60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

30Sep/160

AD 30

Posted by Gee_Spot

Griffin i Aldridge obećavaju da će gađati više trica (sretno s tim, Durant i Green ne moraju ništa obećavati), ali vijest dana je ipak načeto Payneovo stopalo. Obzirom da je po prvotnim ovoljetnim prognozama Payne trebao propustiti kamp zbog operacije na njemu, očito da ovo požurivanje nazad na parket nije donijelo ničega dobrog Oklahomi koja ga je sada izgubila na još duži period nego da su jednostavno pričekali da budu sigurni koliko je to moguće. Ovako, mogu biti sretni ako odigra 50-ak utakmica ove godine. Sad, to neće previše dirati u projekciju Thundera u kojoj sam ga već bio uračunao na skromnih 60 utakmica, ali će itekako utjecati na njihovu igru jer su sada ostali i bez ono malo talenta na poziciji što su imali nakon Westbrooka. Ronnie Price je jedini back-up play trenutno, to sve govori, tako da, osim ako ne žele gledati Oladipa kako nakon Orlanda još jednom pokušava odraditi tu rolu, morat će potražiti pomoć. Ako ništa drugo, ovo otvara vrata Semaju Christonu da se uvuče na glavni roster, iako nije jasno na čiju bi štetu moglo doći do toga.

Još da dodam da su Rocketsi dodali PJ Hairstona u kamp, iako ne vidim prostor da se uvuče na roster pored Hardena i Gordona (koji će odraditi glavninu minuta) te Brewera i McDanielsa (koji mogu uskočiti po potrebi).

Uglavnom, sutra se nadam srediti projekcije negdje do večeri, a onda od ponedjeljka kreću i najave, momčad po momčad. Kad će preplata, pojma nemam i više me iskreno boli kikiriki za tim, samo želim pisati najave u ovo malo vremena što uhvatim. I snimiti koji podcast između.

Filed under: bball No Comments
29Sep/161

AD 29

Posted by Gee_Spot

Blog još nije srušen što je valjda dobra vijest. Prije nego se zaledi, možda i na duže, malo novosti iz kampa, barem onih koje mi se čine bitne za spomenuti.

Cavsi su u kamp poveli igrača kojega su dodali u zadnji tren, odnosno nakon što je post od ponedjeljka već bio gore. Kako je Mo Williams izabrao mirovinu, otvorilo se mjesto na rosteru u koje su odlučili ubaciti Jonathana Holmesa. Taj momak defintivno zaslužuje priliku jer je bio jedan od najboljih igrača uopće na prošlogodišnjim ljetnim ligama, sjajno se uklopivši među Celticse igrajući stretch četvorku u napadu i bez problema preuzimajući u obrani sve pozicije. Kako je Boston imao tradicionalnu gužvu na rosteru i nisu imali prostora za zadržati nedraftiranog rookiea, u priču su se umješali Lakersi koji su se nadali da su njemu pronašli još jednog člana buduće jezgre. I onda je nakon dvije utakmice predsezone slomio rame i praktički pauzirao do ovoga ljeta kada su mu Grizliji dali šansu da pokaže kako je živ.

Uglavnom, njegovo ispadanje iz top 60 na prošlogodišnjim draftu je bilo svojevrsno iznenađenje, ali ne i preveliki šok jer znamo kako kotiraju igrači četvrte godine koji nemaju jasno definirane kvalitete. A Holmes ih nije imao - iako je mogao ubaciti tricu, s postotcima baš nije oduševljavao, a isto tako, usprkos solidnim skakačkim učincima, nije imao visinu za igrati pod košem u NBA. Dakle, njegova karta za NBA je trebala biti eventualni prelazak na trojku ako se pokaže da može igrati obranu na perimetru i popravi šut iz spot-upa. Međutim, u ljetnoj ligi se pokazalo da s više prostora u napadu može lakše zabijati kao stretch četvorka, nije imao problema sa skokom i guranjem u reketu, a pri tome se posebice pokazao u obrani na perimetru, dajući naznake da možda nije specijalist u ničemu, ali da gomilu stvari može raditi na visokoj razini. I u kampu s Lakersima je nastavio na visokoj razini do ozljede.

Tako da, ako je oporavak od ozljede prošao dobro, Cavsi u njemu možda mogu pronaći budućeg Richarda Jeffersona, igrača koji može odraditi 3&D rolu u ulozi visokog bočnog, ali i igrača koji je dovoljno čvrst u sredini da pomogne i kao četvorka u postavama koje nužno ne moraju nositi oznaku smallball. Ono, takvih hibridnih krila koji podjednako solidno mogu odigrati dvije pozicije u oba smjera nema previše i to je samo po sebi razlog zašto Holmesu treba dati šansu.

Ostalo? Idem redom momčad po momčad pa ako mi padne na pamet nešto vrijedno spomena, neke ću i preskočiti. Btw, 1.10. već kreću utakmice, ako još niste obnovili league pass - što čekate (Adame, znaš broj tekućeg, očekujem uplatu svaki tren).

Hornetsi su u većim problemima nego je izgledalo prije kampa, osim Walkera koji i dalje osjeća posljedice operacije koljena, izgleda da je i Zeller još uvijek na ledu što se igranja košarke tiče (sjetimo se, on je seriju protiv Heata odigrao na jednoj nozi jer ga je također izdalo koljeno). Koliko mi je poznato nije imao operaciju, ali očito je dobro stradao kada dan-danas nije 100% spreman.

Heat je već ograničio McBoba zbog stopala, stvarno mi nije jasno zašto čovjeka jednostavno ne stretchaju jer očito će ga i treću godinu za redom dozirati na kapaljku.

Wall je navodno zakucavao na prvom treningu iako nije imao zeleno svjetlo igrati već se samo zagrijavao. Kako stvari stoje, za start sezone bit će potpuno spreman.

U Orlandu za sada osim lakše ozljede Paytona cvjetaju ruže, Vogelu je sve super kao Saši iz Big Brothera, igrači pozitivni kao da su u Disneyworldu.

Kidd se već počeo poigravati s glavama igrača, u prvoj međusobnoj tekmi na parket je poslao Plumleea kao startera umjesto Monroea, a dvojku je zakrpao Vaughnom. Ovo prvo mi je skroz ok, ovo drugo je neozbiljno. Za prve dane kampa pak više nego dovoljno, Bucksi će očito ove sezone nuditi hrpu materijala, makar previše toga neće biti vezano uz prezentaciju na parketu.

Simmons je navodno ojačao, ali razlog zašto uopće spominjem Sixerse je Šarić koji će izgleda kroz kamp dobiti dosta prilike pokazati može li igrati trojku kako ne bi rookie sezonu proveo uglavnom na klupi. Također, Noel se očito više ne vidi tu dugoročno kako Embiida guraju u startnu rolu. Treći balvan, Okafor, još ne trenira punom snagom zbog operiranog koljena.

Da manija smallball postava doseže vrhunac nakon kojega slijedi neizbježni pad dokazuju i izjave McMillana koji namjerava nakon Younga kao četvorku koristiti ili Milesa ili Georgea osim ako matchup ne bude nalagao drugačije. Izgleda da će čak i najtvrđi treneri u drugim postavama igrati sa samo jednim visokim kad god budu mogli, dakle onaj tko prvi skuži kako obrnuti ovaj trend može doći do određene prednosti (Thibs je već najavio mogućnost da, usprkos tome što ima gomilu visokih, među kojima i dosta onih koji imaju stretch kvalitete, dosta minuta dobiju postave s Wigginsom ili Shabazzom kao lažnom četvorkom). Uglavnom, back-up visoki će imati još manje minuta na raspolaganju, a poigravanje s postavama itekako će utjecati na rezultate. Pozitivno ili negativno, e to sad već ovisi o određenom kontekstu.

Pelicansi su prezentirali potencijalnu startnu petorku u kojoj iznenađenja nisu Frazier, Hill i Davis. Međutim, Hield i Ajinca imat će itekako problema obraniti pozicije koje su dobili na startu kampa. Dobra je vijest da nitko ne krije kako će dvojac s Kentuckya Davis-Jones dobiti gomilu prilika zajedno tijekom utakmice, često će završavati, a mogli bi tu i tamo i počinjati ovisno o matchupu.

Memphis očekivano tmurno u prvim danima kampa, Gasol limitiran, praktički tek nedavno je počeo trčkarati (Grizliji ne kriju da će ga dozirati kroz sezonu, dakle možemo očekivati manje minuta tijekom večeri i vjerojatno odmaranje na drugoj večeri back-to-backa), Parsons pak još nije ni u toj fazi. Prevedeno, nema šanse da bude spreman za start sezone iako je operacija koljena bila poprilično davno.

D'Antoni izgleda i dalje namjerava maksimalno srezati rotacije tako da je već izvjesno kako će s Hardenom kao playom rotirati još Beverleya i Gordona kao spot-up tricaše. Obzirom da znamo kako D'Antoni diktira minute, bojim se da Harden neće pasti previše s lanjskih 38 u prosjeku koje su predvodile ligu. O Motiejunasu još nikakvih novosti, ali Capela i Nene su izgleda spremni biti tag team na petici, navodno Nene izgleda toliko dobro da D'Antoni čak razmišlja o tome da ga stavi u startnu rolu.

Filed under: bball 1 Comment
28Sep/160

AD 28 – PRESS PAUSE

Posted by ispdcom

Kampovi se zagrijavaju i sve što se za sada ima prijaviti su ozljede. Izgleda da je i Kemba, iako su njegovi zahvati na koljenu bili puno blaži od Wallovih, u kamp ušao s popriličnim restrikcijama. Sad, pitanje je da li se radi samo o pretjeranom oprezu ili o nečemu što će se vući kroz sezonu, u svakom slučaju više ćemo znati kad krenu pripremne utakmice. Od ovih imena koja su u kamp ušla načeta svakako vrijedi istaknuti da je Cam Payne već osjetio probleme s operiranim stopalom, što je nešto što bi se definitivno moglo razvući i nakon pripremnog razdoblja.

A sada odoh na pauzu uz nadu da ćemo uskoro imati uvjete za početi s naplatama (vidim da vas gomila jedva čeka registrirati se, to je dobro). Ako bude problema u dogledno vrijeme s blogom, nadam se da će do sutra biti uklonjeni. Ako ne budu, e onda ćete dobiti post kukanja. Majke mi, nema razlika između fušera vodoinstalatera i fušera softveraša, samo što ovi potonji masnije naplaćuju.

Filed under: bball No Comments
27Sep/161

AD 27

Posted by Gee_Spot

Nije Cavsima lako na startu sezone, uz to što je Earl Smith propao u zemlju, sada se moraju nositi s u zadnji tren donesenom odlukom Mo Williamsa koji se nakon premišljanja ipak odlučio za mirovinu. To stavlja novi zadatak pred Griffina, a taj je pronaći zamjenu. Nije isključeno da u kamp naknadno pozovu i ponekog playa, prije svih Norrisa Colea koji ima barem tu prednost što poznaje LeBrona. Navodno su kontaktirali i Hinricha jer nekako se moraju pokrpati, barem dok Chalmers ne bude spreman uskočiti u akciju. Uostalom, imaju i onu iznimku preostalu od Varejaoa koju mogu iskoristiti za ubaciti još jedan ugovor na cap putem tradea. Kako god, ne treba ih žaliti, sami su se doveli u ovu situaciju time što nisu odmah reagirali nakon što su im Bucksi uzeli Dellya.

Toliko o vijestima, idemo sada na epsko putovanje po rosterima Zapada. Ostalo nam ih je samo 9, tako da će post biti mrvicu kraći od jučerašnjeg.

Idemo prvo na Sunse koji su u zadnji tren napravili neke promjene na popisu za kamp. Kako je zbog zdravstvenih razloga otpao Mike Moser, već poznato lice dobro znanih limita (old school krilni centar kao stvoren za niže razine igranja), odlučili su se dati priliku potpunom projektu, izvjesnom Gracinu Bakumanyai. Klinac iz Konga već duže vremena intrigira svojom dužinom i atleticizmom, čak je doveden da odradi srednju u Americi (prevedeno, da provodi vrijeme u kvazi-školama za sportaše), međutim kako nije stekao uvjete za otići u NCAA otišao je na godinu dana zagrijavanja u Belgiju gdje je igrao natjecanje juniora i gdje je logično dominirao. Jasno, kada netko ima potencijal biti novi Clint Capela, onda mu daš šansu, što su ovo ljeto prvo napravili Rocketsi u Vegasu, a evo sada i Sunsi.

Uz njega uspjeli su dodati jednog još opskurnijeg igrača, Dereka Cooka. Momak koji je nakon po ničemu posebne NCAA karijere imao neuspješnu epizodu u Grčkoj i minornu rolu u D-ligi iz nekog razloga znanog samo Sunsima dobio je poziv u kamp (klasični smetlar pod koševima koji nema NBA fizikalije za odraditi posao na petici). Sad, imam teoriju zašto su izabrali baš ovu dvojicu - naime, kako su im igrači koji će dobiti najviše minuta na četvorci na ovim pripremama Bender i Chriss, onda im ne možeš dovesti dokazane veterane u kamp pa da ih ovi nedajbože nadigraju i ubiju u pojam. Staviš protiv njih dva totalna autsajdera i neka pumpaju samopouzdanje (mislim, valjda će uspjeti nadigrati ove likove).

Preostali dvojac prolaznika čine Shaquille Harrison i Derrick Jones. Prvi je nedraftirani rookie combo-bek s Tulse koji je odradio solidnu sezonu kao senior, ali koji nije ni blizu onoga što NCAA nudi na poziciji, posebice jer nema šut. Njegov forte je presing, ali sumnjam da će mu to biti dovoljno da se nametne pored hrpe bekova koje Sunsi već imaju. Jones je također nedraftirani rookie, ali za razliku od veterana Harrisona on je bio tek brucoš kojem se NCAA iskustvo naglo prekinulo nakon što se pokazalo da nije imao ocjene za dobiti stipendiju na UNLV-u (i inače mjestu mutnih poslova). U ono utakmica što je odigrao prije suspenzije pokazao je ogroman atletski potencijal i uopće nije sporno da ima temelje za biti NBA krilo. Problem je što trenutno osim trčanja i skakanja nema previše toga za ponuditi, odnosno što je totalno sirov u aspektima igre kao što su driblanje i šutiranje (klasika). Ali, ako ništa drugo u njemu Sunsi imaju zanimljiv projekt kojega mogu parkirati u D-ligu zajedno s Bakumanyaem.

Od svih ovdje spomenutih tako nitko nema realne šanse upasti na roster na kojem je već 14 garantiranih ugovora plus veteran John Jenkins kojega će ili otpustiti ili zadržati kao petnaestog. Uostalom, ako će Sunsi biti u fazi rebuildinga u kojoj ih očekujemo, njihov roster će ionako dobrim dijelom nalikovati na kolodvor, s jednima koji odlaze, a drugima koji dolaze.

Kingsi su ugovorom Lawsonu zaokružili roster na 15 imena, tako da je sada pitanje kako misle eventualno zadržati Farmara nakon kampa ako Silver odreže Collisonu suspenziju od 20-ak utakmica. Obzirom da su ugovore dali uglavnom klincima, kao jedino logični rješenje za otvoriti mjesto mi se čini poslati McLemore negdje u zamjenu za drugi pick. Eto prilike momčadima poput Orlanda ili Cavsa da dođu do potencijalno korisnog igrača za ništa (Cavsima čak u ovom slučaju ne treba ni pomoć npr. Sixersa da oslobode lovu na capu obzirom da imaju onu spomenutu iznimku). Uglavnom, kako su manje-više završili priču relativno rano davši garantirane ugovore Richardsonu i Lawsonu, jasno je kako će i Farmar, ali i rookie Cousins (kojega će vjerojatno parkirati u D-ligi), morati itekako zasukati rukave ako misle dočekati start regularne sezone.

