ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

15Sep/167

AD 15

Posted by Gee_Spot

Da na svijetu samo mijena stalna jest potvrđuje i vijest da Duke radi kampove za NBA skaute u kojima prezentira svoju novu, fenomenalnu klasu predvođenu Gilesom i Tatumom (potonji je trenutno moj favorit za najboljeg igrača iduće draft klase). Kada je Calipari započeo s ovim prije nekoliko godina svi su se zgražali, danas se radi o normalnoj stvari koja neslužbeno potvrđuje kako su svi u NCAA, a posebice treneri, itekako svjesni da im je ovaj odnos s NBA nužno potreban kako bi nastavili zgrtati dolare dosadašnjim ritmom. Naime, ako NBA stvarno osjeti potrebu pretvoriti NBDL u razvojnu ligu u kojoj će skladištiti srednjoškolce, nema te tradicije i vjernih navijača koji Krzyzewskom mogu donijeti 7 milja godišnje koliko sada ima na Dukeu.

Nego, nije mi to danas tema, palo mi na pamet čisto spojiti ovu vijest s idejom da se osvrnemo na jednu od najboljih draft klasa ikada, onu 2003. i da usporedimo tadašnje izbore iz današnje pozicije, odnosno da napišemo, a prošlo je više nego dovoljno vremena, draft selekciju kakva je trebala biti da postoji nešto takvo kao kugla u kojoj se vidi budućnost ("Što, zar ne postoji?" - to je reakcija Petra Vlahova nakon što je pročitao prethodnu rečenicu). Za ovu priliku poslužit ćemo se Win Sharesima koji su na ovako velikom uzorku više nego pouzdani za ovakav tip usporedbi. Radi lakšeg snalažnja uz re-draft poziciju naveo sam i redni broj stvarnog izbora.

2003. NBA RE-DRAFT

1. (1.) LEBRON JAMES 192.5 WS

2. (5.) DWYANE WADE 113.8 WS

3. (4.) CHRIS BOSH 106.0 WS

4. (3.) CARMELO ANTHONY 92.3 WS

Prva četiri imena su i razlog zašto se ova klasa trpa u kategoriju jedne od najboljih ikada. Njihovih 13 sezona nedvojbeno ih vode u hall of fame (na prvi pogled se čini kako je Carmelo možda rubni izbor koji neće ući na prvu, ali kad dodaš naslov sa Syracuse, dvojbe nestaju), a to koliko su dobri bili i kao prospekti odlično pokazuje i podatak da su svojevremeno birani u top 5 s neznatno izmijenjenim redoslijedom. Koji je nebitan, očito je odmah bilo jasno o kakvim se klasama radi, tako da je onaj vječni upitnik kad pričamo o ovoj generaciji - Darko. Što je bilo Dumarsu da uzme njega pored ovakvih očitih talenata pojma nemam. Ono, jedno je kada riskiraš s nečijim potencijalom u godini kada nemaš izbora, samo zašto to raditi kada s druge strane imaš Carmela za kojega je već tada bilo jasno da će, ne upuca li ga netko dok šeta po ulicama Baltimorea, biti višestruki all-star. Jedino "opravdanje" je da su mislili za Darka da će biti križanac Sabonisa i Divca sa šutom za tri. Što naravno iz današnje perspektive taj izbor čini dodatno suludim.

Ipak, kad smo već kod Darka, treba reći da izuzmemo li neopravdano visoku poziciju za koju je najmanje on kriv, njegova NBA karijera nije bila toliko loša. Ima 32. rezultat po WS-ima, što znači da je bio rubni igrač prve runde. Veći bustovi od njega su bili jedan Marcus Banks koji je izabran u lutriji i usprkos tome mu nitko nikada nije htio dati ozbiljniju rolu (za one mlađe, čovjek je bio Jonny Flynn prije Jonny Flynna) ili Žarko Čabarkapa na kojega je Phoenix spucao 17. pick. Jasno, taj kontekst u kojem je biran Darka će vječno prikazivati kao flop nad flopovima, međutim njega sigurno boli kikiriki - em je panj, em je zbog skauta Pistonsa zaradio 52 milje bruto samo u NBA (koliko od toga je dobio Joe nije poznato).

Uglavnom, evo ostatak klase do kraja lutrije (liga je tada imala 29 klubova i lutrija je bila nešto kraća pa sam za okvir uzeo prvih 13 imena), više nemamo ekstra-klase na popisu, ali dovoljno je tu imena koja su na ovaj ili onaj način obilježila zadnjih desetak godina.

5. (18.) DAVID WEST 79.7 WS

6. (51.) KYLE KORVER 61.6 WS

Ashton je jedna od većih krađa ikada. Koliko god ova fraza išla na živce, u njegovom slučaju je točna jer biti izabran na kraju druge runde i trajati ovoliko godina u važnoj roli rijetka je kombinacija. Sixersi su znali što rade kada su Netsima dali šaku dolara da bi im prepustili pick.

7. (7.) KIRK HINRICH 52.5 WS

8. (21.) BORIS DIAW 50.5 WS

9. (12.) NICK COLLISON 44 WS

10. (42.) ZAZA PACHULIA 42.4 WS

11. (47.) MO WILLIAMS 40 WS

12. (45.) MATT BONNER 38.5 WS

13. (29). JOSH HOWARD 38 WS

Ovaj niz od 10. do 12. je urnebesan, dakle tri igrača iz sredine druge runde su u top 12 po učinku u karijeri. Ako dodamo da je i Steve Blake 16. na ovom popisu, a da je također biran u drugoj rundi kao 38. to dosta govori o draftu i skautiranju. I o tome koliko je teško pronaći produktivnog igrača izvan top 3.

Uglavnom, kad smo prošetali po najboljima, još je red da se osvrnemo na ostatak stvarno izabranih u lutriji. Darka smo već opjevali, kao i Banksa, njih dvoje su najveći bustovi. Chris Kaman (6. pick) ima je solidnu karijeru i po WS-ima je 18. dok je TJ Ford, 8. pick, zbog ozljeda trajao kratko, ali je u svojih 8 sezona u NBA ostvario 23. učinak generacije. Od 9. do 11. poredali su se Mike Sweetney, Jarvis Hayes i Mickael Pietrus, s tim da je samo potonji imao spomena vrijedne NBA epizode.

Filed under: bball 7 Comments
14Sep/162

AD 14

Posted by Gee_Spot

Završio sam još nekoliko projekcija za dio momčadi Zapadne konferencije, pa da malo prošetamo po dojmovima.

Kingsi pokušavaju spasiti što se spasiti da na poziciji jedinice uključivanjem Farmara u sliku, ali puno zanimljivije u novoj sezoni će biti gledati kako misle podijeliti minute pod košem. Upravo sam završio njihove projekcije i iako nisu katastrofalne, a nisu jer imaju relativno duboku veteransku klupu i jer je Cousins, usprkos relativno maloj projiciranoj minutaži za takav kalibar igrača (2205 minuta), skupio najviše bodova na računa vještina (gotovo maksimalan učinak u svim kategorijama jer je za peticu iznad prosjeka i kao šuter i kao asistent) i trebao bi odigrati puno bolju sezonu od prošle što se produkcije tiče, posebice jer će igrati u sistemu gdje će njegove dobre strane biti puno više naglašene nego je bio slučaj lani dok se napad ipak puno više vrtio kroz bekove. Međutim, tko će igrati uz njega? Tolliver, Barnes, Casspi, pa i Skal - svi očekuju neke minute na četvorci, a kako je Koufos pouzdana back-up petica, kako tu uklopiti Cauley-Steina koji se može sakriti uz Cousinsove vještine, ali koji ipak najbolje i sam odgovara u rolu petice? Mogu li Divac i Vivek do početka sezone odraditi trade kojim bi jednog visokog viška pretvorili barem u combo-beka koji može nositi napad s klupe?

Sve i da na sva pitanja znaju odgovor, Kingsi će teško u borbu za doigravanje. Na Istoku bi još i imali šanse, ali u konferenciji u kojoj IOR očekuje od Jazza da ima score koji bi ih cementirao kao druge na Istoku, teško. Inače, od tri granična all-stara igrača Jazza, od kojih bi lako barem dva mogla završiti na all-staru ako će Utah stvarno loviti 50 pobjeda, IOR najviše cijeni Haywarda koji bi trebao imati fenomenalnu sezonu ako će stvarno još jednom odigrati više od 2700 minuta. Najluđe od svega, u ovoj projekciji klupa Jazza nema nikakvu posebnu kvalitetu, učinak Exuma i Lylesa, a posebice veterana Diawa i Johnsona, poprilično je skroman. Ali, sjajna startna petorka koji bi trebala dominirati i solidna dubina na svim pozicijama više su nego dovoljni da ih izdignu iznad lanjskih problema koji su ih koštali playoffa u samoj završnici sezone.

Lakersi će biti zanimljiviji za gledanje nego za slaganje projekcija, naravno da ih očekuje još jedna sezona u kojoj će se boriti sa Sixersima za najgori score u ligi (ni jedna ni druga momčad nemaju iznadprosječnog NBA igrača u ovom trenutku). Sunsi stoje nešto bolje, dapače njihova uža jezgra je skroz solidna (Bledsoe još jednom na all-star razini, Chandler i dalje produktivan, Booker napreduje, Tucker i Dudley donose pouzdanu produkciju u više rola), ali nemaju rotaciju - sa samo 8 igrača, od čega ih je barem pola sklono propustiti 20-ak utakmica, teško je igrati ozbiljnu košarku jer ova slabija polovina rostera je valjda najtanja u ligi. Tipa, ispada da bi mogli imati 4 igrača koji će potrošiti skoro petinu raspoloživih minuta, a da pri tome nisu u stanju garantirati niti produkciju prosječnog grijača NBA klupe. Naravno, dobrim dijelom je riječ o rookieima.

Sad, ako su Sunsi svjesni da s ovakvim temeljima ionako nemaju šanse loviti doigravanje, pitanje je zašto ne bi još više povećali minute mladima i pokušali nešto dobiti za veterane kroz tradeove. Bledsoe obzirom na godine i sklonost ozljedama definitivno nije dio njihove budućnosti, dakle ako će uspijeti igrati na visokoj razini najbolje što mogu je to masno naplatiti. U ligi definitivno ima momčadi koje su spremne riskirati s njegovim ugovorom i kojem treba pouzdan bek kako bi realizirale ambicije. Stoga, njegov ostanak do idućeg ljeta u Phoenixu bio bi poprilično iznenađenje.

