ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Apr/1112

CAPTAIN KIRK AND GIL SPOCK HERO

Nikad kraja ovoj prvoj rundi koja je počela s praskom da bi se vremenom pretvorila u nastavak regularne sezone, kao da svi čekamo da se opet nastavi playoff. Dvije serije na Zapadu su fascinantne (Spursi i Dallas u otporu novom poretku), jedna ima dozu intrige (kad će se Lakersi više uozbiljiti), a sve ostale su manje-više gotove. Ako netko očekuje eventualni povratak Orlanda onda vjerovatno nije gledao ni minutu ovog dvoboja u kojem napad Atlante naspram onoga Magica djeluje kao da igra neki drugi sport. Da nije očajno složenog rostera Knicksa krcatog NBDL igračima, trenutni roster Magica od Howarda na dalje ponio bi titulu uvjerljivo najmanje talentirane družine koja trenutno igra playoff.

Žalosno je da jedan Arenas mora od nekuda izvući najbolju partiju u zadnjih pet godina da bi uopće imali šanse. Ali, bit će vremena nakon playoffa za osvrnuti se na tužnu budućnost koja čeka i New York i Orlando. Sada se posvetimo ono bitnom. Emir je odgledao Hawkse, Kreha Celticse, a Gee Heat i Lakerse. Ovo su dojmovi.

HEAT - SIXERS, G 4

Toliko o potrebi da se serija zaključi što ranije kako bi se momčad što prije počela pripremati za Boston. Miami je na startu četvrte utakmice izgledao kao skupina turista koja se došla izležavati na plaži, brčkati u plićaku i uhvatiti malo sunca. I dok su LBJ, Wade i Bosh dobili solidnu boju, Ilgauskas i Bibby očito su popodneva provodili u hladu sobe s klimatizacijom na maksimumu. Ili to, ili je njihova bljedolikost rezultat potpune beskrvnosti.

Sixersi su u utakmicu ušli napaljeni, koketirali čak s + 20, a Heat je prve znakove života pokazao tek kada su u igru ušli Anthony i Chalmers umjesto dva spomenuta leša. Anthony je unio borbenost u reket, Chalmers je zabio tri trice, što je bilo dovoljno da Heat ostane na relativno dostižnom minusu. Doduše, da je imao koga uvesti, Spoelstra ne bi pogriješio ni da je izvadio i Jamesa, Wadea i Bosha.

Zaludu svi time-outovi, upozorenja i apeli da se igra ozbiljnije, trojac Miamia djelovao je nezainteresirano u obrani, dok su u napadu sve bazirali na skok-šutu. I onda su na pola druge jednostavno odlučili proigrati. Nekoliko minuta divlje obrane, kontri, ulaza i agresivnosti bilo je dovoljno da Heat dođe u egal i čak otiđe s prednošću od jednog koš na odmor.

Činilo se da je utakmica time riješena, obzirom na ovu moć koju su iskazali u praktički samo 6 minuta, kladiti se protiv Heata u tom trenutku mogli su samo najveći optimisti. Stoga treba čestitati Sixersima koji se nisu imali namjeru predati, već su nastavili igrati još čvršće. Miami je stisnuo u obrani, nije dozvoljavao lak koš, ali s druge strane čekao ih jednako čvrsti zid. Treća četvrtina tako je prošla u natezanju i borbi pod koševima.

Ključni moment utakmice, na kraju će se pokazati, bila je odluka Douga Collinsa da konačno ostavi na parketu Evana Turnera. Mali je zabio nekoliko teških koševa u trenutcima kada se činilo da nema izlaza, a svojom obranom i brzim pasovima održavao je ritam na oba kraja terena.

Iako su Wade i James već od 20 minute utakmice igrali sa 100%, posebice u obrani gdje je Wade lijepio banane kao da je Dikembe Mutombo (ona koju je krajem prvog dijela priuštio Hawesu je bila antologijska), dakle iako su bili potpuno koncentrirani i odlučni privesti stvari kraju, Sixersi su uporno ostajali na korak do, igrajući pravu playoff košarku i nekoliko puta čak tražeći obračun s razvikanim protivnikom. Nije u pitanju bilo ništa opasno, daleko je to od ratova '80-ih i ranih '90-ih, ali da je lijepo vidjeti malo kavge na terenu - jeste.