Obzirom na kontekst, koji je u ovom slučaju dodatno otežan jer su Kingsi krcati swingmanima, lanjski igrač Hawksa Lamar Patterson, koji kvalitetne nastupe u ljetnoj ligi i prošlogodišnjem kampu nije uspio prenijeti na NBA razinu, gotovo da nema šanse nametnuti se. Svjesni situacije, Kingsi su odlučili voditi na pripreme samo tri bonus igrača, zaokruživši roster na 18 imena.

Jazz također ima manje-više jasnu situaciju, uz 14 garantiranih ugovora tu je još i Jeff Withey čiji minimilac će gotovo sigurno zauzeti posljednje slobodno mjesto na rosteru. Šuter Johnson nema previše šanse preskočiti back-up centra Jazza, posebice ako nastavi gađati tricu ispod 30% kao što je bio slučaj zadnje dvije sezone. Jazz eventualno može osloboditi jedno mjesto ako trejdaju playa viška jer povratkom Exuma i dovođenjem Hilla jedan od dvojca Mack-Neto postao je nepotreban. Tu naknadno može uskočiti spomenuti Johnson. Ili možda combo-bek North Caroline Marcus Paige, iako ne vidim svrhu u tome da ostaneš bez Macka i daš šansu igraču koji tek treba dokazati da može igrati na Mackovoj razini.

Paige će tako vjerojatno u D-ligu, a preostala tri imena na rosteru tu se tek reda radi. Doduše, Quincy Ford je nedraftirani krilni centar s Northeasterna koji ima potencijal zbog kombinacije atleticizma i šuta s perimetra, što je za visokog uvijek plus, tako da će i on vjerojatno u njihovu podružnicu u D-ligi, međutim kako su dali garantiran ugovor Bolomboyu neće imati priliku preskočiti ga u kampu (iako nije isključeno da je možda i bolji igrač). Henry Sims je već veteran koji iza sebe ima solidnih NBA utakmica, ali definitivno je nepotreban momčadi koja ima ovoliko kvalitetnih opcija na petici, dok je Eric Dawson, klasični šljaker pod obručima, veteran i svjetski putnik koji vjerojatno pod stare dane želi zaraditi još jedan pristojan ugovor te mu je ovo prilika da se istakne.

Nešto manje ambiciozni što se tiče kampa su Wolvesi gdje nova uprava još nije stigla previše razmišljati o D-ligi. Kako nemaju podružnicu, nemaju ni potrebu za okupljanjem opskurnih mladića, tako da je Thibs tri pozivnice dao uglavnom veteranima koje će se boriti za mjesto nastalo umirovljenjem Garnetta. Doduše, u kampu će imati samo 17 tijela jer Peković je tu samo kao ugovor, ali za sada je i dalje član momčadi. Naravno, nije isključeno da ga tijekom sezone "zamijene" za nekoga tko može trčati kad dobiju pravo na iznimku zbog ozljede. U svakom slučaju, Wolvesima nedostaje prije svega jedan bočni igrač i tu će Thibs testirati veterana Butlera koji je jednom nogom izvan lige već godinama, ali je posebno mrtvo izgledao lani sa Spursima (mislim, kada si spot-up tricaš koji u sistemu Spursa ne može ubaciti više od 32% na korner-tricama, onda znaš da nešto nije u redu). Tu je i Toure Murry, bek bez šuta koji je dobio nekoliko prilika u NBA na račun defanzivnih kvaliteta i sposobnosti da igra obranu na playevima, ali i bočnim igračima, što bi moglo biti privlačno Thibsu. Za kraj, tu je Thibsov poznanik iz Bullsa John Lucas, veteran koji donosi šut za tricu iz driblinga na poziciji jedinice. Možda i on ima šanse ako Thibs uvidi da ni Dunn ni Jones nisu spremni za voditi momčad od prvog dana te da mu treba i nešto iskusnija zamjena za Rubia.

Warriorsi su pak u kamp poveli svega i svačega, čime dodatno naglašavaju koliko su u biti skrpali ovaj donji dio rostera. Uz 14 sigurnih dakle vode još 6 igrača koji će se boriti za jedno mjesto u prvoj momčadi, a nekoliko će ih spremiti u D-ligu. Iako je JaVale McGee najzvučnije ime u ovoj hrpi, nema velike šanse upasti među odabrane čisto zato jer su Warriorsi već garantirali ugovore sedmorici visokih igrača (a da ne govorim kako je tu i Durant koji će dosta minuta odraditi na četvorci). Dakle, ako će preživjeti kamp, onda će to vjerojatno rezultirati otkazom nekome od već priključenih. Praktički, obzirom na to koliko su tanki na bokovima, vjerojatno će se odlučiti u sezonu povesti šutera poput Williamsa (koji je već dobio dobar dio ugovora garantiran, kao bonus za odlične igre u D-ligi), koji bi po logici stvari mogao isto ono što radi i Clark. Kako im je to možda suvišno, bez šanse nije ni dokazani play kao što je Pressey, koji je dobar slash & kick igrač od kojega mogu imati koristi obzirom da osim Currya nemaju klasičnu jedinicu na raspolaganju.

Također, bez šansi nije ni Scott Wood, tricaški specijalist koji je nakon solidna NCAA karijere odradio tri sezone u Španjolskoj gdje se potvrdio kao dobar igrač zadatka koji otvorene trice sprema zatvorenih očiju. Pokaže li se da može pratiti NBA ritam, Warriorsi od takvog šutera s pozicija dva i tri svakako mogu imati koristi. Cameron Jones je još jedan veteran koji se dokazao i u Europi i u D-ligi, solidan combo-bek koji je u najboljim košarkaškim godinama i koji vjerojatno nije ništa lošiji od Clarka ili Williamsa. A možda od svih zanimljiviji je nedraftirani rookie Elgin Cook, swingman s Oregona koji je 3&D potencijal pokazao na zadnjem NCAA turniru. Nije vrhunski ni kao atleta ni kao šuter, ali igrajući u sistemu sličnom onome što vrte Warriorsi, s puno stretch formacija i puno kretanja bez lopte, naučio je izvući maksimum iz svoje igre. Možda se u njemu krije solidan budući rotacijski igrač kojega će relativno lako biti uvesti u sistem nakon jednogodišnjeg školovanja u Santa Cruzu.

Grizzliesi imaju 15 ugovora koje možemo smatrati sigurnima, dakle tu ubrajam i Greena koji je na minimalcu prava krađa i Cartera kojem u slučaju otpuštanja duguju 2 milje, a koji i dalje može odraditi nešto minuta na boku, kao i Harrisona, onog očito talentiranijeg brata koji je nakon solidne sezone u D-ligi zaradio pravi ugovor. Tako da ovih 5 igrača s pozivnicama mogu eventualno čekali hoće li Memphis otpuštanjem vječno ozljeđenog Jordana Adamsa otvoriti mjesto na rosteru. Inače, problema s ozljedama imaju i Gasol, Martin i Davis, tako da im u kampu definitivno treba visokih tijela. Samo, visoke uopće nisu pozvali, očito su se odlučili fokusirati na potragu za još jednim bekom. Kako nisu sigurni mogu li Harrison i Baldwin pokriti sve minute iza Conleya, odlučili su se dati šansu Wrotenu, kojega su nakon rookie sezone bez razmišljanja poslali Sixersima, toliko su vjerovali u njega. Uglavnom, ni njegova druga epizoda u Memphisu ne bi trebala dugo trajati, Grizlijima je zadnja stvar koju trebaju combo-bek bez šuta.

Selden i Stephens također nemaju velike šanse nametnuti se. Selden je velika dvojka koja nema baš idealne šuterske postotke, ali ima izuzetne fizikalije za poziciju i sposoban je napasti driblingom iz spot-upa. Stephens je pak veteran iza kojega je niz solidnih sezona, što u Europi, što u D-ligi, a uz to je proveo i 4 godine na lokalnom sveučilištu. Samo, da je svoje 3&D kvalitete mogao nametnuti u NBA kontekstu, već bi to napravio do sada, tako da sumnjam da i jedan i drugi mogu ugroziti Cartera. Nešto bolji također lokalni prospekt (Memphis očito igra na kartu dodvoravanja lokalnim rednekcsima) je Chris Crawford, bek koji je lani u D-ligi brusio igru s loptom, tako da bi uz dobar šut za tri mogao ponuditi potreban paket za combo-rolu. On eventualno može skrenuti pažnju na sebe, iako će za to prvo trebati preskočiti Troya Williamsa. Donedavna trojka Indiane odigrala je odličnu rolu za Sunse na ljetnoj ligi i tu mu je donijelo poziv u kamp od strane Memphisa gdje će njegov sve bolji vanjski šut i solidne fizikalije pokušati usmjeriti ka 3&D roli na boku.

Kako stvari stoje, ova četvorica borit će se međusobno i nije nemoguće da jedan dobije mjesto među 15 ako se stručni štab Grizlija stvarno odrekne Adamsa koji po svemu sudeći neće na parket ni ove sezone. A taj jedan bi trebao biti Williams.

U Portlandu sličnih dvojbi nemaju, Blazersi su davši iz nekog razloga garantirani ugovor Laymanu zacementirali 14 mjesta na rosteru, tako da je samo pitanje tko će biti zadnji dodatak, ako ga uopće bude. Luis Montero je nakon godinu dana grijanja klupe i dalje projekt te bi izostanak napretka kod njega mogao otvoriti put Timu Quartermanu, nedraftiranom donedavnom suigraču Bena Simmonsa. U pitanju je solidan combo-bek koji bi zbog doze atleticizma koju donosi na poziciju možda mogao izbaciti i Napiera iz kombinacija.

Iako su ova dvojica u startu došla s nešto boljim izgledima za ostanak, nije isključeno da Blazersi zadrže jednog od visokih veterana. Naime, Greg Stiemsma je uvijek tu negdje, spreman uskočiti ako zatreba, pa je tako i sada na raspolaganju Blazersima u kampu u kojem najvjerojatnije uopće neće moći računati na Ezelia. Pogorša li se njegovo stanje, tu je Stiemsma da zakrpa rupu po potrebi i na početku regularne sezone. Isto vrijedi i za Jerretta, u kojem Blazersi očito vide zamjenu za Vonleha koji će propustiti kamp. U svoje tri godine u D-ligi Jerret se konačno isprofilirao u stretch visokog i iako osim tog šuta za tri ne donosi previše, nije isključeno da njegov eventualni bljesak u kampu natjera Blazersa da se možda i pozdrave s Vonlehom tijekom ove sezone.

Clippersi očekivano ne mare previše za ove stvari, posebice kad uzmemo u obzir da je Doc potpisao svojih 15 za ovu sezonu. Tako da vode samo Dorrella Wrighta, koji će prije povratka u Kinu pokušati uvjeriti Doca da je bolja opcija za na bok od Alana Andersona. Uz veterana Wrighta, u kampu je još i jedan od bekova s kojim su Grizliji u nekom trenutku prošle godine pokušali zakrpati rupu na jedinici, Xavier Munford. Sasvim solidno se snašao u toj roli, posebice šuterski, ali očito nije imao kreativni kapacitet koji bi zadovoljio Memphis te su ga ovi škartali umjesto da ga ostave za minimalac i ne ovise o dvojcu Harrison-Baldwin. To nešto govori, a u suštini je i nebitno jer nema šanse da ostane na rosteru pored viška driblera koje su Clippersi okupili.

Spursi obično ovim stvarima posvete dosta vremena, ali i njih limitira prostor, odnosno činjenica da imaju 14 garantiranih ugovora do čega su došli kad su iznenađujuće brzo zakaparili Bertansa i Jean-Charlesa. Tako da sada nemaju previše prostora za manevar, a imaju nekoliko upitnika iznad glava. Prvi je vezan uz upitnu produkciju s pozicije jedinice, drugi uz manjak visokih na rosteru. Posvetili su dužnu pažnju i jednom i drugom, a kakvi će biti rezultati, to tek treba vidjeti.

Ako Parker nastavi stariti, što se čini neizbježnim u ovom trenutku, velik će teret biti na Millsu, ali i na rookieu Murrayu, koji baš i ne izgleda spreman pomoći odmah. Tako da se nije zgorega osigurati, pa makar to značilo u D-ligu parkirati NCAA prvaka Ryana Arcidiacona koji im definitivno ove sezone neće biti od koristi, ako ikada. Međutim, da su spremni u sezonu krenuti možda i s 4 playa na rosteru pokazalo je dovođenje Argentinske zujalice Laprovittole. Po onome što se dalo vidjeti u Španjolskoj ligi i nedavnim nastupima za reprezentaciju Argentine očito se radi o čovjeku koji može pomoći odmah. Dakle, svjesni su Spursi potencijalnih problema ako Parker dodatno potone i ovim su samo potvrdili da vjerojatno ne računaju previše na Murraya u rookie sezoni.

Praktički, ovo zatvara vrata dvojici šutera, Forbesu i Garinu, koje će vjerojatno poslati uz Arcidiacona da stasavaju u Austinu. Forbes teško može izrasti u NBA igrača jer se radi o tricašu u tijelu jedinice bez potrebnih combo kvaliteta kojega tek treba naučiti vrtiti pick & roll kroz sezonu u D-ligi (što će Spursi zasigurno i pokušati jer ovakvi šuteri su dragocjeni ako im nekako uspiješ pronaći rolu u sistemu), dok je Garino nešto izgledniji prospekt kao 3&D swingman. Nije elita ni u jednom slučaju, što dokazuje činjenica da je proigrao tek kao senior na Georgeu Washingtonu, ali, kao solidan šuter koji može ubaciti otvoreni šut iz kornera te dovoljno dobar atleta da se na vrijeme otvara iz bloka i ne bude rupa u obrani, mogao bi jednog dana funkcionirati u dresu Spursa.

Uglavnom, ispada kako su najveće prijetnje Laprovittoli u borbi za mjesto na rosteru ipak visoki. Kako Spursima nedostaje čvrstine u sredini, odlučili su se pozvati u kamp svoj davni pick, Ryana Richardsa, a u zadnji tren i veterana Joela Anthonya. Sad, o Anthonyu ne treba trošiti riječi, svi znamo da može odigrati obranu na 5 minuta po večeri, tako da je prava priča Britanac koji se baš i nije proslavio do sada u karijeri (ali se zato naputovao). Iako defintivno izgleda kao pravi centar, što je i bio razlog zašto su Spursi davne 2010. potrošili pick druge runde na njega, Richards je blago rečeno drvo koje može smetati dužinom i masom u sredini. He, nešto kao Boban reći će zlobnici. Vidjet ćemo, ako u njemu ima makar i mrvica Hassana Whitesidea vrlo lako bi mogao ostati jer Spursima nedostaje mišića u zadnjoj liniji. Sad, to vjerojatno povlači potrebu otpuštanja nekoga, a taj netko bi vrlo lako mogao biti Simmons ili netko od dvoje pristiglih Euro igrača (tu mislim na Bertansa i Jean-Charlesa).

U svakom slučaju, kamp sa Spursima bi trebao biti zanimljiv, baš kao što će biti i njihova sezona bez Timmya. Jer, možda se konačno pokaže da su i oni samo smrtnici.

Filed under: bball 1 Comment
26Sep/160

AD 26

Posted by Gee_Spot

Danas službeno kreću kampovi, a kako nam je ostalo još 20 ekipa za pretresti, odradimo ih u dva dijela tako da od prekosutra možemo pratiti dnevna događanja. Dakle, danas Istok, sutra Zapad.

Hornetsi imaju 13 sigurnih, a za popuniti treću petorku trebaju im još dva vanjska, po mogućnosti bek sposoban ubaciti tricu i swingman. Jedno mjesto trebalo bi pripasti Aaronu Harrisonu, međutim teško da čovjek koji je lani i u D-ligi tricu gađao ispod 30% može računati kako je siguran. Radio je ovaj nedraftirani brat Harrison u svojoj rookie sezoni na igri s loptom i obrani kako bi epizodno mogao uskočiti i u combo rolu, ali tu nije napravio ni približan iskorak kao blizanac Andrew sa šutom, tako da se više neće moći izvlačiti na onih par dobrih utakmica za Kentucky tijekom NCAA turnira.

