42

THUNDER @ WARRIORS, G7

Na kraju ipak kreda, realno, bolja momčad ide dalje ma koliko u nekim trenutcima bili na konopcima. Samo, to je još jedna potvrda da je serija u 7 najbolji pokazatelj odnosa snaga i uopće najbolji izum u povijesti čovječanstva nakon bake rollsa – uz sve sulude vožnje toboganom, uspone i padove, zaplete kakvih se ne bi sjetili ni najbolji HBO scenaristi, na kraju ipak trebaš dobiti 4 od 7 i tako potvrditi da si bolji na način kojem nema prigovora.

Golden State je uspio ono što Thunder nije utakmicu ranije, priveli su seriju kraju, može se reći i očekivano jer, ruku na srce, gosti su svoju priliku propustili prije dva dana, kada su imali sve posloženo i servirano, trebalo je samo zaključiti posao. A onda se zatvorio prolaz među dimenzijama koji je ova fenomenalna serija dobrim dijelom bila, na 5 minuta Warriorsi su opet postali Warriorsi, Thunder je opet postao Thunder, tako da sada Curry i društvo ipak imaju priliku okruniti povijesnu regularnu sezonu novim naslovom.

Ali, nije bilo lako, usprkos šokantnom porazu Durant i društvo nisu jeftino prodali kožu. Možda su u dubini duše i bili svjesni težine zadatka, ali u ovim sferama taj emotivni aspekt priče je precijenjen, prava drama se odvija na parketu, u potezima struke i igrača, a tu su Warriorsi i ovom prilikom odlučili dodatno brusiti ono što funkcionira. Kako se pokazalo da Iggy kao flaster na Durantu funkcionira sjajno nakon što ga je cijelo drugo poluvrijeme prošle tekme pratio kao sjena (KD u tom periodu bez asista uz 13 skromnih poena), Kerr ovaj put ne čeka poluvrijeme već od starta stavlja svog najboljeg stopera na parket kako bi mu što više uskladio minute s najopasnijim strijelcem Oklahome.

Obrambena kvaliteta startne postave Warriorsa ovim se dodatno diže, a vrlo dobro znamo da je obrana ono čime su Warriorsi vratili nazad seriju pod svoju kontrolu – istina, da nije bilo uskrsnuća postave smrti vjerojatno danas ne bi imali šanse izboriti Finale, ali da u G5 nisu istrčali s novim planom i novom posvećenosti defanzivi, posebice u načinu kako čuvaju reket i brane tranziciju, ne bi death lineup uopće dobio priliku pisati povijest.

Tako domaćini igraju sjajnu obranu na startu, milina je gledati kako zatvaraju i rotiraju i kako Thunder u najboljem slučaju uspijeva doći do duge dvice za Westbrooka (za što im ni ne treba akcija, to mogu dobiti uvijek) ili relativno otvorene trice za jedan od ispušnih ventila, Ibaku ili Robersona. Tu je već vidljivo da ovim stilom Oklahoma nema prevelike izglede, koliko god se trude igrati polako i pametno, u napadu su pročitani, a u obrani ipak nemaju tu preciznost Golden Statea.

Preuzimaju pravovremeno, na lopti su, ali kao da u ovim postavljenim akcijama nemaju onu žestinu kakva ih je krasila u G3 i G4, obrana im je previše bazirana na reakciju umjesto na agresiju i iako je to sve taktički solidno, jednostavno nedostaje stop akcija koje mogu pokrenuti tranziciju i ubrzati ritam. Naravno, ne može se ponoviti onih nevjerojatnih 16 ukradenih iz G4, ali to je trag koji trebaju slijediti do neke mjere, u direktnom halfcourt nadigravanju bez tranzicije, a zatim i bez skoka u napadu, pratiti Warriorse ne mogu čak ni Durant i Westbrook.

(S tim da bi se dalo pričati i koliko je taktički solidno igrati cijelo vrijeme matchup zonu i preuzimati na svakom bloku, tipa Adams prečesto ostaje na perimetru u situacijama gdje lopta nije ni blizu, tako da bi možda bilo mudrije da su se vratili klasičnom 1 na 1 sistemu s pomaganjem i da su preuzimali samo pick & roll kako bi ipak imali centra u sredini radi skoka i zaštite obruča. Ali, nećemo sada tupiti o tome, bez ove agresivne kvazi-matchup zone ne bi ni Thunder bio tu gdje jeste, zaslužuju respekt za sve što su pokazali).

Iako Durant zabija nekoliko skok-šuteva preko Iggya, da će biti teško pratiti domaćine poen za poen pokazuje Curry s dvije trice iz driblinga – ako će opet imati dobru večer s perimetra stvar je gotova, to je bonus kojega Warriorsi uvijek koriste. Opet, usprkos svim ovim pričama o elementima igre koji idu u korist domaćina, Thunder održava laganu prednost i Kerr je taj koji prvi izaziva status quo, baca na parket death lineup na 4 minute do kraja prve četvrtine. Donovan ostaje pri visokoj postavi i očito su se spremili za ovakve periode jer Thunder je sada taj koji kontrolira ritam, ne prihvaćaju kaos, igraju kroz sredinu i koriste prednost u visini da za čas odu na +7. Kerr odmah prekida eksperimentiranje i vraća Ezelia na parket kako bi povratio stabilnost u reketu, ali OKC i dalje igra agresivno kroz sredinu i samo ih promašeni ziceri na obruču sprječavaju od prelaska u još veću prednost.

Na startu druge nema Speightsa, još jedna mudra prilagodba Warriorsa jer Kanter je u prošloj utakmici upravo u ovim periodima napravio najviše štete stvorivši dobar dio one zalihe koju je Thunder imao do završnice, ali OKC svejedno i dalje pumpa prednost, sad već imaju +10. A ne treba biti veliki mudrac za shvatiti zašto, Donovan već 15 minuta u komadu drži na parketu Ibaku kao četvorku i ne pomišlja pokušati sa smallball pristupom, plus tu je već po standardu i Durant. Kerr ipak na startu druge ostavlja na klupi Greena i Currya, također u već standardnim šihtama, s tim da ipak baca Klaya na parket od starta, ne čeka kao prošlu da gosti naprave razliku.

Naravno, ni zamjena Ezelia sa Speightsom ne pomaže, sada kada je najslabiji centar Warriorsa na parketu Donovan konačno poseže za Durantom na četvorci i prednost Oklahome raste na +13. Mislim, koliko su ovi momenti bitni to uvijek treba naglasiti, jedan loš period u ovakvim utakmicama koje se igraju na nož može presuditi, a Golden State drugu utakmicu za redom gubi bitku u ovim, u regularnoj sezoni bi ih zvali, smeće minutama. I nije stvar toga da Kerr griješi, dapače ovdje je valjda posložio minute što je bolje mogao, ali jednostavno nema dovoljnu širinu na klupi. Srećom po njega, ima Klaya, tako da kada su se na parket vratili starteri, MVP ove serije s 3 trice (istrčavanje iz bloka, spot-up iz kornera i jedna tranzicijska u stilu Golden Statea) ekspresno smanjuje prednost gostiju na samo 4 poena.

Toliko znoja (i toliko više minuta za udarne opcije) su Durant i društvo uložili u građenje prednosti da bi onda samo tako, u par minuta, sve nestalo. Kao da opasnost od trice nije sama po sebi deprimirajuća, tu je i opasnost od zamora ako nastave koristiti ovako usku rotaciju. Praktički, Durant ne izlazi s parketa dok se Curry pošteno odmorio dobivši svojih standardnih 5 minuta na klupi, plus ne igra ni približno zahtjevnu rolu u oba smjera kao KD – nije ni čudo da potonji po defaultu prema kraju utakmice gubi eksplozivnost u koraku.

Ipak, Oklahoma ne bi bila Oklahoma da se i ovom novom udaru na živce nije suprostavila žilavošću, karakterno i stilom igre uspjeli su donekle nametnuti uga-nuga-pizza košarku, troše se u oba smjera koliko mogu, čupaju i grizu i do poluvremena uspijevaju održati +6. Ali, obzirom da Warriorsi imaju utakmicu u ritmu koji im očito odgovara i da opet ubacuju trice, tih +6 ne ulijevaju apsolutno nikakvo povjerenje. Dapače, mislim da malo tko u ovom trenutku misli kako OKC ima šanse, kao da se samo čeka da Warriorsi odrade jednu seriju, odvoje se i riješe stvar jer OKC s ovim ritmom nema šanse pratiti kišu poena koju je protivnik u stanju izazvati.

Što se potvrđuje već na startu treće, Warriorsi kreću s baražom trica nakon kojega prelaze u vodstvo. Curry iz driblinga preko ruke Ibake, Thompson iz driblinga preko ruke Adamsa (kao natjecanje tko će ubaciti preko veće rampe), Iggy iz kornera, pa Curry dva puta iz driblinga preko Adamsa – 15 laganih poena nakon kojih više nije ni bitno što je Kerr nakon samo 3 minute iz igre izvukao Boguta i dao šansu Ezeliu. Boguta je Adams sinoć odlučio razbiti u novom nastavku serijala “Ratovi Šljakera – Osveta Kivija” tako da su stare kosti dobile poštedu. Andrija je ionako svoje odradio, bez njega u G5 ne bi izdržali i praktički je bio MVP utakmice, u G6 je pomogao u obrani koliko je mogao, ali tri vrhunske partije za redom, bez oscilacija, čovjek u njegovom stadiju ne može pružiti. A nije ni bitno jer ako će ovako nastaviti ubacivati trice, Warriorsi će imati dovoljno za preživjeti sve potencijalne probleme u reketu.

Da bi preokrenuo ritam, Donovan konačno na parket šalje postavu apokalipse, ali iako igraju protiv Ezelia i Livingstona (Klay je na odmoru obzirom da ga čeka glavna uloga u napadu na startu četvrte) Durant i društvo ne uspijevaju preokrenuti tijek utakmice. Vidno je da su brži u oba smjera kada igraju s ovom petorkom, ali upadaju u problem čim im ne upali inicijalna akcija, vidi se da ova postava ipak nema toliko iskustva zajedničkog igranja, a improvizacije, posebice u obrani, u ovoj fazi natjecanja ne prolaze. Livingston koristi dvije rupe, s dva ulaza pokreće seriju, a onda Thunder šamara i Varejao s kojim na parketu domaćini konačno nalaze način za zaustaviti Kantera i prekinuti ove pozitivne serije kojima se OKC hranila u minutama rezerviranim za klupu. Mislim, što reći, kad se toliko mučiš i onda sve prospeš u par minuta kada su na parketu Barbosa i Varejao i u kojima je Kanter umjesto junaka izgledao kao tragičar (obojica su prošla pored njega do obruča kao na treningu), to je istovremeno i žalosno i smiješno. I to je NBA jer taj isti Varejao je do ovog trenutka, dok nije Kantera učinio još većom neznalicom, izgledao kao netko tko apsolutno ne pripada u ovakav kontekst.

Golden State tako nakon u svakom pogledu dominantne četvrtine ima +11 na ulazu u zadnji period i pitanje je što Oklahoma može učiniti da se izvuče iz ovoga. Ništa, što će učiniti. Ubacio je Durant poneki skok-šut, ali ni približno dovoljno da prati nove 4 trice Warriorsa koji su i drugu večer za redom dobili sjajan učinak s perimetra (potegli su ih 37, ubacili 17, znaju biti i luđi, ali sinoć nije trebalo više). Uostalom, Oklahoma ne može dobiti ovakvog protivnika skok-šutem, dobra večer iz vana je trebala eventualno biti pratnja, a ono gdje su trebali dominirati bili su reket i tranzicija. Sinoć samo 32 poena u sredini uz 42% šuta, samo mizernih 8 poena u kontrama. Premalo, obzirom na ove brojke i ni približno ravnopravnu večer s perimetra (26% uz 7 ubačaja) još su se dobro i držali, to sve govori koliko su u biti nezgodni i koliko su i sami odlično kontrolirali reket u kojem Golden State opet nije napravio previše. Samo, Golden State je davno shvatio kako prevariti formulu po kojoj skok-šut ne osvaja prvenstva i po kojoj bez dominacije u reketu ne možeš do kraja – samo trebaš biti najbolja šuterska momčad svih vremena i onda ti je dovoljno moći tek parirati u sredini. Pizdarija.

I dok Warriorsi očekivano idu u Finale i dok nama ostaje prežvakati narativ kojim su do tamo došli (već večeras u podcastu), Thunder nema razloga za brigu. Ok, mogu žaliti što su propustili onakvu priliku par dana ranije, ali kao što smo rekli, dalje ide bolji u 7 utakmica, ne onaj koji je dominirao u dvije, a bolji su ipak bili Warriorsi. One dvije tekme tako ipak ispadaju izuzetak, nikako pravilo, ali i na tom malom uzorku Oklahoma je dobila potvrdu da su se izborom Donovana kao donositelja obrambenih promjena našli na pravom putu i sada trebaju onakve partije pretvoriti u pravilo, odnosno trebaju nastaviti graditi na ovom obrambenom identitetu kojeg su pronašli.

Na napadu još treba raditi, tu će trebati dobar koordinator, a možda dovoljna bude i nadogradnja rostera, Waiters ipak nije rješenje i dobro bi im došao jedan bočni veteran koji može uskočiti u 3&D rolu, zavrtiti sekundarni napad, ali koji je prije svega ubojit šuter za tri poena. Praktički, treba im njihov Iggy, jednim takvim potezom preko noći se mogu staviti ravnopravno uz Warriorse.