Miami je zaključao reket, u jednom trenutku su valjda zalijepili 5 banana za redom, a Wade i James su teškom mukom nekako zabijali protiv Turnera, Iggya i Younga, odvevši Heat na +6. Minutu i pol do kraja, izgledalo je kao da je sve gotovo. Sixersi su skupo prodali kožu, ali ipak nisu stigli do utješne nagrade.

I onda kreće serija – Turner zabija još jedan težak šut u maniri Roya od večer prije (već vidim Sickrea s osmijehom od uha do uha zbog ove konstatacije, jer oboje od prvog dana govorimo da je mali Roy 2.0), pa onda cijelu večer sjajni Holiday zabija tricu, da bi nakon Wadeova promašaja Lou Williams po tko zna koji puta ove sezone zabio nož u srce protivniku. Sixersi u vodstvu, Miami u panici.

Tu smo došli do zanimljivog momenta. Cijelu godinu gledamo Heat kako se muči u gustim završnicama, ponajviše zato jer su se njihova rješenja u tim trenutcima do nedavno svodila na Jamesov šut iz vana. Od kada je Wade na sebe preuzeo ulogu closera djeluju puno bolje. Sinoć je Wade promašio, a da li zbog toga ili nečeg drugog, sljedeću priliku dobio je James. I po tko zna koji puta, umjesto da ode do kraja i umre muški, što inače radi većinu vremena tijekom ostalih 46 minuta, odlučio se za mlaki pokušaj od table, kao da u rukama ima vrući krumpir.

Turner je nakon toga u maniri rasnog closera zabio dva bacanja i riješio utakmicu. Sixersi zaslužuju pobjedu, a osim Turnerove sjajne partije (možda bi da je ranije dobio priliku i da se nametnuo kao član rotacije i ova serija izgledala drugačije) treba istaknuti kako su svi igrači odradili svoj posao. Hawes, Iggy, Lou, Jrue, svi su dokazali da ovogodišnji rezultati nisu slučajni i da možda građenje momčadi oko njih i nije najgora stvar na svijetu. Čak je i Brand, čovjek koji kronično pati od brandizma (bolest kod koje pacijent uvijek i u svakoj prilici, nakon što mu košarkaška lopta padne u ruke, puca prema košu, bez obzira gdje se na terenu nalazio, koja sekunda napada bila i što radili ostali), odradio svoje u skoku i obrani.

S druge strane, Miami je još jednom pokazao da su im najveći problem odluke u završnicama i nedovoljno jasno definirane uloge. Ako tijekom utakmice Wade i James i izgledaju kao suigrači, u zadnje dvije minute kronično se pretvaraju u suparnike. To nije dobar znak pred ostatak playoffa. Također, dok su Bullsi i Lakersi svoje četvrte utakmice izgubili odigravši ispod svake razine, na neki način tako i umanjivši pobjede Pacersa i Hornetsa, poraz Heata je puno bolniji iz razloga što je dobar dio susreta Miami igrao na gornjoj granici mogućnosti.

MAGIC - HAWKS, G 4

Ova utakmica je u riješena u 7. minuti utakmice kada je Dwight Howard radi dva faula otišao na klupu na kojoj je sjedio do kraja četvrtine. Taj period njegovog boravka na klupi je inače bio duži od ukupnog zbroja minuta koje Dwight nije igrao u prve tri utakmice i bez obzira što je u zadnjoj četvrtini Orlando stigao Atlantu, utakmica je simbolično odlučena upravo tada (a možda i serija). Jer, Magic bez Dwighta nije imao što pokazati.

