ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

16May/160

29

Posted by Gee_Spot

HEAT @ RAPTORS, G7

Tvrdoglavi Raptorsi ne poduzimaju ništa, ostaju vjerni visokoj postavi i na startu im to ne donosi povrat (samo jedan napadački skok i 2 poena Biyomba u 10 minuta akcije), ali imaju novu olakotnu okolnost što je Spoelstra opet povukao Denga s DeRozana, tako da ipak lakše dolaze do poena jer DeMar ima više prostora za lešinaranje uokolo. Trener Heata se ovdje možda prekombinirao, u stvari koje funkcioniraju se obično ne dira, ali očito nije imao mira - kako bi usporio Lowrya koji je prošlu utakmicu nosio Toronto stavio je na njega Winslowa, tako da je Deng dobio zadatak čuvati Biyomba. Jasno je i zašto, osim što je fizički jedini osposobljen skakati s centrom domaćina, ovako je mogao nakon 1-5 ili 2-5 pick & rolla kliznuti na Lowrya ili DeRozana, ali možda je Spo ovdje ipak mogao ostaviti Johnsona u roli defanzivne petice kako bi oba playmakera Raptorsa imao pod kontrolom u izolacijama. Ovako, usporio je jednoga, razigrao se drugi.

Heat, pogotovo sa startnom postavom, ima problema zabiti iz vana i teško koriste prostor koji im ostavlja obrana Raptorsa koja opet odrađuje solidan posao s Biyombom i Pattersonom kao gospodarima reketa, ali se drže u minimalnom zaostatku i ulaskom klupe čak prelaze i u vodstvo. Raptorsi startom druge konačno na parketu imaju smallball postavu, ali i dalje nepotrebno troše minute na Thompsona protiv McBoba iako bi ovdje sada bilo sjajno da imaju npr. Pattersona kao centra. Međutim, tvrdoglavost im se ipak isplaćuje sredinom perioda kada uspijevaju otići na +7, što je za ovakvu igru u napadu prikazanu na obja strane apsolutni uspjeh. Uz poneki skok u napadu, za to je zaslužan prije svega Lowry tricama i ulazima, a pomogao je i Miami koji još uvijek traži raspoložene opcije prema naprijed. Koliko je tanka njihova margina pogreške s ovim rosterom najbolje govori to što je Spoelstri teško prilagoditi rotacije kako bi imao optimalne uvjete, pa je tako već imao period u kojem su istovremeno na klupi bili Dragić i Wade, ali i puno opasniji u kojem su na klupi istovremeno sjedili Deng i Winslow, što je i omogućilo Lowryu da se razigra. Samo, kako išta prigovoriti treneru Heata na ovom konstantom prelijevanju iz šupljeg u prazno u ovakvom kontekstu, čovjek je barem pokušavao. Uostalom, nije Miami pokopala obrana, tu se već prelaskom na smallball znali da otvaraju reket i da će efikasnost patiti, već bezidejni i neraspoloženi napad kojem ni formacija s 5 vanjskih nije pomogla da živne.

Na startu treće Lowry nastavlja koristiti povoljne matchupove (Winslow je sad na Biyombu pa ga čuva Dragić i to nikako nije dobra vijest za Heat), sad mu se pridružuje i DeRozan (Deng je nominalno opet na njemu, ali nakon preuzimanja ostaje dovoljno povoljnih prilika) i kad njihovom doprinosu dodaš učinak u napadačkom skoku Biyomba i Pattersona, očito je kako su Raptorsi našli dovoljno u napadu da se kotrljaju i da odgovore na svaku prilagodbu Miamia. Startna petorka Heata opet ima problema s ubacivanjem dovoljno skok-šuteva i Toronto sredinom četvrtine odlazi na +14, što je jasan znak da se utakmica prelomila. Klupa Heata spaja par trica i smanjuje minus na 8 poena, ali momentum se neće okrenuti dok Heat šuterski ne ode na razinu više jer ako već gubiš bitku u skoku i ne možeš zaustaviti dvije udarne opcije protivnika, teško se držati u egalu s dvicama. Smallball bez trice je isto kao i burger bez umaka, jednostavno ne funkcionira.

Umjesto da odgovore na izazov, Heatovci odigravaju svoju najgoru četvrtinu utakmice, možda i serije, te Raptorsi idu dalje bez većih problema. Tvrdoglavo inzistiranje na visokim postavama na kraju se ipak isplatilo, s tim da prolaz ne bi bio moguć bez Lowrya koji je konačno proigrao u ovoj seriji. DeRozana su protivnici ipak nekako uspjeli držati pod kontrolom, ali Lowry, koji sve više podsjeća na Lowrya iz regularnog dijela, bio je previše za Miami koji sinoć nije imao raspoloženog čovjeka koji bi mogao koristiti prednosti formacije. Wade i Dragić su uzimali hrpu teških šuteva, nije im upadalo, a kad nisu mogli parirati ni DeRozanu, kamoli Lowryu, nisu se imali ni čemu nadati. Premalo poena, premalo šutera, premalo tijela i uopće premalo svega koštalo je Heat, dalje ide manje loša momčad.

Filed under: bball No Comments
15May/164

WARRIORS VS THUNDER

Posted by Gee_Spot

Trebao bi ovo definitivno biti sudar s realnošću za Oklahomu koja je eto prošla dalje usprkos slabašnom napadačkom učinku u 6 utakmica jer su nekako uspjeli pretvoriti Spurse u još veće bacače cigli od njih (zanimljiv podatak - nakon što je Raptorsima pošlo za rukom proći dalje preko Pacersa sa slabijom koš-razlikom, sada su nešto slično izveli i u Oklahomi, s tim da je njihov podvig još fascinantniji jer im je to uspjelo u 6 utakmica i uz dvije pobjede iznad 10 poena razlike, a sve zahvaljujući onom gaženju od strane Spursa u G1). To ovdje neće biti slučaj, po svemu viđenom do sada, kako u široj slici, tako i u međusobnim dvobojima, GSW ima recept za držati napad Oklahome ispod prosjeka, dok Oklahoma tako nešto ipak neće moći izvesti, pogotovo ne 4 puta u 7 utakmica.

Stvar je tu vrlo jednostavna, posebice kada su postavljeni napadi u pitanju - Thunder ima poprilično banalan napad koji Warriorsi za razliku od Spursa mogu braniti puno uspješnije. Preuzimanje i sprječavanje prostora za ulaze Westbrooku i Durantu ovdje će puno bolje funkcionirati zbog pokretnije obrane, a iz istog razloga bit će i puno manje prostora za sporedne opcije. Warriorsi neće poput Spursa slati Boguta na pomaganje i radije će dati tu dugu dvicu nego zicer Adamsu, a i Bogut je spremniji gurati se u sredini nego Duncan tako da Adams, iako bi i ovom prilikom trebao odraditi svoj posao, neće biti prevaga (uz napomenu da je Bogut načet i da bi na startu serije mogao dobar dio minuta prepustiti Ezeliu i Speightsu, što, iako nije presudno, definitivno pomaže Oklahomi).

S tim da će glavninu posla obrana prvaka odraditi na perimetru gdje Westbrook i Durant sigurno neće dobiti onoliko laganih matchupova kao tijekom serije sa Spursima. Čak i da se odluči dio minuta na Westbrooku dati Curryu, što je radio kroz sezonu kako bi sačuvao Klaya za napad obzirom da njegova obrana na loptu nije toliko bitna uzevši u obzir da Westbrook nije toliko opasan kao šuter, Steph je dovoljno brz i velik da ne dozvoli maltretiranje u sredini kao Parker, dok će ga na blokovima ionako preuzeti ili Klay ili Barnes ili Green, dakle sve redom 1 na 1 defanzivci koji mogu ispratiti Russa.

Uglavnom, dok su Spursi imali samo izbor između Greena i Leonarda, Kerr za uloge stopera ima Klaya i Greena (koji će držati Duranta kad god bude u mogućnosti dok će se Barnes zabavljati pokrivanjem Ibake u spot-upu i pomaganjem u sredini), a na klupi je i Iggy koji će u smallball kombinacijama odrađivati posao policajca na Durantu. Dakle, sve i da Westbrook na ovoj izuzetnoj razini nastavi koristiti to što mu obrane ostavljaju puno više prostora kako je to radio do sada i gdje je osim sposobnosti trpanja pokazao i zrelost kod donošenja odluka, teško je očekivati da Durant odigra bolje nego što je bio slučaj do sada u playoffu, gdje u prve dvije runde ima jednaki broj izgubljenih kao i asista te tricu ispod 30%. S ovakvim Durantom ne možeš preko Warriorsa, a teško je očekivati da će napraviti iskorak baš protiv Greena, Iggya i Boguta.

Uz ove osnovne matchup prednosti kroz postavljene napade, gdje će relativno banalan napad pokušati zabiti dovoljno preko obrane koja je idealno posložena upravo za braniti takve "sisteme" u kojima se akcija svede na izolaciju i što neminovno dovodi do gomile loših šuteva, Warriorsi imaju još jednu veliku prednost, a to je tranzicija. Obje momčadi vole trčati i ova serija će sigurno u nekim momentima imati run and gun štih, a ono što će ih razlikovati je da Warriorsi znaju itekako dobro igrati obranu i u tranziciji, dok kod Oklahome taj aspekt igre baš i ne funkcionira (to je još jedna pogodonost koju su imali u seriji sa Spursima jer ovi nisu ni znali ni imali mogućnosti ubrzati igru jer i sami imaju teretnu unutarnju liniju kojoj odgovara što manje trčanja, tako da je Thunder tu prošao neokrznuto).

Jednostavno, Warriorsi će igrati smallball, utakmice će postati kaotičnije, a Oklahoma nema ni pouzdanih smallball postava ni dovoljno kreatora da ispliva, odnosno itekako su skloni gubljenju lopti kroz forsiranje izolacija, što će otvoriti dosta prostora prvacima da dođu do laganih poena (opet moram spomenuti Spurse koji nisu znali iskoristiti probleme koje OKC ima kad zaigra smallball). Praktički, Oklahomina jedina šansa je jurišati na obruč i hvatati ogromnu količinu skokova u napadu, što bi moglo biti dovoljno za ostati u egalu dobrim dijelom susreta koji se igra klasičnim postavama. Ali, kad Warriorsi krenu na smallball, počet će problemi i tu će dosta veliku rolu odraditi treneri. Hoće li Kerr nastaviti biti ovako konzervativan s minutama smallballu i hoće li ignorirati postavu smrti i sada kada ima nepovoljniji matchup pod koševima nego što su bili Blazersi? Hoće li Donovan nastaviti koristiti visoke postave čak i kada stvari krenu nizbrdo svjestan da Warriorse ne može dobiti u njihovoj igri? Odgovori na ova pitanja praktički će odlučiti dužinu trajanja serije.

Uglavnom, već u ovom odnosu "obrana Warriorsa - napad Thundera" previše toga preteže na stranu favorita, a stvari nisu ništa bolje ni kad se osvrnemo na drugu stranu parketa. Obrana Thundera je pokazala koliko je čvrsta i aktivna i ono što mogu obraniti oslanjajući se na atleticizam i fizikalije će i napraviti. Samo, problem je što sistem Warriorsa stavlja prevelik pritisak sa svih strana parketa i tu je onda puno teže sve pokriti ako nemaš idealne 1 na 1 matchupove, a Thunder ih nema. Praktički, njihov jedini pouzdan stoper je Roberson, a njega istovremeno ne možeš držati i na Curryu i na Klayu. S tim da ni njemu neće biti lako pratiti ih kroz cijeli niz blokova kroz koje su ovi u stanju istrčati da bi se oslobodili na šutu. Westbrookovi problemi s obranom bit će ovdje potpuno razotkriveni, pogotovo ako u nekom trenutku bude čuvao Thompsona koji će mu lakoćom bježati već nakon prve promjene pravca kretanja.

Durant će biti na Greenu kako bi mogao preuzeti Stepha na 1-4 pick & rollu, a i kako bi mu otežao potezanje trica, ali dva su razloga zašto bi se tokom serije vrlo lako moglo dogoditi da Donovan odustane od ovog matchupa i stavi Duranta na Barnesa - prvi je taj što za razliku od protivnika Warriorsi ne ovise toliko o pick & rollu, drugi je taj što Durant ne može igrati dvije jednako bitne role cijelu seriju i to 40-ak minuta po večeri punim intenzitetom u oba smjera.

Također, stretch kvaliteta Warriorsa već će u ovom startnom matchupu predstavljati problem jer Ibaka neće tek tako moći ignorirati trojku u kutu (Adams će naravno nastaviti visiti u sredini ignorirajući Boguta, ali s tim Warriorsi znaju živjeti dok imaju preostala četiri šutera na parketu, pogotovo kad su dva Steph i Klay). A ako Barnes i podbaci u iskorištavanju prostora kojega će mu ostavljati protivnici (pogotovo u situacijama kada na parketu budu zajedno Adams i Kanter, tu će Warriorsi otvorene trice kreirati zatvorenih očiju), Kerr na klupi ima Iggya i Livingstona kao zamjene koje donose novu dozu problema (posebice Iggya koji je ne samo ključan u smallballu, već može itekako pomoći i kao zamjena za često beskorisnog Barnesa u ovoj startnoj postavi, pogotovo ako Kanter bude toliko koristan u reketu da prisili Kerra da na njega stavi Greena, u tom slučaju Barnes definitivno nije idealan čovjek za braniti Duranta).

Uglavnom, uvijek dolazimo do tog problema kojega Thunder ima sa smallball i uopće stretch postavama tako da je formula serije relativno jednostavna - što više Waitersa i Foyea umjesto jednog visokog na parketu, manje su šanse da ovo mogu učiniti zanimljivim. A kada smo već kod klupa, spomenimo kako će Kerr u ovim periodima također dobrim dijelom odrediti smjer serije svojim potezima. Speights i Ezeli su izgledali dobro protiv Blazersa i na njih se može osloniti u manjim rolama ako Bogut i Green ne budu u stanju odraditi svih 48 minuta na petici, ali ako Donovan u ovim periodima bude jahao postavu s dva centra, Warriorsi će itekako morati dobro paziti na rotacije kako ne bi upali u rupe kao Spursi. Iggy na Durantu solidna je osnova, međutim ono što neće proći je previše Barbose i Clarka zajedno na parketu - ovu seriju će morati izgurati udarni trojac i previše razdvajanja neće biti od pomoći, a to kako će im Kerr ovdje podijeliti uloge i koliko će uspjeti nametnuti smallballa u ovim šihtama imat će itekakav utjecaj na rezultat.

Znači, ako OKC svede protivnika na mjeru, prisili ga na igru s puno više visokih postava u kojima mogu sakriti Kantera u obrani i tako oduzmu prostora u napadu za igrati košarku, imaju šanse. Što ne vjerujem da će se dogoditi jer identitet Warriorsa je dobrim dijelom izgrađen i neće ga se tek tako odreći u eventualnom napadu panike. Nisu u idealnoj formi, logično da postoje upitnici nad Curryevom i Kerrovom formom nakon viđenog do sada u playoffu (ili u Stephovom slučaju ne toliko zbog viđenog koliko zbog manjka nastupa), ali čak i ovakvi su favoriti na onom osnovnom testu - protivnik nema toliko dobru obranu da ih uspori tijekom 48 minuta, a istovremeno nema mogućnosti zabijati iznad prosjeka da napravi nekakav balans. I iako sam se do zadnjeg trena ozbiljno mislio staviti GSW u 6 zbog spomenute upitne forme nekih bitnih aktera Golden Statea (a tu računam prije svega Kerrovu nesigurnost i Curryevo koljeno obzirom da još nije jasno koliko je Bogut usporen i hoće li Green možda propustiti utakmicu serije zbog suspenzije ako prikupi dovoljan broj tehničkih - uzevši i to u obzir 6 ili 7 odjednom su realnije brojke) naspram momčadi koja je naizgled pronašla identitet sjajnom pobjedom nad Spursima koja ih je ujedno i napucala samopouzdanjem, ipak ću staviti u 5, čisto da naglasim koliko je ovo nezgodan matchup za Thunder u startu, kao i koliko bi još morali igrati iznad razine pokazane protiv Spursa da dođu do šanse ukrasti seriju protiv kompletnog rostera prvaka.

WARRIORS IN 5

Filed under: bball 4 Comments
14May/162

28

Posted by Gee_Spot

RAPTORS @ HEAT, G6

Briga manje za oba trenera, dostupni su i Deng i Carroll (ni blizu potrebne forme, ali mogu trčati u obrani), a Spo ovaj put ne mudruje i Denga odmah stavlja na DeRozana (i dozirat će mu šihte i minute ovisno o tome kako Casey bude koristio DeRozana, što bi beka Raptorsa trebalo neutralizirati veći dio večeri). I ne samo to, ohrabren sjajnim izdanjem smallball postave u zadnjoj četvrtini prošle utakmice (i to, ne zaboravimo, bez Denga), Spo odmah odbacuje svoje kvazi centre i odlučuje igrati s najboljima pa je na parketu i Winslow. Obzirom da Raptorsi imaju unutarnju liniju u kojoj te ionako nitko ne može napasti kroz post-up i gdje ćeš tek dati povremeni skok u napadu Biyombu, ovo je potpuno racionalna odluka. U obrani pak, iako imaju podijeljena 1 na 1 zaduženja i trude ih se držati kroz tranziciju i rotacije, Miami igra gotovo klasičnu matchup zonu jer preuzimaju svaki pick i svako križanje na perimetru kako bi držali ulaze u reket na minimumu, ali i kako bi na minimum sveli potencijalnu štetu od sporednih opcija iz spot-upa.

Raptorsi stoga ovaj put itekako štekaju u napadu, što dokazuje i 6 poena u prvih 6 minuta. Sreća njihova što ni Heat nije bolji jer usprkos igri s 5 vanjskih i Winslowom koji ubacuje svoje šuteve (što je bonus i istovremeno apsolutna nužnost jer Biyombo ga ignorira kako bi mogao pomagati u reketu) teško pronalaze put do obruča i nisu u stanju napraviti značajniju prednost. Obrana Raptorsa u tom je pogledu standardno solidna, preuzimanjima i oni zatvaraju sredinu, tako da je za Heat ovdje ključ pronaći tricaški efikasnije postave koje mogu koristiti prostor na perimetru, posebice u ovim minutama dok su na parketu Biyombo i Patterson.

Čak i ta mala prednost Heata nestaje kad krenu izmjene jer sada i Raptorsi igraju s 4 vanjska plus mogu preživjeti s Thompsonom na parketu jer ne drugoj strani Heat je prisiljen koristiti McBoba. Ali, Casey radi grešku početkom druge, umjesto da jednostavno vrati Pattersona na parket i do kraja večeri ga rotira s Biyombom na petici i tako jednostavno sreže prilike Thompsonu (i kasnije Nogueiri), trener Raptorsa opet se vraća klasičnoj postavi s kojom je jednostavno puno teže pokriti sav prostor koji se otvara u tranziciji i na perimetru. Umjesto da ima Pattersona na McBobu i da sam zaigra brže, Casey ovakvim rasporedom samo pomaže Spoelstri da preživi s McBobom na parketu jer ga možeš sakriti na Biyombu ili Thompsonu. Patterson kao stretch igrač u napadu može proći, ali u obrani jednostavno nije dovoljno brz braniti bekove i tu ovakva rotacija predstavlja ogroman problem gostima.

