu tekmu zbog lakše ozljede koju je zaradio protiv Warriorsa), a onda su sve zamalo zaokružili skorom krađom utakmice u San Antoniu. Ako su se Spursi i izvukli, Utah ih je itekako podsjetio kakva ih muka čeka u eventualnoj playoff seriji. I to ne više samo zbog Goberta i Favorsa koji su apsolutni davež u sredini, već prije svega zbog Hooda koji iz tjedna u tjedan sve čvršće preuzima liderske uzde. U završnici utakmice Snyder mu je povjerio ulogu playmakera, povukao je s parketa Macka kako bi otvorio mjesto za raspoloženog Inglesa, a Hood je ovakvu slobodu iskoristio tako što nije stao maltretirati Spurse ulazima i skok-šutem iz driblinga (definitivno preporuka, tko nije gledao neka obavezno baci pogled na njegovu izvedbu u zadnjoj četvrtini ove utakmice). Tko zna, možda će razvoj Hooda u svojevrsnog Hardena biti rješenje svih playmakerskih problema Jazza.

11. PACERS

Orlando ih je totalno nadigrao, osim Georgea i donekle Ellisa na početku utakmice nisu imali raspoloženog čovjeka koji može pratiti trenutno izuzetno razigranu rotaciju Magica koja je u ovoj večeri dobila nazad Vučevića i time je odmah skočila za klasu. Ovim iznenađujuće uvjerljivim porazom su se doveli u nezgodnu situaciju, više nisu imali pravo na kiks. I nisu ga ni dozvolili. Odradili su posao protiv Sixersa i Cavsa koji su u Indianapolis stigli bez Jamesa, dok su najviše problema imali s Knicksima na drugoj večeri back-to-backa. U tko zna kojoj neizvjesnoj završnici ove sezone pokazali su klasične boljke, čim ne uspiju pronaći otvoreni šut sve se svodi na kreaciju iz driblinga Ellisa ili Georgea. S tim da je ovaj prvi bacio dva napada u bunar dok se lopte konačno nije dokopao George koji je tako zabio ključni koš na utakmici. Najgore od svega, Knicksi su igrali bez Mela (odmor) i Porzingisa (ozljeda ramena), tako da su u završnici prijetili s Vujačićem. I zamalo dobili.

12. HORNETS

Nezgodna dva gostovanja rezultirala su s dva uvjerljiva poraza, ni protiv Cavsa ni protiv Toronta nisu bili konkurentni. Doduše, potonju utakmicu igrali su bez Batuma, ali ni s njim u postavi vjerojatno ne bi bili opasniji, jednostavno na gostovanjima nisu ni približno dobri kao doma. Uostalom, podatak da usprkos tome što imaju 45 pobjeda imaju negativnu koš-razliku u ovih do sada 39 utakmica odigranih na strani sve govori. Takva reputacija obično prati momčadi koje završe na sedmom ili osmom mjestu, nikako momčad koja ima realne šanse biti četvrta (doduše, to nešto govori i o tome koliko su dobri na svom parketu, gledajući samo učinak na tim utakmicama druga su momčad Istoka, odmah iza Cavsa). Stoga im je pokušati doći do prednosti domaćeg parketa itekako bitno, u čemu će svakako pomoći ako do kraja odrade zicere kao što su to napravili sa Sixersima i Knicksima.

Inače, ovo je dobar trenutak da usporedimo 4 momčadi koje se razmještaju od 3. do 6. mjesta. Od svih Hornetsi imaju daleko najlakši raspored, tri protivnika su im izvan playoffa i igraju samo jednu kvalifikacijsku utakmicu, onu protiv Bostona u gostima. Dakle, realno je očekivati 3-1 ili 2-2, ispod toga ne idu, a to bi im donijelo 48-34 ili 47-35. Boston ima puno teži put, iako igraju tri od četiri utakmice doma, samo Bucksi su im zicer, prestala tri protivnika su upravo - Hornetsi, Hawksi i Heat (još jednom, svaka čast onome tko je slagao raspored). U dobroj su formi, Crowder je spreman i žrtvuju li gostovanje u Atlanti radi odmora, sve ove tri doma mogu dobiti, dakle recimo da s 3-1 dođu do 49-33. Hawksi na papiru imaju najteži raspored, ali tko zna s kakvim će ambicijama u utakmice ući Cavsi i Raptorsi koji su odavno osigurali svoje pozicije, nije isključeno da Atlanta dobije sve četiri. I s tri su već na konju, opet imaju 49-33. I ostaje nam još Heat koji ima najgori raspored, 5 utakmica u 7 dana, od čega čak 2 back-to-back datuma i 3 nezgodna gostovanja (zadnja dva u Detroitu i Bostonu jedan za drugim). Ovdje dobiti više od 3 utakmice ne bi mogla ni puno bolja momčad, što vjerojatno znači da Heat ima najmanje šanse doći do prednosti domaćeg parketa u prvoj rundi. A kako stvari stoje, ako Boston i Atlanta opravdaju uloge favorita u ovom zadnjem tjednu, onda ih zaslužuju i u okršajima u prvoj rundi.

13. HEAT

Poprilično ugodan tjedan, odradili su posao na gostovanju kod Kingsa te očekivano nisu imali energije na drugoj večeri back-to-backa u Portlandu. Ali, zato su dobili tri puna dana odmora prije nego su ugostili Pistonse i tu su još jednom pokazali da ova smallball formula miksana s ubojitom klupom itekako funkcionira (trojac Winslow-Whiteside-Richardson i dalje radi najveću razliku tako da, iako ne kužim zašto startaju s Amareom, kužim, ako kužite što hoću reći). Johnson je doduše prestao zabijati trice kao neki nabildani klon Raya Allena, ali Dragić i Deng s više prostora, odnosno u novoj roli, od all-star pauze igraju najbolju košarku u sezoni i to im omogućuje da žive bez Bosha. Koji je izgleda definitivno izgubljen za playoff.

