ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Aug/1612

WAY TO EARLY PROJECTIONS – SOUTHWEST

Posted by Gee_Spot

Osvrt na preostalu diviziju, zadnji post u osmom mjesecu. Lani je Eurobasket dao tema za popuniti deveti mjesec, što ćemo raditi ove godine pojma nemam. Postovi o palačinkama?

SPURS

SCORE: 55-27

Zamjena Duncana s Gasolom trebala bi ostaviti Spurse na kursu tako da neke veće šokove ne treba očekivati. Dapače, obzirom na ozbiljan pad forme koji je u prošloj sezoni pokazao Duncan (izuzevši onu zadnju odigranu četvrtinu u karijeri protiv Oklahome gdje je zabio hrpu pokušaja na obruču kao da je znao da igra posljednju utakmicu, cijelu sezonu mučio se s realizacijom) prelazak na Gasola trebao bi biti čak i plus u napadu - osim što je bolji šuter s puno većim rasponom, Pau je u ovom trenutku i igrač s puno više rješenja na laktu i u post-upu, bilo kao strijelac, bilo kao asistent. Dakle, Pop će moći igrati puno više akcija kroz njega i ta raznovrsnost bi trebala garantirati da napad Spursa ostaje u top 5, a mogućnost da koristi i Gasola i Aldridgea na vrhu posta trebala bi dodatno olakšati život Leonardu i pretvoriti ga u još učinkovitijeg igrača.

Iako je i ovaj stari Duncan što se pokretljivosti, a posebice čitanja igre i pozicioniranja, bio miljama ispred Gasola, Pau u pravoj roli usidrenog centra može pomoći dovoljno defanzivno da i obrana Spursa funkcionira do jedne razine kao i ranije. Posebice jer Duncan lani nije proveo previše vremena na parketu - nešto veća minutaža, kvaliteta u defanzivnom skoku i raspon ruku ispred obruča omogućit će Spursima da i s Gasolom budu top 10 obrana. Samo, ono lanjsko povijesno gaženje obrambenim učinkom neće biti moguće ponoviti jer Spursi više neće moći imati istovremeno na parketu Leonarda i Duncana, idealnu kombinaciju za njihov sistem. S njima na parketu, dozvoljavali su samo 94 poena na 100 posjeda u prosjeku i tu su radili ogromnu razliku. I to, ovo moramo naglasiti, protiv startnih petorki. Iako će Leonard i Green i dalje činiti najbolji defanzivni bočni dvojac u ligi koji će držati obranu na razini, takvu dominaciju bez Duncana ipak neće biti moguće ponoviti.

Ali, opet kažem, znat će izvući iz Gasola dovoljno. Puno veći problem mogla bi biti igra klupe gdje su Spursi lani dobivali sjajne partije od svih uključenih. Mills i Ginobili su sijali teror presingom na loptu protiv nedoraslih bekova, a pod košem je sjajnu rolu odrađivao West. Čak je i Diaw igrao više nego dobru 1 na 1 obranu po cijelom parketu. To će biti teško ponoviti u novom izdanju jer Lee definitivno nije lucidan igrač kao Diaw, a i pitanje je može li Dedmon odmah pohvatati konce jedne poprilično zahtjevne role. Iako je mlađi, skočniji i viši od Westa i neupitno je solidan šljaker, teško je očekivati da može držati reket pod kontrolom snagom volje kako je to često radio West. Na kraju, da će Mills i Manu opet odigrati onako, odnosno da će Mills biti toliko na parketu i da će Manu igrati toliko kvalitetno, to se teško opet može poklopiti, a nakon njih previše opcija nema. Također, dosta je da Green i Leonard na neko vrijeme ispadnu iz rotacije da se pokaže manjak tijela na boku gdje Anderson i Simmons teško mogu održati kvalitetu na potrebnoj razini.

Uglavnom, poanta je da se lani obrambeno Spursima puno toga poklopilo i da će ove sezone morati malo pasti na zemlju. Isto tako, očekivati od ovog rostera, pod uvjetom da udarne opcije budu zdrave, da padne ispod onog raspona od 55 do 60 pobjeda, besmisleno je. Spursi će nastaviti biti Spursi čak i bez Timmya, što je valjda najveći mogući kompliment organizaciji koji možemo izreći.

GRIZZLIES

SCORE: 42-40

Usprkos dovođenju Parsonsa, Grizlije čeka mučenje kao i lani ako misle ostati u playoffu. Stilski će to možda izgledati drugačije jer će ih umjesto hrpe NBDL prolaznika i skrpanog rostera nositi dobro znani veterani, ali mjesta pretjeranom optimizmu nema. Jasno, mogući su i idealni scenariji u kojima će Conley u 29-oj godini podići razinu igre na onu od prije par godina umjesto ovoga što pruža zadnjih par sezona (ajde, to bi se moglo dogoditi), gdje će Gasol bez većeg pada u produkciji nastaviti gdje je stao prije ozljede stopala (zbog koje još nije ni počeo trčati iako je kamp pred vratima, dakle ovo je teže očekivati) i gdje će Parsons odraditi sezonu bez pojave novih problema s leđima ili koljenima (po kojima je opet prčkao ovoga ljeta), međutim s ovakvom jezgrom oprez je preporučen.

S tim da je bitno napomenuti da u ovim ranim projekcijama u obzir uopće ne uzimam potencijalni broj minuta, dakle one su bazirane na čistom talentu i nekom okvirnom dometu svih igrača. Što bi značilo da će one detaljne buduće projekcije, kada dodatno smanjim očekivanu produkciju od Gasola i Parsonsa, vjerojatno biti i niže. Uglavnom, ako ovdje ne vodimo računa o najgorem scenariju, u čemu je problem s Memphisom? Pa, prvenstveno u tome što imaju katastrofalnu klupu na kojoj nema poštenog oslonca, a zatim i što nisu u stanju zaokružiti kvalietnu petorku. Tony Allen više nije igrač za 30 minuta po večeri, tako da će imati ogromnih problema složiti vanjsku rotaciju, što će dodatno naglasiti manjak opcija na pozicijama playmakera i trojke. Praktički, ne uspije li Troy Daniels zabiti dovoljno trica u ono minuta što dobije, moguća je katastrofa.

Z-Bo bi trebao nastaviti dostojanstveno stariti i njegova produkcija nije problem (mada je i tu moguć regres), iako je naravno problem to što njegov boravak na parketu tjera Gasola izvan reketa, zbog čega Grizliji nikada nisu bili više od prosječnog napada i zbog čega su toliko ovisili o elitnoj obrani kako bi ostvarili rezultat. S post-operacija verzijom Gasola i Chandlerom na perimetru, teško mogu računati na elitnu defanzivu i ove godine.

Pozicija četvorke je manji problem jer u Wrightu i Greenu imaju pristojne rezerve pod košem, ali daleko od toga da su i oni igrači koji mogu nositi veći teret od kratkih smetlarskih rola. S tim da su oni mila majka za ono što imaju na ostalim pozicijama. Mislim, kada će uz jednodimenzionalnog Danielsa jedan od većih oslonaca biti Ennis, koji je lani odigrao solidnu završnicu za Pelicanse koji su već odavno bili digli ruke od sezone, zbog čega mu je iz nekog razloga Memphis ponudio garantirani ugovor iako su ga otpustili mjesec dana ranije jer im nije bio dovoljno dobar, to sve govori. Problem back-up playa je posebice izražen, tu će definitivno morati nešto napraviti jer rookie Baldwin kroz ljetnu ligu nije pokazao da može odraditi takvu zahtjevnu rolu za momčad koja cilja na doigravanje. Jednostavno, u NBA igrati bez bekova koji mogu driblati nije preporučljivo, a Memphis izgleda pokušava izgurati sezonu s doslovnom jednim. Koji je možda drugi najplaćeniji igrač lige, ali da je znao što ga čeka, možda bi pristao i na manju ratu.

ROCKETS

SCORE: 42-40

U nešto su boljoj situaciji od Memphisa čisto zato što je očito da, ako izvuku iole pristojnu sezonu od Andersona, nema šanse da ne završe s top 10 napadom. Harden na visokom pick & rollu s Capelom, okružen s Beverleyem i Andersonom u kornerima te Arizom kao trećim ispušnim ventilom negdje na vrhu perimetra, garancija je solidnog protoka poena jer na koji god način da braniš ovu akciju netko će doći do otvorenog šuta, bilo Capela na obruču, bilo Harden na potezu od perimetra do obruča, bilo ova preostala trojka na perimetru. Dakle, s te strane nema pretjerane mudrosti i pitanje oko D'Antonia nije uopće koliko može više izvući od napada koji je već i lani bio više nego dobar, posebice što se tiče tempa i šutiranja, nego kako će podijeliti minute i role da maksimizira ukupan učinak. Ako barem do neke mjere održi obranu iznad vode, Rocketsi bi trebali u doigravanje, ako dozvoli da se sroza više nego lani, opet ih čeka borba za osmo mjesto. A poznavajući D'Antonia, upravo to bi se moglo dogoditi jer izgurati sezonu samo s Capelom kao aktivnim visokim koji može pomagati na perimetru, neće biti lako.

Na papiru ta udarna petorka ne bi trebala biti toliko loša zbog presinga Beverleya, stoperskih kvaliteta Arize i Capeline dužine u sredini. Samo, Harden i Anderson su takve rupe da je dovoljno da Ariza još jednom odigra nezainteresirano kao lani da sve potone. Također, ni klupa nije nešto. Kad Harden odmara mogu u njemu sličnoj roli koristiti Gordona jer pravog playmakera na jedinici ionako nemaju, ali bit će zanimljivo kako će itko, a posebice Nene koji treba loptu na bloku da bi bio od koristi, funkcionirati s Beasleyem koji će po običaju trošiti 4 lopte po napadu. Izvuku li ikakvu energiju s klupe od ovih klinaca koje su okupili mogu biti presretni, ali bojim se da će ovisnost o Hardenu i idealnoj petorci na parketu biti itekako izražena. Što bi opet moglo biti više nego dovoljno za drugo mjesto u diviziji, što bi, usprkos tome što je nekoć ponosni Southwest došao do kraja jednog ciklusa, trebalo biti dosta za osigurati doigravanje.

PELICANS

SCORE: 38-44

Njihove namjere tijekom ljeta bile su očite, pojačati roster defanzivcima, ali pri tome su zaboravili na jednu bitnu stvar, a to je dovesti talent. Izuzmemo li Jonesa, koji bi ako ikada posloži glavu i tijelo mogao biti solidan suradnik Davisu u nekim šihtama, Pelicansi doslovno nemaju igrača osim Davisa i Holidaya koji može napraviti nešto s loptom sada kada je izvjesno da će Tyreke opet propustiti dobar dio sezone zbog rehabilitacije koljena - u ovim projekcijama vodi se kao treći igrač i jedan od samo četvorice s IOR-om startera (četvrti bi trebao biti Hill kojega čeka poprilična rola kao stopera na perimetru i povremenu smallball četvorku), dakle izgledno je da će u budućim projekcijama kada mu odredimo skromnu minutažu potencijal Pelicansa pasti još niže. Galloway i Frazier tako će dobiti hrpu prilike kreirati, a to nikako nije dobra vijest za Gentryev napad. Ako će Holiday ostati u komadu i ako će se Davis pomaknuti prema učinku od prije dvije sezone, onda i usprkos tankom rosteru mogu u borbu za osmo mjesto u playoffu, pod dodatnim uvjetom da poslože rotacije i izvuku maksimum od igrača poput Hilla, Moorea i Hielda. Pa i Asika. Međutim, ako će Gentry i dalje inzistirati da Davis bude nešto što nije (kreator licem košu umjesto pick & roll finišer), čak i ako Davis opet bude imao problema u napadu nakon dodatnog trening kampa, stvari nema spasa.

Uglavnom, Pelicansima treba top 10 napad kakvoga su imali pod Williamsom usprkos svim taktičkim problemima, a njega neće biti lako dobiti s ovakvim opskurnim rosterom. Dakle, sve karte su bacili na obranu gdje s Davisom nikada nisu bili ni prosječni i gdje je očito da će im uz poboljšanu defanzivu na perimetru trebati i učinak klasičnih petica od kojih će nekako morati izvući između 2500 i 3000 minuta. A uložiti ikakve nade u Ajincu i Asika, koji je lani uletio u onu katatoničnu Biedrins fazu karijere, ne čini se kao mudra odluka.

MAVS

SCORE: 37-45

Dobra vijest - u ovom trenutku barem nikome nisu dužni pick. Loša vijest - stiglo je vrijeme da prepuste doigravanje potentnijima. Gle, imaju Carlislea koji će iz pick & rolla, Dirkovog vječnog mismatcha u vidu šuta iz vana i hrpe osrednjih bekova izvući maksimum, ali ovaj put je možda stvarno put kada to neće biti dovoljno. Startna petorka djeluje solidno, defanzivno možda i bolje nego lanjska, ali na tom dijelu parketa Dallas može sanjati išta više od prosječnog učinka obzirom da su Deron i Dirk u ovoj fazi karijere čunjevi na poligonu. Dakle, trebat će im poseban napad ako misle biti posebni, a to s Dirkom u 38-oj godini neće biti lako ostvariti. Jasno, nema šanse da Carlisle dozvoli da budu ispodprosječni na tom dijelu parketa, što bi uz pristojnu obranu trebalo omogućiti i ovu sezonu borbu za osmo mjesto. Nešto više od toga teško je očekivati, posebice u situaciji kada nikad ne znaš koliko će utakmica izvući od Boguta.

Sad, na klupi ima nešto talenta, Powell i Anderson daju im dozu energije, Curry daje novu igračku Carlisleu koji će od back-up combo igrača uvijek izvući sve što može u svom do savršenstva dovedenom sistemu, tako da, ako uspiju preživjeti u sredini reketa improvizacijom kao lani, mogu preskočiti Pelicanse te pratiti Memphis i Houston. A onda je zadnjih tjedan dana sve moguće, pa tako i da po treći put u četiri zadnje sezone čekaju do zadnjeg trena kako bi osigurali mjesto među 8.

Filed under: bball 12 Comments
23Aug/1617

RIOCAST! – PART TWO

Posted by Gee_Spot

U drugom dijelu podcasta Sickre i Gee odgovaraju na vaša, uglavnom odlična, pitanja. Ipak, treba znati, jedan mudar čovjek je jednom rekao kako nema glupih pitanja, samo glupih odgovora.

Filed under: bball 17 Comments
23Aug/1614

RIOCAST! – PART ONE

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee u osvrtu na OI košarkaški turnir, optimistični u pogledu HR košarke valjda po prvi put od 1997.

Filed under: bball 14 Comments
22Aug/1621

WAY TO EARLY PROJECTIONS – NORTHWEST

Posted by Gee_Spot

Osvrt na OI sutra u podcastu, tako da vas pozivam da ostavite pitanja ako ih imate jer noćas se zahvaljujući čudesima moderne tehnologije planira uber-ljetni-OI podcast koji bi trebao trajati barem 100 minuta (dakle, dobrodošla su i pitanja o gastronomiji, sedmoj umjetnosti i pornografiji, ne samo košarci). A sada malo razmišljanja o možda najzanimljivijoj diviziji iduće sezone.

BLAZERS

SCORE: 45-37

Iako momčadi koje ostvare potencijal ranije od očekivanja imaju običaj u godini nakon pasti s razinom izvedbe, a samim time i rezultatima, Blazersi su izgradili dovoljno dobru zaštitnu mrežu da se za njih ne treba bojati. Koliko god se činilo suludim trošiti na osrednji roster, u Portlandu očito vjeruju da je snaga u brojnosti jer sada su dodatkom Ezelia i Turnera izbrusili i rubove rotacije. Iako sam čuo i neka mišljenja o tome kako bi im bolje bilo zadržati Hendersona nego ovoliko plaćati Turnera, kad izbacimo dolare iz konteksta, a očito su za taktički dio priče nebitni, ova zamjena je veliki plus jer Blazersi sada konačno imaju tog trećeg playmakera na vanjskim pozicijama na kojega se mogu osloniti. Ni jedan od njihovih bočnih igrača nije bio kreator, posebice to nije bio Henderson, a dodatni playmaker će svakako pomoći da se rasterete Lillard i McCollum, samim time da se izvuče još više iz napadačkog potencijala uokolo. Ezeli pak, sve i da ne bude ništa više od back-up centra, opet je iskorak defanzivno u odnosu na mrtvog Kamana.

Naravno, njihove role nisu ključne, ključno je da u komadu ostanu Lillard i McCollum, a zatim i da Stotts nastavi crpiti maksimum iz talenta kojega ima na raspolaganju. Leonard bi trebao preuzati još veću rolu u napadu i njegov razvoj je x-faktor njihove sezone. Lani je pokazao u periodima za što je sposoban, kada kombinira ubacivanje trica s kvalitetnim defanzivnim skokom on je ogromno oružje, veće nego Plumlee kao energični smetlar i robotski sekundarni kreator. Dobiju li taj iskorak na petici, uz standardno elitnu produkciju na jedinici te više nego solidan učinak od dvojki (Crabbe je dobio lovu kako bi i dalje omogućio nesmetano pomicanje McColluma na poziciju playa), samo treba riješiti rotaciju na krilnim pozicijama i ovaj roster može i do 50 pobjeda.

Vonleh i dalje ima svoje mjesto u momčadi kao defanzivac, ali vidjeli smo da je Aminu kao stretch četvorka optimalno rješenje i ako krenu od starta s ovakvom podjelom uloga već tu bi mogli dobiti poneku bonus pobjedu u odnosu na lani. Na trojku uz Harklessa ionako mogu uskočiti i Crabbe i Turner tako da rješenja imaju više nego dovoljno. Uglavnom, Blazersi su tu da ostanu, a kako je odlaskom Duranta pozicija lidera u diviziji ostala prazna, odnosno kako su Clippersi i Spursi u laganoj silaznoj putanji sa svojim rosterima, tko kaže da neće možda i prije očekivanoga zauzeti njihove pozicije? U svakom slučaju, namučit će ih. U doigravanju.

JAZZ

SCORE: 45-37

Valjda ove godine neće zakazati? Lani im je u završnici nedostajalo zdravlja, iskustva i raznovrsnosti, ove sezone bi se to trebalo promijeniti, a samim time i oni bi se trebali izdignuti iz hrpe 50-50 momčadi. Defanzivno bi trebali postati top 5 momčad, što im lani nije uspjelo zbog ozljeda Favorsa i Goberta. Odigra li barem jedan od njih dvoje cijelu sezonu, takvo dostignuće ove sezone ne bi im trebalo izmaknuti, što bi ih čak i uz ostanak napada u osrednjosti, trebalo pogurati prema 50 pobjeda i sigurnom mjestu u doigravanju. Jednostavno, uz dva fenomenalna centra u sredini koji su uz to naučili zajedno funkcionirati i u napadu na više nego pristojnoj razini, te uz hrpu vanjskih igrača od kojih nijedan nije obrambena crna rupa već upravo suprotno, sve osim fokusa na obranu kao temelj identiteta bilo bi neprirodno.