Vrlo lako bi ga u kampu mogao preskočiti Treveon Graham kojega je nešto lakše zamisliti u obje 3&D uloge na boku, plus je i nešto bolji šuter, na kraju krajeva ima iza sebe i puno bolju sezonu u D-ligi. Dvojac doveden da im bude konkurencija za mjesta na rosteru čine dva nedraftirana rookiea, Andrew Andrews i Rasheed Sulaimon. Potonji je puno zvučnije ime, s Duke-a protjeran veteran koji je odradio solidnu zadnju sezonu, petu, na Marylandu. Iako all-round swingman i odličan sekundarni kreator u NCAA, Sulaimon će u NBA morati igrati poziciju niže, dakle isključivo u roli combo-beka ili šuterskog specijalista, što kao odličan strijelac s perimetra i više nego kompetentan sekundarni kreator može odraditi. Do neke mjere, daleko od toga da je siguran NBA talent.

Andrews bi pak mogao biti iznenađenje kampa. Kao igrač s pet godina iskustva rasturio je u svojoj zadnjoj NCAA sezoni za Washington, jasno dobrim dijelom oslanjajući se na snagu i iskustvo koji su presudni za beka na toj razini. Međutim, uz to je što bio standardno odličan šuter, pokazao je izuzetan napredak i kao kreator, praktički igrajući svojevrsnu rolu Westbrooka za svoju momčad. Uglavnom, uspije li prenijeti te combo kvalitete i u kamp, mogao bi preskočiti u poretku i Harrisona. Teško i nešto više od toga obzirom na manjak atleticizma koji je neophodan za igranje s loptom i na lopti u NBA.

Igrači koji su tu samo reda radi jesu Perry Ellis, legenda Kansasa, i Mike Tobey, sada već bivši center Virginie. Što se potonjeg tiče, od čovjeka koji je i na NCAA razini igrao manju rolu situacijskog centra jer je bio prelimitiran za provesti na parketu više od 20 minuta (usprkos čvrstoj građi nema potrebnu kombinaciju atleticizma i fizikalija za čuvati obruč, dok je u napadu bezopasan izvan reketa) ne treba očekivati puno više od odrađivanja smetlarskog posla pod oba obruča, uz napomenu da će ga Hornetsi vjerojatno zadržati u friškoj NBDL podružnici. Ellis pak usprkos solidnoj kombinaciji IQ-a i šuta iz vana ima još veće limite glede atleticizma i posebice fizikalija tako da su mu šanse da završi u NBA makar i u minimalnoj roli nikakve, najbolje mu je tražiti posao u kontekstu u kojem bi mogao igrati ulogu četvorke. S njima su i zaokružili svoj roster za kamp na 19 imena, odlučivši se ne ispuniti kvotu od 20.

Miami je pozivom Keithu Bensonu kompletirao roster na kojem se vodi i Bosh iako, kao što nam je poznato, on u kampu neće biti. Međutim, njegov ugovor je na capu, a samim time je zatvoreno mjesto za testirati još jednog visokog. A visokih će trebati Heatu ako misle izgurati sezonu, jasno ne u smislu da im treba kvaliteta jer nju je u ovom kontekstu nemoguće pronaći već govorimo čisto o tijelima obzirom da iza Whitesidea trenutno imaju samo Reeda, McBoba i Haslema od kojih zajedno teško možeš složiti igrača za 15 minuta po večeri. Sad, kako već imaju 15 ugovora, nije isključeno da će možda otpustiti Babbitta kako bi dodali Bensona, veterana šarene profi karijere (koliko znate košarkaša koji su se okušali u Bjelorusiji?) koji je lani bio itekako bitan dio njihove NBDL podružnice na putu do osvajanja naslova. Također, to što su Udrihu garantirali novac ne znači da ga žele, sada kada su mu na neki način kompenzirali to što im je lani pomogao otići ispod poreza, mogu ga mirno poslati doma i otvoriti mjesto za nekog mlađeg poput Webera ili dodatnog visokog.

Weber je također lani odradio bitnu rolu u njihovoj NBDL podružnici, ali je imao i onu solidnu epizodu s Grizlijima prije nego ga je Miami vratio davši mu pristojnu svotu garantiranog novca kako ne bi ostali bez njega u kampu i kako bi ga ako ništa drugo opet parkirali u Južnu Dakotu. Uglavnom, uz ovo masivno tijelo i beka sposobnog odigrati obranu na loptu nekakve šanse za upasti na roster imaju i dva igrača s kvalitetama stretch četvorke.

Okaro White je još jedan veteran koji prvenstveno traži novi unosan ugovor u Europi gdje može proći kao eksplozivna četvorka pod oba obruča. U NBA bi bio osuđen igrati više na perimetru gdje usprkos atleticizmu i solidnom šutu nema dovoljno vještine s loptom za ozbiljniju rolu. Međutim, u povremenim smallball postavama njegova skočnost i spot-up kvalitete mogu biti od koristi. Slično vrijedi i za Stefana Jankovića, nedraftiranog rookiea s Hawaiia koji nije atleta u rangu Whitea, ali je puno vještiji s loptom i puno opasniji s perimetra gdje osim ubacivanja trice može i napasti iz spot-upa. Uz to ima i pristojnu visinu i masu za odraditi rolu stretch četvorke.

Jedini igrač koji baš nema nikakve šanse upasti među 15 je Rodney McGruder. Veteran D-lige dolazi u kamp zbog role koju je odradio za Skyforce, valjda konačno u potrazi za dobrim ugovorom izvan USA, jer ako Heatu nečega ne treba u ovom trenutku to su jednodimenzionalne dvojke kojima je najveća kvaliteta ne pretjerano učinkovito trpanje poena.

Wizardsi su jednako ozbiljno pristupili kampu, zanemarujući usluge agentima i fokusirajući se isključivo na svoje potrebe. Vode samo 18 igrača, što je možda i premalo obzirom da imaju 3 slobodna mjesta. Prije svega im trebaju još jedan šuter i dodatno tijelo pod košem, tako da će od ove šestorice koje su poveli barem dvojica upasti u glavnu momčad. Glavna borba vodit će se za poziciju dodatnog bočnog gdje nešto sitno garantiranih dolara imaju House i McClellan, dok je glavni favorit da se iz ove gužve izvuče kao pobjednik ipak Eddie, koji je i lani grijao klupu Wizardsa. S njim točno znaju na čemu su, imaju podnošljivog spot-up tricaša koji nije totalna rupa u obrani na poziciji trojke, tako da ga čeka posao ako mladi zakažu. Ako pak netko od dva konkurenta pokaže veći potencijal, Eddie će ili nazad u D-ligu ili negdje u Europu gdje bi vjerojatno ostvario solidnu karijeru obzirom da je u pitanju relativno sposoban igrač na perimetru.

House je još jedan igrač koji dolazi s Texas A&M-a, već treći nedraftirani rookie od tamo kojega spominjemo u ovim osvrtima. U principu je dosta sličan Eddieu jer nije elitni 3&D prospekt, ali može ubaciti iz spot-upa i ima fizikalije za opstati u obrani. Opet, kako nema iskustva i kako mi se čini manje eksplozivan s loptom u rukama, dakle ta njegova jedna dimenzija u napadu je još više naglašena, a već smo rekli da nije nešto ni kao šuter, ne vidim kako može preskočiti veterana. Sličan igrač je i McClellan, veliki bek-šuter koji je lani odradio solidnu četvrtu godinu za Miami i to u oba smjera. U NBA teško može biti stoper na boku, ali možda će moći odigrati obranu na lopti na bekovskim pozicijama, a uz to je vjerojatno najbolji šuter od ove trojice. Svakako ima šanse izbaciti Eddiea s rostera iako po logici stvari Wizardsi imaju više potrebe za nekim tko može odigrati minute na trojci nego na dvojci.

Šanse za završiti na rosteru ima i bivši centar NCAA prvaka Villanove, Daniel Ochefu. Nema vrhunske fizikalije za NBA peticu, ali kao solidan skakač i dovoljno snažan visoki može odraditi poneku minutu u sredini. Ima solidan IQ i zna se postavljati i kretati u pick & rollu tako da može poslužiti kao protuteža Smithu koji je više pick & pop visoki. Svakako je dugoročno bolji izbor od Johnnya O'Bryanta, odbačenog krilnog centra Bucksa kojega su drvena ruka i općenito manjak talenta koštali nastavka karijere u Wisconsinu. On ni pod razno ne bi trebao završiti s ugovorom, a velike šanse nema ni mikro zujalica Casper Ware. Momak nakon epizoda u Njemačkoj, Kini i Francuskoj opet pokušava doći do posla u NBA, ali onih 9 utakmica odigranih za Sixerse vjerojatno će ostati vrhunac njegove karijere. Čak i da je nešto više od prosječnog combo strijelca koji živi od brzine, za dodatnim playom Wizardsi jednostavno nemaju potrebe pored Walla, Satoranskog i Burkea, a da ne govorim kako i Beal može odraditi posao primarnog kreatora s loptom.

Orlando slično Washingtonu koristi kamp da pronađe još dva imena za popuniti roster jer imaju samo 13 garantiranih ugovora. Nedostaju im još po jedan swingman i visoki, tako da će od šestorice koju vode u kamp dvojica možda i ostati nakon završetka priprema. Kako im kronično nedostaje šutera, Rudež kao specijalist svakako ima prednost pred dvojicom bekova poput Murphya i Johnsona koji su nešto u stanju i napraviti s loptom u rukama, da ne kažem kako su za razliku od njega pokretni, ali nisu pouzdani šuteri. Ako Rudež iskoristi priliku kroz kamp, vrlo lako bi NBA karijeru mogao produžiti za još jednu sezonu, što je totalno suludo. Opet, Orlandu stvarno ne trebaju dvojke koje nisu u stanju odigrati obranu na trojci, a imaju problema i sa zabijanjem otvorenih trica. Specijalac poput Rudeža koji može potrošiti par posjeda po večeri, bilo kao trojka, bilo smallball četvorka, puno više koristi.

Iz istog razloga ne vidim kakve koristi mogu imati od Clippersa odbačenog Brandena Dawsona. Kriminalan šuter koji, pokazalo se, ipak nema noge za igrati rolu stopera na boku i ima smisla samo kao šljaker na poziciji četvorke za koju pak nema dovoljno centimetara (ispod 2 metra), vjerojatno će karijeru nastaviti u D-ligi. Uglavnom, teško da može biti prijetnja nekom od vanjskih, ali i visokih. Tako da će Arinze Onuaku i Cliff Alexander međusobno odlučiti tko ostaje (ako itko ostane). Onuaku ima nešto iskustva i dokazano može smetati u sredini i skupiti kvotu skokova iako nema idealnu visinu za peticu, dok je Alexander nešto bolji strijelac u pick & rollu, ali i manje krupan, tako da ga je teško sakriti u obrani. Nisam siguran koliko Magic ima volje razvijati potonjeg, svojevremeno smatranog jednim od najtalentiranijih srednjoškolaca u zemlji, pa možemo očekivati da ostave Onuakua čisto da imaju nekoga tko može skakati i koga eventualno mogu staviti uz Ibaku ili Vučevića na par minuta. Kako god okrenuli, s ovim što vode u kamp dubina im se neće popraviti.

Bucksi kao što znamo u kamp idu bez Middletona, tako da su maksmalno povećali konkurenciju na bokovima ne bi li pronašli jedno-dva tijela kojima će moći delegirati dijelić minuta koje su ostale u zraku. Nakon što su potpisali Terrya i Brogdona praktički su zaokružili momčad s 15 imena, ali nije isključeno da će možda Novak ili čak Beasley dobiti otkaz ako im se učini da nešto mogu izvući od npr. Orlanda Johnsona. On je solidno krenuo u svoju NBA avanturu odigravši pristojnu rookie sezonu za Pacerse, ali je onda u drugoj sezoni naišao na zid i skoro nestao s radara. Dvije kvalitetne sezone u D-ligi s povremenim skokovima u NBA nisu mu previše pomogle da se nametne i čini se kako on definitivno nije bolja opcija od toga da jednostavno pustiš Vaughna i Brogdona da rastu kroz igru.

Sve rečeno za njega vrijedi i za Jabaria Browna koji je kao rookie imao kvalitetnih momenata s Lakersima, ali je svejedno dobio nogu nakon čega je karijeru nastavio u Kini. Kroz Buckse će se pokušati vratiti u NBA, što je htio i veteran Xavier Henry, kojega u foto finišu Bucksi ipak nisu odlučili povesti u kamp, svjesni da ipak imaju već dovoljno opcija (ako nekoga zanima, nakon uništenog koljena i rupture Ahilove Henry se lani ipak vratio na parkete odigravši nešto minuta u D-ligi, ali njegova NBA epizoda je vjerojatno gotova nakon svih ozljeda koje je skupio).

Još jedan igrač koji se smucao po rubovima NBA rostera je i J.J. O'Brien, krilo koje se neko vrijeme vrtilo po svlačionici Jazza i kojem su Bucksi odlučili dati još jednu šansu. Odigrao je solidnu sezonu u D-ligi, međutim ostaje problematičan šuter (blago rečeno) kojem je forte igra u obrani, što definitivno nije neka dobitna kombinacija, posebice ne za Buckse kojima trebaju strijelci s perimetra. Uglavnom, on još i ima nekakvog smisla u NBA okruženju u usporedbi s centrom Robertsom kojem je valjda najveći plus agent. Nakon opskurne NCAA karijere, lanjskog ignoriranja na dan drafta i trening kampa s Wizardsima, Roberts je od svih opcija izabrao igrati u drugoj australskoj ligi te se čak ni tamo nije uspio nametnuti kao išta više nego tjelesina od 215 centi. Momak stvarno izgleda kao NBA centar, ali izgled nije sve, zar ne.

Netsima nedostaje puno toga, ali valjda su toga i svjesni pa se previše ne uzbuđuju. Svojih 15 pod ugovorima imaju, tako da su u kamp pozvali 3 igrača od kojih bi sva trojica vrlo lako mogla završiti u njihovoj NBDL podružnici. Radi se o redom nedraftiranim rookieima, što i ima jedino smisla ako baš želite otkriti talent. Tako su tu bivši play Indiane Yogi Ferrell koji definitivno ima šanse igrati u NBA jednoga dana kao klasični combo potrošač. Ferrell definitivno predstavlja igrača manje defanzivno, ali može šutirati trice iz driblinga i u stanju je držati napad živim slash & kick akcijom. Problem je samo što Netsima trenutno takav ne treba jer imaju Lina i Vasqueza, plus su već ranije odlučili da je Whitehead njihov najvažniji projekt. Međutim, pokaže li se da Vasquez zbog ozljeda više nije NBA materijal, Ferrell bi tijekom sezone trebao uskočiti u rotaciju prve momčadi.

Beau Beech je stretch četvorka s North Floride koji je zbog manjka talenta na rosteru u NCAA često igrao centra, dok je u NBA upitno može li biti išta više od šutera s perimetra jer usprkos 22 godine nema baš građu za igrati pod NBA koševima. Međutim, kao vrhunski šuter i solidan atleta (pogotovo za bijelca) možda može biti i nešto više od tek još jednog Stevea Novaka, tako da to definitivno vrijedi ispitati kroz D-ligu.