14. PISTONS

Jackson se trgnuo iz rupe u koju je upao u pravom trenutku, odigrao je solidno protiv Chicaga i tako su Pistonsi u svoju korist riješili pitanje zadnjeg mjesta u playoffu - ovim porazom u direktnom dvoboju Bullsi su ostali bez ozbiljnih šansi. Osim ove teško izborene pobjede na gostovanju, gdje su Pistonsi inače itekako ranjivi (imaju koš-razliku na strani slabiju od Knicksa i Nuggetsa), ostatak tjedna bio je neočekivano hladan. Tanak učinak naglasio je poraz od Dallasa koji je došao u Detroit i kontrolirao utakmicu od početka do kraja, vrativši na taj način Pistonsima za nedavni poraz doma u kojem su Jackson i društvo nadigrali Mavse na sličan način. Da su Bullsi uspjeli dobiti bitku s Pistonsima možda bi ovaj poraz nešto i značio, ovako brzinski su se iskupili.

Inače, bila je to klasična playoff utakmica sporog tempa u kojoj su se obje momčadi oslanjale isključivo na obranu i kontrolu reketa, a u napadu ako nešto upadne. Kao da su bili vezani pupčanom vrpcom, stalno su bili u posjed-dva razlike, dok u završnici ipak nije presudila bolja igra u napadu Pistonsa. Ne samo da su bili razigraniji i energičniji za razliku od Butlera i Gasola koji su se prema kraju utakmice vukli po parketu kao dva statista Walking Deada, već su igrali nešto nalik košarci dok je Chicago napad za napadom trošio sekunde u ništa dok na kraju posjeda Butler ili Gasol ne bi uzeli šut preko ruke koji je redovito bivao kratak. Uglavnom, poanta je da su nam se zombiji popeli na vrh glave i da je i za Chicago najbolje da odu na odmor i što prije zaborave ovu otužnu sezonu.

Nakon što su izborili playoff, Pistonsi su otišli u Miami na šamaranje, ali zato su pronašli snage srediti Orlando. U još jednoj gustoj završnici opet su presudili odlična obrana i razigrani Jackson koji je izgleda definitivno izašao iz krize u koju je bio upao nakon all-star pauze, kao i protiv Chicaga i ovdje je dolazio u sredinu kada i kako je htio.

15. MAVS

U neprekidnoj potrazi za uspješnim receptom Carlisle je za ovaj tjedan (u kojem i dalje nije bilo Williamsa) složio postavu s Pachuliom nazad u sredini, kako bi nastavio s dobrim defanzivnim predstavama koje su prezentirali krajem prošlog tjedna. Istina, bilo je to protiv Denvera i New Yorka, ali, obzirom na to kako je Dallas igrao ovu sezonu, njihova trenutna naslonjenost na obranu pravi je šok. Maksimalno su usporili ritam kako bi greške i lagane poene sveli na minimum, a sve ostalo bila je stvar sitnih prilagodbi. Pa su tako protiv Pistonsa cijelu večer igrali s po dva visoka kako bi kontrolirali skok i Drummonda, odvojivši se zahvaljujući nadahnutoj šuterskoj partiji Baree i uopće rešetanju slabašne klupe Pistonsa. Bila je ovo svojevrsna osveta za nedavni poraza u Dallasu kada su Pistonsi bili ti koji su diktirali tempo.

Jednako konzervativno i tvrdo zaigrali su i protiv Wolvesa, s Pachuliom u sredini zaduženim za udaranje Townsa i s raspucanim bekovima. Opet je klupa bila ta koja je odradila ključni posao jer Minnesota, kao i Detroit uostalom, nema dovoljno pijuna kojima može pratiti Carlisleovo konstantno rotiranje. Barea iskorak u napadu, Anderson ogroman plus u obrani, ironija svega je da ni jedan ni drugi ne bi bili na parketu da su zdravi Deron i Chandler. NBA je zakon.

A konačna potvrda da je Carlisle još jednom uspio idealno složiti karte došla je i protiv Houstona. U direktnom dvoboju s glavnim konkurentima za mjesto među 8 Dallas se opet oslonio na obranu i uspjeli su se provući kroz ušicu igle. Dok su na drugoj strani Rocketsi uglavnom čekali da Harden nešto smisli u hodu, Mavsi su dobivali poticaj sa svih strana, maskiravši tako lošu Dirkovu partiju - Barea je zabijao, Anderson i Matthews su igrali fenomenalnu obranu na perimetru, a Zaza je prodavao trikove u oba smjera. Čak je i Lee našao idealan trenutak za korisnu partiju, ubio je u skoku smallball postave Rocketsa. Sad, da je Harden ubacio neki od gomile skok-šuteva iz driblinga koje je potegao u završnici, sve to bi bilo uzalud, ali nije. Tako da možemo samo reći kako je Dallas s ovih 3-0 praktički osigurao mjesto među 8.