Uglavnom, ta njihova petorka Hill-Hood-Hayward-Favors-Gobert trebala bi biti temelj, a velika stvar ove sezone je što ni klupa nije loša. Exum bi trebao biti plus igrač u obrani, a dok se on traži nemaju brige jer Mack je lani po dovođenju iz Atlante upravo sjajno kliknuo na tom dijelu parketa. Lyles u drugoj sezoni bi trebao biti od još veće koristi i definitivno neće biti lošiji od Bookera koji je imao ogromnih problema s obranom, posebice perimetra. Kako Diaw i Johnson nisu dovedeni radi obrane, očito je da nemaju toliko specijalaca koliko bi možda trebali, ali, kad uzmemo u obzir da im je startna petorka moćna, očito da će od klupe prije svega tražiti impuls u napadu.

Koji bi trebao ostati slabiji dio igre, ali također uz tendenciju rasta. Hill je idealan šuter i sekundarni kreator na poziciji jedinice za njihov sistem koji u Haywardu i Hoodu već ima dvojicu igrača sposobnih zavrtiti napad ulazom i driblingom, tako da bi rast učinka s ove pozicije na kojoj su lani doslovno krvarili sam po sebi trebao biti dovoljan da ih stabilizira. Uz to, napredak Hooda i Lylesa, povratak Burksa, a zatim i dovođenje Johnsona i Diawa koji bi trebali stabilizirati igru klupe prema naprijed, vjerojatno znače i nešto bolji šuterski učinak. Zahvaljujući Haywardu i Hoodovom iskoraku nisu imali toliko problema u startnoj postavi s tricom usprkos tome što su igrali s dva visoka u sredini, ali na klupi im je nedostajao i pošteni kreator nakon ozljede Burksa, ali i poštene spot-up opcije. Sada se pak ne moraju osloniti samo na skromnog Inglesa i očajnog Burkea kojega su poslali u Washington, već imaju Macka, Burksa i Johnsona kao potencijalnu sporednu postavu sposobnu čak i ukrasti poneku utakmicu. Ako išta izvuku od Exuma i ako je išta ostalo u Diawu, kvragu, mogli bi imati jednu od boljih klupa u ligi što je ogroman plus u odnosu na lani.

WOLVES

SCORE: 41-41

Može li mlada momčad samo uz pomoć trenera napraviti iskorak od desetak pobjeda koliki im prognozira sistem ako pri tome nije dodala važnijeg igrača na roster? Pa, ako je taj trener Thibs, možda i može - Bullsi su skočili čak za 21 pobjedu kad su Del Negra zamijenili Thibsom. Istina, dodali su tom prilikom Boozera koji je svakako poboljšao roster, ali zar je zamjena Brada Millera, koji je godinu prije odradio više nego solidnu sezonu, s Carlosovom glavom punom paste za cipele zaslužna za takav napredak? Ili je zamjena klauna jednim od najvećih stručnjaka svoje generacije, uz kvantni skok mlade jezgre predvođene Roseom ipak odigrala važniju rolu? Wiggins ulazi u treću sezonu (kao i Rose tada), Towns u drugu (Noah je bio nešto iskusniji, ali Towns je puno kvalitetniji), a Thibs dolazi na mjesto valjda najgoreg trenera lani u NBA koji je sam koštao Wolvese barem 4-5 pobjeda. Statistički, Wolvesi su završili dvije pobjede ispod očekivanog scorea, ali način na koji je Mitchell trošio minute uzeo im je zasigurno još nekoliko prilika, tako da gledano u takvom kontekstu ovaj iskorak od 12 pobjeda možda možemo gledati i kao iskorak od 5-6 pobjeda, a tu već nema nikakve sumnje da je tako nešto realno i ostvarivo.

Ukratko, ako će opet imati najbolju petorku na raspolaganju veći dio sezone, Wolvesi bi trebali ganjati playoff i preskočiti usput neke veteranske momčadi. Klupa je i dalje tanka i mogla bi ih koštati boljih rezultata, ali u zdravom Bjelici, Dunnu i Aldrichu možda imaju jezgru na kojoj bi mogli složiti poneku solidnu sporednu postavu. Za prvu fazu jednog dugoročnog projekta ionako je najvažnije da mlada trojka LaVine-Wiggins-Towns dobije gomilu minuta zajedno, po mogućnosti uz Rubia i Dienga veći dio vremena (nešto što je Mitchell izbjegavao prvi dio prošle sezone jer je kao pripremao klince). A onda se s vremenom može popraviti i učinak s te dvije trenutno upitne pozicije - koliko god solidni Rubio i Dieng bili, njihov plafon je već dosegnut i tu će dugoročno morati naći bolja rješenja kako bi olakšali život sada već očitoj udarnoj trojki.

NUGGETS

SCORE: 38-44

Svojevrsno je čudo da je Denver lani uspio s onakvom produkcijom s pozicije playmakera ostvariti 33 pobjede, tako da bi to definitivno trebali smatrati njihovom donjom granicom. Mogu li napraviti novi mali iskorak čisto na račun boljih igara Mudiaya i Nurkića, odnosno uz godinu iskusnije Jokića i Harrisa koji bi trebali nastaviti sa solidnim igrama? Pa, svakako je moguće, ali za to će im trebati nešto od zdravog Chandlera i još jedna odlična sezona Gallinaria i Bartona koji su pod Maloneom igrali košarku života. Svakako bi trebali napredovati u obrani, možda dođe i do još lani najavljenog bržeg napada pod Maloneom, tako da bi i relativno skromnih 18-23 ostvarenih u Denveru mogli skočiti na npr. 23-18, što bi već samo po sebi trebalo biti dovoljno za napredak. Skroman, jer za nešto više ipak nemaju zvjezdanu kvalitetu jedne Minnesote, a i Malone, uz svo dužno poštovanje, ipak nije Thibs. Zbog toga mi se ovih 38 pobjeda koje im daje sistem čine previsokim, iako nema prilagodbe kontekstu koja će im sigurno srezati score u pravim projekcijama, sve i da igraju u vakumu Nuggetsi se ne čine kao momčad čija razina talenta može garantirati ovako solidan rezultat.

Tako da je teško reći hoće li se ozbiljnije uključiti u lov na playoff ili će nastaviti plivati u sličnim vodama. Također, nakon onako loše rookie sezone teško je reći koliko Mudiay stvarno može u drugoj godini, sistem mu jasno ne vjeruje previše jer iskoraci iz močvare u kojoj se lani nalazio ne dolaze olako - možda će i postati kvalitetan NBA playmaker i granični all-star, ali za to će mu trebati puno više od jednog ljeta. Dakle, pokaže li se da su grozne igre lani više rezultat spleta okolnosti nego stvarnih Mudiayevih kvaliteta u igranju košarke, Denver bi mogao i ostvariti ovakvu relativno pozitivnu projekciju. Ipak, obzirom na dosta tanak roster i činjenicu da se teško baš sve može poklopiti, a zatim i činjenicu da su uglavnom okruženi kvalitetnim momčadima i da će teško do laganih pobjeda, neki značajniji iskorak ipak će pričekati neku buduću priliku. Uostalom, dva iduća drafta su poprilično dobra i možda im se i ne treba žuriti jer upravo na njima pronađu lidera koji im je potreban.

THUNDER

SCORE: 38-44

Poprilično depresivan score, ali score koji nužno ne mora biti išta više od donje granice. Ako će Russ cijelu sezonu biti u komadu, svakako će imati šanse dobiti 50% utakmica jer u gomili njih će upravo on biti najbolji čovjek na parketu. U onoj sezoni u kojoj je Durant muku mučio sa stopalom ostali su bez playoffa, ali ipak su se vrtili oko 50% sa slabijim rosterom tako da bi nešto slično mogli izvesti i sada kada uz Russa imaju iskusnija izdanja Kantera i Adamsa te Oladipa umjesto Waitersa. Ne zaboravimo, te je sezone i Ibaka propustio dosta utakmica zbog ozljede, tako da su itekako osjetili kako je to igrati samo s Russom i svejedno su u završnici sezone u kojoj je ovaj sam vukao ostvarili respektabilnih 10-8. Sad, to razvući na cijelu sezonu, u dosta gustom kontekstu u kojem praktički imaš 11 momčadi koje s pravom računaju na playoff u konferenciji, bit će zeznuto, ali ne i nemoguće, pogotovo ako će opet trebati tek 41 pobjeda za ulazak među 8 kao lani.

Uspije li Russ održati napad iznad vode, negdje u okvirima prosjeka, što neće biti nimalo lako s ovakvim manjkom šuterskog potencijala, obrana bi trebala biti znatno pouzdanija nego prije dvije godine sa zrelim Robersonom i Adamsom te Donovanom na klupi. U tom slučaju mogu se gurati do cilja, ali jasno uz jako, jako malu marginu pogreške. Naime, s ovakvom rupom na trojci gdje će izgleda opet dobar dio minuta morati odraditi Singler i s upitnom produkcijom s četvorke, teško je igrati na rezultat, pa sve i da Oladipo donose elitnu produkciju na dvojku i da budu debelo u plusu na tri od pet pozicija. Mislim, s dosta rupa su igrali i do sada, ali ipak je taj čovjek koji ih je krpao bio Durant. Oladipo, koji je trebao biti dodatak, sada je u situaciji da bude nositelj i koliko je to god dobro za njegove brojke, teško da može biti dobro za OKC. Ali, hej, kažu fantasy stručnjaci da je Russ sada najbolji izbor za prvi pick dogodine, to je ionako najvažnije. Sad će moći kanalizirati svog unutarnjeg Kobe Bryanta koliko god želi.

Filed under: bball 21 Comments
18Aug/1625

S-RIO!

Posted by Gee_Spot

Kako su i Francuzi odigrali gore nego je itko mogao očekivati u oba smjera, tri prve utakmice bile su totalna kamilica. Litva nije dočekala čudo, nisu pronašli formu preko noći i Australci su ih pregazili pokazavši još jednom da će dati papra i Amerima u Finalu. Španjolci se nisu ni oznojili protiv Francuza, za razliku od kojih su barem došli na utakmicu. Standardno dobra obrana, na drugoj strani Gobert i Batum kao da su već bili na letu za Ameriku. A kad smo kod Amerike, kod njih se barem dalo vidjeti neke promjene koje bi trebale pomoći u obrani zlata.

Jordan je startni centar umjesto Cousinsa, a uz limitiranje minuta DeMarcusu, po prstima su dobila još dva kritična defanzivca, Irving i Anthony. Njih Coach K. nije imao muda staviti na klupu, ali im je ozbiljno srezao minutažu, što je ostavilo više prostora za bolje defanzivne opcije poput Lowrya, Georgea i Butlera. I, ništa manje važno, konačno nam je omogućilo gledati više Duranta u roli četvorke uz Georgea i povremeno Butlera kao partnere na trojci koji su omogućili puno pokretniju i precizniju obranu. Neće biti lako protiv Španjolske, ali već s ovakvom podjelom minuta i rola djeluju ozbiljnije u oba smjera.

Jedina interesantna utakmica tako je bila ova zadnja.

Očekivano neizvjesna, uz gomilu promjena ritma i hrpu zanimljivih detalja kad već nije bilo previše ljepote u igri. Za Srbe nije krenulo idealno, Kalinić brzo upada u probleme s osobnima tako da ostaju bez najbolje opcije za staviti na Bogdanovića, a agresivna obrana Hrvatske, koja je riskirala s ostavljanjem Mačvana slobodnim na perimetru kako bi imala čovjeka viška u sredini, solidno brani pick & roll viškom tijela umjesto riskantnim pomaganjem ili preuzimanjem od strane centra. Međutim, Mačvan zabija dvije trice i daje Srbiji ono potrebno u ovom slučaju, a nešto kasnije to radi i Jokić kada dobiva priliku igrati kao stretch četvorka uz Raduljicu (očekivan potez, sasvim solidno je igrao obranu na Šariću ostavljajući mu dovoljno prostora za šut, ali ne i ulaz).

Te trice razvodnile su agresivnost Hrvatske obrane, tako da Teodosić sada ima nešto prostora za ulaz, a i centrima je lakše doći do napadačkog skoka i Srbi hvataju zalet. Samo, onda kao i svaki put do sada na ovom turniru, kreće Bogdanović s imitacijom Kobea Bryanta i trpa tricu za tricom, prvo za egal, onda i za vodstvo. Nošeni njegovim učinkom, Hrvati opet lete, pa i usprkos manjku opcija u napadu i nevjerojatnoj količini izgubljenih lopti, odlaze na poluvrijeme s +6. Čak ni ti problemi s kreacijom, a ovom prilikom i sa skokom, nisu pomogli Srbima jer njihov napad je nastavio biti kilav šuterski, čim su stale trice s pozicije stretch četvorke opet su se počeli mučiti u potrazi za raspoloženim opcijama. Tu je definitivno pomogao i Babić, uz Planinića najkonstantniji igrač zadatka u Riu kojega Hrvatska ima, koji u paru sa Šarićem bez problema omogućava preuzimanje na ovim pozicijama 3 i 4, čime je Petrović dobrim dijelom riješio problem prostora koji je u startu ostavljao visokim šuterima Srbije.

Uopće, ta postava s Bogdanovićem na dvojci kao šuterom s minimum odgovornosti u obrani, uz Babića i Šarića kao all-round hibridnim krilima koja u oba smjera igraju po potrebi, izgledala je kao neriješiv problem za Srbe. Samo, ni ovako raspoloženi Bojan, ni ovako solidna obrana, sami po sebi nisu garantirali ništa - s previše izgubljenih lopti i slabim defanzivnim skokom ostavljali smo Srbima previše dodatnih prilika kojima su jednostavno volumenom nadoknađivali manjak šuterske efikasnosti. Tako da se po tko zna koji put dalo vidjeti kako nas manjkava produkcija s pozicija playmakera i centra košta.

Petrović u nastavku radi još jedan zanimljiv potez, daje odmah šansu Hezonji uz Simona kao playa što je radio još od prve utakmice protiv Španjolske, nadajući se da Hez može ubaciti koju tricu, ali i da dužinom može pomoći u obrani. Iako se ovo nije pokazalo uspješnim jer Hezonja još uvijek uglavnom pojma nema što treba raditi na parketu osim ako ne poteže trice s 9 metara, potez je ovo koji treba pozdraviti jer nije da s Ukićem imaš išta bolje opcije u napadu. Samo, možda je ovo bio krivi trenutak za inspiraciju ovakvog tipa jer kako su na drugoj strani Srbi zaigrali s tri beka u smallball postavi s Kalinićem na četvorci, nije baš mudro bilo ostaviti na klupi jedinog igrača koji igra nešto nalik na obranu na perimetru.

Ubacivanjem ovog drugog Bogdanovića u igru uz Teodosića i Markovića počele su nevolje jer Srbi su sada već igrali na jednoj višoj razini čim je Bogdan stavio par trica, uz to lakoćom probijajući mekanu obranu perimetra. Počeli su jednostavno napadati ove naše problematične defanzivce poput Simona i Bogdanovića, pomoć je kasnila jer je obrana bila previše razvučena, a čak je i Kalinić pokušavao igrati 1 na 1 kako bi dodatno opteretio obranu Hrvatske i tu su Srbi prelagano počeli dolaziti do zraka u napadu. U obrani je Đorđević također povukao dobar potez, počeo je preuzimati Bogdanovića s nižim bekovima kako bi mu otežao primanje lopte i razbio ritam (jer, logično, sada ga odmah tjeraš da igra bliže košu kako bi iskoristio mismatch u visini umjesto da poteže trice iz driblinga), tako da je i napad Hrvatske vrlo brzo potonuo u zahod. Kad lošijoj igri u oba smjera dodaš klasični Šarićevski brain fart period (par izgubljenih, par nepotrebnih prekršaja), dođeš do +20 koliko su Srbi napravili u trećoj četvrtini, što im je prije početka četvrte donijelo finu zalihu od 14 poena.

Šta reći o ovom periodu? Ništa, osim da se poklopilo nekoliko faktora od kojih je ključan bio taj što je "krivi" Bogdanović krenuo zabijati iz vana, anulirajući tako dobrim dijelom učinak "pravog" Bogdanovića iz prvog dijela. Imalo se tu igrati još 10 minuta košarke, a niti su Srbi mogli nastaviti ovako lagano dolaziti do poena, posebice na ulazima, niti su naši mogli igrati ovako lošu obranu.

Uglavnom, u zadnjoj četvrtini bez Bogdana na parketu Srbija opet počinje igrati onako kako je igrala u prvom dijelu, mukom tražeći priliku za bilo kakav šut, dok Hezonja vraća za pruženo povjerenje Petroviću s nekoliko sjajnih poteza kojima malo po malo lomi razliku. Čak i s Šarićem na klupi (konačno je čak i Aco, kod kojega je dobio slobodu i koji je roditeljskim strpljenjem trpio sve greške i mušice, napravio ono što je kad-tad morao svaki njegov trener, sjeo ga na klupu da smiri živce jer je postao totalni problem za svoju momčad, taj temperament se jednostavno još ne može kontrolirati, znam što pričam jer sam isto seljačina iz Šibenika) te s relativno usporenim Bojanom koji tek tu i tamo iznudi poneko slobodno (sad je uglavnom opet Kalinić na njemu i radi puno bolji posao nego na otvaranju utakmice, što mu i nije problem jer Bojan više ne može stajati na nogama - čovjek je odigrao uvjerljivo najviše minuta u Riu, usporedbe radi recimo da nijedan Australac ili Amer osim možda Duranta čak ni nakon sljedeće dvije dodatne utakmice neće uhvatiti njegovu minutažu), Hrvatska uz pomoć obrane, loših šuteva Srba (posebice Teodosića i Kalinića koji su se natjecali međusobno koji je bolji zidar), borbenosti Planinića i Babića (koji imaju doživotno mjesto među 12 za ovdje prikazano) te povremenih bljeskova Simona i Hezonje, dolazi do samo -3 i to za jedva malo više od pola četvrtine.

Srbi samu završnicu igraju bez Bogdanovića koji ispada zbog 5 penala, što je s ovakvim Teodosićem koji ne može pogoditi bazen iz vana problem, ostaju bez tog potrebnog šutera na vanjskim pozicijama i uopće svog najvažnijeg podizača energije s loptom u rukama - iako se preziva Bogdanović, puno više je bitan kao svojevrsni Simon za igru Srbije. Ključni igrač Srbije, Teodosić, igra loše, tako da Hrvatska i u ovom izdanju ima šanse, prvenstveno zbog partije Hezonje koji je tako u najvažnijoj utakmici turnira možda odigrao i svoje najbolje minute u Riu (eventualno je ovako dobru rolu imao protiv Brazila), čime je pokazao da lagano preuzima štafetu od Bogdanovića i da nije ljeto bacio uzalud, udarivši temelje svojoj ozbiljnijoj ulozi u reprezentaciji ubuduće. Bilo je tu i klasičnih previše bahatih trica, ali bez njegove bahatosti Srbi bi ovo dobili lagano s desetak razlike iako su i sami igrali završnicu kao da mrze što su na parketu umjesto u toplom krevetu ispred televizora.