Heat tako odlazi na +8 koje održavaju najveći dio četvrtine, čak i kada je Casey shvatio u završnici perioda da mu treba jedan vanjski i kada je Pattersona zamijenio s Rossom. Što nije dobra vijest za Raptorse - Spo im je ovim izazovom onemogućio koristiti najbolju postavu, pri čemu im je srezao i rotaciju jer ako će dva visoka moći igrati isključivo razdvojeno, Toronto sada više nema prednost u dubini. Dapače, kako Casey iz nekog razloga minimalno koristi Powella, koji je btw sjajno igrao protiv Pacersa upravo kao lažna četvorka, sada ispada kako ima 5 igrača za popuniti 4 pozicije. Spo pak ima jednog više (Greena nije dizao s klupe i to je dobra stvar, zanimljivo kako su pobjede Heata u korealciji s tim da Green ne izlazi na parket) i uz to Winslowa koristi kao peticu, što znači da ima i sedmo tijelo ako zatreba za pozicije 2, 3 i 4.

Nova startna postava Heata u trećoj i dalje drži isti razmak, a Casey i dalje najveći dio četvrtine igra s Biyombom i Pattersonom. Već standardnim ulaskom Rossa kao četvrtog vanjskog stvari se malo popravljaju, ali Toronto opet ne može iskoristiti činjenicu da je na parketu McBob jer moraju posezati za novim visokim obzirom da su Biyombo i Patterson na klupi. Nakon Thompsona, sada je Nogueira višak u rotaciji, tako da Spoelstra može odahnuti jer ne samo da je preživio ovih 18 minuta u kojima je morao imati jednog od visokih na parketu, već je tijekom njih napravio i razliku koju će Miami održati do kraja utakmice. Jasno, ako stručni stožer Raptorsa shvati da u idućoj utakmici samo mora ovih 18 minuta bačenih na Thompsona, Nogueiru i Johnsona (kojega je u očaju Casey bacio na parket u četvrtoj ne bi li dobio potrebno tijelo više u obrani iako ni Johnson nema kvalitete za igrati na perimetru, dakle samo je dodao još jednog visokog u rotaciju u kontekstu u kojem bi ih trebalo biti što manje) rasporediti na Powella (koji u drugom dijelu nije dobio ni sekunde), Carrolla i Josepha, taktička prednost koju u ovom trenutku ima Heat mogla bi se rastopiti.

Ovako, Heat ima definitivnu prednost pred sedmu jer znaju što rade, a rutina kojom su odradili drugu poluvrijeme, potpuno držeći pod kontrolom rezultat usprkos tome što je Lowry nastavio igrati dobro, pokazuje da Raptorsi itekako love u mutnom (baciti 6 ključnih minuta na Johnsona u ovakom kontekstu nakon što ga nisi koristio u playoffu u situacijama u kojima bi njegovo prisustvo možda i imalo smisla blago rečeno je sumnjiv potez). Opet kažem, rješenje je relativno jednostavno, iako ni ono ne garantira Torontu uspjeh - obzirom na to da su im šanse u smallball obračunu 50-50, donekle se može i razumjeti pokušaje forsiranja visokih postava kako bi seriju okrenuli u smjeru koji njima odgovara. Samo, kad imaš 5 visokih od kojih ni jedan ne može napraviti razliku, teško da ti takav pristup može donijeti pozitivan ishod. Jednostavno, u napadu ni jedan od njih nema vještinu koja će natjerati Heat da igra s visokim 48 minuta, kamoli dvojicom, a pri tome otežavaju branjenje krcatog perimetra.

Stoga nam ostaje vidjeti kako će se Toronto pripremiti za sedmu. Miami je pronašao identitet, Spo je opet u hodu smislio formulu, a sada je na protivniku da kontrolira štetu i ponudi odgovor. Obzirom da su zadnje 4 minute konačno zaigrali s Pattersonom na petici, nazire se kako su svjesni što je potrebno napraviti (cijelu večeri su inače odigrali samo 10 minuta smallballa naspram Heatovih 48, s tim da je Miami 30 minuta igrao i bez visokog, s Winslowom ili Johnsonom na centru), sad je samo pitanje hoće li se odlučiti iskušati teoriju na parketu.

Filed under: bball 2 Comments
13May/169

27

Posted by Gee_Spot

SPURS @ THUNDER, G6

Tužan kraj sezone (vjerojatno i nekih legandarnih karijera) ionako cijelo vrijeme obilježene nekim melankoličnim štihom za Spurse koji su u dubini duše znali da jurišaju na vjetrenjače i da u eventualnom sudaru s Warriorsima nemaju dovoljno rješenja (gdje bi tu seriju izgurali s Diawom u glavnoj roli kad im nije bio od koristi ni protiv Thundera). Ovo njihovo okretanje old school košarci i odbijanje da prigrle modu tako je pomoglo zeznuti ligu u regularnom dijelu, ali u seriji od 7, gdje se momčadi svedu na esenciju, stari trikovi ne prolaze, a često ne pomažu ni novi (pogotovo ako ih tvrdoglavo odbijaš upotrijebiti). Možda su ispali rundu prerano, svejedno, da ovo nije bila njihova godina sada imamo potvrđeno crno na bijelo.

Na startu nikakvih promjena kod Spursa, barem ne na bolje. Istina, otvorili su utakmicu tečnije u napadu, lakše su dolazili do obruča, ali i dalje isključivo kroz izolacije ili eventualni pick & roll. U principu, to lagano vodstvo na startu može se pripisati i tome što je Duncan konačno nešto zabio kroz post-up, iako je sama pomisao da nakon svega viđenog u seriji traže Duncana u post-upu bila zbunjujuća. Pop dakle definitivno želi odjahati u suton sa svojom legendom.

Tu malu prednost koju su imali Spursi su ekspresno ispustili čim su se na parketu našli Mills (kojega je Westbrook kao pravi nasilnik odmah počeo zlostavljati, stvarno sport puno češće od fair playa potiče iživljavanje nad slabijim, čisti darvinizam, posebice košarka gdje je iskorištavanje povoljnog matchupa prioritet) i Anderson koji i dalje ostaje dio rotacije. I ne samo to, prilagodba koju je Popovich pripremio za ključnu utakmicu sezone zove se - Kevin Martin. E, to je već u rangu plana da se navečer pomoliš kako bi te ujutro dočekao pun frižider (Pop kao Louise Hay košarke). Naravno da u ovom kontekstu atleticizam Oklahome dolazi do izražaja i da za čas odlaze na +6.

Pop ništa ne mijenja s taktikom, a koliko je očajan potvrđuje i davanjem nove šanse Marjanoviću početkom druge. Ajde, ako ćeš već igrati s dva centra, onda guranje njega u rotaciju umjesto Westa ima puno više smisla nego koristiti Martina i Andersona kao swingmanski tandem na nekoliko minuta dok je u igri Durant (definitivno trenerski top 5 flop ovog doigravanja), ali u ovoj fazi serije momčadi obično režu rotacije, a Spursi ovdje minute dijele šakom i kapom. 11 igrača je već dobilo priliku, a jedino Diaw je ostao cijelu večer prikovan za klupu (čak je i Miller dobio šansu u zadnjoj četvrtini kad je već sve bilo gotovo). Ergo, pojma nemaju što poduzeti.

Domaćini tako lakoćom održavaju prednost, dapače već su na +10 dok Pop nije vratio Aldridgea na parket. Eksperiment Boban tako ne prolazi uspješno, ali što očekivati kada ga staviš uz Duncana i ne iskušaš ga u nekoj drugoj kombinaciji. S tim da sada definitivno nije vrijeme za iskušavanje. Oklahoma tako nema nekih novih specijalnih izazova, sve što treba je igrati kao do sada i iskoristiti nadmoć koju imaju u skoku, fizikalijama i individualnim sposobnostima prilikom probijanja do obruča. Prednost samo raste, Spursi izgledaju sve nemoćnije (u drugoj četvrtini zabili su 12 poena) i do poluvremena domaćini već imaju +24. Utakmica je praktički gotova, u ovakvom kontekstu ovo teško mogu stići i Warriorsi, a kamoli ova momčad kojoj se svijet srušio.

Na startu treće Pop konačno sjeda Duncana na klupu i uvodi Manua, dakle evo nam smallballa, samo nekih 15-ak minuta prekasno. Pop sada ide u drugu krajnost, cijelu četvrtinu igra s jednim visokim, što rezultira s otvorenim parketom i 34 poena (to je najviše što su Spursi ubacili od one nezaboravne prve četvrtine prve utakmice). Problem je samo što istovremeno ne mogu ništa ni obraniti, gdje dolazimo i do glavnog razloga zašto su toliko bježali od smallball postava (spomenimo samo kako Donovan nije odustajao od dva visoka, rotirao je udarni trojac pod košem i sve što je izgubio otvorenim perimetrom itekako je nadoknadio skokom u napadu i dominacijom na obruču). Nema veze, nećemo sada o tome da ne moraš nužno igrati jedno ili drugo već da je trebalo pronaći finiji balans umjesto ovih krajnosti. A zadnji nastup sezone Spursa baš je pun krajnosti, pa tako ni s ovom postavom nisu bili u stanju posezati trice.

Završnica, u kojoj gosti i dalje imaju jednako neuhvatljiv minus kao na poluvremenu, tako prolazi u revijalnom tonu. Ne iz onih standardnih razloga, tipa kada treneri isprazne klupe jer je sve jasno, već zbog činjenice da Pop jaše Duncana i Millera kako bi smanjio minus (konačno je netko kod Spursa uspio kazniti Kanterovu obranu pick & rolla na petama). Osim što je ovim otežao Donovanu da odmori udarne opcije, dao je šansu skorim umirovljenicima da se izguštaju. Dojam je upravo i bio takav, kao da se svi skupa opraštamo od legende pa je i Thunder malo popustio, više su smišljali što će reći Timmyu nakon utakmice nego što su igrali svoju najbolju košarku.

I dok OKC ide na Warriorse gdje ih čeka jedna sasvim druga priča u kojoj im protivnik neće igrati po volji i gdje će se itekako testirati limiti njihova rostera, Spurse čeka novo ljeto odluke. Nakon ovakve serije na Duranta mogu zaboraviti, tako da snovi o trećem članu jezgre all-star kvalitete baš i nemaju osnove. Ali, ono što ima osnove je ovaj dvojac Leonard-Aldridge oko kojega bi trebalo početi graditi mlađi roster. Pozdraviti se sa svim veteranima, pomiriti se s kontekstom u kojem par godina nećeš biti izazivač i onda s osvježenim rosterom, Leonardom u naponu snage i još uvijek korisnim Aldridgeom krećeš u novi ciklus.

Samo je pitanje ima li Pop volje za sve to ili će radije još jednu sezonu cijediti postojeće stanje. Gomilu puta je rekao kako s Duncanom odlazi i on, a Timmy je spreman za mirovinu. Naravno, kako je najteža stvar za čovjeka odreći se fiksa, moguće da za mjesec dana opet pomisle kako su bili blizu i kako im treba samo malo krpanja po rubovima, još jedan bočni i jedan mlađi play (ili Conley koji bi ovoj momčadi savršeno legao). Tako je bilo i nakon poraza od Heata, vratili su se bolji nego ikad. Samo, bojim se da je ovaj put stvarno stigao kraj i da je vrijeme za ozbiljnije zahvate. Treba biti kreativan i agresivan. Dokopati se jednog picka Denvera u zamjenu za Greena, pronaći svoje Harkleese i Aminue, zaboraviti na potpisivanja Martina i Millera te krasti talent na tržnici (nezadovoljni su s Monroeom u Milwaukeeu - pokušajte nešto smisliti kako bi postao Mamuza). Kako god, bit će zanimljivo. I nešto mi govori da će sve biti u redu u gradu uz rijeku.

Filed under: bball 9 Comments
12May/165

EMERGENCY POP-CAST

Posted by ispdcom

Sickre i Gee rade u smjenama kako bi pokušali shvatiti koji je problem sa Spursima, tko uopće ima smisla na Istoku osim Cavsa i kako dišu Warriorsi sada kada su dobili Currya nazad. Po običaju, psi laju, minute prolaze.

Filed under: bball 5 Comments
12May/163

26

Posted by Gee_Spot

HEAT @ RAPTORS, G5

Još jedno po oči bolno otvaranje, posebice od strane Heata koji u 6 uvodnih minuta protiv čvrste obrane reketa Raptorsa ubacuje tek 4 poena. Toronto pak dobiva dovoljno od aktivnog Lowrya kojem upada par skok-šuteva, a uz to Miami na startu utakmice opet ima Johnsona na DeRozanu, što ovom lešinaru od igrača omogućuje da lagano na konto upiše 10 poena u spomenutom periodu. Tako da Raptorsi vrlo brzo dolaze do +13 (malo kasnije i +16), što je u ovakvoj seriji izuzetna prednost, pa makar govorimo o samom početku tekme.

Stvari izgledaju nešto bolje za Heat kada se Deng vraća na DeRozana i kada se aktiviraju klupe. S Richardsonom, Dengom i Winslowom kao trojkom sad već imaju dovoljno u obrani, a i na startu druge uspijevaju nešto zabiti kroz Johnsona okruženog nešto poletnijim suigračima. Samo, problem je što je Lowrya sada već potpuno razigran i što se prednost nikako ozbiljnije ne topi. Dapače, povratkom Wadea stvari postaju još gore jer Heat sada ima tijelo manje u obrani perimetra i trojka Lowry-Joseph-Ross prednost odvodi opet do 16 poena razlike. Deng se vraća na parket tek kada i DeRozan, međutim šteta je već učinjena, klupa Raptorsa je napravila posao. Uz razigrane bekove, sjajan je u ovom periodu i Biyombo koji nema konkurenciju u reketu te skokom u napadu i zakucavanjima odrađuje posao, a sve skupa odvodi Toronto čak do +20.

Ovdje se Casey valjda osjeća preugodno zbog načina kako Raptorsi dominiraju cijelo prvo poluvrijeme pa nepotrebno izvodi Lowrya nešto ranije nego inače s parketa, što Heat odmah koristi za prepoloviti prednost do odlaska na odmor. Deng ima pod kontrolom DeRozana, a Dragić umjesto s Lowryem igra 1 na 1 s Josephom i Miami opet dobiva prostora da u sjajne tri minute Slovenca pokaže kako se ipak još koprcaju iako su ovdje već toliko očajni da na parket vraćaju Greena u smallball postavi i u obrani ga skrivaju na Pattersonu.

Na startu treće Spo radi promjene u odnosu na početak utakmice, Deng je na DeRozanu, a umjesto beskorisnog Amarea na parketu je McBob koji je pokazao znakove života u prvom dijelu. Zahvaljujući tricama Wadea i Dragića gosti stižu do -6, ali tu umjesto da prelome utakmicu upadaju u novu rupu jer sada odjednom iz čista mira DeRozan počinje ubacivati skok-šuteve preko Denga. Njegovih 9 poena u nizu opet odvode Raptorse na +11 i ovdje je već očito da se Spoelstra pita što poduzeti. Mislim, ako je Lowry rastrčan i pogađa trice, a Deng više nije rješenje za DeRozana, jahanje Geralda Greena neće pomoći.

Heat ne nalazi potrebnu energiju za pokušati preokret jer Spo jaše cijelu treću i Dragića i Wadea (to se nikada nije pokazalo dobrim, em zbog obrane, em zato što nemaš playa u sljedećoj šihti) i kako uz njih drži Greena žrtvuje obranu da bi dobio nešto u napadu, a Toronto sada već ima previše raspoloženih opcija da ne bi koristio ovakve poklone i bez problema održavaju uvjerljivu prednost. U čemu im pomaže i činjenica da Spo ranije nego inače povlači Denga s parketa zbog ozljede ruke i više ga ne koristi do kraja utakmice (što možda i objašnjava zašto je DeRozan odjednom ovako lako dolazio do prostora za šut). Sve ide po planu za Toronto, ali karma pazi da odnos snaga ostane donekle ravnopravan - tako je najveći problem za domaćine u ovom periodu ozljeda Carrolla koji je izvrnuo šaku i napušta parket, što pak znači da sada i Toronto ostaje bez udarnog čuvara za staviti na Wadea.

Heat pokušava po zadnji put u četvrtoj, dok Wade sjedi, a Spo nastavlja jahati Dragića. Sada je na parketu mladost koju smo očekivali krajem treće i gosti odmah izgledaju poletnije. Čemu doprinosi i odluka Spoelstre da zaigra bez centra te stavi Iso Joea na Biyomba. Richardson, Tyler Johnson i Winslow igraju puno aktivniju obranu, Casey na vadi centra, ali još važnije je što uz neizostavne izolacije za Johnsona uspijevaju nešto i ubaciti, točnije Richardson pogađa tri trice u ovoj šihti. Tako da Miami uspijeva doći na samo -7 prije nego kontrolu preuzima Wade.

I dalje su u smallball formaciji, a Casey i dalje ostaje vjeran najvećoj postavi koju uopće ima (skoro cijelu četvrtinu su na parketu i Patterson i Biyombo, s tim da ni trenutka nije pokušao parirati smallball postavom jer je koristio i Thompsona koji je ovom prilikom dobio prednost pred Nogueirom) iako je Heat na 90 sekundi do kraja došao do samo -1. Srećom po Raptorse, ove večeri Lowry je opet Lowry, ubacuje dva ključna skok-šuta, od čega je jedan naravno curryevska trica koju u ligi od njega bolje potežu samo Steph i Lillard, i utakmica je, bez obzira na solidne poteze Wadea s vrha reketa, gotova.

Toronto se može samo pitati zašto su se uopće doveli u situaciju da strepe u završnici, odnosno zašto Casey nije ništa poduzimao iako je vidio da Biyombo na parketu zadnjih 10 minuta nije služio ničemu? Neaktivnošću su zamalo prokockali i ogromnu prednost protiv Indiane u G7, tada također nepotrebno jer je trener uporno gurao jednu koncepciju koja nije davala rezultate. Miami pak usprkos pronalasku ove zanimljive smallball postave nema previše razloga za zadovoljstvo, najveći dio utakmice bili su totalno nadigrani, na petici nemaju ni približno sposobno rješenje kao što Raptorsi imaju u Biyombu i sada su još vjerojatno ostali bez Denga što im je malo veći problem nego Raptorsima eventualni izostanak Carrolla.

Dakle, sada treba smisliti plan kako preživjeti 48 minuta bez startnog centra, potencijalno i bez startne smallball četvorke, pri tome dobiti puno bolju partiju od Wadea, a onda još usput usporiti Lowrya i DeRozana igrajući gomilu minuta sa smallball postavama. Sretno s tim.