A da su svojevrsni pobjednici u ovoj seriji potvrđuju još dvije stvari, gomila igrača koja se dokazala u izuzetno zahtjevnom kontekstu, a zatim i konkurentnost koju su prezentirali nakon koje je teško zamisliti da Durant uopće pomisli otići negdje drugo. Što se prvog tiče, u Adamsu su dobili sjajnog startnog centra, možda nije na razini nekada Chandlera u Dallasu, ali nije ni daleko od toga. Roberson je pokazao da može i zabiti, ponekad to izgleda mučno, ali čovjek definitivno nije više takva rupa kakvom se činio na početku doigravanja i ako s njim na parketu mogu održati visoku razinu učinkovitosti u napadu, onda mu mogu dati i veću minutažu, a to je sjajna stvar za njihovu obranu (razlog zbog kojega su i bili ovako dobri protiv Warriorsa leži baš u tome što su riješili ovu jednadžbu sebi u korist). Russ je pokazao zrelost kakvu nismo imali prilike gledati u ranijim playoff izdanjima, kao da je počeo malo po malo razmišljati o svojim limitima što znači da je na putu da jednog dana postane muškarac (barem na parketu, izvan parketa je bojim se izgubljen slučaj), a Durant je nakon teške ozljede potvrdio da je legitimni nasljednik LeBrona.

Stavio sam ga u podjeli nagrada u treću obrambenu petorku, više da nagradim trud koji je ulagao u igru na tom dijelu parketa nego zato što sam ga smatrao elitnim stoperom, ali čovjek je ne samo opravdao takav stav već ga je i debelo nadmašio. S ovakvim igračem u centru zbivanja kad-tad mora do naslova. I da, ostaje doma jer nigdje neće imati ovakvu šansu skinuti prvake kao što je ima okružen ovom jezgrom.

Tako da, usprkos tome što je zadnjih 5 minuta G6 bila sublimacija svega najgorega što smo godinama vezivali uz Thunder (1 na 5 košarka, loše odluke u oba smjera), smatram kako su kroz seriju pokazali dovoljno da nas uvjere kako su spremni za iskorak i kako nisu momčad s greškom koju je nemoguće ispraviti kao što je izgledalo još tamo u seriji protiv Dallasa. To je za prvu sezonu pod novim trenerom i nakon brutalne ozljede franšiznog igrača više nego dovoljno ako mene pitate, čak i iznad očekivanja. Rispekt.

41

WARRIORS @ THUNDER, G6

Po drugi put za redom uspjeli su Warriorsi iskontrolirati tranziciju i držati tempo utakmice relativno pod kontrolom. Praktički, isti plan su sproveli u djelo kao u prošloj utakmici, s istom temeljnom postavkom – konvencionalna obrana s centrom u sredini i zonom na strani bez lopte uz puno bolju podjelu inicijalnih zaduženja (posebice s Klayom na Westbrooku), s tim da je Kerr ovaj put dodatno izbrusio rotaciju. Noćas je čak 90% minutaže raspodjelio na 6 udarnih igrača (u prošloj utakmici 84%), koristeći praktički dvije postave – startnu s Bogutom (uz varijaciju Barnes-Iggy na trojci) i death lineup koja je dobila priliku za iskupljenje (i iskoristila je u tipičnoj NBA maniri u kojoj košarka još jednom potvrđuje da kao zabava nema premca – sorry na digresiji, ali usporediti finale Ljige prvaka s ovako nečim je kao da uspoređujete užeglu krafnu i zubaca).

I to je to, iako je opet imala trenutaka, Oklahoma se izgubila u ovom novom ritmu u kojem im nije ostajalo prilike za nametanje manijakalnog istrčavanja kontri. Praktički, doma su igrali kao i u Oaklandu, čekali su onaj trenutak da naprave poštenu seriju kojom bi se odvojili, a ta serija nikako nije dolazila jer su Warriorsi svaki put kad je trebalo dobili potrebnu infuziju poena od Thompsona koji je odradio fenomenalnu individualnu tricašku večer. Koja je itekako trebala gostima ako su željeli okruniti činjenicu da su uspjeli seriju odvesti u smjeru koji im je omogućio da stanu na loptu, uhvate zraka i opet budu konkurentni.

Otvaranje utakmice tako je uz ritam koji odgovara Warriorsima obilježilo nekoliko momenata. Prije svega saznanje da se odlično drže obzirom da je Steph promašio sva tri otvorena šuta koja je imao, dok je na drugoj strani Westbrook za razliku od prethodne utakmice stavio tri svoje karakteristične duge dvice koje mu ovakav tip obrane ostavlja. Ovo je definitivno dobra vijest za Warriorse u široj slici – Curry dakle dolazi do otvorenih šuteva na postavljenu obranu, a Westbrook i dalje smatra da je najbolje rješenje u halfcourtu to da on prisvoji napad. To može funkcionirati na momente, ali dugoročno to znači propast za Oklahomu.

Zanimljivo, iako bi se očekivalo da u ovakvoj utakmici centar gostiju prije dođe u probleme s penalima (to sam osobno smatrao možda i najvećim razlogom zbog kojega su Durant i društvo bili favoriti u ovoj utakmici, jednostavno mi se činilo nemogućim da Warriorsi mogu Boguta imati na parketu dovoljno dugo i drugu večer za redom da ostvari onakav utjecaj kao u prethodnoj partiji), Adams je taj koji opet mora ranije na klupu i tu sada na naplatu dolazi Donovanovo neiskustvo. Dok je na jednoj strani Kerr maksimalno smanjio svoj utjecaj na utakmicu postavivši okvir tako da igrači mogu dati svoj maksimum (koji mora ili ne mora biti dovoljan), trener Oklahome u ovoj siutaciji, koja je daleko od panične, iskušava nove koncepte kao da je u pitanju nebitna utakmica regularne sezone.

Dobro, zamjenu Adamsa s Kanterom može se razumjeti, dakle umjesto da je opet bacio smallball postavu na Boguta, što u prošloj utakmici nije rezultiralo promjenom ritma jer je Bogut sjajno poništio Ibakin utjecaj na poziciji petice, kontrirao mu je svojim drugim centrom. Kerr ovdje radi možda nepotreban potez, odmah se prebacuje na smallball kako bi eventualno kaznio Kantera koji definitivno nije u stanju braniti u prostoru kao Adams, čime odmah olakšava Oklahomi da podigne ritam, ali Donovan mu kontrira sa svojim nejasnim potezom. Vadi Kantera da bi i sam zaigrao smallball, ali pri tome ne koristi postavu apokalipse već na parket gura Foyea, čime naravno ide na ruku gostima koji sada igraju protiv puno tradicionalnije smallball postave koja nema onakvu prednost u fizikalijama i atleticizmu.

Praktički, ovo je prva neparna četvrtina od G3 u kojoj Donovan nije sredinom perioda na parket stavio svoju najbolju postavu u ovoj seriji? Mislim, koji kurac, zar je to što prošlu utakmicu nisu napravili 40 razlike u par minuta razlog da odustaneš od nečega što apsolutno funkcionira? Tako da, iako OKC ima +3 nakon prvih 12 minuta, to je isključivo rezultat toga što su gosti promašili gomilu otvorenih šuteva, nikako nekakvog specijalnog izdanja Thundera.

Na startu druge oba trenera drže se iskušanih recepata, Donovan pokušava kupiti poneku minutu za Kantera protiv Speightsa uz Ibaku i Duranta, dok Kerr tvrdoglavo inzistira na periodu bez tri udarne opcije na parketu umjesto da igra barem s Klayom koji je dobio odmor u prvoj četvrtini. Potpuno razumljivo, predvođeni Durantom i s raspoloženim Kanterom, domaćini odlaze na +9 u uvodne dvije minute. Da je ostavio Boguta par minuta duže u prvoj četvrtini i da je ovdje startao s Klayom, Kerr bi dobio peticu za sinoćnji plan, ovako je opet nepotrebno doveo momčad u probleme.

Odmah nakon ovog fijaska na parketu su Bogut, Draymond i Klay, a nakon pristojnog odmora od 5 minuta i Steph, tako da Warriorsi kreću s pokušajima da do poluvremena ponište ovaj rezultat. Iako i dalje ne mogu zabiti ništa u sredini, barem opet stabiliziraju obranu, tako da održavaju kontrolu nad ritmom i onda tricama Klaya (3 komada) i Stepha (2) na odmor odlaze sa samo -5. Što je sjajan rezultat obzirom da je OKC odigrala energičnu i dobru četvrtinu u kojoj su, iako su postavu apokalipse koristili samo minutu, uspijevali podići ritam korištenjem Duranta na četvorci uz Adamsa i Kantera, a i doći do poena u reketu korištenjem klasičnih visokih postava. Ono, da je Kerru prije utakmice netko ponudio ovakav rezultat nakon dvije četvrtine uz podatak o mizernih 7-16 u reketu i gotovo istom broju izgubljenih kao asista (9 naprema 11), prihvatio bi to s oduševljenjem, tako da možemo ukratko zaključiti kako je uz obrambene i taktičke pomake Golden State ovaj put na životu, kao i toliko puta do sada, održao šut za tricu Splash brothersa koji su nakon prve 24 minute imali sjajnih 6-12 s perimetra.

S tim da na startu treće Klay opet otvara s 2 ubačaja, dvije suze s kojima je u tek 21 minutu na parketu već na 6-10 za tricu. Kod prve su kaznili udvajanje na Stephu, Roberson je otišao par koraka u sredinu na pomaganje što se protiv ovakvog šutera ne radi, a na sljedećoj smo gledali klasični blok bez lopte Currya za Stepha, Bogutovu povratnu i sporu Westbrookovu reakciju na preuzimanju. Vjerojatno najubojitija 3 na 3 akcija u NBA koju su Warriorsi prodali kao da je izvode prvi put, što uz dužno poštovanje Thunderu ipak znači da ne mogu iz guzice izvuči onakav intenzitet kad požele, moraju upasti u trans, a ovom dosadnom košarkaškom klinikom koju prezentiraju na oba kraja parketa Warriorsi ih drže u letargiji (četvrtinu je započeo i Iggy kako bi imali Duranta što duže pod njegovom kontrolom). Toliko o zrelosti, Thunderovci su ipak još uvijek klinci – kad imaju dovoljno šećera u sebi i kada ih pustiš da trče bezglavo za loptom idu 100% na sat, čim im ograničiš unos loših ugljikohidrata i tražiš od njih da odrade zadatak, energije nestaje.

Golden State tako nakon par posjeda dolazi do prve prednosti još od uvoda, što znači da nas čeka sasvim drugačija utakmica u Oklahomi od ovoga što smo gledali do sada u prethodne dvije gdje su domaćini uvijek imali ugodnu prednost u ovim periodima. Sada su u čistom egalu, gosti kontroliraju tijek susreta i imaju ga tamo gdje im odgovara, a OKC mora tražiti rješenja. Prvo koje Donovan iskušava je ekspresna zamjena Robersona s Waitersom, ako već ne može držati Klaya pod kontrolom, onda Roberson nema vrijednost, tako da trener Oklahome igra na kartu napada nadajući se da Waiters može pružiti bolju all-round igru. Lov je ovo u mutnom, ali nije da Donovan ima puno izbora osim prelijevati iz šupljeg u prazno.

Srećom, Kerr opet pokazuje kolegijalnost i vadi Boguta ovaj put nakon samo 5 minuta iz razloga samo njemu znanih i na parket šalje Ezelia po prvi put ove večeri (pokazat će se i zadnji), prije nego posegne za postavom smrti. Koja odrađuje solidnu šihtu (u ovom novom poretku stvari već to što ne upadaju u rupetinu predstavlja solidno), Donovan kontrira postavom apokalipse i utakmica ostaje u sličnom ritmu, uz neke novotarije. Tipa, Curry se sve više razigrava, što je još jedna nikako dobra stvar za domaćine, a Kerr vraća Boguta opet na parket i opet tjera Donovana da se vrati igri s klasičnom peticom. Možda je Kerr ranijim vađenjem Boguta iz igre od planiranog želio upravo imati ovakvu mogućnost, da ga vrati svježeg na parket kada OKC zaigra smallball, u svakom slučaju ovaj put od ovoga nije bilo pretjerane koristi jer Kanter još jednom igra dobru rolu, radi probleme s poludistance i Bogutu i nešto kasnije Speightsu i pomaže Oklahomi da dođe do novog relativno ozbiljnog vodstva prije zadnjih 12 minuta (+8).

Ovdje Kerr više nema previše volje za zezanje s rotacijama, odmah su na parketu i Klay i Green dok si Donovan dopušta malo više slobode (Morrow na Klayu, svašta). Klay odmah ubacuje dvije trice, gotovo na identičan način kao početkom treće – prvo jednu iz spot-upa dok ga je Morrow bezuspješno pokušao zatvoriti, a zatim drugu nakon istrčavanja iz bloka. Da se razumijemo, njegove trice ovdje nisu bonus već čista nužnost obzirom da su Warriorsi gubili bitku u reketu i da Oklahoma čak i nakon nove šihte s Bogutom u clutch period ulazi s +7. Dakle, iako nisu smanjili minus Warriorsi su još uvijek u utakmici, ali izgleda da je njihova visoka postava napravila što se moglo, usprkos još jednom solidnom izdanju Boguta i obrane, začinjenom Thompsonovim tricama, nisu u stanju ništa više nego dati si šansu. Koju će morati iskoristiti nitko drugi do postava smrti s kojom Kerr odlučuje ili napraviti podvig ili odjahati u suton.

Donovan pak odlučuje ostati vjeran Adamsu i Ibaki, ali više nisu bitni ni Donovan ni itko drugi jer Warriorsi su odjednom opet Warriorsi. Cheat code opet funkcionira, Klay i Curry pokazuju da imaju led u žilama i zabijaju svaki po tricu s 9 metara, a onda novom Curryevom bombom iz tranzicije gdje ga nitko nije ni branio (Waiters je zaspao) dolaze u novi egal. Ok, sorry, moram se ispraviti – Donovan je itekako bitan, na parketu nema Robersona koji je mogao u ovim situacijama smetati dužinom, a i igranjem s Adamsom samo je dodatno začepio reket Durantu i Westbrooku za ulaze, tako da OKC u ovom periodu dok ih gosti bombardiraju ne mogu do poena osim na silu (zvuči poznato, zar ne).