Njihovo drugo napadačko oružje, vanjski šut, je očigledno pokopano u svim nelogičnostima koje je ova momčad radila posljednje dvije sezone, a Van Gundy se dodatno potrudio ubiti svoju momčad. Kao prvo, ako ti je Jason Richardson suspendiran, zbog čega u startnu petorku staviti prezimenjaka mu Quentina, a ne JJ Redicka? Kao drugo, zar u prošloj utakmici nismo vidjeli da je Arenasu mjesto na klupi, a ne na parketu, a kamoli još da igra 22 minute (i onda još umalo ispadne heroj jer je spojio nekoliko ulaza i šuteva). I, kao treće, zašto Stan uporno forsira Heda kao organizatora igre? OK, jasno mi je da je on zato i vraćen u Magic, ali svima je jasno da čovjeku ne ide (možda je i najgori igrač uopće dosadašnjeg dijela playoffa) i da bi možda bilo logičnije dati Nelsonu malo više loptu u ruku. Uostalom, bez obzira i na njegov katastrofalan učinak u ovoj utakmici, upravo je Jameer jedini uz Howarda u ovoj seriji pokazao nešto od svog repertoara.

Atlanta s druge strane ne odustaje od igre koju gledamo od prve utakmice – Howarda se udvaja samo kada loptu spusti na zemlju u pokušaju da mu izbiju loptu ruku što dosta dobro prolazi. Ostalo vrijeme su tu raznorazna tijela da Duvajta tuku. Ostatak momčadi odlično igra na Dwightovim suigračima, a po meni je x-factor Kirk Hinrich koji dirigira ovom momčadi iako je često lopta u napadu u rukama Joe Johnsona.
Johnson i Jamal Crawford pokazuju se kao ubojitij par šutera (za razliku od suparnika, u stanju su si stvoriti situaciju i zabiti kada treba), Horford je to što jeste (najbolji igrač u ovoj seriji nakon Dwighta?), Josh Smith je prihvatio ulogu koja mu je namijenjena u ovoj seriji bez puno prigovora (niskog, a ne visokog krila) i to je dosta da Atlanta prolaskom u drugi krug proglasi sezonu uspješnom.

Neću se igrati Nostradamusa (barem ne još) i reći kako će to izgledati u drugom krugu protiv Bullsa, ali mislim da su Hawksi napravili veliki korak prema izbacivanju Magica. Jako bi me iznenadilo da Orlando uspije spojiti tri dobre utakmice kada ne mogu spojiti tri dobre četvrtine.
I to je to. Era Magica se bliži kraju, odnosno era Dwighta u ovom klubu. Stan van Gundy će teško voditi momčad i sljedeće sezone, uprava će pokušati napraviti nešto novo kako bi Dwighta nagovorili da ostane i nakon 2012., ali to se neće dogoditi. Ovakav centar zaslužuje bolju momčad nego ovu koju sada ima. Je li netko spomenuo Lakerse?

CELTICS - KNICKS, G 4

Ovakav NBA vikend će se teško ponoviti, kako zbog odličnih utakmica tako i zbog činjenice kako su četiri moja najdraža NBA igrača pružila samo takve partije. Prvo Rondo i PP u petak , u subotu Brandon Roy i konačno sinoć Evan Turner, koji je, osim 4 koša u zadnjih minutu i pol, onim skokom u obrani te spašavanjem auta uklesao svoj status kao NBA ready igrača, ma koliko ga ostatak ekipe i Collins sabotirali u tome.

Boston je sinoć očekivano završio metlu malodušne momčadi Knicksa. Sve što su "novi" Knicksi priredili svojim navijačima u prvom predstavljanju u playoffu moglo bi se svesti pod jednu riječ – privid.

Glavni privid je da konačno imaju dobru momčad. Knicksi u ovom trenutku imaju dva izvrsna igrača koji jedan drugome ugrožavaju teritorij i koji nisu imali vremena naučiti koegzistirati. U potrazi za tim odgovorom su usput još razbili postavljeni koncept momčadi pa su tako od striktno napadačke ekipe u dva mjeseca postali loši na oba kraja terena. Još imaju Billupsa koji je pred sretnom penzijom (dobro izgleda na terenu u odijelu i ostavlja dojam budućeg trenera) te ostatak ekipe koji je ili za dno klupe ili za NBDL. Ovakva neravnoteža plus standardni medijski pritisak New Yorka teško da je mogao donijeti drugačiji rezultat protiv veteranske momčadi Bostona. Da su Knicksi i dobili jednu, samo bi pojačali privid. Ovako je istina izravno bačena u lice.