Rasplet pak u klasičnom nadmudrivanju s linije slobodnih pripada Srbima koji uspijevaju obraniti prednost iz treće te iskoristiti dublju rotaciju, ali isto tako je uz malo više sreće (tipa, nedostajala je poneka Simonova trica u ovoj završnici) utakmica mogla završiti i kod naših. Istina, i jedne i druge bi/će pomesti Australci, samo nekome bi možda bolje zvučalo reći da si ispao u polufinalu umjesto u četvrtfinalu. Ne i meni, jer ovaj roster odavno je nadmašio sva realna očekivanja (a i bolje da ih se poštedi daljnje muke dva gaženja koja bi doživjeli, neka Srbija živi s dva poraza od po 20 razlike u sljedeće dvije utakmice, plus barem neću morati slušati analize šansi za medalju koje bi euforična nacija odmah počela sipati) - Hrvatska nije momčad za medalju, a već je pokazala puno više nego se itko imao pravo nadati. Rezultat je dobar, dojam još bolji, a ono još važnije je da se nazire budućnost, da nakon dugo vremena ova reprezentacija ima temelje na kojima će biti privilegij graditi. Šteta što Bojan nije svoju sjajnu igru okrunio pobjedom ili barem boljom partijom u zadnjih desetak minuta utakmice jer ovo je bila samo takva šansa za otići naprijed, protiv stvarno loše verzije Srbije koja je, osim onih 5 minuta u prvoj četvrtini i onih 10 sjajnih uglavnom smallball minuta u trećoj, izgledala kao da ne zna što radi. Što je dobrim dijelom vezano uz formu Teodosića koji je i ovom prilikom igrao kao lošija verzija Ukića, i to onog Ukića koji ima loš dan u lokalnoj ligi veterana godine 2022. Onda opet, Hrvatska nije bila ništa bolja, osim bljeska Bogdanovića u prvom dijelu i Hezonje u drugom, nije pokazala previše, tako da se nema za čim žaliti. Evo, ni meni nije žao što sam se probudio ovako rano iako me oči i mozak bole od razine igre koju su nam obje ekipe prezentirale, bilo je barem zanimljivo. Bez brige, legao sam u 22.00, odradio svojih 5 sati sna i sad se bacam na excell i projekcije dok se djeca ne probude tako da je, hvala na brizi, sve pod kontrolom, nisam odjednom počeo navijati sat da bi gledao košarku, božesačuvaj. Ali, 2019. i 2020. bi baš i mogao.

Filed under: bball 25 Comments
16Aug/1610

Q-RIO!

Posted by Gee_Spot

Faza po grupama je završena, imamo 8 repki koje idu dalje i prava stvar tek počinje. Turnirski ritam i automatsko ispadanje kao "nagrada" za lošu večer daju onu dodatnu draž ovim utakmicama koje do sada nisu baš oduševljavale kvalitetom. Opet, uzorak od 5 tekmi (barem u B grupi he he) više je nego solidan da na osnovu njega donesemo neke zaključke oko viđenog koji će pomoći u najavi iduće faze. Stoga idemo na posao, uz izračun prosječnog broja posjeda te napadačke i obrambene učinkovitosti koji će nam omogućiti da zaokružimo sliku, prošetati ćemo po grupama i onda na kraju dati prognozu ala Vakula za četvrtfinale.

A

Nisam ozbiljno shvatio Kinu i Venezuelu ni u najavi, nisu dali razloga da ih uzmem ozbiljno ni sada, tako da sam ih jednostavno izbacio iz kalkulacija uzevši u obzir samo međusobne susrete 4 udarne momčadi skupine. Svi su ih ionako peglali bez većih problema tako da rezultati ne bi bili bitno drugačiji i to mi se čini puno važnije od samih brojki, ta činjenica da nitko od favorita nije imao apsolutno nikakvih problema protiv autsajdera. Pobjede baš svih išle su preko 20 razlike, a nagraditi Amere, samo zato što su zbog šire klupe i stila igre bili u stanju otići i preko 40, činilo mi se manje bitno.

Uostalom, to bi samo maskiralo činjenicu da su u sljedeće tri utakmice Ameri potpuno zakazali u obrani, podsjetivši na trenutke na onu prvu momčad koju je vodio Krzyzewski tijekom svog mandata i koju su Grci razguzili pick & rollom u nezaboravnom polufinalu 2006. Nije slučajno jedini ne-NBA dres kojega imam u ormaru onaj Papaloukasa koji je prije 10 godina Amerima radio istu stvar kao i Delly neki dan. Što naravno ne znači da ću uskoro imati i Dellyev dres u ormaru. Iako, nikad ne reci nikad, volim košarkaške dresove. Jedini kojega baš nikada ne bih stavio u ormar, pa sve i da je napravljen od lavande i da nudi doživotnu garanciju protiv moljaca, to je onaj Ukićev. Toliko znam.

Uglavnom, ne bi me čudilo da u polufinalu gledamo sve 4 momčadi iz ove grupe jer su usprkos određenim problemima pokazale više nego dovoljno da opravdaju status s kojim su došli u Rio.

1. AUSTRALIJA +11.9

PACE: 79.7

ORTG: 113.2

DRTG: 101.3

Najugodnije iznenađenje turnira i apsolutno zasluženi broj 1 u ovom pregledu jer igraju najbolju košarku, što je očito i pogledom na parket i na brojke. Šokiran sam kako dobro je Bogut odigrao na svježinu nakon što praktički nije nastupio u pripremama, uostalom u najavi sam izrazio ozbiljne sumnje u njegove mogućnosti da odradi ozbiljne minute obzirom na ozljedu koljena koju vuče iz Finala. Kad ono, čovjek igra kao da je opet u pitanju utakmica broj 5 protiv Oklahome. Potpuno fokusiran i napaljen, valjda odlučan da dokaže Warriorsima kakvu grešku su napravili olako ga otpisavši, navodno ima dozvolu od Dallasa da igra bez ikakvih ograničenja (čisto sumnjam obzirom da je poznat Cubanov stav prema reprezentativnim okupljanjima, a onda opet, Bogut je takav tip da ga vjerojatno boli neka stvar za Cubanovo mišljenje).

Uglavnom, s njim na parketu Australci su dobili potrebnog lidera oko kojega su se ustrojili i jednostavno im se sve poklopilo - možda nemaju razvikane klince na raspolaganju, ali konačno su na jednom natjecanju okupili sve najbolje veterane koje imaju. I svi su u odličnoj formi, iznenađujuće zdravi i pokretni. Osim za Boguta isto vrijedi i za Inglesa koji baš nije briljirao na pripremama tako da se može zaključiti kao su Australci osim taktički otišli na NBA razinu i u pogledu fizičke spreme, posebice u odnosu na ostale momčadi - uostalom, ne zaboravimo da Spursi i Warriorsi dobrim dijelom kondiciju i spremnost svojih rostera duguju upravo Australskim stručnjacima i tehnologiji Catapult Sportsa, također iz Australije. Zasigurno i reprezentacija od svega ovoga ima koristi, uostalom nemaju jezičnih barijera te im je lakše dolaziti do insiderskih informacija iz NBA i uz to još imaju sredstva da ih implementiraju u relativno kratkom roku, a plus je što im igrači redom igraju u franšizama koje su poznate po tome da razvijaju IQ igrača (Spursi i Warriorsi su praktički mali rudnici znanja iz kojih crpe). Tako da nije slučajno da Bogut, Mills i Ingles baš tako dobro funkcioniraju - u suštini su već navikli na slične sisteme kroz igre u klubovima.

Uz sjajnu pripremu, svakako je bitno što su igrači i taktički postavljeni u role koje im odgovaraju. Dva su ključna poteza koja su povukli, a to su žrtvovanje Baynesa na četvorci kako bi Bogut mogao doći do izražaja na centru (Baynes ubaci tu i tamo nešto u sredini kada zaigra kao back-up petica, ali uglavnom se žrtvuje u oba smjera, igra smetlarsku igru u sredini i poteže dosta loših šutava s poludistance, dakle rijetko ima priliku biti post-up monstrum kojega smo gledali na zadnjem WC-u) i guranje Millsa u rolu catch & shoot beka u kojoj čovjek trenutno jednostavno briljira (tako su olakšali dolazak do izglednih prilika svom najboljem strijelcu koji se uglavnom otvara kroz blokove bez lopte, usput se ne dovodeći u situaciju da pimplanjem kroz pick & roll i naknadne izolacije guši napad). Jasno, da pri tome Delly nije u stanju pravovremeno proigrati, odnosno da Bogut nije u stanju istovremeno vrtiti akcije na perimetru i zabijati na obruču nakon što se otvori kroz blok koji mu uglavnom postavi neki od bekova, ove prilagodbe bile bi uzaludne, ovako su sastavni dio uspjeha.

Plus, tu je i jedan detalj kojega moj um naviknut na NBA utakmicu dugu 48 minuta nikako da zapamti, a taj je da u ovim 40 minutnim dvobojima ima puno manje potrebe miksati i da kvalitetna startna petorka znači puno više od dubine. Kada imate ovakve veterane u formi na raspolaganju, činjenica da ih možete držati na parketu 75% vremena bez brige o umoru ili posljedicama (i onda ih još možete odmoriti u utakmicama protiv Kine i Venezuele) velika je stvar i praktički čini trenera suvišnim.

Jasno, svaki iole ozbiljniji fan košarke postavlja si pitanje kako Australci mogu ovako efikasno igrati s dva klasična visoka bez dometa na šutu tijekom 40 minuta, a uglavnom tako igraju (Anderson i Bairstow redovno su na parketu, nešto sitno dobije i Motum). Pa, rješenje je klasično, a sve polazi iz gomile horns setova koje je Bogut doktorirao s Warriorsima još u doba dok je igrao s Leeom u paru. Također, Australci koriste isti trik kao i Warriorsi kako bi Boguta učinili opasnim izvan reketa, a taj je što koriste njegove dobre strane u napadu, postavljanje blokova i asistiranje kroz hand-off igru, čime ga iz negativnog igrača pretvaraju u korisnog. I pri tome ga izvlače još dalje od lakta, praktički na perimetar. Nije zgorega spomenuti i kako je Ingles svojevrsni doktor košarke bazirane na horns formacijama jer je kao član Jazza itekako svjestan što treba raditi kako bi napad bio tečan s dva klasična visoka na parketu i njegovi brzi sekundarni asisti kojima se otvara napad na strani bez lopte još su jedan ključan detalj igre klokana.

Akcije na postavljene obrane se uglavnom odvijaju tako da Bogut izlazi s jednog lakta visoko, često i metar iznad perimetra, ili na pick ili na hand-off, dok se Baynes rotira s drugog lakta prema reketu, najčešće pri tome koristeći blok kako bi se otvorio sam u sredini. Ako ova inicijalna akcija ne rezultira dobrim pokušajem, centri mijenjaju mjesta i praktički stalno kruže u potrazi za prostorom (flex akcije u kojima podjednako često primaju blokove od bekova kao što ih postavljaju prava su škola košarke), pri čemu Australci nikada nemaju više od jednog čovjeka u sredini. Dakle, kretanjem centara stvorili su stretch formaciju koja nije idealna zbog tog nedostatka dodatnog šutera koji bi im omogućio da igraju pravu Princeton košarku s neprestanim blokovima i cutovima, ali koju protivnici ovdje na turniru svejedno imaju ogromnih problema braniti čak iako nemaju toliki prostor za pokrivati. Jednostavno, ono što ne mogu dobiti samom formacijom, Australci stvaraju neprestanim kretanjem i visokim IQ-om prilikom čitanja igre tako da su svejedno uvijek jedan korak ispred obrane.

S tim da osim manjka koncentracije obrana s kojima su se do sada susreli treba istaknuti i kako svi uglavnom igraju agresivno i izlaze na loptu umjesto da ostave jednog čovjeka u sredini i prepuste Australcima poludistancu. Konstantna zona s centrom te agresivna 1 na 1 obrana na loptu rješenja su za ovakav tip košarke - Australci imaju hrpu sjajnih sekundarnih dodavača u Bogutu i Inglesu koji će znati kazniti svaku zakašnjelu rotaciju i zato ih treba što više svesti na izolacije i manje učinkovite šuteve. Možda to netko i shvati u sljedećoj fazi natjecanja jer u ovoj prvoj sve tri momčadi s kojima su igrali jednostavno nisu mogle pratiti takav ritam u napadu 40 minuta.

Osim kretanja, cutova i dodatnih pasova, Australci odlično vrte i 2 na 2 igru skrivajući visokog viška po osnovnoj liniji, uz Inglesa u jednom korneru i Millsa koji se uvijek otvara kroz blok na drugoj strani. Praktički, gomila je tu poznatih NBA akcija i nije ni čudo da su ovako efikasni protiv protivnika koji su i napadački i defanzivno puno slabije pripremljeni.

Također, još jedan bonus koji su imali je profil protivnika. Naime, ni Srbija bez Bjelice ni Francuzi s ovom verzijom Diawa nemaju stretch četvorku koja može kazniti njihovu obranu u kojoj četvorka, a to je često Baynes, ima ogromnih problema s izlascima prema perimetru. Australci su se praktički pomirili s ovom slabosti i radije su zaključali reket držeći oba centra u sredini, što im je pak omogućilo i da agresivnije zaigraju na loptu, za što su i Delly i Mills itekako sposobni. Dakle, s jedne strane otežavaju protivnicima ulazak u napad, s druge ih čekaju sa zidom u sredini. U biti, igraju onako kako bi i drugi trebali igrati protiv njih, što je zgodna ironija.

Srbi koji traže rotaciju nisu imali šanse u drugoj utakmici turnira jer jednom kada su se raspucali iz vana Australci su otvorili još više putova ka obruču, a Francuzi usprkos jednoj od boljih partija Diawa ovdje nisu također imali šansu jer to što su dobili od Borisa nije bilo ništa naspram onoga što su pružali Mills i Bogut. Ameri su se pak provukli jer je Carmelo zabio sve što su mu ostavili, dapače upravo koristeći ovu slabost Australaca puno su lakše odradili posao protiv njih nego protiv Srba i Francuza.

Ukratko, ako Mills i Bogut nastave igrati na ovoj razini u napadu, ako Delly i Ingles nastave raditi svoj posao te ako im i dalje uspije braniti ovako reket s dva centra bez penala u vidu previše primljenih trica, Australcima ne gine medalja. Plan igre im je toliko solidan i toliko su u njemu efikasni da će netko stvarno morati ne samo smisliti taktičku kontru, već i biti u stanju odraditi zamišljeno na vrhunskoj razini ako im misli parirati tijekom svih 40 minuta (na tom detalju su pukli i Francuzi i Srbi, jednostavno nisu mogli cijelu utakmicu pratiti tako visoku razinu košarke). A nitko baš nije pokazao formu koja bi nam dala razloga vjerovati da tako nešto može napraviti.

2. USA +6.9

PACE: 81.3

ORTG: 119.7

DRTG: 112.8

Iako ne igraju lijepo u napadu gdje je očekivano prejednostavno natjerati ih na izolacije, posebice Irvinga (što daje za pravo onima koji su se plašili da će Ameri imati problema s kruženjem lopte obzirom na kontrukciju rostera), i dalje imaju najučinkovitiji napad u skupini. Jednostavno, sirovi talent u kombinaciji sa snagom koja se manifestira u kontrama (po običaju igraju na iznad 80 posjeda po tekmi, s tim da nisu više toliko posebni u tom pogledu pored run and guna Argentine, pa i ubrzane Australije koja uvijek gleda odraditi kontru ako je moguće) te napadačkom skoku dovoljan je da ih drži na razini dostojnoj zlata. Tako da je problem isključivo na drugoj strani lopte, u obrani, gdje izgledaju totalno izgubljeno.

I tome je razlog manje roster, iako on nije idealan, a puno više loše vođenje momčadi i slabe taktičke postavke. Coach K. još jednom potvrđuje da je više političar nego taktičar jer mu je važnije da Carmelo i Durant startaju iako je iz aviona očito da bi trebali dijeliti minute na četvorci. Također, koja je svrha u držanju na parketu istovremeno Irvinga i Carmela kao negativnih defanzivnih igrača? Čemu sva sila onih sjajnih swingmana koji su u stanju držati pola parketa pod kontrolom ako nećeš imati jednoga stalno na parketu?

Uz loše rotiranje igrača koje je više bazirano na zaslugama nego potrebama, loša je i taktika koju je postavio Thibs. Kako nema energičnog drugog visokog koji bi čuvao leđa Cousinsu kako su to na zadnjem natjecanju radili Davis ili Faried, DeMarcus nije u stanju čuvati sredinu bez ispadanja, a Ameri iz nekog razloga ne odustaju od agresije umjesto da centra parkiraju pod koš. Jasno, Jordan i Green puno su bolji u ovakvoj akciji i jednostavno bi, ako već žele centra gurati prema perimetru, morali odustati od Cousinsa u rotaciji u korist ove dvojice, ali očito K. nema muda za poduzeti ništa od toga. Nudi tek klasični pogled teleta kao onomad kada ga je masakrirala Grčka i daje samo još jedna potvrdu da se radi o najprecijenjenijem stručnjaku ikada koji je sve rezultate napravio isključivo se oslanjajući na superioran talent.

Individualni talent i činjenica da čak i bez idealnih postava na parketu nalaze načina zabijati (tipa, protiv Francuza baš je Irving poradio na tome da više posjeda troši u pokušajima kreacije za druge umjesto da finišira, a i Thompson je konačno uhvatio ritam s perimetra) i dalje ih ovdje guraju u rolu prvih favorita, ali morat će napraviti nešto s obranom ako ne misle kiksati u polufinalu ili finalu. Nakon što su ih namučili Australci, sličnu kliniku pick & rolla i sekundarnih otvaranja održali su im i Srbi i Francuzi. Nije čudo da su upravo protiv Amera proigrali Teodosić i centri (da su uspjeli dobiti nešto s pozicije četvorke, Srbi bi možda i dobili ovu utakmicu), odnosno da su Francuzi i bez Parkera, predvođeni Huertelom, odigrali najbolju napadačku partiju turnira (tijekom koje je ključnu rolu odradio Diaw). Jednostavno, ne možeš na parketu najveći dio večeri držati postavu u kojoj na pozicijama 1 i 4, a često i 5, imaš loše defanzivce, koje sistem kojim igraju čini još gorima.

3. SRBIJA -8.5

PACE: 78.0

ORTG: 105.0

DRTG: 113.5

Nakon uvodne kamilice protiv Venezuele naletjeli su na Australce koji su ih samljeli jer su jednostavno u boljoj formi. Potpuno posloženi samo su morali igrati svoju igru i čekati da Srbi potonu jer ovi s udarnim bekovima van forme (izgleda da su one ozljede Nedovića i Teodosića tijekom priprema itekako ostavile traga) i bez ozbiljnog rješenja na četvorci nisu u stanju parirati njihovoj razini igre. S Francuzima koji su u sličnim problemima s formom imali su šanse, ali Parker i društvo su ipak ukrali utakmicu koristeći probleme Srba s branjenjem pick & rolla, posebice u završnici utakmice. Koja je očekivano bila rovovska bitka, spora i teška, kako i priliči dvjema solidnim momčadima koje imaju iskustvo, ali trenutno ne i dovoljno baruta.

S tim da Srbi za razliku od Francuza imaju nešto viši plafon, tipa i Teodosić i Nedović bi trebali rasti u formi kako turnir odmiče, uvijek mogu dati više minuta Jokiću koji je nekako pao u drugi plan kako je Raduljica proigrao, a mogu ispitati i nekakvu formulu s Kalinićem na četvorci kada se već ne mogu osloniti na ove nesuđene zakrpe za Bjelicu. Iako nisu briljirali jer nisu imali lidere na koje su navikli, tko kaže da ne mogu eliminirati Hrvatsku već u sljedećoj utakmici i tako se naći tamo gdje su i planirali? Dosta je da Teo na jednu večer uspije pokrenuti slash & kick igru, da dobiju poneku tricu s visokih pozicija i to je to. Obrana pak nije idealna i na nju se ne mogu osloniti, tu jednostavno nemaju potreban profil igrača i ako nalete na šuterski raspoloženijeg protivnika mogu izletjeti odmah.