U biti, najslabiji rookie im je centar Mockevicius koji dolazi s opskurnog Evansvillea. Logično, ne radi se o idealnom prospektu jer da ima elitnu kombinaciju atleticizma i fizikalija završio bi valjda na Kentuckyu, međutim ono čime je na sebe skrenuo pažnju su suludi skakački učinci koji se mogu mjeriti s onima koje nekoć u NCAA ostvarivao Shaquille O'Neal. Sad, vrlo brzo će se pokazati koliko su oni rezultat toga što je Mockevicius skakao u bezveznoj konkurenciji jer ako ne bude u stanju biti novi Reggie Evans, onda je tek još jedan prosječan smetlar od kojega neće biti previše koristi. Opet kažem, D-liga i služi da provjeriš koliko u ovakvim stvarima iz zone sumraka ima istine, što su Netsi izgleda puno bolje shvatili od većine.

(U prvoj verziji teksta sam zanemario dva veterana, Budingera i Gutierezza, kojima će Netsi poslužiti kao odskočna daska za eventualni povratak u ligu. Budingera su ozljede usporile do te mjere da su ga lani škartali i Pacersi i Sunsi, a evo ni Netsi nemaju nikakve potrebe za njim. Gutierezz je ultra light verzija Vasqueza i kao takav nepotreban pored originala. Čak i da Vasquez obnovi ozljedu, tu su i Whitehead, pa i Ferrell, tako da za njega neće biti previše prilike u kampu.)

Knicksi su još jedna franšiza koja nije previše razbijala glavu oko toga da popuni roster, kako imaju 15 garantiranih ugovora trojka koju vode u kamp tu je prvenstveno da se upozna sa sistemom prije nego ih parkiraju u D-ligu. To posebice vrijedi za dvojac Baker-Tokoto. Ron Baker će svakako imati važnu rolu u White Plainsu, gradiću u kojem Knicksi imaju svoju podružnicu, vježbajući combo vještine kako bi jednoga možda zaigrao i u NBA. Tokoto, swingman bez šuta s North Caroline, lani je odradio solidnu sezonu u D-ligi nakon što su ga Sixersi prepustili Thunderu, a sada će izgleda Knicksi biti ti koji će ga nastaviti razvijati.

Treći kamp igrač je pak u nešto drugačijoj poziciji. Chasson Randle je lani radije odabrao sezonu u Češkoj nego ostanak u D-ligi, tako da nije isključeno da će i nakon ovoga kampa u Europu. Nekadašnji play Stanforda solidan je combo bek i nije isključeno da u slučaju nekih zdravstvenih problema s playmakerskim dvojcem Rose-Jennings možda i ostane (razlog zbog kojega ga vode u kamp i plaćaju mu dio ugovora prvenstveno je taj što će Rose propustiti dobar dio kampa zbog suđenja u Los Angelesu). Knicksi bi tada morali otpustiti nekoga, ali obzirom da su nepotrebno za garantirane ugovore potpisali čak tri visoka, a pri tome mislim na Plumleea, N'doura i Amundsona, mogu si to priuštiti.

Ni Pistonsi nisu pretjerivali s ljudstvom za kamp, uz 14 igrača pod ugovorom vode još samo četvoricu s pozivnicom, od čega su najzanimljiviji veteran Lorenzo Brown, donedavni član Kingsa, Grizlija i Spursa Ray McCallum i nedraftirani rookie Trey Freeman. Među ovom trojicom Van Gundy će tražiti trećeg playa, tako da je to jedan zanimljivi moment za fanove Pistonsa. Brown ima najviše NBA iskustva i najsolidniji je defanzivno, ali je isto tako imao i najviše prilike pokazati da nije ozbiljan NBA igrač jer nema ni šut ni dribling, tako da su McCallum i Freeman nešto atraktivnije opcije. McCallum u svoje dvije sezone nije potpuno razočarao, iako i on ima očitih problema kreirati iz driblinga, pokazao je dovoljno kao šuter, dok je Freeman klasični combo revolveraš koji je za razliku od prethodne dvojice apsolutno beskoristan obrambeno, ali je vjerojatno najpotentniji kao strijelac i slasher. Sad, to mu vjerojatno neće previše pomoći kod Van Gundya, ali nikada ne znaš.

Četvrti prolaznik je centar s USC-a Nikola Jovanović koji je pažnju na sebe skrenuo sjajnom trećom godinom u kojoj je podsjetio na još jednog bivšeg člana Trojansa, Nikolu Vučevića. Jednako dominantan skakač, meke ruke oko obruča i sposoban šutnuti licem košu s poludistance (s tendencijom izvlačenja na perimetar), Jovanović nema Vučevićev plafon i NBA fizikalije s kojima bez većih problema može stati u sredinu od prvog dana, ali je više nego solidna kopija, što je očito bilo dovoljno Pistonsima da ga pozovu u kamp čak i nakon ne pretjerano uspješnih partija u ljetnoj ligi. U svakom slučaju, Srbija ima još jednog solidnog visokog reprezentativnog potencijala koji će ako ne u NBA sigurno do dobrog ugovora u Europi, osim ako ga Pistonsi ne uvjere da mu je najbolje ostati u njihovoj podružnici u D-ligi.

Pacersi su već odavno odabrali svojih 19, s tim da njih čeka drugačiji tip izbora, naime oni moraju srezati roster, ne ga povećavati. Imaju 16 garantiranih ugovora, tako da će netko od kvarteta Evans-Christmas-Robinson-Young vjerojatno otpasti (Niang je kao rookie vjerojatno siguran). Ni jedan nije ozbiljan NBA igrač, a kako su potpisom Seraphina povećali broj tijela pod košem, najprije će se odreći Christmasa (iako ni Evans nije siguran). Također, nije isključeno da otpišu i Younga koji je bio katastrofalan u ljetnoj ligi i potpišu veterana Julyana Stonea (koji je problematičan šuter, ali i sposoban kreator i defanzivac). Stone je tako osigurač u kampu koji će u slučaju otkaza vjerojatno put Europe, dok je izvjesni putnik u D-ligu u Fort Wayne Mad Antse Nick Zeisloft. Donedavni tricaški specijalist Indiane definitivno nije NBA talent, ali će svakako privući nekoliko navijača više na tribine njihove NBDL podružnice. S te strane, njegov poziv u kamp odličan je potez Pacersa koji uvijek moraju voditi računa o tome da zadovolje Hoosiersima zaluđenu regiju.

U D-ligu bi mogli parkirati i Alexa Poythressa, veterana Kentuckya koji je odavno prestao biti interesantan NBA skautima zbog manjkave igre na perimetru, ali koji bi u NBDL-u, a kasnije i u Europi, mogao proći kao solidna četvorka i šljaker pod koševima.

Cavsi? Oni čekaju dogovor sa Smithom tako da u kamp idu s 19 igrača, od čega ih je samo 12 pod ugovorima. Nakrcali su se dvojkama kako bi valjda prestrašili Smitha, ali jasno je da neće u sezonu bez njega. Isto tako je jasno da će jedan od tih bekova, najvjerojatnije McRae koji je i lani dobio nešto minuta u prvoj momčadi, ostati na rosteru. Ozbiljna prijetnja za poziciju mu je veteran Liggins koji je podnošljiva 3&D zakrpa dokazana u D-ligi te nešto manje u Europi. A da su u potrazi za zakrpama pokazuje i činjenica da u kamp vode i veterana Dahntaya Jonesa kojega su lani dodali pred playoff i koji je u doigravanju imao više faulova nego pokušaja za tricu. Nevažno, on je kao i McRae iz nekog razloga drag LeBronu i to bi moglo biti dovoljno da ostane među 15, odluče li se Cavsi uopće za trošiti dodatni novac na nepotrebni ugovor (ne zaboravimo da su toliko iznad poreza da im je taj minimalac daleko od minimalnog troška).

Od svih dvojki na popisu najmanje šansi za zadržati se na rosteru ima Markel Brown, neuspješni projekt Netsa. Nešto veće izglede ima John Holland, nesuđeni igrač Celticsa kojega su Cavsi dodali na popis u zadnji tren (čovjek iza sebe ima kvalitetnu NBDL sezonu što su Celticsi nagradili angažmanom na kraju prošle sezone, ali ima i gomilu iskustva igranja u Europi i za reprezentaciju Portorika). Uglavnom, stvar ovako na prvu izgleda kao da su Cavsi stvarno spremni za život bez Smitha, tako da će završetak pregovora s ključnim tricašem biti glavni motiv njihova kampa.

U sjeni ovih 5 bekova našli su se tako krilni centri Jefferson i Moreland. Ovaj prvi nije uspio na sljedeću razinu prenijeti solidan vanjski šut koji je pokazivao na Bayloru i već dvije godine uglavnom igra po D-ligi usprkos angažmanima od strane Netsa i Sunsa (i s jednima i drugima odradio je po trening kamp i dio regularne sezone). Moreland je pak zbog ozljeda uglavnom bio izvan pogona u prve dvije sezone s Kingsima i sada mora dokazati da može ostati u komadu i da nakon svih lomova ima onaj atleticizam i skočnost zbog kojih je uopće i završio na NBA radarima.

Ostaju nam još Bullsi koji su u kamp odlučili pozvati 5 igrača uz 14 sigurnih (Feliciev ugovor još nije garantiran, ali možemo ga smatrati nedodirljivim). Tu je sve otvoreno jer šanse imaju baš svi, a posebice playevi jer u Chicagu očito previše ne vjeruju Rondovim zamjenama. Čak i Dinwiddie, koji je nakon sjajnih igara za šampione ljetne lige zaradio poziv u kamp iako su ga Bullsi prethodno otpustili nakon što je stigao iz Pistonsa, nabavivši u međuvremenu još dva playmakera. Grant nije ništa bolji šuter od njega, Canaan je upitan kao razigravač i defanzivac, tako da nije isključeno kako će Bullsi u sezoni s četiri nominalne jedinice.

Konkurenti Dinwiddieu za mjesto među bekovima su Smith-Rivera i Walkup. Ovaj prvi je rasni combo-bek Georgetowna koji je lani nestao s radara, utopivši se u sivilo koje vlada u nekoć velikom programu. Međutim, njegove sposobnosti trpanja su neupitne i nije isključeno da se radi o boljem igraču od sva tri playa koja su trenutno ispred u hijerarhiji. Tako da, tko zna, možda se i nametne kroz kamp. Nešto manje kvalitetan prospekt je Thomas Walkup, kao i Smith-Rivera nedraftani rookie. On je zadnje tri sezone bio pokretač Stephen F. Austina, neuglednog programa koji je u te tri godine tri puta ušao na NCAA turnir. Iako nema šut, Walkup je pravi play koji je uz to igrao u pokretnom sistemu s puno trica i puno kretanja bez lopte i koji je vjerojatno od svih ovdje najbliži onome što Hoiberg želi od playa. Možda mu to pomogne da dođe do potrebnih minuta, samim time i do prilike za dokazati se.

Nisu bez šanse ni šljakeri. Tu je Vince Hunter, solidan prospekt koji je lani bio u kampu s Kingsima. Nije se nametnuo, ali je odigrao dovoljno dobro u D-ligi (u Grčkoj je uglavnom grijao klupu) da zaradi još jednu šansu. A ona leži u tome da se nametne kao stretch četvorka, jer bez toga neće dobiti priliku u prvoj ligi. Ima klasični problem, u suštini je odličan krilni centar u tijelu NBA trojke i tu se teško može provući bez spot-up kvaliteta. Zanimljivo, igrač sličnog profila je i J.J. Avila, također tweener koji bi bio solidna stretch četvorka da ima pouzdan šut za tri. Ovako, prenizak je za igrati krilnog centra u NBA, nedovoljno vješt za prebaciti se na perimetar. Ali, pod koševima u Belgiji, gdje je i proveo svoju prvu profi sezonu, uvijek može igrati.

Bullsi u svakom slučaju u kamp rado zovu ove igrače kojima je osnovno obilježje igre intenzitet, ako ništa drugo da se svi pošteno oznoje na treninzima. Ne znam samo kakve će koristi od igrača poput Huntera i Avile imati Hoiberg, ali eventualni odabir dodatnog playmakera trebao bi biti zanimljiv.

Filed under: bball No Comments
25Sep/161

AD 25

Posted by Gee_Spot

Nakon Garnetta, izgleda da Wolvesi riješavaju pitanje gužve pod košem i glede Pekovića. Već neko vrijeme njegov nastavak karijere visi u zraku, pogotovo nakon lanjskog neuspješnog pokušaja povratka koji je trajao samo 12 utamica, tako da se došlo do trenutka u kojem se čini kako će ga Wolvesi vjerojatno u dogledno vrijeme maknuti s rostera. Pitanje je samo kako - hoće li posegnuti za doktorima kao Heat u slučaju Bosha i tako izbrisati njegov ugovor s capa pred iduću sezonu (idealan scenarij, Pek izgleda neće nastaviti karijeru, a oni ove godine ionako nemaju potrebe za capom i mogu njegovu ovogodišnju ratu jednostavno progutati, samo što u tom slučaju i dalje imaju njegovo ime na rosteru) ili će ga možda stretchati i tako razvući ove preostale 24 milje na 5 sezona (što je također ok jer otvara mjesto na rosteru, ali tipa ta rata od skoro 5 milja smetat će im možda u ljeto 2020. dok im sada ne koristi previše). Obzirom da imaju dovoljno visokih i da im mjesto na rosteru nije nužno potrebno, a još manje im treba prostora na capu, vjerojatno će pričekati godinu prije nego ga jednostavno otpuste ili pak stretchaju tu zadnju godinu (to je i druga najbolja opcija, isplatiti mu 4 milje godišnje tijekom iduće 3 sezone počevši od 2017.) U svakom slučaju Pek neće igrati ovu godinu, vjerojatno ni ijednu sljedeću, jer prvo opet mora naučiti hodati bez bolova. Uglavnom, otvorivši potencijalno čak dva mjesta na rosteru pred sam početak kampa, Wolvesi će ovaj period učiniti zanimljvim sebi i fanovima koji vole pratiti ove opskurne stvari poput popune klupe.

Danas ipak nećemo o njima jer Thibs i društvo imaju još nekoliko sati da popune roster za trening kamp i odluče što s Pekovićem, tako da ćemo o tri momčadi sa Zapada koje su zbog činjenice da putuju preko oceana (Thunder ide u Španjolsku, Pelicansi i Rocketsi u Kinu) kamp započele par dana ranije.

Houston je svakako najzanimljiviji jer u kamp dolaze sa samo 18 imena, usput s Motiejunasovim statusom u zraku. Kako D'Antoni u prvim izjavama ostaje pri tome da računa na Donatasa kao bitnog igrača s klupe, ovdje će se očito nešto dogovoriti u zadnji tren, pa makar da odigra sezonu za kvalifikacijsku ratu i dogodine postane slobodan igrač i bira gdje želi (osim Houstona i Detroita svi dolaze u obzir). Samo, ako je stiuacija stvarno tako jednostavna, zašto njegov status nije razriješen prije kampa? Ako Motiejunas želi bilo kakav dugoročni ugovor, a ako je istovremeno očito da mu ga Morey neće dati jer ga je već pokušao trejdati i ne smatra ga bitnim dijelićem budućnosti (što je potpuno razumljivo obzirom da je Donatas čovjek bez jasne pozicije u modernoj NBA, eventualno može proći kao back-up petica za 15-ak minuta po večeri i to samo u idealnom kontekstu u kojem uz sebe ima četvorku koja može skakati i trčati u obrani), onda je najgore što mogu napraviti družiti se još sezonu protiv volje. Naime, kao igrač na kvalifikacijskoj godini, Donatas može stopirati svaki trade, što Moreya, koji će kroz sezonu zasigurno pokušati okrenuti ga, neće odobrovoljiti. Tako da je sign & trade najbolje rješenje u ovom trenutku, samo kako očito nema zainteresiranih, pitanje je tko će prvi srušiti cijenu, klub ili igrač?