Za zadnje tri minute na parketu je konačno postava apokalipse, ali dok Westbrook i Durant pimplaju i pokušavaju iz driblinga 1 na 9, Thompson zabija novu tricu iz tranzicije dok Green aktivnošću sije paniku na oba kraja parketa. Praktički, ovo je prvih 5 minuta Warriorsa na koje smo navikli, death lineup u ovih 6 minuta pobjeđuje s 21-10 sve kombinacije koje Thunder baca pred njih, zabijaju 4 trice i kradu čak 5 lopti (Steph se i konkretno revanšira Westbrooku za ruganje njegovoj obrani na presici), što znači da po prvi put u seriji gledamo Warriorse u punom sjaju i u njihovom pravom identitetu – čvrsti s Bogutom, u stanju ostati u blizini samo uz pomoć šuta, a onda vam zadati smrtonosni udarac u samo nekoliko minuta kada se prebace na smallball i unište vas kontroliranim kaosom.

Ukratko, još jedan nevjerojatan preokret nevjerojatne serije.

Sada kada su se Warriorsi pronašli, odnosno kada je moral Thundera poljuljan, nema sumnje kako se odnos snaga vratio u normalu i kako su prvaci apsolutni favoriti pred svojom publikom u sedmoj. Thunder nije bez šanse – osim onog očitog, a to je da moraju pokušati dobiti bitku u tranziciji i reketu, konkurentni su čak i da ostanu u ovom halfcourt izdanju ako odigraju bolju obranu na perimetru i pojednostave stvari u napadu i s rotacijama. Iako su im udarne postave ovdje izgubile bitku, ne znači da već u sljedećoj utakmici neće biti bolje, stoga Donovan mora prestati tražiti fiks, jednostavno treba jahati dvije udarne postave i vjerovati igračima, kvragu pa došli smo do G7, imaš roster sa 6 i pol igrača na koje se možeš osloniti, što imaš dalje kombinirati.

Osim toga, a pogotovo uzevši u obzir da teško na gostovanju mogu očekivati iznadprosječne partije od sporednih opcija, vrijeme je da Durant izvuče glavu iz guzice i odigra jednu vrhunsku partiju. Da, brojke su mu na prvi pogled dobre i igra sjajnu all-round košarku, ali poanta nije da Durant bude bolji Green od Greena, već da odradi jednu ubojitu predstavu u maniri ovoga što je pružio Klay. Cijeli playoff se šverca bez takve partije, izuzmemo li onu jednu četvrtinu protiv Spursa čovjek više šljaka nego što se igra, a to nije ono što ga čini posebnim. Odnosno, poseban je dobrim dijelom zato i što je sposoban igrati u oba smjera i u svim rolama, ali u ovom ključnom trenutku sezone najpotrebniji je kao ubojiti strijelac u maniri Klaya i Currya. Ne uspije li se nametnuti, a pitanje je može li uopće obzirom da mu nešto slično nije pošlo za rukom sinoć u utakmici koja je bila kao naručena za njega da bude heroj (1-5 u clucth periodu u kojem su Warriorsi okrenuli utakmicu), onda će Russ uzeti stvar u svoje ruke, a Russ u halfcourt košarci nije rješenje protiv Warriorsa koji odjednom uspijevaju izvući maksimum i iz smallball postava (u istom periodu izgubio 4 lopte okrunivši još jednu lošu večer, novopronađen fokus u obrani Warriorsa njega je potpuno anulirao u zadnje dvije utakmice).

Uz Donovana (koji će morati prestati mudrovati), Duranta (koji će morati početi zabijati teške šuteve) i Russa (koji će morati ostati pod kontrolom), najveća je odgovornost na Adamsu kojega je Bogut u zadnje dvije utakmice jednostavno stavio u džep. Australija tako vodi protiv Novog Zelanda u sudaru apsolutno neustrašivih fajtera kakvi bi uživali u košarci prije 25 godina (stvarno, postoje li dva centra u ligi koja bi se lakše uklopila u Bad Boys Pistonse i Rileyeve Knickse od ove dvojice), Kiviji moraju vratiti udarac ako žele šansu. Ako će Golden State s visokim postava držati utakmicu u egalu, a onda je zaključiti smallballom, praktički gosti neće imati prilike iznenaditi.

Stoga je stvar vrlo jednostavna – Warriorsi su napravili sve što su mogli da se izvuku iz nemoguće situacije, pokazali su srce prvaka i ova njihova transformacija iz revolucionarne stretch/smallball košarke u halfcourt stroj ala Spursi, koja je sinoćnjom završnicom opet rezultirala povratkom u ruho Warriorsa, nije ništa manje fascinantna od onih metamorfoza Thundera (dobili su Spurse igrajući s visokim postavama, doveli su Warriorse do ruba svojom verzijom smallballa, sada nemaju odgovor na Spurse koji imaju stretch kvalitetu koju original s Aldridgeom i Parkerom nema, a odjednom više ne znaju ni kako nadjačati smallball). Dok imaju seriju u ovim gabaritima, koji su odjednom od zadovoljavajućih postali idealni, favoriti su, a ako još dobiju novu Klayevu ili možda ovaj put Stephovu šutersku partiju, na konju su. Na Oklahomi je sada pak da pruži svoju najbolju košarku kada je najpotrebnije i napravi onaj finalni iskorak, pokaže da nisu samo hrpa mišića koji skaču i trče brže, više i jače od ostalih, već i da imaju potreban košarkaški IQ (pišem ovo kao vječni skeptik u IQ Thundera i koliko god se trudim biti objektivan znam da u ovako postavljenim stvarima nemaju previše šanse, ali respektiram mogućnost da opet nametnu silu i da Durant konačno odigra vanserijsku šutersku partiju). Inače, nakon svega adrenalina kojega su ispumpali, oni bi mogli biti ti koji će završiti s magarcem, opet kao vječni sidekick.

40

CAVS @ RAPTORS, G5

Cavsi su konačno došli odraditi posao i na gostovanju. Od starta su krenuli fokusirano, ubacili su sve trice koje su trebali (Smith i Love), neke koje nisu trebali (LeBron), agresivnom obranom na loptu kreirali su si lagane prilike u tranziciji i s te strane nije bilo problema, dok ih je u obrani jedino mučio DeRozan kojega su odlučili braniti preuzimanjem kako bi mu zatvorili ulaz. Svejedno, protiv Lovea ili Thompsona uspjevao je kreirati relativno otvorene šuteve za duge dvice, međutim kako je Lowry imao problema započeti napad (uglavnom su ga udvajali, a i LeBron ga je češće preuzimao 1 na 1), njegov učinak teško da može biti dovoljan za pratiti raspucane Cavse koji skoro tijekom cijele prve održavaju prednost od tih par trica koje su Jamesu upale iz driblinga naglasivši tako da će ga ove večeri slušati i šut. A znamo kako to završava, ako LeBron ubacuje s perimetra, onda čekanje s Biyombom u reketu ne prolazi, moraš izaći čuvati ga, a u tom slučaju otvara mu se sredina za ulaze, počne bacati povratne i napad Cavsa funkcionira besprijekorno.

Na startu druge sporedna postava Cavsa po običaju radi probleme stretch formacijom, trice nastavljaju upadati, a obrana na Lowryu još je agresivnija, brane ga gomilanjem igrača na lopti i napad Raptorsa i dalje ima problema zabiti dovoljno. Praktički, jedini segment igre u kojem vode su laktovi, time uspijevaju dovoljno isprovocirati Cavse da utakmica prijeđe u run and gun obilježen gomilom grešaka i Valanciunasovom energijom u sredini tako da prednost gostiju ne odlazi iznad desetak poena. Ipak, čim se na parket vratio Biyombo, Cavsi su dobili dodatnog čovjeka u pozadini koji je uvijek bio spreman zatvoriti reket, što je uz LeBrona na laktu uvijek spremnog pomoći značilo da su opet stisli u obrani. Odmah su zaredali s nekoliko poena iz tranzicije, zabili su otvorene trice i na odmor odlaze sa solidnih +14.

U koje je LeBron ugradio 21 poen i čak 23 minute akcije. Lue nije previše mudrovao s postavama, jahao je Jamesa i ovaj je maksimalnim naporom omogućio da sve funkcionira u oba smjera (prije svega bilo je gomilu otvorenih šuteva za Lovea i gomila 1 na 1 mismatcheva za Irvinga). U biti, čudo je da prednost nije bila i veća obzirom da su Cavsi istovremeno još jednom usporili Lowrya koji je pokušavao svim silama pokrenuti momčad, ali to jednostavno ne ide kada je cijela protivnička obrana fokusirana na tebe.

Na startu treće četvrtine tako gledamo sličnu priču, prednost Cavsa raste, a Toronto jednostavno nema napad kojim ovo može pratiti (iako Casey sada stavlja Pattersona umjesto Scole od starta i maksimalno steže rotacije kako bi pratio Luea). U obrani solidno kontroliraju reket, ali Cavsi tricama i tranzicijom zabijaju sasvim dovoljno da izbjegnu sušne periode i odlaze u jednom trenutku i na +21. Svima u dvorani je već sve jasno, ali izgleda ne i Lowryu koji koriste opuštanje Cavsa da kroz solo akcije u zadnje tri minute zabije 15 poena i smanji razliku na podnošljivih -15. Ako već mora poginuti, Lowry se pobrinuo da to bude u stilu, još jednom pokazavši trenutak nadahnuća kakvih je bilo gomilu ovu sezonu, trpajući trice sa svih strana.

Žilavi Toronto pokušava još neko vrijeme smanjiti minus, ali bez novih Lowryevih eksplozija nema pomaka (Casey u očaju pokušava s Johnsonom umjesto Carrolla, koji se izgleda opet ozljedio, kao stoperom na LeBronu). Dapače, novih par trica Cavsa, ovaj put čak i ne posebno dobro izrađenih već čisto bezobraznih, Smithova s 9 metara i Irvingova iz driblinga, potvrđuju da ovo nije večer domaćina. Kyrie još malo popravlja statistiku dok konačno na +25 tri minute prije kraja Casey nije bacio ručnik i povukao startere.

Solidan nastup Raptorsa ove večeri, uopće u seriji u kojoj su, posebice u G4 koju su ukrali u pravom nadmetanju, pokazali da su s razlogom veći dio sezone bili druga najbolja momčad Istoka. Samo, razlika u talentu je takva da realnih šansi nisu imali (Irving i Love se sinoć nisu pošteno ni oznojili za poene, to stvarno nije pošteno kad uzmeš u obzir koliko je Lowry, pa čak i DeRozan, morao kopati). Cavsi su, pogotovo kada LBJ odigra ovakvu all-round partiju, za klasu iznad, što su i pokazali u ove zadnje dvije utakmice gdje su konačno uz napad posložili i obranu. Tako da im je ovo na kraju bio solidan test za ono što ih čeka u Finalu.

39

THUNDER @ WARRIORS, G5

Najveća promjena kod Warriorsa, uz to i potpuno očekivana obzirom kako su igrali veći dio drugog poluvremena prethodne utakmice, je ta što konačno igraju normalnu NBA obranu. Naravno da Thompson, Bogut i Green i dalje vise na rubovima reketa i čekaju u zoni na strani bez lopte kad god se ukaže prilika, ali barem igraju na čovjeka. Uz to, Klay je konačno na Westbrooku kao primarni čuvar veći dio vremena, dakle nakon svih taktičkih kerefeka kojima su nas častili u prvim utakmicama ovaj povratak klasici djeluje kao pravo osvježenje.

U korist domaćinima ide što Adams nakon par minuta upada u probleme s osobnima, ali ne zvuči dobro što to inspirira Donovana da ekstra rano posegne za postavom apokalipse. Koliko je ovo utakmica bitna najbolje govori to što tako već nakon stotinjak sekundi imamo prilike gledati ključni razvoj događaja, a to je kako će se startna petorka Warriorsa snaći protiv postave koja je masakrirala sve što je Kerr do sada bacio pred njih, a radilo se isključivo o smallball petorkama. Ako Golden State u ovom periodu uspije preživjeti s najboljim centrom kojega ima na parketu, onda imaju i šanse vratiti se u seriju.

Kerr ne dira radikalno u matchupove, Curry uzima Waitersa, Green se prebacuje na Robersona, dok Barnes ostaje na Durantu, a Bogut na petici, u ovom slučaju Ibaki uz rizik da ga stretch formacija kazni. Draymond je sada mogao konačno otići na Duranta, ali nije važno, Warriorsi nekoliko posjeda igraju sjajnu obranu, ključno je što ne dozvoljavaju protivniku da se razmaše u tranziciji i uopće igraju spore postavljene napade. Oklahoma naravno nema razloga za promjene u obrani, ali vidno se muče u napadu gdje nikako ne mogu nametnuti višu brzinu, zabijaju poene na kapaljku i nakon 6 minuta duge šihte Warriorsi su konačno ne samo dobili jedan period protiv postave apokalipse, već su stvorili i zalihu od +7. Obzirom na ono što im se događalo zadnja četiri poluvremena kad bi zaigrala postava apokalipse, ovo je fenomenalan preokret. Praktički, Warriorsi su morali postati Spursi da bi dobili Thunder koji se pretvorio u Warriorse.