Filed under: bball 2 Comments
14Sep/165

TOP 25 PODCAST

Posted by Gee_Spot

Sickre i Gee bave se listama top 25 svih vremena. Barem tamo negdje do završnice epizode kada se bave time da im mozak nekako dobije dovoljno kisika. Opet, usprkos svim naporima, stiglo se odgovoriti i na poneko pitanje. Uglavnom, želja je bila snimiti epsku epizodu, na kraju smo dobili nešto epsko definitivno. Dobra je pjesma u uvodu.

Filed under: bball 5 Comments
13Sep/1615

AD 13

Posted by Gee_Spot

Brojimo dane do početka kampa, kratimo vrijeme svim i svačim, pa tako i podcastima koji su, barem u mom slučaju, postali isključivi način konzumiranja popratnog NBA sadržaja. Nekada nisam mogao zamisliti dan bez nekoliko sati provedenih pred monitorom u iščitavanju svih mogućih tekstova, dok danas bacim pogled tek na vijesti da vidim da li se netko polomio ili da li su Sixersi opet dobili od nekoga pick druge runde kao nagradu za prihvaćanje XY ugovora. Toliko sam se odvikao od čitanja da mi se dogodi da ponekad ne pročitam ni Loweovu kolumnu i uopće su mi Real GM i Rotoworld zbog vijesti postali draži od ičega na SB Nation ili SI.

S druge strane, ovisnost o podcastima samo se povećala. Prvo su sramežljivo izbacivali glazbu iz mp3 playera bilo u šetnji, bilo u vožnji, a onda su je potpuno potisnuli do te mjere da danas možda 10% vremena sa zvučnika u autu ide neka glazba, i to samo ako se baš navučem na neki komad muzike (kao što sam trenutno zakačen na ove dvije kompilacije), dok je omjer na mobitelu još gori u korist podcasta i iznosi doslovno 100%. Ono, smartphoni su zajebali stvar jer dok je čovjek imao mp3 player krcao je na njega svašta, ovako imaš aplikaciju koji ti ažurira sadržaj i nemaš potrebu apsolutno išta drugo stavljati na mobitel.

Uz tehnologiju, promjenu je doživjela i ponuda - dok sam ne tako davno jedva čekao neki Simmonsov podcast i onda ga čak znao slušati par puta (onaj legendarni prvi ikad s Waltonom poslušao sam valjda u 10 navrata), a manjak sadržaja je dovodio čak do toga da sam u jednom periodu slušao i fantasy podcaste ili osvrte na football (ne kaže se uzalud da je dokolica đavolje igralište), danas svako jutro kliknem refresh na aplikaciji, stavim kavu i slušam idućih 5 minuta kako prokleta stvar nalazi nove epizode. Onda uz kavu prebirem još 5 minuta kojima prekinuti download jer znam da niti sve valja, niti me sve zanima, a niti sve mogu poslušati i da hoću.

Uglavnom, koja je poanta ova priče? Pa, da nabrojim i preporučim neke podcaste za koje mislim da bi ih trebali pratiti, a onda i da vas pozovem da ostavite pitanja na koja želite čuti odgovor u novoj epizodi Ispod Obruča Podcasta koja bi se trebala snimati noćas.

Dok vi smišljate koje mudro pitanje postaviti, ja ću pokušati podcaste poredati po levelima, od izazivača koje gutam skoro svaku epizodu, do lutrijskih koje poslušam tu i tamo ovisno o gostu ili temi.

IZVAN KONKURENCIJE

Le Batard Show

Izvan konkurencije jer nije usko vezan uz NBA, ali kada imaju pravog gosta, kao nekada Van Gundya ili po novome Elhassana, nude i najbolji NBA materijal. Je, od kada su prešli na ESPN malo su se razvodnili, točnije počeli su predobro glumiti svoje role, ali kad se zalomi epizoda Dan i Stu su još uvijek najbolja real life verzija onog dvojca s balkona Muppet showa (bolja od Šeksa i Vujića). Kažem, ne slušam ih više svakodnevno ako u opisu epizode ne vidim nešto zanimljivo, ali, ako ponestane sadržaja na njih se uvijek mogu osloniti.

KONTENDERI

Dunc'd On Basketball

The Lowe Post

Ovi prvi znaju biti naporni kad idu u detalje, pogotovo s tradeovima, ovaj drugi ima karizmu ženine tetke, ali fanatizam u pristupu temi kojom se bave i strast s kojom joj pristupaju kod mene im garantiraju posebno mjesto. Duncan je sjajna priča, odvjetnik koji je stvorio nišu u svijetu NBA podcasta onog trenutka kada je skužio da nitko ne snima podcaste istu večer kad su utakmice, tako da su njegovi osvrti na večer NBA akcije idealni za početak dana, ali i da vam ne promakne određeni trend kod određene momčadi. Kod Lowea pak sve ovisi o gostu, ako ima pravoga, onda je to uglavnom to.

LEGITIMNI PLAYOFF SUDIONICI

unLimited Upside

Open Floor

Eye On Basketball

SB Nation je dugo nešto vrtio dok nisu našli dobitnu kombinaciju i sada imaju legitimni podcast dvojac u paru Prada-Epstein. Ako će u novoj sezoni biti redoviti, možda upadnu i među kontendere. Isto se može reći i za SI koji je nakon dugo lutanja konačno našao dva čovjeka koja imaju kemiju u Golliveru i Sharpu i ako će biti redoviti, to je to, imaju podcast s kojim mogu konkurirati. Najbolje od svega, ako će ova dva para biti redovitija, a trebali bi sada kada su podcasti postali nužnost jer su abnormalno popularni, onda ću manje morati slušati CBSS kombinaciju Harper-Moore (u koju povremenu uskoči i izvjesni Herbert koji je inteligentan čovjek, ali i valjda jedini manje karizmatični podcaster od Lowea). Njihov omjer blebetanja i analize često prevagne u stranu ovog prvog i to ponekad iritira. Jebiga, ako želim tako nešto onda ću slušati Starterse (a neću). Međutim, kada kliknu kako treba, znaju napraviti jeben podcast.

NA RUBU PLAYOFFA

ESPN Lockdown

Locked On Network

ESPN je nekoć imao jedine redovne osvrte na NBA u svojoj Today seriji, kroz koju je prošlo svega i svačega, a nasljednik toga je Lockdown koji ne ide dnevno, ali dovoljno često. Čak i prečesto jer kombinacije voditelja su razne i ako se dogodi dan bez Elhassana, koji je najbolje što se ESPN-u dogodilo zadnjih godina, nisu vrijedni slušanja. David Locke je pak čovjek koji je imao jedan od prvih franšizno specijaliziranih podcasta i njegov Locked On Jazz slušam već godinama. U biti, uz malobrojne iznimke (nekoć je ekipa koja je pratila Pelicanse radila dobar podcast, ali se dvojac raspao) on je uspio preskočiti tu granicu lokalnog i uvijek raditi zanimljiv materijal, dobrim dijelom jer je jahao po analitici. Tako je s vremenom Locked on Jazz dobio i brata u Locked on NBA, a nedavno je ovaj suludo pozitivan čovjek složio cijelu mrežu Locked on podcasta u kojima trenutno uz njegova dva postoji još 20-ak opcija za slušanje (ima čak i Fantasy, a namjera je do početka sezone imati svih 30 franšiza zastupljeno). Jasno, gomila toga je ispod razine jer nije lako naći toliko kvalitetnih ljudi, ali ima nekih koji bi mogli skočiti u rang s guruom Lockeom.

LUTRIJSKA EKIPA

Bill Simmons Podcast

Posting Up

Eye On NCAA Basketball

Za ovim posežem doslovno kad nema ništa drugo. Simmons je ionako spao na niske grane, bavi se više bezveznom TV emisijom za prosječnog Amera nego košarkom, tako da se sluša samo kad ima dobrog gosta. Bontemps je ok lik, ali je neredovit i češće ga imaš prilike čuti kroz gostovanja u drugim podcastima nego u njegovom, dok je ekipa iz CBSS-ovog NCAA podcasta ok, ali je tematika koju prate često nezanimljiva, osim ako pričaju o NBA prospektima.

Filed under: bball 15 Comments
12Sep/164

AD 12

Posted by Gee_Spot

Uskoro će se kompletirati rosteri za kamp pa ćemo gubiti vrijeme analizirajući borbe za zadnja mjesta na rosteru, ako ih uopće bude. U suštini, najveći dio u kamp pozvanih igrača bez garantiranih ugovora završit će u D-ligi u kojoj po pravilima svaka franšiza koja ima podružnicu može parkirati čak 4 svoja igrača. Jasno, kako nisu ugovorom vezani uz matični klub, neka druga franšiza ih uvijek može uzeti, ali samo ako ponudi ugovor s prvom momčadi. Uglavnom, obzirom da 19 od 20 igrača iz trening kampa na ovaj ili onaj način može ostati vezano uz NBA zbog postojanja D-lige, uz neizbježna slanja vlastitih igrača na zagrijavanje, već to joj daje određenu važnost, a u budućnosti će ta važnost biti i veća.

Naime, kako se bliži trenutak kada će svih 30 franšiza imati svoju podružnicu, nije isključeno da će već na skorim pregovorima oko kolektivnog ugovora doći do nekih promjena, poput više garantiranih ugovora koji bi spriječili mogućnost da ti neki drugi klub ukrade igrača ili vraćanja mogućnosti draftanja igrača direktno iz srednje koje se zatim može parkirati u D-ligu. Pri tome može ostati pravilo da isti igrač nema pravo igrati u NBA prije 19. rođendana, kvragu mogu tu opciju podići i do 20 godina, nije važno, sigurno bi gomila onih koji žele u NBA radije pristala uzeti novac i igrati u NBDL-u nego dobiti kvazi-stipendiju u NCAA.

Novac je još uvijek problem, čak i nakon infuzije TV dolara u ligu najveća NBDL plaća ne prelazi 26 000 dolara, ali draftani igrači ionako će biti plaćeni po rookie ugovoru. Uglavnom, nakon idućeg ljeta znat ćemo puno više jer će se osim o podijeli novca sigurno puno pričati i o draftu, koji bi mogao dobiti i poneku dodatnu rundu sada kada franšize imaju podružnice u koje mogu parkirati zainteresirane klince.