Uostalom, bacimo pogled i na ovu situaciju. Mavsi su očito u stanju obraniti domaći parket i to bi im trebalo poći za rukom i protiv Memphisa i protiv Spursa u zadnjoj utakmici sezone gdje će Pop vrlo vjerojatno odmarati udarne opcije (pogotovo jer bi im dodatna pobjeda Dallasa mogla donijeti upravo Mavse za protivnika, sumnjam da žarko žele seriju s Jazzom). Dakle, Dallas ima 42-40 sigurno, a možda se provuku i protiv Clippersa, tko zna kakve će oni planove imati tu večer. Ono gdje nemaju šanse je protiv Jazza u Salt Lake Cityu, ovaj tvrdi stil s visokim postavama i sporim ritmom kojim trenutno igraju idealno odgovara momčadi iz Salt Lake Citya i ne vidim kako mogu izgubiti utakmicu u kojoj će im protivnik biti kao naručen. I gdje praktički pobjedom osiguravaju sedmo mjesto (iako im je u principu svejedno s kim će igrati u prvoj rundi jer bitno je iskustvo doigravanja, vjerojatno i Jazzeri smatraju da bi im sa Spursima bilo barem malo lakše jer bi mogli koristiti veći dio večeri svoje standardne postave). Uglavnom, doma Utah još igra s Clippersima, a u goste idu Denveru i Lakersima. Iako mogu računati i na 4 pobjede (tada bi im sedmo mjesto bilo sigurno), 3 bi bile dovoljne ako bi jedna bila protiv Dallasa - s 42-40 također bi bili u prednosti zbog 2-1 scorea u međusobnim utakmicama. Rocketsi u cijeloj ovo priči i dalje imaju šanse ako će dobiti sve 4 utakmice do kraja. Imaju 4 zicera i to bi trebali napraviti, ali toliko puta do sada su pokazali da nisu u stanju odigrati konstantno jer se ne mogu osloniti na obranu pa je moguće i da se sami izbace. Ako pak odrade posao i dođu do 42-40, a pri tome Jazz i Dallas ne iskoriste sve prilike, imaju 2-2 i s jednim i drugim protivnikom, što znači da će odlučivati divizijski, odnosno konferencijski, učinci.

Houston tu više ne može bolje od trenutnih 8-8, tako da im uz pobjede treba i jedan poraz Dallasa baš protiv Memphisa ili Spursa kako bi upali u playoff. Stvar dodatno komplicira i Memphis - njima je dovoljna jedna pobjeda u preostale 4 utakmice da budu 100% unutra, ali raspored im je brutalan i vrlo lako bi mogli proći bez toga. U slučaju da ostanu na 42 pobjede i da se stvori krug 4 momčadi, Dallas ih definitivno preskače (pod uvjetom da dobiju ovu preostalu utakmicu u Dallasu), kao i Utah koja također već ima 2-1 u sezoni. U biti, Memphis pada sve do 9. mjesta jer ih preskače i Houston koji je s divizijskih 8-8 bolji od eventualnih 7-9 Grizlija (međusobno imaju 2-2).

16. ROCKETS

Ne znam koliko završnica misle izgubiti dok ne shvate da im ključna petorka koja igra u clutchu ne može sadržavati Beasleya. S njim i Hardenom istovremeno na parketu nemoguće je igrati obranu, što su Bullsi maksimalno koristili u završnici. Dok je Houston uzimao skok-šuteve preko ruke, na drugoj strani su Bullsi lakoćom nalazili otvorene igrače na šutu - obrana Rocketsa fokusirala bi se na 2 na 2 igru Gasola i Butlera, a doslovno sami ostajali bi svi ostali, prije svih Mirotić i McDermott za koje su bili zaduženi Beasley i Harden. Najbolji moment pak dogodio se prilikom jedne akcije kada je Beasley usmjerio Beverleya u sredinu na preuzimanje njegovog igrača, da bi pri tome zaboravio preuzeti Moorea kojega je čuvao Beverley te je ovaj doslovno pucao tricu kao na treningu. Mislim, ovo je momčad koja se bori za doigravanje. I onda Morey kaže kako vjeruje da mogu napraviti čudo jednom kada se tamo nađu. Da mi je znati samo koji elaborat na Sloanu opravdava spašavanje sezone jahanjem Michaela Beasleya. Ili Morey uopće nije pametan koliko se misli ili je ovaj roster stvarno tako jadan da je Beasley na njemu pozitivan iskorak. U svakom slučaju - GM je kriv.

Kako god, iduću utakmicu konačno su se makli od ove formule koju gledamo zadnje vrijeme davši priliku McDanielsu. Thunder je imao utakmicu pod kontrolom do završnice, a onda je Bickerstaff okružio pouzdani trojac Harden-Beverley-Ariza energijom Capele i McDanielsa što je preporodilo obranu, točnije dobili su eksplozivnost u rotacijama jer su i Capela i McDaniels bez problema ostavljali Adamsa i Waitersa da bi pomogli u sredini. Na drugoj strani Harden je odradio još jednu briljantnu završnicu protiv bivše momčadi koja ga je pokušavala čuvati 1 na 1 s Waitersom i tako su Rocketsi stigli do pobjede koja ih je održala u trci (ako ništa drugo, barem su se iskupili za katastrofalno odigranu završnicu protiv Chicaga).

Poraz od Mavsa ih nije potpuno uništio, iako bi ih pobjeda obzirom na lagani raspored do kraja definitivno lansirala među 8. Međutim, kao i toliko puta do sada, Houston je zakazao kada je bilo najpotrebnije. Ovaj put nije toliki problem bio manjak komunikacije u obrani koliko manjak ikakve ideje u napadu osim onog standardnog "daj loptu Hardenu da hakla i makni se u stranu". Što ovaj put nije prošlo. Obzirom da je Dallas pronašao načina odigrati najbolju košarku kada je zagustilo, a da je njihovo rješenje za završnicu sezone Beasley, nadam se da će na kraju oni biti ti koji će put lutrije. Uostalom, to je jedini način da spase pick koji inače ide u Denver, tko zna, možda se pokaže da je to od početka bio Moreyev plan i da je baš zato doveo Beasleya.

17. BULLS

Ova skupina rekonvalescenata dokotrljala se u Houston da bi nastavila sa svojom nemogućom misijom zvanom osmo mjesto playoffa. I opet su našli načina održati nadu živom, izvukli su taman koliko je potrebno od Gasola i Butlera da ostanu u utakmici. S tim da su ključni posao napravile sekundarne opcije jer, kako to protiv obrane Rocketsa biva, njima uvijek ostane dovoljno prostora kojega mogu iskoristiti. I Mirotić, koji je u zadnje vrijeme u sjajnoj formi i konačno pokazuje dio onoga što se od njega očekivalo u drugoj godini, to je i napravio. Održavali su Bullsi zahvaljujući njegovim tricama priključak, a onda su u završnici ukrali i utakmicu iako su i ovom prilikom upisali nove gubitke (Rose je odigrao samo desetak minuta zbog bolnog lakta).