BLAZERS @ WARRIORS, G5

Sa Stephom nazad u akciji primjetno je kako Bogut lakše diše u napadu, ne samo da mu je olakšano razigravati s vrha reketa i postavljati blokove koji rezultiraju opasnijim finišima jer je Curry razvukao reket, već ima i prostora za povremeni cut iza leđa obrane. Ipak, problem obrane ostaje jer i dalje nitko ne pazi na Harklessa koji s dvije trice drži Portland u egalu. Uz ovu kocku koja baš i ne donosi povrat Warriorsima, uočava se i kako McCollum lakše dolazi do prostora u napadu jer Steph ipak nije defanzivac koji će trčati cijelu akciju bez da zapne u nekom bloku. Doduše, nije lako ni McCollumu na drugoj strani obzirom da je dobio najnezahvalniji posao u košarci, onaj čuvanja Currya. Hoće li Stotts možda uskoro posegnuti za Harklessom u ovoj ulozi? Neće, ali u završnici je ipak stavio krakatog Aminua na playa Warriorsa. Poanta - Blazersi imaju dovoljno stopera za birati, što u današnjoj NBA predstavlja ogroman plus.

Još jedan problem za Warriorse je što Klay ekspresno kupi dvije osobne, zbog čega je na parketu Barbosa. Logično da par Curry-Barbosa ne može čuvati startni dvojac Blazersa i Lillard ovo odvodi do +10. Kerr vadi Barnesa i uvodi Iggya, što smo istaknuli kao imperativ kada je Bogut na parketu jer njega treba okružiti sa što više kreatora, a da ne govorimo kako Iggy i Draymond zajedno u igri bez problema zatvaraju dvije trećine parketa i osuđuju Blazerse na 1 na 5 pokušaje bekova. Dodajmo tome još par cirkuskih poteza Currya i eto Warriorsa za čas u egalu.

Na startu druge nova sitna promjena Stottsa koja drži vodu, uključuje u rotaciju Robertsa kako bi dobio dodatnog driblera i kako bi napadački izvukao maksimum iz klupe gdje je Crabbe sada trojka, a Henderson četvorka. Ovo je inače period u kojem uz McColluma i sjajni trio s klupe Crabbe-Henderson-Davis igra Aminu, ali svjestan da mu je ovdje obrana na loptu manje važna od dodatne šuterske opcije, Stotts daje povjerenje Robertsu i pogađa. Nakon Robertsa na parketu je raspoloženi Harkless i klupa Blazersa opet koketira s dvoznamenkastom prednošću, tako da su pod hitno potrebni Curry i Green (i to u smallball izdanju) kako bi se zaustavilo krvaranje. Jasno, čim su oni zaigrali uz Klaya, domaćini opet režu zaostatak na samo -3.

Međutim, ovi Blazersi pokazuju nevjerojatnu žilavost i ako ništa drugo, nakon ovakvog playoff izdanja, više nitko ne može sumnjati da se radi o momčadi koja je tu gdje je slučajno - ne, ovo je roster vrijedan 44 pobjede u svakom kontekstu, a možda bi ih imali i više da su ranije nabasali na ovakav uzorak rotacija. Definitivno imaju nešto za prenijeti u sljedeću sezonu i nemaju straha od toga da im se ponovi klasični scenarij u kojem nakon neočekivano visokog uzleta slijedi pad. S Lillardom i McCollumom u komadu, s ovoliko solidnih igrača zadatka, nema šanse da ovaj roster ne bude barem na 50-50 učinku.

Dakle, sada su na parketu i Lillard i Aminu i opet skaču na +11 protiv itekako potentne postave domaćina u kojoj je jedino odstupanje od petorke smrti u tome što je Livingston na parketu umjesto Iggya. Ali, to je očito dovoljno jer ova postava nema onu razinu agresivnosti na loptu, a i Kerr opet čudno dijeli uloge u obrani. Green je umjesto na Davisu u zoni dok Harkless vreba u kutu, Barnes se gura s Davisom, a Livingston također uglavnom ima zadatak smetati u sredini i ignorirati Aminua. Koji s dvije trice vodi goste do najveće prednosti na utakmici koju bez većih problema održavaju do dvije minute prije kraja kada su uz pomoć Ezelia pod košem i Klayovih trica domaćini stabilizirali igru i opet srezali minus na podnošljivih -5. Blazersi su tako do odlaska na odmor ubacili 9 trica, velikim dijelom iz potpuno otvorenih prilika, dok je domaćin imao samo 4 ubačaja s perimetra, od čega je tri zabio Klay u drugoj četvrtini dok je doslovno sam nosio igru u napadu.

Zbog Bogutovih problema s nogom na startu treće na parketu je Ezeli, ali najveća promjena za Warriorse ionako leži u tome što konačno uspijevaju ubaciti dovoljno trica. Steph se budi, Klay nastavlja gdje je stao u drugoj, a konačno jedna upada i Draymondu koji u prve 24 minute nije ubacio ništa iz igre. Blazersi i dalje nastavljaju igrati dobro u napadu i kažnjavati obranu Warriorsa svaki put kad ostave nekoga samog na trici, samo sada je puno teže zabiti dovoljno kada Golden State ima napad koji može zabiti 40 poena po četvrtini. Na kraju perioda domaćini su tako preuzeli kontrolu nad utakmicom i vodstvo na semaforu, koje je moglo biti i izraženije da Kerr nije u rotaciju ubacio Varejaoa kako bi na taj način nadoknadio manjak Boguta.

Ključni moment za Warriorse sada ostaje start četvrte kada je po običaju na parketu Speights. Sad, na startu druge četvrtine ova koncepcija nije donijela povrat iako je Kerr na parket poslao i Klaya, pa nije bilo razloga za vjerovati da može sada, pogotovo jer je Klay opet na klupi uz Currya i Draymonda. Međutim, ovaj put ovakav nepotreban rizik u Riversovom stilu ne obija se treneru Warriorsa o glavu jer Speights zabija svoje skok-šuteve i do povratka jezgre na parket čak i povećava vodstvo. Štoviše, Kerr ga drži u igri sve do 6 minuta prije kraja kada ga mijenja Iggyem i kompletira petorku smrti.

Koja zaključuje utakmicu, ali ne bez izazova. U biti, ne sjećam se da su ikada bili ovako nemoćni kao pored Blazersa koji su na parketu držali Davisa (puno bolji bloker od Plumleea iz pozadine, posebice kada treba pokrivati ovoliko prostora) i Crabbea umjesto Harklessa. Kreirali su Warriorsi svoju kvotu trica, ali kroz sredinu su imali ogromnih problema jer su gosti lukavo Stepha branili s Aminuom koji je bez problema mogao preuzeti Draymonda na 1-4 pick & rollu dok bi McCollum nastavio trčati za Stephom. Da bi zaustavili pokretačku snagu Warriorsa riskirali su Blazersi previše s ostalim matchupovima, ali Iggy nije mogao zabiti dovoljno trica preko Lillarda, a pogotovo Barnes nije uspio napraviti ništa protiv Davisa. Kerr je tako morao ubaciti Livingstona umjesto Barnesa zadnju minutu da dobije dodatnog driblera na parketu i malo oživi napad koji je, potpuno netipično za ovu postavu, štekao.

S tim da to nije ništa naspram problema koje je u obrani stvarao McCollum koji je ne samo bježao Curryu bez lopte, već se pri kraju toliko ohrabrio da ga je lomio u izolacijama. Svaka čast Blazersima i posebice Lillardu što se maknuo u stranu i pustio suigrača da diktira tempo, dok je on služio kao mamac. Osim sjajnom taktikom branjenja 1-4 pick igre, pokazali su tako Blazersi još jedan dio recepta potrebnog za skinuti Warriorse, a taj je da imaš drugog all-star kreatora (a nakon ovakvog playoffa više nema sumnje da je McCollum u toj klasi) na bekovskim pozicijama koji neće dozvoliti Curryu da se skriva u obrani. Doduše, Kerr uvijek može staviti Iggya na njega, što radi tek na zadnjih par posjeda. Dakle, za svaki slučaj ne bi bilo loše imati tri all-star beka na raspolaganju ako misliš iskoristiti Stephovu obranu. Ili se možeš nadati da će Kerr nastaviti piti ove lijekove protiv bolova koji mu očito previše umrtvljuju sive ćelije.

Trebao je Curry izvući iz rukava nekoliko ludih poteza da se Warriorsi izvuku, ali njihova veličina ionako nije upitna. Osim relativno bezbolnog prolaza u 5 utakmica, za njih je ionako najvažnija široka slika, odnosno Curryev oporavak. Tako da su priča ove serije ipak Blazersi i fenomenalan dojam koji su ostavili, okrunivši tako sezonu iz snova. Ako ste i sumnjali da su možda malo prerano dosegli vrhunac, nema straha, ovu momčad tek čeka ono najbolje. Još da LMA ispadne iz doigravanja kad i Lillard i društvo - u tom slučaju Olshey, Stotts i Allen mogu si čestitati na savršeno odrađenom rebuildingu čak i u pogledu ovakvih narativa.

Filed under: bball 3 Comments
11May/162

25

Posted by Gee_Spot

THUNDER @ SPURS, G5

Ništa Pop ne poduzima po pitanju napada, gledamo opet iste probleme s Duncanom i jezivo otvaranje Spursa koji u prve 4 minute igraju možda i svoj najgori period u seriji. Ima zato promjena u obrani gdje Spursi povlače Leonarda s lopte u pozadinu - umjesto da otvori utakmicu na Westbrooku i da se onda kasnije šalta na Duranta, Kawhi je sada na Robersonu, što prevedeno znači da igra libera. Ima smisla jer Spursi su imali užasnih problema s pomaganjem pomagaču do sada, a ovako nakon udvajanja na Durantu ili Westbrooku imaju Leonarda u sekundarnoj rotaciji koji je vjerojatno u cijeloj ligi najkvalificiraniji za takvu rolu. Samo, koliko god ovaj potez bio taktički zanimljiv jer s njim Spursi drže pod kontrolom sporedne opcije Oklahome, toliko je stvarao problema jer držiš Parkera na Westbrooku, što znači da Russ može nesmetano igrati 1 na 1 i zabijati s poludistance ili u reketu kad se sjeti. Istina, možda je dio plana Spursa i tjerati Westbrooka da troši što više posjeda kako bi ih manje ostalo za Duranta, ali Russ, usprkos svim trenutcima ludila koje još uvijek zna pokazati, igra pod kočnicom, pogotovo u ovim ranim fazama utakmice, tako da OKC nema ni približno problema sa zabijanjem kao Spursi.

Domaćini su živnuli odmah čim je s parketa maknuta Duncanova mumija, stižu u egal, ali usprkos solidnom ulasku u utakmicu rezervi, ništa manji problem u ovoj seriji od produkcije s pozicije petice postala je i klupa Oklahome koja do kraja četvrtine opet radi prednost. Znamo kakav je bio plan, starteri održavaju egal, klupa radi razliku, ali čak ni Manu ni Boris više nisu bitni od kada je Donovan sredio rupe odustajanjem od smallbala i jahanjem visokih postava. S dva centra u sredini, Durantom kao liderom druge postave i korisnim Waitersom u spot-upu (a priliku je sada dobio opet dobio i Foye koji je odlično reagirao u završnici prošle tekme) OKC je tako našla protuotrov za najbolju klupu regularnog dijela itekako zaslužnu za sve one pobjede Spursa. I taj Donovan čovječe, tip najveći dio sezone izgleda kao da nema pojma što se događa, onda u drugoj utakmici pokuša baš sve (i nekim čudom dođe do pobjede u svom tom kaosu) i skuži dvije prilagodbe koje treba ponijeti dalje (prva je ignorirati Duncana u napadu i igrati s centrom u zoni, druga je raspodijeliti 96 minuta pod košem na tri visoka koja ima) te praktički matira Popovicha.

Koji opet ne pokušava ništa radikalno poput davanja prilike smallballu ili barem drugačije raspodjele minuta kako bi Manu i Boris igrali više s Leonardom, Aldridgeom i Parkerom/Greenom. Stvarno, zašto Diaw ne bi igrao Duncanove minute kad Timmy ionako ne brani obruč već također izlazi na 1-5 picku, takvu rolu može odraditi i Diaw, a kao plus u napadu definitivno može izvući Adamsa iz reketa ili barem natjerati pokretnijeg Ibaku koji se zalijepio za Aldridgea da ga preuzme i tako napravi malo više prostora za Aldridgea. Odnosno, zašto Manu ne bi bio play u napadu, a kao plus u obrani može dužinom i brzim rukama smetati Russu puno više nego Tony ili patuljak Mills. Ili kad smo već kod Millsa, ako je cilj mahati Westbrooku crvenom krpom pred nosom, onda startaš s njim - nema šanse da bi Russ mogao odoliti završavati baš svaki posjed ako bi pred njim bio ovaj bucmasti dječak.

Uglavnom, nakon što su klupe izmjenile brojeve, na parketu su opet starteri (gosti uspijevaju pronaći Durantu čak i vremena za mali odmor u drugoj obzirom koliko se naradio predvodeći klupu, a Spursi ni to što je Morrow na parketu ne uspijevaju iskoristiti) i gledamo sličan razvoj događaja dok Pop u zadnjih nekoliko minuta nije, makar sramežljivo, krenuo s eksperimentima. Manu je stalno na parketu, Duncana mijenja Diawom, a onda nekoliko posjeda priliku dobiva i smallball postava s Manuom umjesto Duncana - dovoljno za otići na odmor s +5, što je, obzirom da su gosti bili ti koji su vodili najveći dio utakmice, popriličan uspjeh. Da stvari odjednom djeluju bolje za domaćine pripomogao je i Donovan koji opet pokušava jahati par Kanter-Adams u završnici što mi nema nikakvog smisla pored Ibakinih elitnih 3&D kvaliteta (upalilo je prošli put, ne znači da odmah mora postati standard, pogotovo ako Spursi na parketu nemaju Duncana ili Westa) i koji u smallball postavi od tri moguća visoka bira Kantera za rolu jedinog centra uz 4 beka iako je za nju vjerojatno najmanje osposobljen (Foye je na parketu umjesto Adamsa).

Početkom treće obje momčadi se muče kreirati (ova taktika s Leonardom u pozadini, uz to što je ograničila zicere za Adamsa i Ibaku, definitivno je razotkrila postave s Robersonom, Spursi sada imaju ekvivalent ovome kako Adams ignorira Duncana, što u principu omogućuje i Ibaki da igra ovako striktno na Aldridgeu ma gdje se nalazio), a onda domaćini dobivaju super bonus u vidu par Greenovih trica i jedne kontre koju je istrčao za povećati prednost s 5 na 13. Sad je red na Oklahomu da se nekako trgne, a način za izvesti tako nešto je očit - dati Westbrooku odriješene ruke da počne koristiti snagu protiv Parkera i Millsa. Već nakon nekoliko akcija Pop shvaća namjere protivnika i prebacuje Leonarda na Russa, ali Westbrook ne staje s napadanjem sredine i prije prelaska na klupe OKC je na -7.

A onda se opet događa već opjevani problem klupe San Antonia koja nema rješenja za Duranta. Serija je sad u fazi kada se ovakve greške ne smiju događati, ali Pop opet ostavlja Andersona na parketu dok su i Leonard i Green na klupi - kako je moguće ne prilagoditi rotacije da ti jedan od 2 stopera nije na parketu kada i najbolji strijelac protivnika? OKC za čas stiže na -3, dakle još jednom su dobili bitku klupa, a osim Duranta na pikniku treba istaknuti i Foyea koji je opet zabio otvorenu tricu iz kornera (koju Spursi ostavljaju po defaultu, samo što Foye nije Roberson i očito ne možeš na njemu sakriti Millsa). Mislim, čovjek ima samo jednu NBA vještinu, to što može pogoditi otvorenu tricu, prošlu utakmicu te je skoro ubio istim tim šutom, a ti ga ostaviš samog jer ti trebaju sva raspoloživa tijela za braniti Duranta. Također, ne treba ni naglašavati da igra s dva centra u ovim momentima bez problema drži pod kontrolom Diawa i Westa.

Na startu četvrte Pop na parketu odmah ima i Leonarda i Aldridgea protiv Duranta, Green ubacuje još jednu tricu, ali sve je uzalud, ovaj Thunder jednostavno ima dozu samopouzdanja kakvu valjda nisu imali cijeli sezonu, očito vjeruju da mogu ravnopravno sa Spursima. Koji rade netipične greške u obrani u najgorim mogućim trenutcima, kao prilikom Durantove trice za izjednačenje kada u tranziciji nitko nije pratio najboljeg tricaša protivnika. Ovakvi brain fartovi se događaju Kingsima, ali Spursima? Svašta.

Uglavnom, Spursi se lagano počinju rušiti, a OKC raste iz minute u minutu. Kako su Westbrook i Durant sad već totalno razigrani, Pop se vraća standardnom pokrivanju kojega je koristio veći dio serije, dakle Kawhi na Russu, Green na Durantu i preuzimanje na picku, dakle poanta je usporiti ovaj dvojac, što jasno odmah otvara prilike u pozadini Adamsu i Kanteru koji su opet Donovanov izbor za zaključiti utakmicu i već je nevjerojatno da Pop ovakvo stanje na parketu ne pokušava izazvati promjenama već uporno igra s Duncanom i Westom kao peticama na kojima bez problema možeš sakriti Kantera defanzivno (što bi sve imalo smisla da oni mogu kontrolirati skok, ali kako ne mogu, čemu služe na parketu?). Praktički, već duži period Spursi žive od Greenovih trica, ubacuje čovjek još jednu (stavio ih je 6 od 8 koliko je zabio kolektiv), ali čak ni ovakva njegova utakmica, uz kvalitetnu i pametnu obranu veći dio večeri, nije bila dovoljna.

Iz dva razloga - onaj prvi, klupu koja je od rješenja postala problem već smo opjevali, a drugi je isto očit da očitiji ne može biti. Kada stvari zaguste, OKC jednostavno može računati da će KD i Russ izvući nekakav poen iz guzice ako treba (posebice je sinoć takve ubacivao Westbrook, neke trice je potezao čisto da ne istekne napad i uglavnom su upadale). Spursi ne mogu računati na ništa slično, Tony već nekoliko sezona nije taj, LMA nije nikada ni bio, a Kawhi još nije postao (ako ikada i hoće). Još do prošle sezone su barem imali Duncana kojem su mogli baciti loptu u post da nešto smisli, sada je i to prošlost i sva jalovost Spursa u napadu bila je itekako vidljiva u ovoj situaciji.

Opet, usprkos svim problemima, na 4 minuta do kraja i dalje imaju +6 jer im OKC redovno servira prilike za tranziciju - gosti su izgubili čak 20 lopti protiv ove poboljšane obrane, opet su imali više izgubljenih nego asista, Spursi su konačno nešto zabijali s perimetra, a Russ i Durant su, do završnice kada su zbog maloprije spomenutih razloga konačno do zraka došli Adams i Kanter, zabili dvije trećine poena momčadi. I čak i ovakvo old-school izdanje im je bilo dosta za ukrasti utakmicu u gostima i to na parketu kojega nitko do njih nije mogao osvojiti cijele godine.