Dodatkom tri nove podružnice, a u D-ligi su sada zastupljeni i Netsi, Hornetsi i Bullsi, došli smo do brojke od čak 22 NBA franšize koje imaju vlastitu podružnicu kojom upravljaju ili sami ili uz pomoć partnera (iako je sve manje tih kombinacija, npr. Sunsi su ovo ljeto otkupili svoju filijalu i promijenili joj ime i adresu, a nešto slično dogodine planira i Magic). U biti, od kada su lani Pacersi kupili klub iz Fort Waynea, koji je služio kao odlagalište za igrače franšiza koje nemaju svoju podružnicu, imali smo slučaj da neki NBA klubovi prošle godine nisu imali gdje slati svoje klince već su doslovno ovisili o tome da li je netko voljan uzeti ih na roster. Ako pak ne bi bilo zainteresiranih, onda bi igrač završio u nekom od ovih klubova koji se vode kao partnerski i to nakon izvlačenja iz šešira imena kluba, što stvarno nema smisla i ne djeluje baš pedagoški i razvojno.

Netsi, Bullsi i Hornetsi su riješili taj problem, ali još uvijek je ostalo 8 franšiza koje to tek trebaju napraviti. I po svemu sudeći, već od iduće sezone NBDL podružnicu dodat će vjerojatno Minnesota, Clippersi, Bucksi i Hawksi, možda i Denver i Pelicansi (s njima i njihovom upravom nikada ne znaš). Washington se namjerava priključiti od 2018. dok jedini Blazersi za sada nemaju nikakve planove oko dodavanja podružnice. Međutim, ako to napravi 29 franšiza, napravit će to i oni, uostalom to je nešto što im se može nametnuti i kroz novi kolektivni.

Uglavnom, jednom kada svaka NBA franšiza bude imala svoju podružnicu, onda možemo govoriti o pravom sistemu u kojem se razvijaju igrači, ali i treneri i članovi uprave (NBA je krcata stručnim osobljem koje je prve koraka napravilo u D-ligi). Ako će rasti salary cap D-lige, onda nije isključeno da će osim zadržavanja Amerikanaca koji ne uspiju upasti na NBA rostere biti u stanju privući i gomilu mladih igrača iz Europe, ali i onih koji bi inače išli u NCAA, što bi totalno izneredilo sustav koji trenutno postoji. Ključni moment je svakako iduće ljeto koje će s novim pregovorima između vlasnika i sindikata igrača donijeti i novi stav prema D-ligi. Promjena će sigurno biti, ovisno o njima sve će biti jasnije.

Filed under: bball 4 Comments
11Sep/164

AD 11

Posted by Gee_Spot

Vijesti nema, tako da je ovo prilika za izvjesiti Peltonove projekcije koje čovjek zadnje dvije sezone bazira isključivo na RPM-u, ESPN-ovoj verziji prilagođenog plus-minus izračuna. Ako netko vodi računa o ovim stvarima, IOR se dijelom bazira na BPM-u, također prilagođenom plus-minus izračunu kojega možete naći na basketball reference i koji se prošle sezone pokazao mrvicu točnijim od RPM-a. Uglavnom, iako mi je nejasno zašto čovjek više ne koristi svoj sistem SCHOENE koji je u obzir uzimao individualnu statistiku (kod IOR-a za to se brine PER), uvijek je zanimljivo proći kroz prognoze koje su utemeljene u nečemu, pa makar to nešto bilo daleko od savršenog. Jasno, kao i sa svim ovakvim prognozama baziranim na brojkama, poanta nije pogoditi score već pogoditi klasu u koju određena momčad upada. Gledajući ovako na prvu, ima nekoliko razlika između RPM-a po Peltonu i IOR-a, pa da ih vidimo, makar za Istočnu konferenciju obzirom da Zapadnu još nisam završio.

RPM vidi Boston i Detroit u istoj klasi s Torontom (rekao bih i Cavsima da oni nisu klasa za sebe), IOR je ipak tu puno oprezniji i ostavlja ih bliže sredini nego vrhu. S druge strane, IOR vidi i Hawkse kao sigurnu playoff momčadi, dok su po RPM-u itekako upitni. Također, po IOR-u je i sredina nešto gušća se i Magic pridodao gužvi. Ostalo je manje-više slično - Netsi i Sixersi su na dnu, Knicksi će teško u borbu za playoff, a svi ostali će biti toliko nagurani u toj borbi za playoff da će doslovno jedna ozljeda odlučiti sezonu (nema šanse da konferencija ima samo dvije izrazito lutrijske momčadi, nešto će se dogoditi da im se pridoda barem još jedna-dvije). Ako ništa drugo, Silver je definitivno uspio kompetitivnost dići na razinu više, pa makar nas pri tome lišio prevelikih dvojbi oko samog Finala.

Uglavnom, da vidimo kakve scoreove prognozira RPM (pošto ih Pelton upisuje na decimale, radi preglednosti zaokružio sam score, ne vidim svrhu projekcije u kojoj neka momčad može doći do 41.4 pobjede obzirom da ovo nije nikakva egzaktna znanost već zabava).

1. CAVS 52-30

2. CELTICS 50-32

3. RAPTORS 49-33

4. PISTONS 48-34

5. WIZARDS 41-41

6. HORNETS 41-41

7. BUCKS 41-41

8. PACERS 39-43

9. HAWKS 39-43

10. HEAT 38-44

11. BULLS 38-44

12. MAGIC 36-46

13. KNICKS 35-47

14. NETS 29-53

15. SIXERS 25-57

Filed under: bball 4 Comments
10Sep/160

AD 10

Posted by Gee_Spot

Projekcije za Istok su završene, uskoro se bacam na Zapad, tako da bi detaljna najava sezone trebala krenuti s prvim danima studenog kada ću uskladiti scoreove s mogućim ukupnim brojem pobjeda. A kako se kroz trening kamp budu nazirale rotacije, tako ću ove sezone prilagođavati projekcije sve do početka sezone i nultih rankingsa. Uglavnom, ovako usput spomenimo kako ni nakon dodavanja minutaže u sliku stvari nisu ništa jasnije nego što je bio slučaj s prvim projekcijama baziranima isključivo na razini talenta. Praktički, ispada kako imamo tri skupine, na vrhu su Cavsi i Raptorsi, na dnu Sixersi i Netsi, a između njih je smješteno nevjerojatnih 11 franšiza u rasponu od 44 do 38 pobjeda. Pet ih dovoljno odskače da ih možemo odvojiti u svojevrsni gornji dom, a ovih 6 preostalih učinit će bitku za osmo mjesto itekako zanimljivom.

Uz osrednjost rostera, ono što prvo upada u oči je manjak vrhunskog individualnog talenta na Istoku. Osim LeBrona, koji je usprkos relativno skromnoj projekciji i dalje klasa za sebe, nema nikoga koga bi mogli smatrati rasnom prvom opcijom, kamoli franišiznim igračem. Kad bi slagali all-star petorku Istoka po IOR-u u ovom trenutku, u nju bi upali LeBron, Jimmy Butler, Paul George, John Wall i Andre Drummond. Drummond je jedini iz ove skupine kojem se prognozira spomena vrijedan napredak koji bi ga trebao lansirati u prvo centarsko ime na Istoku i temelj ambicija Pistonsa. Opet, ni to nije dovoljno da bi se popeo u razred iznad onoga u kojem je već bio, a to je onaj legitimnog all-star igrača. Butler i George ostaju na sličnoj razini kao do sada, iako će biti zanimljivo vidjeti kako će se snaći s novim suigračima. Ironično je da Butler ispada drugi najpotentniji igrač na Istoku, a eto istovremeno je jedini od tri potrošača Bullsa koji ima igru sporedne opcije i koji je u stanju stati u stranu bez da mu značajnije pati produkcija. Kako ovo Hoiberg misli posložiti, to će biti užitak pratiti.

Wallova projekcija je relativno optimistična ako uzmemo u obzir operacije oba koljena. Kako je spreman za trening kamp nisam imao osnove rezati mu prosjek minuta i odigranih utakmica, kao ni smanjivati učinak obzirom da je iz sezone u sezonu dokazao da može ostvariti all-star brojke vukući razne ozljede. Ali, svakako ga treba imati na oku jer bilo kakav regres s njegove strane vjerojatno izbacuje Wizardse iz svih kombinacija.

Problem s Istokom je i popriličan regres koji se očekuje od Lowrya i Millsapa koji su lani bili drugi i treći čovjek konferencije. Nakon što su igrali košarku života ove godine bi se trebali malo spustiti na zemlju, što ostavlja određenu prazninu koju možda može ispuniti George ili netko treći većim iskorakom od očekivanog. Kvantni skok je uvijek moguć, posebice na jednu sezonu, a Paul George je u godinama kada je tako nešto realno. Problem je samo taj kontekst u kojem se nalazi, odnosno može li mu ovaj roster koji je Bird okupio pomoći u tome da igra košarku života.

Što se tiče dnevnih vijesti, uz standardna dijeljenja kamp pozivnica imamo i dvije na koje se vrijedi osvrnuti.

Dogodilo se izvjesno, Pelicani će pokušati pokrpati rotaciju Stephensonom i to izgleda za ligaški minimum. Dobra vijest za Lancea jer će ovdje definitivno imati priliku igrati s loptom u rukama dok je momčad bez Holidaya i Evansa, ali teško i dobra vijest za Gentrya koji bi sigurno radije napad povjerio beku s boljim šutom i višim IQ-om. Opet, ako će pojednostavniti sistem i dodatno ga ubrzati, mogli bi preživjeti dok se ne vrati Jrue.

Heat pak ostaje bez Richardsona što je još jedan udarac njihovoj potencijalnoj rotaciji. Stradali su ligamenti, za sada izgleda da neće trebati operacija, ali vjerojatna dva mjeseca izvan pogona svakako će ostaviti traga na njegovom budućem učinku. Za sada sam skinuo samo 10 utakmica s projekcije, tih oko 240 minuta minusa neće značajnije štetiti Heatu, posebice ako pripadnu Tyleru Johnsonu. Međutim, pokaže li se ozljeda puno ozbiljnijom i dogodi li se ono najgore, a to ja pauza od 3 do 4 mjeseca, bit će teško uhvatiti ritam i pomoći momčadi. Što je svakako šteta jer od svih potencijalnih startnih dvojki Heata upravo je Richardson imao najviši plafon u oba smjera.