Pre-Melo momčad bi sigurno postigla bolji rezultat jer je:

a) bila uigrana oko specifične Mike D'Antoni filozofije

b) stvarno bila momčad koja je zahvaljujući toj istoj filozofiji igre maksimizirala jake strane sastava koji bi bilo kome u playoffu zadao glavobolju

Paradoks cijele situacije jest da dvije povijesno najuspješnije momčadi Knicksa (Holzman – Reed i Riley – Ewing) nikada nisu umirale u ljepoti i bile su bazirane na timskom radu, dodavanju lopte i jakoj obrani. Dakle, sve što ova momčad nije i ne pretendira biti. Zar je moguće da je nakon tolikih grešaka povijest opet ignorirana i da je duh dokazano neuspješnog Isiaha Thomasa opet prevladao? Jer, Knicksi su umjesto strpljenja i izrade pravog voćnog sirupa opet posegnuli za instant napitkom. Ova post-sezona će ponuditi mnoge odgovore.

Prvi je zasigurno što će biti s Donnie Walshom i koliko se njemu da trpiti uplitanje vlasnika u njegov rad. Knicksi su pod Walshom i D'Antonijem imali obrise košarkaške budućnosti, a sada imaju ono što zapravo želi samo medijski New York. Dvije zvijezde koje će davati materijal za pisanje i komentiranje u naredne tri godine dok ih ne bace pod metro zbog neosvajanja naslova. Sudeći po njihovom međusobnom odnosu na početku veze, kemije nema. Uvjeren sam da svi veliki igrači mogu naučiti koegizistirati s drugim igračem istog kalibra. Na Amareu i Melu je odluka da li će se posvetiti naslovnicama ili košarci.

Što se dobrih starih Celticsa tiče, oni imaju i dalje svoj skup problema, ali i takvi su bili dovoljno dobri da im Knicksi posluže za zagrijavanje i vraćanje samopouzdanja. Zadnji dio regularne sezone Boston se borio sam sa sobom i predjelo od Knicksa im je barem pomoglo da riješe taj dio priče i vrate identitet koji smo mislili da su izgubili. Da bi Celticsi došli u priliku boriti se za naslov moraju dobiti podršku s klupe, poglavito već u ranijim postovima istaknutog x-faktora Jeff Greena. Petorka je ubitačno dobra, obrana klika, ali svaka pauza je prilika da se protivnik vrati.

S druge strane, gledajući konkurente im Bullse, Lakerse, a od sinoć i Heat, Celticsi su jedini dobili produženi odmor prije drugog kruga pa valjda i to nešto govori o spremnosti u borbi za naslov.

LAKERS - HORNETS, G 4

Imali smo prilike gledati zabavno prvo poluvrijeme, ponajviše zahvaljujući Hornetsima. Ozbiljni od početka, Paul i društvo nisu ništa prepuštali slučaju. Ariza je opet odigrao briljantnu napadačku utakmicu, serijom šuteva, ulaza, okreta i zakucavanja podsjećao je na nekakvog all-star strijelca, a ne onog drvenog igrača zadatka na kojeg smo navikli.

S druge strane je potpuno uštopao Kobea, koji je nakon dvije četvrtine imao nula koševa na kontu, po prvi puta od 2004. godine. Doduše, treba priznati da Kobe nije ništa forsirao, posvetio se ulozi razigravača u napadu i tako pomagao održati minimalnu prednost Lakersa do samog kraja poluvremena. Obzirom da osim Artesta, koji je pratkički pratio Arizu koš za koš, u dresu Lakersa nije bilo raspoložena čovjeka, činjenica da je do zadnjih par minuta LA stalno bio u prednosti dovoljno govori o stvarnom odnosu snaga.