Isto im nije usjelo protiv Pistonsa upravo iz razloga što je obrana Detroita suvisla i ne ispada nakon dva dodavanja. Iako su Butler i Gasol izvukli sve što imaju trenutno (a to nije previše) da održe Bullse u utakmici, bez podrške sporednih opcija poput Mirotića i McDermotta nije išlo. I tako je sezona stigla do kraja, iako su našli načina dobiti kilave Buckse, poraz protiv Memphisa poslao je jasnu poruku. Ako im je uprava imalo pametna, ugasit će za ove zadnje 4 utakmice Butlera i Gasola jer nema potrebe maltretirati ih kada je očito da su izvan forme i da se samo mogu slomiti u totalno nebitnom kontekstu.

18. WIZARDS

Pomireni s lutrijom nisu imali previše razloga oduprijeti se Clippersima, iako su mogli pružiti i bolju partiju, posebice Beal koji je šutirao 2-16. Odradili su tek posao protiv Sunsa i Netsa, mudro odlučivši da je sada najvažnije poštediti Walla daljnjeg mučenja (protiv Netsa nije nastupio, a vjerojatno više ni neće do kraja sezone).

19. MAGIC

Igrali su s Pacersima odličnu tekmu nakon all-star pauze, bila je to jedna od onih utakmica u kojima je Turner briljirao. Ako se dobro sjećam, upravo je on predstavljao ogroman problem obrani Magica, a sada je stiglo vrijeme za revanš. Orlando je sletio u Indianu i naprašio domaćina s gomilom visokih koji su ubacivali šuteve s poludistance, razvukavši na taj način obranu za ulaze trojke Payton-Oladipo-Fournier. Igrao je Orlando na sličan način veći dio sezone, ali jednom kada je šut izdao Smitha i Nicholsona, odnosno kada su krenule ozljede, ispali su iz ritma. E, pa sada su ga izgleda opet pronašli jer štimaju maksimalno - vanjski napadaju s tri pozicije podjednako agresivno, visoki zabijaju svaki put kad su sami. I onda su još u ovoj utakmici imali povratnika Vučevića s klupe koji je tako trpao protiv slabijih postava Pacersa kako je htio. Ukratko, razbili su Indianu kao da su oni ti koji se bore za playoff, a ne Pacersi.

Odigrao je Vučević odlično s klupe i protiv Bucksa, ali potvrda odlične forme Orlanda nije stigla u vidu nove pobjede, na drugoj večeri back-to-backa nisu imali dovoljno u tanku za zaustaviti nalete Milwaukeea u završnici. Sličan problem su imali i protiv Pistonsa, na obranu se očito ne mogu osloniti kada je gusto, ali da su napadački u odličnoj formi osjetio je i Memphis kojega su Oladipo i Vučević razbili u komadiće.

20. KNICKS

Ozljede Calderona i Porzingisa otvorile su vrata Vujačiću i Williamsu, usprkos čemu su dobili Netse i zamalo zagorčali život Pacersima (u toj utakmici odmarao je i Carmelo). Protiv Hornetsa pak nisu imali šanse. I sve bi to bilo podnošljivije da Jackson u isto vrijeme ne govori kako želi zadržati Rambisa i dogodine.

21. GRIZZLIES

Obzirom da se Conley odlučio koncentrirati na tržnicu i da je otklonio mogućnost povratka ove sezone, meta na Grizlijima postala je još veća. Nema momčadi na prve 4 pozicije koja ne sanja o njima kao protivniku u prvoj rundi, iako mogu očekivati batine u one dvije garantirane utakmice koje bi se igrale u Memphisu. Gdje su Grizliji uspjeli namučiti Raptorse u klasičnoj playoff bitci, izgubivši u završnici samo zato jer nisu imali drugih rješenja osim dati loptu Randolphu dok je Toronto ipak nešto bogatiji opcijama. Ako već nisu ukrali utakmicu Raptorsima, jesu Bullsima koji s premorenim Gasolom nisu ni pokušali pružiti otpor. Na gostovanju u Orlandu su izgledali kao lutrijska momčad, ali dobra forma Randolpha i široka rotacija s deset igrača koju Joerger koristi kako bi naglasak stavio na borbenost mogli bi im donijeti tu jednu potrebnu pobjedu do kraja. Jedini problem - doma imaju samo utakmicu protiv Warriorsa, a ostale tri su na gostovanjima gdje jednostavno nisu u stanju nametnuti svoj grit & grind stil igre kao u Memphisu.

22. WOLVES

Pobjeda protiv Warriorsa skrenula je konačno pozornost šire javnosti na njihovu dobru formu, posebice na izuzetnu razinu na kojoj već neko vrijeme igraju Towns, Wiggins i LaVine. Jazz ih je razbio (iako vrijedi istaknuti solidnu partiju Bjelice koji je konačno dobio značajniju rolu od kada se vratio u rotaciju, on će dogodine također biti plus jer ovako otužnu sezonu teško može ponoviti osim ako stvarno nema sreće), Dallas im je očitao lekciju (kriminalna partija klupe, ovo ljeto će ključno biti pronaći idealne igrače zadatka poput Bjelice za zaokružiti jezgru), ali lepršava partija protiv prvaka opet je ukazala na potencijal koji imaju u oba smjera.

23. BUCKS

Baylessa su problemi s koljenom izbacili iz rotacije, što je iskoristio prije svih Ennis koji se odlično uklopio u slobodni stil kojim igraju u napadu gdje sva četiri vanjska igrača imaju dozvolu napasti sredinu ako im se ukaže prilika. Orlando na drugoj večeri back-to-backa nije imao rješenja u obrani za napade sa svih strana, ali to je ujedno bio i jedini svjetli trenutak tjedna za Milwaukee. Middleton je dobio poštedu protiv Bullsa zbog lakše ozljede tako da im je nedostajalo oružja, iako su zaprijetili u završnici kada su se uz Parkera i Giannisa na parketu našao Ennis (koji će na kraju večeri biti tragičar, iako je imao solidnih partija u drugom dijelu sezone kao back-up play, ova povećana odgovornost u kreaciji mu ipak ne leži). Protiv razigranih Cavsa, opet bez Middletona, nisu imali šanse.