Filed under: bball No Comments
9Sep/164

AD 9

Posted by Gee_Spot

Danas ćemo se osvrnuti na jednu NCAA vijest jer ne događa se često da čovjek, zbog kojega neki idu toliko daleko da ga nazivaju čak i novim Duncanom, relativno rano izabere program na kojem će odraditi svoju jednu godinu sveučilišne pokore. Ako je uopće odradi jer nitko još nije siguran hoće li DeAndre Ayton, a o njemu je riječ, zbog birokratskih problema koji su nastali zbog loših izbora roditelja - prijavili ga u nedovoljno dobru srednju školu u Phoenixu - možda morati stopama Mudiaya umjesto da u sezoni 17/18 zaigra u NCAA. Kakve su to škole? Pa, one koje uzimaju najbolje košarkaške talente diljem zemlje Amerike, samo im eto tu i tamo zaborave organizirati nastavu nekih dodatnih predmeta poput matematike, engleskog jezika i sličnih besmislica, što obično rezultira time da NCAA provede istragu rezultat koje je zabrana igranja u NCAA. A istraga obično izgleda tako da dođu kod nekog profesora sa slikom učenika koji tu navodno ide u školu, pa ako ovaj umjesto "ah, DeAndre, sjajan momak, obećao mi je karte za Sunse" kaže "taj diler se ne mota oko naše škole", donesu adekvatan zaključak.

Ako se stvari srede do iduće sezone, a ima još cijela godina dana vremena, Ayton će tako put Arizone koja ga je eto prije nekoliko dana otela ispred nosa Kansasu (najveći favorit jer su pikirali Aytona čak i kada je izgledalo da neće imati nikakve šanse ostvariti stipendiju) i Kentuckyu (koji je naravno uvijek prisutan kada su u pitanju visoki talenti generacije i koji je odmah pustio pipke čim se javila šansa da Ayton dobije pravo nastupa u NCAA). Duke nije ni pokušavao zbog istih tih "akademskih" problema, a na kraju krajeva nije ni bitno - koji god program da je izabrao, igrač ovakvog ranga odmah bi ga lansirao u Final Four momčad. Što je posebice dobra vijest za trenera Seana Millera koji svoj solidan posao s regrutiranjem (imao je odlične ulove i ranije, ali sada je počeo otimati talente ispred nosa najmoćnijim programima i već ove godine imao je klasu u rangu Dukea, s naglaskom na imao o čemu više u odlomku ispod) još nije pretočio u nastup na završnom vikendu NCAA turnira za svoj program.

Ako se stvari ne srede, Ayton će morati stopama Mudiaya ili po novome još jednog elitnog regruta Terrancea Fergusona (scout.com imao ga je svojedobno među top 10 na broju 8, ESPN ga je pak vodio odmah izvan top 10, na broju 11). Koji je da izbjegne potencijalnu kaznu (išao u istu "školu" kao i Mudiay) radije izabrao ovu sezonu tavoriti u Australskoj ligi gdje novac još nije ni blizu Kineskog, ali barem nemaš zahtjevnu aklimatizaciju, jasno ako si u stanju tolerirati australski naglasak. Razlog zbog kojega je Ferguson dodatno zanimljiv je taj što je također prvotno bio izabrao Arizonu koja bi tako, ako bi se ostvario najgori mogući scenarij, u dvije godine mogla ostati bez dva elitna ulova koja bi ih stavili u istu klasu s Dukeom i Kentuckyem.

Opet, sve je to nevažno jer proveo godinu u Australiji, Kini ili NCAA, Aytonu pozicija prvog picka na draftu 2018. ne može pobjeći. Klasa 2017. je dobra, hrpa je tu zanimljivih klinaca od kojih bi istaknuo Kevina Knoxa, još jednog swingmana u maniri Ingrama, koji me oduševio igrama za USA U-17 repku, ali Ayton se iznad njih ističe kao Shaq ili Oden u svoje doba. Kako ono kaže narodna mudrost, franšizni centri ne rastu na grani i kad imaš priliku doći do jednoga ne propuštaš je.

Osim što je prospekt u tom elitnom rangu već sada, ima talent koji sjajno paše u današnju košarku ala Karl Towns (odličan atleta elegantnog koraka sposoban ubaciti tricu usprkos 215 cm visine), a uz to ima fundamente Duncana u igri u postu i energiju Garnetta u pristupu igri, posebice onom šljakerskom aspektu obrane i skakanja. Uglavnom, tankiranje u NBA za draft 2018. će biti nešto posebno. A dobro je i što će Towns dobiti pravog konkurenta u idućih 10 godina jer kako je krenulo pitanje je može li Anthony Davis opet biti taj glavni izazivač za titulu najboljeg visokog generacije. Osim fenomenalne NBA budućnosti, Ayton bi potencijalno mogao na kartu svijeta lansirati i reprezentaciju Bahama u kojoj će uz sebe imati Buddya Hielda.

I da, što je s tim Karibima na kojima takvom lakoćom niču svjetske centarske klase? Jamajka je dala Ewinga, Djevićanski Otoci Duncana, a evo sada s Bahama stiže Ayton. Tu je i veza Townsa s Dominikanom, iako mi je malo bezveze klinca koji se rodio i odrastao u Jerseyu staviti u istu kategoriju. Ali, povezanost nije slučajna, očito tamo klima utječe na gene slično kao u Hercegovini. Zoster su zamalo bili u pravu kad su Hercegovinu usporedili s Kalifornijom, samo su trebali posegnuti malo istočnije i opjevati Karibe da bi sve štimalo.

Filed under: bball 4 Comments
8Sep/163

AD 8

Posted by Gee_Spot

Popunjavaju se rosteri za trening kamp, tako da je ex-HEP reprezentativac Rudež sada i službeno na spisku Orlanda gdje će se s još 6 igrača boriti za dva zadnja preostala mjesta u momčadi. Orlandu treba šutera, tako da ima šanse zaraditi minimalac svoj svagdanji, pogotovo jer su mu glavni konkurenti bekovi kvazi-šuteri Nick Johnson (u dvije NBDL sezone tricu gađao s 30%) i Kevin Murphy (lani u Japanskoj ligi u 49 utakmica kao skupo plaćeni Amer tricu gađao 29%). Rudežovih 39% s perimetra u dvije NBA sezone su prema ovome elitne brojke, pa sve da i dalje nastavi skakati kao sestra blizanka Mugsya Boguesa i igrati obranu kao moai.

A kako bitnih vijesti nema, za danas imam preporuku za još jedno zanimljivo štivo. "Chasing Perfection" izvjesnog Andya Glocknera za kojega nikada do ove knjige nisam čuo. Čovjek navodno piše za SI i prati NCAA, ali na njegov članak još nisam naletio (doduše, nije da često otvaram SI, pogotovo NCAA stranice, tako da nije ni čudo). Samo, jebiga, tema je bila zanimljiva, isječci su djelovali kvalitetno napisani i naravno da sam je naručio. I pročitao u par popodneva na WC-u, baš s guštom.

Iako je iz punog naslova jasno o čemu je riječ, nije ovo tek još jedna knjiga koja davi analitikom. Glockneru je ovdje fokus na priči o tome kako je analitika postala sastavni dio praćenja NBA i to fino prikazuje kroz način na koji su prvo Synergy, a zatim i SportVU, približili stvari do jučer rezervirane samo za trenere svakom fanu koji ima volje baviti se njima. Također, itekako je dano do znanja da je sljedeći velik iskorak u sportskoj analitici vezan prije svega uz medicinu, tako da je svoj prostor dobio i P3, tvrtka koja se specijalizirala za sportsku medicinu i režim treninga i čije usluge danas koristi praktički skoro svaki NBA košarkaš i skoro svaka ozbiljna NBA franšiza.

Uz kratki povijesni pregled u kojem se neizbježno spominju Dean Oliver i John Hollinger, pa zatim način na kojem je analitika pomogla Rocketsima i Warriorsima, srce knjige su ipak anegdote. Čovjek je odradio hrpu intervjua sa stvarno širokim rasponom imena, od vlasnika Warriorsa Lacoba do Jareda Dudleya (jedini koji je odbio intervju je baš Morey), ubacivši i neizbježan NCAA element, tako da se čita u jednom dahu. Opet kažem, nema tu ništa revolucionarno što se tiče samog shvaćanja igre, ali definitivno je zanimljivo čitati o tome kako su neke stvari postale standard i kako su neki pojedinci postali to što jesu.

Od svih poglavlja, ono o Korveru mi je vjerojatno najdraže. Čovjek koji je legendaran po svojim spartanskim pripremama izvan sezone, ovdje na jednom mjesto priznaje kako nikada ne bi digao igru na višu razinu da nije jedno ljeto proveo s Durantom na pripremama USA repke. Gledajući Duranta na treningu i u razgovorima s njim totalno je promijenio stil skok-šuta, što je i rezultiralo s tri sezone za redom u kojima je ubacivao skoro 3 trice po utakmici uz postotke šuta iznad 45%. Što to govori o Durantovom plafonu, nema smisla pričati. Samo možemo još jednom pomisliti koliko je NBA povijest mogla biti drugačija da je takav strijelac karijeru proveo u kontekstu koji nije uključivao Oklahomu, Brooksa i Westbrooka.

Filed under: bball 3 Comments
7Sep/165

AD 7

Posted by Gee_Spot

Imao sam u planu nekoliko analitičkih tekstova ovoga ljeta, ali kako to obično biva, morat će čekati bolja vremena. Međutim, to ne znači da ne možemo zagrebati ispod površine i umjesto o koljenima i rosterima malo popričati i o analitici, makar ovako kroz formu baljezganja.

Kao što valjda već većina čitatelja ovog bloga zna, statistički igru košarke možemo objasniti kroz četiri faktora (8 ako ih gledamo u oba smjera) - vlastiti/protivnički efektivni postotak šuta (onaj koji trici priznaje da vrijedi poen više od ubačaja za dva), izgubljene/osvojene lopte, dozvoljeni napadački skokovi u obrani/ostvareni skokovi u napadu te učestalost slobodnih bacanja, kako vašeg napada, tako i protivničkog. Koji i dalje ostaju najefikasniji elementi igre jer u ligi u kojoj posjed u prosjeku rezultira s 1.1 poen omogućuju dobit od 1.6 po posjedu lopte ako ste u stanju prosječno ih šutirati, odnosno ako nemate Drummonda, Jordana ili Howarda na rosteru. Napominjem ovo čisto reda radi jer će kasnije u postu dobro doći, posebice jer se uspješnost s linije obično najmanje veže uz uspješne rezultate.