I dok je Artest sakrio slabosti u napadu, u obrani su one ostajale itekako vidljive. Okafor, Landry i posebice Gray opet su djelovali moćnije i energičnije nego Bynum, Odom i Gasol, a puno više od Kobeove nule u rubrici koševi, Lakerse je bolila njegova očajna obrana na Arizi. Možemo sada razbijati glavu oko toga kako jedan egoista kao Bryant može dozvoliti Arizi da ga rasturi na oba kraja terena, ali očito je bilo kako je Kobe u svim reakcijama bio za korak prespor.

Čudi me jedino da Jackson nije ranije reagirao i prebacio Artesta na Arizu, valjda je davao Kobeu priliku da se dokaže. Međutim, nakon šta je Ariza zabio tko zna koji put pored njega, Phil više nije imao živaca voditi računa o egu svog lidera. Zanimljivo da je Artest do tog trenutka čuvao Belinellia koji je nastavio s očajnim igrama u seriji, opet promašivši niz otvorenih trica i s druge strane omogučivši Artestu da odigra u napadu kao da je - Ariza.

Obzirom da Belinelli djeluje totalno nemoćno, dvoboj njega i Bryanta u ovom trenutku bio je puno logičniji. Dva spora beka-šutera koja ne mogu zaustaviti nikoga i nisu u stanju ništa zabiti. Kobe i Marco su u ove prve dvije četvrtine izgledali kao dva brata (a znamo da Kobe ionako ima specijalan odnos s Italijom, obzirom da je u njoj proveo dobar dio djetinjstva).

Na početku treće, braća Bryanellie se bude. Marco zabija tricu, a Kobe serijom koševa vraća Lakerse u vodstvo. Paul uzima stvari u svoju ruku, sam samcat održava Hornetse u igri, omogučivši ulazak u zadnju s +2. Inače, moram istaknuti, ovaj put ozbiljno i bez sarkazma, kako Kobe u ovoj trećini nije ništa silovao (ah, ovo je opet ispalo kao sprdnja iako sam je pokušao izbjeći). Iako je zabio 14 koševa, ni jedan šut nije bio forsiran, sve je bilo u ritmu. Pokazivao je male znakove nervoze, ali ništa što bi inače od njega očekivali, dakle nije ovaj niz koševa bio rezultat ranjenog ega koji je pod svaku cijenu morao nabiti svoju statistiku. Dodaj onaj sjajan razigravački posao koji je odradio u prvom dijelu ovoj seriji koševa i ispada da je jedini problem njegove igre bio taj što ga je Jackson predugo držao na Arizi u obrani.

Početkom četvrte Lakersi čekaju da se netko pridruži Kobeu, ali kao da nitko nije zainteresiran. Kobe usporava, dok s druge strane Paul nema ni najmanju namjeru stati iako praktički igra cijelo drugo poluvrijeme bez pauze i jedva stoji na nogama. Iako uzima par za njega netipičnih isforsiranih šuteva, uspijeva Hornetse odvesti do +8 na pola četvrtine, a onda i stvar privesti kraju uz pomoć Jacka koji je zabio ključni skok-šut nakon što je Paul navukao cijelu obranu na sebe i onda još zaledio stvar s dva bacanja. GM Hornetsa Demps mislio je na ovakve stvari kada je doveo Jacka iz Raptorsa ističući njegovo iskustvo i ozbiljnost kao glavne vrline.

Obzirom da ni u jednom trenutku nisu pokazali spremnost da preuzmu kontrolu nad utakmicom, Lakersi nisu zaslužili ni te minimalne šanse koje su imali na kraju da se ipak izvuku s pobjedom. Osim Kobea nitko drugi nije zaslužio prolaznu ocjenu i sada ih čekaju još minimalno dvije utakmice. Doduše, obzirom na to koliko energije ulažu teško da će im ponestati snage, ali fokusirati se na pristup favorita stvarno ne bi bilo fer prema Hornetsima koji su ovo pobjedu potpuno zaslužili pristupom i prije svega fantastičnim drugim poluvremenom Paula koji je s triple-doubleom još jednom dokazao da, kada hoće, može kontrolirati utakmicu bolje nego puno razvikanije zvijezde.