4. FRANCUSKA -10.4

PACE: 77.3

ORTG: 102.8

DRTG: 113.2

Trebalo je malo da Parker, De Colo i Heurtel nađu ritam, ali sada kada su ga našli djeluju kao momčad koja možda i može ubaciti više od ovog slabašnog učinka kojega su ostvarili u tri bitne utakmice u skupini. Rasli su iz kola u kolo, s tim da im je veći problem obrana od napada - iako su i protiv Australaca i protiv Srba teško zabijali podsjećajući na klasičnu Francusku koja muku muči sa šutom, bekovi su im bili dovoljno raspoloženi da nešto naprave iz pick & rolla i ulaza. Međutim, u tim uvodnim utakmicama problem je bila defanziva, posebice slaba forma Goberta i Batuma koja se itekako osjetila protiv Australije. Kako Gobert dolazi do zraka i hvata zalet izgledaju sve bolje na tom dijelu parketa, ali mislim da možemo zaboraviti one partije kao lani na Eurobasketu ili preklani na World Cupu. Jednostavno, bez kondora Goberta, s ovom više albatros verzijom, nemaju dovoljno u sredini (Lauvergne je plivač u rangu Phelpsa u sredini obrane), a Batum igra na 50%. Dakle, ako se zalomi dobra večer u napadu ove trojke koja dominira s loptom mogu do medalje, ali problem je što idu na Španjolce koji su nezgodni zbog Gasolove sposobnosti da ordinira s perimetra i visokog posta, što bi mogao biti prevelik problem za njihovu trenutnu defanzivu.

B

Ovdje su se stvari maksimalno zakomplicirale što najbolje potvrđuje podatak da je rezultat zadnje utakmice krojio poredak u takvom rasponu da je Hrvatska, koja je spletom okolnosti zasjela na prvo mjesto usprkos negativnoj koš-razlici, u slučaju poraza mogla biti i četvrta. Tijekom turnira Španjolci su se dizali i usprkos dva uvodna poraza potvrdili su da imaju klasu, svi ostali blago rečeno su osrednji.

1. ŠPANJOLSKA +19.3

PACE: 75.8

ORTG: 114.2

DRTG: 94.9

Definitivno nisu ovoliko bolji od Australaca, ali kako ignorirati suludo gaženje Litve koja baš i nije autsajder u rangu Kine? Čak i bez te utakmice, Španjolci su ostvarili solidnih +7.5, što ih i dalje ostavlja na čelu ove skupine i s boljim učinkom od Amerikanaca kada potonjima izbacimo dva treninga odrađena protiv Kine i Venezuele. A glavni razlog za solidan dojam je obrana koja se na prošlom Eurobasketu naučila igrati oko Gasola u sredini i koja je ovdje dodatno pojačana Rubiom (koji sada s Llullom čini jedan od boljih defanzivnih bekovskih dvojaca u Riu) u svim utakmicama osim protiv Nigerije, koju su kao i Hrvati olako shvatili, odradila vrlo dobar posao.

Loše otvaranje turnira Španjolci tako mogu zahvaliti prije svega traženju u napadu, gdje je bilo očito da imaju problema pronaći rolu za Rubia. Bila da je pokušavao igrati s loptom, što se obično svelo na trošenje 15-ak sekundi napada te bacanje lopte Gasolu na visoki post da izmisli poene jer mu svi idu ispod picka, ili bez lopte, što su protivnici jednostavno koristili da ga ignoriraju i ostave dodatnog čovjeka u sredini, Rubio je gušio napad Španjolske. To je problem koji ostaje i koji je tek djelomično rješen šuterskim povratkom u život Rudya, dodatnim izvlačenjem Gasola na perimetar te sve odgovornijom rolom Rodrigueza s loptom.

Iako je u prve dvije utakmice izgledao kao zombi (kojih je klupa Španjolske krcata, Navarro i Calderon su ovdje očito išli isključivo turistički), Rudy je pronašao šut davši tako potrebnu kvalitetu s perimetra napadu Španjolske, a Rodriguez je uz dosta muke pronašao načina funkcionirati i s Rubiom. Da je potonji u stanju zabiti otvoreni šut, bila bi ovo još jedna ubitačna kombinacija koja bi Španjolcima garantirala medalju, ovako postoji šansa da kiksaju već u sljedećoj rundi usprkos još jednom odličnom turniru Gasola koji je ovdje postao još veća mismatch noćna mora nego inače jer gotovo podjednako vremena provodi na perimetru kao i na laktu ili u postu. To je ustupak kojega su Španjolci morali napraviti kako bi sakrili Rubia, s tim da su usput malo odmorili i Gasola koji je očito i dalje pokretač svega i čovjek oko čijih talenata se sve vrti u njihovoj igri, ali koji uz odgovornosti koje ima u obrani jednostavno u ovim godinama ne može vrtiti baš svaki napad kroz sredinu. Čak i ako bude morao, šanse za broncu i dalje postoje jer toliko je još uvijek solidan, ključno je da dobije šutersku podršku nekolicine suigrača.

2. ARGENTINA +2.7

PACE: 83

ORTG: 100.6

DRTG: 97.9

Činjenica da igraju brže čak i od Amerikanaca sve govori, jednostavno su sukladno rosteru sve bacili na run and gun pokušavajući maksimalno koristiti kvalitete svojih bekova. Ginobili ne igra dominantnu košarku, ali zato je nešto veći teret ponio Campazzo koji konačno igra kao pravi južnoamerički combo revolveraš kakvoga Argentina čeka već godinama. Uz solidnu rolu još jednog Bareinog klona Laprovittole, Argentinci su tako uspjeli nametnuti ne samo suludi ritam u napadu, već i agresivnu obranu na loptu kojom su najvećim dijelom sakrili probleme u branjenju reketa gdje osim čupanja i potezanja nisu imali rješenja. Čak i prilagođeno broju posjeda, količina ukradenih lopti koju ostave po utakmici je iznad prosjeka i tu leži i najveći razlog solidnim igrama i rezultatima.

Jer, kao što napadački učinak pokazuje, prema naprijed su loši ili ako vam je draže previše jednodimenzionalni i isključivo oslonjeni na šut iz vana. Ovo je pravi primjer zašto je bitno odrediti broj posjeda jer gledajući koliko koševa ubacuju čovjek bi pomislio da imaju efikasan napad. Stvarnost je upravo suprotna, zahvaljajujući run and gunu Argentinci su prije svega u stanju odigrati dobru obranu na loptu, što su itekako na svojoj koži osjetili Hrvatska i Brazil koji su upravo zbog gomile izgubljenih lopti izgubili utakmice. U napadu pak osim zujanja bekova i njihovih ubačaja iz driblinga imaju tek nešto kvalitete iz vana - Scola šuterski standardno pouzdan uz sve više trica umjesto dugih dvica, Nocioni iznad svih očekivanja kao spot-up opcija, a mladi Garino solidan u 3&D roli, ali i s potrošnjom koja praktički ne ostavlja traga na utakmici s ovoliko posjeda. Delfino očekivano nespreman, ali to nije ni presudno, važnije bi im bilo da imaju nekoga tko se može gurati pod obručima jer ovako jednostavno nemaju balans u napadu, žive i umiru s tricom.

U svakom slučaju, našli su načina funkcionirati, međutim s tek osrednjim izdanjima Ginobilia i Scole koji više ipak ne mogu nositi teret kreacije najveći dio večeri, jednostavno ne mogu zabiti dovoljno da preskoče solidniju obranu usprkos svim kontrama i tricama, što se potvrdilo i protiv Litve i protiv Španjolske.

3. BRAZIL +1.4

PACE: 74.4

ORTG: 104.5

DRTG: 103.1

Ovakav ukupan učinak Brazila najbolje govori koliko je kaotična bila košarka u ovoj skupini. Doduše, izbacimo li učinak protiv Nigerije, Brazil pada na -4.7, što također govori koliko su stvari bile dramatične i izjednačene. Ovo potonje je i bolji odraz onoga što smo imali prilike vidjeti na parketu jer Brazil je igrao valjda najlošiju košarku na turniru od ovih 9 ozbiljnijih reprezentacija.

Ono, prastara makljaža bez ikakvih ustupaka logici. Bacaš loptu Neneu i očekuješ da se probija post-up izolacijama kroz zid iako mu ni u jednom trenutku ozbiljnije ne omogućiš igru barem sa smallball postavama kada već nemaš stretch visokog. Playmakeri vrte pick & roll u kojem nema nikakve sekundarne akcije koja bi stvorila dodatnu opciju za zavrtiti slash & kick, svi su nagurani u reket kao da je 1990. Negledljivo.

Uz to, sve je začinjeno dosadnim ritmom, umjesto da iskoristiš činjenicu da imaš tri brza beka koji mogu povući kontru zatvorenih očiju i da barem nekako pokušaš doći do laganih poena kroz tranziciju, Brazilci uredno šetaju u napad kako bi napali kroz što točno? Vlastiti zid? Uz vidno frustrirane nositelje Nenea, Barbosu i Huertasa, koji su mogli i puno bolje da nisu baš sve pokušavali na silu, te uvjerljivo najgori stručni štab na turniru, posebno tužno je bilo gledati kako su izgubljeni budući stupovi repke Neto i Felicio koji za razliku od veterana nisu tako mirno mogli podnositi nemoć momčadi u napadu, što se itekako osjetilo u njihovim šihtama.

Mislim, nije da su imali roster za napraviti puno bolji rezultat, ali malo ljepše i pametnije se ipak moglo igrati. Ovako samo ostaje zahvaliti Bogdanoviću i Nocioniu što su ih izrešetali i tako eliminirali iz turnira poštedjevši naše oči daljnje patnje, koristeći očite slabosti njihove obrane koja nije imala ni poštenog bočnog stopera ni visokog sposobnog braniti na perimetru.

4. HRVATSKA -1.7

PACE: 75.6

ORTG: 106.6

DRTG: 107.7

Po običaju su prošli dalje s negativnom koš-razlikom, što je valjda već postao standard u eri Bogdanović. Dakle, usprkos zvučnim pobjedama protiv Španjolske i Litve, daleko je ovo bilo od iskoraka u kvaliteti. Opet, maknemo li Nigeriju iz računice, Hrvatska dolazi do respektabilnih +3.6 što ih čini drugom momčadi u skupini i potpuno zasluženim sudionikom sljedeće runde. Što su, objektivno uzimajući u obzir sve viđeno, i bili i jesu. Istina, imali su sreće što su naišli na Španjolce na startu kada su ovi još tražili ritam i što su ukrali utakmicu u kojoj su veći dio večeri bili podređena momčad (na poluvremenu sam otišao spavati uvjeren da će Španjolska nastaviti rutinski odrađivati posao, na kraju je borbenost i upornost dala rezultat), međutim pobjede protiv Brazila i Litve bile su solidne.

Doduše, protiv Brazila smo imali prilike gledati jednu od gorih utakmica turnira, s dvije momčadi koje se muče igrati košarku, ali Bogdanovićeva sjajna forma presudila je, slično kao i do sada. I to je bila ta druga pobjeda koju smo imali pravo očekivati od ovog rostera (dobro, u svom stilu umjesto Nigerije su dobili Španjolce, ali rezultat je isti), a onda su protiv Litve odigrali vjerojatno najbolju partiju. Konačno se poklopilo da je uz dobru šutersku večer Bogdanovića svoj all-round posao na najvišoj razini odradio i Šarić i to je bilo dovoljno. I to je ono ključno saznanje, da u ovom svijetu mediokritetskih reprezentacija, čak i ovako tanka Hrvatska ima šanse dok god funkcionira osnovna zamisao. A ta je ista kao u Torinu - čuvati reket i tako imati donekle oslonac u obrani, u napadu pak držati fige da Bogdanović može napraviti svoje šutevima iz izolacija i da Šarić može dovoljno kreirati na ulazima. Ako pri tome Hez ili Simon nešto ubace iz vana, to je bonus koji vrlo lako može značiti pobjedu protiv svih osim par najboljih reprezentacija.

Sad, očekivati da se uvijek sve poklopi riskantno je, ali pali jer očito je da ni ostale reprezentacije nemaju puno bolji plan igre. Iako je bilo mučno na trenutke gledati probleme s organizacijom napada prisutne u skoro svakoj utakmici (posebice nemoćno djeluju protiv presinga, osim Argentine i Brazil i Litva su skoro okrenuli utakmicu čim su zaigrali agresivno na loptu, čime su još jednom apostrofirali manjak poštene jedinice u petorci) i ako nije lako živjeti sa saznanjem da će svaki drugi napad biti izolacija (a nije, jebiga, koliko god me iritiraju lošom igrom ipak navijam za njih jer su fajteri, zaslužili su podršku, samo nije lako kao košarkaškom snobu živjeti sa spoznajom da postoje jedni Australci koji vrte u jednom napadu po tri akcije kao na treningu i da postoje Hrvati koji doslovno nemaju više od tri uigrane akcije uopće), dok su postotci šuta na ovim često ne baš dobrim šutevima visoki i dok obrana uspijeva nešto obraniti, zar je estetika važna?

Poanta je u tome što je i ovakva Hrvatska ne samo napravila ono što je trebalo da i ovaj izlet bude proglašen uspjehom, već ima i opipljive šanse ući među 4. Ovo prvo mjesto ne garantira im ništa i tu su čisto slučajno, ali nije da s druge strane čeka protivnik koji štima poput Golfovog dizel motora. Ne, ovdje svi klapaju kao Zastava 101 i dok je tako, postoje i šanse. Posebice s ovakvim samopouzdanjem kakvoga trenutno ima Bogdanović koji definitivno pokazuje da je NBA režim rada sjajna stvar i kojemu svaki drugi opskurni NBA igrač kojega trener drži na lancu u ovom trenutku zavidi.

Također, treba spomenuti kako je još jedan detalj u ovom trenutku važniji od samog rezultata, a to je taj filozofijski pomak kojega smo već spominjali i vjera koju je Petrović uložio u buduće nositelje Šarića i Hezonju. Naime, gledajući okruženje reprezentativne košarke, lako je uočiti kako ne postoji previše reprezentacija koje imaju svjetlu budućnost, odnosno izvjesno je kako bi zbog manjka talenta ova vladavina osrednjosti mogla trajati još neko vrijeme.

Kako je Hrvatska već sada s ovakvim rosterom u stanju ući među 8 i to kroz jednu zeznutu grupu, možete li zamisliti scenarij po kojem bi za 4 godine mogla i do medalje kada Šarić stasa i kada Hezonja konačno nauči, ako ne igrati košarku ovako kako to radi Bogdanović, onda barem igrati nekakvu rolu dežurnog spot-up strijelca? S par NBA centara u sredini, meni se scenarij u kojem će Hrvatska konačno opet osvojiti nekoliko medalja u nizu nameće sam po sebi i tu će itekakvu ulogu igrati upravo ovaj turnir i ovaj pomak do kojega je doveo Petrović. Stoga, hvala ti Aco što si ubrzao proces, pa makar se više zamarao suđenjem nego time kako ti bekovi troše posjede.

5. LITVA -8.9

PACE: 75.2

ORTG: 103.9

DRTG: 112.8

Oni su očita žrtva onog brutalnog poraza protiv Španjolske, maknemo li taj loš dan iz računice dolaze do +5.5 što je više nego solidan učinak koji u ovakvom kontekstu daje šansu za medalju. Samo, taj poraz od Španjolske nema smisla micati jer ozbiljna momčad si onako nešto ne bi dopustila, isto kao što si ne bi dopustili pasti bez ispaljenog metka u itekako bitnoj utakmici kao što je bila ona protiv Hrvatske. Doduše, Litva je bila u odličnoj situaciji, i pobjeda i poraz ostavljali su ih u dijelu ždrijeba u kojem nije bilo USA repke, ali čisto sumnjam da su baš ciljali Australce koji objektivno u ovom trenutku djeluju kao puno opasniji protivnik od Srbije koju je Litva dobila u polufinalu nedavnog Eurobasketa. Mukom, ali ipak dobila.

Tako da bih prije rekao da su limiti stisli ovu momčad koja u Riu nema raspoloženog pojedinca kao što je to trenutno za Hrvatsku izvjesni gospodin Bogdanović. Valanciunas ne djeluje ni približno dobro kao prije godinu dana ni u obrani, kamoli u napadu gdje je manjak prostora i kreacije izražen više nego inače zbog manjka elitnih tricaških predstava. Iako Kalnietis igra kvalitetan turnir i iako ubacuju dovoljno trica, nedostaju im vrhunsko izdanja Maciulisa i dominantni Valanciunas da bi se borili za medalju. Kuzminskas ipak nije kreator koji može odraditi rolu koju je na Eurobasketu odrađivao iskusniji Maciulis, uostalom kada Kalnietis ima najbolje brojke to nije dobar znak jer to uglavnom znači da su ostale opcije pokrivene, odnosno da su podbacile.

6. NIGERIJA -12.8

PACE: 77.8

ORTG: 101.2

DRTG: 114.0

Možda ih stvarno nisam trebao uzeti u obzir radi varijacija koje donose (bez njih Hrvatska ima dobar učinak, svi ostali nešto slabiji), ali kako su ipak do zadnjeg kola bili u igri za plasman među 8 činilo mi se nepošteno izbaciti ih. Definitivno su zakomplicirali život u skupini dokazavši da su solidna momčad koja ima talenta. Ono gdje su tanki je obrana, tu još nemaju ni discipline ni znanja da odrade posao na ozbiljnoj razini, ali atletski i fizikalijama definitivno imaju mjesta na parketu. Kada im se poklopi šuterska večer kao što je bio slučaj protiv Španjolske i posebice Hrvatske, onda mogu biti i nezgodni (tricaški jedna od boljih momčadi u Riu samo na račun tih par predstava). Tako da nije nikakva sramota izgubiti od njih, jednostavno za dobiti ih ipak moraš biti u stanju napraviti puno veći pritisak na njihove i dalje klimave bekove što nikako nije forte ex-HEP reprezentacije.

QF

AUSTRALIJA - LITVA

Po svemu viđenom do sada Australci su čak i pritajeni kandidat za zlato, kamoli srebro, tako da su s pravom favoriti u ovoj utakmici. Litva može podići zid u sredini i vjerojatno su i taktički, zbog sklonosti da drže centra u reketu, i talentom, s dvojcem Valanciunas-Jankunas pod košem te solidnim i čvrstim swingmanima poput Maciulisa i Kuzminskasa, defanzivno možda i najbolje osposobljeni za oduzeti Australcima većinu onih prilika na obruču koju kreiraju svojim uzorcima kretanja, ali to ne riješava sve njihove probleme. Naime, čak i ako prisile Australiju na rovovsku bitku tijekom cijele večeri, što je moguće ako uz malo sreće ne dozvole Australcima da se razmašu s perimetra i kroz bazičniju pick & roll/post-up igru, treba to i dobiti s ovako kilavim napadom protiv još moćnije i energičnije unutarnje linije Australije koja u ovom trenutku ima i više mišića. Dakle, ako ne budu dominirali u skoku i reketu, Litvanci teško mogu dalje samo na osnovu nekakve vanserijske tricaške večeri, posebice jer su Australci pokazali da se puno bolje snalaze i kada treba podići ritam i igrati brže napade. Prednost dakle definitivno Australiji, uz otvorenu mogućnost da Litva ipak dobije iz Valanciunasa vrhunsku partiju kakva je do sada izostala, što im uz puno bolje šutersko izdanje od prosjeke može donijeti prolaz.