Sad, ono što mi je bila želja je bilo pokušati dokučiti povezanost između ovih faktora i domaćeg, odnosno gostujućeg parketa te dobiti odgovor na pitanje koji faktor je važniji u gostima nego doma, ako značajna razlika uopće postoji. Kao što rekoh, zauzet projekcijama (i životom) nemam vremena za ovakve vježbe do najsitnijih detalja, ali zato sam bacio pogled čisto na razliku među faktorima kada igrate doma i u gostima i iz toga ispleo sljedeću priču.

Što se efektivnog šuta tiče, prosjek lige je 50%, a razlika između domaćeg i gostujućeg parketa iznosi 0.8% u korist domaćeg. Izgubljene lopte iznose u prosjeku 14.9% posjeda, a brojke kažu kako momčadi ostvaruju za 0.5% manje ili više rezultate ovisno o tome gdje igraju. Skok u napadu? Prosječna momčad kupi 24.1% skokova u tom segmentu igre, tu je razlika još manje ovisno o parketu i kreće se oko 0.3%. U biti, jedna Oklahoma, koja je lani bila dominantna upravo količinom produženih posjeda, čak je ostvarivala veći postotak uhvaćenih skokova u napadu u gostima nego doma.

Slobodna? Prosječna NBA momčad šutirala ih je s oko 0.27 učestalosti, dakle banalno rečeno u utakmici sa 100 posjeda nakon 7 šuteva čeka ih izlet na liniju i dva bacanja. Jasno, Rocketsi su bili klasa za sebe u ovome, dobrim dijelom zahvaljujući Hardenu, i ukupno gledano ostvarivali su čak 0.36 učestalost, dakle skoro trećina šuteva koju su uputili prema obruču bili su s linije. Problem je bio što su imali mizernu efikasnost zbog Howarda i Capele, tako da u njihovom slučaju ovako visok omjer pokušaja ne odaje kvalitetu. U biti pravi kraljevi linije bili su Wolvesi koji su doma učestalost slobodnih s već visokih 0.31 dizali čak na 0.35 šutirajući pri tome sjajnih 79% kao momčad.

Uglavnom, što se da zaključiti iz napisanog? Ako uzmemo u obzir da su prosjeci utemeljeni u 4 faktora tvrdi kao stijena (korelacije između njih i rezultata gotovo nikada ne pada ispod 96%), onda znamo da bi momčad koja šutira 50% iz igre, uz učestalost slobodnih od 0.27 naspram jednom pokušaju iz igre, s 14.9 izgubljenih na 100 posjeda i ukupnim omjerom skokova u napadu od 24.1, ostvarila score 41-41. Kad bi bila u stanju šutirati na strani kao što to radi doma, to bi im donijelo dvije dodatne pobjede minimalno zbog važnosti koju postotci šuta imaju u učinku. U biti, da se zaključiti kako su izgubljene lopte, a posebice skokovi, gotovo nebitni jer, sve i da ostvare identične brojke i doma i u gostima, to se na scoreu ne bi osjetilo. Jasno, ako ih možete nadoknaditi šuterski - ako ne možete, onda dolazi do problema koji su toliko puta opjevani onom izjavom da skok-šut ne donosi naslove (znamo kako to ide, u doigravanju se igra na manje posjeda, važnost svakoga je povećana, puno više se svira faulova i pri tome je dozvoljena grublja obrana, dakle taj stil košarke donekle umanjuje važnost šuterske efikasnosti u korist preostalih faktora).

I opet pitanje - a slobodna? Pa, kada imate ovakvu momčad kao Minnesota lani, krcatu vanjskim igračima eksplozivnog prvog koraka koji sjajno podnose kontakt i, najvažnije, sjajno realiziraju slobodna, onda definitivno možete pozitivno utjecati na score. S ovim omjerom, 3 šuta iz igre = 1 s linije, može se napumpati učinkovitost jer ako prosječno iz akcije koja završi bacanjima izvučete 1.6 poen, a imate 4 izlaska na liniju više, dobivate 2 čista poena bonusa. Da ste u svemu drugom prosječni i da cijelu godinu igrate protiv prosjeka, na osnovu ova 2 poena umjesto s 41-41 završili bi minimalno, statistički gledano, s 46-36. Jasno, kako se košarka ne igra u vakumu, ovi detalji služe nam tek za bolje razumijevanje identiteta određenih momčadi, a eto ovom prilikom možemo istaknuti kako su Wolvesi s talentom koji imaju na raspolaganju samo tako posloženi da jednog dana imaju napad koji bez problema može gurati kroz doigravanje. I zbog čega ih bez konkurencije možemo smatrati najpotentnijim mladim rosterom u NBA.

Uglavnom, iako kao faktor broj slobodnih ostaje najmanje bitan za pobjeđivanje, ako slučajno imate kombinaciju visokog volumena s linije i vrhunskog postotka realizacije, možete itekako pozitivno utjecati na rezultat. Dakle, što je veća krajnost, veća je i važnost određene dobre ili loše strane koju imate kao momčad u određenom faktoru. Pa tako i slobodnih.

Filed under: bball 5 Comments
6Sep/167

AD 6

Posted by Gee_Spot

Danas sam završavao projekciju za Raptorse o kojoj će biti vremena pričati, upalo mi je u oko nešto drugo, prikladnije za ovaj period. Raptorsi imaju mjesto na rosteru, a kako je Delon Wright ozlijeđen i povratak mu se planira debelo u sezoni, od svih za sada pozvanih u kamp izgleda kako najveće izglede za upasti na roster ima Fred VanVleet, slash & kick zujalica s Wichita Statea, koji bi popunio tu rolu trećeg playa. Ako se i odluče za drugo rješenje, vjerojatno će uzeti dodatnog combo-beka jer i DeRozan i Ross i Powell mogu uskočiti na trojku, tako da im na bokovima ne nedostaje opcija. Eventualno bi moglo postati problematično pod košem ako se pokaže da ni Poeltl ni Siakam nisu u stanju pomoći odmah, naime samo s četiri visoka neće biti jednostavno izgurati sezonu.

Doduše, ni tu nisu bez rješenja. Kako je Sullinger više nego sposoban odraditi rolu back-up petice, u njemu i Nogueiri imaju sasvim dovoljno mesa iza Valanciunasa, dok manjak četvorki uz Pattersona i Sullingera mogu pokriti smallball postavama s Carrollom ili čak DeRozanom ili Powellom kao lažnim četvorkama (npr. u postavi Joseph-Lowry-Ross-DeRozan/Powell-Valanciunas).

Inače, osim Wrighta ima još nekoliko igrača koji neće odraditi trening kamp, stoga sam prošetao po stanju svih rostera da vidim kakve su prognoze. Idemo abecedom unatrag, od Washingtona do Atlante (napomena - Knicksi, Cavsi, Kingsi i Rocketsi su preskočeni jer nemaju baš nikakvih otvorenih zdravstvenih pitanja pred kamp).

WIZARDS

Wall je odradio dvije operacije na koljenima, na svakom po jednu (sreća da ih kao vrsta nemamo tri jer bi Wall tada operirao još jedno), zbog čega mu je status na početku kampa upitan. Vjerojatno će ga maksimalno štedjeti u ovom periodu kako bi formu hvatao s početkom sezone na parketu u pravim utakmicama. Uglavnom, uz sve one izjave oko Beala, činjenica da Wall još ne trenira pod punim opterećenjem pred kamp još je jedna briga za Wizardse. Kaže John da se sprema kao nikad u životu, ali kada su ti po tijelu prčkali kao po Robocopu, teško je imati previše povjerenja u takve izjave. Praktički, to je isto kao kad Rose kaže da igra za supermomčad koja svaku večer ima šanse pobijediti.

JAZZ

Burks je ovo ljeto operirao koljeno i gležanj, što nikako nisu dobre vijesti za čovjeka sklonog ozljedama. Jazz sada ima puno dublju klupu, ali ključni kreator s nje ne dočekuje početak kampa u top formi.

RAPTORS

Samo je Wright upitan.

SPURS

Sve pod kontrolom.

BLAZERS

Leonard i Napier imali su probleme s ramenom, ali za trening kamp bi trebali biti spremni, posebice Leonard o kojemu itekako ovisi mogu li Blazersi napraviti dodatni iskorak. Vonleh je nedavno završio na operaciji bedra koja ga baca u pozadinu tijekom trening kampa, što vjerojatno znači da Blazersi neće ni koketirati s njim u rotaciji kao što su radili lani. Najveći problem je pak Ezeli koji je zbog novih problema s koljenom otpao za kamp, vjerojatno i cijelu predsezonu. Sada postaje jasnije zašto je toliko čekao na svoj red ovoga ljeta i zašto su ga Blazersi uopće upecali, njegova koljena su već ozbiljno izraubana i očito se radi o kroničnim problemima. Ukratko, očekivati od njega čuda i neki veći doprinos u rotaciji nije preporučljivo.

SUNS

Warren je počeo trčati, dakle stopalo je ok i kroz trening kamp bi trebao hvatati formu.

SIXERS

Embiid je izgleda konačno spreman zaigrati, u planu je za trening kamp i predsezonu, s tim da ga vjerojatno čeka limitirana minutaža u prvoj sezoni, što je i dobro jer nije da Sixersi imaju previše minuta za dijeliti na petici. Okafor je sudjelovao na treninzima s USA reprezentacijom, ali iz opreza zbog operiranog koljena nije igrao 5 na 5, tako da će doza opreza vjerojatno postojati i kroz trening kamp. Nije da ga Sixersi moraju nepotrebno opterećivati, imaju dovoljno ozljedama sklonih centara tako da mogu preživjeti ako će ga limitirati na 20-ak minuta kroz predsezonu i na startu regularne sezone.

MAGIC

Meeks je obnovio ozljedu stopala zbog koje praktički lani nije ni igrao za Pistonse, tako da ga vjerojatno čeka ista sudbina i u Orlandu. Koji nema sreće s bekovima, Wilcox kojega su doveli iz Clippersa kao zamjenu za Meeksa slomio je ruku i vjerojatno neće proći trening kamp u punom pogonu. Ako ništa drugo, dobra je to vijest za Hezonju koji sada doslovno nema konkurenciju za većinu back-up minuta na boku.