Posted by ispdcom

Comments (12) Trackbacks (0)
  1. Ovo za Orlando slažem se za Heda i Van gandija, a ostalo je nigdje veze, Jedini Arenas ima muda i zna uć pod koš i poentirat, Redick šut za tri 0 od 6 sve rečeno a Richardson je odigro vrlo dobru utakmicu, još da je više igrao umjesto mrtvaca Turkoglua, a Nelson je klasični šuter u tjelu pleja, čovjek jednostano ne zna razigravat ekipu, Howard je mrtav kad dobije loptu daleko od koša.Ovaj Orlando samo može spasit odlazak van gandija i zabrana za Hedu da bude blizu dvorane.

  2. Emir je dobro ukazao na nešto puno bitnije od toga da je Arenas zabio hrpu koševa. Nema to brate veze s tim ko ima i nema muda, ne možeš dobiti seriju u kojoj si tri utakmice prije toga doslovno gledao na koje sve načine tog istog Arenasa držat van parketa, da onda odjednom jašeš na njemu. Na takav način se ne slaže ozbiljna momčad. Orlando je to očito prestao biti i to je svima jasno, a ovi potezi što ih Van Gundy vuče su potezi očajnika.

    Ovaj Orlando ne može spasit ništa osim nekoliko godina patnje jer nemaju love niti mogućnosti za trejd. Van Gundy je jedan od najboljih trenera u ligi, kao takav zaslužuje trenirat pravu ekipu, isto kao što i Dwight zaslužuje da najbolje godine karijere provede u franšizi koja će borit za nešto više od utješnog playoff nastupa. Njih dva treba oslobodit, a s ovim ostalim krkanima hvata prve pickove na draftu i nadat se novom centru-spasitelju.

  3. @ paja – kada sam u tekstu napisao da se čudim kako JJ Redick nije startao a ne Quentin Richardson, to sam mislio prije svega zbog treće utakmice u kojoj je Redick odigrao bitnu ulogu u obrani, ponajprije u trećoj četvrtini. kako je ipak on klasični bek šuter, očekivao sam kako će mu van Gundy dati priliku da starta umjesto suspendiranog J-Richa, ali NBA treneri i njihove rotacije su ponekad stvarno čudne biljke. Redick je ovu utakmicu odigrao grozno, ali to je odigrala i više-manje cijela momčad Magica. opet, da ni u sljedećoj utakmici ne igra J-Rich, ja bih stavio Redicka na startera…

    …Arenas se može truditi i odigrao je solidno, ali on je nebitan. bitna je samo Atlanta i njihova igra u obrani kojom su ove likove iz Disneylanda totalno zbunili i posramili

  4. nemam naviku komentirati, ali ovaj comment o van gundyu kao jednom od najboljih trenera lige me malkoc zamislio. nema basketball sitea koji ne iskenjava neke liste najboljih igraca, rezervi, rookiea, dodavaca rucnika , a nisam naisao na listu top trenera u nba.
    malo je nezahvalno uopce to slagat zbog raznih filozofija igre, ali zasto ne probat. tu smo da komentiramo.
    ja sam to poslozio po kriteriju koga bi uzeo da krecem od nule, uzimajuci i u obzir filozofiju igre koju preferiram. takodjer,uzeo sam u obzir aktivne trenere ili one koji ce prije ili kasnije ponovno trenirati, tako da jedan sloan ipak ispada iz konkurencije, jer je covjek s tim poslom zavrsio.
    1. popovich-jer i nakon x godina u vrhu, nije procitana knjiga, i jer je za razliku od covjeka pod rednim brojem 2. uspio ostvariti puno toga sa, mora se priznati, manje
    2. jackson-taj real madridovski pristup la lakersa (a donekle i bullsa) da ganjaju najjace igrace ga je malo kostao reputacije. iako ja ne pusim tu pricu, treba ipak osvojiti 10+ naslova. al da je imao beton od ekipa, imao je.
    3. rivers-po meni, ono sto je napravio sa orlandom je bilo solidno, ne i vrhunski, ali sa celticsima ima sve sto bi jedan trener trebao imati-karizmu, ideju, znanje.
    4. adelman-bogata karijera, svaki put mi je gust gledat njegov napad, jer je ko svicarski sat. kingsi s pocetka 200tih su bili milina, al nema prsten. a i uvijek je vise forsirao napad nego obranu.