Donovan ni za zadnje tri minute prve četvrtine ne odustaje od svoje petorke, što je za apsolutnu pohvalu, nije reagirao panično i tako riskirao da izgubi nešto što ga je dovelo tu gdje je. Nema ni nekih posebnih promjena u zaduženjima u obrani, ionako se sve preuzima, jedino radi sitne i kratke izmjene radi odmora (tipa, Kanter umjesto Ibake ili Foye umjesto Duranta, s tim da daje šansu čak i Morrowu). Kerr pak također ne odustaje od svoje vjernosti visokoj postavi, nema poigravanja sa smallballom, ali pitanje je zašto umjesto Ezelia sada na parketu gledamo Varejaoa. Također, promijenio je i rotaciju, umjesto Thompsona i Greena na klupi kako bi bili spremni za start druge, što je također funkcioniralo prošlu utakmicu, odlučio se odmarati Currya. Uglavnom, Warriorsi se još traže, nisu odigrali ovaj period dobro i imaju samo +4, ali, opet ponavljam, obzirom na to što im se događalo prošle dvije utakmice u Oklahomi, ovo je fenomenalan preokret.

Kerr nastavlja iznenađivati nepotrebnim rizicima, sada na startu druge nema Currya, igra s onom najklasičnijom mogućom drugom postavom gdje je Barnes jedini starter i vraća Barbosu u rotaciju. Donovan pak nakon skoro 10 minuta smallballa baca na parket jednu visoku postavu, nema twin towersa, ali zato pokušava kupiti koju minutu Kanteru stavljajući ga uz Ibaku koji donosi taj stretch element u napadu. Zanimljivo, Donovan i dalje vjeruje Morrowu, koji mu vraća povjerenje sa 7 poena u nizu i vraćanjem utakmice u egal. Sad, dok je zabijao Morrow nije baš djelovao kao da zna što radi, ali pokazao je dozu samouvjerenosti i imao je sreće što mu je sve upalo. Tako da ovo teško možemo zvati ičim osim rizikom koji se isplatio. Samo, kako Kerr nije dobio ništa od Barbose i ove postave, imamo se pravo pitati što čeka s Curryem i kako može propustiti ovakav period da pokuša napraviti razliku? Tri minute protiv Duranta bez ikoga od tri glavna napadača na parketu, to je u ovoj situaciji u kojoj se nalaze stvarno hrabro.

Uglavnom, nakon ovog čudnog perioda u kojem serija kao da se vratila u kameno doba (stvarno, zar postoji igrač u NBA koji bi bolje izgledao u odjeći Freda Kremenka od Speightsa?), na parketu je za Warriorse opet kompletna startna petorka (dakle, Kerrova namjera je očito bila kupiti što više minuta za ovu postavu kako bi ih što duže mogao koristiti zajedno i držati pod kontrolom ritam utakmice) dok se Donovan vraća svojim starterima koji zbog Adamsovih osobnih nisu praktički ni imali prilike zaigrati ove večeri. Neće ni ovom prilikom, iz nekog razloga trener Oklahome ovdje uvodi Waitersa umjesto Ibake, dakle igra na smallball kombinaciju s Adamsom protiv najboljega što trenutno Golden State može ponuditi. Sad, da je ova startna petorka domaćina toliko bolja da pod svaku cijenu želiš pokušati ubrzati igru ne znam, ali znam da gosti ni u ovom periodu ne uspijevaju nametnuti ritam, nadigravanje kroz postavljene napade im baš ne ide – Russ baca nekoliko posjeda, Curry zabija tri za redom i eto Warriorsa na +8 i u više nego ugodnom periodu u kojemu lagano uspostavljaju kontrolu nad utakmicom.

Vraća se Donovan najboljoj postavi koju ima u ovoj seriji, Ibaka ulazi umjesto Adamsa dok Kerr standardno tek mijenja Barnesa za Iggya, ali pomicanje pijuna ovdje nije toliko bitno koliko činjenica da je vraćanjem klasičnoj obrani, sa zonom na strani bez lopte, centrom u zoni na pick & rollu i preuzimanjem na svim drugim pick & roll kombinacijama, Golden State konačno prisilio Oklahomu da igra kao Oklahoma. U ovom periodu sporedne opcije se ne vide (Roberson je imao nekoliko šuterskih bljeskova, ali Ibaka je nevidljiv, a Waiters sve više iz 3&D majstora prelazi u onog lošeg combo Waitersa), dakle sve se vrti oko Russa i Duranta koji igraju gomilu izolacija i pokušavaju 1 na 5 košarkom, što je posebice štetno u slučaju Westbrooka koji nema onog prostora u tranziciji kao u zadnje dvije utakmice, a znamo da nije bi približno učinkovit svojim haklanjem na postavljene napade.

Razlika se ne topi, tako da Donovan sada opet poseže za starterima, ali ni tu nema promjena, klasična petorka Warriorsa u stanju je igrati protiv Thundera, a eto uspijeli su usporiti i postavu apokalipse. Bogut odličan, svi ostali solidni, nitko nije odigrao ništa ekstra, nije tu bilo čak ni neke posebne tricaške podrške, čista klasična kontrola ritma i reketa uz dobro slashersko izdanje Currya i korisnu all-round rolu Greena. Warriorsi u ovakvom izdanju su itekako sposobni, nisu povijesno dobri kao kada igraju smallball, ali su konkurentni, dok Oklahoma bez tranzicije pokazuje da oni problemi o kojima tupimo cijelu godinu nisu nestali, samo su se sakrili dok su jahali smallball. Sada samo moraju smisliti način kako ga opet nametnuti jer igrajući ovim načinom imaju šanse dobiti utakmicu, ali puno manje nego da je serija i dalje u run and gun kontekstu.

Opet, nisu postotci ništa naklonjeniji ni Warriorsima, ako će igrati isključivo s Bogutom i fokusirati se na usporavanje i nadigravanje, ne mogu stvoriti velike zalihe, a još ih teže mogu stizati ako protivnik stvori prednost. Ovih 8 poena su ništa za momčad koja ima Duranta i Westbrooka, to se jasno vidi i na startu treće kada OKC lakoćom stiže u egal, čak i do prvog vodstva ove večeri. Dosta je da upadne nešto sa strane bez lopte (probudio se Ibaka), da Durant igra svoju igru, da Westbrook uspije povući poneku kontru nakon promašaja Warriorsa i eto Oklahome u ritmu u kojem praktički nisu ni imali prilike biti cijelo prvo poluvrijeme zbog Adamsovih problema s osobnima.

Igra se skoro 9 minuta u komadu u ovom odnosu snage uz ona standardne izmjene (Iggy umjesto Barnesa, Waiters umjesto Robersona) prije nego Donovan odluči dati novu šansu smallballu, dok Kerr očekivano ostaje vjeran visokoj postavi, s tim da ovaj put na parket šalje Ezelia umjesto Varejaoa. Uz još jednu novost u rotaciji, naime sada je Curry na parketu dok je Klay taj koji odmara za razliku od finiša prve četvrtine. Sve skupa ne dovodi do nikakvih tektonskih poremećaja, Warriorsi su uvijek jedan-dva koraka (ili je prikladnije reći koračića) ispred, dakle Thunder opasno puše za vratom iako je utakmica daleko od konteksta u kojem je oni žele i iako domaćini i u ovoj šihti uspijevaju držati smallball gostiju pod kontrolom.

Donovan opet pokušava dirati u status quo, vraća se Morrowu, a po prvi put ove večeri poseže i za twin towersima što se pokazuje potezom kojim vjerojatno gubi utakmicu. Iako su na parketu bili samo minutu, za tim apsolutno nije bilo potrebe jer Golden State igra samo sa Speightsom pod košem, dakle rizik je ovaj put donio negativan povrat – Warriorsi odlaze na +9, Donovan je u panici (ponavljam, sve potpuno nepotrebno, sam si je iskopao rupu), domaćini dolaze do najveće prednosti (+13) i sada Oklahoma ima pretežak posao u zadnjih 8 minuta, trebaju sve ovo stići u kontekstu u kojem Warriorsi kontroliraju ritam utakmice. Startna petorka, koja se sve bolje nosi sa startnom petorkom Warriorsa, smanjuje minus na 6, ali to je najbolje što mogu – Kerr baca postavu smrti na parket kako bi raširio reket s 5 igrača na perimetru, Donovan ostaje vjeran starterima i ovom novom promjenom ritma Warriorsi uspjevaju izbjeći dramu. Da nije bilo onog kiksa na startu četvrtine, možda su gosti mogli u samoj završnici biti u egalu i uz malo sreće okončati seriju, ovako su domaćini imali preveliku prednost da bi je prokockali.

Da se razumijemo, potpuno zaslužena pobjeda Warriorsa, promjenama u obrani i u rotaciji igrača (uz ovu kratku završnu šihtu za death lineup koristili su smallball još samo 7 minuta, isključivo na početcima parnih četvrtina kao drugu postavu) dovoljno su utjecali na stil igre da skrenu tijek serije sebi u korist. Iskontrolirali su reket, konačno dobili bitku u tranziciji i natjerali Oklahomu da uzima lošije šuteve, a ključ svega je bio Bogut koji je odradio 30 odličnih minuta. Kerr je imao sumnjivih poteza, ali se manje igrao s vatrom od Donovana, to je bilo dovoljno za preživjeti.

Samo, preživjeti je jedno, a okrenuti šanse u svoju korist je nešto drugo, a Warriorsi nisu pokazali ništa toliko revolucionarno da bi pomislili kako imaju kontrolu nad serijom. Našli su način za suprostaviti se i dali su si šansu, ali sada treba dobiti još dvije utakmice u kontekstu u kojem se moraš osloniti na to da Bogut može ostati na parketu 30-ak minuta dvije večeri za redom (od čega jednu u Oklahomi), kao i da će smallball Thundera opet odigrati ovako nenadhnuto kao u ovoj utakmici. Sve što Oklahoma treba je malo ubrzati ritam, podići razinu energije u obrani, izbjeći nepotrebne minute za loše postave, igrati što više sa svojih startnih 5 protiv startnih 5 Golden Statea i dobiti 48 koncentriranih minuta od sporednih opcija umjesto 24 kao noćas (u prvom dijelu su bili totalno izgubljeni dok nisu skužili što im je raditi u nastavku) i to je to. Warriorsi, usprkos svim problemima Oklahome u postavljenoj igri, nisu toliko bolja halfcourt momčad da bi mogli preživjeti činjenicu da nemaju pravo na grešku, dok Oklahoma, čak i da ne uspiju više prezentirati apokalipsu na parketu, ima čak dvije prilike za zaključiti stvar.

Jasno, ako bi Steph pronašao u sebi jednu curryevsku četvrtinu u kojoj bi u nekoliko posjeda ubacio više trica od noćas (samo 3-8) i ako bi Draymond konačno odigrao jednu draymondovsku partiju (sinoć opet fokusiran i energičan, ali samo 4 asista, 11 teško izborenih poena, bez trice), Warriorsima bi šanse i za uspjehom na gostovanju rasle proporcionalno njihovoj izvedbi. Ovako, dok su više Spursi nego Warriorsi, mogu se samo nadati da će im poći za rukom ono što nije originalu, preživjeti oluju. Koja će u utakmici karijere za Duranta i Westbrooka definitivno nalikovati na tornado. Kako god, G6 bit će posebno iskustvo.

38

RAPTORS @ CAVS, G5

Sve frustracije koje su se skupile kroz prethodna dva susreta Cavsi su očekivano istresli po Torontu u ovoj utakmici. Ono što nije bilo očekivano bio je način. Umjesto LeBrona u šestoj brzini od podbacivanja, Cavsi su jahali Lovea i obranu.

Od starta su presing na Lowrya digli na višu razinu, umjesto standardnog pomaganja i naknadnog rotiranja odlučili su se za agresivna udvajanja na svakom picku kojima su zaustavili motor Toronta, u pozadini igrajući obranu 3 na 4 ignorirajući Biyomba. Smith je ganjao DeRozana kako bi LeBron mogao odrađivati posao pomagača i zaštitnika obruča i sve u svemu bio je ovo solidan plan. Praktički, recept koji su koristili i inače do jedne mjere, ali nikada s ovakvim pristupom i ovako preciznom egzekucijom.

Na drugoj strani odlučili su slati Lovea što je češće moguće u post-up protiv Scole kako bi u neku ruku odvukao i pažnju Biyomba sa zaštite reketa i isplatilo se. Nakon što ih je Casey zbunio ubacivanjem Scole i nakon što Love dvije utakmice nije uspio ovaj matchup okrenuti u svoju korist, sinoćnje igranje na ovu kartu konačno se isplatilo. Dobar potez Cavsa, mogli su nastaviti kao do sada, ignorirati Lovea i izgubiti ga još više ili mu dati povjerenje i dobiti ga nazad (što je dugoročno još bitnije nego za ovu seriju).

Uglavnom, već nakon 6 minuta domaćini imaju +12, a Casey relativno brzo odustaje od Biyomba i pokušava ubacivanjem povratnika Valanciunasa stvoriti nekakav pritisak u napadu koji bi natjerao Cavse da brane poziciju petice. Na kratko se ovo pokazuje dobrim potezom, gosti dolaze na samo 4 poena razlike, ali u široj slici bez Biyomba u sredini puno je lakše vrtiti slash & kick igru, što Cavsima otvara napadačke pore. Ubacuju par trica na postavljenu obranu, lakše se otvaraju u tranziciji i usput Irvingu upadaju pokušaji iz izolacija kada nema boljih rješenja – ovo je uz izuzetnu razinu požrtvovnosti u obrani dovoljno za vatrene 4 minute u kojima rade 17-3, odlaze na +18 i praktički rješavaju utakmicu. I sve to dobrim dijelom bez Jamesa koji je po običaju završnicu proveo na klupi kako bi bio spreman povesti ubitačnu drugu postavu na startu drugog perioda.