24. PELICANS

S rosterom šarenijim od onoga Memphisa, u kojem Luke Babbitt glumi prvu opciju nakon što su zbog ozljede oka zaledili i Holidaya do kraja sezone, dobili su nekim čudom Denver i Brooklyn. Istovremeno, omogućili su odmor Bostonu, kao i Sixersima da dođu do desete pobjede u sezoni.

25. KINGS

Kako je Cousins zbog 16 tehničkih morao propustiti utakmicu, pružili su Heatu izuzetno gostoprimstvo. Iste sreće nisu bili Blazersi koji su ipak morali proliti nešto znoja da se odupru Cousinsu, Rondu i Curryu koji je iskoristio ozljede Belinellia i Casspia ne samo da dođe do minuta, već i da se nametne kao najpouzdaniji tricaš na rosteru. Njegova dobra partija i borbenost Cauley-Steina i Koufusa pod koševima bili su dovoljni za jedinu pobjedu u tjednu, a zanimljivo kako su svi izgledali raspoloženije bez dva glavna carinika u blizini (ni Rondo ni Cousins nisu putovali u Denver radi "zasluženog" odmora, a DMC je od kluba dobio poštedu od putovanja do kraja sezone, zaslužio je čovjek). Bez obzira na sve, DMC bi trebao igrati protiv Wolvesa, svakako treba baciti pogled na dvoboj njega i Townsa.

26. NUGGETS

Upali su u jednu od onih loših serija, izgledaju potpuno ispuhano, što su dokazali porazima od ove NBDL verzije Pelicansa i ove sakate verzije Kingsa (gaženje od strane Oklahome ne čudi nikoga). Posebice o ljetnom odmoru sanja Barton koji je valjda postao frustriran ugovorom kojega je potpisao prošle godine - da je ima malo pametnijeg agenta koji vjeruje u njega, sada je mogao dobiti tri puta više.

27. SUNS

Nova tri uvjerljiva poraza na kontu, ali zeznuli su ih Netsi koji su odustali od zagorčavanja života Bostonu i sada im prijete uzeti poneku kombinaciju u lutriji.

28. NETS

Nakon pozitivnih trzaja proteklih tjedana, Marks se ipak odlučio za čuvanje igrača od potencijalnih ozljeda, tako da su praktički potpisali kapitulaciju do kraja sezone. Zamrzao je čovjek Younga i Lopeza kao dva navrijednija eksponata tako da su protiv Pelicansa i Wizardsa istrčali bez ikakve ambicije. I dok ova odluka nije postala konačna, već su bili krenuli s odmorima, pa tako protiv Cavsa nije igrao Lopez (svejedno, Cleveland je bio željan osvete za nedavni poraz i dobili bi ovu utakmicu bez obzira tko istrčao s druge strane), a protiv Knicksa su na tribini ostavili Bogdanovića i Younga. Navodno je Ainge uplatio Marksu ljetovanje na Bahamima, ali nije potvrđeno.

29. LAKERS

Ajde, još samo 4 utakmice i mučenju je kraj. Nije da su imali šanse protiv Bostona i Clippersa (dva puta), a nije i da su se trudili. Rispekt menadžmentu što su udaljili Williamsa i Younga iz momčadi do kraja sezone, na taj način olakšavši život Russellu. Jedino je šteta što se toga nisu sjetili ranije, tipa na ljeto.

30. SIXERS

I ode Hinkie. Nije da ovakav rasplet nije bio indirektno najavljen čim su doveli Colangela, ali očekivao bi čovjek da će genijalac koji stoji iza "procesa" izdržati barem do kraja sezone. Nije, a nikoga tko je slušao njegov intervju kod Zacha Lowea to i ne čudi - Hinkie je u tom razgovoru odao dojam čovjeka koji je izgubio svako uporište i kojem je samopouzdanje otprilike na razini hrvatskog penzionera na kraju mjeseca. Uglavnom, ono što nije bilo očekivano je da će tata Colangelo odmah angažirati svog sina, poznatog i kao čovjeka koji je karijeru protratio draftiranjem Bargnania (baš ono što treba momčadi koju čeka ključni draft, takav lovac na talent). I dok Hinkiea vjerojatno čeka gaža kod prijatelja Moreya, u samom ovom činu ne treba tražiti ništa drugo od otkaza neuspješnom zaposleniku.

Iako je odgovornost uvijek isključivo na vlasniku koji je amenovao ovakav pristup svog GM-a, ono što se ne može osporiti je da su u procesu draftanja Sixersi jednostavno povukli previše krivih poteza da bi išta moglo sprati odgovornost s njihova prvog operativca. Da je Hinkie bio stvarno toliko pametan koliko se pravio prodavajući postotke kao smisao života, onda bi Sixersi umjesto Okafora, Embiida i Šarića danas uz Noela imali Porzingisa, LaVinea (ili Hooda) i Aarona Gordona. Za nekoga tko je bio spreman trpiti godine pljuvanja kako bi debljao postotke, Hinkie je, iznenađujuće, bio totalno nespreman na kreativni rizik kada je draft bio u pitanju, odlučivši se svaki put za izbor najširih masa. Dakle, sve i da je proces donio bolje mogućnosti izbora kroz više pickove, tko garantira da bi Hinkie znao što s njima? I to je glavni razlog zašto ga treba što prije zaboraviti i zašto je dobro da neće imati prste u sljedećem draftu.