Kako? Pa, osim toga što i sami imaju izbrušen obrambeni plan, gosti su maksimalno koristili prednost u mišićima da dominiraju u reketu, posebice u napadačkom skoku gdje su Adams i Kanter produživanjem posjeda nadoknađivali manjak efikasnosti u kontroli lopte. Spomenimo samo kako su u 60-ak minuta ukupno Kanter i Adams zabili 20 poena uz 53% realizacije i čak 24 skoka, od čega 9 napadačkih, dok su Timmy, West i Diaw, u također 60-ak minuta, zabili 9 poena uz 19% šuta i mizernih 7 skokova. Plus, agresivnost u ulazima njihovih udarnih opcija donijela im je hrpu laganih poena s linije slobodnih dok je kod Spursa jedino nešto kopao LaMarcus. Kawhi i Tony su za napasti birali isključivo čiste situacije te su zajedno ubacili 2 slobodna. Kanter i Adams ubacili su ih pak 4.

Najluđe od svega, već drugu utakmicu za redom u clutchu gledamo OKC kako dominira. Ili Durant zabija sve što poželi, ili Westbrook ide glavom kroz zid kao sinoć i nosi sve pred sobom na putu do obruča. Sad, to su stvari na koje su morali biti spremni, ali one koje predstavljaju puno veći problem su ta nemogućnost da se brane od Adamsa i Kantera i da zabiju kad je najpotrebnije. Mislim, ova momčad Oklahome kroz sezonu nije mogla završiti utakmicu da bi sada odjednom izgledali kao da imaju povećano srce. Kanter na parketu nije cijelu godinu mogao izdržati par bitnih defanzivnih posjeda dok nije naišao na Spurse. Koji su, kao, vratili twin towers košarku u modu. Da bi se njihovi tornjevi raspali čim su naišli na dva tipa koji izgledaju kao da žive u baraci na planini.

Jasno, OKC ima svojih problema koji se itekako mogu iskoristiti, stoga je ova serija daleko od gotove. Ali, nevjerojatna je upornost kojom Popovich inzistira na nečemu što očito ne funkcionira i po čemu ova serija podsjeća na onu protiv Dallasa kada mu je trebalo tri utakmice da se prilagodi. Sinoć su Spursi imali +8 kada su uz udarni trojac igrali Diaw i Manu, a koristili su ovu kombinaciju samo 3 minute. Smallball postava nije dobila ni 60 sekundi. Mislim, obzirom na probleme u skoku očito da ne mogu koristiti ovakve postave najveći dio utakmice, ali pola? Apsolutno.

Filed under: bball 2 Comments
10May/162

24

Posted by Gee_Spot

RAPTORS @ HEAT, G4

Gubitak oba startna centra je ako ništa drugo učinio narativ zanimljivijim, jer, posebice u slučaju Toronta, bilo je interesantno vidjeti kako su treneri zamislili rasporediti 48 minuta na toj poziciji, odnosno koji će prvi popustiti i posegnuti za postavom s 5 vanjskih.

Na početku su na parketu očekivano Biyombo, kojega čeka poštena startna minutaža, i Amare, koji već ima iskustva igrati s ovom skupinom obzirom da je ionako startao dobar dio perioda nakon all-stara, s tim da je njegova rola ograničena na puno kraće šihte. Obrane su očekivano čvrste, a Miami još veći fokus stavlja na branjenje lopte jer znaju što će se dogoditi ako Lowry proigra. Miksa Spoelstra na njemu čuvare (Dragić je odradio solidan posao, a uz česta preuzimanja, posebice učinkovita kad bi ga uzeo Deng na 1-4 akciji, kao primarni stoperi izmjenjivali su se još Richardson i Winslow, pa čak i Johnson kojega je Spoelstra priključio rotaciji i svi su odradili dobar 1 na 1 posao), širi maksimalno rotaciju na deset ljudi kako bi izvukao što više energije za ovu agresivnu obranu prema perimetru kojoj je očito cilj sakriti manjak čovjeka sposobnog čuvati obruč (uz povratnika u rotaciju Winslowa i dodatak Johnsona domaćini su sve karte stavili na obranu lopte, što se vidjelo i u prvoj šihti klupa krajem četvrtine kada su Richardson, Winslow i Deng ganjali Josepha, Rossa i DeRozana). Jasno, u ovakvoj koncepciji nije bilo mjesta za Greena i već to je dobra vijest za Heat (nevjerojatno koliko je minuta dobio u G3, ovakav rasplet samo je potvrda i od strane Spoelstre da se prošli susret itekako zaletio s podjelom rola).

Tako da nije čudo da je od samo 7 ubačaja Raptorsa u prvih 12 minuta njih 5 bilo u reketu, i to uglavnom zakucavanja - agresivnim rotiranjem ili izlascima na pick & rollu Heat bi ostavio praznim dio parketa i kad bi gosti uspjeli odvrtiti akciju, dolazili su do laganih poena preko centara. Problem je samo bio što nisu imali nikakva druga rješenja - perimetar im je bio zatvoren, ulazi manje-više spriječeni, a uz sve to je Miami presingom na loptu generirao nekoliko laganih tranzicijskih poena, što je u ovoj seriji ravno dobitku na lotu. Uz sve navedeno, bilo je primjetno kako Wade ima noge i ovu večer, a i kako je Dragić puno aktivniji. Lowry ga je također odlično držao 1 na 1, ali već to što je pokušavao napadati kao primarna opcija otvaralo je šanse na drugoj strani. Jedini kiks Heata bio je što su opet na startu stavili Johnsona na DeRozana koji je tako stigao zabiti 5 poena prije nego ga je preuzeo Deng. Da su kojim slučajem od starta zaigrali kako treba u ovom matchupu, mogli su imati i više od +5 na kraju prve.

U drugoj četvrtini pak uspijevaju otići na realnih +9 jer su sada uz Lowrya pod kontrolom imali i DeRozana. U biti, pomoglo im je i što DeRozan ima problema sa šuterskom rukom (ozljeda prsta), a očito i na njemu ova očajna igru koju prezentira cijeli playoff lagano ostavlja traga jer sada više ne može realizirati ni polaganje. Dakle, obje prve opcije Raptorsa su usporene ozljedama u ovom trenutku i Toronto doslovno izgleda kao momčad koja nema nikakvih rješenja u napadu. Biyombo i Nogueira, koji je dobio minute back-up petice jer Casey je izbjegao upasti u rupu korištenja Scole kao petice, su jedini igrači kojima je obrana Heata ostavljala prostora na zicerima i s tim je domaćin mogao živjeti dok je pod kontrolom imao sve drugo. Doduše, i obrana Raptorsa igrala je sve agresivnije na loptu (Joseph i Powell daju finu dozu energije u presingu) tako da su i sami došli do nešto poena iz tranzicije, plus su ostavili Heat bez ubačaja s perimetra u prvom poluvremenu, ali domaćini su barem imali Wadea, pa i u par navrata Johnsona, koji su za razliku od bekovskog dvojca gostiju nešto uspijevali i ubaciti iz 1 na 5 juriša.

Novi šok za Raptorse događa se odmah na startu treće kada Lowry kupi dvije ekspresne osobne i sjeda na klupu nakon samo par minuta akcije. Casey sad ima još manje rješenja na raspolaganju i čini se kako se Miamiu otvara prilika zaključiti utakmicu ili si barem olakšati posao u završnici. Samo, u ovoj seriji izgleda postaje umjetnost zabiti poen, tako da ni ovaj put nećemo proći bez drame - Heat igra nekoliko očajnih minuta pojačanih katastrofalnom Amareovom rolom u oba smjera, ne uspijevaju doći do koša i pri tome gube niz lopti na nepotrebne načine (tipa, kada lopte dođe do njihovih centara) i Raptorsi se vraćaju. Dakle, bez Lowrya i Valanciunasa na parketu, odnosno samo s ovim zombijem od DeRozana koji ne služi ničemu, Toronto igra vrlo solidno u oba smjera (uz sjajnu obranu prema naprijed zabili su i svaki otvoreni šut koji profi momčad mora zabiti) i pred zadnjih 12 minuta su u egalu.

Spoelstra traži nekoga tko ima puls kako bi se suprostavio energiji Carrolla, Pattersona i Biyomba, sjajnih igrača zadatka koji nekako uspijevaju nositi momčad na svojim leđima u ovom periodu. Ne pali čak ni posezanje za Richardsonom i Winslowom jer na drugoj strani Ross može nešto što ovaj dvojac ne može, a to je ubaciti loptu kroz obruč. Momentum se tako okrenuo za 180 stupnjeva u samo 12 minuta, a kada Heat ima problema s pronalaženjem rješenja, onda znamo u što se stvari pretvaraju - hero ball show Dwyanea Wadea. Prvo je trebalo preživjeti šihtu protiv raspoložene klupe Raptorsa predvođene Josephom i Rossom, tu je Dragić povukao u pravom trenutku jer inače bi se sve pretvorilo u Iso Joe košarku i vjerojatno puno veći zaostatak od par posjeda koliko su ostavili Wadeu da stiže.

U završnici su tako na parketu i on i Lowry i sada je jasno u čijim će rukama biti lopta na obje strane, posebice obzirom da je Casey u sakrio na dno klupe DeRozana (još jedan odličan potez trenera Raptorsa s kojim je već koketirao u prvoj rundi, iako ne ovako drastično) kako bi na parketu imao Rossa koji jedini u dvorani može ubaciti otvorenu tricu. I dok se Miami muči Wadeovim ulazima pokriti minus, na 5 minuta do kraja konačno se Spo odlučuje maknuti Haslema s parketa i zaigrati s 5 vanjskih. Casey odmah odgovara povlačenjem Biyomba i sada ostaje vidjeti tko će se bolje snaći u ovom kaosu koji slijedi i gdje je Toronto teoretski i daje u prednosti jer imaju 5 igrača koji mogu ubaciti tricu na parketu. S druge strane, Wada sada lakše ulazi u reket i ne mora samo potezati s poludistance, zbog čega Casey nervozno pokušava ubaciti Biyomba što je češće moguće na parket kada su Raptorsi u fazi obrane.

I dok je Wade dobrim dijelom opravdao rolu closera opet trošeći više posjeda pozitivno nego negativno, dovodeći Heat u egal (između ostaloga zabio je i elegantni ulaz koji je donio produžetak), Lowry je uglavnom bezopasan, tako da, kada na dvije minute prije kraja ispada iz igre, Toronto ne gubi previše time što će u završnici lopta biti u Josephovim rukama. A hoće jer DeRozan čak ni u ovoj situaciji, iako Casey nema izbora nego vratiti ga na parket, ne dobiva priliku glumiti heroja. Doduše, ni back-up play Toronta ne zabija dva ključna posjeda, ali obzirom kako je igrao udarni dvojac, nema se što kome zamjeriti što su odlučili njemu povjeriti sudbinu (imao je DeRozan jednu priliku i odmah je izgubio loptu tako da je valjda Casey naredio Josephu da mu više ni slučajno ne dodaje).

U produžetku je pak Toronto morao platiti danak za ovakvu bezidejnost u napadu. Carroll i Patterson već su vidno bez potrebne razine energije, Ross se ugasio šuterski i sada je više problem nego od koristi zbog manjka IQ-a u obrani i jednodimenzionalne igre, DeRozan nastavlja biti DeGrozan i sve je na Josephu, što nikako nije rečenica koja bi se smjela izgovarati (ili pisati) u drugoj rundi playoffa. Pogotovo ne dok je na njemu Winslow. Wade pak više nema dovoljno u nogama za nositi napad, ali on je svoje ionako napravio - Miami za razliku od Toronta sada imaju dovoljno spot-up opasnosti u Dragiću, Johnsonu i Dengu koje mogu koristiti manjak centra u sredini i fokus obrane na Wadea. Koji samo treba započeti napad i prebaciti loptu na drugu stranu, što i čini i zato mu svaka čast - prepoznao je kada je dosta i nije pokušao glumiti heroja više nego treba.

Heat se tako provukao, dubljim posezanjem za klupom nego u prošoj utakmici maskirali su činjenicu da imaju slabiju užu rotaciju, a Wade se još jednom, u godini 2016-oj, pokazao kao bolja prva opcija u 1 na 5 košarci od oba beka Raptorsa (Wade 30 poena iz 24 pokušaja, DeRozan i Lowry 19 poena iz 28). Ako će oba centra ostati izvan parketa do kraja serije, a hoće, onda je izgledno kako ćemo gledati još više smallballa, odnosno kako sve ovisi od toga kako će koji od udarnih potrošača reagirati. Uz jadna izdanja prvih opcija, najveći problem za Toronto u ovom trenutku je što nemaju pouzdanog stopera za staviti na Wadea. Carroll je solidan, ali ne može igrati tu rolu 38 minuta i Casey će morati puno više miksati, kao što je uostalom napravio i Spoelstra još jednom izbacivši Lowrya iz ritma taman kada se činilo da je oživio (Powell bi definitivno mogao dobiti 15-ak minuta na Wadeu iduću utakmicu, a tu je na klupi i James Johnson koji zaslužuje priliku, nije da s njim na parketu mogu biti gori nego npr. s DeGrozanom). Zadrže li Wadea pod kontrolom i nađu načina kako olakšati život Lowryu, vrlo lako bi mogli dobiti sljedeću. Ne uspiju li u tome, vrlo lako bi je mogli izgubiti. Po mogućnosti kroz produžetak.

WARRIORS @ BLAZERS, G4

A da nisu na produžetke preplaćeni samo Heat i Raptorsi pokazali su i na Zapadu, gdje su Warriorsi ostvarili dva cilja, došli su do bitne pobjede protiv Blazersa kojom su srezali rasplamsale ambicije protivnika, a usput su na parket poslali i Currya. Doduše, htjeli su ga u seriju uvesti na lakši način, s klupe, ali vrlo brzo se pokazalo da će im itekako trebati jer su Blazersi već nakon tri minute akcije imali +10. Nije tu toliki problem što je Lillard odmah vruć ili što gosti uporno ostavljaju Harklessa samog u korneru, već što s Bogutom definitivno ne mogu zabiti ništa. S njim na parketu u ovoj seriji napadački učinak im je debelo ispod poena po posjedu, što prevedeno znači da su Blazersi, primjenom slične taktike kojom su obranu zaigrali 5 na 4, Warriorse sveli na Sixerse (s tim da su otvaranja u ovoj seriji često znala izgledati i puno gore).

Tako da je od svih mogućih prilagodbi koje je mogao povući (vratiti Boguta na Plumleea, ostaviti ga na klupi) Kerr pripremio tek jednu kozmetičku, gurnuvši Barnesa na McColluma kako bi dužinom smetao drugoj opciji Blazersa. Uglavnom, kako Kerr tvrdoglavo ostavlja centra na parketu (kanalizira unutarnjeg Phila Jacksona koji je znao ovako ostavljati momčad da se koprca u problemima čekajući da sami pronađu rješenje), Blazersi odlaze na +14 prije nego što Kerr u igru baca Currya i Iggya. S tim da umjesto Boguta prema klupi odlaze Livingston i Barnes.

Gosti lagano dolaze do zraka, s tim da punim plućima dišu tek krajem četvrtine kada Kerr konačno vadi Boguta i gdje Stotts slabi obranu zamjenom Harklessa s Hendersonom. Nema idealnog rješenja u ovim situacijama obzirom da Aminu igra isključivo smallball četvorku, tako da druga postava Blazersa jednostavno nema poštenog stopera na boku, a to protiv Golden Statea nikada nije dobro. S tim da i dalje Warriorsi ne posežu za smallballom, ali Ezeli je zato još jednom puno aktivniji u napadanju obruča od Boguta i to je bitna razlika. Iako Curryev prvi pokušaj curryevske trice iz driblinga s 8 metara završava airballom, Kerr ne riskira previše s klupom, drži se provjerenih 8 imena i minus se do kraja četvrtine smanjuje na -8.

Naravno, na startu druge na parketu su Speights i Barbosa (za pohvalu je što nisu uz njih na parket stavili i Clarka i Rusha), što u teoriji ostavlja šansu McCollumu i Davisu da povećaju plus, ali znamo da Warriorsi često prkose logici. Pa tako Speights zabija dvije trice za redom s vrha perimetra čime praktički sam održava status quo do povratka startera (definitivno period za kojim bi žalio da sam trener Blazersa, da su ovdje iskoristili šansu otići na +15 ta zaliha bi im dobro došla kasnije, a imali su uz raspoložen dvojac u 1-5 pick & rollu i razigranog Crabbea).

A kada kažem starteri, pri tome mislim i na Stepha uz Klaya i Draymonda. Kao bonus - Kerr konačno poseže za smallballom, ali s Barbosom kao zamjenom za Boguta, i to samo na minutu prije nego vraća centra u igru radi obrane jer Stotts lukavo uz dva combo beka drži i Crabbea. Ova šuterski najopasnija kombinacija Blazersa predstavlja problem i Kerr opet reže rotaciju te sada ulaskom Boguta i Iggya ima potreban balans u oba smjera. Jasno, Bogut ne prestaje biti čovjek manje u napadu, ali tu više nije toliko bitan jer s Curryem i Iggyem umjesto Barnesa i Livingstona gosti imaju dovoljno slash & kick/spot-up opcija (eto postave koja može sakriti i Boguta, ove s Livingstonom i Barnesom imaju premalo opcija u tim segmentima da prežive s peticom bez šuta) pa u nekoliko minuta kvalitetne igre u oba smjera tope razliku protiv domaćina koji nema poštenog stopera na perimetru jer sada Stotts zaboravlja na Harklessa (ili ga čuva daljnjih penala, svejedno).

Čim su zaigrali s najmoćnijom petorkom, Blazersi opet odlaze na +8, s tim da je Kerr ovdje konačno dao ozbiljniju minutažu smallballu. Ali, opet je upitno što prvaci rade jer čak ni s ovom postavom, koja po običaju lakoćom igra matchup zonu jer svi preuzimaju sve, oni drže Greena u zoni dok je Aminu na perimetru, a Iggy se istovremeno gura s Davisom. Nimalo slučajno, Blazersi lakoćom opet odlaze na dvoznamenkastu razliku, a čak ni ulazak Ezelia ne pomaže Warriorsima začepiti nove rupe u obrani. Na poluvremenu su tako domaćini na +10, ali, uz malo više sreće i pameti, mogli su biti i na barem +15.