Gdje, nevjerojatno nakon svega viđenog u prošloj utakmici, Raptorsi opet brane Fryea s visokim i dozvoljavaju Cavsima da ih ubijaju iz horns akcija u kojima se Jefferson i James rolaju u sredinu s visokog posta okruženi s tri šutera dok je najveći igrač za Raptorse u ovom trenutku na parketu, Patterson, zabavljen pokrivanjem Fryea u kutu umjesto da se gura ispod obruča. Cavsi tako nastavljaju zabijati kako požele, a obrana i dalje nastavlja biti solidna jer Shumpert ganja Lowrya dok Delly dobiva zadatak isključiti Rossa što se pokazuje mudrim – DeRozan radi probleme Jeffersonu, ali lakše je živjeti s njegovim dvicama nego baražom trica. Plus Cavsa narastao je na 23 poena, a onda povratkom startera dižu prednost sve do +31.

Opet igraju sjajnu završnicu, a uz obranu koja i dalje ostaje agresivna i neprelazna treba istaknuti nekoliko bitnih detalja. Tipa, Lue nakon trećeg penala vadi Irvinga i uvodi Dellya što samo otežava ionako betežan život Lowryu, LeBron ubacuje u onu svoju brzinu više koju ima i leti na sve strane kao kamion koji se odjednom pretvara u formulu 1, a i Love nastavlja maltretirati Scolu koristeći cijeli parket u napadu.

Drugu poluvrijeme tako je čista revija, Cavsi ne puštaju nogu s gasa, Raptorsi su odavno u mislima na sljedećoj i nakon što probijaju granicu od 40 poena minusa, cijela zadnja ostaje za Dahntaya Jonesa i Delona Wrighta.

Što reći? Kada Cavsi igraju ovakvu obranu, a u prvom poluvremenu zadržali su Toronto na 11 ubačaja iz igre i učinku od 34 poena iz 46 posjeda, prošetat će se kroz utakmicu. Načine za zabiti imaju, našli su neke već u prošloj utakmici i ponovi li Love barem djelomično ovakvu partiju i na strani, za taj dio igre nema problema. Ključno je mogu li ponoviti ovakvu obranu sada kada znaju da je bit usporiti Lowrya makar po cijenu da DeRozanu ostaviš više prostora, uspiju li i u tome nema potrebe vraćati se u Cleveland na sedmu. Raptorsi su pak dobar dio trikova ispucali, eventualno mi pada na pamet da sada kada imaju na raspolaganju Valanciunasa ili startaju s njim ili ga stave umjesto Scole pa zaigraju s twin towersima, bilo što da razbiju ritam Cavsa. Definitivno će dobiti bolju partiju od sporednih igrača pred svojom publikom, posebice šutera, ali ako će Lowry biti pod kontrolom i ako će ovisiti o tome kako će DeRozan koristiti mismatcheve, a Smith se pokazao sasvim solidnim 1 na 1 tako da je sinoć opet imao samo onaj period kada je iskoristio to što ga je čuvao Jefferson, to će im biti premalo oružja u napadu za provući se.

37

WARRIORS @ THUNDER, G4

Nakon još jednog kilavog otvaranja s Bogutom u kojem nisu imali rješenja u napadu, Kerr već nakon 4 minute šalje na parket postavu smrti. I u nevjerojatnom preokretu koji je ova serija postala u odnosu na sve što smo gledali ove sezone, ta postava donosi smrt, ali Warriorsima. Postava apokalipse Warriorsa kojom Donovan odmah odgovara u dvije minute radi nevjerojatnih 14-0 i ludilo se nastavlja (kao da je cijela petorka Thundera postala Steph Curry). Ne samo što zabijaju sve što potegnu, već su potpuno oduzeli prostor u obrani Warriorsima činjenicom da svi brane sve i da nitko nije slobodan. Teoretski nikada nije bilo upitno da je to recept, ali da će do njega doći Oklahoma u svom laboratoriju? Svašta. Curry i društvo izgledaju nikako, nisu u stanju prenijeti loptu preko centra, a kamoli zavrtiti pick & roll. Stvarno, kad su zadnji put zavrtili pick & roll, gdje je nestalo ono 1-4 neuništivo čudovište? Da jedna momčad odigra najbolju regularnu sezonu u povijesti oslonjena na smallball i suludu količinu trica i da onda preko noći sve to odjednom nestane jer su tako odlučili Ibaka, Roberson i Waiters, to mi je i dalje potpuno neshvatljivo. Suludi NBA narativi uvijek čovjeka drže u stanju ekstaze, uvijek možete očekivati neočekivano, ali ovo je debelo iznad neočekivanog – Warriorsi izgleda imaju veće šanse ako će igrati 48 minuta s pravom peticom na parketu (osim ako to nije Varejao) nego s Greenom kao peticom. Svašta.

Nakon ovih nekoliko minuta apokalipse, Kerr uvodi Ezelia, Donovan kontrira i ritam se smiruje. Kerr konačno razbija ustaljene rotacije i nalazi zanimljivu postavu, Barnes ostaje kao smallball četvorka uz centra (Draymond će dakle predvoditi drugu petorku), a Donovan koji štreberski kontrira svakom potezu protivnika ne šalje na parket izazov u vidu Kantera već ostavlja Duranta na četvorci. Dakle, izgleda da je trener Oklahome odustao od twin towers postava u većim dozama, što je i razumljivo obzirom da su igrale neučinkovito do sada, ali tu se opet otvara pitanje kako misli izgurati 48 minuta ako će imati još čovjeka manje u rotaciji? Warriorsi ovdje konačno nalaze prostora u oba smjera, u obrani im itekako odgovara što su zajedno na parketu Roberson i Adams (i konačno igraju čovjeka s pomaganjem umjesto ovih očito beskorisnih pokušaja s liberom), u napadu pak imaju dovoljno prostora da nakon 1-5 pick & rolla Stepha i Ezelia izmisle otvoreni šut ili dođu do laganih poena na obruču. Dobra igra rezultira i smanjenjem minusa na samo 4 poena.

Na startu druge na parketu su tako Draymond i Klay, što je ogroman plus za goste koji su u ovim periodima znali igrati samo s klupom, dok Donovan ipak na parket mora poslati Kantera, prvo uz Adamsa, zatim i uz Ibaku, a daje šansu i Foyeu. Naravno, kako se ovim Warriorsima s uber-drugom postavom otvara povratak u egal, ubrzo su na parketu opet najbolji igrači Oklahome kako bi se zaustavio eventualni preokret. Russ na silu održava prednost, Warriorsi i dalje ne dobivaju ništa od Greena i Thompsona (koji je usput upao i u probleme s osobnima), Steph jedva nalazi prostora nešto kreirati, ali i ovo životarenje sada s Bogutom u sredini je bolje nego padanje u rezultatske rupe sa smallballom. Ipak, kako je Thunder bolji i u klasičnim postavama, nervoza se lagano opet uvlači u redove Warriorsa koji više energije troše na plakanje nad svojom sudbinom nego u pokušajima da promijene kontekst u koji su upali, tako da domaćini dolaze do +13 jednostavnom formulom koja kaže kako su Adams i Ibaka trenutno bolji par visokih od Boguta i Greena. S Ezeliem je stvar još gora, čovjek ne može zabiti slobodna, tako da izlaza iz ove situacije nema. U biti, o očaju u kojem se trenutno nalaze Warriorsi sve govori sljedeće – Donovan za zadnje 3 minute na parket šalje postavu apokalipse, a Kerr radije u igru uvodi Speightsa nego da igra smallball s Barnesom (plus na parketu je i Livingston umjesto Thompsona kojega trener čuva za što, ne zna ni sam). Mislim, ako ti u bilo kojem trenutku postojanja padne na pamet da je Speights rješenje za išta, onda znaš da si u govnima do grla.

OKC tako ima +19 na poluvremenu i vrata prema Finalu širom otvorena. Golden State pak šokira ovom nemoći koju pokazuje u napadu, nakon ove 24 minute definitivno je jasno da šuterske serije neće biti dovoljne da se izvuku iz ove situacije, trebat će pronaći način kako se suprostaviti i prilagoditi ovoj razini na koju je otišla Oklahoma jer u suprotnome neće imati prilike braniti naslov. U nastavku tako gledamo nove promjene u obrani, Kerr je sad već potpuno odustao od libera, prestaje mudrovati, dijeli uloge puno logičnije (Bogut je opet na Adamsu, Green na Ibaki, a Klay na Robersonu, iako bi možda bolje bilo da ga je stavio na Russa čisto da mu malo oteže ulazak u akciju jer Steph je potpuno nemoćan usporiti ga) i tako Warriorsima ostaje puno više prilike za rotirati se i stizati u pomoć. Puno bolja obrana i tri trice Thompsona (koji doslovno sam nosi momčad u ovom periodu) smanjuju minus na samo 8 poena i nakon dugo vremena Donovan je taj koji mora povući potez kojim će udariti kontru – čovjek se logično odlučuje za prelazak na smallball i postavu apokalipse.

Krvarenje je zaustavljeno, ali Warriorsi konačno uspijevaju izbjeći upadanje u rupu, drže tempo utakmice pod kontrolom i ne dozvoljavaju protivniku da se razmaše kroz tranziciju, konačno su preživjeli onaj period koji ih je do sada u tri prethodna poluvremena uništavao. Dakle, kupili su si nešto vremena, jer do kraja četvrtine oba trenera iskušavaju kombinacije iz prvog poluvremena, dakle smallball postave s peticom okruženom s četiri šutera. Problem Warriorsa je pak što nemaju raspoloženog centra, Ezeli je katastrofalan na liniji dok kanalizira svog unutarnjeg Drummonda (što Kerr prihvaća kao razlog da digne iz groba Varejaoa), tako da domaćini, usprkos ovim riskantnim periodima u kojima koriste Kantera i na parketu nemaju Duranta, u zadnju četvrtinu odlaze s finih +12.

Warriorsi tako čak ni u ovim periodama kada igraju dobro nisu u stanju nametnuti se, a ovdje se više nema što zamjeriti ni Kerru ni sporednim opcijama od kojih dobivaju dovoljno, sada je osnovni problem što Green igra kao pick druge runde, total trash, a Steph je daleko od najboljeg čovjeka na parketu. Durant i Westbrook cijelu večer nalaze načina kreirati poene, a Curry u tri četvrtine jedva da je jednom razbio udvajanje ili riješio situaciju u izolaciji. Dakle, ako će dva najbolja igrača Oklahome igrati na ovoj razini, nema tih taktičkih prilagodbi koje će Warriorsima pomoći da dođu do šanse u samoj završnici. I dok Stepha u ovom izdanju još možemo razumjeti zbog kombinacije fenomenalne obrane koju igraju na njemu i ozljede koljena, Green izgleda kao netko tko je potpuno izgorio psihički, izgleda da je onaj intenzitet kojim igra konačno došao na naplatu.

Uglavnom, nakon što nove tri minute bačene na Speightsa ne rezultiraju ničim, Kerr ponovno pokušava s postavom smrti, ali Oklahoma je sada toliko samouvjerena da Donovan drži na parketu Kantera. Pazite ovo, Kanter kao petica protiv najbolje smallball postave u NBA. Nešto do jučer nezamislivo, nešto zbog čega bi svaki ozbiljan trener trebao dobiti po prstima, prolazi bez kazne od već duboko deprimiranih Warriorsa. Donovan je ubrzo shvatio da se igra s vatrom i nakon par minuta na parket šalje Ibaku kako bi kompletirao postavu apokalipse, ali to da Warriorsi u tom periodu nisu uspjeli smanjiti minus još jedan je dokaz gdje je serija u ovom trenutku. Nakon 4 minute akcije, apokalipsa opet pobjeđuje smrt, prednost je na +18 i 5 minuta prije kraja sve je gotovo (u dodatne dvije minute koliko je Kerr ostavio najbolju petorku regularne sezone na parketu prije nego je podigao klupu domaćini su otišli na +23).

A gotova je i serija, u preokretu kakvog samo NBA može servirati Oklahoma se dovela u situaciju koju ne može prokockati sve i da Warriorsi doma pronađu izgubljeni mojo, sve što trebaju je dobiti jednu od tri. Nameće se šesta kao najizgledniji scenarij u kojem će zaključiti posao, ali kako Warriorsi igraju, odnosno obzirom koliko je Green trenutno loš i koliko je Curry trenutno kilav, nije isključeno da serija završi i ranije.

Hoćemo pričekati ili da već sada slažemo eulogiju? Realno kad gledaš, a sada već imamo dovoljno materijala na kojega se možemo pozvati, ovakav rasplet je logičan jer s jedne strane imaš momčad u naponu snage protiv momčadi koja igra debelo ispod svoje razine, što u playoffu ne prolazi. Kad gledaš u širem kontekstu, sa svim što smo imali prilike vidjeti ove sezone, sa svim tim “predznanjem” koje ne vrijedi ništa, onda je to kako se najbolja postava u NBA kroz zadnje 4 utakmice potpuno preokrenula jedan od najšokantnijih događaja kojima smo imali prilike svjedočiti u povijesti NBA (nevjerojatno, u regularnoj sezoni su zabijali 142 poena na 100 posjeda i primali ih 95, u seriji protiv Thundera zabijaju 87 na 100 posjeda i primaju 123). Usporedbe radi, recimo kako je uber-postava Thundera u sezoni bila negativna, zabijali su samo 108, a primali 119, dok su protiv Warriorsa, pazite sad, otišli na 140 poena na 100 posjeda uz samo 71 (!!!) dozvoljen. Mislim, može Curry biti usporen ozljedom, može Green biti usporen mozgom, ali za ovakvu blamažu krivi su i svi ostali, od stručnog štaba koji nije briljirao u teškim vremenima, preko slabašnih opcija na petici (i Bogut i Ezeli su načeti), pa do očajne klupe koja je konačno došla na naplatu (ako ništa drugo, nakon ovakvog raspleta Myers će konačno moći pozdraviti Speightsa, Barbosu, Rusha, Clarka i ovog nesretnog Varejaoa).

Toliko za sada, ostavimo za sljedeći osvrt (ili možda podcast ako se Kreha uspije pomaknuti iz fetus ezeli položaja) još neke misli o tome što čeka Warriorse i što bi trebali poduzeti kako bi se oporavili od ovog udarca.