Jer, dok slave desetu pobjedu kao da su osvojili naslov, taj tračak pozitive (ako se to može zvati pozitivom) debelo je u sjeni podatka da su u toj pobjedi startali s Eltonom Brandom i da je najviše minuta od visokih na utakmici pripalo Carlu Landryu. Dakle, gdje su svi ti mladi talenti koje ste skupljali zadnjih godina, odnosno kako itko može biti zadovoljan ovakvim tankiranjem kada tri duge sezone nakon što je proces započeo nemaš pojma imaš li barem jednog mladog igrača na kojega se možeš osloniti? Ta istina s kojom se Sixersi ovog ljeta moraju suočiti tužnija je od svih poraza.

Filed under: bball 3 Comments
6Apr/1611

IDES OF MARCH PODCAST

Posted by Gee_Spot

Nakon skoro godinu dana uhvatili smo Frančeskija za jedan mali noćni razgovor u kojem se dotičemo NCAA završnice, lutrije, sporta na Areni, potencijalnih playoff matchupova i, naravno, Chicago Bullsa (Hrvoje je jedan od onih nesretnika koji je odrastao u doba Jordana što ga je očito obilježilo za čitav život). Sve ispod 2 sata. Ako netko želi skinuti podcast, spremite ovaj link.

Filed under: bball 11 Comments
5Apr/162

BEAUTIFUL TEAM

Posted by Gee_Spot

Trica kojom je Jenkins donio naslov Villanovi najsavršeniji je mogući završetak march madnessa. Iako je Arcidiacono, kao najkonstantnija opasnost s vanjskih pozicija, zaslužio titulu MVP-a Final Foura, upravo je Jenkinsova raznovrsnost omogućila Wildcatsima da isprave sve pogreške iz prethodne dvije sezone. Praktički, Jenkins je svojim tricama, sekundarnom kreacijom i sposobnošću da u obrani brani svih 5 pozicija bio Draymond Green ove momčadi. Njegova eksplozija, uz činjenicu da su kao veteranska jezgra puno toga naučili u prethodne dvije sezone i da su NCAA veterani poput Arcidiacona i Harta bili i psihički i fizički na vrhuncu, ključni su razlozi zašto su Wildcatsi ove godine ostvarili potencijale i na najvećoj pozornici, a ne samo u okvirima vlastite konferencije.

Potpuno sam pod dojmom načina na koji je Villanova igrala i koji bi, koliko god nezahvalno bilo obzirom na bitno drugačiji kontekst, na trenutke usporedio s načinom na koji su košarku igrali Spursi prije dvije sezone ili Warriorsi lani (prije nego su postali freak show koji je u stanju video igricu učiniti previše realnom). Uvijek dodaj loptu slobodnom čovjeku, uvijek napadni prostor ako ti ga ostave, uvijek se kreći u potrazi za slobodnim prostorom kojega možeš iskoristiti.

Sinoć su ponovili isto, dakle i šestu utakmicu turnira odigrali su gotovo savršeno u napadu (praktički, jedino "posrtanje" imali su protiv Kansasa kada su izgledali relativno obično), tako da definitivno treba uputiti čestitke i Tar Heelsima koji su našli načina suprostaviti se ovakvoj izvedbi. Dobrim dijelom za to je bila zaslužna fantastična šuterska večer, rijetko kada je North Carolina ove sezone ovako ubacivala s perimetra - 11 trica iz 17 pokušaja pokopali bi svaki drugi program u zemlji. Osim, naravno, Villanove.

Dakle, čak ni najbolja izvedba sezone s perimetra, uz standardnu dominaciju pod koševima gdje su opet imali gomilu skokova u napadu, nije bila dovoljna Tar Heelsima da se odvoje makar u jednom trenutku. Dapače, oni su skoro cijelu večer bili pratnja, pa tako i u završnici kada su vjerovali da imaju produžetak nakon što je Paige ubacio još jednu tricu (četvrtu na utakmici, na sjajan je način završio odličnu NCAA karijeru). Međutim, iako su dominirali u reketu i zabili gomilu trica, jednostavno nisu imali dovoljno. A dva su razloga zašto nisu. Prvi je taj spori ritam koji su Wildcasti opet nametnuli i koji je utakmicu pretvorio u nadmudrivanje, ne ostavivši previše prostora za atleticizam i fizikalije protivnika da dođu u prvi plan. A drugi razlog je obrana, prvenstveno njena nesposobnost da se nosi s mismatchom poput Jenkinsa.

Jenkins je bio taj koji je napadao Meeksa ili Johnsona i to ne samo izvlačenjem jednog od centara prema perimetru kako bi otvorio reket, već i 1 na 1, bilo kroz ulaze, bilo kroz post-up. To što je usprkos takvom manjku centimetara nalazio načina finiširati protiv dvojca koji je visinom i masom najveća snaga protivnika još jednom je potvrdilo o kakvom se sjajnom košarkašu radi. I ono ništa manje važno, sa svojom velikom guzicom istovremeno nije imao nikakvih problema gurati se s Meeksom na drugoj strani tako da ga je potpuno nadigrao. Usprkos puno većem broju skokova, Tar Heelsi nisu zabijali koliko su inače navikli u sredini jer su im oba centra imala itekakve probleme nositi se s Jenkinsom, ali i Ochefuom (ako je Jenkins kopija Draymonda Greena, onda je Ochefu kopija Ezelia). Potonji je odradio još jednu dobru partiju u oba smjera, dao je taman koliko je trebao da North Carolina ne ostvari sve na što su navikli u sredini.

Jedna zanimljivost utakmice je definitivno spomenuti period završnice prvog poluvremena kada je Williams na parket poslao smallball postavu s Pinsonom umjesto jednog visokog. S bržim i eksplozivnijimm čuvarom na sebi koji je i dalje imao izuzetnu dužinu Jenkins je prestao biti mismatch licem košu, što je North Carolina iskoristila da napravi jedinu ozbiljniju seriju na utakmici koja im je u jednom trenutku donijela +7. U nastavku su tu postavu također koristili samo jednom kada je trebalo nekako razbiti ritam Villanove (koja je bez većih problema stigla minus i napravila novu razliku), ukupno tek 6 minuta na utakmici, što je definitivno premalo. Samo, lako je uočiti takve detalje gledajući utakmicu na ekranu u snimci, kada igraš turnirsku utakmicu za koju ne postoji popravni puno je teže odlučiti se za radikalne zahvate i sasvim je razumljivo što je Williams ostao vjeran petorci koja ga je i dovela do finala.