    posto mi se vise ne da trosit vrijeme na ostatak, redom bi isli:
    macmillan
    carlisle
    svg
    jvg (ne znam stvarno zasto preferiram stana, al jebiga, bit ce da mi je simpaticniji)
    d’antoni(cisto na konto 7 seconds or less)
    i da zaokruzi top 10 larry brown(ne volim ga, al s pistonsima ce se uvijek moc pohvalit, a i star je ko biblija, bas sam ga sad izguglao i frajer je u ligi od ’75- to mora zasluzit top10
    thibodeau dobija honoral mention, ali je premali uzorak da bi ga uvrstio.
    komentari?

    p.s. sve pohvale na blogu, redovno se otvara ujutro da se vidi dal ste iskenjali koju pametnu

  5. @Gee-Van Gundy je katastrofa od trenera. NJegova se igra sastoji u dodavanju lopte Howardu pa šta ovaj uradi, sve ostalo je soliranje ovih bekova, a ni jedan od njih nije dobar jedan na jedan sem Arenasa. Ja nisam vidio bezidejniju igru odkad pratim nba, do koga je to nego do trenera. Još Hedo igra nekih 40min, koji je zadnju dobru utakmicu odigro prije dvije godine,sada je on hodajući mrtvac, koji ne može nikoga čuvat, ne može pogodit ni slobodno ni polaganje, ukratko trenutno najgori igrač lige. Ruku bi dao da bi orlando danas vodio 3:1 da dotični nije igrao i upropaštavo sve što se upropastit može. A o tome koliko je Atlanta dobra govore ovih +4 i +3, s tim da su igrači orlanda fulili jedno 40 trojki od toga barem 20 otvorenih šuteva. Snagu Atlante vidićemo protiv Chicaga koji će iako se muče protiv Indiane i imaju puno nedostataka razbit Atlantu u najviše pet tekmi. ŽIvi bili pa vidjeli

  6. ma daleko od toga da je Atlanta dobra, samo je našla dobar način da zaustavi Orlanda.

    što se tiče otvorenih šuteva, treba ih i zaslužiti pogađati…

  7. stvarno bi volija da se lakersima jednom obije o glavu ova nonsalancija i mucenje sa limitiranim ekipama a’la hornetsi… ako ne u ovom krugu, onda u finalu zapada (tesko ih mogu sjebani mavsi i ocajni blazersi i ovakve dobit)…

    cp3 kapa do poda, sto sa ovakvim dibidusima ide barem do 6 tekmi sa prvacima… s obzirom da je FO vec pokaza da nema namjeru slagat veliku momcad oko paula, vjerovatan je odlazak westa, a i zahjev za tradeom prije deadlinea (bude li sezone)… ah, da nba je vlasnik hornetsa, pa mozda stern naredi neke promjene…

    d’antoni treba playa s kojim se moze vratit up tempu, inace je osudjen na cipelu… a i s up tempom nece do naslova, ali barem ce ga volit u ny-u zbog atraktivnosti… i apsolutno se slazem da bi bez tradea puno bolje prosli u ovoj seriji i zavrsili sezonu sa puno sladjim okusom…

    orlando-atlanta??? pa to nemam uoopce zelje pogledat ni minutu…

  8. Van Gundy je zakon.

    Govoriš o njegovoj igri kao da on igra. Tko bi s ovim rosterom napravio bolji rezultat? Zar je on kriv što nitko ne može spojit šut ili što nema čovjeka sposobnog odigrat 1 na 1?