36

CAVS @ RAPTORS, G4

Nova četvrtina u kojoj su Raptorsi bolja momčad, opet igraju sjajnu obranu s Biyombom koji zatvara svaki ulaz u sredinu i preciznim rotacijama suigrača nakon toga. Clevelandu s Thompsonom na parketu tako ostaju samo skok-šutevi i opet nisu posebno raspoloženi zabijati ih za razliku od domaćina koji su nešto precizniji. Vrlo brzo Lue radi prve promjene, stavlja Jamesa na DeRozana jer je ovaj opet počeo zabijati svoje šuteve s poludistance preko Smitha, a zatim vadi Thompsona radi Fryea. Cavsi su spremni žrtvovati obranu jer ni Frye ni Love nisu u stanju čuvati sredinu i pravovremeno se rotirati na perimetar, ali pokušavaju sve ne bi li nekako izvukli Biyomba iz zone i otvorili reket. Domaćini biraju ostaviti centra na Loveu, a nakon što je ovaj konačno iskoristio činjenicu da je sam na perimetru i zabio tricu, Casey hrabro prebacuje Biyomba na Jamesa tijekom cijele akcije, ne samo nakon spuštanja u post. Praktički, daju mu otvorene šuteve, što je po logici brojki najbolji izbor jer James je slabiji šuter i od Fryea i od Lovea, samo jasno je da ovakva formacija s 5 tricaša kad-tad mora početi koristiti ovaj prostor koji otvara na strani bez lopte i uopće na perimetru, ključ je samo da se istovremeno na drugoj strani ne raspucaju Raptorsi kojima je ipak u teoriji puno teže držati eventualni brži ritam u napadu obzirom na to da imaju Biyomba koji nema domet na šutu i DeRozana koji trice gađa s još manje konstante nego James.

Također je zanimljivo pratiti što Lue radi s rotacijama na startu druge obzirom da je opet držao Jamesa na parketu cijelu prvu četvrtinu. Nema namjeru ponoviti greške iz prošle utakmice, dakle vraća se formuli s LeBronom i Fryeom makar to znači da će James na parketu biti bez pauze (zašto ne, uostalom za ovo se i čuvao cijelu sezonu). Samo, umjesto Jeffersona koji obično igra rolu petog čovjeka u ovoj petorci u kojoj su još Delly i Shumpert sada je na parketu Thompson, što znači da Cavsi ostaju vjerni visokim postavama čak i u ovom periodu. Zanimljiv potez obzirom da Raptorsi igraju svojevrsni smallball s Pattersonom na petici i Johnsonom na četvorci, očito namjeravaju zaključati reket koristeći se Johnsonovim prisustvom, pa pokušati nešto izvući u napadu kroz činjenicu da James u tranziciji može do sredine sada kada nema Biyomba u obrani. Samo, ništa od toga, Johnson napada Fryea kroz dribling dok ga Ross pokriva na perimetru kako bi Johnson mogao biti striktno na Jamesu (Pattersona u zoni ignorira Thompsona), što znači da su Raptorsi ekspresno odgovorili i na ovaj pokušaj izazova birajući Fryea tretirati kao beka (zbog čega će i čudniji biti neki njihovi potezi u završnici, ali o tome malo više kasnije).

Kad nije išlo s visokom postavom, pokušava Lue s ultra niskom, Irving i Jefferson ulaze umjesto Jamesa i Fryea i jasno je da je ovo već lov u mutnom, kako misle išta braniti s ovakvom postavom nejasno je. Lue nema nikakav plan s rotacijama, očito je da pokušava svašta samo da vidi može li išta funkcionirati i tu su Raptorsi već napravili svojevrsnu pobjedu, natjerali su apsolutnog favorita i jednostavno bolju momčad da počne sumnjati u sebe. Lowry, Joseph i Ross za čas odvode prednost na +11 i Cavsi su opet u problemima, očito ništa nisu naučili u prošloj utakmici. Čak i nakon povratka startera stvari nisu ništa bolje, Raptorsi su ovim ostavljanjem Jamesa samog na šutu dodali još jedan fini element obrani, tako da sada možemo reći kako je njihov stručni štab totalno nadigrao protivnički. Čak i kada Lue pokušava biti proaktivan, Casey i suradnici odmah nalaze rješenje, a ovakav odnos se prenio i na igače, dok Cavsi igraju u grču, Raptorsi pružaju najbolje minute ovog playoffa.

Odlična obrana uz povremeni vrhunski potez Lowrya koji je i ovu večer dobri Lowry dovoljni su da Toronto na veliki odmor ode s pristojnih +16. Način na koji su LeBrona natjerali da zanemari element u kojem je najbolji, zabijanje u reketu, s onim u kojem je najmanje dobar, šutiranje iz vana, fascinantan je i malo podsjeća na onu seriju s Indianom u kojoj je Hibbert radio nešto slično Jamesu kao i Biyombo, tjerao ga da izgleda kao smrtnik. Sad, Miami je tada stvar izvukao smallballom i ogromnim srcem Wadea, Battiera i Bosha. Cavsi takav luksuz nemaju, njihov roster više je stvoren za finese i nadigravanje nego za rad u rudniku, tako da će ovdje morati naći neki drugi način kako okrenuti momentum, tipa boljim šutiranjem trice i uopće boljom realizacijom.

Pokušavaju maksimalnim angažmanom u obrani na startu treće, udvajaju na pick & rollu, rotiraju se, preuzimaju Lowrya, ali jednostavno njihova startna petorka ne može dominirati defanzivno. Iako su konačno spojili i par trica, nakon šihte duge 8 minuta u kojoj Lue nije poduzeo ništa dok su se udarni igrači maksimalno trošili (koja je svrha da Irving ovdje troši energiju umjesto da je čuva za drugu postavu, Lowrya može ganjati i Shumpert ili Delly) i u kojoj su igrali obranu blizu maksimumu, Cavsi su uspjeli prednost smanjiti za jedan jedini poen, s -16 na -15. Lue ponovo ne poduzima ništa, ostavlja startnu petorku cijelu četvrtinu na parketu i nakon novih par trica i par Irvingovih izolacija koje rezultiraju pogođenim skok-šutevima s poludistance, a sve tok dok je Lowry na klupi, Cavsi ipak režu minus na 9 poena, ali pitanje je sada što će poduzeti u zadnjoj četvrtini, odnosno kako će Lue reagirati sada kada bude prisiljen odraditi nekakve izmjene?

Srećom po Cavse, Lue odustaje od daljnih eksperimenata, umjesto visoke postave s Thompsonom ili ultra niske s Irvingom na parket šalje provjerenu drugu petorku koja ima solidan matchup protiv druge postave Raptorsa. Shumpert i Delly konačno igraju dobar presing na Lowrya i Josepha, Frye konačno zabija nekoliko trica (točnije tri za redom) i sada su Cavsi već u egalu nakon samo par minuta vrhunske egzekucije. Caseyu naravno ne preostaje ništa drugo nego na parket ekspresno vratiti DeRozana i Biyomba, a usput pokušava barem kupiti koju dodatnu minutu odmora Carrollu jer koristi činjenicu da su Cavsi u smallball formaciji pa igra s tri beka. I to se pokazuje pogreškom jer ovdje je Cleveland po prvi put ove večeri uspio jedan matchup okrenuti sebi u korist. Naime, iako nominalno igraju smallball, Cavsi koriste Jeffersona kao visokog, što u čistom post-upu, što kroz horns akcije (u 4 vani formaciji tako se rijetko pokreću napadi pa je obrana Toronta itekako zbunjena), otvarajući tako Fryea u catch & shoot akciji kao beka. Raptorsi su ovdje pogriješili utoliko što su i dalje držali visokog na visokom čime su otvorili reket umjesto da su jednostavno poslali na Fryea jednog od bekova dok bi Patterson ili Biyombo bez problema držali Jeffersona na bloku pod kontrolom. Lukava prilagodba u hodu Cavsa koja ih je praktički vratila u utakmicu.

Cavsi su dakle pronašli ritam (9 trica u ovih 18 minuta drugog dijela), stručni štab je konačno nešto odradio kako treba, sada je valjda red da ovu zadnju šihtu konačno odrade kako mogu. Lue vraća Irvinga u igru umjesto Shumperta, ali ne pada mu na pamet posegnuti za Loveom ili Thompsonom obzirom kako funkcioniraju James i Frye. Casey vraća Carrolla, prvi pokušava razbiti monotoniju, ali Raptorsi i dalje padaju na istu foru, ne kuže da su Jefferson i Frye zamijenili uloge i uporno dozvoljavaju da ih Cavsi eksploatiraju kroz ovaj matchup. Konačno, nakon novog zakucavanja Jeffersona (svašta) rotiraju Lowrya na Fryea, odnosno Pattersona na Jeffersona (praktički igraju čistu matchup zonu, vanjski brane perimetar, unutarnji reket, svako je zadužen za čovjeka u prostoru, ne za ime na dresu) dok na drugoj strani DeRozan u svom stilu eksploatira činjenicu da je LeBron zabavljen Carollom i da ga pokušava čuvati Delly.

Znamo kako DeRozan koristi ove povoljne matchupove, čovjek je zaradio budući max ugovor na činjenici da savršeno koristi svaki dijelić prostora koji mu ostaviš, tako da nije jasno zašto LeBron nije ostao na njemu kad ga je već držao pod kontrolom najveći dio večeri, odnosno zašto Lue nije uveo dodatnog visokog ako se već bojao Carrolla kao trećeg člana unutarnje linije. Kako god, toliko sam oduševljen ovim što su izveli u prethodnih 8 minuta s Jeffersonom (svašta, RJ dobiva lopte u postu u doigravanju kao u danima dok je bio u Netsima) da više ništa ne mogu zamjeriti Cavsima, iako Toronto koristi ovu rupu u sistemu da stvori novu prednost i onda relativno mirno uzme utakmicu (praktički, da Irving nije izvukao jednu tricu iz guzice, bila bi ovo potpuna dominacija Raptorsa u zadnje 4 minute od kada su shvatili što im je raditi). Lue za razliku od Caseya ne poduzima ništa, gleda kako brod tone i Cavse čeka očito puno više posla nego su mislili u pokušajima da osiguraju mjesto u Finalu.

Svaka čast Raptorsima što su spasili doigravanje na Istoku – kao i na drugoj strani gdje Warriorsi kašljucaju (točnije, iskašljavaju komade pluća) nema izlike u pristupu, Oklahoma i Toronto su jednostavno nadigrali protivnike postavivši pred njih konkretne izazove. Iako i sam držim do toga da trener nije presudan, odnosno da nema utjecaja na rezultat u slučaju da mu je GM dao sakat roster, vjerujem da pravi stručnjak može itekako pomoći momčadi da ostvari potencijale, isto tako je i torpedirati. Primjer Donovana i Caseya koji su itekako zaslužni za obrambena rješenja kojima su si dali šansu to najbolje potvrđuje (jasno, pri tome ne treba smetnuti s uma da bez Robersonove i Waitersove sjajne igre, odnosno bez sposobnosti Lowrya i Biyomba da drže pola plana, sva taktika pada u vodu). Kod Toronta za vrhunsku igru u obrani prije svega treba odati priznanje Andyu Greeru, još jednom Thibsovom asistentu koji je dokazao da stablo Jeffa Van Gundya nudi apsolutno najbolje defanzivne gurue, dok kod Thundera nema sumnje da je Donovan ključan čovjek za prelaz na novu defanzivnu shemu obzirom da je i na Floridi ovaj Pitinov učenik u malom prstu imao razne kombinacije matchup-zone i matchup-pressa koji odlično pašu u današnju smallball NBA, na što je Presti i ciljao kada ga je angažirao – ako NBA sve više počinje igrati NCAA košarku, dovedimo NCAA stručnjaka.

Uglavnom, poanta nije njihova kvaliteta jer nikada nije bilo upitno da ljudi znaju posao, poanta je da su nedavno ove njihove momčadi izgledale kao da su došle do kraja puta – Oklahoma nikako nije mogla pronaći sredinu između tankog rostera, nove sheme u obrani i nedostatka napadačkog sistema, a slično se moglo reći i za Raptorse. A onda se odjednom sav trud koji su kroz godinu ulagali u shvaćanje novih principa počeo isplaćivati u pravom trenutku i sada su odjednom Donovan i Casey od problema postali rješenje. Što je još jedan dokaz da je NBA zakon jer čak i u ovakvoj sezoni, u kojoj se najvećim dijelom čini kao da je sve kristalno jasno, uspijeva ponuditi dovoljno zapleta i preokreta koji negiraju sve što mislimo da znamo i još me uspijevaju natjerati da vičem na Raptorse što ostavljaju jebenog Jeffersona samog u sredini dok istovremeno Casey skakuće uz aut-liniju i igra obranu na ektoplazmi.

Tko će dočekat sutrašnje jutro.

35

WARRIORS @ THUNDER, G3

Masakr. Apocalypse lineup. Večer za pamćenje.

Dobro otvaranje utakmice s obje strane, jedni i drugi imali su biti čime zadovoljni, Oklahoma igrom, a Golden State rezultatom. Domaćinima koji su igrali agresivnije i nametali ritam u jednom trenutku čak je uspjelo na parketu imati učinkovitu smallball postavu – nakon što je Kerr u igru ubacio Ezelia, Donovan izvlači Adamsa, ubacuje Waitersa i ova kombinacija radi totalni kaos. U obrani agresivnošću nadoknađuju manjak centimetara, napadaju kroz tranziciju kad god stignu, a usput pogađaju i gomilu trica (zabili su i Roberson i Ibaka, koji je ključan u ovom trenutku jer uspijeva i zakucati par puta, što se ne sjećam kad se zadnji put dogodilo, a i Roberson baca povratne nakon ulaza u sredinu, svašta). Praktički, OKC je ovdje Warriorsima prodao ono što oni prodaju protivnicima cijelu sezonu i, iako se radilo o kratkoj šihti, dalo se vidjeti kako bi OKC dobro funkcionala u smallball košarci da ima roster koji bi joj češće omogućio koristiti ovakve postave (pokazat će se kasnije da ga odjednom imaju).