Svjesni da ovako dalje ne ide, Warriorsi na početku treće bacaju Currya u vatru od starta. Dovodi to do određenih promjena u obrani, Barnes se vraća na Aminua jer Curry ide na McColluma, ali nije da gosti mogu igrati goru obranu nego je bio slučaj u drugoj četvrtini. Ono što im je treba je iskra u napadu da ne upadnu u novu rupu, što bi se s Barnesom, Bogutom i Livingstonom na parketu vjerojatno dogodilo. Dok Portland i dalje nalazi načina doći do relativno laganih poena koristeći zbunjenost obrane gostiju koji muku muče s rotacijama jer Harkless uvijek ima ogromnu startnu prednost kad se s perimetra sjuri u reket (jasno je zašto ova taktika s liberom ne pali kao protiv Memphisa, Grizliji su imali dva visoka parkirana u reketu i onda je Bogut uvijek imao posla i uz to je pokrivao puno manji prostor, ovo pak nema nikakvog smisla jer Blazersi igraju s 4 vanjska i dok on stigne zatvoriti višak na jednoj strani, na drugoj nastane rupa), Warriorsi se barem šuterski bude. Iako Steph još uvijek ne može ubaciti loptu kroz obruč s perimetra, njegovi ulazi i asisti seciraju obranu i sada Klay stiže zabiti 4 trice u četvrtini. Toliko su ih ubacili u prvom poluvremenu ukupno.

Ovaj napadački moment plus napredak u obrani koji su dobili u trenutku kada je Iggy preuzeo McColluma bili su dovoljni da gosti dođu u egal i da Blazerse pred završni period počne hvatati panika jer samo su par Curryevih inspiriranih minuta bili udaljeni od poraza. S tim da treba preživjeti ovaj period na početku četvrte u kojme je teško očekivati da Speights opet tricama nosi momčad. Kerr zato bez puno obzira prema Curryevom koljenu Stepha šalje na parket kao lidera druge petorke. Curry nije imao vremena za prilagodbu na playoff ritam, odmah je nakon par treninga bačen u žrvanj i ukupno je sinoć s produžetkom odigrao skoro 37 minuta, što je debelo iznad onoga što je preporučio doktor. Ali, tko te pita. Steph kontrolira ritam, Speights opet ubacuje tricu i Warriorsi ne samo da preživljavaju ovaj period već ih samo činjenica da se raspucao McCollum spriječava da naprave i ozbiljniju prednost.

Tako dolazimo do zadnjeg poglavlja, na parketu su najbolje postave i rezultat je u egalu, a onda Steph, konačno, na 4 minute do kraja ubacuje prvu tricu (do ovog trenutka imao je 0-9 s perimetra). Sad završnica već postaje vrijedna svih natezanja u prvom dijelu jer Lillard mu odmah odgovara jednom s 9 metara kroz uši Thompsonu, da bi Steph već u sljedećem napadu odgovorio na isti način. Dobro, možda je bila malo bliže, ali poruka je bila jasna - ako želiš vidjeti tko ima većega, idemo. Lillard ne bježi od odgovornosti, nosi Blazerse protiv Warriorsa koji su sada već lagano Warriorsi, jer Kerr je konačno maknuo Boguta s parketa. Doduše, na 2 minute do kraja, ali bolje ikada nego nikada.

Nakon što su i Lillard i Curry promašili svoje pokušaje iz izolacija za pobjedu, idemo u produžetak gdje Portland protiv postave smrti predvođene MVP-em nema šanse. Da su se provukli u završnici regularnog dijela sad su mogli imati 2-2, ali u situaciji u kojoj ni Kerr više nije mogao naštetiti momčadi (iako je pokušao, gurnuo je Ezelia na parket prve dvije minute produžetka pa su Blazersi zabili zicer i otvorenu tricu kao da su na treningu jer Warriorsi se nisu mogli dogovoriti tko koga čuva i tko se gdje rotira) gosti nisu mogli izgubiti. Steph zabija 17 poena u produžetku, ali ovih 14 u zadnje tri minute gdje je najbolja petorka na svijetu konačno na parketu su ključni jer njima ne samo da su Warriorsi (a i svijet s njima) proslavili povratak Currya u playoff, već su još jednom pokazali koliko su moćni u ovoj postavi.

Ne samo da su zabili 16 poena u 8 posjeda tijekom ovih 180 sekundi, zadržali su Blazerse na 9 poena iz 10 posjeda ukravši pri tome dvije lopte jer su im rotacije konačno izgledale precizno i smisleno. Zanemarimo ovom prilikom što su najboljom postavom u NBA ove sezoni igrali samo 5 minuta, kao i sve greške kojima nas je Kerr obasuo zadnjih dana. Jedino važno je da smo se vlastitim očima uvjerili kako je Steph spreman biti Steph, što znači da će Warriorsi imati pravu priliku okruniti ovu povjesnu sezonu jedinim bitnim - naslovom.

Filed under: bball 2 Comments
9May/161

23

Posted by Gee_Spot

CAVS @ HAWKS, G4

Hvala ti LeBože. Nisi baš odigrao sjajno, ali si dao sve od sebe, a taj pristup generala koji diktira tempo naredbama, ali i primjerom, bio je dovoljan. Idu Cavsi na odmor ranije nakon još jedne metle, a mi ne moramo gledati seriju u kojoj je razlika između protivnika toliko očita da je nakon prve četvrtine prve utakmice trebalo proglasiti pobjednika. Istina, mogli su Hawksi sinoć dobiti i bilo bi to zasluženo, ali ne bi do toga došlo radi nekakve velike taktičke ideje ili pomaka u igri već čisto zbog slučaja, tako da bi se eventualna peta opet svela na igru mačke i miša.

Sama utakmica bila je svojevrsna repriza prošle, dakle Hawksi, nakon tri značajne promjene u pristupu LeBronu u tri prve tekme, ovdje ostaju vjerni vjerojatno najsnažnijoj postavi koju mogu poslati na parket (ne uzimajući u obzir eventualne eksperimente s Millsapom na trojci i Humphriesom umjesto Bazemorea ili Sefoloshe), samo s još srezanijim rotacijama, s taktikom kojoj je cilj iskoristiti Lovea u svim mogućim kombinacijama, bilo napadanjem kroz post-up, bilo pick & roll. Gosti pak još jednom naštimanih nišanskih sprava, žive od ubačaja s perimetra jer im ništa drugo i ne treba, čemu Atlanta također opet pokušava parirati što bržim ispaljivanjem vlastite kvote projektila s omjerom između dvice i trice bližim 50% nego, već standardiziranih u NBA okvirima, 30%.

Uglavnom, Hawksi su tako parirali učinku Cavsa s perimetra ubacivši čak jednu trojku više u prvoj četvrtini, a itekako im je pomoglo i što su gosti već nakon 3 minute zaigrali bez Thompsona kojega je Lue povukao na klupu zbog dvije osobne. Frye i Love nisu baš imali rješenja za Millsapa, a vrhunac je bila odluka da najboljeg igrača Hawksa u završnici čuva Jefferson jer Frye to dokazano nije bio u stanju, a LeBron očito ne želi takav zadatak. Pa je Atlanta tako iskoristila svaki poklon i nakon 12 minuta odlazi na +9.

Muke po Cavse prekidaju se tek povratkom Thompsona i Lovea na parket - prvi stabilizira obranu reketa, drugi ubacuje tri trice za redom (u par navrata je prikazao Scotta kao amatera nakon čega ga Budenholzer zakopava na dno klupe i daje Spahiji zadatak da ukloni tragove pokopa kako nikome ne bi palom na pamet doći mu odati počast) i pad je zaustavljen. Uz njih, ključnu rolu igra i Shumpert koji osim par trica dobiva zadatak uštopati Teaguea, tako da sada već Cavsi opet izgledaju kao da imaju sve pod kontrolom dok se Hawksi muče zabiti kao toliko puta do sada tijekom serije. Tako da smo na poluvremenu opet u egalu, s već izvjesnim ishodom ako Atlanta ne pronađe neko novo rješenje.

Dok ga oni traže, Cavsi opet kreću u novi period šuterskom serijom. Love je vruć i, nakon što je nova tri puta pobjegao Millsapu (dva puta kroz 3-4 pick & roll s Jamesom gdje je Millsapu najvažnije bilo pomoći zaustaviti ulaz) i Horfordu, rutinski im radeći nešto što oni ne mogu gotovo cijelu seriju, Cavsi prelaze u vodstvo. Lue ovaj put ne miksa, već ima taj običaj ostaviti startnu petorku skoro cijelu četvrtinu na parketu ako im ide, što možda ima smisla u ovom trenutku, ali ostavlja problem za sljedeće razdoblje. Tako da usprkos Loveovim tricama, Cavsi na startu četvrte imaju samo +4, a na parket izlaze bez Lovea i Jamesa. Tu sad Atlanta dobiva taj potreban poticaj od nekuda, točnije od Schroedera koji je već imao ovakvu četvrtinu na startu serije kada je sam vratio Hawkse u utakmicu.

Ovdje radi istu stvar, igra 1 na 5 i koristi svoju najveću kvalitetu, dribling, da završnicu učini neizvjesnom. U razno raznim nastojanjima (Irving želi parirati Schroederu koji ga čini smiješnim u obrani, LeBron želi ponoviti dominantnu igru iz prošle utakmice i otići što prije na odmor) Cavsi rade previše grešaka i jedva izvlače živu glavu u završnici isprekidanoj prekidima. Ovaj put nisu odigrali najbolje kad je trebalo, ali su se izvukli borbenošću i karakterom.

Je, ta njihova kemija i dalje izgleda malo nategnuto (LeBron grli Lovea kao davno izgubljenog brata nakon pobjede nad slabašnim Hawksima dok mu ovaj pokušava dati klasični high five, mislim ili je čovjek stvarno sretan što će dobiti dodatnih par dana odmora ili pokušava na sve načine rasplamsati momčadski duh), uostalom kao i igra im (teško da će prije Finala imati ozbiljan test razine izvedbe, razina talenta ionako nikada nije bila upitna), ali da imaju kvalitetu, dubinu i da su aspolutno momčad kojoj na Istoku nema premca, nije upitno. Ako je ikada i bilo ove sezone.

SPURS @ THUNDER, G4

Sad smo već u fazi kada obje momčadi znaju što trebaju raditi u obrani, odnosno poznaju tendencije protivnika, tako da ne treba čuditi solidno defanzivno izdanje s obje strane na otvaranju utakmice. Spursi fokusirani na Duranta i Westbrooka, Thunder na čuvanje reketa, a pomaže što i jedna i druga momčad igraju obranu s liberom jer Spursi ignoriraju Robersona, a Thunder ne šljivi Duncana. Ipak, kako su Spursi našli načina učiniti Duncana relativno korisnim u napadu igrajući kroz njega na visokom postu slično kao što Warriorsi rade s Bogutom, odnosno kako je Westbrook nastavio s ciglama iz prošle utakmice forsirajući pri tome ulaze u gužvu gdje čak ni atleta poput njega ne može očekivati visoke postotke realizacije, drže laganu prednost koja krajem četvrtine odlazi na +10 jer ionako problematičnu klupu u ovoj šihti Donovan dodatno slabi vraćanjem Collisona u rotaciju.

Na startu druge OKC ima najbolju verziju druge petorke s dva centra, a Spursi imaju način za napadati je, a to je stavljanjem Parkera u visoki pick & roll, po mogućnosti s Adamsom jer ako izvučeš njega iz reketa, praktički imaš otvoreni put protiv Kantera u sredini. Tako da gosti ovdje nemaju problema zabijati, a OKC od padanja u veći minus spašava Waiters koji iz spot-upa kažnjava to što ga Parker ne stiže zatvarati (već viđen element u seriji i San Antonio može biti presretan što Presti nije našao bolju 3&D opciju svih ovih godina).

Povratkom udarne trojke na parket Thunder za čas briše prednost, opet na račun obrane i prilika u tranziciji koje ona otvara. Ibaka sjajan na Aldridgeu, Adams slobodan kontrolirati reket, a vanjski igrači fokusirani na tjeranje šutera Spursa s perimetra u gustu sredinu, što su ključni detalji. Pop pokušava Diawom izvuči Adamsa iz reketa, ali samo slabi obranu jer sada nema nikoga pod obručem tako da OKC može lakše kazniti svaku grešku, poput pretjeranog izlaska na pomaganje što Spurse muči od druge utakmice. Grešaka ima, napadačkom rolom opterećeni Leonard netipično lako gubi Duranta iz vida i Spursi očito imaju problema pronaći idealnu postavu u oba smjera. Uz to nisu zabili ni jednu tricu u cijelom poluvremenu, a Duncan doslovno nije ni pokušao potrošiti posjed u ono malo minuta što je dobio i u kojima je skupio više osobnih nego skokova.

Opet, koriste svaku priliku koju mogu, prije svega kroz Leonarda u tranziciji, da zabijaju, a Thunder upada u jednu svoju tipičnu rupu u kojoj se Durant i Westbrook natječu koji će napraviti gori potez 1 na 5, tako da na poluvremenu opet imaju +8 iako vjerojatno ni sami ne znaju kako obzirom na mizernu prezentaciju u drugih 12 minuta.

Na startu treće West je već nakon 3 minute na parketu umjesto Duncana, a onda nakon par minuta Pop miče i njega jer mu je Diaw potreban kako bi napad funkcionirao, tu više nema dvojbe. Obrana Oklahome je sjajna, a vrtiti akcije za nekoga od udarne trojke nije lako kada igraš 4 na 5. Na drugoj strani KD i Russ zabijaju i to predstavlja cijelu razliku, obrana Spursa igra agresivnije nego žele, stoje preširoko u pokušajima da uvijek imaju 1 na 1 matchup protiv udarnih opcija i to rezultira curenjem na strani, što nije dobra vijest obzirom da su sporedne opcije kod domaćina uglavnom raspoložene. U biti, top 6 rotacija im igra puno bolje, uključujući i Waitersa, a Donovan maksimalno reže izmjene i drži udarnu trojku skoro cijelu treću na parketu. Tako da Spursi opet mogu biti presretni što imaju +6 iako su od prve četvrtine u podređenom položaju.

Priliku da povećaju prednost dobivaju na startu četvrte kada Donovan ipak bira odmoriti Westbrooka i Ibaku, ali, solidna prezenatcija Foyea koji dobiva šansu jer Payne je u onih nekoliko minuta u prvom dijelu opet bio totalno beskoristan i Kanterova trica iz kornera, što je oružje koje OKC sve češće pokušava koristiti, dovode utakmicu u egal. A to nije dobra vijest za Spurse jer već smo isticali kako teško pariraju udarnoj trojci Oklahome i da moraju maksimalno koristiti ovakve poklone kada na parketu igraju sumnjive postave. Ovom prilikom nisu jer OKC sada već ima 8 ljudi koji igraju košarku. U zadnjih 9 minuta domaćin tako jaše Duranta koji ubacuje 14 poena u tom periodu, dok udarna trojka Spursa zajedno ubacuje mizernih 6.

KD je pokazao talent i sposobnost da dobije utakmicu, dok su se na drugoj strani Spursi mučili, previše su se oslanjali na Parkera, Aldridgea i Leonarda da nešto kreiraju, premalo su igrali kroz sistem i tu se odmah vidjela granica između legitimne prve opcije i gomile drugih i trećih opcija koje pokušavaju nositi napad.

Zanimljivo, Donovan u završnici ostavlja Ibaku na klupi i jaše Kantera, što Spursi ne uspijevaju koristiti jer jednostavno ne mogu dobiti poštenu produkciju s pozicije petice. Adams je standardno dobro odrađivao 1 na 1 posao protiv Aldridgea, a da ovo nije LaMarcusova večer pokazao je i period u kojem ga je držao Kanter i gdje se puno lakše mogao osloboditi prema perimetru (ne i u sredinu jer tu je čekao Adams spreman pomoći), ali nije uspijevao zabiti. Mislim, ako ti protivnik zadnjih 12 minuta na parketu drži Kantera i uspije od njega izvući pozitivne stvari (skok, šut, realizacija u reketu) te pri tome sakriti negativne (petica Spursa ga ne može napasti osim šutem, a LMA nije u stanju pogoditi za njega zicere s poludistance niti ući u sredinu gdje čeka pomoć), onda se i takav riskantan potez isplati.

Uglavnom, Spursi vise u blizini sve do 2 minute prije kraja kada Thunder odlazi na +8, najveću prednost večeri i utakmica je gotova. Napad gostiju je ovom prilikom razotkriven kao poprilično limitiran ako ne stignu generirati dovoljan broj izglednih prilika kroz kretanje i dodavanje, tako da će Pop morati nešto smisliti za sljedeću utakmicu - računati isključivo na viši IQ u situaciji kada protivnik ima formulu za braniti se, predstavlja preveliki rizik. Negdje moraju naći petog čovjeka u napadu jer ovako postaje preteško zavrtiti akciju, a da li će do toga doći kroz smallball ili će više jahati Diawa, teško je reći, obje solucije uz napadačku kvalitetu donose i drugačiji tip rizika, onaj od gubitka bitke u reketu i skoku protiv unutarnje linije Oklahome koja je odjednom postala neriješiv problem. Jer, ako nakon druge utakmice nismo bili sigurni može li OKC dobiti još jednu, a kamoli četiri utakmice, odnosno ako se nakon treće počelo nazirati da bi možda ipak mogli ovu seriju razvući na barem šest ili čak sedam, sada po prvi put imamo razloga vjerovati da mogu čak i preskočiti Spurse ako ovi ne naprave određene pomake.

Filed under: bball 1 Comment
8May/166

22

Posted by Gee_Spot

Eh, natuknice su odavno bile zapisane, ali zabavljen janjetinom i prasetinom, koji su btw sjajno legli na jučerašnje orade i brancine, nikako da nađem vremena editirati post i pripremiti ga za objavu. Do sada, kada evo sjedim uz Cavse i Hawkse, ledeni Weihenstephaner i konačno nalazim volje završiti osvrt na jednu blesavu NBA noć (ne napisah ovo da pokažem kakav sam snob kada je guzica u pitanju, već da se iskreno opravdam zašto nisam našao više vremena za svoj omiljeni hobi).

RAPTORS @ HEAT, G3

Toronto odustaje od smallball postave na startu, umjesto Powella na parketu je Patterson jer očito smatraju da i bez pokretnijeg swingmana mogu dobro braniti perimetar protiv Heata (koji ionako sramežljivo poteže trice) dok im je krupniji Patterson itekako potreban kako bi imali nekoga tko se može gurati s Johnsonom kad ovaj krene u Iso Joe akciju kroz post-up. I stvar uspijeva, zona oko reketa je još čvršća, a rotacije prema vani su izuzetno precizne, tako da Miami nastavlja s mučenjem iz prošle utakmice, dapače sada nemaju ni tu opciju spuštanja lopte Johnsonu koja ih je vukla dobar dio prošle utakmice (sad, koliko je to samo po sebi žalosno, ostavimo za neku drugu priču).

Još gora vijest za Heat je da Valanciunas opet dominira protiv Whitesidea zbog čega Spoelstra na parket vrlo brzo šalje Haslema (koji realno zadnje tri godine nema što raditi u NBA osim mlatiti se). Sad je već jasno da ono rastezanje koljena u prvoj utakmici nije prošlo bez posljedica. Možda je čovjek uspio završiti tu utakmciu i odraditi koliko može u drugoj, ali očito ovo neće proći bez poštenog tretmana, a to vjerojatno znači da u ovoj rundi Heat na njega neće moći računati ni blizu punoj snazi. U biti, vjerojatno neće moći uopće jer je nakon novog nezgodnog pada početkom druge Whiteside opet u svlačionici, s tim da se ovaj put ne vraća u igru. Kad se uzme u obzir koliko je načet i da mu se zasigurno ne riskira pogoršati stanje koljena pred ključno ljeto života, bojim se da će teško zaigrati u sljedećim utakmicama (osim ako mu Riley u svom stilu ne obeća max ugovor bez obzira na eventualne posljedice).