HRVATSKA - SRBIJA

Iako su izgubili sve tri bitne utakmice u skupini, Srbi u ovom susretu ipak imaju ulogu laganih favorita. Kažem laganih jer su daleko od idealne forme, cijeli turnir traže rotaciju na koju se mogu osloniti i logično da u takvom kontekstu nisu momčad od povjerenja, ali i ovakvi imaju dovoljno elemenata da odrade posao. Obrambeno ne ulijevaju povjerenje i stoga će ključno biti pratiti kako misle zaustaviti Bogdanovića i Šarića. U Kaliniću imaju rijetkog ne-Amera koji može odigrati kvalitetnu 1 na 1 obranu na ovako visokom, spretnom i snažnom krilu kao što je Bogdanović i ako tu sruše njegov postatak u izolacijama, napravili su pola posla u obrani. Drugu polovinu mogu odraditi ako će kvalitetno braniti Šarićevu slash & kick igru, što mogu odraditi rotiranjem (što je problem jer Šarić će ih kazniti asistom) ili stavljanjem pravog drugog visokog u igru (što je također problem jer Šarić može zabiti šut, ali to je i dalje najmanje dobar element njegove igre). Ovdje im se tako otvara prilika da prestanu rotirati hrpu do sada beskorisnih stretch četvorki i možda daju više minuta klasičnim visokim postavama u kojima će rotirati Raduljicu, Jokića i Štimca na dvije pozicije. Najvažnije od svega, ne moraju se bojati da će Hrvatska kazniti njihove slabosti u branjenju pick & rolla jer Hrvatska poštenu kvotu pick & roll ne može zavrtiti da se stavi na glavu.

Jasno, ovakav plan, iako dobar defanzivno, ne pomaže napadu koji je do sada bio nešto bolji dio njihove igre. Iako bez već opjevanog učinka s četvorke i bez prave forme bekova, Srbi imaju dovoljno oružja i dovoljno su dobro uigrani da znaju kako doći do poena i prije svega otvorenih šuteva. Ako im se zalomi večer u kojoj bi Teodosić podsjetio na onoga s WC-a od prije dvije godine, odnosno ako dobiju 40% s perimetra iz spot-up šansi koje će kreirati trojkama i četvorkama, Hrvatska to teško može pratiti. Jednostavno, svako pomicanje obrane prema perimetru i širenje zone u sredini ostavlja previše rupa koje s ovakvim blago rečeno "replacement level" centrima ne možeš pokriti, posebice protiv kvalitete koju na petici ima Srbija.

Jasno, sve ispod odlične partije Srbije otvara šansu Bogdanoviću i društvu da i dalje oslonjeni na solidnu obranu i inspiraciju u napadu idu kroz turnir kao da je to što rade vrhunska formula. Dok se boriš i dišeš imaš šanse, pa sve i iako imaš problema prenijeti loptu preko centra protiv presinga, kreirati iz pick & rolla ili otvoriti čovjeka bez lopte kroz blok.

ŠPANJOLSKA - FRANCUSKA

Laganu prednost dajem Španjolcima zbog solidne obrane koja bi trebala otežati život Francuzima - ako ne budu mogli zabiti dovoljno u reketu preko ulaza bekova, odnosno ako ne otvore akciju na strani bez lopte nakon slash & kicka, ne vidim kako Francuzi mogu zabiti dovoljno, oslonjeni samo na tranziciju i poludistancu protiv postavljene obrane. Također, ovo nije ona dominantna obrana koja ih je nosila zadnjih nekoliko turnira, a to da Gobert nije u formi moglo bi biti dodatno naglašeno u situaciji u kojoj ga je Gasol u stanju dodatno izvući iz reketa kao dežurni snajper na perimetru. Dakle, ako se ne mogu osloniti na obranu, odnosno ako će Španjolci nalaziti dovoljno prostora za otvorene trice, Francuska ovo teško može pratiti.

U teoriji bi možda i mogli dobiti dovoljno iz vana od De Cola i Heurtela da iznenade prema naprijed, ali jednostavno teško je vjerovati da odjednom mogu iz guzice izvući vrhunsku partiju obzirom da su sami sebe limitirali stilom igre koji je prespor i prebanalan (visoki pick & roll s minimum sekundarne akcije i slabim stretch postavama) za razinu talenta koju posjeduju. Tako da, iako je sve moguće, Španjolci bi trebali i ovdje napraviti ono što su napravili na Eurobasketu, dokazati da su bolji čisto zbog ove zamjene Marc Gasola s Mirotićem (ne zaboravimo da su ih Francuzi bez Parkera lakoćom dobili 2014. jer su s tadašnjom formacijom Španjolci bili još drveniji od njih).

USA - ARGENTINA

Ameri nisu mogli dobiti lakšeg protivnika jer Argentinci su točno ono što im treba da se opet razmašu. Naime, igrati run and gun u napadu bez spuštanja lopte u post i obranu bazirati na presingu protiv USA nema smisla čisto iz razloga što su to elementi igre u kojima su i sami protivnici najmoćniji, tako da će se Ameri u ovom brzom tempu kojim će Argentinci pokušati igrati snaći kao ribe u vodi. Možda će Argentina, ako trice budu upadale i ako održe omjer izgubljenih i osvojenih na 1 naprema 1, neko vrijeme i moći ostati u egalu, ali kad-tad moć protivnika napravit će svoje i Ameri će ih razbiti jer su jednostavno efikasniji u ovakvom stilu igre, a da ne spominjem nadmoć u skoku i reketu koja će također kroz 40 minuta ostaviti traga. S jedne strane ovo je i loš protivnik za USA repku jer neće imati prilike vježbati obranu sredine obzirom da će sav posao morati odraditi na lopti, ali barem će s manje drame nego što su je imali u zadnje tri utakmice ući među četiri.

Čujemo se poslije četvrfinala da se osvrnemo na odigrane utakmice, a ako bi već morao dati nekakvu prognozu podjele medalja, onda bi zlato usprkos svemu dao Amerima, srebro Australcima, a broncu Španjolcima. S tim da na turniru s ovoliko varijabli neizvjesnost dodatno raste kad stvari pređu u kup sistem gdje je u jednoj utakmici stvarno svašta moguće u ovakvom kontekstu gdje svatko ima slabost koju se može iskoristiti. Tako da ova prognoza, kao i sve dosadašnje, otprilike ima istu vrijednost kao i državne obveznice sudionika ovog playoffa.

Filed under: bball 10 Comments
14Aug/162

WAY TO EARLY PROJECTIONS – PACIFIC

Posted by Gee_Spot

Skoro zaboravio da sam ostao dužan Zapad (iako sam počeo raditi nakon dužeg godišnjeg, tek sada sam uhvatio ritam kao na pravom odmoru, tako da uz OI i razbijanja glave oko tisućinki stignem nešto i pročitati u miru), odradimo to pa da nakon turnira možemo početi pripremati prave analize. Na redu je divizija s dva sigurna playoff sudionika i tri ponajgore momčadi u konferenciji što ovima ispred definitivno olakšava život (to je 12 zicera koje samo treba pokupiti).

WARRIORS

SCORE: 63-19

Ostvariti ovako visoki score samo na polaznoj razini talenta jasno govori sve što treba znati o snazi ovog rostera. Samo, treba imati na umu nekoliko faktora koji bi itekako mogli otežati im život i onemogućiti ih u pokušaju da ostvare dominantnu sezonu poput lanjske. Prvi je svakako klupa jer Iggy i Livingston su već u godinama kada nošenje velikog tereta nije preporučljivo, a nije da imaju zaštitnu mrežu obzirom da su uglavnom okruženi klincima upitne kvalitete. Također, David West je lani sjajno odradio sezonu za Spurse kao back-up petica, međutim očekivati od njega da bude toliki plus nije preporučljivo. Doduše, kroz sezonu sve ovo nekako može ostati sakriveno, ali u playoffu Warriorsi će biti presretni ako budu mogli računati na sedam igrača kada bude gusto.

Jasno, nema razloga za žugati kad imaš ovakve udarne opcije, dovoljno je uvijek imati na parketu ili Currya ili Duranta, to je ono očito rješenje koje u sezoni pokriva većinu problema. Samo, mogu li si Warriorsi priuštiti sezonu jahanja najboljih opcija na još žešći način nego lani svjesni što ih čeka u doigravanju? I svjesni da nemaju takvu kvalitetu na petici kao prošle sezone. Naime, ne razvuče li Zaza onih prvih par mjeseci koje je odradio s Mavsima na cijelu godinu, Green će morati provoditi na petici puno više od 20% svojih minuta kao centar (tipa, u doigravanju mu se minutaža na centru popela skoro na trećinu, a znamo kako je i to bilo premalo obzirom na razvoj događaja u nekim utakmicama). Plus, poznato nam je kako to djeluje na njega individualno - iako u tim momentima Warriorsi postaju savršeni košarkaški stroj, Green se previše troši i fizički i psihički kao centar da bi mogao održati razinu igre na visokom nivou. To je postalo vidljivo u doigravanju gdje odjednom s povećanom minutažnom ni on ni smallball postava Warriorsa nisu bili toliko dominantni.

Sve u svemu, bit će zasigurno nekih problema s uigravanjem i hvatanjem ritma na početku, posebice kod Duranta i Greena koji će se morati itekako žrtvovati u obrani da ova momčad i na tom dijelu parketa ostane elitna (Bosh efekt). Kad tome dodamo tanku klupu i upitnu učinkovitost na poziciji petice, ne bih se baš kladio da će se Warriorsi približiti rekordu kojega su lani postavili. Ali, 60 bi trebali uhvatiti po defaultu čisto ako Steph i KD budu zdravi veći dio sezone.

Ionako im je valjda jasno da je sada najvažniji naslov na kraju doigravanja, a ne naslovi u novinama svaki dan tijekom sezone. Dapače, malo drmanja na startu dobro će im doći da shvate što je potrebno, a onda obzirom na bolna iskustva možemo od njih očekivati potpunu ozbiljnost u Finalu, odnosno izbjegavanje podcjenjivanja Cavsa koje se dogodilo u nedavnom obračunu. Tako da vjerujem kako bi ovo mogao biti superteam koji će iz prve osvojiti naslov. Što ne znači da hoće, kao što smo se uvjerili u nedavnom Finalu.

CLIPPERS

SCORE: 51-31

Imenima je ovo najbolja klupa u Riversovoj eri, ali nedostajat će stretch kvalitete i zaštite obruča, tako da vjerojatno neće biti produktivna kao lanjska. Opet, više minuta za Blakea u odnosu na lani vjerojatno će pokriti sve probleme i nakon što su u prethodnoj sezoni pali ispod standardnih 55 pobjeda, sada bi se trebali vratiti iznad te granice. Udarna četvorka ima u sebi sigurno barem još jednu elitnu godinu zajedno (tko zna što će biti iduće ljeto kada će se na slobodi naći Redick, Griffin i vjerojatno Paul), a za regularni dio Mbah A Moute kao stoper te Johnson ili novopridošli Anderson kao dodatni šuteri bit će sasvim dovoljni za zakrpati poziciju startne trojke.

Rivers će valjda opet slijediti model minimalnog razdvajanja startera tako da će klupa opet dobiti šansu prokockati utakmice, ali, ova verzija ima dovoljno potencijala u napadu da povremeno čak i dobije utakmicu. Već su navikli na igru s tri beka u vanjskoj liniji iako će u ovoj inkarnaciji, dodatkom Feltona uz Riversa i Crawforda, oni imati muke podijeliti međusobno posjede, posebice jer će uz njih biti takav potrošać poput Speightsa na petici. Aldrich je bio idealna nadopuna ovakvoj vanjskoj liniji kao smetlar i bit će zanimljivo vidjeti kako će klupa funkcionirati ako je Doc odluči koristiti kao ekskluzivnu postavu s ovoliko jednodimenzionalnih napadača.

Itekako je bitno da zadrže stretch element u ovim postavama, dakle Johnson, pa i Pierce, ako je u njemu ostalo još išta (izgleda da ipak neće u mirovinu iako se Rivers nadao takvom raspletu jer gužva na rosteru mu je takva da bi ga vrlo vjerojatno moralo stretchati da cap u zadnji tren nije porastao dvije milje), moraju dobiti minute sve raspoložive minute kao smallball četvorke, a nije isključeno da ćemo možda u toj roli gledati i Andersona kojem Rivers također mora negdje naći minute. Plus, obzirom da Speights može zabiti tricu, nije isključeno da će Doc gurati i Bassa u sredinu više nego bi trebao kako bi imao i klasičnu postavu na raspolaganju. Obrana neće toliko profitirati od ovog poteza, a napad je uvijek upitan s ovakvim profilom igrača.

Opet, u doigravanju nepredvidivost klupe bi mogla biti manje štetna od vječnog pitanja - tko je peti starter? Crawford i dalje kotira kao rješenje na drugom boku uz Redicka, a to nije dobro u ovoj fazi u kojoj mu učinkovitost rapidno kopni. Masno su platili i njega, kao i Johnsona i Riversa, tako da tu trebaju tražiti rješenja jer ako iz ove trojke ne izvuku barem dvojicu sposobnu igrati iznadprosječnu NBA košarku kada bude potrebno (ne vjerujem da Feltona mogu uklopiti uz Paula tako da njega i ne uzimam u obzir kao potencijalnu ozbiljnu opciju), opet će im plafon ostati isti kao sve ove godine. Možda i po zadnji put.

KINGS

SCORE: 35-47

Moram priznati da me iznenadio ovakav rezultat koji je puno gori od lanjskoga i koji Kingsima praktički ne daje nikakve šanse. Ali, logika je jasna. Uz Cousinsa, koji i dalje ima projekciju na rasnoj all-star razini (što može i nadmašiti ako se koncentrira, a može je i srušiti ako još jednom bude igrao preko neke stvari), Kingsi nemaju nikoga tko bi makar približno odgovorao opisu ozbiljne NBA opcije. Collison i Gay su na granici startnog NBA materijala (Rudy ima 30 godina i iako je iza njega solidna sezona, na njemu više ne možeš graditi nikakve ambicije jer nije tip igrača koji može napraviti iskorak u bilo kojem smjeru), a svi ostali su manje-više šljakeri.

Dapače, iako imaju gomilu velikih krila koja mogu uzeti minute Gayu, problem je što na rosteru s manjkom kreativaca Rudyeva sposobnost trošenja napada predstavlja vrijednost, tako da ne mogu samo ubaciti Casspia ili Barnesa u njegovu rolu. O problemu manjka pouzdanog razigravača i driblera nakon Collisona da ne pričam, nevjerojatno je da netko potroši ovoliko dolara preko ljeta i ne dovede poštenog playmakera (definitivno imaju višak bočnih igrača i tu bi trebali gledati pod hitno napraviti nekakav trade kako bi ispravili ovu neravnotežu). Uostalom, ni Collison nije pouzdan, on je ponekad sjajan s klupe jer je prekvalificiran za banalnu back-up rolu, ali kao lider tijekom cijele večeri kroz 82 utakmice? Nema šanse. Opet, u ovoj situaciji i takav je zlata vrijedan - ozlijedi li se, doslovno su gotovi (Temple je prije dvije sezone igrao rolu back-up playa za Washington, ali s razlogom ga Wizardsi nisu koristili u njoj već dvije godine i osim u povremenim epizodicama Wizardsi od njega sigurno neće dobiti potreban učinak).

Teško je pročitati u ovako kaotičnom upravljanju rosterom koji im je plan, možda se i žele pokušati boriti, a možda samo čekaju priliku da okrenu novu stranicu bez Cousinsa. Imaju nešto mladog talenta, imaju karakternih rotacijskih igrača, imaju trenera koji zna koliko je rada potrebno uložiti u uspjeh, dakle kada shvate nakon 20-ak uvodnih utakmica da ni ovo nije njihova sezona, možda nešto i poduzmu i konačno počnu udarati temelje nečega dugoročno stabilnog. Sad, možda bih trebao pokušati naći i neki optimističniji scenarij, ali ovako tanak rezultat baziran na talentu toliko me obeshrabrio da ću to ostaviti za kasnije analize.

LAKERS

SCORE: 30-52

Ovaj score je baziran na dosta optimističnim prognozama za Williamsa i Mozgova od kojih možda ni jedan ne bude u prilici pokazati previše (prvi zbog mogućeg tradea, drugi zbog moguće ozljede), tako da bi vrlo lako Lakersi mogli zadržati svoj pick i na idućem draftu i tako spasiti dva itekako bitna resursa - podsjetimo se, ako ne završe u top 3, ne samo da će Sixersi dobiti njihov izgledno visoki pick već će morati dati i onaj 2019. na kojega pravo ima Magic. Ako pak zadrže pick na idućem draftu, onda Sixersi dobivaju onaj 2018. s tim da se Lakersima vraća ovaj iz 2019. (Orlando će se tada morati zadovoljiti drugom rundom). To je puno bolji scenarij i zato i nema nekog pritiska oko rezultata. Poanta je razvijati klince u normalnom okruženju za razliku od onoga cirkusa lani. I ostvariti po mogućnosti jednako loš score.

Sad, klinci baš i nemaju neke projekcije, sistem je dosta skeptičan i prema Dengu (kojega sam, da spomenem i to, većinu minuta vodio kao trojku kako bi otvorio mjesto za Randlea i Nancea tako da je zbog toga dodatno uskraćen), tako da postoji šansa kako bi ih svi oni mogli nadmašiti. Ako se par mladih igrača nametne kao nešto više od prosjeka, onda i u ovoj sezoni mogu očekivati bolji score od navedenoga. U suprotnom, bez ičega nalik na all-star klasu na rosteru u ovom trenutku, ostaje im samo brojiti poraze i uživati u povremenim bljeskovima.

SUNS

SCORE: 30-52

Iako sistem ne vodi računa o tome da bi Bledsoe opet mogao propustiti pola sezone već ga doživljava kao graničnog all-stara, svejedeno ne daje nikakve šanse Sunsima. Čak ni tri solidna veterana koja imaju u Chandleru, Dudleyu i Tuckeru i koji mogu odraditi posao nisu presudni jer ni jedan od njih nije potreban potrošač da ostavi značajnijeg traga na rezultatima. Dapače, upravo suprotno, iako bi postave s njima na parketu imali najviše smisla ako ganjaš rezultat, teško je igrati s tri igrača kojima treba servirati svaki pokušaj. Dakle, tu dolazimo do najvećeg problema, a taj je što Sunsima nedostaje ozbiljnih opcija.