Ovo zanimljivo natezanje je tako u prvom planu, a ako ishod bude onakav kakvim ga D'Antoni prikazuje, onda Houston ionako neće imati mjesta na rosteru za ubaciti dodatnog igrača. Tako da to što su vodili 4 umjesto 5 prolaznika i nije nešto naročito bitno. Dovođenjem Ennisa koji ima garantiran ugovor znatno su otežali život Paytonu koji sada mora stvarno odraditi poseban kamp da bi natjerao Houston da se odrekne bivšeg trećeg playa Bucksa. A da im je ta pozicija Beverleyeve zamjene itekako bitna dokazuje da su u kamp pozvali još dva playmakera - veterana Browna, koji valjda traži još jedan unosni ugovor nakon što je već skoro cijelo desetljeće odradio izvan USA, ostavivši najveći trag u Kini, te nedraftiranu slash & kick zujalicu Isaiaha Taylora koji je lani odradio solidnu sezonu za Texas kao igrač treće godine, zbog čega je i izašao na draft godinu ranije računajući da ima ozbiljne šanse biti izabran u drugoj rundi. Jedan od ove četvorice, odnosno trojice jer Brown je tu više reda radi, ostat će zasigurno na rosteru. Sad, kako Ennis osim garantiranog ugovora nema baš neki plafon, nije isključeno da će ga Payton zbog obrane ili Taylor zbog eksplozivnog prvog koraka i driblinga preskočiti.

Igrač kojega će pak Rocketsi parkirati u D-ligu bez većih izgleda da u skorije vrijeme zaigra u NBA je odlična NCAA stretch četvorka Kyle Wiltjer. On je trpao i trpao u svoje zadnje dvije godine na Gonzagi nakon što prije toga nije uspio doći do zraka na Kentuckyu, ali trpao je kao igrač koji je proveo 5 sezona u NCAA. Njegov sjajan šut svakako se može prenijeti u NBA, ali teško je zamisliti da igra pod koševima u obrani (još manje da trči po perimetru). Eventualno se može razviti u specijalista u stilu Rudeža, Novaka ili Babbitta.

Pelicansi imaju 20 imena na rosteru, ali znamo da će u kamp bez Holidaya i Evansa. A kako imaju 15 garantiranih ugovora i Lancea na probnom roku, uz minimalne izglede da otpuste Geea ili Dialla, ova preostala četvorka koja je dobila pozivnice teško će do posla. Sve oči bit će na Lanceu koji će se stvarno morati prezentirati u najboljem svjetlu kako bi natjerao Dempsa da otpusti ljubimca svlačionice Geea. Ili mladog prospekta kakvih nemaju previše poput Dialla. Ili da možda putem tradea ili čak stretch odredbe odrežu balast zvan Cunningham. Bude li izvodio klasične Stephensonovske stvari, Gentry će se morati zadovoljiti Frazierom kao udarnim kreativcem.

A tko su preostala četvorica? Dva su apsolutno nezanimljiva veterana. Bob Sacre, nekadašnja maskota Lakersa koji će vjerojatno u D-ligi čekati da ga pozove neka dovoljno očajna franšiza kojoj će tijekom sezone ponestane centimetara. Chris Copeland, klizeći (za njegove kretnje ne mogu reći niti hodajući) kartonski lik koji je lani za Buckse odradio 156 minuta ubacivši 10 trica uz 28% šuta iako bi obzirom na opću beskorisnost trebao šutirati barem 50% s perimetra da opravda boravak na parketu.

Ova preostala dvojica su mrvicu interesantnija. Quinn Cook je odradio lani trening kamp s Cavsima nakon čega je odigrao odličnu sezonu u D-ligi i sada će ovaj bivši combo-bek Dukea pokušati prezentirati da je za NBA spreman. Obzirom da je kvalitetan šuter s perimetra i dovoljno solidan playmaker, ima i mrvicu šanse da ostane na rosteru, iako je vjerojatnije da će nazad u D-ligu. Inače, ovo je primjer zašto je šteta za Pelicanse da nemaju svoju podružnicu jer su mogli razvijati i Dialla i parkirati Cooka pa ga eventualno iskoristiti ako se ukaže prilika, ovako će im biti teže manevrirati i izvući maksimum iz obojice.

Drugo ime je Shawn Dawson, Izraelac USA porijekla koji je cijeli košarkaški put prošao u Izraelu, vodivši lani svoj opskurni Maccabi do prve titule u povijesti pored Hapoela i onog bitnog Maccabia. U pitanju je potencijal koji je već duže na NBA radarima i kojem će ovaj kamp s Pelicansima biti nova prilika da se dokaže nakon ne pretjerano uspješne ljetne lige s Wizardsima, Ako ništa drugo, dodatno će si podići cijenu u Europi. Radi se o solidnom šuteru i atleti na poziciji dvojke, samo znamo kako to ide, ako ne možeš istovremeno igrati i jedinicu ili trojku, nije lako upasti u sistem. A Dawson, iako solidan na ulazima, nije tako dobar s loptom u rukama i nema idealne fizikalije da bi se nametnuo kao išta više od spot-up opcije na jednoj poziciji.

Thunder ima sličnu situaciju kao i Celticsi o kojima smo pričali jučer, naime imaju ugovor viška i ako je za pretpostaviti da nisu doveli Lauvergnea tek da bi ga se sada odrekli, morat će otpustiti ili McGarya ili Huestisa. Obzirom na višak tijela pod košem, a uzevši u obzir i suspenziju koja na startu sezone čeka McGarya, za pretpostaviti je da su njegovi dani u Oklahomi odbrojani. Uglavnom, ovakav kontekst otežava ikome od 4 preostala igrača pozvana u kamp da se nametne kao eventualna opcija za prvih 15.

Svakako najozbiljniji kandidat za tako nešto je Semaj Christon, već par godina projekt Oklahome, koji je nakon godine u njihovoj NBDL podružnici, lani solidnu sezonu proveo u Italiji. Kako je Payne ozljeđen i kako je očit manjak pouzdanih back-up opcija iza Westbrooka, nije isključeno da i Huestis dobije nogu kako bi se otvorio prostor za dodatnog playmakera. A da je ta pozicija bolna točka rostera pokazuje i to što su zaoštrili konkurenciju pozivom Alexu Carusu, bivšem playu Texas A&M-a koji se baš i nije iskazao kroz ljetnu ligu igrajući za Sixerse. U suštini, Carusov max domet je sezona u rangu onoga što je lani odradio McConnell, tako da je on definitivno miljama iza Christona, ali moguće je da ga Thunder parkira u D-ligi.

Zadnja dva mjesta na rosteru pripala su prolaznicima, Chrisu Wrightu i Kalebu Tarczewskom. Wright je veteran koji je već odradio niz kampova s raznim franšizama, skupio je i 312 minuta u NBA, tako da su njegove kvalitete i nedostatci itekako poznati - borbeni atleta izuzetnih fizikalija za trojku sposoban igrati obranu na perimetru, ujedno i čovjek koji ne može pogoditi tricu ni slučajno. Zanimljivo, lani je bio suigrač maloprije spomenutom Dawsonu u Izraelu.

Tarczewski je pak velika, teretna petica koju je ozljeda stopala usporila u zadnjoj sezoni na Arizoni, spriječivši ga da se nametne kao ozbiljnija opcija za drugu rundu drafta. Nakon ljetne lige za Pistonse i Wizardse gdje je pokazao da se potpuno oporavio, ali da je i dalje prespor za ozbiljniju rolu u modernoj košarci, u kamp ga je pozvao Thunder. Kako mjesta na rosteru nema, sada sve ovisi o ponudama iz Europe, ne bude li ih, Tarczewski će vjerojatno ostati u Oklahomi, samo što će umjesto za Thunder igrati za Blue.

Filed under: bball 1 Comment
24Sep/163

AD 24

Posted by Gee_Spot

Ispada na kraju simbolično, dva najveća visoka generacije oprostila su se iste godine. Karijere Duncana i Garnetta ionako su isprepletene na gomilu načina, ovo je još jedan. Šteta jedino što nisu isprepletene onim najvažnijim, uspomenama na međusobne bitke jer nisu igrali ozbiljne serije međusobno u playoffu, susreli su se tamo samo dva puta. Prvi put kada je Timmy osvojio naslov u drugoj godini u ligi dok je Garnett, iako vršnjak, tada već treći put ispadao u prvom krugu playoffa (podsjetimo se, 7 godina za redom ispadao je u prvoj rundi dok 2004. nije konačno dobio nešto nalik na pomoć u vidu ostarjelih Sprewella i Cassella, probio se do finala Zapada samo da bi se već godinu nakon sve raspalo i trunulo dok ga konačno nisu spasili Ainge i McHale). Drugi put sudar u prvoj rundi dvije sezone kasnije, isti scenarij, KG i već usporeni Terrell Brandon protiv ne pretjerano sjajne generacije Spursa, ali generacije koja je uz Timmya još uvijek imala Robinsona u solidnom izdanju i hrpu veterana uokolo.

Uglavnom, uz brojanje dana u Minnesoti i dostojanstvenu starost u Bostonu koje su okvir njegove karijere, dva su bljeska koja ću pamtiti uvijek. Prvi je to finale Zapada u kojem Wolvesi nisu bili takve prijetnja Lakersima kao Kingsi, ali u kojem je Garnett bio veći od života, nadljudskim naporima noseći momčad do šest utakmica protiv Kobea i Shaqa. U svakom njegovom skoku, bilo za loptom, bilo u skok-šutu preko ruke, a i inače je tako, samo što je u tom momentu bilo još izraženije, osjećao se očaj i želja. Dok je Shaq odrađivao posao, a Kobe ostvarivao dječačke snove, KG je svaku minutu živio na rubu živčanog sloma. Šteta što su Spre i Cassell stigli prekasno, da su fizički mogli pratiti taj intenzitet bili bi odlična kombinacija. Drugi bljesak je naravno naslov s Bostonom, gdje su kilometri već učinili svoje i gdje nije mogao nositi igru u napadu, ali gdje je imao idealne suigrače u Pierceu, Rondu i Allenu koji su se brinuli za taj dio posla. Ono što je on svojim intenzitetom odradio bio je prljavi posao u obrani bez kojega Celticsi možda ne bi prošli ni Atlantu u prvoj rundi, kamoli kasnije Cavse i Lakerse.

I dok se pozdravljamo od jednog od najvećih svih vremena, još jedan velikan izgleda neće više vidjeti parket, što će dodatno osiromašiti iduću sezonu. Iskreno, Garnetta uopće nisam uračunao u projekciju Wolvesa jer sam vjerovao da je ovakav ishod realan, ali Boshu sam uračunao već standardnih pola sezone prije novog povlačenja, ovaj put možda i konačnog. Izgleda da u Miamiu ipak ne želi riskirati tako da su malo požurili proces bez obzira što Bosh namjerava pronaći načina kako produžiti karijeru. Uglavnom, bez njega na visokom postu male šanse Heata za uspješnom sezonom čine se još manjima i njihov fokus definitivno se pomiče prema tradeovima, draftu i čišćenju salary capa za novi rebuilding (ne uspije li Bosh pronaći načina vratiti se na parket, ovo znači da Miami dogodine opet može biti igrač na tržnici).

IOR nije bio optimističan ni ranije, iz jednostavnog razloga što je Miami uz Pelicanse trebao biti momčad koja će izgubiti najviše kvalitetnih minuta zbog razno raznih ozljeda. Kao i Bucksi, oni su također trebali izvisiti u borbi za osmo mjesto. Sada je takav ishod gotovo pa siguran - projekcija ih vidi na 34 pobjede, što je u rangu Bucksa i Knicksa, a znamo da stvari mogu postati i gore ako organizacije digne ruke od sezone. Kako je Riley poslao pick 2018. u Phoenix, ovo mu je šansa da maksimizira ulov na draftu 2017. i onda dogodine Dragiću, Whitesideu i Winslowu doda uz taj visoki pick i zvučno pojačanje. To je najbolji mogući scenarij kako bi se izbjegao ozbiljniji i dulji oporavak. Dakle, očekivati bolja rješenja od Williamsa na četvorci u ovom trenutku se čini iluzorno, Miami jednostavno nema resurse za odraditi trade kojim bi pokušao nadoknaditi Bosha i bačena godina čini se kao logično rješenje.

Ovakav razvoj stvari dovodi do toga da od zanimljivog Istoka izgleda neće biti ništa. Kako raste broj lutrijskih rostera sve manja je gužva u sredini, a sve više je pobjeda dostupno najboljima. Kada dodamo da Wall izgleda neće biti spreman za kamp i da je Millsap upravo prčkao po koljenu, što nikako nisu dobre vijesti za Washington i Atlantu, top 4 u konferenciji se sve više profiliraju iz dana u dan i postaju klasa za sebe. Znači, imamo 4 franšize na vrhu, 5 na dnu, a između je ovih 6 osrednjih od kojih neke imaju nešto nalik na jezgru što bi im trebalo pomoći, a neke je tek trebaju stvoriti. U svakom slučaju, situacija ne obećava previše, tako da je vrlo vjerojatno kako ćemo nakon godine u kojoj se činilo da se konferencije izjednačavaju, opet gledati dominaciju Zapada, koja će rezultirati time da će možda čak i dvije momčadi na Istoku u doigravanja s negativnim scoreom.

Nego, vikend je, ima se vremena za čitati, pa nastavljamo s pregledom kampa. Imamo i prve četiri momčadi na Istoku koje su kompetirale rostere, Celticsi, Raptorsi, Sixersi i Hawksi riješili su pozivnice za kamp.

Celticsi imaju zanimljivu situaciju utoliko što se kod njih nitko ne bori za upasti na roster, već će kroz kamp odlučiti koji ugovor viška će srezati. Po izjavama koje dolaze iz tabora Bostona, izgleda da je Mickey siguran, kao i da ozbiljno računaju s tim da je Jackson sposoban uskočiti ako se Rozier ne nemetne kao ozbiljan back-up play. Tako da se moraju odlučiti između Huntera i Younga, što praktički znači da su doveli veterana Greena umjesto jednog od njih. Sad, zašto Ainge već nije jednog od klinaca pretvorio u pick druge runde, jer sumnjam da nema momčadi koje su spremne dati im toliko za dojučerašnji pick prve runde, to pitajte njega. Vjerojatno se ne usudi priznati da je malo pretjerao skupljanjem ne pretjerano atraktivnih pickova prve runde prethodnih sezona.

Bentil, koji će dobiti fini bonus u vidu pola minimalca, vjerojatno će završiti u D-ligi u njihovoj podružnici u Maineu, a tri preostala imena (svo troje su nedraftirani seniori sa zadnjeg drafta) tu su da popune broj. Ono što već odavno ponavljamo, Bostonu su potrebne zvijezde, ovih rubnih talenata imaju viška i stvarno nema potrebe otkrivati ih još. Marcus Georges-Hunt je odigrao sjajnu seniorsku sezonu na Georgia Techu, ali on je baš profil igrača kakvih u Bostonu ne trebaju - swingman bez jasne pozicije, nije dovoljno dobar šuter i dribler da bi igrao bekovsku rolu, nije atleta za na trojku. Što će im uopće igrač ovakvog profila u kampu pored sve gomile swingmana, to bi trebalo pitati njegova agenta.

Jalen Jones igrao je bitnu rolu kao svojevrsna stretch četvorka u dobroj sezoni Texas A&M-a, gledao sam ga nekoliko puta i prije turnira, ali ni u jednom trenutku ga nisam zamijenio za NBA igrača. Momak je u biti "igrao" 5 NCAA sezona (pauzirao godinu zbog transfera s jednog sveučilišta na drugo), dakle imao je tu prednost što je često djelovao kao muškarac među djecom, a iako je solidno odrađivao tu svoju rolu energičnog visokog sposobnog ubaciti tricu i kupiti gomilu skokova, on u NBA zbog manjka atleticizma i idealnih fizikalija može igrati isključivo na perimetru. Praktički, igrač sličan Bentilu, samo manje opasan s loptom u rukama jer nema ulaz.