A znamo što to znači za Heat. Osim što ostaju bez možda najboljeg igrača, definitivno ostaju bez najvažnijeg, jer ako njega nema 35 minuta na parketu, to znači da to vrijeme treba podijeliti na Haslema, McBoba i Amarea. Nedostaje li nekome Birdman?

Tu loše vijesti za Heat ne staju. Izgleda da je Spoelstra prekrižio Winslowa za ovu seriju ili barem ovu utakmicu jer njegove minute odlaze Greenu. Očito je obrana Toronta takav bauk da trener Heata ne želi ni pomisliti na parketu imati zidara kao što je Justise, pa radije trpi obranu Greena na DeRozanu koja je blago rečeno upitna (Winslow je puno bolje igrao na domaćem parketu do sada u playoffu i nejasno je zašto nije dobio barem šihtu da vide kako diše, a onda opet treba razumijeti i Spoelstru, Toronto bi ignorirao Winslowa i dodatno zatvorio reket, a to im u ovom trenutku potpune napadačke bezidejnosti definitivno nije potrebno).

Uz činjenicu da ti se sezona odjednom okreće tako radikalno da ti sudbina umjesto o Whitesideu odjednom puno više ovisi o Geraldu Greenu, za Heat nije dobro ni što Lowry opet igra agresivno. Šut i dalje ne upada, ali definitivno ne razmišlja previše o tome hoće li ga ili neće uzeti, plus je puno aktivniji u obrani. Ovo njegovo agresivnije izdanje u oba smjera i činjenica da konačno parira Dragiću uz sve ranije navedeno razlog je zašto Toronto cijelo prvo poluvrijeme ostavlja dojam bolje momčadi, momčadi koja pogotovo u napadu igra s manje grča i nije ni čudo da su se stabilizirali na nekih desetak poena prednosti.

Na startu treće konačno dobra vijest za Heat, Valanciunas iskreće zglob i napušta utakmicu, a ovisno o težini uganuća možda i on propusti poneku dodatnu utakmicu (evo, u trenutku dok ovo editiram priča se kako je gotov za seriju). Heat je opet u igri, a mi pred monitorima sada imamo još manje kvalitete na parketu za pratiti. U principu u obrani Raptorsa ulazak Biyomba ne mijenja ništa, oni i dalje imaju bedem pod košem i izazivaju Heat da ih dobije tricama. Praktički, u drugom dijelu Miami tako putuje nazad u prošlost i postaje Heat iz vremena nakon Shaqa, a prije LeBrona, Heat kojega je Wade manijakalnom energijom nosio na leđima uz pomoć prije svih Haslema. Istina, ovo je nešto bolji roster (teško može biti gori od onih abominacija s kojima je Riley okružio Wade u dva navrata kada je ovaj doslovno sam dvije godine za redom izborio playoff i usput vjerojatno skratio karijeru za nekoliko sezona), ali ovo je i nešto lošiji Wade, tako da je jasno kako govorimo o izuzetno ograničenoj momčadi.

Koja ipak nalazi načina vratiti se u egal jer Wade proživljava dane ponosa i slave ubacujući skok-šuteve s poludistance i jurišajući na obruč po slobodna. I pogađajući trice, što sada već lagano izlazi iz sfere slučajnosti - navodno od početka doigravanja najviše radi na šutu s perimetra i iako ih obično ne šutira previše do sada je u playoff ubacio svaki put kada je trebalo. A sinoć je očito trebalo jer ih je zabio 4 od 6, od čega dvije u ovoj trećoj četvrtini u kojoj je gotovo svih 12 minuta igrao simultanku.

Ipak, ovo je očito takva večer jer sada se javlja još jedan problem za domaćine, vjerojatno i najgori od svih - Lowry je pronašao ruku. Zabija 3 trice bez problema, što znači da nas opet čeka neizvjesnih 12 minuta u kojima će odlučivati greške. Wade nastavlja vući Heat nakon nekoliko minuta odmora (tko zna u kakvom će stanju čovjek istrčati u sljedećoj, ali ovdje je dao sve od sebe), Lowry se sve više i više zahuktava igrajući cijelu četvrtinu i u ovom revolveraškom dvoboju presuđuju sitnice. Dok su se Lowry i Wade u završnici natjecali tko ima veća muda i tko će zabiti teži šut, za pobjedu Toronta pobrinuli su se i neki drugi detalji. Tipa lešinarenje DeRozana koji je odmah zabio jedina dva šuta u zadnjoj četvrtini u kratkom periodu u kojem na njemu nije bio Deng (nevjerojatan lik, cijeli playoff radi isto i cijedi maksimum iz svake situacije). Ili hrabra odluka Caseya da zadnju četvrtinu praktički igra bez visokog, čime je oslabio reket, ali i dobio šutersku kvalitetu, a prije svega prostor za Lowrya da operira. Doduše, nejasan je pokušaj da u nedostatku Valanciunasa uopće da priliku Scoli (kao da on pomaže u zaštiti sredine), ali mogao je npr. držati Biyomba na parketu. Kao što je Spoelstra uporno vjerovao Haslemu, umjesto da ima dodatnog vanjskog u postavi.

Uglavnom, serija je iz poprilične izvjesnosti opet ušla u teritorij nepoznatoga, čak bih rekao obzirom na ozljedu Whitesidea i buđenje Lowrya da su Raptorsi odjednom preuzeli ulogu izrazitih favorita bez obzira što ni oni ne mogu računati na svog centra. Da mogu, vjerojatno bi uzeli sljedeće dvije bez problema. Što je i ovako dosta realna mogućnost ako će Heat igrati bez Hassana, odnosno ako ovaj nastup Lowrya nije tek slučaj već objava da je kriza prošlost.

WARRIORS @ BLAZERS, G3

Nakon još jednog otužnog napadačkog uvoda Warriorsa, koje u dodatne probleme uvaljuje činjenica da je Harkless šepav i da će njegove minute dobiti Henderson, što automatski znači da više ne mogu centra koristiti u zoni već da moraju Boguta staviti na Plumleea dok Green preuzima Aminua, Kerr relativno brzo Boguta zamijenjuje Iggyem i tu se čini da je shvatio uzorak, dakle što više idealne smallball postave idealno je za Warriorse. Čista logika, zar ne. Idealno obično rezultira idealnim. Ali. Nakon što su iz egala odmah skočili na +7 u doslovno jednu minutu igre s najboljom petorkom, kreću dodatne rotacije i Kerr se više ne vraća najboljoj postavi ni na sekundu. Ni na jebenu sekundu. Nevjerojatno, pogotovo ako uzmemo u obzir da se radi o petorci koja je uz startnu odigrala najviše minuta do sada u playoffu. I pogotovo u kontekstu u kojem Boguta praktički ne možeš koristiti. U biti, postoji jedno racionalno objašnjenje, ono da Warriorsi žele što duže produžiti seriju kako bi Stephu omogućili poneku utakmicu uigravanja prije sudara sa Spursima, odnosno kako bi mu dali više vremena da dođe sebi. Drugo jednostavno ne postoji jer ovako nešto ne bi napravio ni Mark Jackson.

Najluđe od svega, zbog toga što su Blazersi maksimalno srezali rotaciju i što su zbog manjka Harklessa praktički cijelu utakmicu na trojci koristili puno opasnije Crabbea i Hendersona, Warriorsi su pola susreta proveli u raznim smallball kombinacijama. Gledali smo tako puno Barbose, Rusha i Clarka, ali ne i njihovu trenutno najbolju raspoloživu petorku. Svašta.

Ako ništa drugo, manjak Harklessa omogućio je Klayu da lakše napada s loptom, ne nužno isključivo kroz catch & shoot situacije, tako da se gosti kotrljaju. Uspijevaju i održavati egal negdje do završnice druge četvrtine kada Blazersi odlaze na +10 i više se ne osvrću ostatak večeri. Jednostavno, Lillard je bio sjajan, ubacio je 25 poena u prvom dijelu i ovo je polako počelo nalikovati na onu večer nakon all-stara kada je nadigrao Warriorse s Curryem. Uz njega, koji je ove večeri bježao Thompsonu bez problema (mala prilagodba kod Blazersa, vrte pick puno više prema centru nego inače i tu ostaje dosta prostora za Lillarda da u Curryevom stilu trpa s 8 metara), Blazersi su imali izuzetno raspoložene spot-up šutere, prvo Aminua, a onda u nastavku, kada su Warriorsi počeli sve više koncentrirati obranu prema Lillardu, doprinos su dali i Henderson i Crabbe.

S tim da je Aminu ovaj put fenomenalno odradio stretch rolu, tako da su Blazersi ubacili 17 trica uz 57% šuta. Takve utakmice je teško izgubiti iako su i Warriorsi bili briljantni s perimetra, ali jednostavno kad protivnik ubacuje još preciznije i kada pri tome igra s više energije, smislenijim postavama i uopće lucidinijim reakcijama i s klupe i na parketu, to nije dovoljno.

Domaćini tako održavaju tih desetak poena s kraja druge bez problema do početka četvrte kada gostima stiže novi udarac. Za kojega su opet dobrim dijelom sami zaslužni jer Kerr na parket šalje postavu bez Greena i Thompsona (opet - svašta) koja u 4 minuta na parketu produbljuje rupu na -18 i stvar je gotova, ovakvu prednost eventualno mogu stići samo Warriorsi u naponu snage, nikako ova verzija. Sada se već razigrao i McCollum, Lillard se ne gasi (ubacuje nove dvije trice koja ubijaju svaku nadu Warriorsima u preokret) i Blazersi dolaze do zaslužene pobjede.

Zaključak? Pojma nemam što reći obzirom na način kako su Warriorsi branili Lillarda i kako je Kerr vodio utakmicu. Ako već nije išlo preuzimanje, trebali su jednostavno udvajati puno agresivnije pa pustiti preostala 3 igrača da se brane 3 na 4. Ili ga pustiti da luduje protiv Klaya i braniti ostale opcije umjesto da redovno ostavljaju nekoga otvorenim. Netipično nepripremljeno izdanje prvaka. Bez obzira što je Portland pokazao dovoljno da nikoga ne treba čuditi pobjeda protiv Warriorsa bez Currya, problem nije poraz već kilava izvedba gostiju. Ponove li ova dva faktora i u sljedećoj, loša obrana uz raspoloženog Lillarda, Blazersi bi mogli do pobjede i bez vanserijske večeri s perimetra.

Filed under: bball 6 Comments
7May/166

21

Posted by Gee_Spot

CAVS @ HAWKS, G3

Nove promjene kod Atlante, Korver je na klupi kako bi se napravilo mjesto u obrani za Sefoloshu kao najvećeg swingmana Hawksa i jedinog donekle legitimnog čuvara za Jamesa. S tim da je najveći plus kojega ova rošada donosi Hawksima taj što sada u Bazemoreu konačno imaju nekoga tko može čuvati Smitha. Uz izmjene, primjetno je i kako igraju puno agresivnije na loptu, tako da Cavsi umjesto kroz pick & roll puno češće akcije započinju kroz visoki post. Cleveland očito ima rješenja, a nije da su im i bitna previše jer opet imaju naštimanu ruku s perimetra (i nakon ove utakmice u kojoj su ubacili jednaki broj trica kao i dvica ostali su na više ubačaja za tri nego za dva u seriji). Bud je još dodatno srezao rotacije, povećao rolu Humphriesu na štetu Scotta, ali sve skupa nije pomoglo Atlanti da odradi pošteni posao u obrani i skoku gdje su Cavsi opet dominirali.

Promjene u napadu donijele su nešto veću korist, posebice odluka da se igra ubrza kad god je to moguće kroz tranziciju, ali i kroz uzimanje što ranijih šuteva i to po mogućnosti za tri poena. Jasno, ovakvim pristupom samo su povećali stupanj kaosa koji itekako odgovara Cavsima, međutim nije da su kontroliranim napadima imali šanse išta napraviti. Tako da su domaćini puno bolje šutirali i puno lakše dolazili do reketa, posebice Horford koji je koristio svaku priliku napasti Lovea kroz post-up. Atlanta je tako solidno parirala veći dio utakmice. Otvorili su je sjajno, iznenadivši Cavse agresivnošću u oba smjera, da bi ipak gosti bili ti koji su nakon početne zbunjenosti već do sredine prve četvrtine opet imali sve u svojim rukama.

Izlaskom LeBrona opet dolazi do malog pada (čemu pridnosi i činjenica da su na parketu zajedno Shumpert i Thompson, što itekako olakšava život obrani Hawksa), ali stvar spašava Frye. Potvrđuje se viđeno u prošloj utakmici, Frye je itekako koristan u ovom matchupu i odlično je funkcionirao s Loveom u završnici prve četvrtine, a zatim i s LeBronom na početku druge. Iako su po običaju igrali protiv Millsapa i Horforda, bez problema su veći dio perioda držali prednost od 7-8 razlike.

Atlanta je pak ta koju ovaj put spašava trica - u zadnjih 5 minuta Cavsi na parket vraćaju startnu petorku, promašuju nekoliko šuteva, dok se na drugoj strani protivnik zahutao. Korvera leti na sve strane i poteže trice, Teague drži sve pod kontrolom, Humphries napada Lovea 1 na 1 - od minus 7 Hawksi u tom razdoblju stižu do plus 10 i imaju osmjeh od uha do uha jer osjećaju da vraćaju Cavsima za rešetanje iz prošle utakmice. Naime, ubacili su 7 od 8 trica u ovoj četvrtini, od čega 4 u spomenutoj završnici, a uz Korverove 4 i Teagueove 2 jednu je stigao zabiti i Horford.

Problemi za Cavse nastavljaju se i početkom treće. Hack-a-Thompson sada je već legitiman potez za usporiti njihov napad (jedan od najboljih igrača Cavsa do ovog trenutka, koji je svojim skokom u napadu i obranom na Millsapu itekako zaslužan za dominaciju u seriji, pucao je sinoć 5-12 slobodna, što mu se itekako odrazilo na samopouzdanju), a i Love zarađuje ekspresno četvrtu osobnu i ide na klupu. Prednost Hawksa nikako da se otopi iako Cavsi sada već gađaju puno bolje. Uz Fryea, glavnu šutersku rolu nosi Irving koji se konačno razigrao, uglavnom jer se od njega više ne traži da organizira napad. Napadati kroz izolacije i šutirati iz spot-upa, to su njegove kvalitete, a kroz cijelu večer je bilo primjetno kako ima problema napasti iz pick & rolla protiv ovako agresivne obrane koja ne bježi od udvajanja i tu je veliki plus za Cavse bio što bez problema mogu vrtiti napade kroz Jamesa ili Lovea i što mogu stvoriti kontekst u kojem mogu maksimizirati ono u čemu je Irving poseban, odnosno sakriti ono u čemu je jedva prosječan.

Kako god, usprkos puno boljim Cavsima, Hawksi nastavljaju održavati visoki napadački učinak i nakon svega i dalje imaju solidnih +6 na kraju treće. S tim da, kako je Lovea zakopao na klupi radi penala, Lue u završnici četvrtine koristi Jamesa i Fryea, čime razbija ustaljeni ritam rotacija i sebi i Budenholzeru koji ostavlja Millsapa na parketu cijelu treću. To znači da na startu četvrte gledamo Scotta uz Horforda protiv Lovea i Fryea, što je prilika Cavsima da dođu u egal. Kyrie sad već luduje u izolacijama, Frye zabija svaku otvorenu tricu do koje dođe, a sve to dok James zasluženo odmara. Njegovim povratkom pak Cavsi nakon dugo vremena dolaze u vodstvo i više se ne osvrću. S Fryeom i Loveom u sredini imaju dovoljno centimetara za kontrolirati reket u obrani, dok u napadu James ima prostora za ulaze koliko želi okružen s 4 iznadprosječna šutera.

LBJ rutinski koristi svaki komadić prostora koji mu Hawksi ostavljaju, Atlanta pak totalno gubi ritam u napadu jer ovakvog playmakera nemaju ni pod razno i gosti u par minuta odlaze na +9, praktički učinivši samu završnicu izvjesnom i još jednom dokazavši razliku u klasi. Odradili su posao uz možda najboljih 5 minuta Jamesa u seriji, a sada kada imaju potvrdu da Frye može biti dio udarne rotacije sve što trebaju je napraviti nešto slično i u četvrtoj, zapeti u pravim trenutcima pa na zasluženi odmor.

SPURS @ THUNDER, G3

Puno bolje šutersko otvaranje Spursa za razliku od prošle utakmice rezultira i puno boljim stanjem na semaforu. Iz spot-upa su sjajni, Aldridge u pick & popu neriješiva zagonetka za OKC, ali takvi i moraju biti jer nedostaje im jedan itekako bitan faktor u napadu, a to je vrhunski kreator s loptom. Parker odavno ne može odrađivati tu rolu, a Leonard jednostavno nije toliko dobar kao primarni dribler i kreator da nosi napad, što je vidljivo i u akcijama koje pokušavaju završiti na taj način. Međutim, kretanjem lopte i sekundarnim akcijama uvijek nalaze načina doći do dobrog šuta i s te strane napadački funkcioniraju na potrebnoj razini. Trenutak za razmišljanje - koja preostala playoff momčad trenutno ima slabijeg primarnog kreatora od Spursa? Meni na pamet pada samo Atlanta, eventualno još Toronto zbog konteksta u kojem je završio Lowry. Dodatni trenutak za razmišljanje - koliko bi trenera u ligi moglo izvući ovoliko iz napada baziranog na isključivo kretanju, bez elitnog vanjskog potrošača, s post-up visokim kao prvom opcijom u postavljenim napadima? I zašto Messina još nema angažman, a Luke Walton ima? Samo zato što se zove kao lik iz "Kuma"?

U obrani Spursi idu još agresivnije na Duranta, preuzimaju doslovno svaki pick, čak i 3-5 kombinacije Thundera, tako da uz Greena i Leonarda koji se izmjenjuju kao primarni defanzivci na Durantu obranu igraju i Aldridge (koji je već dokazano solidan u kretanju na perimetru i itekako smeta svojom dužinom), ali i Timmy (što nije dobro). Iako ovom taktikom Spursi ostavljaju manje prostora sekundarnim opcijama koje su ih prošlu utakmicu pošteno namučile koristeći prostor koji bi nastao standardnim udvajanjem ili pomaganjem, Durant koristi mismatcheve, Ibaka zabija otvorene trice i u biti samo im nedostaje bolje Westbrookovo izdanje da budu u vodstvu ili barem egalu umjesto što uglavnom zaostaju par posjeda za gostima (Russ je utakmicu otvorio s gomilom nepotrebnih i jednostavno užasnih šuteva).