Domaćin očekivano agresivan u oba smjera, izuzevši nekoliko Westbrookovih cigli odigrali su na vrhunskoj razini (posebice Durant i Ibaka), tako da jedine probleme pokazuju krajem četvrtine kada su na parketu oba centra, tu Golden State već puno lakše kreira prostor za šut. Warriorsi pak na startu imaju malih problema s preuzimanjima obrane domaćina, dok Klay nije skužio da je bolje iskoristiti mismatch ulazima nego šutevima preko ruke. Ipak, iako su se držali u egalu dok smallball postava Oklahome nije otišla na +13, bilo je vidljivo kako imaju problema s fizikalijama domaćina i da je Oklahoma s puno više kretanja u napadu kroz blokove i cutove minimalizirala učinak njihove igre s liberom (to, plus Bogut je ekvivalent Robersonu tako da i Thunder uvijek ima čovjeka viška u reketu). Posebice u tom spomenutom periodu s Ezeliem – kako nije imao matchup, libera je uglavnom igrao Festus, koji u tom pomaganju i kretanju nije ni približno dobar i pokretan kao Green ili Klay, što je ostavljalo gomilu prostora kojega je Thunder koristio (ukratko, Kerr je ovdje trebao posegnuti za smallballom kad je vidio da ima igrača manje u obrani, ali očito je i njega iznenadila sjajna igra Robersona i Ibake).

Inače, i u udarnoj postavi Bogut je bio češće u roli libera od Draymonda koji je držao Adamsa i to se pokazalo još jednom nepotrebnom prilagodbom Warriorsa. Valjda je Kerr pomislio da se Adams počeo bojati Greena nakon što ga je ovaj namlatio prošlu utakmicu, ali stvarno nije trebao dirati u osnovnu podjelu u kojoj je Green bio libero dok su Bogut ili Klay povremeno, često ovisno o tome kako bi kroz tranziciju podijelili obrambena zaduženja, igrali “na” Robersonu. U prvoj utakmici ignoriranje Robersona i Ibake nije prošlo, u drugoj su samo s Draymondom kao liberom funkcionirali solidno, a zašto su ovdje po treći put mijenjali koncept, to zna samo Kerr.

Warriorsi tako mogu biti zadovoljni s minusom od samo 6 poena nakon prvih 12 minuta, a još zadovoljniji mogu biti što su ga na startu druge izbrisali iako su na parketu imali Clarka i Speightsa, odnosno nikoga od udarne trojke. Kerru se ovdje ovakav nepotreban rizik isplatio jer OKC očito u ovoj seriji ima ogromnih problema kad su oba centra na parketu – napad se dodatno suzi, a obrana curi na sve strane. Što je dugoročno problem jer ako Kantera neće moći koristiti u ovakvim periodima, kad će uopće, jednostavno nemaju dovoljno tijela da optimiziraju postave tijekom 48 minuta.

Ironično, nešto što im je trebalo predstavljati najveći plus postalo je najveći minus, ali u ovoj večeri to nije bio problem jer je sve drugo funkcioniralo.

Oba trenera ubrzo se vraćaju udarnim postavama i ovdje OKC opet dobiva važan impuls od igrača zadatka, Waiters je ovaj put taj koji zabija nekoliko teških šuteva dok Warriorsi promašuju nekoliko zicera u nizu (posebice drveni Bogut koji postaje potpuno neupotrebljiv u napadu, praktički Warriorsi još i super igraju kakav učinak imaju od centara večeras) i domaćin je opet na +8. Donovan ovdje opet pokušava istom formulom kao u prvoj, izvlači Adamsa i pokušava samo s Ibakom u sredini, ali Kerr je ovaj put spreman i na parket šalje postavu smrti, što pak rezultira time da Donovan ekspresno vraća Adamsa na parket. Kerr, umjesto da nastavi igrati smallball kako bi možda promijenio ritam utakmice i malo trgnuo momčad, kontrira tako što na parket šalje mrtvog Varejaoa, Warriorsi i dalje ne mogu ništa ubaciti, a OKC kroz tranziciju dolazi do prilika prednost opet odvesti do +13. Dakle, i drugu četvrtinu za redom sredinom perioda domaćin radi popriličnu zalihu, dok se gosti muče pronaći dovoljno raspoloženih opcija u napadu koji s Bogutom, Ezeliem i Varejaom u sredini jednostavno ne funkcionira (Ezeli jedini ima ruke i može ga se istrpiti iako je problem u obrani, Boguta se isplati trpiti čisto zato jer ga moraš držati fokusiranog, tko zna kada će ti zatrebati, ali Varejao nema što raditi u NBA, kamoli u ovakvom fenomenalnom playoff dvoboju).

Iskreno, ne funkcionira kod Warriorsa ništa ove večeri – Kerr konačno daje šansu postavi smrti zadnje tri minute, Donovan na parket stavlja svoju jedinu funkcionalnu smallball kombinaciju (jer Ibaka kao petica može donekle sakriti manjak Robersonova šuta) i – nema nikakve promjene. Warriorsi i dalje doslovno nastavljaju promašivati zicere, čista polaganja na obruču, dok OKC i dalje nastavlja dolaziti do šansi kroz tranziciju. Nervoza kod gostiju, prisutna tijekom cijele četvrtine, ovdje doseže vrhunac i raspadaju se poput kakve amaterske družine – nevjerojatno da NBA prvaci ovako upadnu u rupu od 25 poena od čega su barem polovinu sami sebi iskopali. Drugu polovinu pak iskopala im je Oklahoma koja je odjednom igrala bolju Warriors košarku od Warriorsa, s izuzetnim učinkom Robersona, Waitersa i Ibake.

Nevjerojatan preokret, ni u snu nisam mogao očekivati da će Thunder dobiti Warriorse igrajući njihovu košarku – u obrani agresivno na čovjeka s preuzimanjima, u napadu kroz tranziciju i slash & kick igru maksimalno koristeći prednosti smallball košarke kao da su oni ti koji imaju višak kreatora i šutera. Toliko je ova do nedavno mentalno upitna momčad postala samouvjerena da je, nakon što je dobila Spurse u njihovoj igri prsa u prsa, sada spremna pretrčati Warriorse. Madafaka, dečki su sazreli.

Da sam na mjestu Kerra, u ovom trenutku bi vjerojatno na parket odmah poslao death lineup i jahao ih barem 15 od preostalih 24 minute (ili bih se predao i ostavio Currya i Greena na klupi da dođu sebi jer su prve 24 minute odigrali kao da su na 50%, a ne lakše ozljeđeni, a uz to minus od 25 poena gotovo je nemoguće stići čak i Warriorsima u najboljem izdanju). Kerr pak pokušava ostati cool, otvara treću s Bogutom, ali tih 6 minuta s njim na parketu u najboljem slučaju mogu biti produktivni ako Curry upadne u šutersku seriju. U prosjeku, Warriorsi mogu biti sretni ako prate Oklahomu poen za poen. Samo, razumijem i Kerra u ovoj situaciji, a počinjem shvaćati i zašto je veći dio playoff ovako škrt prema smallballu – jednostavno, nema ta petorka u ovom trenutku moć na koju nas je inače navikla.

Tako da i nakon što se Bogut maknuo s parket, death lineup ponovno ne uspijeva napraviti ništa, dapače OKC prednost odvodi na nevjerojatnih +33 i tu je utakmica definitivno gotova. Do kraja treće Donovan još drži startere na parketu, prednost raste do +41 i revija na parketu može početi, vrijeme je za Kylea Singlera i Brandona Rusha.

Ukratko, vrijeme je da fanovi Warriorsa zauzmu fetus ezeli položaj. Nakon poraza u prvoj nije bilo razloga za paniku jer su Warriorsi bili bolja momčad veći dio utakmice, osjetilo se da imaju prostora za napredak i nakon odrađenog posla u drugoj činilo se da imaju seriju pod kontrolom. Jednostavno, OKC nije mogla koristiti smallball, a nisu uspijevali nametnuti ni twin towers košarku, tako da su mogli samo jahati udarnu rotaciju od 7 ljudi, držati se jezgre i nadati se da će Warriorsi ili sami sebe upucati u nogu ili da će Curry i Green padati s formom umjesto da rastu.

I onda odjednom – preko noći su postali bolji Warriorsi od Warriorsa, dobili su ih na oba kraja parketa njihovom igrom, konstantnim kretanjem i agresivnošću (čak 16 poena više u tranziciji, a imali su i više asista). Uostalom, podatak da je petorka s Waitersom umjesto Adamsa u 12 minuta napravila +30 govori sve što treba znati o utakmici, uz dodatak da su štetu jednako radili dok su Warriorsi neshvatljivo igrali s centrom, kao i protiv postave smrti. Samopouzdanje Oklahome nakon što su našli ovu postavu apokalipse® sada je poletjelo u nebo i prvaci će morati posegnuti duboko, duboko u fizičke i psihičke rezerve ako se ovdje misle iskoprcati jer ovakvi porazi, ovakav masakr, to se ne događa slučajno, iza ovoga se možda valja i promjena paradigme (pogotovo u slučaju Oklahome koja odjednom izgleda kao mentalno najspremnija momčad u playoffu). Steph i Draymond nisu na 100%, OKC je na 110% i nastave li ovako igrati na svom parketu gdje su odjednom Roberson, Ibaka i Waiters postali bolja pratnja od Klaya, Barnesa i Iggya, idu dalje jer sada definitivno znaju da imaju temelje na kojima mogu izvesti takav podvig.

34

CAVS @ RAPTORS, G3

Konačno jedna pljuska Cavsima, čisto da malo utiša euforiju praznih brojki. Čitam uokolo inteligentne ljude (fanove zanemarujem, oni mogu govoriti što hoće) koji dižu buku oko toga što bi Cavsi mogli ostvariti 12-0 u prve tri runde ili oko toga kakvu koš-razliku su nabili, kao da nedavno nismo imali primjer Spursa koji su nakon povijesne regularne sezone nestali kao mjehur od sapunice kad su naišli na zid. Mislim, svaka čast Cavsima što igraju punim potencijalom, ali to što gaze po ovom otužnom Istoku apsolutno ne znači ništa za njihov matchup s Warriorsima (ili Thunderom). Možda su u dobroj formi, ali to ne znači da im ne ostaju isti problemi, već samo da su spremniji pozabaviti se s njima (jasno, to je također bitno, ali nije samo po sebi rješenje). Tako da ova uvjerljiva pobjeda Toronta dobro dođe svima koji ne mogu sagledati širu sliku da malo stanu na loptu. Kvragu, dobro dođe i samim Cavsima da se suoče s tim da nisu savršeni (što je, uostalom, priznao i James nakon utakmice, svjestan da je bolje da im se ovako nešto dogodilo sada nego u G1 protiv Warriorsa).

Idemo na tekmu.

Najbolje otvaranje uopće u seriji do sada, isključivo zbog toga što Raptorsi konačno igraju obranu intenzitetom koji odgovara trenutku. Agresivno na loptu, uz preuzimanje na pick & rollu ako matchup dozvoli, s finim dodatkom u pogledu branjenja sredine gdje Biyombo preuzima Jamesa čim se spusti u post dok Carroll prelazi na Thompsona. Istovremeno u napadu zabijaju gomilu skok-šuteva, Lowry izgleda odlično (čini se kako je ovo jedna od onih u večeri u kojoj će na parketu biti dobar brat blizanac) i iako izlazi ranije nego bi trebao zbog dva penala, Raptorsi održavaju egal, čak i laganu prednost tijekom cijele prve šihte udarnih postava. Što je izuzetno bitno za naglasiti jer je na parketu Scola, dakle nemaju onu 3&D kvalitetu Pattersona (rekli smo da nećemo spominjati manjak Valanciunasa) i usprkos tome se drže protiv udarne postave Cavsa. To je velik pomak jer su upravo tu izgubili prošlu utakmicu.

Lue ovaj put ni ne pokušava igrati s kombinacijom James-Love, vadi Jamesa na duži odmor kako bi bio spreman za start druge četvrtine gdje su se Cavsi pokazali najopasnijima, tako da Toronto i dalje uspijeva održati ritam koji im odgovara. Samo treba istaknuti kako je odluka da ubace Scolu bila dobra, ne samo da sad imaju Pattersona u poziciji da pomogne drugoj postavi i brani Jamesa u onim minutama dok igra četvorku, već su mu našli rolu u obrani u kojoj nije rupa. Naime, Scola igra striktno na Lovea, ne dovodi se u situacije da zatvara iz sredine već stoji uz njega na perimetru, a Love nema potrebnu brzinu da se oslobodi za šut ako čovjek visi na njemu. Tako da je Casey ovdje riješio problem najučinkovitijeg ispušnog ventila Cavsa, jednostavno ga je odsjekao, igra obranu 4 na 4 i pri tome je samo žrtvovao igrača koji u momčadskoj obrani ionako nije od koristi. Cavsi na takav način koriste Lovea da izlaza iz ove situacije nema osim ako će ga spustiti u post, što Lue i pokušava u ovom periodu bez Jamesa, ali Love ni 1 na 1 u postu protiv Scole ne nudi ništa više od par bezveznih skok-šuteva unazad. Tu se vidi taj problem nedostatka akcije na visokom postu gdje Love briljira, on u post-up izolacijama može odraditi posao, ali to nije nešto što može nositi momčad u određenim periodima. Cavsi praktički imaju samo jedan plan, pick & roll, pa onda slash & kick improvizacija uz povremeni cut po osnovnoj liniji, a Toronto im je to sinoć fino zatvorio, što je rezultiralo i prvom osvojenom četvrtinom u seriji. Yeah! We the North!