Damion Lee je još jedan veteran, također je proveo godinu više u NCAA zbog ozljede, a pažnju na sebe je skrenuo kada je odlučio zadnju godinu igrati na Louisvilleu kod Pitina. Samo, zajebao ga Rick jer je zaradio onu suspenziju sveučilištu zbog koje Lee nije imao prilike osjetiti March Madness u svojoj karijeri. Uglavnom, fascinantno da je Ainge našao mjesta u kampu za još jednog beka-šutera koji nije dovoljno eksplozivan za combo-rolu, a niti ima potrebno za igrati potrebne defanzivne uloge ne boku. Dakle, kao klasična USA dvojka koja uglavnom trpa, očito da momak uz pomoć agenta pokušava ovaj kamp iskoristiti za nametnuti se potencijalnim poslodavcima u Europi.

Toronto ima puno zanimljiviju situaciju u kampu. Doduše, kako ih je ozljeda Wrighta ostavila bez trećeg playmakera prvih par mjeseci akcije, povećale su se šanse Freda VanVleeta da izbori mjesto među 15. Najveći konkurenti pouzdanom slash & kick majstoru s Wichita Statea koji je u zadnjoj sezoni pokazao i šuterski napredak su spot-up tricaš Heslip i stretch četvorka Uthoff. Heslip je palio i žario u svojim kratkim epizodama u D-ligi i Adriatic ligi, trpanje otvorenih šuteva kod njega nije upitno, ali kako nema kvalitete za igrati playa i kako općenito boluje od manjka atleticizma, teško može naći rolu u NBA kao nekakva moderna verzija Stevea Kerra. Plus kod Raptorsa mu je svakako taj što je reprezentativac Kanade, možda to presudi kod izbora između njega i VanVleeta.

Uthoff je pak bio ključni pokretač ambicija Iowe koja je sjajno krenula u prošlu NCAA sezonu, kombinacija njegovih fizikalija pod košem i šarolikog napadačkog arsenala na trenutak je obećavala i puno više od nastupa na NCAA turniru. Stvari su se tokom sezone razvodnile, skormni nastup na ljetnoj ligi za Kingse također nije pomogao, ne pomaže ni činjenica da je senior s 5 godina NCAA iskustva (s tim da dvije godine nije igrao zbog birokratskih razloga), ali kad si potencijal za stretch četvorku i nisi totalno manjkav u fizikalijama, ostaješ dugo na NBA radarima. U NCAA je pokazivao i druge kvalitete u igri na perimetru koje vjerojatno neće moći prenijeti u NBA jer je prespor, ali šut je neosporan, dakle pitanje je samo može li izdržati pod koševima na drugoj strani parketa.

Ostatak rostera zaokružuju veterani koji su tu prije svega radi usluge agentima. Drew Crawford se već godinama smuca po D-ligi, veteran je ljetnih liga i ovo mu je prilika da dođe do boljeg ugovora u Europi gdje može poslužiti kao potencijalno solidan 3&D swingman (za NBA dokazano nije, pogotovo jer ne može igrati trojku). EJ Singler je sličan relikt D-lige koji lovi ozbiljan profi ugovor, inače manje talentiran brat Singler. Solidan spot-up šuter, ali ništa više, pogotovo ne na NBA razini gdje mu i brat ima problema pratiti igru (na Oregonu je EJ bio solidan sekundarni kreator, ali tako nešto u NBA ne može odrađivati ni pod razno). Ostaje nam još spomenuti Yanicka Moreiru, koji je odigrao jednu solidnu sezonu na SMU kod Larrya Browna, ali nije se baš iskazao u prvoj epizodi u Europi. Solidan smetlar i vlasnik solidnog šuta s poludistance pokušat će kroz NBA vode do nešto bolje pozicije u Europi od lanjske kada se nije uspio nametnuti ni u Francuskoj ligi.

Sixersi? Kod njih kamp ima smisla jer imaju jedno mjesto slobodno, pod uvjetom da zadrže Covingtona i Granta što valjda treba smatrati gotovom stvari. Eventualno mogu otvoriti još jedno mjesto ako odluče da nema smisla na rosteru više trpiti Thompsona. Uglavnom, glavna bitka vodit će se između starosjedioca McConnella i Barbera, bivšeg combo-beka NC Statea. Kao eksplozivniji slasher Barber ima itekakvu priliku uzeti rolu back-up playa, iako ne treba zanemariti da je McConnell izvukao maksimum iz rookie sezone obzirom na skromne mogućnosti i teškoće koje ima u kreiranju prostora u NBA (sjetimo se da mu je trebalo tipa pola godine da zabije prva slobodna). Veteran Brand tu je tek kao mentor mladim visokima, a šanse upasti na roster nema ni Shawn Long, šljaker pod koševima u maniri Holmesa (eventualno ako ga nadigra u direktnom dvoboju tijekom kampa). Brandon Paul je combo-bek koji je odradio pristojnu rolu u Španjolskoj prošle godine i vjerojatno se vraća u istom smjeru jer nema NBA kvalitetu, tako da je puno veća prijetnja Thompsonu (a možda i Grantu) nedraftirani James Webb, klasični projekt Sixersa kojega kao da je Hinkie draftao - swingman bez pouzdanog šuta, ali zato neupitnog NBA atleticizma i fizikalija.

Atlanta je svoj roster zatvorila i čak je u situaciji da ima ugovor viška, dakle izgledno je da kao 16. čovjek trenutno Mike Muscala neće ostati na rosteru. Ostatak broja popunili su igračima koji traže ugovor negdje drugdje, ali i koji u nekom nepovoljnom razvoju situacije mogu pomoći, što posebice vrijedi za poziciju playa i četvorke. Will Bynum, koji je zadnjih godina ludovao po Kini, tu je kao osigurač u kampu za slučaj da se pokaže da je Jack bivši (njegov minimalac neće biti problem progutati), a Costello, Kelly i Solomon tu su ako Humphries ili Splitter opet podlegnu nekim boljkama. Costello bi vjerojatno bio parkirak u D-ligu da Hawksi imaju podružnicu, ovako će vjerojatno u Europu iako mi nije jasno zašto su se Hawksi zakačili za njega obzirom da je petica s manjkom centimetara i da u NBA može proći eventualno kao smetlar.

Kelly je vrijeme provodio uglavnom u D-ligi jer Lakersi su rano digli ruke od njega, a Hawksi u njemu možda vide osigurač za Mikea Scotta. Richard Solomon je već veteran koji je bio neuspjeli projekt Thundera prije nego se lani okušao u Japanu (u Oklahomi su od njega digli ruke kada su skužili da solidan atletsko-fizički potencijal za back-up visokog u maniri Brandona Wrighta ne prati adekvatan košarkaški IQ).

Filed under: bball 3 Comments
23Sep/161

AD 23 – BUCK IN THE HEADLIGHTS

Posted by Gee_Spot

Panika vlada u Milwaukeeu, takva da su pristali dovesti Beasleya na roster iako im takav igrač uopće nije potreban (a kome jeste, kad bi stvar racionalizirali do srži). Do prije godinu dana stvari su izgledale skoro pa idilično, danas se čini kao da klub vodi Božo Petrov. Ono, da je ozljeda pokosila Giannisa, a posebice Parkera, onda bi na ovakav potez mogli reći, ok, našli su nekakvo kvazi-rješenje koje će potrošiti dio minuta i većinu lopti.

Međutim, kako su ostali bez najboljeg 3&D swingmana, ako ne i najkompletnijeg igrača uopće, Beasley tu apsolutno ne pomaže. Sad mogu kombinirati više postava s takvim hibridnim krilima, dakle uvijek mogu imati istovremeno na parketu dvojicu iz trojca Giannis-Jabari-Beasley, iako sumnjam da Beasley i Parker mogu funkcionirati zajedno. U biti, s Beasleyem koji ima samo jednu crtu, a to je trošenje lopti, teško može funkcionirati i Giannis kao igrač bez pouzdanog šuta. Doduše, nije da bi mu Beasley ikada dodao loptu otvorenom na trici, već je riječ o tome da obrane mogu igrati više zonski i tako oduzeti ono malo prostora što bi se inače dalo otvoriti u sredini.

Što prevedeno znači da na barem donekle efikasnog Beasleya možemo zaboraviti. Njegov dodatak dakle gotovo je pa nebitan za ikakav učinak i osim što će potrošiti dio Middletonovih minuta i nešto posjeda u kojima se od Middletona tražilo da igra 1 na 5, neće biti od koristi. Dapače, obzirom kako ne igra obranu i ne šutira trice, teško će mu biti pronaći više od 15-ak minuta po utakmici kao zamjeni za Parkera jer ne zaboravimo da je tu i Teletović kojega čeka uloga stretch četvorke. Možda će stvarno gurati Giannisa u rolu jednog od bekova uz dva krila i centra, što u napadu još i može proći (do neke prosječne razine barem), ali ne vidim načina kako će posložiti obranu kada na parketu budu zajedno Parker i Beasley ili Beasley i Teletović (svaka momčad s dovoljno šutera koji se znaju otvoriti kretanjem bit će na pikniku).

Uglavnom, definitivno moraju povući još jedan potez jer izgurati sezonu s Terryem, Vaughnom i Brogdonom kao zakrpama na poziciji dva, uz povremeni dodatak Dellya u spot-up rolu, a sve to bez postave u kojoj bi imali šutera na poziciji tri, bit će traumatično iskustvo. Što se projekcije tiče, IOR ni ranije nije bio pretjerano optimističan prema njima ne uzimajući ih u obzir kao legitimne kandidate za playoff (u prvoj projekciji bili su na 38 pobjeda), a sada ih vidi na 34 pobjede, dakle ukopali su se u prostor između Sixersa/Netsa te ostatka Istoka, bez previše šansi za otići prema gore, s velikim izgledima da se dodatno strmoglave. Što ne bi bio najgori mogući razvoj situacije - obzirom na to kako su posložili roster još jedan visoki draft pick bi im dobro došao. U svakom slučaju, što se nas promatrača tiče, manje treba razbijati glavu oko borbe za osmo mjesto jer kontekst je sada nešto manje zgusnut, imamo četiri sigurne lutrijske momčadi (naravno, uz tri spomenute tu ubrajam i Knickse).

Što se Rocketsa tiče, to što su dobili išta za Beasleya pravo je čudo. Riješili su se potencijalne glavobolje i potrošača koji im je ionako nepotreban sada kada su dodali Gordona i Andersona kroz koje mogu vrtiti napad kad je Harden na klupi, posebice jer će vjerojatno Gordon preuzeti ulogu šestog igrača i donositelja instant napada. Doduše, ni Ennis neće biti od neke koristi - iako nemaju trećeg playa, obzirom da će Harden sigurno dobiti priliku igrati jedinicu dio vremena, više od Beverleya i Prigionia nije im ni potrebno. Uostalom, to da je Prigioni dan-danas bolji playmaker od Ennisa sve govori, dapače Ennisov plafon obzirom na manjak šuta i elitnog atleticizma upravo i je razviti se u igrača sličnog Prigioniu, dakle beka koji može vuči kontre, kontrolirati loptu, započeti pravovremeno napad i iskoristiti višak prostora kad se ukaže, bilo nakon pick igre ili iz spot-upa, da zavrti akciju kroz slash & kick jer nije sposoban kreirati 1 na 1. Vjerojatno bi im bilo bolje da su jednostavno dali šansu Paytonu koji ima puno veći defanzivni potencijal, što još nije isključeno.

Filed under: bball 1 Comment
22Sep/163

AD 22

Posted by Gee_Spot

Vijest dana svakako je ozljeda Middletona koja Buckse vjerojatno izbacuje iz svih playoff kombinacija na Istoku. Iako se još ne zna točno kada će čovjek nazad na parket, optimističniji scenariji bazirani na prvim vijestima o prirodi ozljede kažu da bi mogao biti spreman do završnice sezone nakon all-star vikenda. Uglavnom, tih 20-ak utakmica do kraja sezone koje će odigrati neće značajnije utjecati na score Bucksa, tako da je ključno pronaći swingmana putem tradea. Greg Monroe se sada još žešće nudi uokolo i bit će zanimljivo vidjeti što Bucksi mogu uhvatiti za njega u situaciji u kojoj svi mogu spustiti cijenu. Da li je ovo mjesto na kojem će se skrasiti Gay?

Već sam ranije spominjao kako će Giannis biti jedan od minutažom opterećenijih igrača ove sezone, tako da on neće moći ponijeti dodatni teret. Parker će svakako dobiti još više prilike, iako sam u projekciji i njemu zacrtao 32 minute, što je već poprilično opterećenje i za njega i za momčad obzirom na kronični manjak šuta koji je prezentirao do sada. Uostalom, nije stvar u tijelima koliko u onome što je Middleton donosio, a to je šut za tricu koji ovom rosteru treba poput zraka. Na kraju balade, ne uspiju li Middletona zamijeniti barem prosječnim 3&D swingmanom, Bucksima prijeti pad od barem 5-6 utakmica od očekivanog scorea kojega je Vegas odredio na 39-43.

I tako predsezona još jednom počinje negativno. Što nas neće spriječiti da malo prošvrljamo po rosterima. Na Zapadu su za sada samo 3 franšize popunile svlačionicu pred trening kamp - Lakersi, Mavsi i Nuggetsi.

Kod ovih prvih većih nejasnoća nema. Imaju 14 garantiranih ugovora od kojih je potrošan samo onaj minimalac Anthonya Browna koji za sada ničim nije pokazao da je NBA igrač. Njega eventualno mogu otpustiti ako baš požele otvoriti jedno mjesto na rosteru jer za očekivati je da će Jianlian preživjeti kamp i da će tako zaokružiti 15 imena koja idu u sezonu. Inače, Yi je potpisao zanimljiv ugovor koji mu ne garantira punu cifru od 8 milja dok ne odigra 60 utakmica. To su vjerojatno stavili kako bi mu olakšali eventualni povratak u Kinu ako i nova epizoda u NBA ne zadovolji njegove ambicije. Uglavnom, kamp bi trebao preživjeti i tako zatvoriti priliku petorici s pozivnicama.

Među kojima nema zaimljivih opcija. Travis Wear će nakon Knicksa i Španjolske vjerojatno ili u NBDL gdje će čekati šansu tijekom sezone ili nazad u Europu gdje može igrati poziciju stretch četvorke koja mu najviše odgovara (u NBA puno teže može igrati tu rolu defanzivno, a nije ni kvalitet za perimetar). Zach Auguste očekivano nije draftiran, ali je zadovoljio Lakerse tijekom ljetne lige i vjerojatno će završiti u njihovoj NBDL podružnici. Gdje će isto imati problema nametnuti se kao pick & roll petica bez šuta zarobljena u tijelu prosječne četvorke. Sliča sudbina čeka i combo-beka Juliana Jacobsa s lokalnog USC-a koji je nakon ljetne lige s Pacersima zaradio poziv od Lakersa. Proigrao je na trećoj godini što nikada nije dobar znak, a ne pomaže mu ni što je imao problema s NCAA tricom.

Zadnja dva mjesta pripala su veteranima. Zašto uporno vode World Peacea sa sobom ne znam, valjda ima neke kompromitirajuće slike Bussa i Kupchaka, jer stvarno ne znam što bi mladi od njega mogli naučiti u kampu. Od Shawa i Waltona očekivao sam mudriji potez. Poziv Thomasu Robinsonu ima smisla, kad imaš startnog centra sklonog ozljedama, kad ti back-up centar također nije dokazao da može ostati u komadu i kada ti je treći centar rookie koji još nije odigrao poštenu profi sezonu ni u Europi, nije zgorega osigurati se za slučaj da Yi pobjegne doma već u kampu. A nije isključeno da će možda Robinsona povesti i u sezonu kao petog centra (tu na scenu stupa ono spomenuto moguće otpuštanje Browna) jer Yi ionako više paše u roli stretch visokog i jedan kvalitetan skakač dobro bi im došao. Osim ako neće biti previše imati toliko petica s manjkom centimetara, naime nije isključeno da će i Randle u novoj sezoni vidjeti poneku minutu u sredini kako bi se otvorilo što više minuta za Denga, Nancea i Jianliana na četvorci.