Novi problemi za domaćina kreću s izmjenama. Donovan ovaj put ne poseže za problematičnom smallball postavom i odmah na parket baca najsnažniju kombinaciju, s dva centra, ali ovaj put Diaw i West izdržavaju pritisak u skoku (pomaže svakako što je i reket potpuno zatvoren pa Durant nema prostora za ništa osim igru s poludistance, a i Payne još jednom pokazuje da se na njega u ovoj seriji ne možeš osloniti, baciti rookiea u vatru u ovakvom trenutku, nakon što si ga dobar dio sezone ignorirao i pretpostavljao mu Foyea, očito nije rješenje za probleme Oklahome s klupom). Uostalom, na početku druge već je LMA na parketu, a i Spursi su bolje balansirale minute Greenu i Leonardu tako da im se nije dogodilo kao u prošloj da Duranta u ovom periodu mora čuvati Anderson. Ukratko, Pop je odradio što je bilo potrebno kako bi opet maksimizirao učinak klupe i nije čudno da nakon prve polovice druge Spursi imaju već +15.

Problem opasne sporedne postave Thundera tako je riješen i praktički Donovanu sada ne ostaje ništa drugo nego jahati udarnu petorku uz eventualno miksanje Waitersa i Robersona, odnosno Kantera i Adamsa. Ove kombinacije su dokazano solidne, točnije kad okružite Duranta, Westbrooka i Ibaku s bilo kojim parom imate nešto na što se možete osloniti (ne računajući prvu utakmicu, Thunder ima +12 kad je na parketu udarna trojka, bez obzira na pratnju). Samo, problem je ovom trenutku za Oklahomu sljedeći, kako isplivati iz ovolike rupe i onda još preživjeti sljedeći period izmjena?

Thunder pokušava malo po malo smanjivati minus, ali s Westbrookom koji igra neprimjereno trenutku i uopće svojoj poziciji na NBA hijerarhiji, to nije lako. Spursi se drže na desetak poena sve do završnice kada OKC konačno uspijeva spojiti nekoliko kontri za redom i doći na -5. Kroz tranziciju i Westbrook uspijeva doći do boljih prilika na obruču, tako da im napad odjednom izgleda bolje, ali glavni razlog za ovako brzi povratak u utakmicu je obrana. Ibaka jednostavno ignorira svog igrača, bilo da se radi o Diawu ili Westu (Duncan uopće nije na parketu i to je sad već posve normalno stanje stvari), pomaže u sredini i ovaj zid Spursi ne mogu razbiti. Pop je ovdje slobodno mogao zamijeniti jednog visokog za Manua jer Ibaka je ionako skok-šuter na drugoj strani, ali radije se odlučuje sjesti Leonarda kako bi na parketu mogao imati svog najboljeg kreatora iz driblinga, što također dosta govori i tome koliko su Spursi specifična momčad (osim što je i na ovaj način istaknuta važnost Ginobilia koji bi slobodno mogao uzeti dobar dio Parkerovih minuta kao primarni playmaker, Pop je napravio ono što ne može ni jedan drugi trener u NBA, sjeo je svog najboljeg igrača na klupu samo zato jer mu se u tom trenutku to činilo najboljim rješenjem).

Spursi u trećoj četvrtini nastavljaju igrati dobro, vrte akcije, Leonard je agresivan u tranziciji i opet odlaze na desetak poena plusa, ali što ti to sve skupa vrijedi kad Durant i Westbrook ubacuju trice preko ruke i odmah režu prednost na pola (posebice mora iritirati kad Russ ubaci tricu, pogotovo jer je do ovog trenutka valjda bacio jedno 456 nepotrebnih cigli). Uglavnom, Ibaka i Durant nastavljaju kažnjavati svaki propust obrane, dok na drugoj strani Spursi pokušavaju uporno igrati kroz LaMarcusa koji ima sve više problema zabijati kako se manje otvara kroz igru, a više radi kroz izolacije. Tako da udarna postava Thundera odrađuje ono što mora, dovodi utakmicu u egal taman prije nego dolazi trenutak za ozbiljnije rotacije. Čim je Donovan razdvojio udarnu trojku (prvi je na klupu otišao Durant koji odrađuje najviše posla s drugim postavama), gosti ekspresno rade novu prednost i odlaze na +9. E, sad, ono što nitko ne može racionalno objasniti je zašto Pop u ovom trenutku uvodi Andersona kad je jasno da nema što tražiti na parketu u ovoj seriji, a pogotovo ne protiv Duranta, koji u tih 60-ak sekundi minus smanjuje na -3. Imaš sve posloženo, točno znaš što ti je raditi s ovom rotacijom od 9 ljudi, ali svejedno opet daješ šansu čovjeku koji je tako bio sinoć jedini igrač Spursa s negativnim plus/minusom i koji bi doslovno smio igrati samo da na drugoj strani na parket stupi Kyle Singler.

Thunder je tako položio oba ispita u drugom poluvremenu, isplivali su iz minusa i nisu upali u novi s klupom na parketu, tako da oba trenera dosta rano, već početkom četvrte posežu za udarnim opcijama. Ovo je sada utakmica ravnopravnih protivnika, čak bih dodao da OKC ostavlja bolji dojam. U napadu im upadaju trice (opet Ibaka i opet Westbrook), u obrani rade ogromne probleme ignorirajući centra Spursa. Sreća za Popa, koji tvrdoglavo odbija pokušati smallball postavom, je što na drugoj strani Donovan opet krivo čita upute koje je dobio s novim LEGO Duplo paketom pa predugo drži Waitersa umjesto Robersona na parketu, što znači da OKC nema nikoga tko može čuvati Leonarda. Tako su, umjesto da izgrade malo veću prednost, dozvolili Spursima da ostanu u igri u za njih kritičnim momentima u kojima bi, da Leonard nije došao do zraka, vjerojatno i dalje muku mučili zabiti.

Preživjeti završnicu s Waitersom i ovakvim Westbrookom (koji najveći dio utakmice igra kao Waiters) gotovo da je nemoguća misija, što se i pokazuje nakon što Spursi koriste greške u organziciji napada protivnika da kroz tranziciju dođu do laganih poena (Parker i Leonard možda ne mogu stvoriti prostor protiv organizirane obrane, ali na otvorenom prostoru su itekako sposobni). I to je u biti cijela priča zadnjih nekoliko minuta - osim kroz kontre, koje su i jedna i druga momčad jedva dočekale jer to su bile idealne prilike da dođu do poena, gosti su nešto uspjevali zabiti na rutinu kroz postavljene napade, a OKC je uglavnom gubila lopte i pokazivala bezidejnost u egzekuciji kakva ih prati već godinama (kad ti u ključnom napadu na utakmici akcija završi ciglom Waitersa s poludistance koja igrom slučaja završi u košu jasno je da baš nisi svjestan što radiš).

Tako da završnica nije bila toliko gusta koliko rezultat kazuje, iako usprkos tome možemo reći da imamo seriju jer je OKC drugi put za redom odradila solidan posao tijekom većeg dijela 48 minuta koje su imali na raspolaganju. Startna petorka im je definitivno kompetentna i ako Donovan nađe načina kako držati malo duže Robersona na parketu (vječni problem tijekom cijele sezone) pa igrati barem 4.5 protiv 5 (što je bolje nego igrati 4 protiv 5), odnosno ako Westbrook shvati da nije baš svaki napad prilika za ulaz ili šut iz driblinga, mogu odigrati ravnopravnu utakmicu sa Spursima. Možda čak i u zadnjim minutama. Problem je samo sljedeći - ako to nisu shvatili do sada, teško će preko noći. Ova franšiza je poput one kornjače koja uporno prenosi škorpiona od obale od obale, samo da bi se čudila kad je škorpion ubode. Ili kao žena koja misli da može promijeniti nasilnog tipa sklonog alkoholu, drogi i ležanju pred televizijom. Drive-By Truckersi bi trebali napisati pjesmu o njima.

Ima li smisla još jednom ponavljati kakva je tragedija što je talent poput Duranta zarobljen u ovakvom kontekstu, ekvivalentu toga da prekrasne orade od 30-ak deka date na pripremu čovjeku (nekad Brooks, danas Donovan) kojem je jedino iskustvo s roštiljem - ćevap? I koje, umjesto da ih zaliješ domaćim maslinovim uljem (čitaj: staviš u pokretni napad u kojem će biti prva opcija), natopiš biljnim iz tvornice u kojem si prethodno pržio pomfrit (čitaj: staviš u izolacijski napad u kojem mora čekati svoj red jel je de facto druga opcija). Zato, bez obzira kako ova serija završi, a poprilične su šanse da to bude u korist bolje momčadi, držim fige da se KD na ljeto ipak opameti i pronađe novi život jer bit će dobro za sve uključene, ne samo za njega. A zašto onda ne bi poput LaMarcusa izabrao baš Spurse koji mu mogu pružiti sve ono što zaslužuje - spremljen krevet, oprane čaše, spuštenu dasku na WC školjci i milovanje umjesto udaraca. Stoga, umjesto da navijamo za onu opciju po kojoj bi KD završio u Warriorsima umjesto Barnesa, koja bi automatski ubila smisao budućih doigravanja, radije držimo fige da se ostvari ova alternativa, kako bi Golden State dobio potpuno ravnopravnog izazivača.

Filed under: bball 6 Comments
6May/166

20

Posted by Gee_Spot

HEAT @ RAPTORS, G2

Nepotreban potez Heata na početku utakmice, vraćaju Johnsona na DeRozana iako se to pokazalo neučinkovitim načinom branjenja trenutno najopasnijeg beka Raptorsa. Ovim su vjerojatno htjeli postići neki balans između pokrivanja perimetra i reketa obzirom da je Toronto nastavio igrati smallball postavom, ali, nakon što je DeRozan zabio 4 lagana poena ekspresno su vratili Denga na zadatak koji će mu izgleda ipak biti primaran u ovoj seriji (doduše, kad je nešto kasnije Carroll olako došao do par otvorenih šuteva, opet su mu prikačili Denga ostavivši Johnsona da se bavi DeRozanom, tako da izgleda kako Spoelsti barem na ovim utakmicama izvan Miamia kronično nedostaje defanzivaca na koje se može osloniti).

Heat inače opet igra s puno manje grča u napadu, sve dok Toronto nakon 5 minuta ne mijenja poprilično nevidljivog Powella s Josephom. Tehnički, Raptorsi sada imaju svoju najbolju smallball postavu na parketu, s tri beka koji mogu napasti driblingom, i to ovakvoj vanjskoj liniji poput Miamieve definitivno predstavlja problem jer imaju premalo defanzivnih igrača koji mogu ispratiti ovoliko opcija. Dok je Spoelstra reagirao i uveo Richardsona i Winslowa umjesto Johnsona i Dragića, Raptorsi su već prešli u vodstvo i izgledali puno bolje. S tim da problemi za Heat ne staju ni s ovom energičnijom postavom - opet imaju problema zavrtiti akcije nakon ulaska u sredinu, a klinci u obrani olako gube iz vida spot-up šutere. Izgubili su nevjerojatnih 11 lopti u prvoj četvrtini (skoro su imali prosjek kao Cleveland jučer s tricama, jedna po minuti), Toronto se raspucao (par trica Carrolla i jedna Lowrya u razmaku od nekoliko minuta zbog čega je Spo odlučio Denga vratiti na Carrolla, birajući radije olakšati život DeRozanu protiv Johnsona nego ostavljati otvorene trice) i gosti u principu mogu biti presretni što su katastrofalnom otvaranju usprkos nakon 12 minuta imali samo -10.

Jednostavno, izgleda da bez Dragića na parketu nemaju pouzdanog playmakera, Wade djeluje totalno potrošeno, a Richardson i Winslow, pa, Richardson i Winslov igraju kao rookiei. Dodatni problem za Heat je što Ross nastavlja biti precizan, dakle Raptorsi imaju dosta raspoloženih spot-up opcija, dok kod Miamia osim pouzdanog Dragića nitko ne pokazuje znakove života u napadu. Toliko su kilavi da jašu Iso-Joea u postu ne bi li se spustili mrvicu ispod ovih desetak poena minusa, to sve govori. Međutim, ono što je najvažnije za Miami je da u ovih drugih 12 minuta nisu poklanjali lopte protivniku, izgubili su samo jednu, tako da su čisto na rutinu odrađivali posao u oba smjera, ne dozvolivši pad u još veću rupu.

Novi problem na startu treće za Heat je četvrta osobna Dragića, međutim sreća njihova što su Raptorsi jednako limitirani pa im ova Iso-Joe taktika predstavlja popriličan problem - Johnson u ovom periodu završnice druge i početka treće trpa preko swingmana Raptorsa kao da je u dresu Netsa u playoffu 2014. i gotovo sam dovodi Heat u egal. Njegovo konstantno spuštanje u post usporava ionako monoton ritam i ovo postaje užasno naporno za gledati. Doslovno ni jedna momčad nije istrčala kontru (zajedno su na kraju imali ukupno 7 poena iz tranzicije), Heat opet ne može odigrati poštenu akciju da nekoga otvori na trici i očito je da nas opet čeka gusta završnica u kojoj će se provući momčad koja bude napravila manje pogrešaka.

U ovom mrtvilu od košarke ističu se tek raspoloženi Carroll (još se nije u potpunosti vratio što je vidljivo na sporim reakcijama u obrani, ali našao je ruku u napadu) i Wade koji konačno nešto ubacuje da održi Heat u egalu. Srećom po Heat, na startu četvrte na parketu je konačno Dragić i Miami odmah može računati na redovan dotok poena jer Dragić rutinski zabija skok-šuteve iz driblinga s poludistance, ali i vrhunski razigrava iz istih situacija, tako da Heat 6 minuta prije kraja dolazi do svoje najveće prednosti na utakmici, +7.

U biti, utakmica je ista kao i prošla, samo čekaš da Miami složi par poštenih minuta poput ovog perioda u kojem Dragić briljira i da uzmu utakmicu. Deng je opet zaključao DeRozana u kupaonicu, Lowry je vidljivo agresivniji i trudi se ne razbijati ritam u napadu uzimajući otvorene šuteve umjesto da ih propušta, iako ih uglavnom ne pogađa, tako da Raptorsi negdje moraju pronaći nekoga tko će ih vratiti u utakmicu. Carroll nastavlja igrati agresivno, koristi to što ga ne može čuvati Deng i napada reket, međutim ključnu rolu u povratku Toronta u završnici odrađuje Valanciunas koji energijom u oba smjera jednostavno nadigrava Whitesidea. Skupio je sve bitne skokove u oba smjera (bez njegova dva ubačaja nakon skoka u napadu nema šanse da bi se Raptorsi izvukli), odlično držao poziciju u postu, a uspio je čak i zabiti iz post-upa pored Hassana. Inače, zanimljivo je istaknuti da oba trenera gotovo cijelu četvrtinu na parketu imaju Rossa i Greena, dakle namjerno žrtvuju IQ u oba smjera ne bi li imali čovjeka na parketu koji može ubaciti otvoreni šut, mislim da i to dosta govori o samoj utakmici.

Kako god, zahvaljujući borbenosti svog centra Toronto je u prilici uzeti utakmicu, imaju +4 na 40 sekundi do kraja i onda Miami tricom Wadea u još jednom bezidejnom napadu, a takvi su uglavnom kada Dwyane pimpla na sredini igrališta po 15 sekundi, dolazi do nove prilike. Praktički, ovakav pokušaj Wadea nije previše različit od one Lowryeve trice s centra, tako da Miami vraća Raptorsima za prošlu utakmicu. Iako Lowry ubacuje dva skok-šuta s poludistance, nova trica Heata, ovaj put Dragićeva, donosi produžetak. I, u još jednoj inverziji prošle utakmice, Toronto je taj koji igra suvislije - dok Miami i dalje pokušava kroz Johnsonove solo pokušaje, Raptorsi u energije Carrolla, Valanciunasa i Lowrya imaju dovoljno da relativno mirno privedu susret kraju.

Heat može žaliti za propuštenom prilikom, da nisu onako očajno otvorili utakmicu ili makar da su ubacili još poneki skok-šut (što su možda i mogli da su više koristili Dragića u pick & rollu umjesto da su ovoliko jahali Wadea i Johnsona u izolacijama) mogli su imati 2-0 i seriju praktički zaključenu. Doduše, za očekivati je da će dobiti puno veći doprinos sporednih igrača na domaćem parketu i da će to biti presudna razlika u odnosu na ovu utakmicu u kojoj je Toronto uspio brojnošću opcija maskirati neučinkovitost glavnih potrošača. U principu, Heat nema razloga za brigu dok god je serija u ovim okvirima gdje presuđuje to koliko će trica ubaciti Carroll ili koliko će skokova u napadu skupiti Jonas. Jedino što ih treba brinuti je eventualno Lowryevo buđenje, sada je opet na onoj razini kao u prvom dijelu serije protiv Indiane gdje nije mogao šutirati, ali je nalazio načina biti koristan, što je već samo po sebi problem. A ako su ona dva skok-šuta u završnici nešto više od slučaja, ako mu se uz koncentraciju i borbenost vratila i ruka, onda bi se serija mogla razvući duže nego se čini u ovom trenutku.

Filed under: bball 6 Comments
5May/167

19

Posted by Gee_Spot

HAWKS @ CAVS, G2

Atlanta ima osvježen plan u obrani, odmah su stavili Millsapa na LeBrona kako bi mu otežali kreaciju i dolazak do obruča (LBJ vjerojatno ni ne osjeti kada se usput sudari s igračem Bazemoreova kalibra, kao auto kada pokupi mušicu), što znači da Cavsi imaju mismatch s Loveom na Bazemoreu (kojega ni u jednom trenutku nisu trebali koristiti kao što je bio slučaj protiv Pistonsa gdje su Lovea redovno spuštali u post, takva je ovo bila utakmica u kojoj je šut s perimetra bio dovoljan, što ne znači da već u sljedećoj Love neće dobiti prilike šljakati u sredini).

Budenholzer tako u teoriji radije bira smrt od eventualnog post-upa nego od Jamesovih šetnji kroz reket i to je njegovo pravo, eutanazija je legalizirana u NBA i svatko ima mogućnost izabrati kako želi da ona bude provedena. S tim da nisam siguran da su Cavsi sinoć previše pitali Hawkse da li preferiraju pasivniji pristup problematici, jednostavno su im zabili cijeli niz injekcija u obliku trica i tako im skratili muke.

Prema naprijed, osim napadanja Lovea u 2 na 2 igri, primjetna je tendencija razigravanja Korvera, za što su Hawksi pripremili hrpu akcije ne bi li ga nekako oslobodili na šutu. S druge strane, Cavsi uglavnom ne vrte ništa za Smitha, pa je nakon uvodnih 6 minuta Earl svejedno ubacio tricu i dugu dvicu naspram jedne otvorene duge dvice Korvera. I u ovom matchupu kristalizira se upravo najveća razlika između dvije momčadi - dok jadni Korver mora pretrčati maraton da se otvori na šutu, Smith u par sekundi driblingom u mjestu može iz ničega kreirati dovoljno prostora za otvoreni šut.