Toronto na startu druge sada ima odmornog i nabrijanog Lowrya, odmornog Pattersona i pitanje je samo kako će Casey riješiti pitanje petog čovjeka. Kako ne uključuje Powella u rotaciju i kako je Carroll odigrao skoro cijelu prvu četvrtinu, ipak se odlučuje za Johnsona uz Pattersona u sredini. To nije idealno, ali očito je cilj ostati agresivan u obrani na štetu napada. A kako Johnson čak ubacuje jednu tricu iz kornera obzirom da ga Cavsi uopće ne čuvaju i da James praktički igra libera, to se ovo kockanje isplatilo. Uz to, Patterson je striktno na Fryeu, tako da LeBronove povratne ne nalaze put do omiljene mete već se moraju zadovoljiti sa Shumpertom i Dellyem, a sve skupa rezultira jednim periodom u kojem je ova suludu efikasna postava Cavsa konačno podbacila, odnosno u kojem nije napravila razliku. Lue ovdje radi grešku, povlači prerano s parketa Dellya i Shumperta ciljajući upravo na to da bi s boljim šuterima mogao pronaći put do šuterske ekstaze, ali zaboravlja da s Fryeom na centru nije mudro mijenjati dva defanzivca za dva napadača. Prošlu tekmu Frye i Love dobili su nekoliko posjeda i spomenuo sam, ponajviše jer se nije imalo previše toga za reći o samom susretu, kako se radi o kombinaciji koja bi mogla poslužiti u regularnoj sezoni, ali dati im šihtu u playoffu, i to u situaciji kad tražiš kombinacije koje te mogu vratiti u utakmicu, granično je bezobrazno. U ovih par minuta što su Love i Frye bili na parketu kao par visokih, Raptorsi odvode prednost na +12.

Raspoloženi domaćini tako po prvi put ove večeri grade značajniju razliku, koja raste do +18 čak iako je Lue konačno dodao Thompsona na parket kao dodatnog defanzivca. Jednostavno, prerano je Lue napustio već potvrđenu drugu petorku, previše je jahao postave samo s Jamesom kao defanzivcem, a Cavsima je itekako potreban taj balans kojega donose Delly i Shumpert. Dok su Cavsi zbunjeni (toliko da se međusobno laktare) i pokušavaju se pokrenuti izolacijama za Irvinga (to nikada nije dobar znak), Toronto sad već dominira iako igraju bez Lowrya koji je opet u problemima s osobnima. DeRozan dobiva 1 na 1 bitku s Kyriem, Raptorsi dobivaju bitku u tricama (9 u prvom dijelu uz 50% učinka), a konačno dominiraju i u skoku, što je uz inteligentnu obranu dovoljno za solidnu zalihu nakon prve 24 minute.

Ulaze Cavsi nabrijaniji u nastavak, posebice James koji ne odustaje u napadanju obruča u pokušaju da razbudi momčad, ali usprkos višem intenzitetu u obrani i boljem šuterskom otvaranju, ne uspijevaju istopiti prednost Raptorsa. Love je, kako utakmica odmiče, sve više izvan ritma, domaćini sada znaju da je na njemu u napadu dovoljno imati flastera pa čak i kada dođe do otvorenih šuteva nije ih u stanju zabiti, a i Lowry je nadigrao Irvinga (koji je praktički imao samo onih nekoliko trenutaka krajem druge kada je Casey držao Lowrya na klupi), tako da s ovakvim napadom koji odjednom uopće ne izgleda atomski nije lako stizati minus. Obrana Toronta i dalje ostaje koncentrirana, a Lue pokušava do prostora na strani bez lopte doći ponovnim korištenjem kombinacije Frye-Love, što definitivno nije rješenje, pogotovo ako Love ne može zabiti ni otvorene trice koje su mu odjednom na raspolaganju jer Biyombo ipak ne izlazi iz reketa kao što su to radili Scola ili Patterson (koji u ovom matchupu i dalje drži Fryea odsječenim).

Agresivnost Toronta nije vidljiva samo u obrani gdje i dalje gospodare reketom, već i u napadu gdje na čistu energiju dolaze do dovoljno poena da održe prednost dvoznamenkastom i nakon novih 12 minuta. DeRozan sad već ima 31 poen na kontu iako uopće nemaš dojam da je odigrao nešto posebno, jednostavno je koristio sve što su mu Cavsi ostavljali konačno kaznivši njihovu odluku da se fokusiraju na Lowrya, a Lowry je od mogućih 36 minuta odigrao tek 20. Možda i najvažniji doprinos tako su energijom dali sporedni igrači – Biyombo, Patterson, Carroll i Joseph nadigrali su igrače zadatka Cavsa i ovakav razvoj situacije je realan.

Pogotovo jer Lue i ovom prilikom pokazuje da ima problema s rotacijama čim stvari ne idu idealno. Protiv Hawksa i u prve dvije utakmice protiv Raptorsa nije imao izazova, ali protiv Detroita se itekako tražio dok nije našao idealne kombinacije. Ovdje sada dolazi u probleme jer skoro cijelu treću na parketu ima sve tri udarne napadačke opcije, tek je Kyrie dobio par minuta odmora, dakle odustao je od standardne rotacije koja je odlično funkcionirala s LeBronom kao liderom druge postave. Potpuno nepotreban potez, sada na startu četvrte ima Irvinga uz drugu postavu što itekako otupljuje njen defanzivni potencijal – Patterson odmah zabija tricu, a Toronto u ovih laganih 4 minute prednost opet diže do +15. Lue sada mijenja Irvinga s Jamesom, ali nema nikakvih pomaka, jednostavno s Fryeom na centru nemaju Cavsi mogućnost doći do stop akcija i ostavljaju previše zicera Biyombu, dok istovremeno u napadu ne uspijevaju ništa napraviti usprkos formaciji jer Raptorsi igraju sjajnu obranu – preuzimaju svu akciju na blokovima kako ne bi ostavili šutere otvorenima, pogotovo Fryea, a pri tome uspijevaju imati Biyomba u sredini spremnog složiti Jamesa na parket. Dakle, ni nakon ove šihte s LeBronom i drugom postavom, razlika ne pada ispod 13, što je potvrda da je ovo jednostavno večer domaćina.

Koji su konačno, uz dobar zamišljen i još bolje odrađen plan u obrani, ali i u napadu (Casey je sjajno rotirao igrače i zahvaljujući podnošljivim minutama Scole i Johnsona dobio je fenomenalnu drugu petorku na koju Lue nije imao odgovor), dobili i sjajne role od hrpe pojedinaca među kojima treba istaknuti Biyomba. Lowry je odigrao odličnu all-round partiju, DeRozan je zabio nikad lakšu gomilu poena u ovom doigravanju, ali Biyombovi skokovi i energija u obrani dali su im onu dozu drskosti i muškosti koju nisu imali u prve dvije utakmice. Teško da mogu opet ponoviti ovako dominantnu partiju bez obzira što i sljedeću igraju doma, za očekivati je i da Cavsi od starta igraju bolje i posebice pametnije, ali dokazali su da čak i s ovim rosterom, bez Valanciunasa i s hrpom načetih igrača, mogu pružiti puno bolji otpor nego što su prezentirali u Clevelandu.

33

RAPTORS @ CAVS, G2

Dižem se jutros, namještam pred komp, po običaju prvo gledam rezultat i ne kužim što se dogodilo s league passom, zašto pokazuje score od prije dva dana? Aha, nije to LP zaglavio u prostorvremenu, već su Raptorsi opet ubacili 80 i nešto naspram 100 i nešto Cavsa. Usporedim, pa ovo i nije loše, ovim tempom bi do G4 mogli stići u egal.

Na stranu zajebavanje s jadnim Torontom koji ni u punoj snazi ne bi imao previše šanse protiv Clevelanda, opet su solidno otvorili utakmicu. Barem prema naprijed obzirom da je u obrani nastavilo curiti, ovaj put i više nego prošli put jer je Casey pomislio da bi Scola protiv Lovea mogao funkcionirati i na startu utakmice, ne samo u smećevremenu. Toliko o tome što NBA stručnjaci misle o Loveu, ako ga jedan Casey smatra tolikim mismatchom da bi vratio u rotaciju čovjeka kojega je već na startu doigravanja pokopao bez da se potrudio označiti grob i to jer nije smatrao da ga može držati na parketu protiv Lavoya Allena, možete misliti što će mu pokušati napraviti Kerr s oružjima koja ima na raspolaganju.

Uglavnom, Raptorsi održavaju neki pristojan minimum zaostatka sa Scolom i Biyombom na parketu, a kad domaćini krenu na smallball postavu s Loveom i LeBronom, Casey može ubaciti Pattersona na parket umjesto Johnsona. Solidno zamišljeno, sve u svemu, još jedna tko zna koja po redu pristojna prilagodba stručnog štaba Raptorsa, koji prvih 12 minuta ostaju u egalu usprkos tome što Lowry ni ovom prilikom nije odigrao ništa posebno.

Sad, treba preživjeti start druge četvrtine kad na parket izlazi kombinacija LeBron-Frye, odnosno ubitačna druga petorka koja sere poene iako joj vanjsku liniju čine Delly, Shumpert i Jefferson. Volio bih vidjeti da Casey ovdje pokuša parirati s Pattersonom na Fryeu i da ubaci dodatnog vanjskog, Powella ili Carrolla, kako bi podigao razinu kaotičnosti, ali trener Raptorsa i dalje se drži Biyomba koji je nakon skoro cijele prve četvrtine (btw tijekom koje je uhvatio 0 skokova, nevjerojatan podatak) sada na parketu i gotovo cijelu drugu. Durant i Biyombo, nezamjenjivi.

Kako god, Toronto je i ovo preživio, a osim solidnog izdanja T-Rossa koji je kanalizirao svog unutarnjeg Jamala Crawforda (solidna rola s klupe kroz playoff, posebice se popravlja kao kreator, možda i opravda ugovor koji je dobio) ključ za ostanak u egalu je taj što domaćinima ove večeri ne upadaju trice iako gosti igraju svoju standardnu obranu s Biyombom u sredini i ostavljaju sasvim dovoljno prostora za stretch postave. Jednostavno, ostali igraju puno agresivnije na čovjeka, puno bolje se rotiraju i puno bolje izlaze pogotovo na visoke šutere koji nisu toliko precizni kad im je ruka na licu kao kad šutiraju potpuno otvoreni. Ostavlja ovo više prostora u sredini gdje Biyombo ne može sam sve zatvoriti, ali pokazalo se boljim primiti poneki zicer više na obruču nego dopustiti rešetanje iz vana.

U biti, drže se sve do tri minute prije kraja poluvremena kada se raspadaju – Casey vadi očajnog Lowrya iz igre i uvodi, pokazat će se, još goreg Josepha, usput vraća i Scolu na parket kao peticu umjesto Biyomba, a sve kako bi parirao pokušaju Luea da konačno isproba kombinaciju Love-Frye uz Jamesa. Samo tako u ovih 180 sekundi Cavsi rade seriju 16-2 i zadaju onaj smrtni udarac kojega čekamo cijelu večer. I sve to i dalje bez trice, ubacili su ih samo 4 u prve 24 minute, što je ohrabrujući znak za Toronto, izgleda da bi ipak mogli dobiti jednu doma.

Ovdje pak nemaju šanse, momčad u njihovom stanju, s ovakvim Lowryem koji opet izgleda kao da ga je napustila duša i kao da je tek prazno tijelo koje tetura po parketu, ne može stići ovoliki minus. Cavsi igraju solidnu obranu, što i nije teško kad uzmeš u obzir da su na parketu Biyombo (koji nema ruke) i Scola (koji uporno pokušava dodati tricu u arsenal i produžiti karijeru kao stretch monolit). Toronto tako niti u jednom trenutku ne prijeti spustiti se ispod ovih 15-ak poena minusa, dapače na startu četvrte druga petorka s Fryeom i LeBronom odlazi preko 20 i tu je utakmica neslužbeno gotova (rekli bi zlobnici da je gotova bila i prije nego je počela jer Cavsi su ovo doslovno odradili kao da je u pitanju dan u uredu neke državne agencije).

Što zaključiti, ako je Caseyu najbolje što može smisliti guranje Scole u petorku, onda neće imati previše šanse produžiti seriju jer startna petorka Clevelanda uživa igrati obranu u ovom kontekstu – možda je namjera bila iskoristiti Lovea, ali Love je za Scolu formula 1 i sve što su Raptorsi ovim dobili je to da startna petorka Cavsa igra čvršće u defanzivi. S druge strane, gosti su s Pattersonom u roli šestog čovjeka malo bolje držali pod kontrolom sporedne smallball postave koje su ih uništile prošlu utakmicu. U konačnici teško da se radi o ikakvom pomaku, samo si protivniku dozvolio da te upuca iz puške umjesto iz pištolja. Toronto jednostavno treba na parketu pravog Lowrya i zdravog Valanciunasa (čiji status je i dalje upitan, dakle ako se i vrati tko zna u kakvom će stanju biti i koliko će moći pomoći) kako bi imali dovoljno tijela za pošteno se potući. Cavsi ovako dominiraju, malo i pretjeruju s igranjem uloge nasilnika jer iživljavanje nad ovakvim protivnicima u široj slici potpuno je nebitno, a usput se mogu i poigravati s postavama. Pa smo tako vidjeli da kombinacija Love-Frye može funkcionirati odlično, iako je to nebitno za ovo doigravanje jer je protiv Warriorsa sigurno neće koristiti. Čisto jedan detalj za iduću sezonu, ostat će ionako bez Mozgova, trebat će im tijela za pokriti minute na petici, tako da je dobro znati kako i ova postava može poslužiti u regularnom dijelu.