THUNDER

Payne je također operirao stopalo, a kako se radi o poprilično teškoj ozljedi zbog koje je Meeks proustio cijelu sezonu, nekako se čini optimističnom prognoza Thundera da će ga imati na rosteru za početak sezone. Za sada ga definitivno vodim kao upitnog za kamp i predsezonu, a samim time i kao nekoga na koga se neće moći ozbiljnije računati, barem u prvom dijelu sezone. Što pak stavlja dodatan teret na Westbrooka.

PELICANS

Već su se pomirili s tim da će Evans zbog koljena opet propustiti uvodni dio sezone, međutim sada i bez Holidaya će teško preživjeti. Teško je reći koliko će biti bez njega, za sada je samo očito da neće biti dio momčadi tokom kampa i predsezone. Kad ovome dodaš da se i Pondexter vraća nakon teške operacije koljena, odnosno da je i Davis prčkao po koljenu i istovremeno liječio rame (za koje na kraju ipak nije išao na operaciju), očito je da će u trening kampu opet više razmišljati o liječničkom kartonu nego o Gentryevom sistemu.

BUCKS

Ništa specijalno za prijaviti, Carter-Williams je izgleda potpuno spreman nakon operacije kuka.

WOLVES

Oni još čekaju da Garnett donese odluku oko toga hoće li u mirovinu ili ne, a nije isključeno da imaju još jednog "penzića" na rosteru. Pekovićeva ozljeda Ahilove je očito takva da je gotovo sigurno kako se više nikada neće vratiti na razinu od prije nekoliko godina, dapače upitno je hoće li ikada više moći biti spreman za ritam NBA sezone. Što se njega tiče, glavni prioritet kroz trening kamp će biti osposobiti ga da potrči bez bolova.

HEAT

Sapunica oko Bosha se nastavlja do trening kampa, tada ćemo znati da li ga doktori Heata puštaju na parket kako bi se bavio košarkom.

GRIZZLIES

Rookie Davis trebao bi biti spreman za kamp, s tim da treba držati oko na njegovim stopalima. Martin se još oporavlja od operacije stopala i upitno je s kakvim intenzitetom će ga koristiti kroz kamp i predsezonu. Gasolov oporavak ide nešto sporije, tek nedavno je počeo trčati, tako da možemo očekivati minimalno raubanje kroz pripreme, a i nešto skromniju minutažu na startu sezone. To je što se tiče stopala, sada možemo na koljena. Wright bi također trebao biti spreman za kamp, ali pitanje je kako će nakon ovih zadnjih nekoliko ozljeda moći pomoći obzirom da mu se igra isključivo bazirala na atleticizmu. Adams je pak nakon nove operacije skoro pa otpisan, za kamp gotovo sigurno neće biti spreman i pitanje je hoće li ga Memphis uopće zadržati obzirom da im treba korisnih tijela u rotaciji.

LAKERS

Sve se čini pod kontrolom.

CLIPPERS

Griffin i Paul su izgleda sanirali svoje probleme i trebali bi biti u punom pogonu od prvog dana. Obzirom da Doc ionako minimalno troši igrače kroz pripreme, kada kažemo prvog dana mislimo na prvi dan regularne sezone.

PACERS

Sve ok.

WARRIORS

Looney bi trebao biti spreman za kamp nakon što je sanirao problematični kuk, a puno veći upitnik od njega je Varejao koji ima kronične probleme s leđima, zbog kojih je na kraju krajeva propustio i Olimpijadu.

PISTONS

Sve se čini ok.

NUGGETS

Chandler je potpuno spreman za kamp nakon lanjske pauze i to je manje-više to.

MAVS

Barea i Mejri su prčkali po koljenu, Harris već standardno ima problema s palcem, Deron već standardno ima problema s tijelom. Vjerojatno ih čeka lakši režim kroz pripreme, ali ništa izvanredno.

BULLS

Sve ok, Mirotićevo koljeno je preživjelo Olimpijadu.

HORNETS

Kemba je operirao koljeno, međutim radi se o lakšem zahvatu, ako je takav na koljenu moguć. Uglavnom, ništa nije slomljeno, to je najvažnije, tako da bi trebao biti spreman 100% od prvog dana kampa. Rame Kidd-Gilchrista bi također trebalo biti spremno, ali to je teško reći dok ga ne vidimo u akciji. Belinelli će možda i dalje nositi onu iritantnu masku, ali za kamp će biti spreman.

CELTICS

Olynyk još uvijek pazi na rame tako da će vjerojatno kroz pripreme biti pošteđen većeg opterećenja, što je šteta jer ima sjajnu priliku izboriti startnu rolu uz Horforda.

NETS

LeVertova uništena stopala teško će biti spremna za kamp, što limitira i njegove šanse da dođe do ozbiljne minutaže u rookie sezoni. Vasquez i dalje vuče problematični gležanj, izgleda da je u pitanju kronična ozljeda i tko zna u kakvom će stanju biti za kamp. Samim time još se veći prostor otvara Linu jer ovdje očito neće biti podjele minuta po sistemu pola-pola, Vasquez je debelo u sjeni i služit će isključivo kao back-up.

HAWKS

Splitter je izgleda sanirao probleme s listom i kroz kamp bi trebao potvrditi da Hawksi na njega ove sezone mogu računati, dok Jackov oporavak ide nešto sporije i vjerojatno će u pripremama biti izvan ozbiljnije akcije. To otvara priliku Delaneyu da zgrabi rolu back-up playa.

Filed under: bball 7 Comments
5Sep/162

AD 5

Posted by Gee_Spot

Završio sam danas projekcije za Sixerse i Netse pa u nedostatku zanimljivijih tema istaknimo nekoliko detalja vezanih uz valjda jedine dvije momčadi na Istoku koje nemaju nikakve realne šanse dočepati se playoffa. Kao što su neki već naslutili sudeći po komentarima, Jeremy Lin je još jedan od onih playmakera koji će u novoj sezoni imati itekakvu priliku nabiti brojke obzirom da ga, barem po ovoj projekciji, čeka najveća minutaža u momčadi. Što je dobra vijest za igrače fantasya koji će tako na raspolaganju imati gomilu PG opcija, ali izgleda da baš i nije nešto sjajna za Netse jer Lin je do sada najmanje učinkovita mazga (nazovimo tako ove playmakere koji će ujedno biti i najveći potrošači minuta na rosterima) na koju sam naišao. Gole brojke mu sigurno neće izgledati loše, ali učinak mu je tek malo iznad Felton linije, odnosno ima slabiji IOR (50) od jednog Paytona (55).

Dobrim dijelom manjak produkcije je vezan uz slabe all-round brojke i manjak defanzivnih kvaliteta, međutim problem je i što dolazi iz idealne role, one šestog čovjeka, u jednu puno zahtjevniju - onu primarnog kreatora iz pick & rolla. Sad, Lin nikada nije imao problema u slash & kick igri i stizanju do obruča, ali jedan aspekt igre itekako bitan za prvu opciju jednostavno nema, a to je šut iz driblinga, posebice kada ga mora uzeti s perimetra. Jedan Russell je lani u rookie sezoni efektivno iz driblinga šutirao 40%, dok je Lin stao na 36%, koliko je imao i npr. Mudiay. Ne treba ni naglašavati da su obojica na samom dnu što se tiče postotaka efektivnog šuta među igračima koji su potezali više od 3 takva šuta po utakmici. Kako će zbog nove role i prilagodbi obrana koje itekako dobro znaju da protiv njega prvenstveno treba braniti ulaz Lin potezati vjerojatno 6-7 takvih šuteva po utakmici u novoj sezoni, jasno je kako od toga napad Netsa neće imati previše koristi.

Inače, možemo spomenuti kako Sixersi imaju samo jednog igrača na cijelom rosteru koji ima pozitivnu projekciju, odnosno koji u svom boravku na parketu ostvaruje pozitivan učinak. Radi se o Holmesu s kojim na parketu Sixersi mogu očekivati da će zabiti 2 poena više nego će primiti na 100 posjeda, samo što je u ovoj gužvi pod košem njegova očekivana minutaža tako mizerna (niti 2% od ukupnog broja minuta) da se to neće ni osjetiti. S druge strane, Netsi imaju "čak" tri igrača za koje se može reći da ostavljaju pozitivan učinak - Lopez, Hollis-Jefferson i Booker. Problem je što im to ne pomaže da se previše odvoje od Sixersa jer nemaju dubinu. Da, imaju legitimnu prvu opciju u Lopezu i dva korisna šljakera od kojih bi posebice Hollis-Jefferson mogao imati sjajnu sezonu ako ostane u komadu, ali nakon njih vlada totalna suša - kad ovoj trojki dodamo Lina, ispada kako imaju samo 4 prosječna, odnosno iznadprosječna, NBA košarkaša. Bogdanović, koji bi trebao probiti 2000 minuta u sezoni, ima IOR ispod 35, a od 35 do 45 nekakvo je područje ultimativne prosječnosti.

Sixersi s druge strane imaju čak 7 košarkaša u toj sferi ili malo iznad nje, čime nadoknađuju manjak kvalitete na vrhu. Naime, uz ovih 7 prosječnih (među koje upada i Šarić) imaju još i Simmonsa i Noela koji bi po projekcijama trebali biti blizu 60 bodova, što su već respektabilni učinci kvalitetnih startera.

Tako da će biti zanimljivo pratiti čija će filozofija slaganja rostera prevagnuti, ona kojom se vode Netsi gdje će sve biti u rukama nekoliko udarnih opcija i koja je svojevrsni košarkaški općeprihvaćeni način funkcioniranja ili ova Sixersa koja promovira solidarnost i snagu u brojnosti. S tim da sistem ni sam pojma nema kojoj bi se priklonio - Sixersi imaju viši plafon (35 pobjeda), ali i niži podrum (27), dok Netsi, pod uvjetom da će stvarno moći veći dio sezone jahati petorku sastavljenu od Lopeza, Bookera, Bogdanovića, RHJ-a i Lina, stoje usidreni oko 30-ak pobjeda kako god da okreneš.