Tu možda imaju šansu razbiti projekciju ako Booker iskoči iz prosječnosti i iskoristi svu ovu gomilu posjeda koja će ga čekati (jasno, tu bi se trebalo raditi o kvantnom skoku kojega je teško predvidjeti, ali nekako je realnije očekivati ga u trećoj ili četvrtoj sezoni, posebice kada je u pitanju ovako mlad igrač). Za Knighta, koji je već sada slabija opcija od Bookera, puno sam manje optimista, ali i on svakako može bolje od mizerne projekcije, posebice u ovakvom okruženju gdje će imati dovoljno prilike trošiti posjede. Len također ima potencijala za iskorak, možda ne da istisne Chandlera, ali barem da ponudi kvalitetne minute kada njega na parketu što lani baš i nije bio slučaj (plus, nadam se da nećemo morati gledati nepotrebne postave s dva centra). Bender i Chriss ne nude nikakve osnove za vjerovati da mogu pomoći odmah, tako da je ovo kad sve uzmeš u obzir ne samo ne pretjerano talentiran, već i dosta tanak roster.

Uglavnom, ako bi baš svi iz ove udarne jezgre od 8-9 igrača nadmašili lanjske učinke i ako bi tri beka igrala na vrhuncu mogućnosti, Sunsi bi mogli složiti solidnu rotaciju i ciljati nekakav 50-50 učinak. Samo, u kontekstu u kojem je naglasak dobrim dijelom na budućnosti, teško je očekivati takav rasplet i vjerojatnije je ubrzano stavljanje ključa u bravu nakon prve trećine sezone u kojoj će ih neki splet okolnosti baciti unazad. Eventualna ozljeda nekog od veterana samo će olakšati takvu odluku jer zaštitnu mrežu jednostavno nemaju.

Filed under: bball 2 Comments
5Aug/1627

B-RIO!

Posted by Gee_Spot

Sutra su već prve utakmice na rasporedu i uzbuđen sam otprilike kao Gianna Michaels kada ugleda penis u erekciji. Nema veze, kakav bi košarkaški bloger i znalac bio da ne odradim posao i ponudim vam novu dozu bisera. Danas je na tapetu slabija skupina u kojoj prevladavaju vampiri, seljačine i bekovi koji su u ovom trenutku košarkaški ekvivalent letjelicama Soyuz programa.

ŠPANJOLSKA

TOTAL OI!OR: 283

(GASOL 42, RUBIO 33, MIROTIĆ 27, HERNANGOMEZ 25, SERGIO 24, REYES 24, CALDERON 21, CLAVER 21, NAVARRO 18, ABRINES 18, LLULL 16, RUDY 14)

Što reći, iako su odavno prešli zenit kao grupa, pokazalo se da neki posebni pojedinci ipak stare drugačijim ritmom. Gasol je jedan od najvećih košarkaša svih vremena uopće, za takve postoji drugačija krivulja regresa i kao što je pokazao na prošlom Eurobasketu u trenutnom kontekstu reprezentativne košarke može trpati koliko želi i kada želi. Samim time, ako će ga imati 30+ minuta na parketu u lanjskoj formi, a nema razloga da ne odradi nešto slično obzirom da je i kroz NBA sezonu izbjegao veći stres odradivši usput još jednu odličnu godinu (barem gledano čisto individualne brojke), Španjolci su prvi favoriti za srebro (ironično, brat mu se trebao polomiti da pronađu formulu kojom bi oživjeli ovu generaciju, a ta je gurnuti Paua na peticu).

Kad pogledaš ostatak rostera dobiješ i dodatnu potvrdu za takvu tezu. Rubio u reprezentaciji nikada nije uspio nametnuti svoje specifične kvalitete, ali dijelom je za to bio zaslužan i kontekst u kojeg su ga često iz ritma izbacivale ozljede, pa i konkurencija čije šuterske kvalitete su bile na većoj cijeni od njegovih playmakersko-defanzivnih. Sada se vraća u repku u trenutku kada su baš svi vanjski igrači osim Rodrigueza u ozbiljnom padu uzrokovanom kilometražom i možda je konačno došao trenutak da bljesne, pa makar kao specijalist u obrani. Sergio je sada bez konkurencije najbolji kreator s loptom kojega imaju i njegova rola će biti još izraženija iako je i zadnjih godina bilo neupitno tko najviše vuče na vanjskim pozicijama.

Naravno, tu su i stare kante poput Rudya, Llulla, pa čak i vječni povratnik Navarro, koji će sigurno tu i tamo nekakvom šuterskom serijom naći načina dići živce protivniku, a možda bi bilo dobro iskoristiti turnir za lagano testirati i nekog budućeg nositelja, prije svega Abrinesa. Ili u kontekstu rotacije pod košem Hernangomeza koji će dobiti poneku minutu kao back-up centar obzirom da će uvijek pouzdani Reyes ionako uskakati na četvorku ako Mirotić opet bude pružao kilave partije kako mu je to već običaj u repki. Hernangomezov brat i novi član Nuggetsa Juan je definitivno također trebao biti na rosteru umjesto jednog od penzića kako bi imali nekoga s pulsom i na trojci, ali srećom Claver je dosegao košarkašku zrelost i u životnoj je formi pa i na toj poziciji Španjolci imaju potrebnu širinu.

Uglavnom, imaju dovoljno talenta da odrade posao, imaju kičmu u Gasolu i Rodriguezu i više nego dovoljno opcija uokolo da ih miksaju po potrebi i dobiju što im treba u datom trenutku. Uzevši sve u obzir, baš i ne vidim kako ih konkurenti koji svi redom nekako ostavljaju dojam momčadi koje se traže mogu skinuti.

LITVA

TOTAL OI!OR: 208

(VALANCIUNAS 39, SABONIS 24, KUZMINSKAS 22, JANKUNAS 21, MACIULIS 16, KAVALIUSKAS 15, JAVTOKAS 15, GRIGONIS 14, JUSKEVICIUS 13, KALNIETIS 11, SEIBUTIS 10, KARINIAUSKAS 8)

Vječno su opasni iako po tko zna koji put možemo kukati nad njihovom bekovskom linijom. Nevjerojatno da s takvim kilavim igračima kao Kalnietis i Seibutis uporno uspijevaju napraviti rezultat, ali to je Litva - sustav u kojem i limitiran igrač može biti od koristi dok god odrađuje posao. A odrađivanje posla im je specijalnost i to u oba smjera. Znaju individualno povući Maciulis šuterski i Kuzminskas energijom tu i tamo, ali sve se svodi na Kalnietisove povratne i bacanje lopte u postu Jonasu pa što napravi. 1-5 pick & roll, sekundarni slash & kick motion, stretch formacije - Litva je taktički od pamtivijeka vladala svim ovim pojmovima i to je itekako važan razlog zašto tako lako nalaze korisne igrače i zašto iz generacije u generaciju imaju rezultate. Uglavnom, sjajni centar vodio ih je do finala na lanjskom Eurobasketu s nepune 24 godine, dominirajući potpuno u obrani i odrađujući fenomenalan posao u napadu. Nema razloga da tako ne napravi i sada pa ako još jednom nešto uspiju izvući od ovih uokolo, opet će biti kandidat za medalju (kao i Srbi, mogu skinuti Francuze ako im se sve posloži kako treba, s tim da je razlika u tome što Srbi moraju pogoditi formulu tijekom turnira i kroz prilagodbe, dok oni tek trebaju dobiti određeni učinak kroz već uhodani sistem).

Dobra vijest je da nakon dugo vremena imaju u prikrajku par mladih bekova koje pripremaju za preuzimanje pozicija u budućnosti, prije svih su to Grigonis i Kariniauskas, s tim da bi Grigonis svoj trag mogao ostaviti već sada. Dobiju li iskru od njega koja će smanjiti ovisnost o vanjskom startnom dvojcu i uspije li se poklopiti da uz dominantnog Jonasa solidan turnir odrade Jankunas, Maciulis i Kuzminskas, Litva će vjerojatno nekim čudom opet makar do bronce. Obrana će biti forte, tu s ovoliko veterana pod košem ne moraju strahovati ni od potencijalno lošijeg Valanciunasovog nastupa nego na Eurobasketu, a slično Grigonisu određeni joker je i Sabonis. Možda dobije i koju minutu uz Jankunasa, ne samo kao njegova zamjena, pa tako donese i dodatnu kvalitetu u napadu. Kako je stretch košarka oduvijek obilježje Litve tu leži najveći problem Sabonisovoj većoj roli uz Valanciunasa, ne mogu si dozvoliti imati dva visoka koji nisu šuteri (Jankunas nije elitna stretch četvorka, ali ubacit će otvoreni šut, posebice s poludistance, tako da je na ovom rosteru nezamjenjiv), ali na ovom turniru bez problema bi mogli proći s njim na petici nekoliko minuta po večeri, čisto da ne moramo gledati radne konje poput Kavaliauskasa ili Javtokasa.

ARGENTINA

TOTAL OI!OR: 192

(GINOBILI 30, SCOLA 24, DELFINO 19, CAMPAZZO 18, BRUSSINO 15, GARINO 14, LAPROVITTOLA 14, ACUNA 13, DECK 13, NOCIONI 12, DELIA 10, MAINOLDI 10)

U ozbiljnom su padu već godinama, ali nikako da se razbiju. Nisu se proslavili na zadnjem WC-u, razočarali su na kontinentalnom okupljanju, ali danas imaju razlog za optimizam, a taj je što se Manu nakon zbog ozljede propuštenog WC-a vraća u repku. Prastari vampir je još uvijek vampir, sa svim moćima koje idu uz to, tako da će Argentinci opet na trenutke postati sila kakva su bili prije više od deset godina. To teško da može biti dovoljno za medalju, ali da će namučiti bolje od sebe možete se kladiti. Dok mogu Ginobilia i Scolu poslati na parket zajedno, pa makar i jednog dana s hodalicama posuđenim iz obližnjeg staračkog doma, imaju šanse dobiti utakmicu.

I dok su ova dvojica još uvijek doktori košarke na ovoj razini, premalo je epizodista za išta više - Campazzo nikako da se nametne kao ozbiljna opcija, Delfino nije igrao košarku skoro tri godine i sada se pokušava vratiti u izlog kroz repku (bodove sam mu izračunao na osnovu zadnje NBA sezone i možete ih slobodno prepoloviti kako bi dobili realniju sliku kvalitete Argentine), Nocioni je doslovno na parama i više se ne može pošteno ni potući, a Brussino i Garino usprkos NBA pozivnicama u kamp Dallasa i San Antonia nisu ni približno rotacijski NBA talenti, kamoli nasljednici zlatne generacije.

Posebice suša vlada pod košem gdje nema nikoga tko može pomoći Scoli. Praktički, prvi centar Acuna nije bio ozbiljna opcija ni u domaćoj ligi i izgleda da su mu uz skokove specijalitet još samo faulovi. Opet, s Manuom i dvojcem revolveraša Campazzo-Laprovittola imaju dovoljno kvalitete s loptom da naprave rusvaj ako se sve poklopi, ali previše je rupa na ovom rosteru za ostvariti određenu i stalnu razinu kvalitete tijekom cijelog turnira, a bez toga nema ni rezultata.

BRAZIL

TOTAL OI!OR: 189

(FELICIO 33, NENE 27, LIMA 20, BARBOSA 18, HUERTAS 16, NETO 15, LUZ 14, HETTSHEIMEIR 13, MARQUINHOS 10, BENITE 9, GIOVANNONI 8, GARCIA 6)

Nikada nisu dosegli rang Argentine, a već su i sami u smjeni generacija - London je bio njihova šansa, tu su bili na vrhuncu i opet nisu uspjeli doći makar do bronce. U biti, poprilično je otužno da i dalje vuku na rosteru veterane poput Marquinhosa, Giovannonia i Garcie koji su tu prvenstveno da okrune karijeru nastupom pred domaćom publikom. Dakle, nekih velikih ambicija vjerojatno nemaju jer u dubini duše su svjesni da su najbolji dani prošlost. Sreća njihova da je Varejao otpao zbog ozljede tako da se otvorilo mjesto za sjajnog Felicia, a onda opet pitanje je koliko će mu dati prilike obzirom da je tu još uvijek Nene. Splitter je već odavno izvan konkurencije zbog ozljede, međutim pod košem će biti ok, posebice ako Felicio bude na parketu dovoljno da ubaci i poneki šut s poludistance i tako im donese kvalitetu koju inače nemaju. Lima, solidan šljaker koji je zaradio ugovor s Realom, tu je zbog prljavih poslova, a izgleda ima i bolji status u repki od Felicia, tako da možda i on dobije više minuta u rotaciji od sjajnog rookiea Bullsa. Mislim, jednostavno mi je nevjerojatno da ga nakon ovakve rookie sezone u Chicagu nisu imali među 12 dok se Varejao nije raspao.

Kako god, unutarnja linija im je usprkos svim felerima pouzdaniji dio momčadi jer na bokovima osim Barbosinih šuterskih serija koje će varirati od večeri do večeri nemaju nikoga tko može garantirati ikakvu produkciju. Neto je trebao biti budućnost na playu, ispada kako je Huertas još uvijek i bolji i atraktivniji igrač, ali oni će svoje s loptom napraviti. Pitanje je samo kome će bacati povratne i kako uopće doći do prostora za kreirati otvorene šuteve.

Tako da ih slobodno možete spustiti još niže u poretku oduzimanjem dobrog dijela bodova Feliciu, ovakvu osrednjost teško da može nadoknaditi i domaći teren. Još uvijek su ovisni o Neneu i Barbosi koji ipak nisu Manu i Scola - ako im se zalomi dobra večer mogu iznenaditi, ali da će im se zalomiti cijeli turnir, to nikako.

HRVATSKA

TOTAL OI!OR: 162

(ŠARIĆ 27, BOGDANOVIĆ 18, SIMON 15, HEZONJA 13, BILAN 13, PLANINIĆ 12, ARAPOVIĆ 12, UKIĆ 12, STIPČEVIĆ 11, ŠAKIĆ 11, BABIĆ 9, KRUŠLIN 9)

Ajmo prvo na crnu verziju.

Oni su vjerojatno sretni i još uvijek opijeni onim što su napravili Talijanima i Grcima, smatraju da su odradili posao, tako da se u Rio idu zezati. To još ne znaju, ali ako upadnu u 0-2 rupu, a posebice ako bude 0-3 nakon uvodne tri tekme, više ih neće ni biti briga za košarku. U biti, evo predviđanja - ovo će uz Kinu biti jedina repka koja će "ostvariti" 0-6. Mislim, ako su ovi treneri na turniru iole sposobni za posao koji rade, onda do sada znaju da treba Šarića braniti zonski, bez preuzimanja s nižim i slabijim igračem, tako da uvijek ideš ispod picka ili da ga jednostavno s visokim čekaš u reketu kako bi ga spriječio da kupi poene u reketu i s linije. Ako te mora dobiti šutom iz vana kroz izolacije onda neka tako bude, ali dozvoliti da ti Šarić radi ono što je radio Grčkoj i Italiji mogu samo amateri (moj Messina, kad se samo sjetim da sam te smatrao NBA dostojnim trenerom). Kako je igra Hrvatske isključivo bazirana na Šarića uz dozu kreacije Simona u pick & rollu te Bogdanovićevo ispaljivanje projektila dok ne dosegne kvotu koja ga pripada, zaustavljanjem prvog playa staje i ova momčad. I onda opet gledamo ono što smo gledali tipa na zadnjem Eurobasketu ili zadnjem WC-u - napad koji se muči ubaciti dovoljno poena.

Sad ona nešto pozitivnija.

Treba istaknuti kako je Petrović napravio maksimum, nakon što smo godinama gledali mučenje u kojem su svi pokušavali uspostaviti neke sisteme (posebice kako bi uklopili Tomića sa Šarićem i Bogdanovićem, pa se sve svodilo na to da Kruno izvlači poene iz guzice) on je donio maksimalnu jednostavnost u oba smjera. Brani reket, napadaj reket. Potegni ne nužno sjajan šut, ali se i potrudi izaći na njega u obrani. Daj loptu najboljim igračima da s njom rade što žele u osnovnim košarkaškim akcijama. I to je obzirom na ono što HEP inače prikazuje sjajno. Samo, ovako tanka momčad teško može opet upasti u ritam kao na turniru u Italiji bez plana B, zar ne? Srećom, dobra je vijest da konkurenti poput Brazila i Argentine baš i nemaju specijalce koje mogu staviti na Šarića. Ako će igrati sa Scolom i centrom, odnosno ako će Brazil igrati s dva teškaša, Šarić će ih iznerediti, a posebice protiv Argentine će biti prilike doći do otvorenih šuteva kada poželiš. Neka se razigra još netko od šutera, Simon ili Hez, i eto utakmice.

Mislim, gledano po kvaliteti rostera na papiru Hrvatska je možda realno peta momčad ove skupine, ali već smo utvrdili kako Delfino i Felicio sigurno neće dati svojim momčadima ono što papir od njih očekuje. Kako je pak s druge strane moguće da Šarić, Simon i Bogdanović, a zašto ne i Hezonja koji neće valjda cijeli turnir odigrati bez da barem jednom pozitivno eksplodira, daju više u kontekstu u kojem im je sve podređeno i u kojem je Šarić potencijalni mismatch, rekao bih da razlike i nema. Možda su u pitanju mrvicu dublji rosteri, ali četvrto mjesto itekako je moguće. Pa makar to značilo masakr od Amera, nije bitno, ili Argentina ili Brazil mogu pasti. Možda i oboje. Sad, da možemo dobiti Litvu i Španjolsku to ne vjerujem ni pod razno, tako da tu staju priče o bilo kakvom značajnijem rezultatu. Ali, za momčad koja nije ni trebala biti tu, prolazak među 8 već bi bio sjajna stvar. Kao što je već sam po sebi i taj kontinuitet pojavljivanja na velikim natjecanjima.

S tim da je ovaj put priča još bolja jer prebacivanjem momčadi u Šarićeve ruke Petrović je napravio onu potrebnu promjenu paradigme koja se može ponijeti i u budućnost - u biti čovjek nije napravio ništa osim što je vratio stvari na početak i eto filozofijskog pomaka kakvoga Hrvatska nije imala od kada je okupljena ova jezgra. Jebiga, možda Šarić nije elitni talent koji će nositi momčad do medalje, ali najbolje je što imamo tako da ga nema smisla trošiti u roli šljakera. Ono, klasična priča, ako ti je on najbolji igrač, onda ti plafon kao momčadi nije naročito visok, ali samo ako ga staviš u takvu rolu možeš od njega dobiti maksimum. A taj maksimum bi mogao biti dovoljan za preskočiti barem jednu od ove dvije vampirske južnoameričke repke.

Koja od ove dvije verzije vam se čini realnija?

Kad su HEP-ovci u pitanju, nekako sam navikao da nakon ugodnih iznenađenja dođe loše iskustvo. Tako da možda naginjem ovom prvom scenariju, na kraju krajeva baš je i ždrijeb posložen tako da sve dobre vibracije koje postoje u svlačionici vrlo brzo mogu nestati u zraku nakon dva uvodna poraza. Španjolci na utakmicu samo moraju doći budni jer Hrvatska za Gasola nema rješenja (već mi je muka kad pomislim koliko će Aco skakati na sudce u ovoj utakmici, ton komentatora mogu ugasiti, ali nažalost ne mogu preskakati te kadrove kada je kamera na treneru tijekom kojih se sport pretvara u šugavu politiku). Koliko god Argentina bila tanka i šuplja u obrani, definitivno u Ginobiliu i Scoli imaju bolje strijelce nego Hrvatska. I onda stiže Brazil, potencijalno ključna utakmica turnira za obje momčadi, u kojoj trebaš do pobjede protiv domaćina u izuzetno stresnom okruženju. To je uspjelo protiv Italije, ali Italija nema ovakav zid u sredini i pokaže li se to presudnim, turnir je za ove rodijake završen. Hej, barem imaju onaj trenutak slave iz Torina, za njih je ljeto već potpuni uspjeh.