Denver? Kod njih se jedno mjesto oslobodilo nakon što su trejdali Lauvergnea i za očekivati bi bilo da su tražili dodatnog visokog, prije svega peticu kao osiguranje iza Nurkića i Jokića. Međutim, nikoga sličnoga nema u kampu, izgleda da su odlučili kao treću peticu prije svega koristiti Farieda kako bi otvorili dodatne minute Gallinariu na četvorci. Jarnell Stokes jedini donekle odgovara profilu igrača koji im treba, ali i on je petica s manjkom centimetara kojoj je glavni forte koristiti široku guzicu za doći do skokova u napadu. Tako da nema neku specijalnu prednost pred Robbiem Hummelom i bekovima koje su okupili u Denveru.

Hummel ni lani u Italiji nije uspio odigrati poštenu sezonu, opet je imao problema s ozljedama i praktički on je u ovom trenutku nepokretni snajper poput Mikea Millera, iako je na papiru mlađi desetak godina. Sampson i Toupane su lani dobili nešto minuta u završnici sezone za Denver i po logici stvari jedan od njih bi trebao ostati među 15, posebice jer su spomenuti Miller i Hummel mumije na boku. Sad, oba su poprilično limitirana, Sampson je nešto bolji defanzivac, Toupane ima nešto talenta prema naprijed, ali već su u zrelim godinama i nekog pretjeranog rasta tu nema. Možda malu prednost ima Sampson jer može odigrati NBA obranu na perimetru, dok Toupane ima bolji dribling i šut od njega, ali ni jedno ni drugo nije mu na NBA razini.

Ako se odluče za šutera, možda je bolji izbor Kennedy koji se već godinama smuca po Europi, ali koji je lani odradio odličnu sezonu u Rusiji. Čovjek je profesionalac, trudi se u obrani i posebice je agresivan na lopti, ima iskustvo igranja u Sibiru što je dokaz mentalne snage, pouzdan je spot-up tricaš, pitanje je samo može li čuvati više swingmane u NBA. Bez toga na ovom rosteru krcatom dvojkama nema što tražiti. I tako smo došli do po meni favorita za mjesto među 15. Nate Wolters imao je pristojnu sezonu u Turskoj, odigrao je par dobrih utakmica za Wizardse u ljetnoj ligi i kao pravi playmaker koji iza sebe ima već pristojan broj solidno odrađenih NBA minuta ono je što treba ovom rosteru. Nelson je u godinama kada ne možete računati da će odraditi cijelu sezonu, a osim ako ne misle dati ozbiljne minute Murrayu u roli jedinice, što nije isključeno, trebat će im još jedan pouzdani bek koji zna driblati.

Mavsi imaju najotvoreniju situaciju, praktički imaju samo 12 sigurnih igrača. Iako garantirane minimalne ugovore imaju i rookie Hammons i veteran Gibson, nije isključeno da bi mogli dobiti nogu ako netko fascinira u trening kampu. Doduše, Hammons kao treći centar ima popriličnu sigurnu poziciju jer kad su ispred tebe Bogut i Mejri, onda je gotovo izvjesno kako ćeš doći do minuta. Samo ne znam koliko je to dobra vijest za Dallas (doduše, ni lani nisu imali puno bolju situaciju i opet su se skrpali, dobrim dijelom zahvaljujući solidnom učinku Powella u napadu).

Gibson je pak veteran raznih liga, a slavu je stekao u Kini gdje je nabijao brojke i dokazao se kao rasni combo-strijelac kakvim se prvi put pokazao na zadnjoj godini NCAA karijere koju je proveo na New Mexico Stateu. Samo, ne vidim potrebu za njim pored trojke Barea-Harris-Curry. Čak i Carlisle teško može naći minute za još jednog kreatora iz pick & rolla.

Uglavnom, ako ova dvojica i prežive kamp, za ono jedno preostalo mjesto borit će se gomila nezanimljivih bekova. CJ Williams je bek-šuter koji iza sebe ima ne pretjerano impresivnu NCAA karijeru i dvije solidne sezone u Italiji i Francuskoj koje su daleko od relevantnih liga. Nicolas Brussino skromni je Argentinac bez iskustva ozbiljnih utakmica kojem ova epizoda eventualno može pomoći da se dokopa Europe. Keith Hornsby bivši je suigrač Bena Simmonsa koji se već tijekom NCAA karijere isprofilirao kao jednodimenzionalni šuter s perimetra. Ni jedan ni drugi ni treći ne bi trebali imati prednost pred Dorianom Finney-Smithom, nedraftiranim seniorom s Floride koji je u svojoj zadnjoj NCAA sezoni potvrdio da bi mogao biti zanimljiv 3&D prospekt na NBA razini. Nije vrhunski atleta, ali fizikalije ima, može ubaciti tricu i dugoročno je definitivno najzanimljivije ime u ovoj konkurenciji za na bok.

Možda najviše šanse za ostati na rosteru uz Finney-Smitha ima combo Kyle Collinsworth. Iako je odradio solidnu ljetnu ligu za Dallas kao nedraftirani rookie, momak već ima 25 godina jer je igrajući za BYU osim 4 sezone košarke imao i onu pauzu od dvije godine koju je proveo na misiji. Praktički, zadnjih par godina bio je novi Jimmer na školi, ako to išta znači. Uglavnom, teško je njegove odlične brojke u lošoj NCAA konferenciji (15 poena, 8 skokova, 7 asista) odvojiti od činjenice da je uglavnom bio stariji od konkurencije, ali all-round kvalitete su mu neosporne. Može igrati sve tri vanjske pozicije, pa iako nije klasa u rangu Finney-Smitha što se tiče fizikalija, nije ni šuter kao ostali, a posebice nije slasher koji bi mogao ugroziti Gibsona, ta raznovrsnost mogla bi mu biti i prednost. Svakako zanimljiv igrač za neku momčad u Europi (iako nikada ne treba isključiti činjenicu da je mormon, već to može pomoći da se dočepa mjesta ne nekom NBA rosteru).

Filed under: bball 3 Comments
21Sep/168

AD 21

Posted by Gee_Spot

Kampovi kreću za nekoliko dana tako da ćemo od sutra šetati po rosterima da vidimo tko sve ide na pripreme i hoće li negdje biti zanimljivih borbi za zadnja mjesta među odabranima. Nakon toga se bacamo u najavu sezonu, a kako su projekcije za igrače gotove, nije zgorega staviti jednu listu koja donosi top 30 u idućoj sezoni po IOR-u (liste su super, ispuniš prostor, a ne moraš pisati ništa mudro). Inače, u top 10 je jedan igrač s Istoka, samo 9 u 30, toliko o ravnopravnosti među konferencijama. Redne brojeve nisam stavio jer nisu bitni, puno važnija je klasa, a nju puno bolje oslikava broj bodova. To što jedan Thomas nije ušao na ovu listu jer mu nedostaje par bodova nebitno je, nije Bledsoe zbog toga išta bolji. Moram istaknuti takve detalje čisto radi sitničavih navijačkih duša.

Isto tako se nadam do kraja tjedna početi primati prve registracije, ovdje desno gdje trenutno imate prostor za logirati se trebao bi osvanuti uskoro i broj tekućeg i paypal botun.

STEPH CURRY 143 IOR

RUSSELL WESTRBOOK 127 IOR

LEBRON JAMES 119 IOR

KEVIN DURANT 118 IOR

ANTHONY DAVIS 118 IOR

CHRIS PAUL 118 IOR

JAMES HARDEN 116 IOR

KAWHI LEONARD 109 IOR

DEMARCUS COUSINS 105 IOR

KARL TOWNS 99 IOR

DAMIAN LILLARD 98 IOR

JIMMY BUTLER 96 IOR

DEANDRE JORDAN 94 IOR

BLAKE GRIFFIN 93 IOR

ANDRE DRUMMOND 88 IOR

PAUL GEORGE 88 IOR

JOHN WALL 88 IOR

HASSAN WHITESIDE 88 IOR

DERRICK FAVORS 87 IOR

KYRIE IRVING 87 IOR

DRAYMOND GREEN 86 IOR

PAU GASOL 86 IOR

ERIC BLEDSOE 85 IOR

KYLE LOWRY 85 IOR

PAUL MILLSAP 84 IOR

GORDON HAYWARD 84 IOR

LAMARCUS ALDRIDGE 84 IOR

MARC GASOL 83 IOR

RUDY GOBERT 83 IOR

NIKOLA JOKIĆ 82 IOR

Filed under: bball 8 Comments
20Sep/164

AD 20 – GIANNIS 100

Posted by ispdcom

Šta ti je kriza u Grčkoj i što radi čovjeku, jadni Giannis nije stigao tražiti ni petu godinu koju je po svakoj logici zaslužio obzirom da Bucksi na rosteru nemaju potentnijeg igrača, odmah je pristao na ponuđeni ugovor. Koji je dovoljno visok, tako da nije upitno tih nekoliko milja popusta koje je dao, već je upitan taj izostanak dodatne godine. Mislim, zašto bi se odrekao 20+ garantiranih milja u kontekstu u kojem ih definitivno možeš dobiti. Jedino ako su Bucksi na stol stavili uvjet, ili 4 godine ili pregovaramo na ljeto kada ćemo matchirati eventualnu ponudu sa strane. Kako čisto sumnjam da su nastupili tako samouvjereno, onda je vjerojatno kamp Giannis uzeo kraći ugovor kako bi već 2021. mogli po novi max, ovaj put nešto duži.

A sada dosta ovih veselih birokratskih tema, idemo na ono čime se bavimo zadnjih dana, a to je clutch efikasnost. Ostaje nam još baciti pogled na to ima li loš učinak u gustim završnicama ikakve veze s tim što su Jazz, Sixersi i Thunder ostvarili score debelo ispod onoga kojega sugerira koš-razlika. Idemo prvo na Jazz koji je lani propustio napraviti iskorak koji smo svi od njih očekivali. Do zadnjeg dana su visili, a onda su izvisili, dijelom i jer su dozvolili Kobeu i Lakersima da u završnici ukradu utakmicu u kojoj je Jazz već dio večeri imao stvari pod kontrolom. I taj detalj puno više govori o problemima Jazza od ozljeda i loše produkcije s pozicije jedinice.

Istina, ta dva faktora itekako su im otežala život, ali pazite ovaj podatak - Jazz je u clutchu od jedne od najboljih obrana u ligi postajao defanziva doslovno u rangu Sixersa i Sunsa. Dakle, nije problem bio u manjku kreacije u napadu, što bi čovjeku prvo palo na pamet, tu su ostajali jednako osrednji kakvi su bili većim dijelom utakmice. Ne, problem je bio ono što im je trebalo biti najveći oslonac. Uglavnom, taj pad u obrani od čak 20 poena na 100 posjeda koštao ih je gomilu završnica te su u clutch situacijama ostvarili mizernih 14-28.

Sad, znamo da nije lako bilo igrati završnice bez poštenog playa koji može odraditi pritisak na loptu, ali postoji još gomila momčadi koje imaju takav problem i ne raspadaju se u finišu utakmice. Isto tako, ni problemi s čuvanjem stretch formacija kada igraju s dva klasična visoka, ni činjenica da nemaju elitnog stopera na boku, pa ni to što im zbog ozljeda često na raspolaganju nisu bili ili Gobert ili Favors, ne objašnjavaju ni dio ovakve katastrofe. Ono što pak upada u oči je defanzivni skok - Jazz je od elitne skakačke momčadi u clutchu postajao ispodprosječnom družinom i to čak i s oba visoka na parketu. Dapače, brojke Goberta i Favorsa u ovim minutama mogu se direktno povezati s učinkom momčadi jer su oba ostvarivala katastrofalne učinke (također su bili po 20-ak poena slabiji u obrani nego inače).

Sad, možemo samo nagađati razloge ovakve prezentacije. Da li je Snyder totalno fulao taktiku i rotacije? Da li su ozljede ovako moćne centre pretvorile u balvane? Da li je stvarno nedostatak lidera na parketu i čovjeka s iskustvom u presudnim trenutcima bio taj uteg? Vjerojatno je na ovakav razvoj događaja utjecalo od svega po malo, tako da sada možemo postaviti novu pitanje - hoće li sve promjene koje su povukli ovo ljeto biti dovoljne da se ovi problemi preprode ili će Jazzeri i dalje ostati luzeri?

Sixerse, koji su ostali kratki za 6 utakmica kao i Utah, ne treba posebno objašnjavati, oni su tonuli u oba smjera što je lako objasniti, jednostavno nisu imali dovoljno talenta suprostaviti se u trenutku kada bi protivnik ubacio u brzinu više.

Thunder je tako puno zanimljiviji primjer. Kod njih je dolazilo i do određenih problema u napadu, ali kao i kod Jazza razlog za loše rezultate u clutchu prije svega je bila obrana. Dobre partije u playoffu narativ su okrenule u korist Donovana pa sada službeno te poraze pravdamo činjenicom da je trener Thundera u regularnoj sezoni ispitivao razne taktike i rotacije. Međutim, dok smo gledali Oklahomu i dok nismo bili svjesni velebnog plana, to je više izgledalo kao totalno nesnalaženje čovjeka koji je do jučer trenerio hrpu amatera. Nešto mi govori da će ove sezone puno manje eksperimentirati i da će samim time obrana Oklahome u clutchu manje tonuti.

Da li je pošteno sve probleme Oklahome pripisati Donovanu? Pa, donekle. Jer, OKC je slično Jazzu u zadnjih 5 minuta prestajao biti dominantna skakačka momčad, ali uz to nisu radili nikakav pritisak na loptu iako je Donovan često birao presing kao oružje. Što je otvaralo gomilu prostora na strani bez lopte od kuda je Oklahoma u clutchu primala više trica od 27 momčadi (gori su bili samo Sunsi i Blazersi). Ono što je nevjerojatno je da je ovakva obrana izbacila Spurse i onda zamalo i Warriorse. Svašta.

Filed under: bball 4 Comments
19Sep/161

AD 19

Posted by Gee_Spot

Dakle, gdje smo jučer stali? Izgleda kako se bolji score Warriorsa od onoga očekivanoga po statistici može pripisati isključivo suludoj učinkovitosti koji su pokazivali u clutchu. Međutim, ako hoćemo od ovoga napraviti pravilo, moramo imati širi uzorak. Stoga, da vidimo kako su to Grizliji prevarili brojke da bi od 35-47 momčadi postali 42-40 momčad.

Na startu moramo istaknuti onaj ulazak u sezonu u kojem su ih Warriorsi dobili +50, čime su dobar dio godine totalno izluđivali statistički prosjek koji se temelji na koš-razlici. Međutim, ovo bih odbacio kao razlog zbog kojega su Grizliji na papiru gori nego u stvarnosti jer ti isti Warriorsi su debelo nadmašili koš-razliku i opet im to nije pomoglo da statistički poprate ono što su napravili na parketu jer su im takve pobjede očito manje značile od kvalitete u clutchu.

Sad, za biti uspješan u clutchu ponekad je dovoljno imati malo više sreće i u utakmicama s posjedom razlike ostvariti više od pola njih u svoju korist. I tu je Memphis definitivno profitirao jer su imali čak 9-2 score u susretima koji su završili s tri ili manje posjeda razlike. Tu se faktor sreće ne može isključiti, iako su usporedbe radi u produžetcima ostvarili tek 2-2. Također, u svim utakmicama koje ulaze u clutch sferu, dakle u onima u kojima su na 5 minuta do kraja ili u produžetku bili na 5 ili manje razlike, ostvarili su 26-18 ili 59%, što je više od prosječnih 50%, ali ne toliko da bi ih se smatralo ekstremnima kao Warriorse koji su u takvim završnicama ostvarili 30-4 ili 88% uspješnosti. Space Jam!