Inače, dok su Netsi manje-više kompletirali 3 petorke davši, iz nekog razloga, garantirane minimalce Harrisu i Bennettu, trening kamp kod Sixersa donosi jednu zanimljivu borbu za mjesto među 15. Ako je logično za pretpostaviti da će Sixersi zadržati Granta i Covingtona, to bi značilo da imaju 14 mjesta zakapareno i samo jedno slobodno. A ono bi trebalo pripasti boljem iz dvoboja McConnell-Barber. Iako je iza bivšeg playa Arizone solidna rookie sezona, brzi dribler NC Statea možda je baš ono što Sixersima treba ako žele podići tempo i pojednostavniti stvari kroz visoki pick & roll. Rodriguez već donosi tu kvalitetu u kreaciji nakon picka, pa ako je to smjer kojim žele, onda im je Bayless kao spot-up opcija na jedinici sasvim dovoljan.

Uglavnom, rezultat ove dvojbe bi trebalo zaokružiti roster Sixersa, a eventualno još jedno mjesto mogu otvoriti ako otpuste nekoga, tipa Thompsona koji ima garantirani minimalac i koji pored Hendersona (doveden da troši minute i posjede), Luwawua i Stauskasa (obojica trebaju prostor za razvoj) nema što tražiti u rotaciji. Jasno, pitanje je dana i kada će nekim tradeom riješiti gužvu pod košem, naći minute za Noela, Okafora i Embiida (koji je izgleda konačno spreman zaigrati) samo po sebi je teško, a još teže postaje kada to moraš napraviti na jednoj poziciji obzirom da su minute na četvorci potrebne Simmonsu i Šariću. Što reći, dovoljno materijala za league pass fanatike.

Filed under: bball 2 Comments
4Sep/166

AD 4

Posted by Gee_Spot

Obzirom da sam očekivao mrtav dan što se tiče vijesti, za danas sam već računao kako će jedina crtica biti preporuka nove knjige, ali na kraju se nakupilo "temica".

Pelicansi izgleda nikako ne mogu dočekati da stanu na noge jer ih je evo nakon lanjske kalvarije opet dočekao početak iz noćne more - opet neće moći računati na Holidaya, ovaj put ne zbog problematične noge, već zbog obiteljskih problema. Kako stvari stoje, Jrue će u najboljem slučaju propustiti kamp, predsezonu i uvod u sezonu. To bi moglo biti dovoljno da Pelicansi upadnu u rupu i izgube priključak za osmim mjestom.

Jedan drugi playmaker, Collison, uspio je sudskom nagodbom srediti svoje obiteljske probleme s totalno drugog kraja spektra od onih kroz koje prolazi Jrue, tako da se sada može posvetiti kampu i pripremama. Kingsi su u međuvremenu doveli Lawsona, ali pozicija startnog playa je Collisonova osim ako ne dođe do većih šokova kroz predsezonu.

Pozicija playa tako je izuzetno zanimljiva ova sezone. Em nas čeka sjajna draft klasa u kojoj bi vrlo lako moglo biti izabrano 5 čistih playeva već u lutriji, em će doći do popriličnih promjena u NBA kontekstu što se pozicije tiče. Evo, za sada sam završio s projekcijama za nekoliko franšiza na Istoku i već tu je očito kako će Dragić imati ogromnu priliku opet uskočiti u razgovore o top 10 igrača na poziciji obzirom da ga čeka uloga prve opcije u Miamiu, odnosno kako će Schroder imati prilike nabijati sjajne brojke kao neupitni lider na vanjskim pozicijama u Atlanti. Od Paytonovih igara itekako će ovisiti budućnost Orlanda, a Wall i Walker opet će vući svoje franšize igrajući daleko najviše minuta na rosteru.

Kad smo već kod minuta, za sada imam dvojicu igrača projiciranih iznad 2800 minuta - jedan je Wall, drugi je Giannis (he, pa i on je svojevrsni playmaker, zar ne). Lani je samo njih 12 probilo tu granicu i da, Giannis je već bio jedan od njih. Dragić i Schroeder vjerojatno neće prići tom broju, ali definitivno će, ako to zdravlje dopusti, igrati puno više nego lani, posebice Schroeder koji bi po projekciji trebao dobiti čak 800 minuta bonusa. Što je možda i skromna pretpostavka jer pitanje je što će biti s Jackom koji se još oporavlja od ozljede Ahilove i kako će se Delaney snaći u NBA. Uglavnom, bit će ga svakako zanimljivo vidjeti u novom kontekstu, hoće li mu ne baš bajna učinkovitost dodatno potonuti s ovim teretom ili će naći načina izdići se iz osrednjosti. Ono što je svakako sigurno je da neće imati problema s potrošnjom - kao šesti igrač Dennis je lani imao potrošnju top 20 NBA igrača (npr. bio je ispred Walla).

Na tržnici je inače ostao još jedan spomena vrijedan play, Chalmers, koji bi po nekim procjenama mogao biti spreman tijekom sezone upasti na nečiji roster. Obzirom da Cavsi imaju upitnu rotaciju iza Irvinga, nekako mi se čini da mu je suđeno još jednom se udružiti s LeBronom. Valjda Kralj neće vikati na čovjeka s jednom nogom.

Inače, što se slobodnih igrača tiče nekih velikih vijesti nema. Spominje se tek interes Pistonsa za Thomasom Robinsonom, ne znam zašto (ne mogu ni zamisliti tu strahotu od košarke koju bi predstavljao on u paru s Drummondom), kao i to da je Lance odradio trening s Pelicansima i da je još u igri za mjesto na rosteru (možda ga ovo s Jrueom pogura među 15). Toliko o tome da je Demps zadovoljan s tržnicom i da vjeruje da momčad čeka renesansa. Mislim da su i on i Gentry itekako svjesni da će teško dočekati iduće ljeto na istom mjestu.

Filed under: bball 6 Comments
3Sep/1611

AD 3

Posted by Gee_Spot

Evo, dodatkom crne boje u naslovnicu blog sada izgleda kao da se specijalizirao za Spurse - crno, bijelo i srebrno (sivkasto, štogod) prevladavaju. Neka, dresovi Spursa definitivno i jesu jedni od najboljih, po svim objektivnim mjerilima definitivno su top 10.

Danas baš i nema nekih tema o kojima se isplati pričati, stoga ću iskoristiti ovaj popodnevni odmor uz kavu i internet powered by činjenica da sam popio sam čašu frankovke da odgovorim na nekoliko pitanja te za osvrt na jednu od knjiga koje sam pročitao ovoga ljeta.

Prvo bih se vratio na dva jučerašnja komentara ispod posta. Što se kodova tiče, ako bude potrebe za profi programerom, ne dolazi u obzir da itko išta odrađuje besplatno ili za neku smiješnu pretplatu na smiješni blog. To je zanat, takve stvari treba pošteno platit i ako se već želim igrati s ovakvim igračkama, onda treba platiti njihovu cijenu. Kažem, nadam se da ću moći većinu posla odraditi sam, ne djeluje nemoguće, ali ako bude trebala stručna pomoć tu je nešto ojra u čarapi koje će znati naći put do ruku pravog zanatlije. Plus, pa od preplata ću se ionako toliko obogatiti da neće biti nikakav problem platiti programera, zar ne?

Što se čitatelja iz Srbije tiče, nisam bubnuo kada sam rekao da je skoro trećina od tamo i iz BiH. Ako je za vjerovati analitici koju mi prezentira google, onda 18% prometa otpada na Srbiju, 15% na BiH, "okruglo" 33%. Nešto sitno klikova stiže iz Crne Gore, iz Slovenije minimalno. U biti, više ih ima iz Njemačke nego od Janeza. A nije da ih Joe može sve sam generirati, dakle ima još gastarbajtera. U biti, najviše me bedira što nema ni jedan klik iz Minnesote, znači Rudež me definitivno prestao čitati nakon što sam napisao da izgleda (i da se kreće) kao kip s Uskršnjeg otoka.

Pitanje dana ipak stiže od Krehe koji više nije na Ivanu Rabbu tako da se stigne zamarati s ovakvim stvarima (kopi-pejstat ću njegovo pitanje da se što manje trošim): - Ako Bosh ne odigra tekmu do feb sljed godine da li ga cavsi mogu potpisat?

E, ovako stoje stvari oko Bosha. Čovjek je odigrao zadnju tekmu za Heat 9.2. i ako ne nastupi do 9.2.2017. Miami ga može otpisati s capa ako doktori odabrani od lige i sindikata igrača potvrde da je za njegovo zdravlje bolje da ne igra (naravno, Bosh i dalje dobiva svoj novac, ovaj put većim dijelom od osiguranja).

Tada Bosh i dalje ima opciju pronaći klub koji bi usprkos svemu riskirao da ga potpiše. Ne vidim razloga zašto bi to itko napravio, pa neće se valjda doktori Cavsa inatiti kolegama, plus zašto bi itko normalan preuzao takav rizik na sebe. Međutim, radi priče recimo da Cavsi ipak odluče da im Bosh treba za doigravanje. Tada bi morali paziti da ga ne potpišu prerano jer već nakon 25 odigranih utakmica za njih Boshev ugovor bi opet "oživio" i našao se na capu Heata. I gotovo je sigurno da u ovom slučaju njegov najveći dio ne bi platilo osiguranje koje se aktivira ako Bosh ode u mirovinu zbog zdravstvenih problema.

Dakle, to je još jedna stvar na koju bi i Cavsi i Bosh morali paziti da se ne zamjere Miamiu. Kako su šanse da Cavsi odu do Finala poprilične, praktički ne bi ga smjeli potpisati sve do početka doigravanja u kojem ih sigurno čeka 20-ak utakmica. Eventualno ga mogu dodati zadnjih par tekmi regularnog dijela sezone da malo osjeti parket. Naravno, nakon Finala cijela priče ide ispočetka, ako Bosh i dalje misli nastaviti karijeru u NBA, onda Heatu i dalje prijeti mogućnost da im se vrati njegov ugovor ako odigra više od 25 utakmica u idućoj sezoni.

Uglavnom, teoretski je ovako nešto moguće izvesti, čak se i datumi poklapaju - da bi mogli dodati igrača na roster za playoff on ne smije biti na rosteru druge NBA momčadi nakon 1.3. što Bosh po ovom scenariju ne bi bio.