    Čovjek je vodio u NBA finale ekipu u kojoj su drugi i treći igrač bili Lewis i Turkoglu pobogu!!! Izvukao je maksimum iz njih, našao im stil igre koji im najbolje odgovara. Zar to nije vrhunski trenerski posao?

    Da ne govorim da je već u rookie sezoni u Miamiu dao šansu Wadeu i udario temelje budućim prvacima, igrajući playoff košarku s ekipom u kojoj su glavnu ulogu igrali Odom, Caron Butler i Wade.

    Svaka njegova momčad daje sve od sebe, igraju obranu koliko mogu, pa što više možeš tražit od trenera? Da obuče dres i zabije 25 koševa?

    Slažemo se da je Hedo najgori igrač u ovom playoffu. Kako s nekim takvim napraviti rezultat? Šta je trebao, igrati s Q Richom? To bi kao donijelo rezultat?

    Čovjek igra s najboljima i vjeruje svojoj momčadi kojoj je istekao rok. To nije ničija krivica, možda GM-ova. Ne možeš napraviti ukusno jelo ako imaš pokvarene sastojke. Pitaj Phila Jacksona.

    I nemamo šta gledat snagu Atlante protiv Bullsa, svi znamo da im nisu dorasli. Nitko ne govori da su Hawksi velika ekipa, već jednostavno da su bolji od Magica. U NBA ne možeš gledati stvari crno-bijele, sve je u sivoj zoni, odnosno matchupima. Orlando se mogao nadati prolazu da je u stanu zabiti barem 90, ali kako nisu, pa valjda je i Atlanta za to zaslužna.

    Najgore se uhvatiti u zamke vlastitih stavova i ne vidjeti kod zdravih očiju. I ja sam mislio da Magic može puno bolje, ali lopta nikad ne laže. Hawksi su zasluženo na 3-1 jer su bolja ekipa i to je to.

  9. Sve što sam rekao za Van Gundya on potvrđuje svakom svojom utakmicom, ali sad da se ne raspravljamo nit i ćeš ti promjrnit mišljenje a niti ja. Samo bi volio vidit ako bude sljedeće sezone koliko će novi trener(ne mogu zamislit da ovog ostave nakon ove katastrofe) imat uspjeha sa orlandom, pa da vidimo jel do trenera ili slabog rostera.
    PS. ne mogu da vjerujem da misliš da Howksi imaju bolje igrače od orlanda.

  10. Atlanta razbija smijesni chicago i njihovog pleja koji trice dere a la JR Smith. s tim da jr smith zna pogadjat

  11. Pa kako nema?
    Jedina dvojbena pozicija je play, ja radije imam Hinrića, ali poštujem da netko preferira Jameera. Ovo ostalo, naravno osim Dwighta, je landslide. Joe je bolji od J-Richa, Josh od Hede, Horford od Turka, svejedno kako se podilili, Jamal je pouzdaniji od Redicka…

  12. Stari moj, ako ti misliš da je ijedan igrač Hawksa inferioran nekome iz Magica osim Dwighta, onda se definitivno nemamo što raspravljati.

    A ako ova pobjeda uozbilji Atlantu, neće ni Bullsima bit lako. Jednom davno je Chuck Daly, trener Pistonsa, izmislio tzv. Jordan Rules, obranu čija je jedina svrha bila u svakom trenutku imati tri (!!!) igrača na Jordanu. I Pistonsi su gazili Bullse dok ovi nisu postali momčad u kojoj još netko osim MJ-a može zabit.

    Kirk i Johnson su izgubili nešto eksplozivnosti, ali i dalje se radi o boljim obrambenim igračima na perimetru (nekada smo ih mogli zvati i stoperima). Uglavnom, ako se njih dva uhvate Rosea, Smith Denga a Horford Boozera (strpat će ga u mali đep), tko će tu zabiti?

    Ajme majko, opet nas čeka serija s 160 koševa u prosjeku 🙁


Leave a comment

No trackbacks yet.