Kad uz tu nadmoć u atleticizmu, koja se osim u LeBronu manifestira ponajviše u Thompsonu koji je u ovoj seriji jednostavno zlata vrijedan zbog posla kojega obavlja u obrani i, još važnije, skoku u napadu, Cavsi još dobiju i večer u kojoj ne mogu promašiti s perimetra (8 od 12 za tricu u prvih 12 minuta, uglavnom otvoreni pokušaji, od kojih je 4 ubacio Smith naspram 0 Korverovih), jasno je da gosti ovdje nemaju što tražiti. Kvragu, čak i Love, usprkos svim problemima s branjenjem pick & rolla, uživa u ovom matchupu jer on i Horford su praktički isti igrač, klasični krilni centri puno više naslonjeni na vještinu nego na snagu, koji najbolje funkcioniraju pozicionirani na laktu okrenuti licem košu i koje su treneri pretvorili u spot-up ispušne ventile na perimetru. Love je puno talentiraniji kreator, Horford ima puno viši defanzivni IQ, a u ovoj seriji prednost je definitivno na strani Lovea koji ipak nema takav teret u oba smjera na svojim leđima kao protivnik.

Bud je opet rano krenuo miksati kako bi rasporedio snage, Lue je opet ostavio startere na parketu predugo, ali nakon te njihove prve šihte duge 9 minuta već su imali +11 koji su do kraja četvrtine postali +15 zahvaljujući raspoloženom Smithu. A nakon što Cavsi otvaraju drugu s novih 5 trica u 4 minute i nakon što je jasno da je i LeBron naštimao ruku (3-3 ukupno, 2-2 u ovom periodu u kojem predvodi klupu), utakmica je praktički gotova - domaćini imaju +25 nakon samo 16 minuta i ostavljaju dojam da bi bilo tko iz publike, pod uvjetom da ima odgovarajući dres, mogao ući na parket i staviti tricu.

Atlantini pokušaji da kontrolira reket tako nisu imali nikakve svrhe jer Cavsi u reket nisu ni ulazili, dosta je bilo potezati iz vana - nakon još jedne infuzije trica (suludih 18 u prvom poluvremenu ukupno, što se još čini i malo obzirom da je dojam bio kako im jedna upada barem svaku minutu) odlaze na veliki odmor s +38 u džepu. Sad, osim ove šuterske perverzije, treba istaknuti i kako su već psihički potpuno rastreseni Hawksi (mislim da je Spahijin glavni zadatak na poluvremenu bio dijeliti apaurine) uspijeli u zadnjih 5 minuta, tijekom kojih su Cavsi samo tricama utrpali 15 poena, zabiti 4 koša. Slovima, četiri.

Inače, u ovom periodu Cavsi igraju isključivo s 5 vani formacijom, uopće ni ne pokušavaju igrati kroz post ili ulaze do obruča, a Lue nalazi sjajnu petorku s Loveom i Freyom kao visokima. Ovaj dvojac pod košem prošlu utakmicu nije dobio ni sekundu, svoje stretch visoke Lue je uglavnom držao razdvojenima, ali u ovoj seriji, obzirom na minimalnu opasnost koja prijeti od Millsapa i Horforda kao tricaša, mogu bez problema igrati značajnu minutažu.

Treba li uopće spominjati nastavak? Recimo samo da nakon novih par trica Smitha i LeBrona odmah na startu Cavsi hvataju najveći plus večeri, 41, kao i da Hawksi konačno počinju parirati šuterski (i jedni i drugi ubacili su 4 trice u ovom periodu). Ali, minus ublažuju tek u zadnjoj kad Cleveland na svom rosteru konačno nalazi čovjeka koji ne može ubaciti tricu - Jamesa Jonesa. Koji me, tko zna zašto, opet vraća na temu eutanazije.

Filed under: bball 7 Comments
4May/160

18

Posted by Gee_Spot

HEAT @ RAPTORS, G1

Čovječe, Casey ne samo da se nije vratio Scoli, već je u startnu petorku instalirao Powella umjesto Pattersona kako bi imao potrebnog swingmana viška za ganjati vanjsku četvorku Miamia. Rookie dobiva zadatak umarati Wadea presingom, Carroll je na Johnsonu (opet vrlo lukavo, ovo otežava Iso-Joeu kreaciju kroz mismatch, znači gledat ćemo ga isključivo u spot-up roli), a to znači da će DeRozan morati čuvati Denga. Malo riskantno, ali i vjerojatno najbolje što se dalo smisliti. Miami pak zadužuje Johnsona za DeRozana, s tim da preuzimaju na pick & rollu, ali ne i na blokovima bez lopte gdje starina Joe očekivano ne uspijeva ispratiti prvog strijelca Raptorsa. Jasno je odmah da će DeMar imati piknik u odnosu na prethodnu seriju ako će ga Miami nastaviti braniti na ovaj način, međutim to i dalje nije dovoljno ako Raptorsi ne smisle još nešto.

To još nešto je pokušaj forsiranja igre kroz Valanciunasa ne bi li izbacili Whitesidea iz takta, ali tu se odmah pokazuje da ovo neće biti matchup u kojem će domaćini previše profitirati. Valanciunas izvan reketa nije prijetnja, a u postu ima problema izgurati Hassana. Iskreno, mislio sam da će moći nešto napraviti na snagu, ali Whiteside je dovoljno čvrst, a Jo-Val nema tehniku da stvori prostora za kvalitetan pokušaj iz post-upa. Međutim, ono što ima je ogromna količina energije i samo kroz taj smetlarski učinak uspijeva napraviti dovoljno da barem drži dvoboj pod košem u egalu. A u egalu je i utakmica, početno opipavanje mišića s obje strane prošlo je s dosta nervoze i grešaka, s tim da je vjerojatno najznačajniji moment bio Whitesideov raniji izlazak iz igre radi istegnuća koljena za koje se vrlo brzo ispostavilo da je u redu.

Oba trenera rotiraju maksimalno, sva 4 iskoristiva igrača klupe Raptorsa su na parketu kao dio druge postave uz DeRozana, kod Heata pak uz Richardsona i Winslowa šansu dobiva Amare ispred McBoba, ali i Green koji je nekako i logičan suparnik Rossu, praktički i jedan i drugi smiju biti na parketu samo zajedno. Prvu zanimljivost gledamo na startu druge, kod Raptorsa nema one već klasične postave s Lowryem i rezervama već je tu od startera jedino Carroll. Sad, obzirom da je Lowry opet očajno otvorio utakmicu, vjerojatno se radi samo o tome da mu je Casey malo produžio odmor i sam svjestan da Lowry protiv Richardsona neće previše napraviti. Spo je pak nešto oprezniji, tri rezerve su na parketu (s tim da nakon ulaska Valanciunasa vadi Amarea i stavlja Haslema koji je ipak čvršći u kontaktu pod obručima), a veterani su podijeljeni u duete, u prvoj šihti veći teret minuta nose Wade i Deng, sada je pak red na Dragića i Johnsona.

Interesantno, Miami je već ovdje odustao od preuzimanja na DeRozanu jer su svjesni da imaju dovoljno igrača koji ga mogu čuvati (Johnson, kako se vrlo brzo utvrdilo, nije jedan od njih), pogotovo ako na parketu imaju istovremeno Denga i Winslowa (a priliko je dobio čak i Green te je čak i on dužinom predstavljao problem). Spo očito nema namjeru previše riskirati u ovakvim momentima, radije rotira Wadea i Johnsona nego da makne dva najbolja bočna defanzivca s parketa i to je super stvar za Heat. A uopće cijelo prvo poluvrijeme je nekako super za Heat jer su bez problema ostali u egalu usprkos tome što Wade nije pokazao ništa i što je Whiteside zbog straha od ozljede na parketu bio puno manje nego je trebao. Obrana i šut iz vana su očekivano pouzdani, imaju dovoljno razigranih igrača i, najvažnije, dvije udarne opcije domaćina izgledaju neutralizirano. Od kada ga je manje-više za stalno preuzeo Deng, DeRozan se smirio (nakon uvodnih 3-3 do kraja poluvremena uzima samo još 4 posjeda od kojih realizira jedan), a Lowry se opet boji uzeti bilo kakav šut (kad kažem boji mislim doslovno, čovjek odbija otvorene prilike i radije baca loptu nekom drugom čime totalno ruši ritam u napadu). Praktički, Toronto isto ima sreće što je Ross raspoložen šuterski i što je Valanciunas umjesto s Hassanom veći dio minuta pod košem odrađivao protiv Haslema.

U trećoj Heat postaje svjestan da bi ovo mogli uzeti i u par navrata prijete ozbiljnijim odvajanjem. Wade se lagano budi, Hassan je non-stop na parketu, Deng je na DeRozanu, Richardson i Winslow igraju kao rutineri, a i Dragić lagano počinje igrati lepršavo kao u završnici serije protiv Hornetsa. U biti, samo je užasno spori ritam utakmice kriv što Heat na kraju treće nema više od sitnih +5. Također, zanimljivost ovih prvih 36 minuta je u tome što Miami ima 86% za tricu, ali iz samo 7 pokušaja. Raptorsi su s pokretnijom startnom petorkom odradili dobar posao tjeranja spot-up opcija na ulaze, koji su onda rezultirali s dosta izgubljenih lopti jer se mnogi nepotrebno griješili kad bi se našli u slash & kick situaciji. Da su kojim slučajem igrali malo brže, potezali više trica i poklanjali manje tih nesuđenih povratnih lopti igračima Toronta, Heatovci bi imali barem +15 na kontu obzirom na ovakvu partiju Raptorsa.

Da je Miami u ovim trenutcima bolja momčad potvrđuje i otvaranje četvrte gdje predvođeni Dragićem gosti za čas odlaze na +10. Razlog zbog kojega prednost ne raste opet se krije u njihovim promašenim zicerima i neforsiranim izgubljenim loptama - u zadnjih 12 minuta izgubili su ih čak 5, na sulude načine, a fascinantan je podatak da su usprkos tome što je Dragić najveći dio utakmice kontrolirao loptu sa samo 3 izgubljene, sekundarne opcije u svojim pokušajima driblanja ili dodavanja izgubile 14 posjeda. Uz sve probleme s kontrolom lopte, Miami još u završnici mora preživjeti loše izdanje Wadea koji iz izolacija sinoć nije mogao napraviti ništa osim po običaju potrošiti najveći dio posjeda na pimplanje. Toronto tako uz puno sreće drži priključak, iako praktički nisu pokazali ništa posebno čime bi zaslužili priliku dobiti utakmicu - DeRozanu upada par krumpira u pravom momentu, Valanciunas se standardno bori pod koševima, a Lowry, koji cijeli playoff ne može pogoditi zicer, ubacuje tricu/molitvu s centra koja donosi produžetak.

Gdje Miami konačno uspijeva spojiti 3-4 minute koncentrirane košarke i riješiti utakmicu. Koju su potpuno zasluženo dobili iako su se njen veći dio sami sebe pokušavali upucati u nogu. Heat je tako već u prvih 48 minuta serije pronašao obranu za Toronto, točnije pokazalo se kako Deng bez problema može odraditi sličan posao kao i George na DeRozanu, a kako je Lowry i dalje nastavio igrati kao Ronnie Price, na toj strani parketa stvari izgledaju poprilično jasne. Toronto je trebao 19 poena Rossa da se uopće kotrlja, ali nakon što su ih u zadnje dvije tekme protiv Pacersa spašavali Powell i Patterson, novi joker nije bio dovoljan, a teško da ih Casey još ima previše u rukavu. Na drugoj strani parketa pak Miami ima gomilu rezervi, što šuterski, što kreatorski i samo trebaju zaigrati malo ozbiljnije, kroz više strukture u napadu (posebice ako zavrte nešto na strani bez lopte kako bi oslobodili tu i tamo šutera, a ne da sve akcije budu povratne nakon pick & rolla), da iskontroliraju ovu seriju od početka do kraja.

BLAZERS @ WARRIORS, G2

Harkless je očekivano na Klayu, to je logičan potez Stottsa, ali još važnije je inzistiranje da Plumlee igra zonu i potpuno ignorira Boguta, što je taktika primjenjena u drugom dijelu prošle utakmice. Ovim je napad Warriorsa brzo doveden u probleme, Klay može pobjeći kroz višestruke blokove, ali ne može napadati s loptom u rukama i tek tako šutnuti preko čuvara, pa nema dovoljno opcija za razbiti zonu oko reketa Blazersa. Samo 5 poena u prvih 6 minuta utakmice tako jasno pokazuju da će Warriorsima bez Stepha glavno napadačko oružje u ovoj seriji ipak biti smallball jer, s udarnim šuterom relativno pod kontrolom i dva igrača bez dometa na šutu uokolo, teško je zabiti dovoljno.

Blazersi donose i neke novosti u napadu, igraju s puno manje grča i ne prezaju od uzimanja šuteva (Aminu promašuje tablu, ali zabija i dvije trice), a Harkless koristi činjenicu da ga nitko ne čuva kako bi, umjesto da bezveze stoji na perimetru, napadao reket kao dodatni skakač. Uglavnom, puno raspoloženiji gosti u tih spomenutih 6 minuta već imaju +14. Sad, to bi nekim momčadima već bila poprilična rupa, ali ne i Warriorsima koji imaju rješenje za stizati i puno veće minuse. Samo, ovdje su oni ti koji su tvrdoglavi, umjesto smallball postave na parketu imaju Varjeaoa, tako da do kraja prve ne uspijevaju ozbiljnije srezati minus, dapače ostaju na -13.

Prve naznake smallballa gledamo početkom druge četvrtine, ali Speights na petici nije isto što i Green. Plus, Stotts uključuje u rotaciju i Robertsa, što si u ovom minutama dok Warriorsi igraju s Barbosom i Clarkom može dozvoliti, tako da sada ima dodatnog driblera uz McColluma. Dakle, prošla je još jedna šihta od 6 minuta u kojoj se Warriorsi nisu makli iz rupe, dapače čak su se i dodatno ukopali dozvolivši pad na -17. Dok Kerr za završnicu druge konačno nije na parket poslao ono što smo svi čekali - hibridnu verziju postave smrti u kojoj je, uz već standardnog Livingstona umjesto Currya, zaigrao i Clark dok je Iggy hvatao zraka nakon što je uzalud predvodio B petorku. Iako Klay i dalje ne može pogoditi ništa (samo 7 poena u prve 24 minute), presingom Warriorsi stvaraju kaos kojem Blazersi nisu dorasli - pokušao je Stotts čak igrom bez visokog uz Aminua kao peticu, ali samo je uz otvoren perimetar dobio i otvoren reket. Prednost se već otopila na -10, a Iggy se još nije ni vratio na parket.

S njim u akciji tijekom zadnje 4 minute domaćini dolaze na -3, dok konačno Aminu nije prekinuo post Blazersa novom tricom. Dok su Warriorsi imali discipline ostati na čovjeku usprkos svoj agresivnosti i preuzimanjima, Blazersi su se gubili u obrani ostavljajući otvoren perimetar, što Golden State u svom stilu koristi da napravi seriju. Međutim, njihov povratak nije trajan jer Portland sada već lagano kuži da osim tricama u ovom odnosu snaga mogu do poena i kroz tranziciju što rezultira ipak odlaskom na odmor s +8 (od svih pozitivnih pomaka koje je donijala odluka da se igra agresivnije u napadu možda je najveći bio upravo u tranziciji gdje su Blazersi netipično nadigrali Warriorse).

U nastavku opet gledamo kako se domaćini muče zabiti s Bogutom na parketu - iako stanje nije onako dramatično kao prvom prilikom, ipak ne uspijevaju smanjiti zaostatak. Kerr je tako starterima još jednom dao nepotrebno dugu šihtu, sa istim učinkom - u ove dvije šihte po 6 minuta na početku prve i treće Warriorsi su gađali s 27% iz igre. Srećom, Kerr umjesto Varejao na parket šalje Ezelia, koji osim energije donosi i nešto što Andy više nema, a to je sposobnost realizacije zicera u reketu. Blazersi se i dalje drže na desetak poena plusa, ali samo zato što je Lillard upao u zonu i zabio 4 trice u četvrtini (ukupno 17 poena u ovom periodu).

Dakle, 36 minuta utakmice je iza nas, a Golden State je od starta u podređenom položaju, osim u onih 6 minuta koje su igrali s Greenom na petici. Kerr tu kombinaciju čuva za kraj, a sada je važnije preživjeti otvaranje treće. I to je lako izvesti kada umjesto Clarka, Barbose i Speightsa na parketu imaš Klaya, Draymonda i Ezelia. Malo po malo, Warriorsi su u egalu, a onda u zadnje 3 minute na parketu je konačno najbolja postava i pobjeda je osigurana. Stotts opet pokušava igrom bez centra, ali ove postave s Crabbeom ili Hendersonom umjesto visokog skakača sinoć su u 5 minuta akcije ostvarile -12. Sad, zašto nije pokušao još jednom s Plumleeom ili Davisom kada je u završnici prvog poluvremena bilo jasno da Green ima problema finiširati pored njih? Čim se našao na brisanom prostoru dva ulaza je završio zakucavanjem, a prije toga je u 38 minuta akcije imao tek 4-10 na obruču. Tko zna, možda Stotts igru s nekim tko može čuvati obruč čuva za sljedeću utakmicu kako ne bi ostao bez prilagodbi koje može povući.

I tako su smallballom Warriorsi pokrili probleme startne postave, a u Ezeliu su pronašli peticu koja u ovoj seriji može biti od koristi u napadu (za razliku od Boguta koja uglavnom gleda po perimetru kome će postaviti blok ili s kim će odigrati hand-off, Ezeli je jednostavno napadao centre Blazersa u sredini i nije im dao da pomažu uokolo i čuvaju obruč).

Snašli su se domaćini pred izazovom i tako oduzeli Blazersima priliku, vjerojatno najbolju koju će imati, da ukradu utakmicu u Oaklandu jer teško će im se opet zalomiti ovakva šuterska večer (13 trica uz 43% šuta) uz ovakvo bacanje minuta na beskorisne postave od strane Warriorsa. Kerr je tako opet odradio onih par poteza potrebnim da se dođe do pobjede, a sada je pitanje što će poduzeti u sljedećoj da se nova upadanja u rupe ne bi dogodila. Doduše, moguće je da Aminu neće ubaciti svoje trice, ali, ako Steph ne zaigra ni u sljedećoj, a navodno bi mogao, onda će definitivno trebati više smallballa (sinoć samo 8 minuta) i više Ezelia (samo 14). I po mogućnosti ne dizati Varejaoa s klupe.

Filed under: bball No Comments
4May/166

SECOND (ROUND) GUESSING PODCAST

Posted by ispdcom

Sickre. Gee. Druga runda. Prva runda. Treća smjena. Zijevanje. NBA. Novi player. Novi ultra kratki podcast je tu, slušajte ga i skidajte (sad je olakšano) koliko želite jer je cijena bandwidtha fiksna. Za idući put sredim i subscribe botune i ostalo, za ovaj put je dovoljno progresa.

Filed under: bball 6 Comments