I još tri pitanja s maila od čovjeka koji se sjetio da postoji i adresa gee@ispodobruca.com (na koju i sam često zaboravim). Dakle, Šarić još godinu u Europi? Ne, bez obzira na Simmonsa kao konkurenta za minute za njegov razvoj je ključno da dođe u NBA. 20-ak minuta će valjda dobiti, to je za početak dovoljno da vidi gdje je sa svojom igrom u NBA kontekstu.

Bogdanović dogodine u Kingsima starter? Ni u ludilu. Već sam pisao, jedan Belinelli je u ovim godinama bio neopisivo bolji košarkaš i nikada nije ni prismrdio roli startera. Jednostavno, nisu takve klase da ih se trpi u ozbiljnoj roli radi kreacije, a nemaju te fizikalije i atleticizam da se nametnu kao igrači zadatka.

Najbolji film o košarci svih vremena? Ne, "White Man Can't Jump" to nije definitivno. Ako već ne mogu uključiti dokumentarce koji nude puno više, onda moram reći "Blue Chips". "Hoosiers" su ok, "He Got Game" je isto u konkurenciji, ali Nolte, Shaq i Penny ostaju u srcu zauvijek.

Za kraj jedna preporuka. Izašlo je nekoliko interesantnih knjiga o košarci ove godine, nadam se predstaviti ih sve, a ovom prilikom ukazujem na možda najbolju ili barem najčitljiviju - "Boys Among Men" od Jonathana Abramsa. Ove stvari kupujem po defaultu i stvarno nisam ništa očekivao od čovjeka koji je nekoć na "Grantlandu" pisao kako bi Ameri rekli "sadržajne" osvrte. Koji su uglavnom bili dosadni.

Pa, nije ni da se ovdje čovjek rastapa od lirike, dapače ritam knjige baš i nije tečan i ima previše dijelova gdje se bez ikakve pripreme samo skače iz jedne priče u drugu, ali, sve se da oprostiti obzirom da je tema zanimljiva. Prelazak Kobea i Garnetta iz srednje u NBA je u centru svega (iako je ovo u suštini povijesni pregled prelazaka iz srednje u NBA, najviše materijala s razlogom otpada na njih dvoje), a u hrpi zanimljivih detalja oni koji me najviše fasciniraju uvijek iznova su oni vezani uz to koliko biznis u biti utječe na NBA kontekst, pa tako i sam draft (možeš misliti da je Kobe slučajno završio onako nisko i to baš u Hornetsima).

Ono, nema ništa luđe nego kad čitaš kako proizvođači tenisica i njihovi predstavnici drmaju američkom košarkom više od ikakvog trenera ili NCAA programa i kako agenti iz sjene kroje NBA rostere. Uglavnom, ako imate 17 dolara viška i potrebu za ovakvim štivom, isplati se.

Filed under: bball 11 Comments
2Sep/166

AD 2

Posted by Gee_Spot

Obzirom na gomilu komentara i pitanja, najbolje da krenemo od njih. Što se tehnikalija tiče, mislim da će paypal i mogućnost plaćanja preko uplatnice biti više nego dovoljni da se pokrije taj dio priče - vidim da nitko živ nije spomenuo kartice, tako da definitivno nemam namjeru plaćati tisuće kune kako bi imao opciju naplate na taj način. Znači, to smo riješili i hvala svima na savjetima. Osobno, možda bih internet bankarstvo ostavio i kao jedino rješenje, ali kako skoro trećina čitatelja dolazi iz BiH i Srbije, paypal je nužnost.

Inače, tarife na koje je navikla ova ekipa koja prčka po kodovima su sulude i zato ću najveći dio love koja kapne morati uložiti u samu stranicu, za sada sam pokušavam skužiti kako sa što manje sredstava ugraditi nekakav sustav kontrole da bi uopće imao pretplatnike. To kažem jer se za sada imam namjeru fokusirati isključivo na taj dio posla plus tekstove i podcaste, tako da će vizualna ljepota stranice, prije svega wall of fame, neko vrijeme biti na čekanju.

Što se fantasy lige tiče, jednu ću morati složiti, ali teško za više od 16 ljudi. O tome ćemo kada krenu pretplate, svi zainteresirani će staviti tu napomenu pa ćemo valjda do početka sezone dogovoriti nešto. Ako bude veći broj zainteresiranih od toga, onda možemo složiti i nekoliko liga, s tim da bi trebalo poraditi malo na pravilima. Meni je odavno želja jedna liga sa hard capom koja bi pratila stvarne plaće igrača - pickovi bi išli na klasičan "snake" način, s tim da bi se istovremeno upisivale plaće u excell tako da bi onaj tko npr. izabere Conleya imao samo 68 milja za potrošiti na preostalih 14 mjesta.

Što se tiče godišnjeg okupljanja u Vivi, to je ime pizzerije kako neki već dobro znaju, to sam mislio za početak vezati uz nekolicinu ljudi, možda i uz neki fantasy draft. Hosteli u Šibeniku tada su poluprazni, kupati se još može, mogli bi to biti dobra spika, ali o tome još treba razmisliti, pogotovo jer bi me organizacija okupljanja za išta više od desetak ljudi satrala. Basket se podrazumijeva. Uglavnom, za 5 godina možda bude i nešto više, za sada je to samo jedna moja mala intimna želja. Naravno, svi koji prolaze kroz Šibenik moraju svratiti tamo i reći gazdi da su Sunsi gori od Alkara.

Toliko za danas o dnevnim aktivnostima.

Inače, izgleda kako se igraju i nekakve kvalifikacije za Eurobasket koji će opet brojati barem 16 reprezentacija viška. U trci za profitom odavno se izgubio svaki smisao završnog turnira koji smisla ima tek od osmine finala, tako da možete misliti kakva su tek grozota ove skupine u kojima se traži još 11 imena kojima će se pokrpati roster natjecanja (13 ih je već osiguralo pozivnice). Uglavnom, imamo 7 grupa, 6 s po 4 predstavnika i 1 s tri, momčadi koje osvoje prvo mjesto idu direktno na Eurobasket, dok se preostala 4 mjesta čuvaju za 4 najbolje drugoplasirane repke.

Ništa naročito zanimljivo, ali ono što ovo mučenje razvučeno na čak 6 kola donekle čini relevantnim je činjenica da su neka zvučna NBA imena odlučila spremiti se za trening kamp na ovaj način. Tako da Slovence vuče Goran Dragić - nakon što je zamalo izgubio novčanik ovog ljeta na Murteru, Gogo se odlučio sudjelovati u akciji pomlađene repke gdje on i brat Zoran vuku sve konce. Zahvaljujući tome, Slovence već sada možemo zabilježiti među 24, a eventualno šanse da tamo završe imaju još i Ukrajinci koji su već odradili pola posa pobjedivši Bugare u prvoj tekmi s 10 razlike.

Tu je i Vučević koji se znoji igrajući za Crnu Goru - neće im biti lako jer su u grupi s Gruzijom, ali ako već imamo završni turnir s 24 momčadi, onda i jedni i drugi moraju tamo završiti. Uz The Russiana u repki glavnu riječ vode dva picka druge runde, Dubljević i Todorović, dok je Gruzija tu s najboljim što ima - uz Zazu tu su i Shengelia, Sanikidze i Tsintsadze. Praktički, jedino im nedostaje Kokoškov koji je preuzeo Sloveniju tako da ima što raditi kada nije u Salt Lake Cityu.

Inače, žalosno da su dvije ovakve ekipe u grupi i da postoji šansa da jedna otpadne dok s druge strane imamo grupu s Britanijom i Makedonijom. Ali, što je tu je.

Malo iznenađenje je nastup Nurkića za BIH, očekivalo se da će zbog ozljede možda propustiti ove kvalifikacije kao što je to napravio i Teletović, međutim odlučio je nastupiti. Repka koju su okupili Mulaomerović i Alihodžić je tanka i to im neće pomoći previše, već su izgubili od Rusa s 29 razlike i već taj poraz će ih vjerojatno koštati šanse da se nametnu kao jedna od boljih drugoplasiranih momčadi. Inače, Rusi opet nisu kompletni, Kulagin opet mora sam-samcat odrađivati bekovski posao, ali nekim čudom doveli su Mozgova. Što je, ako ništa drugo, dobra vijest za Lakerse je nedavno su krenule priče da je čovjek sredio zadnju ložu. Očito nije bilo ništa opasno.

Imamo tu još skupinu u kojoj bi Belgija bila favorit ispred Islanda da su kompletni, ali eto nekako su uspjeli doći bez tri udarna igrača - Van Rossom je ozljeđen, a Hervelle i Lojeski su izgleda odlučili propustiti ovo okupljanje pozivajući se na veteranske zasluge (s tim da nisam siguran da li se Hervelle čak i oprostio od repke). Kakogod, netko od njih će sigurno među 24, a tamo će se naći i Njemačka koja je i bez Schroedera, samo sa Zipserom, novim članom Bullsa, apsolutni favorit pored Nizozemske koja je već uspjela izgubiti protiv Austrije iako igraju i s Kloofom i Schaftenaarom.

Poljaci su bez Gortata, ali su i takvi favoriti protiv Estonaca. Ako ništa drugo, trebali bi upasti među 24 barem kao drugi.

Uglavnom, ako bi netko i želio kratiti vrijeme prateći ove utakmice, neće mu biti lako - koliko su ove kvalifikacije opskurne, najbolji govori podatak da ih nema u ponudi niti na livebasketball.tv koja inače prenosi čak i turnire mlađih uzrasta. Svašta.

Što se NBA poteza tiče, uz standardno popunjavanje rostera za trening kamp, najzanimljiviji dan imali su Sixersi koji su gužvu riješili otpustivši vetarana Landrya i nedavno pristiglog Pleissa. Oba poteza više nego očekivana, ni za jednoga ni za drugoga nije bilo mjesta u rotaciji. Naravno, oba ugovora se vode na capu za ovu sezonu, ali kako Sixersi imaju više od 25 milja prostora, nešto mrtvih ugovora ne znači im ništa (već ranije su otpustili i Kauna kojega su se Cavsi jedva dočekali riješiti kao Blattovog balasta). Na taj način i nova uprava donekle nastavlja po starome, skupljaju pickove druge runde u zamjenu za prostor, a ova dva koja su dobili od Jazza koštali su ih tako 3 milje. Utah je pak osim uštede dobila i mjesto na rosteru u koje će ubaciti Witheya, tri puta jeftinijeg back-up centra od Pleissa i, što je važnije, duplo boljeg.

Filed under: bball 6 Comments