NIGERIJA

TOTAL OI!OR: 152

(DIOGU 21, LAWAL 21, GBINIJE 15, EBEKWE 15, OGIDE 15, AKOGNON 12, UZOH 10, OKOYE 10, AMINU 10, ERE 9, OGUCHI 8, UMEH 6)

Da su došli s baš svim što mogu okupiti, bila bi ovo zanimljiva reprezentacija (ono, barem bi bilo interesantno vidjeti roster na kojem se nalaze još Ezeli, Udoh i NBA Aminu). Koja bi opet imala jedan veliki problem - nemaju poštenog beka na kojega se mogu osloniti. Uzoh, prvi play, u jednom trenutku imao je karijeru u čistilištu između NBDL-a i NBA, ali ozljeda ga je uništila i praktički danas igra samo za repku dok čeka novu gažu. Akognon, combo-bek koji je također plesao u sličnom kontekstu neko vrijeme, igra solidno u Italiji, ali daleko od toga da s njim kao važnim kreatorom, pa makar u roli šestog čovjeka, možeš izgurati ovakav turnir. Oguchi, prvi šuter koji će bez obzira na očajan učinak uvijek dobiti svoju kvotu lopti, ima nešto nalik karijeri klasičnog pustolova, nema lige u kojoj se nije okušao, uglavnom bez uspjeha (lani tavorio u Poljskoj).

Stoga je dobra vijest da dovode Gbinijea, koji je lani za Syracuse odrađivao ogroman posao s loptom kao nominalno sekundarni, a često prvi kreator. Uspije li on donijeti nešto stabilnosti s perimetra i s loptom, onda bi život mogao biti olakšan i ostalima. Prije svih ergeli pod košem koju i dalje predvodi Diogu. Čovjek koji zadnjih godina caruje u Kini bez konkurencije je i dalje prvo ime ovog rostera obzirom da mlađi i razvikaniji NBA visoki nikako da mu preotmu poziciju u repki. Uz njega na kojega redovno idu lopte u post ordinira gomila šljakera među kojima se ističe Shane Lawal. Dakle, nije u pitanju onaj momak kojega su draftali Sunsi, to je Gani koji nikako da pronađe situaciju za sebe u Europi. Shane je pak završio u Barceloni kao dežurni smetlar, što je rola koju odrađuje i u repki, uglavnom kao zamjena za Diogua, što još malo limitira njihov potencijal.

Ima tu još respekta vrijednih profesionalaca poput Ebekwa i Ogidea i očito je da Nigerijcima centimetara nikada neće manjkati. Ovaj lažni Aminu, pa zatim Ere, svi imaju neki pedigre, svi redom su školovani u NCAA, dakle u pitanju su atlete s nekakvim fundamentima i da kojim slučajem mogu složiti vanjsku liniju bili bi još opasnija reprezentacija koju se ne smije podcijeniti. U svakom slučaju, ako im se zalomi dan u kojem sve štima, mogu iznenaditi i neku od ovih srednjih žalosti kakvima je skupina krcata, prije svega HEP repku (sjetimo se Senegala).

Filed under: bball 27 Comments
4Aug/1610

A-RIO!

Posted by Gee_Spot

Ajde, nije da nam treba popunjavati upitnik obzirom da znamo gdje će zlato, ali u ovom kontekstu dodjele medalja i nekakvih old school postolja nekako je bitno i tko će biti drugi i treći (samo na Olimpijadi narode), tako da bi moglo biti zanimljivo kad krene četvrtfinale jer, za razliku od Amerikanaca, i Francuzi i Španjolci mogu kiksati. A i nije da u ovo doba godine imamo ikakvu pametniju zabavu na raspolaganju (dobre serije sam manje-više pogledao, na knjige koje čuvam za ljeto se tek bacam - i po običaju ću pročitati jednu-dvije od cijele hrpe). Tako da sam spremio jedan klasični osvrt na rostere reprezentacija uz neizbježne dojmove o šansama i mogućem raspletu događaja, ali da malo začinim stvari ujedno sam i sve momčadi statistički prebacio u NBA kontekst kako bi što jasnije stekli dojam o tome u kakvu tko kvalitativnu kategoriju pripada. Tako ovdje imamo još jednu verziju IOR-a, logično nazvanu OI!OR. Bez velikih prilagodbi, samo goli napredni statsi od (ovo je bitno naglasiti) protekle sezone. Najveći je Durantov koji je klasa za sebe na turniru, a u usporedbi s Amerima otprilike možete bez puno priče steći dojam tko je koliko dubok. Vidite, zbog ovakvih stvari plaćate preplatu. Idemo na posao, grupa po danu jer tko će po ovim vrućinama čitati duge postove.

Definitivno lakša grupa je ova A, uz dva potpuna autsajdera Kinu i Venezuelu (zar nije ova zemlje dok sam bio klinac bila Venecuela?) tu je i još jedno kilavo izdanje Australije. Kad dodaš dominantne Amerikance ispada kako je jedina bitna utakmica u ovoj grupi utakmica trećeg kola između Francuske i Srbije koja će vjerojatno odlučivati o drugom mjestu u skupini. S druge strane, ovdje su tri od pet najboljih momčadi na turniru (uz Španjolce moram dodati i Litvu čiji OI!OR je u rangu onoga Srbije), tako da manjak zanimljivosti nadoknađuju viškom kvalitete u odnosu na osrednjost koja prevladava u skupini B.

USA

TOTAL OI!OR: 497

(DURANT 60, LOWRY 48, COUSINS 44, JORDAN 44, DEROZAN 42, GREEN 42, GEORGE 42, BUTLER 42, ANTHONY 38, THOMPSON 36, IRVING 36, BARNES 23)

Onog trenutka kada je Durant potvrdio da ide u Brazil nestalo je svake neizvjesnosti. Doduše, konkurencija je tako slabašna u ovom trenutku da bi i bez njega Ameri bili apsolutni favoriti, ali Francuska i Španjolska su mogli gajiti mrvicu nade da u slučaju lošije šuterske forme Irvinga i Mela mogu kroz blato držati utakmice u neizvjesnosti do zadnjih nekoliko minuta. Ovako, mogu se slikati jer rješenja za hodajući košarkaški cheat code poput Duranta nemaju, to je razina kojoj nisu dorasli ni kada bi iskombinirali rostere.

Tako samo ostaje povremeno baciti pogled na Amere i uživati u onim momentima kada ulete u šuterske serije začinjene ukradenim loptama i tranzicijom. Znamo da će dosta rotirati, ali nakon gomile pripremnih utakmica jasno je i kako će glavnu potrošačku rolu odraditi krilni dvojac Melo-Durant. Iako bi logičnije bilo njih dvoje rotirati kao četvorke i tako pomesti konkurenciju (i otvoriti više minuta za Butlera i Georgea), ovo je izgleda nešto s čime su se Ameri kroz pripreme pomirili kao startnom kombinacijom. Usprkos lakšoj ozljedi startni play trebao bi ostati Irving, Thompson je nedodirljiv kao šuter, a prvi centar je Cousins. Ozljeda Georgea koja je nešto kompliciranija od Irvingove mogla bi njega gurnuti u sporednu rolu gdje su već Barnes, Jordan i Green koji redovno dobivaju najmanje minuta, što pak otvara priliku DeRozanu da uz Butlera dobije nešto istaknutiju rolu s klupe. Lowry je pak zakaparen za sve minute koje ostanu nakon Irvinga, a omjer će vjerojatno biti negdje 22-18 u korist startnog playa.

Na kraju krajeva, sve ovo je tako nebitno. Osim ako u Rio ne slete vanzemaljci i ugrade svim igračima USA repke analne sonde (istog tipa kakvog su već odavno ugradili u trenera im Krzyzewskog), zlato im je sigurno pa sve i da DeRozan bude prvi igrač s klupe. Što se tiče pojedinačnog OI!OR-a, čisto da pojasnimo kako je Durant i po ovom izračunu klasa iznad franšizne klase, a kako su svi ostali legitimni all-star igrači (zamislimo da je granica 40 bodova i da su ovi iznad rasni all-star kandidati, a ovi ispod granični, što je još uvijek puno više nego što ima bilo koja druga reprezentacija - i da, krsno ime mi je Sherlock). Klay kao igrač koji nema preveliku rolu u svojoj momčadi ima sjajne brojke za relativno mali utjecaj na igru (a i ovdje mu je uloga neupitna kao najboljem čistom šuteru na rosteru), Irvingova sezona prošarana ozljedom je glavni razlog zašto ima najgori izračun od svih s pravom prisutnih (bez obzira na to imat će loptu u rukama većinu vremena u Riu), dakle njihovi malo slabiji učinci od očekivanih ne trebaju brinuti tako da jedino Barnes strši kao govno u punču. On stvarno nema što raditi ovdje i slobodno su za 12. mjesto mogli angažirati npr. Buddy Hielda koji je proglašen najboljim NCAA igračem prošle sezone.

FRANCUSKA

TOTAL OI!OR: 260

(GOBERT 35, BATUM 30, PARKER 29, DE COLO 27, DIAW 26, LAUVERGNE 24, HEURTEL 22, DIOT 17, TILLIE 16, KAHUDI 13, PIETRUS 12, GELABALE 9)

Oni nisu imali problema s dodavanjem Goberta iako nije igrao na Filipinima (odmarao je tijelo od nepotrebnih napora), što je i razumljivo obzirom da im je Gobert danas najvažniji igrač (kao što vidimo, trenutno jedini Francuz kojega možemo smatrati all-star igračem). Kad su s njim na parketu za klasu su bolja momčad, to nije nikakva tajna. Samo, ovaj Gobert nije u sjajnoj formi, a izgleda da se isto može reći i za Batuma koji na spomenutom kvalifikacijskom turniru nije briljirao (plus je zbog ozljede propustio dvije od četiri utakmice). Uglavnom, dva upitna putnika za Rio ipak su tako završila na rosteru na kojemu između ostalih nema Fourniera i Mahinmia koji su otpali s popisa dobrim dijelom jer se nisu odazvali za Filipine. Bez back-up centra se može sada kada je tu Gobert (dapače, Lauvergne je zanimljivije rješenje s klupe od svih drugih mogućih opcija), a može se i bez Fourniera obzirom da su De Colo i Huertel preuzeli komande u napadu. Kako Parker sve manje nudi konstantu bljeskova s loptom, odnosno kako se igra sve manje vrti kroz također ostarjelog Diawa na visokom postu, dva spomenuta beka u naponu snage nameću se kao glavno pogonsko gorivo ove reprezentacije.

Iako nije upitno da obojica mogu igrati u NBA, već to što su često učinkovitiji od Parkera je dovoljno upozorenje da ova generacija nije ništa specijalno. Jednostavno, previše je tu sporednih kreatora i sekundarnih opcija na višim pozicijama zbog čega su bekovi prisiljeni trošiti većinu posjeda, a nitko od njih, bez obzira što ih je gomila (uz udarnu trojku oko čijih odluka s loptom se sve vrti svoju kvotu će zabiti i Diot ako dobije priliku), nije ekstra klasa koja radi razliku. Tako da obrana, kičma koje su upravo Gobert i Batum, ostaje oslonac reprezentacije koja ni u boljem izdanju od ovoga nedavno na svom parketu nije uspjela skinuti jednu Španjolsku (sjetite se, bilo je dovoljno da Gobert uzme nekoliko minuta predaha i da Gasol poludi i riješi stvar).

Jasno, ogromna razlika u ukupnom OI!OR-u nije toliko važna jer Francuzi nemaju taj luksuz voditi vrhunske igrače da samo sjede na klupi (iako ih to ne opravdava zbog toga što su još jednom ukazali povjerenje odavno beskorisnim mumijama poput Pietrusa i Gelabalea), ali ako ste voljni krojiti projekciju s nekakvom top 8 rotacijom, s petorkom koja će odraditi većinu minuta i nekoliko rezervi koji će popuniti ostale minute, opet nećete doći do boljih rezultata i manjeg raskoraka u kvaliteti. Dosta je baciti pogled na brojke prvog imena Francuza i 11. čovjeka na rosteru USA i sve je kristalno jasno.

SRBIJA

TOTAL OI!OR: 209

(JOKIĆ 42, TEODOSIĆ 22, MAČVAN 19, BOGDANOVIĆ 18, RADULJICA 18, ŠTIMAC 16, NEDOVIĆ 15, JOVIĆ 14, KALINIĆ 13, MARKOVIĆ 11, BIRČEVIĆ 11, SIMONOVIĆ 10)

Ni oni nisu u top sastavu, nedostaje Bjelica koji zbog ozljede noge koja ga je mučila cijelu godinu preskače i Rio. Bez itekako bitnog igrača koji je svima oko sebe olakšavao život neće biti lako, ali dodavanjem Jokića i to odmah u udarnu rolu Srbi su na putu da maskiraju dobar dio potencijalnih problema koji su mogli nastati igranjem bez tako važnog sekundarnog kreatora i stretch igrača. S Jokićem u sredini manja je ovisnost o Teodosićevom raspoloženju, a i Bogdanović, koji nije oličenje stabilnosti, lakše može igrati u kontekstu u kojem ne mora nužno trošiti gomilu napada. Uglavnom, Jokić tako donosi balans kojega bi bez Bjelice teško imali, plus donosi ogroman kvalitativni pomak na poziciji petice koju Srbija s blago rečeno elementarnom igrom (B)Raduljice nije imala.

Oko ove trojke tako se sve vrti, a ostatak momčadi čine šljakeri. Mačvan nije ni blizu Bjelice s loptom u rukama, ali je solidan skakač koji može ubaciti šut licem košu tako da može odraditi svoju rolu, isto kao i Kalinić koji je već 3&D ikona ove generacije (iako izgleda je negdje putem izgubio šut). Mogu složiti solidnu startnu petorku, a nije ni dubina loša - osim Raduljice koji je puno zanimljiviji u ovoj back-up roli tu je i Nedović koji se lagano nametnuo kao prvi kreator s klupe (kao i Teo imao je sitne probleme s ozljedama kroz pripreme tako da i to treba uzeti u obzir), a i Štimac donosi određene kvalitete kao old school visoki koji može uskočiti na obje pozicije pod košem po potrebi. Ništa ekstra, ali dovoljno solidno za snove o medalji.

Opet treba naglasiti za one koji sporije kuže koncept (a ima ih zasigurno čim čitaju ovakve blogove) - iako Francuzi ukupno gledano bodove imaju neosporno bolju reprezentaciju, činjenica da u Jokiću mogu imati najboljeg čovjeka na parketu i da imaju dovoljno solidnu užu jezgru daje im za pravo nadati se.

AUSTRALIJA

TOTAL OI!OR: 198

(BOGUT 30, BAYNES 28, MILLS 26, BROEKHOFF 18, DELLAVEDOVA 18, INGLES 15, ANDERSEN 14, MOTUM 13, BAIRSTOW 11, LISCH 9, MARTIN 9, GOULDING 7)

Australci drugo veliko natjecanje za redom dolaze s osakaćenom repkom, tako da ćemo još neko vrijeme pričekati na njihovo priključenje višoj kategoriji koja se može nadati medalji. Iako sam naveo Boguta u pregledu talenta i iako je na njemu prvo ime, sasvim je jasno da će pod košem glavnu rolu i ovaj put odrađivati Baynes jer Andrija je doslovno tek stao na parket nakon teške ozljede koljena zarađene u Finalu i od njega očekivati više od desetak minuta po večeri nije preporučljivo. Tako da praktički igraju bez njega što razliku između njih, Srbije i Francuske čini nepremostivom (oduzmemo li Bogutovih 30 bodova, a logično bi bilo maknuti bar 20, Australci prestaju biti klokani i postaju vombati).

Još ranije je bilo jasno da Exum neće zaigrati zbog ozljeda, kao i da Simmonsa boli neka stvar za repku, tako da imamo ovo što imamo. Plus, nije da Bogut i Baynes kao kombinacija imaju ikakvog smisla (iako isto tako nije isključeno da će je Australci koristiti jer imaju bezveznog trenera koji će sigurno biti pod utjecajem imena) tako da teško da bi mogli maksimizirati talente jedan uz drugoga. Uglavnom, iako nije tako dobar defanzivac, Baynes će uredno trošiti gomilu lopti u postu i igra kroz njega bit će vjerojatno udarna opcija Australaca. Bilo da ga koriste na visokom postu kao pick & roll finišera ili hand off screenera, odnosno da mu spuštaju loptu na blok da riješava stvari 1 na 1, Baynes će biti doslovno centar njihovog napada.

Bekovi nisu u nekoj naročitoj formi, ali i Mills i Delly ubacit će ono što im ostane, dok će role spot-up šljakera odrađivati Ingles i Broekhoff. Kako je Ingles sve manje pokretan i služi isključivo kao šuter, Broekhoff se lagano nametnuo kao bitan podizač energije, ali i važan sekundarni kreator (više nego solidna sezona iza njega u Rusiji). Nažalost, kako Australcima ne nedostaje tijela pod košem, vjerojatno nećemo gledati previše kombinacija s njim i Inglesom na krilima u smallball postavama. Vombato-klokani će gurati u reket kad god mogu dva centra jer uz spomenute Boguta i Baynesa tu su još vječni kapetan Andersen, bivši NBA promašaj Bairstow i nekada solidni NCAA prospekt Motum. U ovim pripremama Motum je uglavnom grijao klupu, dakle Andersen i dalje ima prednost pred njim iako se ovaj u 36-oj godini vratio u Australiju (toliko o tome na kojoj putanji mu je trenutno karijera), a prvi šljaker s klupe i potencijalni starter uz Baynesa je njihov Miro Bilan znan i pod imenom Cameron Bairstow. Sjajno ime za lika iz "McLeodovih kćeri", nešto manje atraktivno kada je košarka u pitanju - tip je još jedan dokaz da profesionalni sportaši mogu biti i stupovi javne rasvjete.

Uglavnom, ta njihova dosadna borbenost nakon koje idu piti loše pivo i dalje je glavno obilježje njihove košarke, nikako da dočekamo taj sjaj koji dolazi s novim generacijama, prije svih sa Simmonsom i Exumom. Uspiju li dobiti dobar turnir od bekova (što je s Millsom uvijek rizik jer nikada ne znaš kada će se poskliznuti na omot čokoladice koju je upravo smazao, što bi bilo pogubno obzirom da su zamjene na vanjskim pozcijama isključivo hakleri iz Australske lige koji imaju nešto NCAA i Euro iskustva, ali čim su završili down under nakon tih epizodica sve je jasno) i rasporede li nekako minute na ostalim pozicijama tako da istovremeno dobiju kvalitetu više u oba smjera (pri tome prije svega mislim na izbjegavanje začepljenog reketa), pa da onda još izvuku trenutni maksimum i od Boguta i Inglesa, možda mogu iznenaditi Srbiju ili Francusku. Ali, tu govorimo o jednom velikom, velikom možda.