Kod Wildcatsa definitivno treba spomenuti i učinak klupe. Standardno dobar šesti čovjek Booth mijenjao je sve tri vanjske pozicije zabivši 20 itekako bitnih poena, a jednako pouzdan bio je i Bridges koji je opet sjajno mijenjao Jenkinsa kao i protiv Kansasa. Naime, skoro cijelo drugo poluvrijeme Jenkins je imao problema s osobnima što ga je osudilo na par neplanirano dugih šihta na klupi, a da se Villanova drži u igri bez ključnog čovjeka upravo su omogućili Boothov učinak u napadu i Bridgesov u obrani. I to ne samo da se drži, veći dio drugog poluvremena imali su Tar Heelse na konopcima, ali nikako nisu mogli spojiti seriju kojom bi se odvojili, što je i dovelo do toga da im Paige cirkuskom tricom iz očajne situacije anulira prednost. Dok Jenkins nije potvrdio ono što je i u ovoj večeri bilo očito, pa makar odigrao samo 21 minutu - da je on MVP turnira.

Filed under: bball 2 Comments
3Apr/160

FINAL TWO

Posted by Gee_Spot

Kad je Hield otvorio utakmicu jednom svojom karakterističnom ravnom tricom (ne sjećam se ovako dobrog šutera s manjom dugom na šutu) i kada je Villanova u svom stilu odmah odgovorila na isti način, izgledalo je kao da nas čeka show. Međutim, već nakon desetak minuta postalo je jasno kako je 'Nova trenutno na jednoj višoj razini koju Oklahoma ipak neće moći pratiti. Najveći problem Soonersa svih ovih 40 minuta bio je manjak agresivnosti na perimetru i lopti, jednostavno nemaju ljudstvo, a ni obranu, koja bi parirala nevjerojatnoj formi Wildcatsa koji su opet šutirali tricu s fantastičnih 61%. Iako igraju na čovjeka, zonski principi usađeni u njihovu defanzivu prečesto su ostavljali praznom stranu bez lopte, a kada imaš protivnika koji igra 4-1 pokretni napad u kojem sva četiri vanjska mogu šutnuti tricu ili ići na ulaz i gdje svih 5 igrača zna pročitati obranu i promijeniti stranu pravovremenim dodavanjem, stići sve zatvoriti iz sredine postaje iscrpljujuće iskustvo.

Uz to što su cijelu večer ostavljali otvorene šuteve protivniku, Soonersi su im ovakvim manjkom agresivnosti omogućili da kontroliraju ritam i svedu utakmicu na niz sporih, kontroliranih napada što je također puno više odgovaralo Wildcatsima - u utakmici bez tranzicije, Oklahoma gotovo da nije imala prilike koristiti dva bitna oružja, šuteve na nepostavljenu obranu i tranzicijsku obranu. Najgore od svega, jadna Oklahoma nije ni reket bila u stanju držati pod kontrolom jer su, uz standardnu dozu poena koju su davali na spomenutim ulazima sa strane bez lopte, što kroz zicere što kroz slobodna bacanja, morali riješiti još dva problema. Prvo, što nisu imali čovjeka koji može držati Ochefua 1 na 1 u post-upu, drugo, što je Josh Hart u napadu odigrao van pameti potpuno razbivši Hielda u direktnom dvoboju.

Upadali su čovjeku šutevi iz okreta, ulazi kroz trojicu, ma sve što je zamisilio i ono što nije, tako da je to bila ona definitivna potvrda kako ovo nije večer Soonersa. Uostalom, to su dokazali i izvedbom u napadu gdje nisu bili ni približno sposobni odigrati kirurški precizno kao Villanova. U onih prvih 30-ak minuta dok su još pokušavali igrati košarku i dok se nisu raspali, a raspali su se čim je Villanova otišla preko 20, imali su solidnih poteza, ali naravno da povremeni bljesak nije bio dovoljan za parirati ovakvoj izvedbi protivnika. Za razliku od njihove obrane koja je bila totalno neprimjerena matchupu, Wildcatsi su svojom klasičnom agresivnom igrom na loptu uspjeli neutralizirati osnovu njihova napada, a to je napadanje kroz tri podjednako solidna combo kreatora. Uz to što imaju odlične 1 na 1 terijere, uvijek su bili spremni udvajati čovjeka s loptom na svakom ulazu i svakom bloku, čime su ostavljali Soonerse bez rješenja - sve što im je preostalo bilo je vratiti loptu vani pa ili pokušati isto iz početka ili šutnuti tricu.

Kruger je ovo skužio na vrijeme pa je pokušao igrati pick & roll s Hieldom kao screenerom kako bi se ovaj našao otvoren nakon udvajanja, ali, što zbog loše šuterske večeri (6-27 je kriminalan učinak za vjerojatno najbolju tricašku momčad ove sezone), što zbog fanatičnog pritiska Villanove, ni od toga nisu imali previše koristi. Ono što je bitno istaknuti je da su na Hieldu odradili odličan posao, ali nisu napravili grešku kao Texas A&M ranije u turniru koji je obranu bazirao na njemu i tako samo otvorio prostor za ostale. Sve igrače s loptom su čuvali jednako, a na Hieldu su 1 na 1 napravili sjajan posao svi čuvari, posebice spomenuti Hart koji je tako definitivno zaslužio titulu igrača večeri. Pokazalo se ovom prilikom kako Buddy nema dovoljnu kvalitetu kao kreator da driblingom stvara šanse ne samo suigračima, već i sebi, što ga na sljedećoj razini projicira prvenstveno kao strijelca s pozicije dvojke. A upravo taj manjak combo kvalitete razlog je zašto nikada nije bio u istoj sferi sa Simmonsom i Ingramom, rijetke su NBA momčadi koje će trpiti niskog bočnog igrača koji ne može odraditi barem dio posla kao playmaker.