Znači, ako je sreća dio priče, onaj ostatak valjda se može objasniti tim da su jednostavno igrali na višoj razini u zadnjih 5 minuta. I, gle čuda, brojke to i pokazuju - Memphis je učinak u napadu u tim momentima dizao za čak 8.9 poena, a u obrani su se popravljali za 6.8. Dakle, ukupno fascinantnih 15.7. Iako ovo nije definitivna potvrda da je učinak u clutchu ključan za nadmašiti statistički očekivani score, stvari opasno naginju u smjeru tog zaključka. Ali, prije nego se bacimo na nove primjere, pokušajmo shvatiti što je to Memphis posebnoga radio da ovako zajebe kontekst.

Njihovu sezonu definitivno treba razdvojiti na dva dijela, onaj do all-stara dok su još imali Gasola i onaj nakon all-stara kada je Joerger na parket slao sve što mu se u tom trenutku našlo pri ruci. I iako su nekim čudom održali skoro pa 50%-tnu učinkovitost u clutchu i u ovom drugom dijelu, najviše zbog korištenja postava s dva playmakera (Conley i Chalmers) i igri s jednim visokim (Barnes je glumio smallball četvorku), nije problem uočiti kako su ovih 7 pobjeda plusa Grizliji uhvatili u prvom dijelu sezone kad su u završnicama Gasol i Conley dizali igru na višu razinu. Potvrdivši time onu vječnu o veteranima - možda nisu u stanju igrati tijekom 48 minuta kao nekada dok su bili u naponu snage, ali u periodima od 5 minuta mogu pronaći dovoljno snage i koncentracije da okrenu sat unazad.

Uglavnom, Gasol je u clutchu bio +20 igrač i obrana s njim na parketu je opet postajal ubojita. S tim da je Memphis uz njega i standardni Conleyev know-how imao još par aduta u ovom periodu. Prvi je svakako bio dodatak Chalmersa koji je doslovno spasio sezonu Memphisa obzirom da je u periodu kada je Conley bio ozljeđen upravo on uz Gasola ostvario najbolji učinak u clutchu - dvojac Gasol-Chalmers ostvario je 8-2 u takvim utakmicama. Drugi dobar potez bio je davanja više šansi Jeffu Greenu i Barnesu kao stretch četvorkama što očito nije štetilo obrani, a napadu je dalo brzinu više.

Ono što mene sada zanima je koliko Gasol nakon ozljede može ponoviti ovakvih partija jer očito je da Memphis, koji zbog sporog ritma, nedostatka tricaške kvalitete i igranja na manje poena često igra guste završnice, opet treba ovakvu učinkovitost u clutchu ako misle prevariti sve nas koji se oslanjaju na brojke i koji im ne daju previše izgleda. Očito da ako bude barem dijelom ono što je bio, može usmjeriti Grizlije u pozitivnom smjeru, što je samo još jedan dokaz da je individualna vrhunska kvaliteta ono što u košarci čini razliku.

I tako se iz uspjeha Memphisa u završnicama može izvući gomila teza, ali nama je trenutno najinteresantnija ta o važnosti clutch izvedbe. I tu smo došli do još jedne zanimljive momčadi, a to su Bullsi koji su ostali u sjećanju po svojim očajnim 2 na 2 akcijama između Rosea i Butlera koje su obično završavale lošim šutom i koje su posebice forsirali na krajevima utakmica. Mislim, nema šanse da je ovakva momčad uspijevala podići razinu igre u napadu, zar ne? I nije (odmah mi je lakše jer sada znam da me oči i ono iza njih donekle služi). Dapače, Bullsi su u clutchu bili za 3.1 poen gori nego inače. I to definitivno odgovara svemu što se sjećamo. Kako su onda došli do 5 pobjeda viška? Obrana bi bio logičan odgovor, ali ni tu nisu ništa napravili, dapače ostali su s gotovo identičnim učinkom kao u prvih 43 minute. Ok, znači ovdje već možemo govoriti o sreći, što bi bio dodatni faktor koji jasni govori da su Bullsi lani puno ranije trebali otpasti iz playoff trke samo da su imali prosječan učinak u ovim 50-50 završnicama. Mogli bi sada proširiti priču na to koliko domaći parket donosi prednosti jer obzirom da je United Center stvarno posebno mjesto, možda ta atmosfera donosi 2-3 pobjede bonusa sama po sebi.

Još da vidimo Buckse koji su ostvarili +4 u odnosu na koš-razliku. Ok, oni su nešto logičniji od Chicaga jer su u oba smjera ostvarili plus od par poena u završnicama, ali to je i dalje ništa prema onome što su radili Warriorsi ili Memphis. Dakle, i oni ostaju u sferi sreće i slučajnosti. Nego, postoji li neka momčad koja se približila Warriorsima i Grizlijima, a da se to nije osjetilo na scoreu? Prvi u oko upadaju Clippersi koji su napadački učinak u clutchu dizali za čak 13 poena (opet taj veteranski efekt, ovaj put zahvaljujući Chrisu Paulu najviše), ali istovremeno su u obrani padali za skoro 10 poena. Dakle, tih +3, kao što smo već utvrdili, sami po sebi ne znače ništa.

U biti, momčad koja je radila najveći skok u clutchu bio je Dallas. Tu su Carlisleove odluke i Dirkov skok-šut jednu prosječnu momčad pretvarali u izazivača - napad im je rastao za 12 poena, a čak je i obrana bila bolja s 4. To je već sfera Memphisa i pitanje je zašto to kod njih nije rezultiralo s više od +2 u pobjedama? Osim ako nećemo sve proglasiti čistom slučajnošću, onda bi neki prvi razlog koji se nameće taj što ipak nisu imali elitnog zaštitnika obruča u sredini. Mislim, nagađam, ali ako je to istina, onda će s Bogutom koji je ipak za klasu bolji od Pachulie kada je zaštita reketa u pitanju možda ostvariti i bolji score. Dakle, pouka je kao i uvijek - ne otpisujte Mavse.

Sad kada smo odredili da clutch izvedba pomaže samo ako ste stvarno posebni u tih zadnjih 5 minuta, posebice ako ste u stanju u obrani natjerati protivnika da igra debelo ispod razine, ostaje da sutra vidimo kod ovih momčadi koje su podbacile, a tu prvenstveno mislim na Jazz, što se kod njih događalo što je dovodilo do takvog raskoraka.

Filed under: bball 1 Comment
18Sep/161

AD 18 – CHILL-KHAN

Posted by Gee_Spot

Gotov sam s projekcijama, još sam treba izbrusiti scoreove da upadnu u realan kontekst (uvijek u prvim rezultatima projekcija bude više pobjeda nego je to moguće, sad treba srezati njih 20-ak da dođemo do brojke od 1230 utakmica po konferenciji). S tim da osim klasičnog oporezivanja onih najslabijih, ove sezone mislim uvesti određeni clutch faktor, barem kao dijelomičnu vodilju u oduzimanju i zbrajanju od rezultata koje smo dobili od čistih brojki. Naime, palo mi je na pamet baciti pogled na to koliko su lani momčadi nadmašile ili podbacile statistička očekivanja.

Prvo predstavimo kontekst. Samo 5 momčadi ostvarilo je stvarni score identičan onome temeljenom na statističkim očekivanjima. Njih još 12 otišlo je utakmicu iznad ili ispod, što je zanemarivo i može se pripisati sreći. Ako ove momčadi odbacimo, ostaje nam 13 franšiza koje su iz nekog razloga za 2 ili više utakmica otišli iznad/ispod ostvarenog učinka, a moja je namjera vidjeti koliko to ima veze s tim kako zaključuju utakmice. S tim da ih je nekoliko posebice zanimljivo - Warriorsi, koji su za čak 8 utakmica nadmašili statistička očekivanja, Grizliji, koji su odmah iza njih sa čak 7 utakmica više od realnog, Bullsi, s 5 utakmica plusa, te Bucksi s 4. Na drugoj strani spektra su Jazz i Sixersi koji su ostvarili čak 6 utakmica slabiji rezultat nego su trebali, a od ovih koji su podbacili strši još Thunder s 4 utakmice razlike.

Idemo sada redom usporediti učinke ovih momčadi s njihovim ostvarenjima u clutchu. Kod Warriorsa je odmah sve jasno, oni su u zadnjih 5 minuta gustih utakmica napadački učinak dizali za čak 9.9 poena na 100 posjeda, a defanzivni popravljali za čak 17.1 poen na 100. Dakle, efekt death lineupa pretvarao ih je u momčad iz Space Jama koja je ionako svemirske učinka u oba smjera dizala na nezamislive razine, popravljajući sami sebe za čak 30 poena na 100 posjeda. Dakle, to da su oni s ovakvom moći ostvarili ovih 8 utakmica plusa nije nikakvo čudo, dapače čudo je da nisu ostvarili i više pobjeda i posebice je čudo da su ostali bez prstena na kraju balade.

Ali, kako je jedan Memphis uspijevao doći do plusa od 7 utakmica na račun kojega su se prošvercali u doigravanje? Zar je i kod njih funkcionirao efekt bolje igre u clutchu ili su jednostavno imali sreće? O tome ćemo sutra jer sada moram kupati cure.

Filed under: bball 1 Comment
17Sep/160

AD 17 – DARIUS MILES IS BROKE

Posted by Gee_Spot

Što je veće iznenađenje, to što je Darius tek u 2016. prijavio bankrot ili što je Hrvatska pred finalom Davis Cupa? Retoričko je ovo pitanje, naravno, tako da ćemo odgovore danas tražiti u nekom sasvim drugom kontekstu. Kao što jučer napisah, Pelicansi, čovječe, kakav kaos od rostera. Inače mi za projekcije treba par sati po momčadi, ali na Pelicansima sam odradio trostruku šihtu jer nikako nisam mogao složiti minutažu. Ono, šteta što je Joerger u Kingsima jer bi bio idealan trener za ovo što je Demps skupio obzirom da je lani s Memphisom odradio sezonu sličnu ovoj koja čeka Pelicanse. Koje ovom prilikom nominiram za momčad koja će kroz sezonu koristiti usluge najvećeg broja igrača (Memphis je lani obukao nevjerojatnih 28 košarkaša, a od Pelicansa možemo očekivati da se opasno približe toj brojci).

Jasno, u New Orleansu sve polazi od Unibrowa, pa je tako počela i ova pustolovina. Odrediti momku, koji u karijeri dugoj 4 godine još nije odigrao preko 68 tekmi u sezoni, da će propustiti 15 do 20 utakmica je nažalost realnost. Isto tako je realno očekivati i bolji individualni učinak nakon lanjskog regresa i povratak u nekakvu sredinu koja bi trebala predstavljati njegovu razinu igre veći dio ostatka karijere. Dakle, iako opet vjerojatno neće odigrati dovoljan broj minuta da nosi Pelicanse u doigravanje, Davis bi trebao, u onim utakmicama u kojima nastupi, barem igrati na razini igrača koji ti daje šansu svake večeri. Već zbog ovoga mi nije jasan pesimizam nekih NBA fanova koji ih vide u rangu s Lakersima. Ono, moguće je da tamo završe ako Davis odigra još manje od 60-ak utakmica i Holiday i Evans uopće ne ostave značajnog traga na sezoni. Ali, bude li rasplet više u sferi očekivanog, Davis sam je dovoljan da momčad gura prema nekih 35 pobjeda, čemu se Lakersi teško mogu približiti.

Je, Pelicansi stvarno ne bude nadu obzirom na splet okolonosti koji ih trenutno pogađa, međutim promatrati ih isključivo kroz taj pesimizam greška je jer ova momčad ima nešto talenta i ako se ostvari onaj optimističniji rasplet, možda ima šanse ostati i u trci za osmo mjesto. A točno tu, u svojevrsnom purgatoriju osrednjosti Zapadne konferencije koji neodoljivo podsjeća na ono što nas čeka na Istoku, vidi ih i IOR. Jasno, nakon što sam rasporedio te famozne minute.

Samo, IOR, kao ni jedan drugi sistem, ne vidi ono što znamo mi. Iako Holidaya i Evansa vodim za 52 utakmice, dakle oko 8% odigranih minuta na pozicijama jedinice i dvojke, poanta je da će ih odigrati tek u drugom dijelu sezone. Do tada Pelicansi u najboljem slučaju mogu ostati na 10-20, što neodoljivo podsjeća na lanjski scenarij. Ako se oni i vrate odmah u solidnu formu, da bi ostali u toj playoff bitci za koju će trebati barem 41-41 score, morat će u te preostale 52 utakmice napraviti 31-21. Nije nemoguće, ali je istovremeno i potpuno nerealno. Što ako se baš u tom periodu opet ozlijedi Davis? Tako da nekih 35 pobjeda ipak ostaju najrealniji ishod, 41 najoptimističniji, a onaj najcrnji, pa to vrlo lako može biti i totalni pad u lutriju i dohvaćanje tek nekih 20 pobjeda. I visokog picka na draftu. Još ako se pri tome riješe Dempsa, a po mogućnosti i promijene vlasnika, sezona bi usprkos svemu bila uspjeh (dobar dio negativnosti proizlazi upravo zbog trulosti uprave, to nikako nije dobra vijest pred ovako teško sezonu jer ako nemaš taj osnovni temelj zdrav, sve se puno lakše ruši).

Ostali? Solomon Hill bi trebao biti solidan pomagač Davisu i gotovo sigurno će ostvariti drugu minutažu na rosteru, ali čak i da uspije nositi taj teret, postoji taj problem što se od obojice očekuje da odrade dobar dio minuta kao četvorke. Dakle, automatski jedan drugome smetaju u ostvarivanju maksimalnog učinka. Da stvar bude još blesavija, IOR vidi Terrencea Jonesa, još jednog kandidata za oporavak od regresa kojega su lani uglavnom uzrokovale ozljede, kao drugog igrača po učinku dok nema Holidaya i Evansa. On je također četvorka. Sad, iako nije nemoguće da Gentry dosta minuta koristi postave s dva beka uz Hilla, Jonesa i Davisa, samim time što su svoj trojici potrebne minute na četvorci utjecat će negativno jedan drugome na produkciju.

Bekovi su pak posebna priča, među njima doslovno nema ni jednog poštenog NBA startera i teško da će činjenica da ih ima dovoljno prosječnih pomoći. Naći idealnu kombinaciju kad na raspolaganju imaš Fraziera, Moorea, Gallowaya, Heilda, Pondextera, možda i Stephensona, nikako nije lako i tu sam totalno gađao u prazno jer tko zna kako će Gentry na startu sezone posložiti rotacije. Tu će definitivno iskoristiti dojmove iz trening kampa da doradim projekciju jer za sada sam im minute dijelio maksimalno demokratski, s tim da sam Lanceu stavio najviše, 1680 minuta, a Buddyu najmanje (1125). A Lance možda i ne upadne na roster. Za popizdit koliko kombinacija ima i koliko je jednostavnije ovako od oka zaključiti da će Pelicansi u lutriju nego do odgovora pokušati doći kroz brojke.

Filed under: bball No Comments
16Sep/169

AD 16

Posted by Gee_Spot

Danas je plan bio napisati nešto o Pelicansima i tome kako misle izvuči rotaciju za 82 utakmice iz ovog rostera ranjenika i polovnjaka. Odgoda do sutra jer je ipak bilo važnije stići na oba Davis Cup meča. I gledati Yannicka Noaha kako se krivi na klupi. Iz kuta NBA fanatika izgleda skoro kao da gledaš Joakima kako bodri bench mob, jedino što manje ustaje, a i kada ustane napravi to kao da ima ukočena leđa. Pisao bih još dojmova o tenisu koji prvi put gledam uživo, ali, srećom, crknut će mi mobitel.

Filed under: bball 9 Comments