VENEZUELA

TOTAL OI!OR: KOGA BRIGA

Obzirom da im je glavni igrač combo-bek Vargas light verzija Bareae ili Campazzo iz Venezuele (zovite ga kako vam drago, oba nadimka su generička i nisu zaštićena pravima) te da za njega nema ozbiljnih statsa ni na jednoj stranici poznatoj čovjeku nisam se ni trudio tražiti ih za ostale suigrače (ima, karikiram efekta radi, nemojte mi ostavljati linkove u komentaru). Gledajući učinak lani u Izraelu, Vargas nije ništa posebno (čak i u tom natjecanju nije briljirao kao playmaker, nešto bolji je kao strijelac, a forte mu je izgleda presing na loptu), tako da i ne čudi što će period karijere u kojem je Venezuelu odveo na vrh Amerike i usput doveo do Olimpijade okruniti ugovorom u - Francuskoj. Uopće nije sporno da su ovdje slučajno jer im se posrećilo u knockout fazi natjecanja ubaciti svaki put kada je trebalo čime su usprkos scoreu 5-4 osvojili kontinentalno prvenstvo (na kojem SAD ne igra jer ih zanimaju samo WC i OI). I pri tome dokazati da je košarka u Americi (izuzevši SAD) trenutno u poprilično jadnom stanju. Ima tu nešto imena poznatih NCAA fanaticima (kvazi-centar Gregory Echenique) i jednostavno fanaticima (šuter John Cox cijeli život vucara se po Francuskoj), ali nema onoga najpoznatijeg, Vasqueza, koji je po običaju ozljeđen.

Uostalom, bez njega su i osvojili Americas, ali tada su imali odličnu zamjenu u još jednom mini playu Guillentu koji će ovdje nastupiti nakon rupture Ahilove (nešto mi govori da neće biti toliko dobar kao prije dvije godine). Definitivno nisu najbolja momčad Južne Amerike, nisu čak ni najbolja run and gun selekcija (dapače, radije igraju na manje posjeda kako bi duže ostali u egalu), nemaju ni moćnu unutarnju liniju, ali imaju borbenost na svim pozicijama, opaki su u presingu i tranziciji te idu na napadački skok kad god mogu iako nemaju poštene visoke. Protiv Kine se imaju čemu nadati jer za razliku do njih imaju bekove sposobne driblati, a vrhunac turnira za njih će biti ako namuče Australce.

KINA

TOTAL OI!OR: RADIJE BIH GLEDAO SUČELJAVANJE PLENKOVIĆA I ARSEFACEA S BAGOM KAO MODERATOROM NEGO OVO RAČUNAO

Ajde, imam srca pa sam izračunao da je prvo ime ovog rostera Yi Kralj Stolica Jianlian težak 18 bodova. Čovjek rastura u Kini i brojke su mu stvarno kao da igra protiv stolica, ali Kinezi nisu bili prijetnja ni s pravim košarkašem poput Minga kao alfom i omegom, tako da teško mogu s Jianlianom. Jebiga, iz nekog razloga lakše im je proizvesti centre koji će čak primirisati NBA ligi (poput Zhelina i Qia koji su preostala poznata imena na rosteru) nego poštenog beka koji može skupiti više asista od izgubljenih, pogoditi otvorenu tricu i zabiti polaganje na postavljenu obranu. Njima je valjda tekma s Venezuelom podcrtana u kalendaru kao šansa da izbjegnu biti jedna od dvije najgore momčadi ovdje. Iskreno, jedini razlog zašto sam ih stavio iza Venezuele je taj što su ih Ameri isprašili dva puta s po 50 razlike, a Venezuelu su dobili samo s 35. E, to se zove projiciranje bazirano na naprednim statsima.

Filed under: bball 10 Comments
2Aug/165

WAY TO EARLY PROJECTIONS – CENTRAL

Posted by Gee_Spot

Gužva je u Southeastu, ali stvari nisu ništa jasnije ni u Centralu gdje se 4 franšize uguralo u 5 utakmica razlike. Samo su Cavsi klasa za sebe, a ostali bi se do zadnjeg trena trebali boriti za mjesto u playoffu. Kako to obično biva s ovim izračunom talenta po IOR-u, odmah možete dodati 4-5 pobjeda Cavsima jer tendencije su takve da ove momčadi iznad prosjeka obično za toliko nadmašuju bazu talenta, dok one lošije podbace za 4-5 utakmica. Međutim, ove preostale 4 momčadi su toliko prosječne da je u ovom trenutku nemoguće reći tko će u kojem smjeru, svi imaju legitimne razloge za i protiv. Tako da je jedno sigurno - sezona možda neće biti zanimljiva što se tiče krajnjeg ishoda, ali putovanje do cilja zvanog doigravanje bit će zabavno od tjedna do tjedna.

Inače, u ovom nepretencioznom ljetnom ritmu sumnjam da ću odraditi svih 6 divizija do početka Olimpijade, tako da će sljedeći post vjerojatno biti najava košarkaškog turnira koji nas čeka.

CAVS

SCORE: 52-30

Uračunao sam Smitha u rotaciju jer ne mogu zamisliti drugačiji ishod pregovora, Cavsi si ne mogu dopustiti izgubiti ga ako misle braniti naslov iako njegov ostanak nije 100% siguran kao LeBronov (Earl izgleda traži 15 milja, Cavsi mirno čekaju da pristane na manje kao prošlo ljeto). Jasno, ako ga nekim čudom izgube, jednodimenzionalnog igrača u kojega se Smith pretvorio može se nadoknaditi u teoriji, međutim obzirom da su Cavsi već ostali bez jednog elitnog tricaša (Delly je lani zabijao tricu također iznad 40% kao i Smith), nije da si baš u praksi mogu dozovoliti stvaranje ovakvog konteksta u kojem će od momčadi s gomilom spot-up šutera odjednom postati momčad kojoj ih nedostaje u rotaciji.

Gubitak Dellya sam po sebi nije toliki problem jer ove godine bi Irving trebao vući cijelu sezonu (Delly je lani odigrao čak više minuta od Kyriea), iako u njegovom slučaju uvijek možemo očekivati nekakvu ozljedu. LeBron stari na svoj način i na tom frontu ne treba očekivati prevelike padove - možda će se i odmarati više nego inače, ali kad imaš Lovea i Irvinga koji mogu odraditi rolu prve opcije u napadu, to si može i priuštiti. Birdman bi trebao biti solidna zamjena za Mozgova, posebice jer je za očekivati da neće dobiti toliko minuta kao Mozgov lani dok je u klubu još bio Blatt. Uostalom, Frye će igrati puno važniju rolu u rotaciji pod košem, a itekako je bitno kako će se snaći Dunleavy jer Cavsima treba šesti igrač koji može povući kojega lani nisu ni imali (toj roli najbliži je bio upravo Delly) obzirom da je teško očekivati od Williamsa da postane mlađi ili Shumperta da nauči igrati košarku (uvijek mogu na parketu ostaviti jednog od dvojca Love-Irving kao lidera druge postave, ali nije zgorega imati i još jednog sekundarnog kreatora na lageru).

Dakle, ova momčad uopće nije duboka i ovisno o tome koliko će moći računati na udarnih 5-6 igrača, a zatim i kako će ovi s klupe šutirati trice i odrađivati zadatke, ovisi i score u sezoni. Jasno, to sve skupa nije ni bitno jer Istok mogu osvojiti bez ekstra dubine i potrebe da idu po 60 pobjeda, a u playoffu će ionako maknuti u stranu nedostojne, povećati minutažu LeBronu i zakrpati sve rupe, kako se to već radi kada imaš na raspolaganju jednog od nekolicine najvećih svih vremena.

PISTONS

SCORE: 44-38

Šarao je Van Gundy tržnicom, ali nije pretjerano povećao plafon momčadi, dakle rast će (ako ga bude) isključivo doći iznutra. Tako da su ključna pitanja kako će se Harris uklopiti u momčad sada kada bude imao trening kamp iza sebe i kada mu bude jasnija rola u napadu, odnosno može li Johnson podići efikasnost u drugoj godini jer minutaža i rola nisu upitni. Još kad bi Jackson ostao na lanjskoj razini graničnog all-star kandidata i kada bi Drummond malo popravio slobodna, Pistonsi bi mogli biti prijetnja Raptorsima za drugu mjesto, ali tu smo već u sferama opakih nagađanja jer teško da će im se baš sve poklopiti. Uglavnom, vratimo se mi klupi jer IOR tu uopće nije oduševljen poslom Pistonsa.

Leuer je naizgled plus u odnosu na Tollivera, posebice skakački i defanzivno, ali ne treba zanemariti kako je brojke nabijao u lošoj momčadi. Isto kao i Ish Smith koji je tek u šestoj NBA sezoni pokazao da je prosječan košarkaš iznad NBDL razine, samo što je sumnjivo da mu je to tek uspjelo kada se dočepao rostera Pelicansa i Sixersa u kojima mu je sve bilo podređeno. Mislim, bolji je od ničega što je bio Blake pod stare dane, ali koliko? Može li biti od koristi u Detroitu gdje će ipak morati igrati za nešto više od golih brojki? Kad dodamo da će se dosta očekivati i od Baynesa i Bullocka, jasno je kako će Van Gundy i dalje maksimalno jahati startnu petorku uz nadu da će Johnson povjerenje vratiti tako što će već u drugoj sezoni postati barem prosječan NBA igrač. U tom slučaju Pistonsi bi možda mogli i u kvalitativni razred više, s jednim okom fokusiranim na 50 pobjeda, bez toga vjerojatno im plafon ostaje ravan prošlogodišnjem.

BULLS

SCORE: 43-39

Dosta optimistična prognoza, ali i dosta logična obzirom da su i Lopez i Rondo i Wade lani imali solidne sezone, taman dovoljno iznad prosjeka da ih se ne smatra tek lako zamjenjivim starterima. I taman dovoljno da zamjenu Gasola, Noaha i Rosea ovom trojkom smatramo plusom na papiru. Samo, papir je jedno, a parket nešto sasvim drugo i pitanje je može li nova trojka uopće biti plus u odnosu na lanjsku. Određeni regres od Ronda i Wadea realno je očekivati jer najveći dio njihove igre baziran je na volumenu potrošenih posjeda, a sada dolaze u situaciju gdje će morati dijeliti loptu s još jednim potrošačem, a to je Butler. S tim da je ovdje situacija još donekle i podnošljiva obzirom da je Butler čak i lani, kada je naizgled preuzeo stvar u svoje ruke, uzimao manje šuteva u prosjeku od Gasola i Rosea. Dakle, iako zna djelovati bahato (posebice izjavama van parketa), Jimmy je timski igrač kojega se može uklopiti u novi roster. Rondo je pak dodavač, ne strijelac, tako da i on i Wade mogu naći načina funkcionirati ako će malo smanjiti apetite i naučiti živjeti s tim da ne moraju driblati 15 sekundi baš svaki posjed.

Samo, koliko god po pozicijama ovo možda može imati smisla (Butler bez problema može preuzimati boljeg protivničkog swingmana neovisno o tome da li je riječ o dvojci koja se otvara kroz blokove ili trojci koja napada iz driblinga), problem nastaje kada uzmemo u obzir vještine. Butler opet nije nikakav problem jer on i kao finišer nakon cutova ili u catch & shoot situacijama može odraditi svoje, ali Rondo i Wade su jedni od najgorih šutera na svojim pozicijama u povijesti i obranama će biti prejednostavno braniti njihovu slash & kick igru. Plus, da ne govorim da i Lopez mora imati prostora u sredini ako žele od njega imati koristi u napadu (pickove s njim prejednostavno je braniti ostajanjem u zoni), tako da je moguć i njegov regres. Posebice ako bude morao dijeliti minute s Gibsonom, ta kombinacija mogla bi biti smrt za napad Bullsa (Gibson je apsolutni višak u ovom trenutku jer Chicago ima dva idealna para, Mirotića i Lopeza, odnosno Portera i Felicia). Opet, obzirom da su i lani bili negledljivi na tom dijelu parketa, nije da stvari mogu postati puno gore - barem više ne moraju gledati Noaha kako ne može zabiti polaganje ili Rosea kako se trudi imati najgoru selekciju šuta u ligi.

Tako da očekivati od Chicaga da u sezoni u kojoj neće biti previše laganih utakmica opravda ovakvu projekciju baš i nije mudro. Ali, nije nemoguće, što zbog spomenutog talenta, što zbog sjajne klupe koju su skupili i koja bi baš tijekom one 41 utakmice u United Centeru trebala maskirati gomilu mana u konstrukciji rostera. Ako Butler bude zdraviji nego lani, ako Boylen nađe načina zakrpati obranu (a već lani je pokazao da može iako nije imao puno bolji roster na raspolaganju), a Hoiberg izvuče iz napada barem mrvicu više nego lani, možda mogu i koju pobjedu više od ove 43.

BUCKS

SCORE: 40-42

IOR voli talent Bucksa - čak i lani, iako daleko od toga da je bio oduševljen dodatkom Monroea, smatrao je ovaj roster playoffa vrijednim. Stvari na parketu nisu baš idealno funkcionirale, prvenstveno jer su se Bucksi mučili pronaći obrambeni intenzitet od godinu ranije, ali ove sezone imat će novu priliku vratiti se na pravi put. Giannis se i bez pouzdanog šuta razvija u all-star klasu, Middleton je solidan koliko je to moguće kao sekundarna opcija na bokovima, a usprkos svim kritikama Monroe će uvijek napraviti svoje u napadu. Problem playmakera pak i dalje ostaje, ali ništa manji nije ni onaj drugog krila jer kao što ni MCW nije idealan spoj uz bočne igrače poput Middletona i Giannisa, isto se može reći i za Parkera.

Sad, teško je reći da su Delly i Teletović dovedeni da budu udarni igrači, ali uopće nije teško zamisliti postavu s dva tricaša koji su lani odradili sezonu s postotcima iznad 39% s perimetra kako završava utakmice za Buckse - dodaj njih dvoje uz trojac Middleton, Giannis i Monroe i imaš sve što ti treba da bi štimao, barem prema naprijed. Parker dugoročno možda i može najbolje funkcionirati kao kreator s loptom, a za takvu rolu nema mjesta u trenutnoj podjeli snaga među prvih pet. I on i MCW bolje bi funkcionirali u roli s klupe protiv drugih postava i zato će itekako biti zanimljivo vidjeti kako će Kidd podijeliti minute jer o tome će dobrim dijelom ovisiti putanja njihove sezone.

Sad, određeni problemi se kriju u činjenici da njihova zadnja dva draft picka baš i ne izgledaju spremni pomoći (Vaughn jednostavno još ne kuži koncepte košarke, a za Makera jednostavno nema minuta), kao i u činjenici da su im dva najbolja igrača s klupe back-up centri koji ne mogu igrati zajedno i za koje iza Monroea ne postoji dovoljno minuta. Kako Bucksima nije na kraj pameti kombinirati Monroea s jednim od centara, ostaje im eventualno igranje s Monroeom kao šestim igračem. Koje bi otvorilo mjesto Plumleeu ili Hensonu u startnoj petorci, ali ni to nema smisla jer, iako bi obrana postala bolja, problem napadačke formacije do kojega dolazi kada imaš Parkera i Giannisa kao par krila je još izraženiji obzirom da Monroe za razliku od preostala dva centra može redovno ubacivati barem s poludistance.

Uglavnom, obzirom na to da je roster sve samo ne kompaktan, jasno je kako su Delly i Teletović dovedeni da odrade ozbiljan posao i to je već samo po sebi određeni problem jer i jedan i drugi su itekako upitni igrači - pitanje je može li ih se sakriti u gustim završnicama defanzivno samo kako bi dobio od njih taj šuterski impuls. Tako da su Bucksi i dalje daleko od idealne situacije, iako je neupitno da su bolji nego lani. Sad, može li to biti dovoljno za iskorak od 7 utakmica i uključenje u playoff borbu? Teško bez novih tradeova. Ali, ne i nemoguće.

PACERS

SCORE: 40-42

Još jedan relativno nakazni roster složio je i Bird. Iako ne toliko očito neprirodan kao onaj Bullsa ili tako tanak i neprilagodljiv kao ovaj Bucksa, kod Pacersa će se također sve vrtiti oko toga kako će Nate McMillan posložiti postave. Za nadati se je da su svjesni kako je Turner starter na petici, odnosno kako bi Ellis što više minuta morao provesti s drugom postavom, posebice sada kada su za playa dodali Teaguea i kada više nema Hilla da ga skriva u obrani. Defanzivno, usprkos Turneru i Georgeu, ova momčad nema ni približno moći kao lanjska jer su gubitkom Mahinmia i Hilla ostali bez dva ključna defanzivca, a znamo da ubacivanje Allena među startere vuče napad prema dolje. Ofanzivno, Teague i Young utjecat će na potrošnju Georgea, koji će time možda postati efikasniji, ali trošit će zasigurno i manje posjeda pa je upitna korist od takve zamjene. Tako da neki veći napadački iskorak od strane Pacersa ne treba očekivati. Iako će ga biti, tipa druga postava s Jeffersonom i dovoljno šutera trebala bi biti pouzdanija od lanjske (iako su i tu otvorena pitanja - ako će Allen igrati uz Jeffersona, kako misle doći do dovoljno prostora u reketu).

Defanzivni pad je puno izvjesniji i stoga je teško očekivati da Indiana još jednom bude ugodno iznenađenje kao prošle sezone. Dapače, ako Turner ne bude mogao nositi teret, za očekivati je da old school trener poput McMillana sve više koristi Big Ala, a također ni Young nije doveden da sjedi na klupi, tako da stretch postave s Milesom i Georgeom kao lažnim četvorkama vjerojatno postaju stvar prošlosti (plus, dodajmo da sada nemaju ni Solomona Hilla koji je osim u playoffu i kroz sezonu znao uskočiti u smallball rolu). Sad, iako nisu igrale svemirski dobro, te postave su realno bile ono najbolje što su Pacersi lani imali i vjerojatno glavni razlog zašto su uopće otišli iznad 50%. Ako će ih ove sezone žrtvovati da bi mogli koristiti Younga kao četvorku, izgubit će dobar dio onoga što ih je činilo posebnima u napadu jer će dodatnog šutera s perimetra zamijeniti još jednim igračem koji živi u reketu.

Ukratko, pojma nemam kako se ovakav roster uklapa u Birdove želje da posloži napadačku momčad, a vjerojatno ne zna ni on. Očito je namjera bila napraviti čistku i učiniti Georgea sretnim jer sada će moći više igrati na perimetru. Rezultati su pak upitni, roster s ovoliko novih imena koja zahtijevaju poprilične promjene i koja pri tome nisu nužno kompatibilna (Teague, Young i Big Al po ničemu se ne uklapaju jedan s drugim) teško će se uigrati ikada, kamoli nakon jednog trening kampa. Sad, George spada u onu skupinu igrača koji sami mogu povući loš roster među 8, ali ispadne li iz rotacije na nekoliko tjedana zbog ozljede, Pacersi nemaju nikakvu alternativu.

Stoga me malo i čudi relativno pozitivan stav prema njima jer nakon što smo odredili ovakvu bazu talenta, nekako su mi uz Sixerse, Netse, Knickse, Magic i Heat oni najlogičniji izbor za lutriju na Istoku. Inače, po ovim projekcijama zadnja momčad koja ne ulazi među 8 bila bi Milwaukee, ali za sada sam skloniji njima dati prednost pred Bullsima. Kako god, jedva čekam potrošiti još gomile sati u razmišljanju o tome tko će kako igrati, samo da bi već nakon prvih mjesec dana, ovisno o ozljedama, formi i taktici, sve to bilo iskrenuto na glavu.

Filed under: bball 5 Comments