Uglavnom, uz izuzetan plan, Villanova je u obrani imala i taj luksuz da od 1 do 4 imaju dovoljno pokretne igrače te im preuzimanje na perimetru nije predstavljalo nikakav problem, čime su samo potvrdili da su trenutno izuzetno moderna momčad koja igra daleko najljepšu košarku. Iako nemaju NBA talenta na rosteru, imaju NBA igru jer ovaj njihov pokretni napad kroz 40 minuta stretch formacija i ta raznovrsnost u obrani sposobna istovremeno održavati pritisak i čuvati prostor trenutno su i u NBA najpoželjnije vrline. Njihov trener Jay Wright inače je svojevremeno odbio priliku postati trener Sixersa što je otvorilo vrata eri Douga Collinsa, ali netko bi definitivno trebao pokušati još jednom vrbovati ga, pogotovo jer će ako osvoji NCAA naslov s ovim programom postaviti ljestvicu tako visoko da više neće imati što napraviti na NCAA razini.

Drugi favorit, uz to puno izraženiji, imao je nešto više problema odvojiti se, ali na kraju ćemo u finalu ipak gledati dvije ponajbolje NCAA momčadi ove sezone. North Carolina je imala jednu od onih loših šuterskih večeri (drugu za redom, u puno su slabijoj šuterskoj formi od Villanove i stoga će i u zadnjoj utakmici sezone biti lagani autsajder) koja im je protiv zone Syracusea otežala život, ali imali su dovoljno kvalitete u obrani i napadu da relativno jednostavno utakmicu privedu kraju. Prvo ozbiljnije odvajanje započelo je krajem prvog poluvremena, a kada su se popeli na 15-ak razlike početkom nastavka bilo je jasno da je stvar gotova. Tu je sada narančastima trebala nadahnuta partija kao protiv Virginije da se vrate u utakmicu, a takvi preokreti ne događaju se svaki dan, pogotovo ako nemaš previše kvalitete na raspolaganju.

U obrani Tar Heelsa koja je solidno funkcionirala ključni čovjek opet je bio stoper Jackson. Cijeli turnir momak odrađuje vrhunski posao na najboljim protivničkim vanjskim igračima, a ovdje je na početku smetao Gbinijeu, zatim i Richardsonu kada su skužili da je njegova eksplozivnost s loptom još veći problem. Jackson ima izuzetne fizikalije i s ovakvim pristupom nema sumnje kako će u NBA biti kvalitetan defanzivac, problem je samo što je iritantno nekonstantan sa šutom iz vana. Međutim, obzirom na potencijal da bude novi Danny Green, netko bi trebao preuzeti rizik i draftati ga ranije od kraja prve runde gdje je obično projiciran jer 3&D prospekti ne rastu na grani, a šutirati trice iz spot-upa je puno lakše naučiti nego igrati obranu ovako kako on to radi.

Uglavnom, uz Jacksona koji je odsjekao motor momčadi, solidan pritisak na loptu aktivnih brzanaca Berrya i Paigea te dva pouzdana visoka u sredini reketa, UNC je držala Syracuse pod kontrolom. Što je prebacilo teret odgovornosti na obranu protivnika koji usprkos lošoj šuterskoj večeri North Caroline nije uspio zonom iskontrolirati reket. Tu su Meeks i Johnson odradili odličan posao, što skupljanjem skokova u napadu, što agresivnim napadanjem kroz post-up, svjesni da ovo izdanje narančastih nema centra u sredini koji ih može zaustaviti 1 na 1. Svoj energiji njihovih skakača usprkos, Syracuse je tako poklekla pod snagom protivnika koji je redovito nalazio načina trpati kroz sredinu. Uz ovaj rudarski posao obavljen pod košem, treba istaknuti i tranzicijsku kvalitetu North Caroline, posebice Berrya, koji je koristio svaku priliku za nabijati ritam i napadati nepostavljenu zonu. Ovakva efikasnost u kontrama i sredini čak i bez podrške trica bila je previše za napad ovoliko limitiran u svakom aspektu igre, šuterskom i kreativnom, kakav je napad Syracuse.

I tako nas još čeka samo jedna utakmica koja bi trebala donijeti dozu drame kakve u polufinalu nije bilo. Villanova će imati nešto više problema napadački s agresivnijim čovjek na čovjeka pristupom North Caroline, kao i s realizacijom u sredini protiv dva prava visoka kakve Oklahoma može samo sanjati, ali njihova napadačka kvaliteta je dovoljna da na tom dijelu parketa odrade posao - možda neće gađati 77% za dva i 61% za tri, ali bez problema mogu otići preko 50% i 40% u tim segmentima, jednostavno su toliko dobri u ovom trenutku. Kvragu, čak i da Jackson uštopa jednog njihovog kreatora, ostaju još tri koja mogu nositi.

Dakle, ključ utakmice bi trebala biti sposobnost Tar Heelsa da zabijaju s perimetra i istovremeno trpaju u sredini preko centara, vodeći utakmicu više prema run and gunu nego nadmudrivanju kroz postavljene napade. U sredini će vjerojatno svoje zabiti jer imaju dovoljno playmakera na perimetru i strijelaca u sredini koji će znati kazniti agresivne rotacije Villanove. Ali, čak i da Ochefu upadne u probleme s osobnima i da Wildcatsi izgube bitku u skoku, bez laganih poena iz kontri i dobrog postotka za tricu UNC neće moći zabiti dovoljno samo u reketu da prati napad koji je trenutno čak i za njih, inače najučinkovitiju napadačku momčad ove godine u NCAA, na jednoj apstraktnoj razini.

Filed under: bball No Comments